Professional Documents
Culture Documents
Gjurgjević Martin - Memoari Sa Balkana (1858-1878)
Gjurgjević Martin - Memoari Sa Balkana (1858-1878)
MEMOARI SA BALKANA.
(1858-1878.)
NAPISAO:
MARTIN GJURGJEVI Ć,
POLITI Č KI PRISTAV I. RAZREDA u m.
Sa slikama. Cilena 3 K.
11.
SARAJEVO 1910.
NAKLADA SAMOGA PISCA.
Saraj evska )
sp
I 101Id Predgovor.
821 1133 4(49 _i3)9 4
I 1111 1111
0132555 COB I SS •
U „Pozivu na pretplatu" istaknuo sam jasno uzrok,
s kojeg sam se dao na ovaj posao. I evo ga ve ć go-
tova ! Mnogo sam se oko ovoga duševno naprezao, jer
mi je ovaj posao upregao u službu memoriju, da rni pre-
do či i životom zadahne davne dogagjaje i utiske iz raz-
doblja od 1858-1878. godine, kada sam bio gjakorn, pa
Sva prava pridržana. kasnije služio pod turskom i austro-ugarskom upravom,
ali sam ipak u interesu istjne gledao ovaj zadatak ri-
(3 ješiti što savjesnije, cta u_okkrir ovoga maloga djela ugje
1 sve, što je vrijedno dOeg interesa. Ako ovi memoari
u pismu steku onakov povoljan sud kod cijenjenog či-
tateljstva, kakov su nalazili svuda u slušateljstvu, kad
sam pripovijedao pojedine odlomke, ne ću trebati bolje
nagrade za ovaj trud. U to ime kli čem :„Mila knjigo,
idi u bijeli svijet, širi slavu našoj nedavnoj prošlosti
u borbi za život i vjeru i domovinu, što je toliko puta
bila natopljena krvlju naših djedova". Ne ogriješimo se
o č asnu uspomenu naših starih, jer pjesnik pjeva :
»Rod bo samo, koji mrtve štuje,
Na prošlosti buclubost si snuje«.
Na koncu toplo zahvaljujetn g. dru. J. Dujmuši č u,
što 1»i je djelo uredio u jezikoslovnom pogledu i vo-
dio korekturu, pa tako omogu ć io, da se ovo djelo izda
TISKARA I LITOGRAFIJA VOGLER I DRUGOVI. brže, nego li bi ina če bilo mogu će.
Pisac.
23
najvole Zebhur (Davidove psalme). Oni su ih pjevali i neovisna o vilajetu, a spadala je neposredno mini-
plešući i sviraju ć na trstene ili mjedene duduke (flaute). starstvu u Carigradu. Carinski ravnatelj (gjumruk ili
Najzanimivija rni je bila tekija sedmorice (Jedilerin te- resumat nazivi) imao je sjedište u Sarajevu. Resumatski
kesi) u Sarajevu, Bistrik-mahali, s isto čnc strane prarna viši č inovnici bili su OsmanItje, a niži ve ćim dijelom
vojnič koj kasarni. U ovoj su tekiji ukopana sedmorica španjolski židovi. Resumatski č inovnici stajali su dobro,
svetih šehida) a njihove kabure (grobovi) poredane su a i trgovci su se dobro koristili, jerbo kontrola nije
simetri čno jedna uz drugu, zelenom čohom (svitom) bila baš tako stroga. Roba, koja bi dolazila iz inozemstva,
prekrivene, a nad glavom usaknuti crni turbani. Pred nije imala stalne tarife. Ako je jedan komad svite ( čohe)
svakom kaburom gori u kandilju zejtin (ulje maslinovo), imao 80 metara, procijenili bi ga 50 metara, a ako je
koje se kupuje od milodara posjetnika, jerbo ova te- vrijedio metar 50 groša, procijenili bi ga 30 groša, te
kija nema vakufa (legata) od kog bi se mogla izdrža- su tako po tome uzoru rukovodili i svu ostalu robu.
vati. O ovim se šehidima pri ča, da su sva sedmorica Dakako nije ni Carigrad ostao bez svoga udjela, jerbo
putovala iz Arapske preke Carigrada i došli u Sarajevo. su resumatski činovnici slali pune kese dukata velika-
U to isto doba bijaše pokradena carska hazna (bla- šima u Carigrad, da se što dulje održe na svome ma-
gajna) u Carigradu ; sumnja pade na njih, za to ih snome mjestu.
stadoše tražiti i stigavši ih u Sarajevu posjekoše sve Vojska je bila onda kao i sada, uregjena po
do jednoga. No na njihova se tjelesa spusti nur iz ne- evropejskom uzoru. Turska je imala zborove (ordija)
besa (svjetlost), te po tome poznadoše, da su bili ne- sa zapovjednikom — muširom divizije (frke) sa zapo-
vini i dobri ijudi. Kasnije im uzdigoše tekiju, te im vjednikom — ferikom, brigada (liva) sa zapovjednikom
muslomani i danas dovu (molitvu) čine, ali ith ne znadu liva-pašom, a sve dolje niže bilo je kao i u nas. Za-
imena. povjednik pukovnije (alaj) zvao se je miri-alaj, potpu-
Turska uprava u Bosni i Hercegovini bijaše onda kovnik kajimekam (to jest vojni č ki, a kajimekam se
organizovana kao i u ostalim vilajetima turske care- zove i kotarski predstojnik) bataljuna (tabor) binjbaša,
vine, a bila je po prilici onakova, kao što je i danas a imao je desnog i lijevog krilnog zapovjednika : Sag-i
kod nas; nu megju tim Turska nije imala akademi čki sol-kolagasi. Kapetan se je zvao juzbaš3, natporu čnik
naobrazovanih sila, pa je sve to išlo traljavo. Upravni mulazim-evel, a poru čnik mulazim-sani, to jest prvi i
činovnici i oficiri bili su gotovo sve Osrnanlije. Na čelu drugi mulazim. Stražmeštar se zove: baš čauš, vodnik
uprave stajaše valija. Vilajet (zemaljska vlada) imao je buljuk-emin, kapral č auš, desetnik onbaši, a prosti vojnik
četiri odjela: politi čni s odjelnirn predstojnikom — me- nefer. Zapovjedni jezik je turski. Glavni-štop zove se
ktub čijom ; financijalni s predstojnikom — defterdarom ; erkijani-harb, infanterija: pijade, artilerija: top či, ženisti
pravosudni s predstojnikom hunkjam — mufetišom iz istikjam, lovci : avdži, stoje ća vojska : muazaf, reserva:
svečeničkog staleža ; te ra čunarski s predstojnikom mu- redif, a svi skupa su nizam, to jest regularna vojska.
hasebedžijom. Carinska je uprava bila sasvim odijeljena Osim toga u ratno vrijeme upotrebljavala je Turska i
27
26
nistarstvu financija i gragjevina ili oni, koji su u vojsci . Kad dogjoh u Sarajevo, bijahu ovi konzuli : fran-
bili glavni štopski lije čnici. Stepeni (Rutbe) ili časti su cuski Moulin, kojeg su kasnije ubili u Saloniku ; ingIeski
se ovako ozna čivale : I. Ula, I1. Sani, III. Salisa, IV. Ra- Holmes ; talijanski : Durando ; ruski : Čoulepnikoff; nje-
bija, koje su dobivali i muslimani i krš ćani. Za ove mač ki Blau, a austrijski : Haas. Konzuli su igrali veliku
časti pla ćale su se pristojbe prama stepenu. ulogu u upravi ; za svaku bi malenkost letjeli u konak
Megju turskim visokim dostojanstvenicima teško i pritisak činili na valija, da u čini ovo ili ono Konzuli
je razlikovati muslimana od krš ćanina, jerbo krš ćani rr su se vazda držali solidarno, u važnim bi predmetima
Carigradu i Maloj Aziji imadu imena arapska. Osobito obdržavali zajedni čke sjednice i kolektivne zaklju čke u
u Libanu (Džebl-el-Libnon, gdje valija mora biti katolik), ciframa brzojavno javljali svojim vladama i poslanstvima
u Damasku (Šamu) i Kaldeji imadu svi krš ćani arapska u Carigrad.
imena, a to ista imena kao i rnuslomani. Tarno mogu Konzuli su dobro i udobno Svaki je imao
sebi krš ćani nadijevati sva muslomanska imena osim Meh- kočiju i jahače konje, a jao si onome, koji se pred
meda i Mustafe. Kod ovih je bogoslužje u crkvi ta- njima ne bi uklonio na sokaku. Svi su davali češće
kogjer na arapskorn jeziku, pa kad si u crkvi, rekao plesne soir će, a ingleski je konzul imao i megjunarodno
bi, da su muslomani, jer u molitvama često spominju pozorište, naravno na francuskom jeziku. Predstavljala
Allaha. su gospoda i gospogje iz toga diplomati čkog zbora.
Vilajet je imao 24 upravna vije ćnika (medžlis- Komadi su bili večinom diame i vesele igre. Predstava
idara), bez izbora naimenovana iz slojev" sviju vjero- bi se završila plesom, a iza pono ći bi slijedio sjajan
ispovijesti. Sandžak, okružna oblast, imala ih je 12, a objed po čam od bouillona. Tu se je pilo vino iz Bor-
kotarski ured 4. Ovi su svakim danom osim sveta čnih deauxa i šampanjac, a soir će bi se završila kotillonom.
sjedili uz politi č kog poglavara, vije ćali i rješavali dnevne Megjutim je austrijski generalni konzul Haas umro u
poslove, koji su spadali u njihovu kornpetenciju. Kaz- Busova či, putuju či iz Beča u Sarajevo s dopusta. Na
neni, gragjanski i trgova čki sudovi imali su takogjer njegovo mjesto dogje Herzfeld ; on je bio vjeran po-
rnedželise i ovi su svaki dan uredovali. bo čnik cara Maksimilijana u Meksiku. Nadvojvotkinja
U vilajetskim i okružnim sjednicama sjedili su Sofija vrlo ga je voljela ve ć iz uspomena na pokojnog
vazda vjerski poglavari : vladike, biskupi, rabini i muf- Maksa.
tije kao virilisti. Onda ne bijaše rirno-katoli čkog biskupa Jednorn se u austrijskorn konzulatu dogodi ne-
u Sarajevu, već ga je zastupao rimo-katoli č ki župnik ugodan slu čaj.Na plesu kod generalnog konzula Haasa
fra Grga Marti ć. Ovaj je u čeni i politi čki fratar kod porječkaše se njegov kancelar Pavo Relja i konzularni
vezira vodio veliku rije č ; čak su se i muslornani njemu elev Bubenik radi damk pa Relja udari pljeskom Bu-
utjecali, da im kod valije isposluje kakovu milost ili benika. Stvar se nije mogla druk čije riješiti, nego pre-
službeno mjesto. Znao je fra Grga Marti ć dosta svr- mjestiše obojicu ; prvog u Alep, a drugog u Biograd.
gnutih kadiA i kajmekama opet posaditi na istu stolicu. Bubenik je bio zaru čnik Haasove k ćeri.
No fra Grgi Marti ću pomagali su dosta i konzuli.
30
31
Valija je takogjer davao sjajne ve čere i plesove
u konaku. Sje ć am se. da je jedno ć bio dao i krabuljni jetu dodijeljen jedan inspektor za šumarstvo i kasnije
ples. Dvorana je bila odijeljena u jednom kraju rešet- nadogje još nekoliko šumarnika.
kama, i taj odio nije imao svjetla : tu vezirove ha- Zakupljivali su bosanske šume. velike tvrike:
nume virile kroz rupe, kako se Evropejci s damama francuska firma Henry-Dheureux, šura i zet, sa sjedištem
goste i plešu. Valja naglasiti, da je valijin konak bio u Sisku ; onda Turkovi ć iz Zagreba, Novak i Crnadak
sjajno uregjen, a njim su ku ćevno upravljali age. iz Siska, te Popovi ć iz Biograda.
Age su njegovi dvorani, ve ćinom mladi i elegantno Turska je imala kod ministarstva u Carigradu na-
obučeni ljudi u evropskom odijelu, s fesom na glavi, a roč ito nabavljene šumarnike iz Francuske. Jednog dana
obnašali su slijede će sarajske (dvorske) časti: najugled- dogje iz Garigrada neki Chevreu, šumarski nadzornik,
niji je bio muhurdar ; on je č uvao uredovni pečat va- da obagje Bosnu u tom poslu. On uhvati Henry-Dheu-
lijin. Za tim je dolazio haznadar ; on je imao klju čeve reuna, da je strašno poharao šumu u Kozari planini
i vod:o ra č une privatne blagajne ; kahvedžibaša imao i prijavi ga. Nakon procesa u Sarajevu i Carigradu
se je brinuti za to čenje kave i tutundžibaŠa za čibuke koji je trajao šest mjeseci, osudiše Henry-Dheureuxa
i cigare, kiler-džibaša za svu hranu paŠinu, a ćehaja za na 500.000 franaka odštete. Tu svotti novaca u zlatu
sigurnost i ceremonije u haremu. Ove su age imale si- Henry predade n zlatu vilajetu u Sarujevu, u 25 vre ćica,
lesiju drugih nižih sluga za posluživanje. a bilo je u svakoj vre ćici po 1000 napoleondora. Tada
Javne se gragjevine nijesu tada podizale u Bosni i poplaviše Bosnu napoleondori, a dobar dio toga bi i u
Hercegovini, a nije ni bilo valjanog tehni čkog osoblja. Bili Carigrad otpremljen.
su na činili samo jednu cestu od Metkovi ća preko Do- Osman-Šerif-paša bio je ve ć 5 godina valijom u
manovi ća do Mostara i jednu žalosna stanja od Sa- Bosni. On sagradi na sarajevskom polju ku ćti, koja se
rajeva do Broda. Bijaše tada kod vilajeta neki Franjo je kasnije zvala „Villa Čengič ", jer ju je bio kupio
Linardovi č , dalmatinski nadcestar. Taj je najprvo 1862. Derviš-paša Čengi ć .
na zamolbu turske vlade bio došao privremeno, da U Carigradu pomisliše, da se je Osinan-paša dosta
namjesti brzojavnu liniju izmegiu Metkovi ća, Mostara nagrnuo zlata u Bosni i Hercegovini, pa pod izlikom,
i Sarajeva, a onda ostao kod vilajeta kao glavni inžinir. da on kani postati bosanskitn kraljem (šahom), svrgnuše
Poslije dobavi i svog brata Antuna, koji je bio na- ga po četkom godine 1869.
vodno pravi inžinir. Iza njih dogjoše a Bosnu i Herce- U Zagreb bijaše došao car Franjo Josip I. Osman-
govinu inžiniri Slado i Moise iz Dalmacije, Przezevski šerif-paša uputi se u Zagreb, s velikom pratnjoin, da
iz Poljske i Englez Haddan. Tako se po češe nešto gra- mu se pokloni, no ne nagje cara u Zagrebu, jer je
diti ceste po Bosni i Hercegovini. O šumarstvu još nije
.
ovaj bio ve ć otišao na Rijeku. Tada Osman-paša po-
bila Turska u Bosni i Hercegovini ništa po čimala; pa če hrli za carem na Rijeku. Tu bio dobro primljen, po-
takovog zanimanja nije ni prije bilo. Istom onda bi vila- gošć en i dobi veliki red Leopolda, a njegova pratnja
druge male redove, prama položaju u službi. Tad i
Koetschet dobi komtur Franje Josipa I.
32 33
Na njegovo mjesto bi imenovan civilnim i vojnim progonio, da se je ovaj od inuke razbolio i umro
guvernerom Omer-Fevzi-paša mušir, koji je tada bio svome dvorcu na Kova či č ima kod Sarajeva. To nli je
valijom na Kreti. Ovaj paša dogje iz Krete morem, sve fra Grga Marti ć pripovijedao, a bio je Ali-begov
preko Dubrovnika u Mostar, i stade iz Mostara izda- prijatelj i pohodio ga često u bolesti na Kova čićima.
vati razne naloge. Bio je najprvo brzojavno naredio, I za to je saznao Osman-paša, pa stade i Fra Grgu
da vojni čke straže zaposjednu sve državne blagajne po Marti ć a progoniti, nu Fra Grga nije ga se ništa bojao,
Sarajevu i glavnim gradovima provincije. Ve ć se Osman- jer je za legjima imao sve konzule.
Šerif-paša bio odvezao do Br čkog, nu odanlen javi, Katoli č ka je crkva bila sva ogragjena, sakrivena
da je Sava smrznuta, da parobrodi ne plove, te da u dvorištu, a fra Grgin stan okrenut prama sokaku
ondje mora čekati bolja vremena do prolje ča, da može latinskog dijela grada. Na uglu fra Grgina stana, prama
dalje putovati. kući Makse Despi ć a, bila su tri grba stranih vlasti uzi-
Megjutim Petraki efendija Petrovi ć i Telat efen- dana i to: austrijanski, talijanski i francuski, u znak,
dija (Gjuseppe Vita Solom), dobri prijatelji Osman-Še- da su ove vlasti pokroviteljice katolika na istoku.
rif-paše, odoše u Carigrad sa punim torbama zlata. Dok Nakon godinu dana ipak Osinan-Šerif-paša ozbiljno
su oni bili u Carigradu, dogje novi ferman : Osman- bi svrgnut, te morade ostaviti Bosnu i Hercegovinu, a
Šerif-paša ostaje i nadalje valijom u Bosni i Hercego- na njegovo mjesto dogje iz Ruš č uka Safvet-paša, va-
vini, a Omer-Fevzi-paša nek se vrati opet na Kretu. lija dunavskoga vilajeta.
I prije toga bilo je slu čajeva, da su valije dolazile do Megju tim dogje vrijeme, pa i mene premjestiše
Novogpazara, pa su se odanlen vra ćale natrag ne vi- u Prištinu, srednju megjunarodnu brzojavnu staciju za
djevši Sarajeva. S toga je izišla jedna pri ča o bosanskiin otpremanje depeša iz Evrope u Aziju preko Sarajeva,
valijama ; pitali su u Carigradu Bošnjake, koji je valija Biograda, Selanika i Carigrada, te preko Basore na
najbolji bio, a Bošnjaci su im odgororili : „Najbolji je Perzijskom zaljevu čak u Indije.
onaj bio, koji je pošao iz Carigrada u Bosnu, a u Bosnu
ni došao nije."
Kad je bio otputovao Osman-Šerif-paša, navališe
njegovi neprijatelji na njega svakojakim pogrdama u
novinama susjedne monarkije. No Osman-paša povrati
se iz Brčkog, a Sarajlije ga do čekaše sjajno, pa i oni,
koji su za njim svašto brbljali. Valija saznade, ko je i
što je sve o njernu zlo govorio, pa stade neke progo-
niti. Tada mnoge činovnike otpusti, vojr,e časnike pri-
javi ratnome ministarstvu, a gragjanima u svemu, gdje
je mogao, štetu nanosio. AIi-bega Dženeti ća tako je
3
VI. poglavlje.
(Boravak u Sarajevu. — Razni podaci.)
U Sarajevu bješe tada valija mušir Mustafa Ha-
sim-paša, civilni i vojni guverner. Krasan, ali vrlo sirog
čovjek. Tada su bili u Sarajevu konzuli : austrijanski
Zoreti ć, njemač ki Blau, franceski Moreau sa kancelarom
Sainte-Marie-om, engleski Holmes, talijanski Durio i
ruski Kondriavtzew. Sainte-Marie je baš onda pisao po-
vijest Bosne i Hercegovine na francuskom jeziku, a ja
sam mu u tome radu dosta pomogao.
Nagjoh utamni čene : Serafima Perovi ća, arhiman-
drita i igumana manastira žitomisli ča u Hercegovini,
i njegova brata Jovu, u čitelja, i kalugjera Leontija Ra-
dulovič a, te srpsko-pravoslavnog na čelnika (kodžobaša)
Gavru Vu čkovič a iz Sarajeva. Bili su osumnji čeni, da
šuruju s Rusijorn, Srbijorn i Crnomgorom. Prigodom
premeta č ine nagje se dosta stvari što, su ih kompro-
mitirale, a istragu provede Josip Koetschet, tajnik valije za
strane poslove. Ovaj je Koetschet takogjer pisao svoje
memoare. Iz njih se vidi, ko je on i šta je bio, pa je
suvišno, da ja o njemu ovdje mnogo govorim.
Napokon stiže naredba iz Carigrada, da se Se-
rafin Perovi č , brat mu Jovo, kalugjer Leontije i Gavro
Vučkovič otpreme u progonstvo u Aziju preko Selanika.
68 69
sakrivene turpije. Tako oni tim turpijama preturpijaše je došao u Sarajevo, bio je dodijeljen glavnome kon-
gvozdene brave na gvozdenim vratima, pa došav do zulatu Visoke porte u Dubrovniku. Često bi mi govorio,
zaptije, koja je pred kulom stražarila, ote mu Stojan da mu je europejsko naobraženo društvo, osobito evo-
Kovač evič pušku i sablju, njega na stranu gurnu, pa lucija dubrova čke inteligentne publike tako bila mila,
pobježe preko Huma i Brotnja u Dalmaciju s 18 druga. da s toga mora dobro nau č iti talijanski jezik, a več je
Zaptije i vojnici tražili su svu no č s fenjerima bjegunce bio naučio nekoliko rije či toga krasnoga jezika za svog
po mostarskim sokacima i ku ćama, ali badava. Stojan boravka u Dubrovniku. Napokon mi re če, da ga boli
Kovačevič ode iz Dalmacije u Crnugoru, a ona 3 musli- u srcu, kad čuje razgovor u talijanskom jeziku, a da
mana odoše iz Dubrovnika u Trebinje i predadoše se ne razumije. Kako sam sam odgojen u talijanskoj gimna-
vlasti, dok ostali ostadoše u Da!maciji. ziji, koju su isusovci rukovodili, tu sam naravno dobro
Stojan Kovačevi ć bijaše važna osoba u kasnijim naučio talijanski jezik i poznaju ć to Edhem-beg me za-
ustancima 1875. proti Turcima, i 1881 2 proti Austri- moli, da mu budem u čitelj u talijanskom jeziku. Ja se
jancima, ali ja o njemu ne ču više ništa spominjati. njegovoj želji rado odazovem; to tim više, što sam u
Godine 1872. mušir Mustafa Hasim-paša bijaše onim burnim vremenima u njemu bio vidio čovjeka
zamijenjen Rešid pašom civilnim guvernerom, a ferik puna pravde i dobra shva ćanja raznih prilika ljudskog
Ahmed Hamdi-paša primi vojno zapovjedništvo nad života. Od toga sam časa Edhem-bega svaki dan u čio
divizijom Bosne i Hnrcegovine. Divizijonerav pobo čnik talijanski i to je trajalo pune dvije godine dana. To je
bijaše onda Edhem-beg kolaga (krilni kapetan), baš išlo s tako dobrim uspjehom, da je budu ći Edhem-paša
onaj Edhem-beg, koji je kasnije kao mušir Edhem-paša petpuno bio naučio talijanski jezik. Dok sam Edhem-
pobijedio Grke u Tesaliji. Rešid-paša bijaše vrlo dobro- bega u talijanskom peu čavao, čuše za to ostali oficiri,
čudan čovjek ; pod njegovom upravom nije se dogo- te me neki zamoliše, da u oficirskom zboru otvorim
dilo ništa zlokobno u upravi. Bio je doveo svoga taj- tečaj za inostrane jezike, a osobito za francuski i tali-
nika za stranjske poslove, nekoga Dellendu, a Koetscheta janski. Tako i bi. U onoj velikoj turskoj kasarni, koja
odstranio iz političkog ureda. Iza toga se je ovaj ,,po- se je za mojeg boravka u Sarajevu i sagradila, imali
litičar" bavio liječen em i uz to držao apoteku. su svi oficiri, bez razlike čina, svoje kancelarije, a uz
Nego na ovom mjestu treba nešto više kazati o bijaše velika dvorana za oficire glavnog štaba. U toj
glasovitom Edhem-paši pa odmah nešto op čenito o pro- dvorani otpo čeh tečaj inostranih jezika za oficire glavnog
svjetnim prilikama glavnoga grada Herceg-Bosne. štaba (Erkjami harb lisani-el-edžnebije mektebi). Za
Ibrahim-Edhem beg kolaga si, krilni kapetan ova predavanja od četiri godine nijesam htio primiti ni
pobočnik komandantnog generala divizijonera Ahmeda jednog nov čiča, jerbo sam bio carski činovnik, a to je
Hamdi-paše, te vojskovogja, koji je u god. 1897. nadbio onog vremena puno vrijedilo. Jedina mi je bila nagrada
Grke u Tesaliji, bio je vrlo inteligentan čovjek ; za to u tom, da su mi svi adavali veliku čast u društvu.
mi je zbilja bilo ugodno biti mu prijateljem. Prije nego Moji učenici bili su: Edhem-beg, kojeg malo prije spo-
•
72 73
menuh, Abdulah-paša, koji je neko kratko vrijeme prije od šest mjeseci, dok se ne bi riba o čistila od ljudskog
toga bio vojni čki attacU kod osmanlijskog poslanstva mesa. Genč Ahmet-paša bio je već onda star čovjek.;
u Rimu ; major glavnog štaba Omer Vehbi-beg, koji i rogjen je bio u Jenji-Šeheru (Larisa) u Tesaliji. On nije
sada još živi u Damasku (Šamu) kao mušir i zapov- ziiao ni čitati ni pisati, pa mi se je uvijek tužio „Ti
jedni general : kapetan glavnog štaba; Bošnjak Šukri- učiš moga zeta i silesiju drugih oficira, a mene ne češ
beg, koji je kasnije poginuo u bitki proti Crnogorcima u nauci ni da osloviš l" Ja sam mu vazda govorio, da
na Vučjem-dolu ; za tim ženijski kapetan Mustafa efen- sam vazda pripravan u činiti mu sve, što sam u stanju.
dija, koji je bio ujedno vrio dobar slikar u žanru por- Da nau čim čitati i pisati toga Gen č Ahmet-pašu, ugla-
treta. Osim ovih imao sam za u čenike okolo petnaest vismo večernji sat, tako da bi posbje predavanja odmalr
poručnika i natporu čnika razne vrsti oružja, te napokon sjeli za ve čeru. Genč Ahmet-paša u čio je do duše, ali
nije mogao, možda zbog starosti, više ništa shva ćati,.
te bi od nervoznosti jedva čekao, da se taj sat svrši,
pa da na sto dogje rakija, vino i jelo. Mi bi se tek okolo
po noći veseli rastali.
Genč Ahmet-paša bio je u bojevima proti Rusima,
u Šumli i Silistriji za rimskog rata, pa mi je čudo
anegdota pri čao o svojim zgodama u toj vojni. On je
imao još onda u Sarajevu konja rigjana pravog arap-
skog soja, a tada mu je bilo 36 godina. Konj je ipak
bio još uvijek čvrst, dobro ugojen i sjajne dlake, ali
uza to i miran; nije više imao u sebi one arapske
vatre. Ja sam ga često puta jašio iz Sarajeva na Ilidžu
Edhem paša.
-
i natrag, jedno s -toga, što je bio miran, a drugo s toga,
što je to bio histori čan konj i još mirisao po prahu
jednog konjanič kog kapetana, po imenu Riza efendiju, ruskih topova u onim krvavim bojevima. Meni je Gen č
zeta konjani čkog zapovjednika Gen č (mladog) Ahmet- Ahmet paša pri čao, da ga je taj njegov konj jednoč u
paše. Ovaj paša bio je mladim nazvan, jerbo je on bio najžeščoj bitki kod Silistrije bio zbacio sa sebe i da je
najmlagji, odnosno najprvi prosti vojnik, unovačen za u žestini svoga maha zalutao u rusku vojsku. Rusi su•
vremena sultana Mahmuta 11., oca Medžidova i Abdul- tog konja bili opkolill i sve činili, da ga uhvate, nu
Azizova, a to* je u ono vrijeme, kad je isti ..sultan taj se je hrabri konj branio nogama sve dotle, dok se
Mahmut dao smaknuti 80.000 janji čara i pobacati u nije opet povratio u turski logor k svome gospodaru..
BospOr, a to sve je u činio u roku od osam dana. Cari- S toga ga je paša držao- u onim starim godinama, da
gragjani zbog toga ne smjedoše jesti ribe za vremena ga iz pijeteta sahrani, kada dospije, i to za to, osobito-
74 75
•što se nije htio dati Rusima u ruke. Premda je tomu Srpsko-pravoslavne op ćine bile su već onda dobro
konju bilo 36 godink nijesi ga smio obosti ostrugom. organizovane, te je gotovo svaka imala svoje narodne
Ja sam jedno ć bio neoprezan, pa ga dobro obo osnovne škole, osobito u znamenitijim gradovima Bosne
ostrugom, a on se tako ražestio, da se u malo nijesam i Hercegovine. Sarajevska je op čina imala realnu gi-
strmoglavio. Od onda sam na njemu sjedio mirnije nego mnaziju, u kojoj bijahu spomena vrijedni u čitelji Crn-
li je jezdio on rahvanskim korakom. kovič i Špadier. Srbi su imali u Sarajevu i djevoja čku
Genč Ahmet-pašina kči Arifa hanuma tipkala je školu.
nešto na klaviru, a nije se od mene krila, te bi nam u Katolici su imali u Sarajevu jednu konfesijonalnu
veče svirala i pjevala isto čne arije. Arifu hanumu osnovnu školu i po gdjekoju u provinciji.
je poučavala u klaviru gospogjica Friderika Plechacsek, Srbi su slali svoju mladež na veće nauke u Rusiju,
,kči dragomana austro-ugarskoga konzulata. Biograd, Trst i Švicarsku, dok se katolici nijesu za to
Genč Ahmet-paša imao je sina Riza bega, koji je brinuli, a nije ih imao ko na to upu ćivati. Zaslužni oo.
onda bio major, a kasnije pukovnik zaptijanskog zbora franjevci nijesu vodili brige o op ćoj prosvjeti izuzev
i šef policije. Riza-beg je bio oženio krš čanku Terezu rijetke iznimke.
Pavković iz slav. Broda, dozvolio joj, da ostane u krš- U to bješe fra Grgo Marti ć ishodio kod valije,
,čanskoj vjeri, a nije zahtijevao ni to, da se krije kao da se milosrdne sestre iz Zagreba nastane u Bosni i
Turkinje. Genč Ahmet-paša imao je još jednog sina, Hercegovini. Bijaše dakle odregjeno, da se nasele : u
po imenu Sabri-bega; ovaj je bio kao kapetan u svo- Sarajevu, Mostaru, St6cu, Duvnu-Županjcu, Lijevnu,
joj reg menti negdje u Aziji, te ja ne bih znao o njemu Travniku, Banjaluci, Derventi i napokon, gdje su htjele
što pouzdano navesti. i mogle. Jednog dana sretoh fra Grgu Marti ća pred
U Sarajevu bijaše onda Idadija (vojni čki dječački Tašlihanom (Franje-Josipa ulica), a za njim igjaše 10
;penzijonat), uregjena europski, ali nije bilo dovoljno u či- milosrdnih sestar'a; bijahu crnom gustom koprenom preko
teljskih sila ; s toga sam morao, često po nekoliko mje- lica prekrivene tako, da im se nije moglo vidjeti u lice.
seci ići taj zavod i tu predavati o francuskom jeziku Tada ih je Martić vodio k valiji, da predstavi lu č pro -
ili o geografiji ; ali nijesam za to primao niti zahtijevao svjete za mladež u Bosni.
ikakvog honorara. Idadija je bila na musali, gdje je U to bijaše srpsko-pravoslavna nova crkva u Sa-
danas uzdignuta zgrada zemaljske vlade za gragjevni rajevu dogotovljena; trebalo je dakle, da se sve čano
odjel i željezni čku upravu. posveti. Crkvena op ćina naredi, da sve pu čanstvo iz
Vilajet je imao i obrtničku školu (1slahane). U njoj okolice i iz dalekih krajeNa dogje na tu proslavu. Tursko
su svi učenici bili uniformirani, a osim obrta u ćili su je pučanstvo sve mirno gledalo nekoliko godink dok
čitati i pisati. Vilajet je imao u konaku jednu knjižnicu, se je crkva napravila. Ali sada htjedoše zabraniti po-
iz koje su se pou čne knjige pozajmljivale u raznim svetu i uporabu te crkve za bogosluženje. Meni re če
jezicima. onog dana moj prijateij i u čenik, zapovjednikov po-
76 77
boč nik Edhem-beg, da one no či nikud iz ku će ne izagjern, državnog novca 120.000 bijelih medžidija (480 000 K).
jer da č e biti po ulicama velika strogost. Za to Ahmed Turska vlast odmah razasla na sve strane zaptije i voj-
Hamdi-paša odredi, da po svim sokacima hodaju voj- ni čke čete u potjeru za hajducima, ali badava, jer su
nič ke jake ophode, a sve baterije topova da se po so- hajduci odrnah prebjegli u Srbiju. Srbijanska vlast uhvati
kacima vozaju, pa č im se zli ljudi stanu micati u zlo čestoj šestoricu od onih hajduka i nagje pri njima okolo 20.000
namjeri, da se s mjesta poubijaju, a topovima gruha u kruna. Proti tirn hajducima bila je rasprava u Loznici,
turske mahale. Tako bijaše mir i red o č uvan za te u prisutnosti turskih izaslanika, no dok je trajala ta ras-
posvete. prava, svi hajduci jedne no ći pobjegoše iz tamnice. Tako
Sutri-dan bi nova srpsko-pravoslavna crkva u pri- je tome svemu bio kraj ; novci propadoše, a hajduci
sutnosti valije, vojnih dostojanstvenika i diplomata sve- nagjoše sebi uto čišta rr tugjini.
čano posve ć ena i još iza toga potraja mir nekoliko godina. Godine 1873. odlu či Turska napraviti željeznicu
Megju tim se oglasiše hajduci u novopazarskom po čitaVom Balkanu. Željezni čke su pruge imale i ći
sandžaku, a to u kotarevima : Kulašina, Bezana, Bijelog- ovako : prva od Carigrada preko Jedrene (Andrinopoli),
polja i Prijepolja. Hajduci su bili ve ć inom rnuslomani. preko Sofije do Uskjuba, te iz Jedrene do Selanika ;
Valija odredi, da se kraj u č ini razbojništvu. No teško druga od Selanika preko Uskjuba, Mitrovice sve do
je bilo iskorijeniti hajduke, i to tim više, što su ha- Kostajnice, a tre ća od Busova če do Broda ili Šamca.
rambaše (vogje) bili iz redova Dedagine vojske, koja Baron Hirschl bio je poduzeo svu gradnju ove željez-
je bila prije raspuštena. No alaj-beg (zaptijanski pu- ničke mreže. Odmah poplaviše željezni čki inžiniri svu
kovnik) se domisli, pa ponudi harambašama na tvrdu Bosnu i Hercegovinu, a bili su ve ćinom Francuzi. Več
vjeru oficirsku č ast u zaptijanskome zboru. Harambaše počeše inžiniri trasirati. Glavno ravnateljstvo bijaše u
doista primiše ponugjena mjesta, te zbilja iskorijeniše Sofiji pod vrhovnom upravom jednog turskog generala,
hajduke, svoje nekadanje drugove. a njemu je bilo dodijeljeno nekoliko časnika glavnog
Iza toga stiže glas, da su hajduci porobili poštu štaba.
u Romaniji nad Sarajevom. Bilo se na ime dvanaest haj- Inžinirski zbor za trasiranje i izgradnju tio je u
duka došuljalo iz Srbije do Romanije, pa zasjeli u busiju Bosni organizovan i porazmješten ovako: 4 divizije, a
s jedne i druge strane, kud je trebalo pošti pro ći, te divizije su imale po pet-šest sekcija. Jedna je divizija
kad su tatar i drugi bili zapali u njihovu sredinu, zapu- imala sjedište u Novompazaru s poglavarom Carnet-om,
caše hajduci svi, ama baš složno. Tatar i jedan zaptija druga u Sarajevu s poglavarom Set-om, tre ća u Ba-
dobiše teške rane, a dva konja padoše mrtva pod to- njaluci s poglavarom Pons-om, napokon četvrta u Do-
varima. Hajduci zaprijetiše smr ć u ostaloj pratnji pošte, boju s poglavarom Ten6on-om. Sekcije su imale ta-
da se ne usude maknuti, stadoše noževima sje ći ko- kogjer svoje poglavare, ali im se ja više ne sje ćarn
nopce i parati kožnate vre će, u . kojima su bili novci imena. Ti su inžiniri imali ogrornnu pla ču ; srednji je
pisma, pa pisma razbacaše, a novce odnesoše. Bilo je inžinir imao od 600 do 1000 franaka mjese č no, a viši
78