150.

POJAM I VRSTE PRAVNIH LJEKOVA

Postupak po pravim lijekovima: Prema Ustava Crne Gore, svako ima pravo na pravni lijek protiv odluke
kojom se odlucuje o njegovom pravu ili na zakonom zasnovanom interesu. Pavni lijek je posebno procesno
sredstvo kojim ovlasceno lice, tj titular prava na odredjeni pravni lek, pobija odnosno u odredjenoj procesnoj
formi pravno napada odredjenu odluku donesenu u krivicnom postupku, te zahtjeva donosenje druge vrste
odluke ili drugacije resavanje odredjenih cinjenicinih ili pravnih pitanja u odluci koja se pobija, odnosno
zahtjeva donosenje odredjene odluke suda koji resava o podnesenom pravnom leku. U nasem krivicnom
postupku postoje dve vrste pravnih lijekova: 1) redovni pravni lijekovi i 2) vanredni pravni lijekovi.
Redovni pravni lijekovi: Za redovne pravne lijekove je karakteristicno da se njima pravno napada
nepravnosnazna sudska odluka. Postoje sledeci redovni pavni lekovi: 1) zalba protiv presude prvostepenog
suda, 2) zalba potiv presude drugostepenog suda, 3) zalba na resenje.
151. ŽALBA-pojam i sadržaj
Zalba protiv presude prvostepenog suda: Pravo na zalbu je ustavno pravo. Ovi ustavno pravo je apsolutnog
karaktera, sto znaci da se ono zakonom niti bilo kojim drugim opstim pravnim aktom, ne moze iskljuciti u
smislu da se bilo kome uskrari pravo na koriscenje zalbe.
Rok za izjavljavanje zalbe protiv presude i suspenzivno dejstvo zalbe protiv presude: Rok za izjavljivanje
zalbe protiv prvostepene presude iznosi 15 dana od kada je licu koje spada u titulare prava na zalbu protiv
presude dostavlja prepis presude. Taj rok je prekluzivan tj strog, sto s jedne strane znaci da se on ni u kom
slucaju ne moze produziti, dok s druge strane njegovim protekom nastaje prekluzija, koja se sastoji u tome da
lice koje je rok propustio, vise ne moze da ulaze zalbu protvte presude. Kada otkrivljeni propusti rok za izjavu
zalbe protiv presude, sud ce dozvoliti povracaj u predasnje stanje radi izjave zalbe, ako su kumulativno
ispunjeni sledeci uslovi: a) okrivljeni je rok za izjavu zalbe propustio iz opravdanih razloga, b) okrivljeni je
rok podneo sudu molbu za povracaj u predasnje stanje, c) zajedno sa molbom za povracaj u predasnje stanje,
okrivljeni je podneo i svoju zalbu. Mogucnost podnosenja molbu za povacaj u predasnje stanje okrivljenog
koji je propustio rok za izjavu zalbe protiv presude, prestaje protekom 3 mjeseca od dana propustanha da se
zalba izjavi. Zalba koja je izjavljena u roku, ima supsesivno dejstvo sto znaci da odlazw izvrsenje presude.
Presuda se samo po izuzetku moze izvrsavati i pre nego sto je postala pravosnazna. Predsednik veca moze
posebnim resenjem uputiti optuzenog u zavod za izdrzavanje kazne i pre pravosnaznosti presude, ako su
kumulativno ispunjeni sledeci uslovi: a) optuzeni to zahteva, b) optuzeni se vec nalazi u pritvoru, c)
optuzenom je prvostepenom presudom izrecena kazna zatvora.
Subjekti zalbe: U titulare prava na izjavljivanje zalbe protiv presude prvostepenog suda, spadaju sledece lica:
a) stranke, tj ovlasceni tuzilac i optuzeni, b) branilac optuzenog v) osteceni. U ime ostecenog zalbu mogu
podneti njegov zakonski zastupnik, kao i punomocnik ostecenog. Sirok krug lica mozd zalbu izjaviti u koristi
optuzenog a to su: bracni drug optuženog, lice sa kojim zivi u trajnoj vanbracnoj zajednici, srodnik po krvi u
pravoj liniji, zakonski zastupnik, usvojitelj, usvojenik, brat i sestra te hranilac. Drzavni tuzilac moze zalbu
izjaviti kako na stetu optuzenog tako i u koristi optuzenog. Osteceni ima vrlo ograniceno pravno zalbe protiv
presude koju moze pobijati samo zbog jednog od sporednih predmeta krivicnog postupka-zbog odluke suda o
troskovima krivicnog postupka. U titulare ogranicenog prava na zalbu protiv presude spadaju i lica ciji je
predmet oduzet kao i lice od koga je oduzeta imovinska korist pribavljena krivicnim delom. Ova lica mogu
pobijati presudu samo u onom delu u kojem se ona odnosi na oduzimanje predmeta, odnosno oduzimanje
imovinske korist koja je po oceni suda proistekla iz krivicnog dela. Branilac okrivljenog ima potpuno pravo
zalbe, tako da on presudu moze pobijati iz svih zalbenih osnova, ali iskljucivo u korist optuzenog. Ni u kom
slucaju branilac ne moze izjaviti zalbu na stetu optuzenog. Branilac ne moze izjaviti zalbu protiv volje
optuzenog, ali i mimo volje optuzenog, branilac ce izjaviti zalbu ukoliko je optuzenom izrecena kazna zatvora
od 30god ili teza kazna.
Sadrzaj zalbe i postupanje po nepotpunoj zalbi - Elementi sadrzaja zalbe dele se na dve vrste: a) obavezni
elementi zalbe i b) fakultativni elementi zalbe. U obavezne elemente zalbe spadaju: a) identifikacija predmeta
zalbe, b) zalbeni razlog, c) navodjenje razloga na kojima se zalba zasniva, d) oznacenje procesnog cilja žalbe,
e) potpis podnosioca zalbe. Oznacenje presude moza sadzavati podatke o sudu koji je presudu izrekao, broj
presude i datum kada je presuda objavljena. Osnov pobijanje preude je isto sto i zalbeni razlog tj. moze se
raditi o bitnim povredama odredaba krivicnog postupka, povredama Krivicnog zakonika, pogresni ili
nepotpuno utvrdjenom cinjenicnom stanju te odredjenoh odluci suda. Zalba mora sadzati odredjeni predlog, a
sam zakonodavac taj cilj definise kao: a) ukidanje presude, bilo potpuno, bilo delimicno, ili b) preinacenje
1
presude. U fakultativne elemente zalbe spadaju odredjene nove cinjenice i novi dokazi koji se mogu iznetu u
zalbi, zarad potkrepljenja zalbenih navoda, tvrdnja da je potrebno usvojiti predlog zalioca. U takvom slucaju
se u zalbi, ako se navode nove cinjenice mora objasniti kojim se dokazima te cinjenice mogu dokazati, a
ukoliko se poziva na nove dokaze, potebno je oznaciti koje cinjenice treba da se takvim dokazima dokazu.
Ukoliko se ne ucini ovako tj ako se u zalbi radi samo o goloj tvrdnji bez objasnjenja, tada se takvi zalbeni
navodi nece razmatrati od strane suda koji donosi odluku po zalbi.
152. ODRICANJE OD PRAVA NA ZALBU I ODUSTANAK O ZALBE
Odricanje od prava na zalbu se ono lice koje takvo pravno poseduje, pravno relevantnom izjavom svoje volje
samo lisava tog svog prava. Odustanak od vece izjavljene zalbe predstavlja pravno relevantnu izjavu volje
titulara prava na zalbu koji je blagovremenim podnosenjem zalbe vec iskoristio pravo na redovan pravni lek,
ali se u medjuvremenu predomislio te odustaje od njega. Odricanje i odustajanje od zalbe su ireverzibilni
cinovi, sto znaci da se ne mogu opozvati. Optuzeni moze da se odrekne prava na zalbu samo posto mu je
presuda dostavljena. Optuzenom se presuda obavezno dostavlja sa uputstvom o pravu na zalbu. Optuzeni se
svog prava na zalbu moze odreci i pre nego sto mu je presuda dostavljena, on to moze uciniti od casa
objavljivanja presude. Do toga moze dock samo ako su kumulativno ispunjena dva uslova: a) ovlasceni
tuzilac, kao i osteceni ako imaju pravo zalbe protiv presude iz svih zakonskih osnova, a ne samo zbog
troskova postupka, su se vec odrekli svog prava na zalbu, b) optuzeni prema presudi ne bi imao da izdrzava
kaznu zatvora. Optuzeni uvek moze da odustane od svoje vec izjavljene žalbe, sto moze uciniti sve dok
drugostepenim sudom, optuzeni odustao od svoje zalbe, ona se odbacuje odnosno tretira se kao nepostojeca.
Optuzeni moze odustati i od zalbe izjavljene od strane njegovog branioca ili lica koja mogu da izjave zalbu u
njegovu korist. Optuzeni ne moze odreci prava na zalbu, niti moze odustati od svoje vec izjavljene zalbe,
ukoliko mu je izrecena kazna zatvora od 30god ili teza kazna.
153. ŽALBENI RAZLOZI
Osnovi zbog kojih se presuda moze pobijati: Zalbeni razlog iz kojih se presuda moze zalbom pobijati se dele
na tri osnovne vrste: a) greske vezane za zakonske odredbe, koje dele na dve vrste - bitne povrede odredaba
krivicnog postupka, b) cinjenicne greske-pogresno ili nepotpuno utvrdjeno cinjenicno stanje; c) greske
napravljene u vezi odredjenih odluka suda koje se odnose na: odluku o kazni, odluku o drugim krivicnim
sankcijama tj o mjeri upozorenja, mjeri bezbjednosti i o oduzimanju imovinske koristi, odluku o sporednim
predmetima krivicnog postupka - o troskovima ili o imovinsko pravnom zahtevu te odluku o objVljivanju
presude putem sredstava javnog objavestavanja. Zalbeni razlozi su osnovi ulaganja zalbe tj osnovu iz kojih se
presuda pobija ondosno moze pobijati a koji se svode na: 1) pravne anomalije presude, i 2) fakticke anomalije
presude. U pravne anomalije spadaju: a) krivicnoprocesne anomalije - bitne povrede odredaba krivicnog
postupka, b) krivicnopravne anomalije- povreda krivicnog zakona i c) anomalije u ondosu na sudsko
odlucivanja - zalba zbog odluke o krivicnim sankcijama, oduzimanju imovinske koristi, troskovima krivicnog
postupka, imovinskopravnim zahtjevima. Fakticka anomalija presude je pogresno ili nepotpuno oredjemo
cinjenicno stanje.
Bitne povrede odredaba krivicnog postupka: se mogu podeliti na dve osnovne vrste: -odredjene bitne
povrede, one se dele na dve vrste: a) apsolutne bitne povrede odredaba krivicnog postupka i b) relativne bitne
povrede odredaba krivicnog postupka. Apsolutne bitne povrede odredaba krivicnog postupka se dele na dve
vrste: a) one na koje drugostepeni sud pazi po sluzbenoj duznosti i b) one o kojima drugostepeni sud vodi
racuna samo ako su istaknute u zalbi. Apsolutne bitne povrede odredaba krivicnog postupka na koje
drugostepeni sud pazi oficijelno tj uvek i po sluzbenoj duznosti. Apsolutne bitne povrede odredaba krivicnog
postupka su one kod kojih izmedju odredjene povrede odredjene zakonske odredbe i odgovarajuce stetne
posledice u presudi u vidu njene nezakonistosti i nepravilnosti, postoji odredjena kauzalna veza. Apsolutne
bitne povrede odredaba krivicnog postupka su sledece povrede: a) povrede koje se odnose na sud - 1.ako je
sud bio nepropisno sastavljen ili ako je u izricanju presude ucestvovao sudija ili sudija porotnik koji nije sudio
na glavnom pretresu ili koji je pravnosnaznom odlukom izuzet od sudjenja, 2.ako je na glavnom pretresu
sudio sudija ili sudija prorotnik koji se morao izuzeti, 3.ako je presudu doneo stvarno nenadlezni sud ili ako je
sud nepravilno odbacio optuzbu zbog stvarne nenadleznosti, osim ako je presudu za krivicno delo iz
nenadleznosti nizeg suda, doneo visi sud; b)povrede koje se odnose na optuzbu - 1.ako je sud povredio oredbe
krivicnog postupka u pogledu postojanja optuzbe ovlascenog tuzioca ili predloga ostecenog, 2.ako je optuzba
prekoracena; c) ostale povrede - 1.ako je glavni pretres odrzan bez lica cije je prisustvo na glavnom pretresu
po zakoniku obavezno, 2.ako je presudom povredjena zabrana reformatio in peius, 3.ako je izreka presude
2
nerazumljiva, sto svodi na: a) protivrecnosti u izreci presude, koje postoje same po sebi; b) protivrecenosti
izmedju izreke presude i razloga presude; c) nenavodjenje u presudi razloga o odlucnim cinjenicama; d)
navodjenje nejasnih ili protivrecnih razloga o odlucnim cinjenicama u presudi; e) postojanje protivrecenosti u
presudi izmedju onoga sto se navodi u razlozima presude o sadrzini isprava ili zapisnika o iskazima datim u
postupku i samih tih isprava ili zapisnika. Relativno bitne povrede se dele na dve vrste: a) relativno bitne
povrede odredaba krivicnog postupka i b) relativno bitne povrede koje su opsteg karaktera.U relativne bitne
povrede odredaba krivicnog postupka spadaju: a) pravno nevaljan dokaz, b) bilo koje druge procesne greske.
Najopstija relativna povreda odredaba krivicnog postupka se svodi na bilo koju procesni gresku tokom
postupka. Te moguca povreda postoje u da osnovna procesna modaliteta: a) neprimenjivanje neke odredbe
zakonika, te b) nepravilno primenjivanje neke odredbe zakonika. Moguce i realno da se tokom postupka ucine
odredjene povrede njegovih odredbi, ali to ne mora biti fatalno, ukoliko se kumulativno ispune dva uslova: a)
negativni uslov - potrebno je da ucinjena povreda be spada u apsolutno bitne povrede oredaba krivicnog
postupka, b) pozitivni uslov - neophodno je da sud koji resava po zalbi, oceni da takva konkretna povreda nije
bila od uticaja na zakonito i pravilno presudjenje. Povreda Krivicnog zakonika se odnose na: a) krivicno djelo,
b) krivicno gonjenje, c) primenu zakona, d) odluku suda, e) mjeru kazne.
Pogresno ili nepotpuno utvrdjeno cinjenicno stanje: Greska moze postojati u dva osnovna modaliteta: a)
pogresno utvrdjeno cinjenicno stanje, b) nepotuno utvrdjeno cinjenicno stanje. Pogresno utvrdjeno cinjenicno
stanje postoji kada je sud neku odlucenu cinjenicu pogresno utvrdio, dok je nepotpuno utvrdjeno cinjenicno
stanje, kada sud neku odlucnu cinjenicu nije utvrdio. Nepotpuno utvrdjeno cinjenicno stanje postoji i kada to
proizlazi iz novih cinjenica ili novih dokaza. Zakonik ne sadrzi pojam odlucnih cinjenica, vec se to prepusta
sudskoj praksi i krivicnoprocesnoj teoriji. Odlucne cinjenice su one cinjenice koje imaju potreban stepen
relevantnosti u odnosu na predmet krivicnog postupka. Potrebno je da se radi o cinjenicama koje se
neposredno odnose na sledeca pitanja: a) pitanja krivicnog dela koja je predmet optuzbe, b) pitanja dokaza
koji su od znacaja za resavanje predmeta krivicnog postupka, c) pitanja postojanja ili nepostojanja potrebnih
uslova za krivicno gonjenje, d) ako se radi o osudjujucoj presudi.
Pobijanje presude zbog odluke o krivicnim sankcijama, oduzimanju imovinske koristi, troskovima
krivicnog postupka i imovinskopravnom zahtjevu: Odluka o kazni se moze pobijati kada sud svojom
odlukom nije prekoracio zakonsko ovlascenje koje ima u tom pogledu, ali pri tom postoji od neka od sledecih
alternativno propisanih "gresaka" suda koji: a) nije pravilno odmerio kaznu s obzirom na okolnosti koje utice
da kazna bude veca ili manja; b) primenio ili nije primenio odredbe o ublazavanju kazne, o oslobodjenju od
kazna, o uslovnoh osudi, o opozivanju uslovnog otpusta ili o sudskoj opomeni. Odluka o troskovima
krivocnog postupka moze da se pobija, ako je alternativno: a) nepravilna ili b) nezakonita. Odluke o
imovinskopravnim zahtjevima mogu se pobijati ako su suprotne zakonskim oredbama.
154. ŽALBENI POSTUPAK
Postupak po zalbi: Postupak po zalbi se odvija u dva osnovna procesna stadijuma: a) postupak pred
prvostepenim sudom i b) postupak pred drugostepenim sudom. Zalba se podnosi prvostepenom sudu - tom se
sudu zalba podnosi za sledece subjekte krivicnog postupka: a) sud, b) protivnu stranku, c) branioca.
Presednik veca prvostepenog suda ce svojim resenjem odbaciti zalbu u dve alternativno propisane situacije: a)
ako je zalba neblagovremena, b) ukoliko je zalba nedozvoljena. Kada je resenje o odbacivanju doneo
predsednik prvostepenog suda, protiv tog resenja se moze uloziti zalba u roku od tri dana od dana dosavljanja
resenja o odbacivanju zalbe. O toj zalbi resava drugostepeni sud u sednici veca.
Odgovor na zalbu: Postupak po zalbi pred prvostepenim sudom se okoncava isputivanjem njene
dozvoljenosti, odnosno blagovremenosti od strane predsednika prvostepenog veca. Predsednik prvostepenog
suda dostavlja zalbu, odgovor na zalbu i sve spise drugostepenom sudu, odmah kada istekne rok za davanje
odgovora na zalbu u kome se ne da odgovor na zalbu. Tu su u pitanju dve situacije- prva kada nije bilo
odgovora na zalbu i druga, kada je sudu upucen odgovor na zalbu. Odgovor na zalbu koji nije blagovremeno
predsednik prvostepenog veca odbacuje svojim resenjem.
Postupak pred drugostepenim sudom: Postupak po zalbi pred drugostepenim sudom se odvija u dva osnovna
procesna stadijuma: a) preliminarni postupak, koji se ogleda u odredjuvanju sudije izvestioca i upoznavanju sa
spisima, b) postupak odlucivanja o procesnoj sudbini zalbe i pobijane presude, koji se odvija u dva procesna
modaliteta: 1.u sednici veca ili 2.na pretresu pred drugostepenim sudom. Kada spisi sa zalbom stignu
drugostepenom sudu, predsednik zalbenog veca odmah odredjuje sudiju izvjestioca, a ako je u pitanju
krivicno djelo za koje se goni oficijelno, tada ce sudija izvjestilac spise dostaviti nadleznom drzavnom
3
tuziocu, koji je duzan da spise razmotri i da ih bez odlaganja, a najkasnije u roku od osam dana, vrati sudu te
da uz spise dostavi sudu i svoj predlog, koji potom moze dopuniti i na sednici veca. Ukoliko se radi o
krivicnom delu za koje se goni po privatnoj tuzbi ada se spisi be daju ni drzavnom tuziocu niti privatnom
tuziocu odnosno ostecenom kao tuziocu vec predsednik veca odmah zakazuje sednicu veca. Kada drzavni
tuzilac vratu spise predsednik veca zakazuje sednicu veca i o njoj obavestava: drzavnog tuzioca, okrivljenog i
njegovog branioca.
Sednica veca: Potrebno je uvek obavestiti o sednici veca optuzenog i njegovog branioca bez obzira da li su to
predlozili u roku predvidjenom za zalbu ili u odgovoru na zalbu. Nedolazak stranaka koje su uredno
obavestene ne sprecava odrzavanje sednice vea. Kada se o sednici veca obavestava opruzeni koji je u pritvoru
ili zatvoru za izvrsenje kazne, predsednik veca ce narediti da se obezbedi njegovo prisustvo, ali njegovo
prisustvo nie obavezno kada se radi o optuzenom koji se nalazi u pritvoru, predsednik veca naredjuje
obezbedje njegovog prisustva. Sednica veca zapocinje izvestajem sudije izvestaoca.
Odlucivanje na sednici vijeca ili na pretresu: U postupku po zalbi pred drugostepenim sudom, obavezno se
mora odrzavati sednica veca, a onda se na sednici veća, a onda se na sednici veca moze doneti odluka o
predmetu drugostepenog postupka. Drugostepeni sud donosi svoju odluku u sednici veca ili na osnovu
odrzanog pretresa a da li ce odrzati pretres, odlucuje samo vece drugostepenog suda.
Pretres pred drugostepenim sudom: Pretres pred drugostepenim sudom ce se odrzati ako je to potrebno da se
povodom zalbe zbog pogresno ili nepotpuno utvrdjenog cinjenicnog stanja, izvedu novi dokazi ili ponove vec
ranije izvedeni dokazi, a pri tom postoje opravdani razlozi da se predmet ne vrati prvostepenom sudu na
ponovni glavni pretres. Na pretres pred drugostepenim sudom se pozivaju sledeci subjekti: a) stranke tj tuzilac
i optuzeni, b ) branilac optuzenog, c) osteceni, d) zakonski zastupnici i punomocnici ostecenog, osteceni kao
tuzilac i privatnog tuzioca, e) oni svjedoci vjestaci za koje se sud odluci da se saslusaju. Prisustvo stanaka
ondnosno branioca optuzenog u slucaj obavezne odbrane, pretresu pred drugostepenim sudom je obavezno.
Propisano da ce predsednik veca, ako optuzeni je u pritvoru, preduzeti potrebne mjere da se optuzeni dovede
na pretres. Predsednik drugostepenog veca izdaje naredbu da se optuzeni dovede, a takvu naredbu izvrsavaju
sluzbena lica ustanove u kojoj je optuzeni pritvoren. Ukoliko osteceni kao tuzilac ili privatni tuzilac ne dodju
na glavni pretres, pretres pred drugostepenim sudom odrzati i bez ovih ovlascenih tuzilaca. Pretres pred
drugostepenim sudom zapocinje izvjestajem sudije izvjestioca koji se sastoji u izlaganju stanja stvari. Po
predlogu stanaka, odnosno banioca ili po sluzbenoj duznosti, odnosno po inicijativi samog vijeca, procitace se
na pretresu pred drugospenim sudom, presude ili dio presude na koji se odnosi zalba, a po potrebi i zapisnik o
glavnom pretresu, onda se poziva pozivna stranka da na te navode odgovori. Na pretresu pred drugostepenim
sudom se mogu iznositi novi dokazi i nove cinjenice.
155. GRANICE ISPITIVANJA PRVOSTEPENE PRESUDE
Oficijelno se od strane drugostepenog suda ispituje samo odredjene taksativno nabrojane apsolutno bitne
povrede odredaba krivicnog postupka. Relativno bitne povrede odredaba krivicnog postupka se po pravilu ne
ispituju od strane drugostenog suda po sluzbenoj duznosti vec samo ako se na njih poziva u zalbi.
Drugostepeni sud ce uvijek ispitati po sluzbenoj duznosti, one djelove presude koji su povezani sa potrebom
utvrdjivanja da li postoje sledece apsolutno bitne povrede odredaba krivicnog postupka koje se odnose na sud
- da li je sud bio nepropisno sastavljen ili je u izricanju presude ucestovovao sudija ili sudija porotnik koji nije
sudio na glavnom pretresu ili koji je pravosnažnom odlukom izuzet od sudjenja. Drugostepeni sud je dužan da
uvijek ispita po sluzbenoj duznosti da li je na stetu optuzenog povredjen Krivicni zakonik.
Ogranicenje pozivanja na zalbeni razlog: se zasniva na sprecavanju da se ulaganjem zalbe iz nekih zalbenih
razloga, koji su se nogli otkoloniti znatno ranije u krivicnom postupku, postupak nepotrebno prolongira, a
presuda dovodi u pitanje, iako bi se tu u stvari, radilo o nesavjesnosti ili procesnom nepostenju samog
podnosioca zalbe. Kada se radi o zalbi koja se zaniva na nepotpuno utvrdjenom cinjenicnom stanju na koje
ukazuju nove cinjenice ili novi dokazi, neophodan uslov za zasnivanje konkretne zalbe na tom zalbenom
osnovu je da zalilac alternativno u zalbi ucini izvesnim: a) da nije u vrijeme odrzavanja glavnog pretresa znao
za dokaze na kojima zasniva zalbu ili b) da je na glavnom pretresu odmah cim je saznao za odredjeni dokaz,
predlozio njegovo izvodjene, ali je predsjednik vijeca to odbio.
Zabrana preinacenja na stetu optuzenog: Zabana preinacenja na gore podrazumjeva da se presuda ne sme
izmeniti na stetu optuzenog ukoliko je izjavljena zalba samo u njegovu korist. Da bi se primenjivala zabrana
preinacenja na gore, moraju se kumulativno ispuniti dva uslova: a) ne sme biti ulozena zalba na štetu
optuženog; b) mora biti uložena zalba u korist optuženog, što osim samog optuženog i njegovog branilaca,
4
mogu učiniti i druga lica kojima je Zakonikom dato to pravo. Optuženi, kao i njegov branilac i sva lica koja
mogu uložiti žalbu u koristi optuženog, nikada ne mogu uložiti žalbu na štetu optuženog. Zabrana preinacenja
na gore se temelji na razlozima pravičnosti. Cilj je da se optuženi i njegov branilac odnosno uopšte lia koja
mogj uložiti žalbu protiv presude u korist optuženog, ne uzdrže od toga, onda kada je žalbu uložio optuženi,
odnosno njegov branilac ili neko od lica koje se može žaliti u prilog optuženom, ne sme izmjeniti na štetu
optuženog u pogledu dva aspekta: 1) pravne kvalifikacije krivicnog djela i 2) krivicne sankcije. Zabrana
preinacanja na gore se odnosi kako na odluke drugostepenog suda, kada preinacuje presudu ili kada donosi
novu presudu, tako i na odluke prvostepenog suda u ponovljenom postupku.
Prosireno dejstvo zalbe: Ovdje se apsolutno pretpostavlja da ako zalilac nije zadovoljan utvrdjenim
cinjenicnim stanjem, on svakako smatra da ni krivicna sankcija, odnosno odluka o oduzimanju imovinske
koristi nikako ne mogu biti ispravne. Stoga se smatra da takva zalba ima prošireni sadržaj, odnosno
podrazumjeva se da zalba iz tih zalbenih osnova, ukljucuje i zalbeni razlog koji se odnosi na odluku o
krivičnoj sankciji i odluku o oduzimanju imovinske koristi. Takav podrazumijevajuci prošireni sadrzaj žalbe
se odnosi isključivo na žalbu koja je izjavljena u kotist optuženog konkretni titular te žalbe, moze biti kako
sam optuženi i njegov branilac i odredjena lica koja su bliska optuženom a moze uložiti i sam državni tužilac.
156. ODLUKE DRUGOSTEPENOG SUDA PO ZALBI
Drugostepeni sud moze doneti sledece odluke o zalbi protiv presude: a) odbaciti zalbu kao neblagovrijemenu
ili kao nedozvoljenu; b) odbiti zalbu kao neosnovanu, potvrditi prvostepenu presudu, c) ukinuti prvostepenu
presudu i alternativno: 1) uputiti predmet prvostepenom sudu na ponovno sudjenje pred izmenjenim vijećem,
2) sam doneti presudu onda kada je prvostepena presuda dva puta vec ukidana. Žalba se odbacuje resenjem
drugostepenog suda, odbija se presudom drugostepenog suda kao neosnovana.
Odbacivanje žalbe kao neblagovijemena: Žalba se resenjem odbacuje kao neblagovijemena ako je podnijea
po proteku roka za njeno ulaganje. Rok za zalbu protiv presude tece od dana kada je dostavljeno resenje o
ispravaci. Za svako lice koje moze izjaviti zalbu protiv presude tece rok od 15 dana za izjavljivanje zalbe, od
dana kada je njemu dostavljen prepis presude.
Odbacivanje zalbe kao nedozvoljene: Žalbu koja je nedozvoljena, odbacice primarno- svojim resenjem
prvostepeni sud, odnosno predsjednik vijeca prvostepenog suda a tek ako je on to propustio da ucini takvu
odluku donosi drugostepeni sud.
Odbijanje žalbe kao neosnovane: Zalba se odbija kao neosnovana, te se presuda potvrdjuje, onda kada
drugostepeni sud utvrdi da su kumulativno ispunjeni sledeci uslovi: a) ne postoje razlozi zbog kojih se presuda
odbija, sto znaci da nema zalbemih osnova na koje se poziva zalilac, b) ne postoji ni povreda zakonskih
odredbi koje se uvijek ispituju po sluzbenoj duznosti. Ukoliko podnosilac žalbe kao osnov pobijanja presude
navodi samo pogresno i nepotpuno utvrdjeno cinjenicno stanje, te se pri tom poziva na postojanje novih
cinjenica tada treba imati u vidu da se zalba iz tog razloga moze uloziti samo ako zalilac u zalbi ucini
izvjesnim da za dokaze na kojima zasniva zalbu nije znao u vrijeme odrzavanja glavnog pretresa. Samo ako je
potpuno jasno da nove cinjenice i dokazi nisu relevanti, zalba se moze odbiti kao neosnovana, a obrnuto, ako
bi oni sami po sebi bili relevantni onda bi se moralo provjeriti njihovo postojanje bilo na pretresu pred
drugostepenim sudom bilo ukidanjem presude, vodjenjem novog pretresa pred prvostepenim sudom. Tada
drugostepeni sud obavezno naredjuje da se novi glavni pretres pred prvostepenim sudom odrzi pred potpunom
izmenjenim vijecem. Ako je presuda vec dva puta ukidana, onda se u svakom slucaju, kada se radi o takvom
zalbenom osnovu mora drzati pretres pred drugostepenim sudom.
Ukidanje prvostepene presude i vracanja predmeta na ponovno sudenje: Presuda se u zalbenom postupku
uvijek ukida rešenjem drugostepenog suda. Drugostepeni sud moze i nakon prvog ukidanja prvostepene
presuds, odluciti da sam odrzi pretres, a ne mora obavezni vracati predmet na ponovno sudjene prvostepenom
sudu. Ukoliko drugostepeni sud ukine prvostepenu presudu i predmet vratiti na ponovno sudjenje
prvostepenom sudu, naredice da se novi glavni pretres pred tim sudom odrzi od strane potpuno izmenjenog
vijeca. Pod potpuno izmenjenim vijecem treba podrazumijevati vijece koje ce biti potpuno novo, odnosno
imati potpuno novi personalni sastav. Drugostepeni sud ima i mogucnost samo delimicnog ukidanja
prvostepene presude, ukoliko oceni da se pojedini djelovi presude mogu izdvojiti bez stete po pravilno
presudjenje. Ukoliko se optuzeni nalazi u pritvoru tokom trajanja drugostepenog postupka, drugostepeni sud
je duzan da ispita da li postoje razlozi za pritvor te ce doneti resenje o produzenju ili o ukidanju pritvora. Kada
je prvostepena presuda dva puta vec ukidana, drugostepeni sud mora sam da resi datu krivicnu stvar, odnosno

5
sam ce doneti presudu, sto moze uciniti u dva procesna modaliteta: a) odrzavanjem sednice vijeca ili b) nakon
odrzanog glavnog pretresa.
Ostale odluke drugostepenog suda: Ako drugostepeni sud prilikom razmatranja zalbe, nadje da je u prvom
stepenu sam taj sud nadlezan, on ce resenjem ukinuti prvostepenu presudu, a predmet uputiti vijece svog suda
i o tome samo obavjestiti prvostepeni sud. U ovom se slučaju predmet mora uputiti drugom vijecu.
157. REFORMATIO IN PEIUS I PRIVILEGIJA ZDRUŽIVANJA
Preinacenje prvostepene presude: Prvostepena presude se preinacuje presudom drugostepenog suda, a samo
po izuzetku, kada se radi o specifičnoj krivicnoj sankciji - sudskoj opomeni, presuda prvostepenog suda se
preinacuje resenjem drugostepenog suda. Drugostepeni sud preinacuje prvostepenu presudu svojom
presudom, kada kumulativno utvrdi: 1) da su odlucne cinjenice u prvostepenoj presudi pravilno utvrdjene, 2)
da se s obzirom na utvrdjeno cinjenicno stanje i prema pravilnoj primeni zakona, mora doneti drugacija
presuda, što se odnosi i na odredjene apsolutne bitne povrede odredaba krivicnog postupka: a) ako su
povredjene odredbe krivicnog postupka u pogledu postojanja optuzbe ovlascenog tuzioca, predloga ostecenog,
odnosno odobrenja za krivicno gonjenje; b) ukoliko je optuzba prekoračena; c) ako je presuda povredjena
zabrana refomatio in peius. Kada drugostepeni sud nadje da postoje zakonski uslovi za izricanje sudske
opomene, preinacice svojim resenjem prvostepenu presudu, te izreci sudsku opomenu. U ovom slucaju se
presuda preinacuje resenjem. Ukoliko su se zbog preinacanja prvostepene presude stekli uslovi da se pritvor
odredi ili ukine drugostepeni sud donosi posebno resenje o tome protiv kojeg zalba nije dozvoljena. Pritvor se
odredjuje u sledecim situacijama: a) ukoliko je drugostepeni sud oslobadjajucu ili odbijajucu prvostepenu
presudu preinacio u osudjujucu, te optuzenom izrekao kaznu zatvora od pet godina ili tezu kaznu, b) ako je
drugostepeni sud osudjucu presudu preinacio u pogledu kazne, te optuzenom izrekao kaznu zatvora od pet
godina ili tezu kaznu. Pritvor se ukida ako drugostepeni sud svojom presudom preinaci osudjujucu
prvostepenu presudu u: a) oslobadjaju presudu; b) odbijajucu presudu; c) osudjujucu presudu kojom se
optuzeni oglasava krivim, a oslobadja od kazne; d) osudjujucu presudu kojom je optuzenom izrecena samo
novcana kazna; e) resenje o sudskoj opomeni; f) osudjujucu presudu, koja obuhvata kaznu koju je optuzeni
zbog uracunavanja pritvora, vec izdrzao.
Obrazloženje odluke drugostepenog suda: Obrazloženje odluke drugostepenog suda mora sadrzavati: a)
ocjenu svih zalbenih navoda, b) navodjenje svih povreda Zakonika koje su uzete u obzir.
Vraćanja spisa prvostepenom sudu: Drugostepeni sud je duzan da svoju odluku sa spisima dostavi
prvostepenom sudu u okvirima dva maksimalna roka: a) optem roku koji iznosi cetiri mjeseca i b) posebnom
roku od tri mjeseca, koji se primenjuje ukoliko je optuženi u pritvoru. Oba roka su instruktivnog karaktera, jer
predstavljaju vid ka ubrzanju krivičnog postupka u svim njegovim fazama.
Povlastica zdruzivanja: Pretpostavke za primjenu ovog pravila (privilegija zdruzivanja) koje se moraju
kumulativno ispuniti su sledeca: a) u pitanju je krivicni postupak u kome postoji vise saoptuzenih; b) neki od
saoptuzenih je izjavio zalbu koja rezulatira odlukom u njegovu korist; c) drugi saoptuzeni zalbu uopste nisu
izjavili ili je nisu izjavili u tom pravcu, koji je rezultirao odlukom u korist jednog od saoptuzenih; d)
drugustepeni sud je utvrdio da su razlozi u zalbi jednog od saoptuzenih, takvi da idu u korist i onih
saoptuzenih koji zalbu uopste nisu izjavili ili je nisu izjavili u tom pravcu. Da bi doslo do primene privilegije
zdruzivanja nije neophotdno da svi saoptuzeni odgovaraju za isto krivicno djelo ili isti oblik učestvovanja u
krivičnom djelu. Neophono je da se radi o jednoj presudi. Za primenu privilegije zdruzivanja nije bitno na
kome se zalbenom osnovu zasniva zalba koja je uspesna. Pod optuzenim koji žalbu nije podneo u ovom se
slucajy podrazumijeva i onaj optuzeni koji je zalbu podneo, ali je ona odbacena kao neblagovrijemena, ili
optuzeni koji je odustao od vec izjavljene zalbe, a isto vazi i za sva ostala lica koja mogu izjaviti zalbu u
koristi opruzenog. Privilegija zdruzivanja vazi i: a) u postupku po zalbi na presudu drugostepenog suda b) u
postupku po zalbi na resenje, c) prilikom ponavljanja krivicnog postupka, d) u pogledu zahtjeva za zastitu
zakonitosti.
158. PONOVNO SUĐENJE PRED PRVOSTEPENIM SUDOM
Ponovno odrzavanje glavnog pretresa pred prvostepenim sudom: Novi glavni pretres pred prvostepenim
sudom ce se drzati samo ukoliko se pobijana presuda ukida prvi put, a u suprotnom, ako je prvostepena
presuda dva puta vec ukidana, drugostepeni sud je duzan da na sednici vijeca ili nakon odrzanog pretresa, sam
donese presudu, te se tada ni ne postavlja pitanje odrzavanja novog glavnog pretresa pred prvostepenim
sudom. Novi glavni pretres u prvostepenom sudu, se obavezno drzi pred vijecem u potpuno izmenjenom
sastavu. U novom postupku pred prvostepenim sudom se za osnovu uzima ranija optuznica. Na novom
6
glavnom pretresu stranke imaju pravo isticanja novih cinjenica te iznosenja novih dokaza. Prvostepeni sud je
formalno i sustinski duzan da izvede sve procesne radnje i raspravi sva sporna pitanja na koja je ukazao
drugostepeni sud u svojoj odluci. Ukoliko se optuzeni tokom novog glavnog pretresa pred prvostepenim
sudom nalazi u pritvoru, vijece prvostepenog suda je duzio da sprovede sledece aktivnosti: a) da i bez
predloga stanaka, ispita da li jos postoje razlozi za pritvor te da ako oceni da ti razlozi vise ne postoje, donese
resenje o njegovom ukidanju, kao i b) da po isteku svakih mjesec dana do stupanja optužnice na pavnu snagu,
a po isteku svaka dva mjeseca nakon stupanja optužnice na pravnu snagu donese resenje o produzenju ili o
ukidanju pritvora.
159. ZALBA NA PRESUDU DRUGOSTEPENOG SUDA
Zalba na presudu drugostepenog suda tj. zalba trecestepenom sudu postoji samo kao izuzetak.
Razlozi za zalbu suda treceg stepena: Protiv presude drugostepenog suda, dozvoljena je zalba sudu koji
odlucuje u trecem stepenu, samo u sledecim slucajevima: a) kada se radi o "kapitalnoj kazni" - ako je
drugostepeni sud izrekao najduzu kaznu zatvora, b) kada se radi o promeni, bilo cinjenicnog stanja, bilo vrste
odluke- 1.ako je drugostepeni sud na osnovu odrzavong pretresa utvrdio cinjenicno stanje drukčije nego
prvostepeni sud i na tako utvrdjenom cinjenicnom stanju zasnovao svoju presudu ili 2.ako je drugostepeni sud
preinačio presudu prvostepenog suda kojom je optuzeni oslobođen od optužbe i izrekao presudu kojom se
optuženi oglašava krivim. O zalbi protiv drugostepene presude rešava sud treceg stepena u sednici vijeca.
Predmet odlucivanja pred sudom treceg stepena je presuda drugostepenog suda. Ukoliko je sud treceg stepena
ukinio drugostepenu presudu o kojoj rešava po zalbi, tada on nema mogucnost da odrzi pretres vec se predmet
mora vratiti drugostepenom sudu pred kojim ce se voditi novi glavni pretres pred vijecem u potpuno
izmenjenom sastavu. Sud trećeg stepena moze odlucujuci po zalbi protiv presude drugostepenog suda, tu
presudu da potvrdi kada zalbu odbacuje kao neosnovanu, a moze i da je preinaci svojom presudom ili
eventualno, resenjem o sudskoj opomeni. Sud treceg stepena, predmet i moze vratiti na ponovno sudjenje
jedino drugostepenom sudu. Protiv nove presude drugostepenog suda, takođe postoji mogucnost zalbe o kojoj
opet, odlucuje sud treceg stepena i ako bi on ponovo nasao da postoji razlog za ukidanje te presude, on bi je
ukinuo, ali bi potom morao da donese presudu kojom resava predmet krivicnog postupka.
160. ZALBA NA REŠENJE
U krivicnom postupku se donose tri vrste odluka: a) presude, b) rešenja i c) naredbe. Protiv presude postoji
mogucnost ulaganja zalbe kao redovnog pravnog leka, protiv nekih je resenja zalba moguca, a protiv nekih je
ona nedozvoljena, dok se protiv naredbe zalba nikada ne moze uloziti. Sva rešenja koja se donose u krivicnom
postupku se dijele na cetiri kategorije: a) rešenja protiv kojih je uvijek dozvoljena žalba; b) rešenja protiv
kojih je zalba po pravilu dozvoljena samo po izuzetku, c) resenje koja se ne mogu pobijati samostalnom
zalbom, vec se mogu pravno napadati samo uzgredno, d) rešenja protiv kojih zalba nije dozvoljena osim kada
je izuzetno Zakonikom utvrđeno da se i protiv takvih resenja moze izjaviti zalba. Prvu grupu resenja cine
resenja drzavnog tuzioca, kada o zalbi protiv njih odlucuje sudije za istragu. U drugu grupu resenja suda
donesena u prvom stepenu, protiv kojih stranke i lica cija su prava povređena, mogu uvijek izjaviti zalbu,
osim kada je Zakonikom o krivicnom postupku, izricito određeno da žalba nije dozvoljena. Trecu grupu
resenja cine rešenjakoja se donose radi pripremanja glavnog pretresa i presude i koja se mogu pobijati. U
četvrtu grupu resenja, spadaju: 1) resenja doneta od strane suda, koja se donose pre ili u toku istrage, protiv
kojih zalba nije dozvoljena, osim kada je Zakonikom drugacije određeno; 2) resenja Vrhovnog suda, potiv
kojih zalba nije dozvoljena, osim kada je Zakonikom drugacije određeno. Opsti rok zalbe na resenje iznosi tri
dana. Zalba na resenje nacelno ima suspenzivno dejstvo tj. odlaže izvršenje rešenja, osim kada je drugacije
određeno Zakonikom. Zalba protiv resenja se podnosi sudu koji je tu odluku doneo, a o zalbi protiv resenja
prvostepenog suda odlučuje drugostepeni sud u sednici vijeća, osim ako izuzetno Zakonikom nije drugacije
određeno. Kada odlucuje o zalbi na resenje sud moze dobeti sledeće odluke koje se sve donose u formi
resenja: a) resenje o odbacivanju zalbe kao neblagovijemene ili kao nedozvoljene; b) rešenje o odbijanju zalbe
kao neosnovane, kada se potvrdjuje pobijano resenje; c) resenje kojim se zalba uvazava, te pobijano resenje
preinacuje ili ukida, kada se po potrebi, predmet upucuje na ponovno odlucivanje prvostepenom sudu. Resenje
o odbacivanju zalbe na resenje kao neblagovrijemene ili kao nedozvoljene, donosi prvostepeni sud, a ukoliki
bi on to propustio da ucini, takvu bi odluku doneo drugostepeni sud. Na postupak po zalbi na resenje su
regulisana sledeća pitanja: a) određivanje titulara prava zalbe na rešenje; b) utvrđivanje sadržaja žalbe na
rešenje; c) određivanje kome se zalba na rešenje podnosi, ko i iz kojih razloga odlučuje o odbacivanju takve

7
žalbe; d) postupak po zalbi na rešenje u okviru prvostepenog i drugostepenog suda; e) zabrana reformatio in
peius; f) privilegija zdrizivanja optuženih.
161. VANREDNI PRAVNI LIJEKOVI
Vanredni pravni lijekovi su pravna sredstava koja se mogu ulagati protiv pravosnažnosti sudskih odluka. Novi
Zakonik o krivicnom postupku poznaje tri vanredne pravna lijeka: 1) zahtjev za ponavlajanje krivicnog
postupka, 2) zahtjev za vanredno ublažavanje kazne, 3) zahtjev za zastitu zakonitosti. Varedni pravni lijekovi
mogu svrstati u nekoliko kategorija: 1) prema kriterijumu svojstva titulara vanrednog pravnog lijeka, moguce
je razlikovati: a) vanredne pravne lijekove koje mogu uloziti obe stranke, branilac i jos jedan širi krug lica,
gdje spadaju zahtjev za ponavljanje krivicnog postupka, i zahtjev za vanredno ublazavanje kazne, b) vanredne
pravne lijekove koje mogu uloziti samo jedna ili druga stranka, branilac gdje spada zahtjev za zaštitu
zakonitosti; 2) prema kriterijumu karaktera razloga na kojem se vanredni pravni lijek zasniva, moguće je
podijeliti ih na: a) one koji se temelje na određenoj pravnoj grešci gdje spada zahtjev za zastitu zakonitosti, b)
vanredne pravne lijekove ciji je razlog za ulaganje zasnovan na cinjenicama, gdje spadaju zahtjev za
ponavljanje krivicnog postupka, te zahtjev za vanredno ublazavanjd kazne; 3) prema kriterijumu subjekta
odlucivanja o vanrednom pravnom lijeku postoje: a) devolutivni pravni lijekovi o kojima uvijek odluku
donosi Vrhovni sud, to su svi vanredni pravni lijekovi, osim b) zahtjeva za ponavljanje krivicnog postupka o
kome odlucuje prvostepeni sud; 4) prema kriterijumu (ne)postojanja roka za njihovo ulaganja postoje: a)
vanredni pravni lijekovi koji su nevezani za bilo kakav rok, gdje spadaju zahtjev za ponavljanje krivicnog
postupka i zahtjev za zastizu zakonitosti, b) vanredni pravni lijek koji se mozd ulagati samo u određenom
roku, a to je: zahtjev za vanredno ublažavanje kazne, koji se moze uložitiu roku faktičkog karaktera - dok
kazna nije izvršena.
Ponavljanje krivičnog postupka:Krivicni postupak koji je okoncan pravosnažnom rešenjem ili pravosnažnom
presudom, može da se po izuzetku, ponovi samo ako su kumulativno ispunjeni sledeci uslovi: a) uložen je
odgovarajući zahtjev ovlašćenog lica; b) radi se o slučaj koji je propisan Zakonikom o krivičnom postupku.
Ponavljanje krivičnog postupka se dijele na sledeće procesne forme: a) preinacenja pravnosnažne osuđujuce
presude bez ponavljanja krivicnog postupka sto predstavlja oblik izmene pravosnažne presude, kojom je
optuženi oglašen krivim, ali se tu radi o izmeni koja nema meritorni karakter, već je čisto "tehničke" prirode;
b) nastavljanje krivičnog postupka koji je okončan rešenjem, što nije ponavljanje krivičnog postupka, već
samo njegovo nastavljanje u dva modaliteta: 1.kada se radi o rešenju državnog tužioca kojim je okončan
krivični postupak i 2.kada je u pitanju neko od rešenja suda kojim je okončan krivični postupak, a ne radi se o
rešenjuo obustavi krivičnog postupka, kada njegov nastanak više nije moguć; c) pravo ponavljanje krivičnog
postupka, koji je prethodno okoncan pravosnažnom osuđujucom presudom.
162. PREINACENJE PRESUDE BEZ PONAVLJANJA POSTUPKA (nepravo ponavljanje krivičnog
postupka)
Formalni uslov za preinacenje pravnosnažne osuđujuće presude bez ponavljanje krivičnog postupka, je
postojanje predloga ovlašćenog lice. Predlog za takvo preinacenje pravosnažne presude može dati: a) državni
tuzilac ili b) osuđenog. Materialni uslov za preinacenje pravosnazne presude bez ponavljanja krivicnog
postupka, se svodi na postojanje određenog razloga za to, a što u stvari, predstavlja slučaj određenog propusta
učinjenog prilikom odmjeravanja kazne za krivična djela učinjena u sticaj. Postoje tri grupe razloga za
preinacenje pravosnažne presude bez ponavljanja krivicnog postupka. To su: a) kada uopste nisu primenjena
pravila o odmjeravanju kazne za krivična djela u sticaju, onda kada je to bilo potrebno - ako je u dve ili više
presud protiv istog osuđenog pravosnažno izrečeno više kazni, a nisu primjenjene odredbe o odmjeranju
jedinstvene kazne za djela u sticaju; b) kada jedinstvena kazna za djela u sticaju obuhvata i kaznu koja je već
sadržana u nekoj drugoj presudi - ako je prilikom izricanja jedinstvene kazne, primjenom odredaba o sticaju,
uzeta kao utvrđena i kazna koja je već obuhvaćena kaznom izrečenoj po odredbama u sticaju u nekoj ranijoj
presudi; c) kada se radi o nemogućnosti izvrsenja djela presude u pogledu utvrđene kazne - ako se
pravosnažna presuda kojom je za više krivičnih djela izrečena jedinstvena kazna ne bi mogla u jednom djelu
izvršiti zbog amnestije, pomilovanja ili iz drugih razloga. Slučaj pravosnažog izricanja u dve ili više presude
protiv istog lica, više kazni, a bez primjene odredbi o odmjeravanju jedinstvene kazne za djela u sticaju,
preddtavlja vid propusta do koga može doći usled neobavjestenosti suda. U takvoj situaciji, sud novom
presudom preinacuje ranije presude u pogledu pdluka o kazni, te izriče jedinstvenu kaznu. Nadležnost suda za
donošenje te nove preinacujuće presude se određuje na kaskadni način: a) primarno je nadležan sud koji je
izrekao najstrožu vrstu kazne, b) sekundarno-ukoliko se radi o kaznama iste vrste, tada je nadležan sud koji ne
8
izrekao najveću kaznu, c) konacno-ukoliko su izrečene kazne jednake i po vrsti i po težini, tada će biti
nadležan sud koji je poslednji izrekao kaznu. Prvostepeni sud tj. sud koji je sudio u prvom stepenu, preinacuje
raniju presudu u pogledu kazne, što može učiniti u dva modaliteta: a) izricanjem nove kazne ili b)
utvrđivanjem koliko se od kazne izrečene ranijom presudom ima izvršiti.
163. NASTAVLJANJE KRIVIČNOG POSTUPKA KOJI JE OKONČAN RJEŠENJEM
Nastavljanje krivičnog postupka, koji je okončan određenim vrstama rješenje uvijek je na štetu okrivljenog.
Kada je optužba odbačena zbog nepostojanja zahtjeva ovlašćenog tužioca, krivični postupak je nastavlja bez
posebnih formalnosti, samo podnošenjem odgovarajućeg zahtjeva ovlašćenog tužioca. Ovlašćeni tužilac
podnosi takav zahtjev čim prestanu razlozi zbog kojeg je dobeta rješenje o dbacivanjeu optužnice. Ovdje
dolazi u obzir kako rješenje o obacivanji optužnice doneseno u postupku kontrole optužnice, tako i rješenje o
odbacivnju optužnice doneseno tokom glavnog pretresa.
164. PONAVLJANE KRIVIČNOG POSTUPKA KOJI JE OKONČAN PRESUDOM
Ponavljanje postupka se ovdje odnosi na dve procesne situacije: 1) pravosnažno obustavljanje krivičnog
postupka u istrazi, kada je donijeta naredba o obustavi istrage, ili 2) pravosnažno obustavljanje krivičnog
postupka nakon što je istraga završena, a do započinjenja glavnog pretresa, što se čini rješenjem o obustavi
krivičnog postupka. S obzirom na karakter razlog koji dovede do obustave istrage, do ponovnog pokretanja
krivičnog postupka koji je prethodno obustavljen u istrazi, može doći u sledećim situacijama: 1) ako je
državni tužilac naredbu o obustavi istrage doneo pogrešno ocenjujući da djelo koje je sastavljeno na teret
okrivljenom nije krivično djelo, ili nije krivično djelo za koje se goni po službenoj dužnosti; 2) ukoliko je
državni tužilac greškom zaključio da je nastupila zastarijelost krivičnog gonjenja ili je krivično djelo
obuhvaćeno amnestijom, odnosno pomilovanjem; 3) ako je državni tužilac pogrešno ocijenio da postoje druge
okolnosti koje trajno isključuju krivično gonjenje; 4) ukoliko je državni tužilac greškom zaključio da ne
postoji dokazi iz kojih poizlazi osnovana sumnja da je otkrivljeni učinio krivično djelo, kao i ako su se
naknadno pojavili novi dokazi u odnosu na doakaze koji su bili poznati u vrijeme kada je državni tuzilac
doneo naredbu o obustavi istrage, a iz kojih proizlazi postojanje osnovane sumnje da je okrivljeni učinio
krivično djelo. Krivični postupak pravosnažno obustavljen do početka glavnog pretresa možese ponoviti kad
je državni tužilac odustao od gonjenja, a oštećeni gonjenje nije preduzeo, ako se dokaže da je do odustanka
došlo usled krivičnog djela zloupotrebe službenog položaja državnog tužioca. U tom slučaju krivični
postupak se moze ponoviti samo ako oštećeni krivično gonjenje nije preuzeo.
Ponavljanje krivičnog postupka u korist okrivljenog: Krivični postupak okončan pravosnažnom presudom
se može ponoviti u korist osuđenog. Razlozi za ponavljanje krivičnog postupka okončnog pravosnažnom
presudom su sledeći: 1) Ako je presuda zasnovana na lažnoj ispravi ili na lažnom iskazu svjedoka, vjestaka ili
tumača ili je do presude doslo usled krivičnog djela sudije ili lica koje je vršilo dokazne radnje; 2) Ako se
iznesu nove činjenice ili se podnesu novi dokazi koji sami za sebe ili u vezi sa radnijim dokazima mogu da
dovedu do oslobađanja lica koje je bilo osuđeno ili do njegove osude po blažem krivičnom zakonu; 3) Ako je
nekom licu za isto krivično djelo više puta suđeno ili ako je više lica osuđeno za krivično djelo koje je moglo
učiniti samo jedno lice ili neka od njih; 4) Ako se u slučaju osude za produženo krivično djelo ili za drugo
krivično djelo koje po zakonu obuhvata više istovrsnih ili više raznovrsnih radnji iznesu nove činjenice ili
podnesu novi dokazi koji ukazajh da osuđeni nije učinio radnju koja je obuhvaćena djelom iz osude , a
postojanje ovih činjenica bi dovelo do primjene blažeg zakona ili bi bilo od bitnog uticaja na odmjeravanje
kazne; 5) Ako je odlukom Evropskog suda za ljudska prava utvrđeno da su u toku krivičnog postupka
povređena ljudska prava i osnovne slobode i da je presuda zasnovana na takvoj povredi, a da je ponavljanjem
postupka moguće ispraviti učinjenu povredu.
Ponavljanje krivičnog postupka na štetu okrivljenog: Krivični postupak okončan pravosnažnom presudom
može se ponoviti na štetu okrivljenog, kada postoji neki od sledećih alternativno propisanih razloga: 1)
zasnovanost presude na krivičnom djelu, što je moguće u dva modaliteta: a) ako se dokaže da je do presude
došlo usled krivičnog djela sudije ili lica koje je vršilo dokazne radnje, ili b) ukoliko je presuda kojom se
optužba odbija donesena zbog odustanka državnog tužioca od optužbe, 2) djelovanje novog činjeničnog i
dokaznog materijala-ako se iznesu nove činjenice ili ponesu novi dokazi koji su sami za sebe ili u vezi sa
ranijim dokazima podobni da prouzrokuju osudu lica koje je bilo oslobođeno ili njegovu osudu po strozijem
krivičnom zakonu. Krivično djelo sudije ili lica koje je vršilo dokazne radnje, te krivično djelo zloupotrebe
službenog položaja, učinjeno od strane državnog tužioca, se može dokazivati isključivo na dva međusobno
isključujuca načina: 1) primarno - pravosnažnom osuđujucom presudom kojom se utvrđuje da je konkretno
9
lice učinilo krivično djelo usled kojeg je donijeta odluka u krivičnom postupku, koji treba ponaviti; 2) samo
onda kada nije moguć primaran način, primjenjuje se supsidijaran način dokazivanja da je određeno lice
učinilo krivično djelo, u okviru kojeg se ta činjenica može utvrđivati i drugim dokazima, a do čega dolazi
kada se krivični postupak protiv tih lica ne može sprovijesti, odnosno započeti ili nastaviti, jer su ona umrla ili
postoje druge okolnosti koje isključuju njihovo krivično gonjenje. Ponavljanje krivičnog postupka nije
dozvoljeno ako je proteklo više od šest mjeseci od dana kad je tužilac saznao za nove činjenice ili nove
dokaze.
165. PONAVLJANJE POSTUPKA LICU OSUĐENOM U ODSUSTVU
Vijeće svojim rješenjem može odlučiti da se optuzenom sudi u odsustvu, samo ako su kumulativno ispunjeni
sledeći uslovi: a) uslov nedostupnosti optuženog-optuženi je u bjekstvu; b) uslov postojanja određene potrebe
za suđenjem u odsustvu; b) uslov postojanja formalne procesne inicijative-potrebno je da postoji predlog
ovlašćenog tužioca da se optuženom sudi u odsustvu. Uvijek kada je lice suđeno u odsustvu, postupak se
može ponoviti i van tj. mimo opštih uslova za ponavljanje krivičnog postupka koji je okončan pravosnažnom
presudom, ako okrivljeni i njegov branilac podnesu zahtjev za ponavljanje postupka u roku od šest mjeseci od
dana nastupanja mogućnosti da se osuđenom sudi u njegovom prisustvu. Titulari prava na zahtjevanje
ponavljanja postupka u ovom slučaju su: 1) osuđeni i 2) branilac osuđenog. Rok od šest mjeseci je objektivan
rok, što znači da on počinje da teče od dana kada je objektivno nastala mogućnost da se osuđenom sudi u
prisustvu, a ne od dana kada je osuđeni saznao da je osuđen u odsustvu. U nekim situacijama do ponavljanja
krivičnog postupka može doći po službenoj dužnosti i bez odgovarajuće procesne inicijative osuđenog. Do
toga će doći ako su kumulativno ispunjeni sledeći uslovi: a) okrivljenom je suđeno u odsustvu; b) okrivljeni se
nalazio u inostranstvu; c) strana država je po zahtjevu naše države donijele odluku o ekstadiciji okrivljenog
našoj državi; d) u odluci o ekstradiciji strana država je postavila uslov da se okrivljenom kada bude estradiran,
bude ponovljen krivični postupak. O zahtjevu za ponavljanje postupka u kome je lice osuđeno u odsustvu
odlučuje vanrasparavno vijeće suda koji je odlučivao u prvom stepenu. Sud rjesenjem odlucuje o zahtjevu za
ponavljanje krivičnog prostupka u kome je lice osuđeno u odsustvu. Sud može rješenjem: a) zahtjev za
ponavljanje krivičnog postupka odbaciti, ako je on podnesen od neovlašćenog lica, ili zahtjev podnesen po
proteku roka od šest mjeseci od dana nastupanja mogućnosti da se osuđenom sudi u njegovom prisustvu; b)
zahtjev za ponavljanje krivičnog postupka usvojiti, kada ga je podnelo ovlašćeno lice i u roku koji je propisan
Zakonikom. U rješenje kojim se dozvoljava ponavljanje krivičnog postupka u kome je lice osuđeno u
odsustvu, sud može altrenativno postupiti na sledeći način: a) odrediti da se osuđenom dostavi optužnica ako
mu ana ranije nije bila dostavljena; b) odrediti da se stvar vrati u stanje istrage, odnosno da se istraga
sprovede, ako je prethodno nije vođena. Sud će i u ovom slučaju svojom presudom donesenom u ponavljenom
postupku lice koje je prethodno osuđeno u odsustvu, izreći da se ranije presuda delimično ili u cjelini stavlja
van snage ili da se ostavlja na snazi.
167. POSTUPAK PO ZAHTJEVU ZA PONAVLJANJE KRIVIČNOG POSTUPKA
Lica ovlašćena za podnošenje zahtjeva za ponavljanje krivičnog postupka za života osuđenog, zahtjev za
ponavljanje krivičnog postupka mogu podneti stranke tj. ovlašćeni tužilac i osuđeni, kao i branilac osuđenog,
dok posle smrti osuđenog, zahtjev za ponavljanje krivičnog postupka mogu podneti državni tužilac, kao i sva
lica koja u korist optuženog mogu da podnesu zalbu protiv prvostepene presude. Do ponavljanja krivičnog
postupka nikada ne dolazi pi službenoj dužnosti. Sud sam ne moze ponavljati krivični postupak, niti podnositi
takav zahtjev drugom sudu. Ali sud je ipak nacelno i zainteresovan za ostvarivanje načela istine, dužan da
postupa u tom pravcu, ako sud koji bi bio nadležan za odlučivanje o ponavljanju krivičnog postupka sazna da
postoji određeni razlog za ponavljanje krivičnog postupka, obavijestiće o tome osuđenog ili drugo lice koje je
ovlašćeno da u korist osuđenog podnese takav zahtjev. To može biti i državni tužilac, odnosno drugo lice koje
ima pravo da uloži žalbu u korist optuženog.
Sadržaj zahtjeva za ponavljanje krivičnog postupka: Obavezi elementi zahtjeva za ponavljanje krivičnog
postupka su: a) označenje zakonskog osnova po kome se traži ponavljanje krivičnog postupka; b) označenje
dokaza koji potkrepljuju činjenice na kojima se zahtjev zasniva. Ukoliko zahtjev ne sadrži navedene podatke,
sud poziva podnosioca da u određenom roku dopuni zahtjev. U zakoniku se potpuno prepušta sudu
određivanje roka u kome treba da se zahtjev dopuni. Ukoliko podnosilac zahtjeva u roku koji mu je sud
odredio, svoj zahtjev ne dopuni, ili podnese ponovo zahtjev u istovjetnom sadržaju, sud će takav zahtjev
rješenjem odbaciti.

10
Odlučivanje o zahtjevu: O zahtjevu za ponavljanje krivičnog postupka, može donijeti sledeće odluke: a)
rešenje kojim se dozvoljava ponavljanje krivičnog postupka, b) rešenje kojim se odbija zahtjev za ponavljanje
krivičnog postupka. Zahtjev za ponavljanje krivičnog postupka se odbacuje ako postoji neko od sledećih
razloga: a) zahtjev je podnijelo neovlašćeno lice; b) nema zakonskih uslova za ponavljanje krivičnog
postupka; c) činjenice i dokazi na kojima se zasniva zahtjev se već bili izneseni u nekom ranijem zahtjevu za
ponavljanje krivičnog postupka koji je odbijen pravosnažnim rješenjem suda; d) činjenice i dokazi očigledno
nisu podobni da se na osnovu njih dozvoli ponavljanje krivičnog postupka; ili e) podnosilac prvobitnog
manjkavog zahtjeva, u kome nije bilo navedeno po kom se zakonskom osnovu traži ponavljanje, ni nakon što
je od suda pozvan da u određenom roku dopuni svoj zahtjev, nije tako postupio. Zahtjev za ponavljanje
krivičnog postupka se odbacuje rješenjem. Ukoliko sud ne odbaci zahtjev za ponavljanje krivičnog postupka,
njegov se prepis dostavlja protivnoj stanci, koja ima pravo da u roku od osam dana od dana kada joj je prepis
dostavljen, odgovori na taj zahtjev. Kada sudu stigne odgovor protivne stranke na zahtjev za ponavljanje
krivičnog postupka ili kada protekne rok za davanje odgovora, predsjednik vijeća će odrediti da se izvide
činjenice i pribave dokazi na koje se poziva u zahtjevu, te u odgovoru na zahtjev. Nakon što su sprovedeni
potrebni izvidjaji, ako se radi o krivičnom djelu za koje se goni po službenoj dužnosti, predsjednik vijeca
određuje da se spisi pošalju državnom tužiocu, koji je dužan da u roku od mjesec dana od dana kada su mu
spisi dostavljeni, vrati sudu sa svojim mišljenjem. Mišljenje državnog tužioca u odnosu na zahtjev može biti:
a) slaganje sa zahtjevom, kada državni tužilac smatra da treba dozvoliti ponavljanje postupka i b) neslaganje
sa zahtjevom, uz predlog da se on odbije.
Dozvola za ponavljanje krivičnog postupka: Kada državni tužilac vrati spise sud može: a) dopuniti prethodno
sprovodeni izvidjaj ili b) kada nađe da nema potrebe za dopunjavanjem izvidjaja, sud donosi odluku o
zahtjevu za ponavljanje krivičnog postupka, kada može: 1.zahtjev uvažiti te dozvoliti ponavljanje krivičnog
postupka, ili 2.zahtjev odbiti kao neosnovan i odbiti da se krivični postupak ponovi. Obe se odluke donose u
formi rješenja. U rješenje kojim se dozvoljava ponavljanje krivičnog postupka, sud može postupiti na sledeći
nacin: a) odlučiti da se odmah odredi novi glavni pretres ili b) da se stvar vrati u stanje istrage, ili c) da se
istaga sprovede ako je pre podnošenje optužnice nije bilo. Sud će narediti da se izvršenje osuđujuce presude
kojom je izrečena kazna zatvora, odloži odnosno prekine, kada sud alternativno ocjeni: a) da osuđeni može u
novom postupku biti osuđen na takvu kaznu da bi zbog uracunavanja već izresene kazne, trebalo da bude
pušten na slobodu ili b) da osuđeni može u ponovnom postupku biti oslobođen od optužbe ili da optužba može
biti odbijena.
Pravila ponovljenog krivičnog postupka: Kada se vodi novi krivični postupak, sud nije vezan rješenjima
donesenim u ranijem krivičnom postupku. Sud je potpuno slobodan kakve će dokaze izvoditi u uopšte, sam
bira način rješavanja date stvari. Nova će se presuda donijeti potpuno nezavisno od ranije. Novom se
presudom mora riješiti kako pitanje tog krivičnog djela, tako i pitanja ranije presude, pa tako, kada sud u
novom postupku donese presudu, on će izreći alternativno: a) da se ranija presuda djelimično ili u celini
stavlja van snage, ili b) da se ranija presuda ostavlja na snazi. Ukoliko sud izrekne osuđujucu presudu u
ponovljenom krivičnom postupku, te optužbom izrekne kaznu, u tu će kaznu uračunati već izvršenu kaznu, a
ukoliko je ponavljanje krivičnog postupka određeno samo za neka od krivičnih djela za koja ranije izrečena
presuda kojom se optuženi oglašava krivim, tada će sud izreći novu jedinstvenu kaznu. Protiv presude
donesene u ponovljenom krivičnom postupku, može se ulagati žalba protiv presude, kao i vanredni pravni
lijekovi.
168. ZAHTJEV ZA ZAŠTITU ZAKONITOSTI
Zahtjev za zaštitu zakonitosti potreban je kao poseban uslov i da alternativno: a) nadležni sud nije dozvolio
ponavljanje krivičnog postupka ili b) da se povreda načinjena u sudskoj odluci može otkloniti ukidanjem
odluke ili njenim preinačenjem, a bez ponovnog vođenja postupka. Kada se radi o zasnovanosti presude na
zakonu ili drugom propisu koji je odlukom Ustavnog suda prestao da važi neophodno je da se kumulativno
ispune sledeći uslovi: a) određeni zakon ili drugi opšti propis je postao nevažeći, b) osuđujuća presuda se
zasniva isključivo na tom propisu i c) nadležni sud nije dozvolio ponavljanje krivičnog postupka ili se povreda
načinjena u sudskoj odluci može otkloniti ukidanjem odluke ili njenim preinačenjem, a bez ponovnog vođenja
postupka.
Predlog okrivljenog za podnošenje zahtjeva za zaštitu zakonitosti: Okrivljeni koji je osuđen na bezuslovnu
kaznu zatvora od 1 godine ili težu kaznu ili kaznu maloljetničkog zatvora i branilac okrivljenog, mogu u roku
od mjesec dana od dana kada je okrivljeni primio pravnosnažnu presudu, pismenim i obrazloženim predlogom
11
tražiti od Vrhovnog državnog tužilaštva da uloži zahtjev za zaštitu zakonitosti protiv pravnosnažne presude
ako smatraju da je presudom alternativno: povrijeđen krivični zakon na štetu okrivljenog ili da je u krivičnom
postupku koji je prethodio donošenju pravnosnažne presude povrijeđeno pravo na odbranu okrivljenog koje
je uticalo na donošenje zakonite i pravilne presude. Predlog za podnošenje zahtjeva za zaštitu zakonitosti ne
može podnijeti okrivljeni koji nije uložio žalbu protiv presude osim ako je presudom drugostepenog suda
umjesto oslobođenja od kazne, sudske opomene, uslovne osude ili novčane kazne izrečena kazna od 1 godine
zatvora ili teža kazna odnosno kazna maloljetničkog zatvora umjesto vaspitne mjere. Okrivljeni ili branilac
mogu protiv rješenja Vrhovnog državnog tužilaštva o odbacijavnju predloga za podizanje zahtjeva za zaštitu
zakonitosti u roku od 8 dana od dana prijema rješenja o odbacivanju uložiti žalbu Vrhovnom sudu. O toj žalbi
rješava vijeće koje čine trojica sudija Vrhovnog suda koje može donijeti sledeće odluke: a) rješenjem žalbu
odbiti kao neosnovanu i potvrditi rješenje o njegovom odbacivanju i b) rješenjem žalbu usvojiti ako vijeće
ustanovi postojanje vjerovatnoće očiglednog postojanja razloga na koje se poziva okrivljeni ili njegov
branilac.
Sud nadležan za odlučivanje o zahtjevu za zaštitu zakonitosti: Vrhovni sud odlučuje o zahtjevu za zaštitu
zakonitosti u vijeću sastavljenom od troje sudija, a ako se radi o zahtjevu za zaštitu zakonitosti protiv odluke
vijeća Vrhovnog suda tada taj sud rješava o toj odluci u vijeću sastavljenom od petoro sudija. U sastavu tog
vijeća nisu sudije koji su bbili u vijeću koje je donijelo odluku koja je predmet zahtjeva za zaštitu zakonitosti.
Postupak odlučivanja o zahtjevu za zaštitu zakonitosti: Ako je zahtjev za zaštitu zakonitosti podignut na
štetu okrivljenog, a sud nađe da je osnovan utvrdiće samo da postoji povreda zakona ne dirajući u
pravnosnažnu odluku. Vrhovni sud je dužan da svoju odluku zajedno sa spisima dostavi prvostepenom ili
višem sudu najkasnije u roku od 4 mjeseca od dana podnošenja zahtjeva. Rok od 4 mjeseca počinje da teče od
dana kada je zahtjev za zaštitu zakonitosti dostavljen Vrhovnom sudu. Vrhovni sud slobodno odlučuje da li će
svoju presudu dostaviti prvostepenom sudu ili višem sudu.
Ograničenost odlučivanja, privilegija povezanosti i zabrana preinačenja na gore: Prilikom rješavanja o
zahtjevu za zaštitu zakonitosti sud se ograničava samo na ispitivanje onih povreda zakona koje se državni
tužilac poziva u svom zahtjevu. I u postupku po zahtjevu za zaštitu zakonitosti važi privilegija zaduživanja.
Ukoliko Vrhovni sud nađe da razlozi zbog kojih je donio odluku u korist osuđenog postoje i za nekog od
saoptuženih u odnosu na koje nije postugnut zahtjev za zaštitu zakonitosti postupiće po službenoj dužnosti kao
da takav zahtjev postoji. Kada je zahtjev za zaštitu zakonitosti podignut u korist osuđenog, važi zabrana
preinačenja na gore, što znači da se pobijana presuda ne može izmjeniti na štetu osuđenog.
Odbijanje zahtjeva za zaštitu zakonitosti: O zahtjevu za zaštitu zakonitosti Vrhovni sud uvjek odlučuje
presudom. Odluka suda u odnosu na uloženi zahtjev za zaštitu zakonitosti može biti: negativna kada sud
presudom odbija zahtjev za zaštitu zakonitosti kao neosnovan ili pozitivna kada sud presudom usvaja zahtjev
za zaštitu zakonitosti. Vrhovni sud nije dužan da po službenoj dužnosti ispituje povrede zakona ili bilo koje
druge povrede u postupku i sudskoj odluci. Vrhovni sud nikada ne donosi rješenje o odbacivanju zahtjeva za
zaštitu zakonitosti kada je taj zahtjev podnio jedini ovlašćeni podnosilac tog vanrednog pravnog lijeka, a to je
Vrhovno državno tužilaštvo.
Usvajanje zahtjevu za zaštitu zakonitosti: Kada Vrhovni sud utvrdi u sjednici da je zahtjev za zaštitu
zakonitosti donjeće presudu kojom će postupiti na neki od sledećih alternativno propisanih načina: a)
preinačiti pravnosnažnu odluku, b) ukinuti pravnosnažnu odluku prvostepenog ili višeg suda u cjelini ili
djelimično i predmet vratiti na ponovno odlučivanje ili suđenje prvostepenom ili višem sudu, c) ograničiće se
samo na utvrđivanje povrede zakona. Zahtjev za zaštitu zakonitosti se odbija kao neosnovan kada Vrhovni sud
nađe da ne postoje povrede zakona na koje se državni tužilac poziva u svom zahtjevu. Zahtjev za zaštitu
zakonitosti se usvaja onda kada se pobija presuda preinačenje ili u cjelini odnosno djelimično ukida kada se
predmet vraća na ponovno odlučivanje ili suđenje prvostepenom ili višem sudu. Do utvrđivanja presudom da
postoji povreda zakona, a bez izmjene u pravnosnažnoj odluci će doći ukoliko su kumulativno ispunjena dva
uslova: a) zahtjev za zaštitu zakonitosti je podignut na štetu okrivljenog i b) Vrhovni sud je našao da se radi o
osnovanom tj. opravdanom zahtjevu za zaštitu zakonitosti. Ako je zahtjev za zaštitu zakonitosti podignu na
štetu okrivljenog, a Vrhovni sud nađe da je osnovan utvrdiće samo da postoji povreda zakona ne dirajući u
pravnosnažnu odluku. Sud koji rješava o zahtjevu za zaštitu zakonitosti koji je podignut u korist osuđenog će
ukinuti ili preinačiti i drugostepenu odluku iako njome nije povrijeđen zakon, ako su kumulativno ispunjea
dva uslova: a) sud koji odlučuje o zahtjevu za zaštitu zakonitosti je našao da se radi o osnovanom zahtjevu i b)

12
sud koji odlučuje o zahtjevu za zaštitu zakonitosti je našao da radi otklanjanja učinjene povrede zakona treba
ukinuti ili preinačiti prvostepenu odluku.
Ponavljanje krivičnog postupka po osnovu zahtjeva za zaštitu zakonitosti: Vrhovni sud će ukinuti odluku
koja se pobija zahtjevom za zaštitu zakonitosti i narediti održavanje novog glavnog pretresa pred istim ili
drugim stvarno nadležnim prvostepenim sudom, ako su kumulativno ispunjeni sledeći uslovi: a) pred sudom
se odvijao postupak rješavanja o zahtjevu za zaštitu zakonitosti, b) zahtjev je podnesen u korist okrivljenog, c)
u postupku rješavanja o zahtjevu za zaštitu zakonitosti pojavila se znatna sumnja u pogledu istinitosti odlučnih
činjenica koje su utvrđene u odluci protiv koje je zahtjev za zaštitu zakonitosti podnesen i d) sud je ocjenio da
zbog takve sumnje nije moguće odlučiti o zahtjevu za zaštitu zakonitosti.
Ponovno suđenje: Ako je pravnosnažna presuda ukinuta i predmet vraćen na ponovno suđenje, za osnovu
novog glavnog pretresa uzeće se ranija optužnica ili onaj njen dio koji se odnosi na ukinuti dio presude. Drugi
dio optužnice se ne može koristiti jer je sudska odluka tj. presuda već postala u tom dijelu pravosnažna u
materijalnom smislu. Sud pred kojim se odvija novi glavni pretres je dužan da izvede sve procesne radnje i da
raspravi pitanja na koja mu je ukazano u presudi Vrhovnog suda. Pred prvostepenim odnosno drugostepenim
sudom stranke mogu isticati nove činjenice i podnositi nove dokaze bez ograničenja. Ukoliko je pored odluke
nižeg suda ukinuta i odluka višeg suda, predmet se nižem sudu dostavlja preko višeg suda.
169. POSEBNI KRIVIČNI POSTUPCI
Pravila svakog posebnog krivičnog postupka predstavljaju lex specialis u odnosu na koja su pravila opšteg
krivičnog postupka lex generalis. U određenom krivičnom postupku se primjenjuju pravila koja važe samo tj.
posebno za njega i koja su posebna odnosno specifična u odnosu na opšta krivičnoprocesna pravila. U
posebne krivične postupke spadaju: 1) skraćeni postupak, 2) postupak za izricanje krivične sankcije bez
glavnog pretresa, 3) postupak za primjenu mjera bezbijednosti medicinskog karaktera i 4) postupak prema
maloljetnicima.
170. SKRAĆENI KRIVIČNI POSTUPAK- opšte odredbe
Skraćeni postupak predstavlja jednostavniju, jeftiniju i bržu formu krivičnog postupka. Riječ je o djelima za
koja je kao glavna kazna propisana novčana kazna ili kazna zatvora do 5 godina. Skraćeni postupak se vodi
pred sudijom pojedincem.
Pokretanje skraćenog krivičnog postupka i izostanak istrage: Optužni akti u skraćenom postupku su optužni
predlog državnog tužioca i oštećenog kao tužioca i privatna tužba privatnog tužioca. Oni se podnose u
potrebnom broju primjeraka za sud i za okrivljenog. Realno bi bilo u pogledu krivičnih djela za koje se vodi
skraćeni postupak vodi samo prethodna istraga, te da se neposredno podnosi optužni predlog. Skraćeni
postupak vodi se pred stvarno nadležnim prvostepenim sudom po pravilu osnovnim, a po izuzetku višim
sudovima.
171. PRITVOR U SKRAĆENOM KRIVIČNOM POSTUPKU
U skraćenom postupku pritvor se može odrediti samo po dva osnova: a) opasnost od bjekstva u sledećim
modalitetima: 1) ako se okrivljeni krije, 2) ukoliko se ne može utvrditi identitet okrivljenog ili 3) ako postoje
okolnosti koje ukazuju na opasnost od bjekstva okrivljenog i b) preventivni razlozi pritvaranja što je moguće u
sledećim modalitetima: 1) ako osobite okolnosti ukazuju da će okrivljeni učiniti novo krivično djelo, 2)
dovršiti pokušano krivično djelo odnosno da će 3) učiniti krivično djelo kojim prijeti. Pritvor je moguće
primjeniti i za krivična djela koja se gone po privatnoj tužbi, po predlogu privatnog tužioca. Prije podnošenja
optužnog predloga pritvor može trajati najduže 8 dana dok nakon toga može kao i u opštem postupku trajati
najduže 3 godine.
Posebna procesna mogućnost za supsidijarnuoptužbu u slučaju ćutanja državnog tužioca: Oštećeni ima
pravo da u pogledu krivičnih djela za koje se goni u skraćenom postupku kao tužilac preduzme krivično
gonjenje tj. podnošenjem optužnog predloga sudu stekne svojstvo oštećnog kao tužioca (supsidijarni tužlac)
ukoliko su kumulativno ispunjeni sledeći uslovi: 1) krivičnu prijavu je podnio oštećeni i 2) državni tužilac je u
orku od mjesec dana od dana prijema prijave bio potpuno procesno neaktivan (ćutanje javnog tužioca) tj. niti
je podnio optužni predlog niti je oštećenog obavjestio da je odbacio krivičnu prijavu. Ovdje se ne radi o bilo
kakvoj odluci državnog tužioca već se smatra da je time što u roku od mjesec dana od dana prijema krivične
prijave, državni tužilac nije ispoljio bilo kakvu procesnu aktivnost u pogledu odbacivanja krivične prijave, u
pogledu podnošenja optužnog predloga i započinjanja krivičnog gonjenja nastalo pravo oštećenog da i bez
formalne odluke državnog tužioca da neće krivično goniti sam podnese optužni predlog i time stekne svojstvo
oštećenog kao supsidijarnog tužioca.
13
Podnošenje optužnog predloga i postupanje suda: Optužni akti treba da imaju sledeće obavezne elemente: 1)
identifikaciju okrivljenog- ime i prezime okrivljenog sa ličnim podacima, 2) određenje glavnog predmeta
krivičnog postupka- kratak opsi krivičnog djela, 3) označenje suda pred kojim se ima održati glavni pretres, 4)
dokaznu inicijativu- predlog koje dokaze treba izvesti na glavnom pretresu i 5) određenje cilja optuženja-
predlog da se okrivljeni oglasi krivim i osudi po zakonu. Kad primi optužni predlog ili privatnu tužbu sudija
će prethodno ispitati: da li je sud nadležan i da li postoje uslovi za odbacivanje optužnog predloga odnosno
privatne tužbe. Kada sud ocjeni da nije nadležan obavezno dolazi do ustupanja predmeta pri čemu su moguće
dvije situacije: 1) ustupanje predmeta nadležnom sudu i 2) ustupanje predmeta nadležnom državnom tužiocu.
Sud će rješenjem odbiti optužni predlog ili privatnu tužbu ako nađe da postoje razlozi za obustavljanje
postupka koji se alternativno odnose na: 1) glavni predmet krivičnog postupka- ako djelo koje je predmet
optužbe nije krivično djelo, a ne dolazi u obzir primjena mjera bezbijednosti ili 2) trajne procesne smetnje-
ako je krivično gonjenje zastarjelo ili da je djelo obuhvaćeno amnestijom ili pomilovanjem ili da postoje
druge okolnosti koje trajno isključuju krivično gonjenje. Sud će rješenjem odbaciti optužni predlog ili privatnu
tužbu ako nađe da postoji neki od sledećih alternativno postavljenih razloga: 1) nema optužbe ovlašćenog
tužioca ili 2) nema odobrenja za krivično gonjenje ili 3) postoje druge okolnosti koje privremeno sprečavaju
gonjenje. Rješenje o odbijanju ili odbacivanju optužnog akta se sa kratkim obrazloženjem dostavlja državnom
tužiocu, oštećenom kao tužiocu, privatnom tužiocu i okrivljenom. Stranke se na ovo rješenje mogu žaliti u
roku od 3 dana, a o žalbi odlučuje viši sud.
172. ROČIŠTE RADI MIRENJA
Ročište radi mirenja je vrsta medijacije uz posredovanje suda koja je moguća samo u skraćenom postupku i to
u pogledu krivičnih djela koja se gone po privatnoj tužbi. Ako se ročište radi mirenja okonča neuspješno tj.
ako ne dođe do izmirenja stranaka i povlačenja privatne tužbe, sudija će uzeti izjave od stranaka i pozvati ih
da daju svoje predloge u vezi pribavljanja dokaza. Ako sudija ne nađe da postoje uslovi za odbacivanje
privatne tužbe donijeće odluku o tome koji će se dokazi izvesti na glavnom pretresu i zakazaće po pravilu
odmah glavni pretres i saopštiće to strankama.
Prigovor mjesne nadležnosti i izuzeće sudije u skraćenom postupku: Prigovor mjesne nemadležnosti se u
skraćenom postupku može podnijeti najkasnije do početka glavnog pretresa, a sud se može po službenoj
dužnosti oglasiti mjesno nenadležnom do zakazivanja glavnog pretresa.
173. GLAVNI PRETRES, PRESUDA I ŽALBA U SKRAĆENOM POSTUPKU
Glavni pretres i presuda u skraćenom postupku: Osobenosti skraćenog postupka se u vezi pripremanja i
održavanja glavnog pretresa ogledaju u određenim posebnim pravilima u odnosu na: 1) pozivanje određenih
lica na glavni pretres, 2) mjesto održavanja glavnog pretresa, 3) mogućnost održavanja glavnog pretresa i bez
prisustva okrivljenog i 4) tok glavnog pretresa i objavljivanje presude. Sudija poziva na glavni pretres sledeća
lica: 1) stranke i lica koja su u pomoćnoj funkciji u odnosu na stranke- okrivljenog i njegovog branioca,
tužioca i njegovog punomoćnika ako se radi o privatnoj tužbi ili o oštećenom kao tužiocu, 2) oštećenog i
njegove zakonske zastupnike i punomoćnike kao i 3) lica koja su u dokaznim funkcijama ili pružaju pomoć u
izvođenju dokaza i komuniciraju pred sudom gdje spadaju svjedoci, vještaci i tumači. Glavni pretres se
održava u mjestu suda. U opštem postupku je moguće držati glavni pretres i u drugom mjestu na području
nadležnog suda pod uslovom da to na predlog predsjednika suda odobri predsjednik neposredno višeg suda. U
skraćenom postupku se izričito kaže da je to moguće samo u hitnim slučajevima, a naročito kada treba izvršiti
uviđaj ili je to u interesu lakšem sprovođenju dokaznog postupka. Glavni pretres se u skraćenom postupku
može odrediti i bez prisustva okrivljenog uz ispunjenje sledećih kumulativno postevljenih uslova: a) da je
okrivljeni uredno pozvan ili mu se poziv nije mogao uredno uručiti njegovom krivicom tačnije jer je propustio
da prijavi promjenu adrese, b) da je okrivljeni prethodno saslušan i c) da sudija smatra da prisustvo
okrivljenog na glavnom pretresu nije nužno. Po zaključenju glavnog pretresa u skraćenom postupku sud
odmah izriče presudu i objavljuje je sa bitnim razlozima. Presuda se mora izraditi pisano u roku od 8 dana od
dana objavljivanja. Presuda se objavljuje odmah po završetku glavnog pretresa i mora se pismeno izraditi u
osmodnevnom roku. Presuda donijeta u skrećenom postupku ne mor da sadrži obrazloženje ako su
kumulativno ispunjeni sledeći uslovi: 1) obije stranke i oštećeni su se po objavljivanju presude odrekli prava
na žalbu i 2) niko od njih nije zahtijevao dostavljanje presude.
Sumarno okončanje glavnog pretresa u skraćenom postupku: Moguće je da se započeti glavni pretres u
skraćenom postupku okonča na sasvim sumaran način tako što će sud prekinuti dokazni postupak i preći na
izricanje sankcije. Do toga dolazi ako su kumulativno ispunjeni sledeći uslovi: 1) potrebno je postojanje
14
potpunog priznanja okrivljenog koje je dato na glavnom pretresu, 2) neophodno je da je dato priznanje
pokrepljeno i drugim dokazima, 3) potrebno je postojanje saglasnosti stranaka u tom pravcu i 4) potrebno je
da sud ne sumnja u istinitost priznanja.
Žalba protiv presude u skraćenom postupku: Rok za izjavljivanje žalbe protiv presude donijete u skraćenom
postupku je 8 dana od dana dostavljanja prepisa presude. Stranke i oštećeni se mogu odreći prava na žalbu
odmah po objavljivanju presude dok se u opštem postupku okrivljeni ne može odreći prava na žalbu u tom
trenutku već kada mu se dostavi presuda. Jednom data izjava o odricanju od prava na žalbu kasnije se ne može
opozvati. Lica koja imaju pravo žalbe u korist okrivljenog ne mogu se žaliti u njegovu korist ako se on
odrekao prava na žalbu s obzirom da bi takvo ulaganje žalbe bilo protivno njegovoj volji. Stranci i oštećenom
koji su se odrekli prava na žalbu prepis presude se dostavlja jedino ako to zahtjevaju. Ako su se obije stranke i
oštećeni odrekli prava na žalbu i niko od njih nije zahtjevao dostavljanje presude pisano izrađena presuda ne
mora da sadrži obrazloženje.
174. POSTUPAK ZA IZRICANJE KRIVIČNE SANKCIJE BEZ GLAVNOG PRETRESA (postupak
za kažnjavanje prije glavnog pretresa)
Postupak za izricanje krivične sankcije odnosno kažnjavanje bez glavnog pretresa je poseban krivični
postupak koji se odlikuje potpunim izostankom glavnog pretresa i svodi se na postojanje vrlo uprošćene
procesne forme koja omogućava veoma brzo okončanje krivičnog postupka. Kažnjavanje bez održavanja
glavnog pretresa moguće je uz kumulativno ispunjenje sledećih uslova: 1) da se radi o krivičnom jdelu za koje
se može izreći novčana kazna ili kazna zatvora do 3 godine, 2) da državni tužilac u optužnom predlogu
predloži sudiji da donese rješenje o kažnjavanju bez održanog glavnog pretresa i 3) da se okrivljeni sa tim
saglasi odnosno da izričiti pristanak. Po prijemu optužnog predloga zajedno sa predlogom za kažnjavanje bez
glavnog pretresa, sudija će najprije ispitati da li je sud nadležan, da li postoje uslovi za odbacivanje ili
odbijanje optužnog predloga kao i da li je opravdano da glavni pretres izostane odnosno da li su ispunjene
pretpostavke za kažnjavanje bez glavnog pretresa. Rješenjem o kažnjavanju mogu se izreći sledeće krivične
sankcije: 1) novčana kazna koja ne smije prelaziti 3000 eura, 2) kazna rada u javnom interesu, 3) uslovna
osuda i 4) sudska opmena a uz njih jedna od više sledećih mjera: oduzimanje predmeta, zabrana upravljanja
motornim vozilom u trajanju od dvije godine i oduzimanje imovinske koristi. Okrivljenom se ne može izreći
kazna zatvora. Rješenje o kažnjavnaju se dostavlja jedino strankama odnosno državnom tužiocu i
okrivljenom. Rješenje se može pobijati žalbom u roku od 8 dana. Žalba se može izjaviti jedino zbog odluke o
kazni.
176. POSTUPAK ZA PRIMJENU MJERA BEZBIJEDNOSTI MEDICINSKOG KARAKTERA
Neuračunljivim se smatra učinilac koji u vrijeme izvršavanja protivpravnog djela određenog u zakonu kao
krivično djelo nije mogao da shvati značaj svog djelaili nije mogao da upravlja svojim postupcima usled
postojanja nekog od sledećih alternativno propisanih etioloških osnova: 1) duševna bolest, 2) privremena
duševna poremećenost, 3) zaostali duševni razvoj ili 4) druga teža duševna poremećenost. Pretpostavka za
izricanje ove mjere je da je neuračunljivost postojala u vrijeme izvršenja protivpravnog djela. Ako je ona
nastupila kasnije, tokom postupka, mjere psihijatrisjkog lječenja se ne mogu izreći već se postupak
privremeno prekida. Po prestanku smetnje tj. neuračunljivosti postupak se regularno nastavlja i izriče presuda.
Druga pretpostavka za izricanje ovih mjera je predlog državnog tužioca za njihovo izricanje. Jedini ovlašćeni
tužilac za podnošenje predloga jeste državni tužilac. Ako se postupak vodi po privatnoj tužbi ili po optužbi
oštećenog kao tužioca sud bi mogao da obavjesti državnog tužioca nadležnog za postupanje kako bi on stavio
predlog za izricanje mjere psihijatrisjkog liječenja. Treća neophodna pretpostavka je da je neuračunljivo lice
učinilo krivično djelo. Okrivljeni mora imati branioca od trenutka kada je državni tužilac stavio predlog za
izricanje mjere bezbijednosti. Ako ga on sam ili njegovi srodnici ne angažuju postaviće mu ga sud po
službenoj dužnosti.
Sudsko odlučivanje o mjeri bezbijednosti: Postupak za primjenu mjere bezbijednosti psihijatrijskog liječenja
pokreće se po predlogu državnog tužioca. O izricanju mjera odlučuje sud nadležan za suđenje u prvom
stepenu posle održanog glavnog pretresa. Na glavni pretres se obavezno pozivaju kao vještaci i ljekari
psihijatri iz zdravstvene ustanove kojoj je bilo povjereno vještačenje duševnog stanja okrivljenog. Njihovo
prisustvo je obavezno. Okrivljeni se ne poziva uvjek već jedino ako sud procjeni da je njegovo stanje takvo da
može prisustvovati glavnom pretresu. Ako ga sud pozove, a okrivljeni se ne odazove pozivu narediće se
njegovo dovođenje. O glavnom pretresu se obavještavaju i bračni drug okrivljenog i njegovi roditelji odnosno
staralac, a prema okolnostima i drugi bliski srodnici ali njihovo prisustvo nije neophodno. Ako sud neđe da
15
okrivljeni nije bio neuračunljiv u vrijeme izvršenja djela obustaviće postupak za izricanje mjera bezbijednosti.
Ako sud nađe da je okrivljeni bio bitno smanjeno uračunljiv u vrijeme izvršenja krivičnog djela donijeće
osuđujuću presudu. U tom slučaju mjere bezbijednosti obaveznog psihijatrijskog liječenja i čuvanja u
zdravstvenoj ustanovi ili obaveznog prihijatrijskog liječenja na slobodi izriču se presudom uz kaznu. Bitno
smanjena uračunljivost predstavlja fakultativni osnov za ublažavanje kazne, ali ne isključuje krivicu učinioca
pa samim tim ni postojanje krivičnih djela. Ovom licu se uz kaznu mogu izreći mjere bezbijednosti
psihijatrijskog liječenja. U slučaju da sud izrekne mjeru liječenja u zdravstvenoj ustanovi uz kaznu zatvora
prvo se izvršava mjeru bezbijednosti. Ako sud nađe da je okrivljeni u vrijeme izvršenja djela bio neuračunljiv
donijeće rješenje o izricanju mjere bezbijednosti obaveznog psihijatrijskog liječenja i čuvanja u zdravrstvenoj
ustanovi ili obaveznog psihijatrijskog liječenja na slobodu. Protiv rješenja suda mogu u roku od 8 dana od
dana prijema rješenja izjaviti žalbu sva lica koja imaju pravo žalbe protiv presude osim oštećenog.
Sudski nadzor nad izvršenjem mjera bezbijednosti: Mjere bezbijednosti obaveznog psihijatrijskog liječenja i
čuvanja u zdravstvenoj ustanovi i obaveznog psihijatrijskog liječenja na slobodi izriču se na neodređeno
vijeme. Sud ne može unaprijed znati koliko će trajati potreba za liječenjem ali je dužan da vrši odgovarajući
nadzor nad njenim izvršenjem što se odvija u dva oblika: 1) po službenoj dužnosti samog suda koji svakih
devet mjeseci ispituje da li je prestala potreba za liječenjem i čuvanjem u zdravstvenoj ustanovi i 2) na
inicijativu drugih ovlašćenih subjekata, a to su zdravstvena ustanova, organ starateljstva i lice kome je
izrečena mjera bezbijednosti koji mogu sudu koji je mjeru izrekao podnijeti predlog za obustavu mjere. Sve
odluke koje sud donosi u odnosu na mjere bezbijednosti koje se već primjenjuju donose se u sjednici
vanpraspravnog vijeća o kojoj se obavještavaju državni tužilac i branilac, saslušaće se i učinilac prema kome
se mjera bezbijednosti izvršava ali samo ako je to po ocjeni suda potrebno i moguće. Kada sud po
pribavljenom mišljenju ljekara ustanovi da liječenje više nije potrebno donijeće rješenje o obustavi mjere.
Prije donošenja ove odluke sud mora da sasluša državnog tužioca. Predlog za obustavu mjere mogu podnijeti i
zdravstvena ustanova kojoj je povrijeđeno liječenje, organ starateljstva pod čijim je lice nadzornom. Predlog
se podnosi susu koji je izrekao mjeru a o njemu odlučuje vanraspravno vijeće. O sjednici vijeća se
obavještavaju državni tužilac i branilac, pribavlja se mišljenje ljekara i obavezno se saslušava državni tužilac.
U slučaju da sud odbije predlog on se ne može ponovo podnijeti u narednih 6 mjeseci. Liječenje na slobodi
sud može preinačiti u liječenje u zdravrstvenoj ustanovi u sledećim slučajevima- ako se lice kome je mjera
ostala bezuspješna odnosno lice je ostalo tako opasno za svoju okolinu da je potrebno njegovo čuvanje i
liječenje u zdravstvenoj ustanovi. Licu čija je uračunljivost bila bitno smanjena obavezno psihijatrijsko
liječenje u zdravstvanoj ustanovi izriče se uz kaznu. Potreba za liječenjem u zdravstvenoj ustanovi izriče se uz
kaznu. Potreba za liječenjem može trajati kraće od izrečene kazne zatvora. Sud ima na raspolaganje dvije
mogućnosti ili da to lice uputi na izdržavanje kazne ili da ga pusti na uslovni otpust. Uz uslovni otpust može
mu se izreći i mjera obaveznog psihijatrijskog liječenja na slobodu.
Primjena mjera bezbijednosti obaveznog liječenja alkoholičara ili obaveznog liječenja narkomana: Mjera
bezbijednosti obaveznog liječenja narkomana i mjera bezbijednosti obaveznog liječenja alkoholičara mogu se
izreći okrivljenom pod uslovima da je krivično djelo učinio usled zavisnoti od opojnih droga ili od alkohola i
da postoji opasnost da će zbog ove zavisnosti od opojnih droga ili od alkohola i da postoji opasnost da će zbog
ove zavisnosti i dalje vršiti krivična djela. Ako je lice osuđeno na kaznu zatvora mjera se izvršava u zavodu za
izvršenje kazne ili u odgovarajućoj zdravstvenoj ili drugoj specijalizovanoj ustanovi, a vrijeme provedeno na
liječenju uračunava se u izrečenu kaznu. Dok je mjera bezbijednosti obaveznog liječenja alkoholičara
vremenski ograničena dužinom izrečene kazne zatvora i ne može trajati i duže od izrečene zatvorske kazne s
tim da njeno trajanje ne smije prelaziti 3 godine. Prije nego što izrekne neku od ovih mjera sud je dužan da
pribavi nalaz i mišljenje vještaka. Ako se osuđeni kome je uz uslovnu osudu izrečena neka od ovih mjera ne
podvrgne liječenju ili ga samovoljno napusti sud može da opozove uslovnu osudu i da naredi prinudno
izvršenje mjere. Zadatak suda je da periodično provjerava kako teče postupak liječenja, a i ustanova u kojoj se
osuđeni liječi je dužna da ga obavještava o tome.
177. POSTUPAK PREMA MALOLJETNICIMA
Postupak prema maloljetnicima sadržane su u Zakonu o maloljetničkom pravosuđu.
Opšta pravila postupka prema maloljetnicima: se mogu grupisati u tri cjeline: 1) pravila koja predstavljaju
modifikaciju određenih opštih krivičnoprocesnih načela, 2) pravila koja se mogu smatrati posebnim načelima
karakterističnim za postupak prema maloljetnicima i 3) ostala opšta pravila postupka prema maloljetnicima.

16
Pravila kojima se modifikuju neka opšta krivičnoprocesna načela: U postupku prema maloljetnicima se u
odnosu na krivična djela za koja je kao glavna kazna propisana novčana kazna ili kazna zatvora do 5 godina,
široko primjenjuje načelo oportuniteta krivičnog gonjenja i to u dva vida: 1) klasični oportunitet zasnovan
samo na ocjeni cjelishodnosti krivičnog gonjenja i 2) uslovljeni oportunitet koji je u pravno-tehničkom smislu
sličan odlaganju krivičnog gonjenja u opštem krivičnom postupku. U opštem krivičnom postupku postoji
načelna mogućnost da pod određenim uslovima oštećeni krivičnim djelom stekne svojstvo ovlašćenog tužioca
tj. postane oštećeni kao tužilac. U postupku prema maloljetnicima postoji pravilo o ekskluzivitetu krivičnog
gonjenja maloljetnika od strane jevnog tužioca za maloljetnike tako da u tom postupku nema mogućnosti da
svojstvo ovlašćenog tužioca steknu lica koja nisu državni organi tj. nema oštećenog kao tužioca.
178. NAČELA POSTUPKA PREMA MALOLJETNICIMA
Načela postupka prema maloljetnicima su: 1) načelo oficijelnosti krivičnog gonjenja, 2) načelo procesne
protektivnosti u odnosu na maloljetnika, 3) načelo funkcionalnog spajanja pripremnog postupka i faze
suđenja, 4) načelo terminološke povlašćenosti maloljetnika, 5) načelo hitnosti u postupanju i 6) načelo
specijalizovanosti službenih aktera postupka prema maoljetnicima.
Načelo oficijelnosti krivičnog gonjenja: Krivični postupak prema maloljetnicima se za sva krivična djela
pokreće samo po zahtjevu državnog tužioca za maloljetnike tako da u ovom posupku nije moguće krivično
goniti po zahtjevu oštećenog kao tužioca niti po privatnoj tužbi.
Načelo procesne protektivnosti u odnosu na maloljetnika: prema kome se vodi postupak je osnovno načelo
precedure prema maloljetnicima. Ona su sa tim osnovnim načelom povezana očiglednim funkcionalnim
vezama jer je njihova osnovna funkcija da služe poboljšanju procesnog položaja maloljetnika odnosno da
omoguće potpuno ostvarenje svrhe postupka prema maloljetnicima.
Načelo funkcionalnog spajanja pripremnog postupka i faze suđenja: se sastoji u odstupanju od generalnog
pravila opšte krivične procedure da se određene faze procedure istraga i suđenje povjere različitim
funkcionalnim oblicima sudske nadležnosti. Obaveznost faze pripremnog postupka ima za cilj da omogući
prikupljanje što je moguće više saznanja o krivičnom djelu i okolnostima izvršenja ali i o ličnosti, ponašanju
maloljetnika odnosno njegovoj socijalnoj sredini.
Načelo terminološke povlašćenosti maloljetnika: Terminološko usmjeravanje zakonodavca ukazuje na
normativnu tendenciju da se u postupku prema maloljetnicima izbjegne korišćenje nekih tzv. okrivljujućih
termina u onoj mjeri u kojoj je to objektivno moguće, ali u praksi i teoriji praktično neposredno da je postupak
prema maloljetnicima u suštini vid krivičnog postupka.
Načelo hitnosti u postupanju: Postupak prema maloljetnicima je hitan, a hitan je i postupak u kojem se
maloljetno lice pojavljuje kao oštećeni krivičnim djelom. Organi koji učestvuju u postupku prema
maloljetniku i u postupku u kojem je maloljetno lice oštećeno krivičnim djelom kao i drugi organi i ustanove
od kojih se traže obavještenja, izvještaji ili mišljenja.
Načelo povišene procesne diskriminacije: ima dva osnovna oblika: 1) isključenje javnosti sa suđenja i 2)
procesna ograničenja u pogledu obavještavanja javnosti. Kada se sudi maloljetniku uvjek će se isključiti
javnost, a vijeće može dozvoliti da glavnom pretresu prisustvuju lica koja se bave zaštitom i vaspitavanjem
maloljernika ili suzbijanjem prestupništva mladih. U toku glavnog pretresa vijeće može narediti da se osim
državnog tužioca za maloljetnike, branioca i predstavnika organa starateljstva iz zasijedanja udalje sva ili
pojedina lica a za vijeme izvođenja pojedinih dokaza ili govora stranaka vijeće može narediti da se
maloljetnik udalji iz zasijedanja.
Načelo specijalizovanosti službenih aktera postupka prema maoljetnicima: Postupak prema maloljetniku
vode različiti državni organi: državni tužilac za maloljetnike i mjesno nadležni sud: sudija za maloljetnike i
vijeće za maloljetnike. Državni tužilac za maloljetnike i sudije vijeća za maloljetnike moraju biti lica koja su
stekla posebna znanja iz oblasti prava djeteta i pretsupništva mladih čime se uvodi pravilo o formalnoj
specijalizovanosti službenih aktera postupka prema maloljetnicima. Pri višim sudovima obrazuje se stručna
služba koja pruža pomoć sudovima i državnim tužilaštvima sa područja njihove mjesne nadležnosti kada se
radi o postupanju prema maloljetnicima.
179. TOK POSTUPKA PREMA MALOLJETNICIMA (PRIPREMNI POSTUPAK I POSTUPAK
PRED VIJEĆEM ZA MALOLJETNIKE)
Ostala opšta pravila postupka prema maloljetnicima: U postupku prema maloljetnicima postoje i druga opšta
pravila ovog postupka koja se mogu svrstati u sledeće cjeline: 1) stvarna i mjesna nadležnost, 2) opseg
primjene pravila ZMP, 3) odbacivanje krivične prijave protiv djeteta ili obustava postupka prema maloljetniku
17
koji je krivično djelo učinio kao dijete, 4) zabrana suđenja u odsustvu, 5) obavezna stručna odbrana
maloljetnika, 6) nemogućnost oslobađanja od dužnosti svjedočenja, 7) razdvajanje i spajanje postupka, 8)
posebna uloga organa starateljstva, 9) pozivanje maloljetnika i dostavljanje pismena maloljetniku i 10)
posebna pravila lišavanja i ograničavanja slobode maloljetnika.
Nadležnost u postupku prema maloljetnicima: Stvarna nadležnost u postupku prema maloljetnicima se
određuje shodno opštim pravilima. Postupak prema maloljetniku vodi državni tužilac za maloljetnike, sudija
za maloljetnike i vijeće za maloljetnike mjesno nadležnog suda. Mjesna nadležnost u postupku prema
maloljetnicima se određuje na drugačiji način nego u opštem krivičnom postupku. Za postupak prema
maloljetnicima mjesno je nadležan po pravilu sud prebivališta maloljetnika, a ako maloljetnik nema
prebivalište ili je ono nepoznato onda sud njegovog boravišta.
Opseg primjene pravila postupka prema maloljetnicima: Pravila postupka prema maloljetnicima se
primjenjuju prema licima za koja postoji osnovana sumnja da su učinila krivično djelo kao maloljetnici, a u
vrijeme pokretanja postupka odnosno suđenja nisu navršila dvadeset i jednu godinu. Određene odredbe
postupka prema maloljetnicima primjenjuju se i u postupku prema mlađem punoljetnom licu ako se do
početka glavnog pretresa a na osnovu ispitivanja ličnosti tog lica ustanovi da dolazi u obzir da mu se izrekne
odgovarajuća vaspitna mjera.
Odluke koje se donose kada je djelo učinilo dijete: Lica koja u vrijeme izvršenja krivičnog djela nisu navršila
14 godina ne mogu snositi krivicu za učinjeno djelo koje je protivpravno i zakonom određeno kao krivično
djelo. Ako lice koje nije navršilo 14 godina izvrši protivpravno djelo koje je zakonom određeno kao krivično
djelo o tome će se bez odlaganja obavjestiti državni tužilac za maloljetnike koji će obavjestiti organ
starateljstva radi preduzimanja mjera zaštite iz njegove nadležnosti. Kad je u postupku utvrđeno da lice u
vrijeme izvršenja djela nije navršilo 14 godinaživota krivična prijava će se odbaciti ili postpak obustaviti, a
podaci o djelu i učiniocu dostaviće se organu starateljstva radi preduzimanja mjera zaštite koje spadaju u
nadležnost tog organa.
Zabrana suđenja u odsustvu: Maloljetniku se ne može suditi u odsustvu. Samo se određene radnje u
postupku prema malojetnicima mogu sprovesti bez neposrednog prisustva maloljetnika.
Obavezna stručna odbrana maloljetnika: Maloljetnik mora imati branioca prilikom prvog saslušanja kao i
tokom čitavog postupka. Ako maloljetnik, njegov zakonski zastupnik ili srodnici ne uzmu branioca njega će
po službenoj dužnosti postaviti sudija za maloljetnike. Branilac maloljetnika može biti samo advokat. Ako
maloljetnik ili njegov zakonski zastupnik ne uzmu branioca, branioca po službenoj dužnosti po redosledu sa
spiska Advokatske komore postavlja sud odnosno državni tužilac.
Nemogućnost oslobođenja od dužnosti svjedočenja: Niko ne može biti oslobodjen od dužnosti da svjedoči o
određenim okolnostima koje se tiču psihološkog statusa maloljetnika i njegovog mikrosocijalnog ambijenta.
Radi se o okolnostima koje su potrebne za: 1) ocjenjivanje zrelosti maloljetnika, 2) upoznavanje ličnosti
maloljetnika i 3) upoznavanje prilika u kojima maloljetnik živi.
Vođenje jedinstvenog postupka, razdvajanje i spajanje postupka: Kada postoji osnovana sumnja da je lice
učinilo neko krivično dejlo kao maloljetno, a neko kao punoljetno sprovesti će se jedinstveni postupak pred
sudom koji je nadležan za maloljetnika ukoliko lice o kojem se radi u vijeme pokretanja postupka nije navršilo
21 godinu. Primarno se postupak prema maloljetniku razdvaja od postupka protiv punoljetnog okrivljenog.
Kada je maloljetnik učestvovao u izvršenju krivičnog djela zajedno sa punoljetnim licem postupak prema
maloljetniku će se razdvojiti i sprovesti prema pravilima postupka prema maloljetnicima. Odluka o spajanju
postupka može biti donesena u formi naredbe ili rješenja.
Posebna uloga organa starateljstva u postupku prema maloljetnicima: Organ starateljstva ima pravo da se
upozna sa tokom postupka da u toku postupka stavlja predloge i da ukazuje na činjenice i dokaze koji su od
važnosti za donošenje pravilne odluke. Organ starateljstva je važan subjekt postupka prema maloljetnicima
koji raspolažu pravom uvida u spise postupka prisustvuje postupku i ima mogućnost dokazne i uopšte
procesne inicijative. Uloga organa starateljstva u postupku prema maloljetnicima je pretežno savjetodavne
prirode u odnosu na način rješavanja predmeta postupka, a on takođe time što učestvuje u tom postupku stiče i
priliku da se neposredno upozna sa ličnošću maloljetnika i prilikama pod kojima maloljetnik živi i da onda po
potrebi preduzima i određene mjere socijalne zaštite nezavisno od krivičnog postupka.
Dostavljanje pismena maloljetniku: Maloljetniku se pismena ne mogu dostavljati isticanjem na oglasnoj tabli
suda niti se može primjenjivati opšta zakonska mogućnost o usmenom saopštavanju određenih odluka uz
naznačenje u zapisniku.
18
Mjere za obezbjeđenje prisustva maloljetnika, pružanje pomoći i zaštite maloljetniku i privremeni smještaj:
Kada je riječ o obezbijeđivanju prisustva maloljetnika posebno se uređuju: 1) primarni način pozivanja
maloljetnika, 2) način dovođenja maloljetnika, 3) upućivanje na opštu zakonsku mogućnost primjene mjera
nadzora i jemstva u odnosu na maloljetnika, 4) definisanje mjere privremenog nadzora i smještaja
maloljetnika čija svrha nije limitirana obezbijeđenjem prisustva maloljetnika već i pružanjem pomoći i zaštite
maloljetniku i 5) utvrđivanje pravila pod kojima se maloljetniku može odrediti pritvor. Maloljetnik se
primarno poziva posredno tj. preko lica sa kojima se nalozi u bliskom odnosu a samo supsidijarno se poziva
neposredno. Maloljetnik se poziva preko roditelja odnosno zakonskog zastupnika. Kada se maloljetnik dovodi
od strane policije tu mjeru sporovodi policajac za maloljetnike u civilnoj odjeći. Radi nesmetanog vođenja
postupka prema maloljetniku sudija za maloljetnike može maloljetniku odrediti mjeru nadzora ili jemstvo.
Sudija za maloljetnike može na predlog državnog tužioca za maloljetnika ili po službenoj dužnosti donijeti
rješenje da se prema maloljetniku preduzmu mjere privremenog nadzora od strane organa starateljstva radi
pružanja pomoći i zaštite. Sudija za maloljetnike na predlog državnog tužioca za maloljetnike ili po službenoj
dužnosti može donijeti rješenje o privremenom smještaju maloljetnika u drugu porodicu, vaspitnu ustanovu ili
organizaciju za vaspitanje i obrazovanje maloljetnika. Protiv rješenja o određivanju mjera nadzora i smještaja
maloljetnika žalbu mogu izjaviti maloljetnik, roditelji, usvojilac odnosno staralac, branilac i državni tužilac za
maloljetnike u roku od 14 časa od časa dostavljanja rješenja, a takva žalba nema supsidijarno dejstvo. Isti
titulari u roku od 3 dana od dana dostavljanja rješenja mogu izjaviti i žalbu protiv rješenja kojim se produžava
ili ukida mjera naadzora ili smještaja maloljetnika, a ni ta žalba ne odlaže izvršenje rješenja. O žalbi kako
protiv rješenja o određivanju tako i protiv rješenja o ukidanju ili produženju mjere nadzora ili smještaja
maloljetnika odlučuje u roku od 48 časova vijeće za maloljetnike neposredno višeg suda. Pritvor prema
maloljetniku ima izuzetan karakter. Protiv rješenja o određivanju pritvora žalbu u roku od 14 časa od uručenja
rješenja mogu uložiti maloljetnik kao i branilac maloljetnika a o takvoj žalbi odlučuje vijeće za maloljenike
kome se odmah dostavljaju žalba, rješenje o pritvoru i ostali spisi. Protiv rješenja kojim je odbijen predlog
državnog tužioca za maloljetnike da se maloljetniku odredi pritvor, državni tužilac za maloljetnike da se
maloljetniku odredi pritvor državni tužilac može uložiti žalbu vijeću za maloljetnike neposredno višeg suda u
roku od 14 časa od uručenja rješenja. Obije ove žalbe ne odlažu izvršenje rješenja, a kada o nima rješava
vijeće je dužno da odluku donese u roku od 48 časova. Pritvor u pripremnom postupku može trajati najduže
mjesec dana, a vijeće za maloljenike neposredno višeg suda ga može produžiti najduže jos za mjesec dana. Od
podnošenja predloga za izricanje krivične sankcije pritvor prema starijem maloljetniku može da traje najduže
do 6 mjeseci, a prema mlađem maloljetniku najduže 4 mjeseca. Od izricanja kazne maloljetničkog zatvora
pritvor prema maloljetniku može trajati najduže 6 mjeseci. Vrijeme provedeno u pritvoru kao i svako drugo
lišenje slobode maloljetnika uračunava se u trajne izrečene vaspitne mjere. Kada se radi o slučajevima
produženja pritvora maloljetniku vijeće koje je donijelo rješenje o produženju pritvora je dužno da svakih
mjesec dana sprovede sledeće aktivnosti: 1) ispita da li postoje razlozi za pritvor i 2) da donese rješenje o
ukidanju ili produženju pritvora.
Odvijanje postupka prema maloljetnicima kroz osnovne procesne stadijume: Sudski postupak prema
maloljetnicima se odvija kroz sledeće procesne faze: 1) pripremni postupak prema maloljetniku, 2) postupak
pred vijećem za maloljetnike koji se može ispoljiti u dvije procesne forme: a) održavanjem sjednice vijeća ili
b) održavanjem glavnog pretresa i 3) postupak povodom pravnih ljekova.
Izviđaj i (ne)pokretanje postupka prema maloljetniku: Osobenosti postupanja prema maloljetniku u izviđaju se
ogledaju u sledećim zakonskim pravilima: 1) određivanje posebnih pravila za prikupljanje obavještenja od
maloljetnika te za saslušanje maloljetnika, 2) utvrđivanje mogućnosti oštećenog da može zahtjevati da odluku
državnog tužioca o nepokretanju pripremnog postupka preispita sudija za maloljetnike, 3) omogućavanje da se
maloljetniku u izviđaju odredi specifična mjera koja je diverzionog karaktera, 4) utvrđivanje pravila
poravnanja između maloljetnika i oštećenog i 5) ustanovljavanje mogućnosti za državnog tužioca da u odnosu
na maloljetnika postupi prema načelu oportuniteta krivičnog gonjenja bilo bezuslovno bilo pod određenim
uslovima.
Prikupljanje obavještenja od maloljetnika i saslušanje maloljetnika u izviđaju: Maloljetnika u izviđaju
saslušava državni tužilac za maloljetnike. U prisustvu branioca i zakonskog zastupnika maloljetnika odnosno
predstavnika centra za socijalni rad a samo izuzetno po odobrenju državnog tužioca, policajac za maloljetnike
može saslušati maloljetnika uz njegov pristanak i pristanak njegovog zakonskog zastupnika u prisustvu
branioca i zakonskog zastupnika maloljetnika odnosno predstavnika centra za socijalni rad.
19
Odbacivanje krivične prijave i kontrola funkcija oštećenog: Kad državni tužilac za maloljetnike ocjeni da
nema osnova za pokretanje pripremnog postupka rješenjem će odbaciti krivičnu prijavu i o tome će obavjestiti
oštećenog koji ima pravo da u roku od 15 dana zahtjeva od sudije za maloljetnike da odluči o pokretanju
postupka. Ukoliko sudija za maloljetnike postupajući po zahtjevu oštećenog donese odluku da se sporovede
postupak državni tužilac za maloljetnike sprovešće postupak u skladu sa zakonskim odredbama. Protiv odluke
sudije za maloljetnike nije dozvoljena žalba.
Određivanje opomene maloljetniku u izviđaju: Prema maloljetnom učiniocu krivičnog djela može se izreći
opomena za krivična djela za koja je propisana novčana kazna ili kazna zatvora od 3 godine ako su
kumulativno ispunjeni sledeći uslovi: 1) dokazna utemeljenost slučaja- neophodno je da postoje dokazi iz
kojih proizilazi osnovana sumnja da je maloljetnik učinio krivično djelo, 2) ispoljena volja maloljetnika-
potreban je pristanak maloljetnika, 3) postojanje načelne opravdanosti takve mjere- ogleda se u relevantnosti
maloljetnika prema krivičnom djelu i oštećenom, 4) uslov prethodnog nesankcionisanja maloljetnika-
neophodno je da prema maloljetniku nije ranije primljen vaspitni nalog ili izrečena krivična sankcija. Za
određivanje opomene je primarno nadležan državni tužilac. Policajac za maoljetnike može odrediti opomenu
ali je njegova nadležnost uslovljena prethodnim odobrenjem državnog tužioca za maloljetnike. Opomena koja
se maloljetniku izriče u stadijumu izviđaja nema karakter krivične sankcije.
Poravnanje za krivična djela koja se gone po privatnoj tužbi: Po saznanju za izvršenje krivičnog djela za
koje se goni po privatnoj tužbi policajac za maloljetnike uz saglasnost državnog tužioca za maloljetnike
upoznaje maloljetnika i oštećenog sa mogućnošću poravnanja i uz njihovu saglasnost postupak poravnanja
povjerava posredniku. Oštećeni ima pravo da podnese predlog za pokretanje postupka nadležnom državnom
tužiocu za malojetnike u roku koji je propisan za podnošenje privatne tužbe kada postoji neki od sledećih
alternativno propisanih razloga: 1) ako maloljetnik i/ili oštećeni ne prihvate postupak poravnanja, 2) ukoliko
se postupak poravnanja ne okonča u roku od 30 dana, 3) ako maloljetnik i oštećeni ne postignu sporazum ili 4)
ukoliko maloljetnik ne ispuni u cjelini ili u pretežnom djelu obaveze utvrđene sporazumom između njega i
oštećenog.
Postupanje državnog tužioca prema načelu oportuniteta krivičnog gonjenja- bezuslovni oportunitet
krivičnog gonjenja: Postojanje dva oblika postojanja državnog tužioca za maloljetnike prema načelu
oportuniteta krivičnog gonjenja. U pogledu krivičnih djela za koja je kao glavna propisana novčana kazna ili
kazna zatvora od 5 godina državni tužilac za maloljetnike može odlučiti da ne pokrene postupak iako postoje
dokazi iz kojih proizilazi osnovana sumnja da je maloljetnik učinio krivično djelo ako državni tužilac za
maloljetnike smatra da ne bi bilo cjelishodno da se vodi postupak prema maloljetniku s obzirom na postojanje
neke od alternativno propisanih okolnosti i to: 1) okolnosti objektivnog karaktera koje se tiču: a) prirode
krivičnog djela i b) okolnosti pod kojima je krivično djelo učinjeno i 2) okolnosti subjektivnog karektera koje
se odnose na: a) raniji život maloljetnika i b) lična svojstva maloljetnika. Drugi slučaj postupanja državnog
tužioca za maloljetnike prema načelu oportuniteta krivičnog gonjenja nije ograničen težinom krivičnog djela.
Kad je u toku izvršenja krivične sankcije prema maloljetniku državni tužilac za maloljetnike može odlučiti da
ne pokrene postupak za drugo krivično djelo maloljetnika ako s obzirom na težinu tog krivičnog djela kao i na
kaznu odnosno vaspitnu mjeru koja se izvršava ne bi imalo svrhe vođenja postupka i izricanja krivične
sankcije za to djelo. Kad državni tužilac za maloljetnike ne pokrene postupak prema maloljetniku bezuslovno
postupajući po načelu oportuniteta krivičnog gonjenja odbaciće krivičnu prijavu i o tome uvjek obavjestiti
organ starateljstva i oštećenog dok se policija obavještava samo ako je ona podnijela krivičnu prijavu. Onda
kada je državni tužilac za maloljetnike krivičnu prijavu odbacio iz razloga necjelishodnosti krivičnog gonjenja
oštećeni može u roku od 8 dana od dana prijema obavještenja o odbacivanju krivične prijave zahtjevati od
sudije za maloljetnike nadležnog suda da odluči o pokretanju postupka prema maloljetniku. Takav zahtjev
oštećeni može uputiti u roku od 3 mjeseca od dana odbacivanja krivične prijave. Protiv rješenja sudije za
maloljetnike kojim se odbija predlog oštećenog za pokretanje postupka prema maloljetniku žalba nije
dozvoljena. Ukoliko sudija za maloljetnike donese odluku da se prema maloljetniku vodi postupak državni
tužilac za maloljetnike sprovešće postupak, a protiv odluke sudije za maloljetnike nije dozvoljena žalba.
Postupak određivanja vaspitnog naloga u izviđaju- uslovljeni oportunitet krivičnog gonjenja: Državni
tužilac za maloljetnike može usloviti odluku o nepokretanju postupka za krivična djela za koja je propisana
kao glavna kazna novčana kazna ili kazna zatvora do 10 godina, donošenjem rješenja kojim određuje jedan ili
više vaspitnih naloga u koje spadaju: 1) poravnanje sa oštećenim, 2) redovno pohađanje škole ili redovno
odlaženje na posao, 3) uključivanje u određene sportske aktivnosti, 4) obavljanje društveno korisnog ili
20
humanitarnog rada, 5) plaćanje novčanog iznosa u korist humanitarne organizacije, fonda ili javne ustanove,
6) podvrgavanje odgovarajućem ispitivanju i odvikavanju od zavisnosti izazvane upotrebom alkohola ili
droge, 7) uključivanje u pojedinačni ili grupni tretman u odgovarajućoj zdravstvenoj ustanovi i 8) pohađanje
kurseva za stručno osposobljavenje ili priprema i polaganje ispita. Protiv rješenja državnog tužioca o
određivanju vaspitnog naloga kao uslovu za nepokretanje krivičnog postupka prema maloljetniku, žalba nije
dozvoljena.
Pripremni postupak prema maloljetniku: Državni tužilac pokreće prema maloljetniku pripremni postupak
onda kada je za to ispunjen potreban materijalni uslov, a to je postojanje osnovane sumnje da je maloljetnik
učinio krivično djelo. Obavezni elementi naredbe o pokretanju pripremnog postupka prema maloljetniku su:
1) lični pdoaci maloljetnika, 2) opis djela iz kojeg proizilaze njegova zakonska obelježja, 3) zakonski naziv
krivičnog djela i 4) dokazi iz kojih proizilazi osnovana sumnja.
Dokazne radnje za čije je naređivanje isključivo nadležan sudija za maloljetnike: Sudija za maloljetnike
može narediti narediti preduzimanje određenih dokaznih radnji gdje spadaju: 1) naredba za pretresanje stana,
drugih prostorija i lic, 2) naredba za privremeno oduzimanje predmeta i 3) naredba za sprovođenje
ekshumacije leša.
Prikupljanje podataka u pripremnom postupku: U pripremnom postupku prema maloljetniku se pored
činjenica koje se odnose na krivično djelo posebno utvrđuje uzrast maloljetnika, činjenice potrebne za ocjenu
njegove zrelosti te se ispituje sredina u kojoj maloljetnik živi prilike pod kojima živi kao i sve druge okolnosti
koje se tiču ličnosti i ponašanja maloljetnika. U cilju utvrđivanja tih okolnosti saslušavaju se roditelji
maloljetnika, usvojilac odnosno staralac i druga lica koja mogu pružiti potrebne podatke, a prikupljanje
relevantnih podataka državni tužilac za maloljetnike može povjeriti i stručnoj službi.
Osnovni način preduzimanja radnji u pripremnom postupku i lica koja prisustvuju pojedinim dokaznim
radnjama: Državni tužilac za maloljetnike određuje način izvođenja pojedinih radnji i to u mjeri koja
obezbjeđuje ostvarivanja sledećih ciljeva: 1) poštovanje prava maloljetnika na odbranu, 2) ostvarivanje prava
oštećenog i 3) prikupljanje dokaza koji su potrebni za odlučivanje. Saslušanju maloljetnika u pripremnom
postupku moraju prisustvovati branilac i zakonski zastupnik maloljetnika a ostalim radnjama u pripremnom
postupku ta lica prisustvuju samo kada državni tužilac za maloljetnike ocjeni da je njihovo prisustvo
neophodno. Saslušanje maloljetnika obaviće se kad je to potrebno uz pomoć psihologa, pedagoga ili drugog
stručnog lica, a saslušanju može prisustvovati predstavnik organa starateljstva.
180. USLOVLJENO OBUSTAVLJANJE POSTUPKA PREMA MALOLJETNIKU
Obustavljanje pripremnog postupka prema maloljetniku: Pripremni postupak prema maloljetniku se može
obustaviti iz dva osnovna razloga: 1) iz razloga (ne)cjelishodnosti daljeg krivičnog gonjenja moguće je u dva
vida: uslovljeno i bezuslovno i 2) s obzirom na postojanje opštih razloga za obustavu krivičnog postupka.
Mogućnost uslovljene obustave pripremnog postupka prema maloljetniku postoji i kada se radi o stiaju
krivičnog djela maloljetnika prema kojem se već izvršava krivična sankcija. Prilikom izbora vaspitnog naloga
državni užilac za maloljetnike posebno vodi računa da on bude prilagođen ličnosti maloljetnika. Ako
maloljetnik u postupunosti ispuni vaspitni nalog, državni tužilac za maloljetnike donosi rješenje o obustavi
postupka. Državni tužilac za maloljetnike može obustaviti postupak i ako maloljetnik djelimično ispuni
vaspitni nalog. Ako maloljetnik ne izvrši vaspitni nalog ili ga izvrši samo dejlimično ali u mjeri koja
opravdava dalje vođenje postupka državni tužilac za maloljetnike nastavlja postupak. Državni tužilac se
naredbom obustaviti postupak prema maloljetniku i onda kada postoje opšti razlozi za prestanak krivičnog
gonjenja maloljetnika tj. ako se u toku pripremnog postupka ili po njegovom okončanju ispolje sledeći razlozi:
1) razlog materijalnopravnog karaktera- kada djelo koje se stavlja na teret maloljetniku nije krivično djelo, 2)
razlozi koji su pocesnopravne prirode, a svode se na trajne procesne smetnje za krivično gonjenje: a) ako je
nastupila zastarjelost krivičnog gonjenja, b) ukoliko je djelo obuhvaćeno amnestijom ili pomilovanjem i c)
ako postoje druge okolnosti koje trajno isključuju krivično gonjenje i 3) razlog dokaznog karaktera- ukoliko
ne postoje dokazi iz kojih proizilazi osnovana sumnja da je maloljetnik učinio krivično djelo. Naredba o
obustavi pripremnog postupka prema maloljetniku se u roku od 8 dana dostavlja maloljetniku njegovom
braniocu i oštećenom. Oštećeni može u roku od 15 dana od dana prijema naredbe zahtjevati od nadležnog
suda da odluči o pokretanju postupka prema maloljetniku. Protiv rješenja sudije za maloljetnike kojim se
odbija predlog oštećenog za pokretanje postupka nije dozvoljena žalba a ukoliko sud donese odluku da se
sprovede postupak državni tužilac za maloljetnike je dužan da sprovede postupak u skladu sa zakonskim
odredbama ovog zakona.
21
Predlog državnog tužioca da se maloljetniku izrekne krivična sankcija i sudski stadijum postupka prema
maloljetnicima: Postupak pred sudom u okrviru postupka prema maloljetnicima se inicira predlogom
državnog tužioca da se maloljetniku izrekne krivična sankcija. On se u daljem toku postupka može odvijati u
dvije procesne forme: 1) održavanjem sjednice vijeća ili 2) održavanjem glavnog pretresa. Prije donošenja
predloga za izricanje krivične sankcije državni tužilac za maloljetnike mora maloljetnika saslušati. U postupku
kontrole predloga državnog tužioca za izricanje krivične sankcije maloljetniku vijeće za maloljetnike
neposredno višeg suda može postupati na sledeće načine: 1) vratiti predlog za izricanje krivične sankcije
prema maloljetniku državnom tužiocu za maloljetnike ukoliko utvrdi da predlog sadrži formalne nedostatke u
vidu nepostojanja nekog od njegovih obaveznih elemenata, a tada je državni tužilac dužan da nedostatke
otkoloni u roku od 3 dana; 2) obustaviti postupak prema maloljetniku ako utvrdi postojanje nekog od sledećih
alternativno propisanih razloga: A) razlozi koji sprečavaju dalje krivično gonjenje maloljetnika gdje spadaju:
a) materijalnopravni razlog- ako djelo koje je predmet optužbe nije krivično djelo, b) procesnopravni razlozi-
ukoliko je krivično gonjenje zastarjelo ili je djelo obuhvaćeno amnestijom odnosno pomilovanjem odnosno
ako postoje druge okolnosti koje trajno isključuju krivično gonjenje i c) dokazni razlog- ukoliko nema
dovoljno dokaza da je okrivljeni osnovano sumnjiv za djelo koje je predmet optužbe kao i B) iz razloga
(ne)cjelishodnosti vijeće za maloljetnike moeže prema maloljetniku obustaviti postupak iako zaključi da dalje
krivično gonjenje ne bi bilo cjelishodno te, 3) naložiti sudiji za maloljetnike odnosno predsjedniku vijeća da
održi sjednicu vjeća odnosno glavni pretres, a to podrazumjeva da tada predlog državnog tužioca za
maloljetnike da se maloljetniku izrekne krivična sankcija opstaje u procesnom smislu. Protiv odluke vijeća za
maloljetnike kojom je naloženo održavanje naredne sudske faze postupka žalba nije dozvoljena.
Zakazivanje sjednice vijeća ili glavnog pretresa: Kada sudija za maloljetnike odnosno predsjednik vijeća za
maloljetnike ne izjavi neslaganje sa predlogom državnog tužioca za maloljetnike da se maloljetniku izrekne
krivična sankcija, sudija za maloljetnike odnosno predsjednik zatvora i institucionalne vaspitne mjere mogu
izreći samo po održanom glavnom pretresu dok se ostale vaspitne mjere mogu izreći i bez održavanja glavnog
pretresa. Na samoj sjednici vijeća može se odlučiti da se održi glavni pretres.
Održavanje sjednice vijeća za maloljetnike: Na sjednicu vijeća za maloljetnike se pozivaju maloljetnik,
njegov zakonski zastupnik, branilac, državni tužilac za maloljetnike i predstavnik organa starateljstva ali
prisustvo ovih lica ne predstavlja apsolutno bitnu procesnu pretpostavku za održavanje sjednice vijeća, jer se
ona može održavati i u odsustvu uredno pozvanih lica. Sudija za maloljetnike odnosno predsjednik vijeća za
maloljetnike dužan je da zakaže glavni pretres ili sjednicu vijeća u roku od 8 dana od dana prijema predloga
državnog tužioca za maloljetnike. O svakom produženju ovog roka obavještava se predsjednik suda.
Glavni pretres u postupku prema maloljetnicima: Na glavni pretres se pozivaju maloljetnik, njegov zakonski
zastupnik, branilac, državni tužilac za maloljetnike i predstavnik organa starateljstva, sud može odlučiti da se
glavni pretres održi i bez njegovog prisustva. Glavnom pretresu obavezno prisustvuju maloljetnik, državni
tužilac za maloljetnike i branilac. Ukoliko državni tužilac za maloljetnike ili branilac neopravdano izostanu sa
galvnog pretresa sudija za maloljetnike odnosno predsjednik vijeća obavještava o tome starješinu državnog
tužilaštva, a branioca može kazniti novčanom kaznom u iznosu od 1000 eura o čemu se obavještava i
Advokatska komora.
Isključenje javnosti na glavnom pretresu i isključenje pojedinih prisutnih lica sa glavnog pretresa: U
postupku prema maloljetnicima po pravilu nema javnosti, a po izuzetku se određeni veoma ograničen vid
javnosti odlukom suda može dozvoliti. Kad sudi maloljetniku sud će uvjek isključiti javnost, a sudija za
maloljetnike odnosno predsjednik vijeća za maloljetnike može dozvoliti da glavnom pretresu prisustvuju dvije
kategorije lica: 1) lica koja se bave zaštitom i vaspitavanjem maloljetnika i 2) naučni radnici. U toku glavnog
pretresa sud može narediti da se osim državnog tužioca za maloljetnike, branioca i predstavnika organa
starateljstva iz zasjedanja udalje sva ili pojedina lica, a za vijeme izvođenja pojedninih dokaza ili završnih
riječi stranaka sud može narediti da se maloljetnik udalji sa zasjedanja ako je to potrebno radi zaštite njegove
ličnosti. Sudija za maloljetnike odnosno predsjednik vijeća za maloljetnike će maloljetnika koji je udaljen sa
zasjedanja po njegovom povratku u sudnicu ukratko upoznati sa radnjama sprocedenim tokom njegovog
udaljenja.
Odluke kojima se okončava glavni pretres u postupku prema maloljetnicima: Glavni pretres se u postupku
prema maloljetnicima može okončati donošenjem dvije vrste sudskih odluka, a to su: rješenje ili presuda. Sud
nije vezan za predlog državnog tužioca za maloljetnike pri odlučivanju da li će prema maloljetniku izreći
kaznu maloljetničkog zatvora ili vaspitnu mjeru, a sudija za maloljetnike odnosno predsjednik vijeća za
22
maloljetnike je dužan da u roku od 15 dana od dana objavljivanja odluke kojom se okončava postupak svoju
odluku pisano izradi. Rješenjem se glavni pretres u postupku prema maloljetnicima okončava u nekoliko
alternativnih situacija: 1) kada postoji neki od razloga za donošenje odbijajuće ili oslobađajuće presude, tada
se donosi rješenje o obustavi postupka prema maloljetniku, 2) ukoliko sud nađe da nije cjelishodno izreći
maloljetniku ni kaznu maloljetničkog zatvora niti vaspitnu mjeru tada se donosi rješenje o obustavi postupka
prema maloljetniku i 3) kada sud maloljetniku izrekne vaspitnu mjeru, tada se u izreci ovog rješenja navodi
koja se mjera izriče, a u obrazloženju rješenja o izricanju vaspitne mjere se navodi opis djela i okolnosti koje
opravdavaju izricanje vaspitne mjere.
Odluka o troškovima postupka i o imovinskopravnom zahtjevu: Sud može maloljetnika obavezati na
plaćanje troškova postupka i na ispunjenje imovinskopravnog zahtjeva samo ako je maloljetniku izrekao
kaznu. Ako je prema maloljetniku izrečena vaspitna mjera ili je postupak obustavljen troškovi postupka
padaju na teret budžetskih sredstava, a oštećeni se radi ostvarivanja imovinskopravnog zahtjeva upućuje na
parnični postupak. Po izuzetku ako maloljetnik ima prihode ili imovinu sud može odrediti da plati troškove
postupka i ispuni imovinskopravni zahtjev i kad prema njemu izrekne vaspitnu mjeru.
Pravni ljekovi u postupku prema maloljetnicima: U postupku prema maloljetnicima se mogu koristiti dvije
vrste pravnih ljekova: žalba kao redovni pravni lijek i vanredni pravni ljekovi. Protiv presude kojom je
maloljetniku izrečena kazna maloljetničkog zatvora, protiv rješenja kojim je izrečena vaspitna mjera i protiv
rješenja o obustavljanju postupka žalbu u roku od 8 dana od dana prijema presude odnosno rješenja mogu
izjaviti sva lica koja imaju pravo na žalbu protiv presude. Podnesena žalba zadržava izvršenje presude
odnosno rješenja osim kada sud u saglasnosti sa roditeljima maloljetnika i po saslušanju maloljetnika ne
odluče drugačije. Na sjednici drugostepenog vijeća maloljetnik se poziva samo ako predsjednik vijeća ili
vijeće nađe da bi njegovo prisustvo bilo korisno. Ako prvostepenom odlukom nije izrečena kazna
maloljetničkog zatvora, drugostepeno vijeće može kaznu odnosno mjeru izreći samo ako održi pretres dok se
maloljetnički zatvor u dužem trajanju ili teža institucionalna mjera od one izrečene prvostepenom odlukom
može izreći i u sjednici drugostepenog vijeća.
Posebne modifikujuće krivičnoprocesne odredbe i drugi postupci povezani sa krivičnopravnom
problematikom: Drugi postupci koji se udeđuju Zakonikom o krivičnom postupku se dijele na tri osnovne
kategorije. Prvu kategoriju drugih postupaka čini postupak izricanja sudske opomene. Drugu kategoriju drugih
postupaka čine postupci kojima se uređuju određena pitanja koja nisu striktno krivičnopravnog karaktera, ali
su funkcionalno povezana sa drugim krivičnopravnim pitanjima gdje spadaju: a) postupak oduzimanja
predmeta, b) postupak za oduzimanje imovinske koristi, c) postupak za oduzimanje imovine čije zakonito
porijeklo nije dokazano, d) postupak za opozivanje uslovne osude, e) postupak za donošenje odluke o
rehabilitaciji, f) postupak za prestanak mjera bezbijednosti i pravnih posljedica osude, g) postupak za naknadu
štete, rehabilitaciju i ostvarivanje drugih prava neosnovano osuđenih lica kao i lica koja su nezakonito lišena
slobode. U treću kategoriju ovih postupaka spadaju postupci međunarodne krivičnopravne pomoći i
međunarodne krivičnopravne saradnje.
184. POSTUPAK IZRICANJA SUDSKE OPOMENE
Sudska opomena se izriče rješenjem i to predstavlja jedan od slučajeva kada jednom započeti glavni pretres ne
rezultira presudom. Rješenjem o izricanju sudske opomene objavljuje se odmah po završetku glavnog
pretresa. Sudija je dužan da upozori okrivljenog da mu se za krivično djelo ne izriče kazna, jer se očekuje da
će i sudska opomena dovoljno uticati na njega da više ne vrši krivična djela. Tim upozorenjem ujedno je i
izvršena ova sankcija. U slučaju da okrivljeni nije prisutan ovo upozorenje se unosi u obrazloženje rješenja,
ali se u tom slučaju sankcija smatra izvršenom tek kada se okrivljenom rješenje dostavi. Rješenje o sudskoj
opomeni se mora izraditi u roku od 8 dana od dana objavljivanja. Stranke i oštećeni se mogu odreći prava na
žalbu odmah po objavljivanju rješenja. Rješenje o sudskoj opomeni se može pobijati žalbom iz sledećih
žalbenih razloga tj. osnova za ulaganje žalbe: 1) bitne povrede odredaba krivičnog postupka, 2) povrede
krivičnog zakona, 3) pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje kao i 4) zbog toga što nisu postojale
okolnosti koje opravdavaju izricanje sudske opomene. Rok žalbe na rješenje je 8 dana. Izuzetno ako je sudska
opomena izrečena u redovnom krivičnom postupku rok žalbe bi iznosio 15 dana. Određene osobenosti postoje
i u pogledu odluka drugostepenog suda po žalbi na rješenje o sudskoj opomeni. Kada je žalba izjavljena na
štetu. Ako je žalbu protiv rješenja o sudskoj opomeni izjavio tužilac na štetu okrivljenog drugostepeni sud
može donijeti osuđujuću presudu kojom se okrivljeni osuđuje na kaznu ili mu se izriče uslovna osuda ako
drugostepeni sud nađe da je prvostepeni sud pravilno utvrdio odlučne činjenice. Povodom ma čije žalbe protiv
23
rješenja o sudskoj opomeni drugostepeni sud može donijeti rješenje kojim se optužba odbacuje, odbijajuću ili
osuđujuću presudu.
185. POSTUPAK ODUZIMANJA PREDMETA
U krivičnom postupku se mogu oduzeti predmeti koji su upotrijebljeni ili su bili namjenjeni za izvršenje
krivičnog djela ili koji su nastali izvršenjem krivičnog djela. Ako se postupak završi osuđujućom presudom
ujedno se izriče i mjera bezbijednosti oduzimanja predmeta. Mjera bezbijednosti oduzimanja predmeta se
može izreći i rješenjem o sudskoj opomeni kao i rješenjem o primjeni mjere bezbijednosti psihijatrijskog
liječenja i čuvanja u zdravstvenoj ustanovi i u rješenju kojim se izriče mjera bezbijednosti psihijatrijskog
liječenja na slobodi. Ako predmeti koje bi rebalo oduzeti nisu u svojini učinioca oduzimanje je moguće u dva
slučaja: ako to zahtjevaju interesi opšte bezbijednosti ili ako i dalje postoji opasnost da će biti upotrijebljeni za
izvršenje krivičnog djela. Ako je odluka o oduzimanju predmeta donijeta u osuđujućoj presudi ili je naknadno
donijelo vanraspravno vijeće vlasnik predmeta će se žaliti neposredno višem sudu, a u slučaju da je odluku
donio drugi organ žalba se podnosi vanrapravnom vijeću prvostepenog suda. Vlasniku predmeta u svakom
slučaju pripada pravo na naknadu štete od strane učinioca koju će ostvariti u parničnom postupku. Privremeno
oduzimanje predmeta kao dokazna radnja podrazumjeva da se učiniocu ili trećem licu privremeno, a
najkasnije do završetka krivičnog postupka oduzimaju predmeti koji su bili upotrijebljeni za izvršenje
krivičnog postupka ili su bili namjenjeni njegovom izvršenju ili su nastali izvršenjem krivičnog djela ili pak
mogu postužiti kao dokaz u postupku. Na kraju postupka ovi predmeti se ili vraćaju ili trajno oduzimaju
mjerom bezbijednosti oduzimanja predmeta.
186. POSTUPAK ZA ODUZIMANJE IMOVINSKE KORISTI
Imovinska korist pribaljena izvršenjem krivičnog djela utvrđuje se u krivičnom postupku po službenoj
dužnosti, asud i drugi organi pred kojima se vodi krivični postupak dužni su da u toku postupka prikupljaju
dokaze i izviđaju okolnosti koje su od važnosti za utvrđivanje imovinske koristi. Niko ne može zadržati
imovinsku korist pribavljenu krivičnim djelom. Imovinska korist se oduzima kako od učinioca tako i od trećeg
lica za koje je stečena. Ako je učinilac izvršenjem krivičnog djela pribavljao imovinsku korist za treće lice ona
se od trećeg lica oduzima. Ali ako je učinilac imovinsku korist pribavljao za sebe a kasnije ju je prenio na
treće lice ona će se oduzeti od trećeg lica pod uslovom da je prenjeta bez naknade.
Lice od kojeg se oduzima imovinska korist i postupak na glavnom pretresu: Imovinska korist se oduzima
kako od samog učinioca krivičnog djela tako i od trećeg lica na koje je prenjeta i kome je pribavljena. To lice
se saslušava tokom istrage i na glavnom pretresu. Lice na koje je imovinska korist prenjeta odnosno kome je
pribavljenja pored mogućnosti davanja iskaza ima pravo da predlaže dokaze ali samo one koji su vezani za
utvrđivanje imovinske koristi da po ovlašćenju predsjednika vijeća postavlja pitanja okrivljenom, svjedocima i
vještacima kao i da prisustvuje glavnom pretresu sa koga je isključena javnost. Ovo lice se na glavnom
pretresu saslušava posle okrivljenog osim ako nije pozvano u svojstvu svjedoka. Isključenje javnosti na
glavnom pretresu ne odnosi se na to lice. Ako sud tek u toku glavnog pretresa utvrdi da postoje uslovi za
odzuimanje imovinske koristi prekinuće glavni pretres i pozvaće na glavni pretres lice od koga bi došlo u
obzir oduzimanje te koristi.
Utvrđivanje iznosa imovinske koristi, odluka o oduzimanju imovinske koristi i pravni ljekovi protiv te
odluke: Imovinska korist predstavlja dobit koja se ogleda u višku imovine učinioca pribavljene izvršenjem
krivičnog djela. Sud je dužan da utvrđuje visunu pribavljene imovinske koristi po službenoj dužnosti. Jedino
se u dva slučaja može odmjeriti po slobodnoj ocjeni i to ako bi njeno utvrđivanje izazvalo nesrazmjerne
teškoće ili ako bi dovelo do znatnog odugovlačenja postupka. Ako postoji opasnost da oduzimanje imovinske
koristi na kraju postupka neće biti moguće sud je dužan da odredi privremene mjere obezbijeđenja. Ovo
rješenje donosi sudija za istragu u istrazi, predsjednik vijeća van glavnog pretresa, a na glavnom pretresu
vijeće. Oduzimanje imovinske koristi sud može izreći u određenim vrstama odluka za koje je karakteristično
da se njima utvrđuje činjenica da je učinjeno krivično djelo koje je predmer optužbe a to su: 1) osuđujuća
presuda, 2) rješenje o kažnjavanju bez glavnog pretresa, 3) rješenje o sudskoj opomeni, 4) rješenje o vaspitnoj
mjeri i 5) rješenje kojim se izriču mjere bezbijednosti obaveznog psihijatrijskog liječenja. Imovinska korist
stečena izvršenjem krivičnog djela oduzima se i od lica koje je u vrijeme izvršenja djela bilo neuračunljivo e
mu je izrečena neka od mjera psihijatrijskog liječenja. U izreci presude ili rješenja sud navodi koji se predmet
odnosno novčani iznos oduzima. Pravo žalbe na rješenje odnosno presudu pripada i licu na koje je imovinska
korist prnesena ili kome je imovinska korist pribavljena kao i predstavniku pravnog lica. Određene odredbe
koje važe za žalbu proti presude primjenjuju se i u pogledu žalbe protiv odluke o oduzimanju imovinske
24
koristi što se odnosi na: 1) mogućnost odricanja od prava na žalbu i mogućnost odustanka od već izjavljene
žalbe koje imaju tužilac i oštećeni, 2) neopozivost date izjave o odricanju od prava na žalbu i o odustanku od
žalbe, 3) pravilo o dostavljajnju žalbe i pravo davanja odgovora na žalbu i 4) pravilo o održavanju pretresa
pred drugostepenim sudom. Lice od kojeg je imovinska korist oduzeta može podnijeti zahtjev za ponavljanje
krivičnog postupka u pogledu odluke o oduzimanju imovinske koristi.
Oduzimanje imovine čije zakonito porijeklo nije dokazano: Imovinom se smatra dobro svake vrste
materijalno ili nematerijalno, pokretno ili nepokretno, procjenjivo ili neprocjenjivo koje je velike vrijednosti
kao i isprave u bilo kojoj formi kojima se dokazuje pravo ili interes u odnosu na takvo dobro. U većini
slučajeva sama po sebi isprava nije imovina već može samo predstavljati dokaz o posredovanju odredjene
imovine. Imovinom se smatra: novac, pokretne stvari, nepokretnosti, dragocjeni predmeti, druga stvarna prava
na stvarima hartije od vrijednosti u skladu sa zakonom druge isprave kojima se dokazuje pravo svojine na
imovini i druga imovinska korist koja je pribavljena krivičnim djelom ili prekršajem.
Privremeno oduzimanje predmeta, imovinske koristi ili imovine: Finansijska istraga usmjerena na
privre3meno odzimanje imovine se može voditi samo protiv osumnjičenog odnosno okrivljenog, dok je u
pogledu osudjenog moguće samo trajno oduzimanje imovine. Finansijska istraga pokreće se naredbom, njena
svrha je da se provjeri zakonitost porijekla imovine. U finansijskoj istrazi se prikupljaju sledeći podaci: dokazi
o imovini osumnjičenog odnosno okrivljenog, njegovog pravnog sledbenika ili lica kome je okrivljeni prenio
imovinu u vremenu koje propisuje Krivični zakonik:2) dokazi o prihodima osumnjičenog odnosno
okrivljenog, njegovog pravnog sledbnika ili lica kome je okrivljeni prenio imovinu u vremenu koje propisuje
Krivični zakonik. Državni tužilac će od suda zahtijevati privremeno oduzimanje imovine ako se kumulativno
ispune sledeći uslovi: izmedju prihoda odredjenog lica i njeogve imovine postoji relevantni vrednosni
disbalans, b) postoj eosnovi sumnje da je imovina pribavljena nezakonito, c) lice protiv koga se vodila
finansijska istraga ne može da dokaže zakonitost porijekla imovine.
Odlučianje o zahtjevu za odredjivanje privremenog oduzimanja predmeta, imovinske koristi ili imovine: O
privremenom oduzimanju predmeta, imovinske korsiti ili imovine odlučuje sudija za istragu do početka
glavnog pretresa. Zahtjev državnog tužioca sadrži:1)opis predmeta, imovinske koristi ili imovine, 2) podatke o
licu koje te predmete, imovinskukorist ili imovinu pojeduje, 3) razloge za sumnju da su predmeti, imovinska
korist odnosno imovina nezakonito stečeni i 4) razloge za vjerovatnoću da će do kraja krivičnog postupka biti
znatno otežano ili onemogućeno oduzimanjepredmeta, imovinske koristi ili imovine. O zahtjevu za
privremeno oduzimanje predmeta, imovinske koristi ili imovine sud odlučuje odmah ili u roku od 8 dana od
prijema zahtjeva. Sud može rješenjem zahtjev odbiti ili usvojiti. Ako sud odbije zahtjev ovo rješenje se ne
dostavlja licu protiv koga je tužilac zahtijevao privremeno oduzimanje predmeta, imovinske koristi ili
imovine. Ako sud usvoji zahtjev donosi rješenje o privremenom oduzimanju predmeta, imovinske koristi ili
imovine. U ovom rješenju će se označiti vrsta i vrijednost predmeta, imovine, iznos imovinske krosti i vrijeme
nakoje se oduzimaju. Imovinska korist se odredjuje kroz sledeće osnovne parametre: 1) označavanje vrste
koristi u smislu da li se radi o stečenom gotovom novcu, hartijama od vrijednosti i sl., 2) označavanje visine
imovinske koristi što se uvijek čini u novčanom obliku, kroz konkretnu sumu imovinske koristi te, 3)
navodjenje drugih bitnih podataka koji se odnose na način čuvanja stečene imovinske koristi. Sud može
odrediti da se privremeno oudzimanje ne odnosi na predmete, imovinsku korist ili imovine važi opšti rok
žalbe na rješenje tj.3 dana od dana dostavljanja obrazloženog rješenja. U roku od 30 dana od dana podnošenja
žalbe, vansraspravno vijeće će zakazati posebno ročište na koje se pozivaju lice na koje se odnosi rješenje o
privremenom oduzimanju predmeta, imovinske koristi ili imovine njegovog branioca i državnog tužioca.
Ročištu prisustvuju samo lica koja se na njega i pozivaju. Varaspravno vijeće će ukinuti rješenje u dva
alternativno propisana slučaja: a) ako se vjerodostojnim ispravama od strane osumnjičenog odnosno
okrivljenog dokaže zakonitost porijekla predmeta ili imovinske koristi ili b) ako u nedostatku vjerodostojnih
isprava okrivljeni odnosno osumnjičeni učini vjerodostojinim da su predmeti, imovinska krosit ili imovina
stečeni zakonito.
Izvršenje rješenja o privremenom oduzimanju predmeta imovinske koristi ili imovine: Za izvršenje mjere
privremenog oduzimanja premeta ili imovinske koristi nadležan je sud koji i inače ima nadležnost u
izvršenom postuku. Ako se predmeti imovinska korist ili imovina koja treba privremeno oduzeti nalaze kod
pravnog lica protiv koga je pokenut stečajni postupak oni se mogu tražiti putem izlučne tužb. Izlučna tužba
podrazumijeva traženje iuzimanja odredjenih predmeta ili odredjene imovinske koristi ako je s jedne strane

25
došlo do odredjivanja mjere privremenog oduzimaja tog predmeta ili takve imovinske koristi a s druge strane
pokrenut je stečaj prema licu kod koga se takvi predmeti ili imovinska korist nalaze.
Trajanje privremenog oduzimanja predmeta, imovinske koristi i imovine: privrmeno oduzimanje predmeta,
imovinske koristi ili imovine može trajati najduže dok vanraspravno vijeće ne odluči o zahtjevu državnog
tužioca za trajno oduzimanje imovine. Ako je privremeno oduzimanje odredjeno u izvidjaju, ukinuće se po
službenoj dužnosti ako istraga ne započen u roku od 6 mjeseci od dana donošenja rješenja o privremenom
oduzimanju. Rok od 6 mjeseci spada u stroge procesne rokove što znači da ne psotji mogućnost da on bude
produžen. I prije isteka ovih rokova mjera može biti ukinuta bilo po službenoj dužnosti suda, bilo na zahtjev
dražvnog tužioc ako se dokaže da ona nije potrebna ili opravdana s obzirom na odredjene alternativno
propisane okolnosti: a) težinu krivičnog djela, B) imovinske prilike lica na koje se mjera odnosi, c) prilike lica
koje je lice na koje se mjera odnosi po zakonu dužan da izdržava, d) okolnosti koje ukazuju da oduzimanje
predmeta ili imovinske koristi neće biti onemogućeno ili znatno otežano do završetka krivičnog psotuka.
Predmeti koji su u toku krivičnog postupka privremeno oduzeti se vraćaju vlasniku odnosno držaocu, ukoliko
su kumulativno ispunjena dva uslova: 1) formalni uslov- ako je krivični postupak obustavljen i 2) materijalni
uslov –a ko ne postoji razlozi za izricanje mjere bezbijednosti oduzimanje predmeta. Predmeti će se vratiti
vlasniku odnosno držaocu i prije okončanja krivičnog postupka ako prestanu razlozi za njihovo oudzimanje.
Trajno oduzimanje imovine čije zakonito porijeklo nije dokazano – Pokretanje postupka za
trajnooduzimanje imovine trajno oduzimanje imovine „sumnjivog porijekla“ moguže je smo nakon
pravosnažnosti presude kojom je osudjeni oglašen krivim za krivično djelo za koje Krivični zaikonik
propisuje mogućnost proširenog oduzimanja imovine. Imovina semože već i od pravnog sledbenika
okrivljenog. Pravnim sledbenikom smatra se naslednik osudjenog, ostavioca ili njihovih naslednika. Zahtjev
za trajno oduzimanje imovine se podnosi u roku od najkasnije jedne godine koji počinje da teče od dana kada
je osudjujuća presuda postala pravosnažna. Zahtjev za trajno oduzimanje imovine sadrži sledeće elemente: 1)
podatke o subjektivnom usmjeravanja zahtijeva – tj. podatke o licu u odnosu na koje je zahtjev usmjeren, 2)
podatke o objekrivnom usmjerenju zahtjeva – označenje imovine koju treba oduzeti, 3) podatke o
utemeljenosti zahtjeva što se odnosi na dokaze o imovini koju osudjeni, njegov pravni sledbenik, odnosno lice
na koje je imovina prenesena posjeduje i o njihovim zakonitim prihodima.
Odlučivanje o zahtjevu za trajno odizimanje imovine: o zahtjevu za trajno oduzimanje imovine odlučuje
vanraspravno vijeće. Vijeće će odbaciti zahtjev koj je neblagovremen tj. prodnijet posle zakonskog roka od
godinu dana. Ako vijeće ne odbaci zahtjev zakazuje sjednicu na koju poziva državnog tužioca, lice od koga
treba oduzeti imovinu i njegovog punomoćnika. Sjednica je po pravilu javna ali se javnost može isključiti. Na
sjednici vijeća se pozivaju državni tužilac, osudjeni, njegov pravni sledbenik ili lice na koje je osudjeni prenio
imovinu i njegov punomoćnik. Ispravu kao vrstu materijalnog dokaza podnose sudu same stranke ili ih sud
pribavlja po službenoj dužnosti. Sud ispravu kao dokaz cijeni na isti način kao i sve druge dokaze u krivičnom
postupku – na temelju načela slobodne ocjene dokaza iu skladu sa svojim slobodnim uvjerenjem. Sjednica
vijeća se okončava donošenjem rješenja o trajnom oduzimanju imovine ili pad o odbijanju tužiočevog
zahtjeva za njegovo oduzimanje u zavisnosti od rezultata dokaznog postupka. Ako osudjeni, njegov pravni
sledbenik ili lice na koje je osudjeni prenio imovinu ne dokaže zakonitost porijekla imovine, vijeće donosi
rješenje o trajnom oduzimanju te imovine. Ako osudjeni, njegov pravni sledbenik ili lice na koje je osudjeni
prenio imovinu dokaže zakonitostporijekla imovine ili dijela imovine, vijeće donosi rješenje o odbijanju
zahtjeva za njeno oduzimanje. Vijeće može i samo djelimično odbiti tužiočev zahtjev ako je lice protiv koga
se vodi postpuak za trajno oduzimanje imovine dokazlo njenu zakonitost „u jednom dijelu“.
Rješenje o trajnom oduzimanju imovine i postupak po žalbi Rješenje o trajnom oduzimanju imovine čije
zakonito porijeklo nije dokazano sadrži sledeće elemente: identifikacione podatke o licu od kojeg se imovina
oduzima, što mogu biti osudjeni, njegov pravni sledbenik ili lice na koje je osudjeni prenio imovinu, 2)
podatke o imovini koja se oduzima, te odluku o troškovima staranja i upravljanja imovinom koja je
privremeno oduzeta. Ukoliko bi se oduzimanjem imovine dovelo u pitanje izdražvanje osudjenog, njegovog
pravnog sledbenika ili lica na koje je osudjeni prenio imovinu ili lica koja su oni u skladu sa zakonom dužni
da izdržavaju rješenjem će se dio imovine iuzeti od oduzimanja. Pod „dužnošću izdražvanja“ treba
podrazumijevati prije svega zakonsku obavezu izdražvanja odredjenih lica kao što je to npr. slučaj u
obavezom izdražvanja mldb. djece. Rješenjem o trajnomoudzimanju imovine dostavlja se sledećim licima:
1)licu od kojeg se oduzima imovina, što može biti osudjeni, njegov pravni sledbenik ili lice na koje je
osudjeni prenio imovinu, 2) licu koje procesno pravno zastupa lice od kojeg se oduzima imovina a to je
26
punomoćnik osudjenog, njegovog pravnog sledbenika ili lica na koje je osudjeni prenio imovinu, 3)stranci
koja je podnijela zahtjev za trajno odzimanje imovine – držanom tužiocu, te 4)državnom organu koji u skladu
sa zakonom upravlja oduzetom imovinom. Protiv rješenja o trajnom oduzimanju imovine čije zakonito
porijeklo nije dokazano, žalbu mogu izjaviti osudjeni, njegov pravni sledbenik ili lice na koje je osudjeni
prenio imovnu kao i punomoćnik nekog od tih lica na koje je osudjeni prenio imovinu. Pravo žalbe ima samo
konkretno lice od kojeg je imovina oduzeta bilo da se radi o osudjenom, njegovom pravnom sledbeniku ili
licu na koje je osudjeni prenio imovinu, punomoćnik može uložiti žalbu, samo ako zastupa lice od kojeg je
imovina trajno oduzeta. Rok za izjavljivanje žalbe protiv rješenja o trajnom oduzimanju imovine čije zakonito
porijeklo nije dokazano iznosi 8 dana. Rok od 8 dana za izjavu žalbe počinje da teče od dana kada je
konkretnom titularu prava na žalbu dostavljeno rješenje o trajnom oduzimanju imovine. O žalbi odlučuje
neposredno viši sud.
187. POSTUPAK ZA OPOZIVANJE USLOVNE OSUDE I PUŠTANJE NA USLOVNI OTPUST
Uslovna osuda se može opozvati zbog izvršenja novog krivčnog djela zbog otkrivanja ranije učinjenog
krivičnog djela i zbog neispunjenja odredjenih obaveza ili zbog neispunjenja obaveza zaštitnog nadzora ako je
izrečena uslovna osuda sa zaštitnim nadzorom. Da bi došlo do opozivanja uslovne osude potrebno je
ispunjenje odredjenog formalnog i materijalnog uslova. Formalni uslov za opozivanje uslovne osude se
sastoji u postojanju odgovarajuće procense inicijative, koja se alternativno može ispoljiti: a)kroz predlog
ovlašćenog tužioca ili b) u postupanju nadležnog suda po službenoj dužnosti. Postupak za opozivanje uslovne
osude može pokrenuti sud koj je sudio u prvom stepenu ili pak ovlašćeni tužilac. Pravo na pokretanje ovog
postupak pripada kako dražvnom tužiocu, tako i oštećenom kao ako se postupak vodio po njihovoj tužbi. Rok
u kome se može pokrenuti postak za opozivanje uslovne osude zbog neipsunjenja obredjenih obaveza iznosi
najkasnije jednu godinu po proteku vremena provjeravanja dok se postupak za opozivanje uslovne osude zbog
neispunjenja obaveza zaštitnog nadzora može samo uokviru vreman provjeravanja. Za opozivanje uslovne
osude nadležan je sud koj je sudio u pravom stepenu i on sprovodi postpak opozivanja ove mjere upozorenja
ukoliko je ipsunjen materijalni uslov, koji se svoji na postojanje dvije kumulativno propisnae pretpostavke: u
uslovjoj osudi je odrejdnoe da će se kazna izvšriti ako osudjeni ne vrati imovinsku korsit ne naknadi štetu ili
ne ispuni druge obaveze te osudjeni u odrejdenom roku nije ispunio te obaveze. Za postupak je nadležan
vanraspravno vijeće. Odredjeni sudija će saslušati osudjenog ako je dostapan i sprovodiće durge izvidjaje.
Pokrenuti postak za opozivanje uslovne osude se okončava presudom ili rješenjem. Sud presudu donosi kada
alternativno: 1) opoziva uslovnu osudu il odredjuje da se izrečena kazna izvrši ili 2) odredjuje novi rok za
ipsunjenje obaveze, odnosno 3) ukida taj uslov ili 4) odredjenu obavezu zamjenjuje durogom obavezom.
Rješenje se donosi kada sud nadje da nema osnova za donošenje koje od tih odluka. Tada se postupak za
opozivanje uslovne osude rješenjem obustavlja.
188. DONOŠENJE ODLUKE O REHABILITACIJI
Postupak za donošenje odluke o rehabilitaciji: Regabilitacija predstavlja davanje osudjivanom licu status
neosudjivanosti i formalno zaboravljanje njegove kriminalne prošlosti. Rehabilitacijom se briše osuda i
pristaju sve njene pravne posledice, a osudjeni se smatra neosudjivnanim. Rješenje prihvaćeno u KZ-u
podrazumijeva da regabilitacija nužno implicira brisanje osude te da više nije potrebno. Po KZ-u usled
nastupanja rehabilitacije osuda se stvarno briše iz kaznene evidencije i podaci o njoj ne mogu se nikome
davati a ograničen je krug subjekata kojima se mogu davati podaci o osudi u pogledu koje nije nastupila
rehabilitacija. Do rehabilitacije može doći : po sili zakona, zakonska rehabilitacija ili na osnovu sudske odluke
kojoj mora prethoditi ispoljavanje odgovarajuće procesne inicijative tj. podnošenje molbe osudjenog – sudska
regabilitacija.
Nastupanje rehabilitacije po sili zakona: Zakonska rehabilitacija nastupa po preoteku odredjenog roka u
pogledu sl. osuda: sudska opomena, oglašavanje krivim a oslobadjanje do kazne, uslovna osuda, novčana
kazna, kazna rada u javnom interesu, oduzimanje vozačke dozvola ili kazna zatvora do tri godine. Rokovi se
kreću od jedne do deset godina i zavise od izrečene sankcije. Neophodan preduslov za zakonsku rehabilitaciju
je da je lice ranije bilo neosudjivano ili se po zakonu smatralo neosudjivanim. Ako nadležni organ tj. organ
nadležan za vodjenje kazne evidencije ne donese rješenje o rehabilitaciji osudjeni mu se može obratiti sa
zahtjevom da se konstatuje da je rehabilitacija nastupila po zakonu. Osudjeni se tek supsidijarno obrača sudu
koji je donio prvostepenu presudu i to u slučaju da nedležni organ ne reaguje odnosno ne donese rješenje o
rehabilitaciji u roku od 30 dana od dana prijema zahtjeva. O molbi osudjenog odlučuje vanraspravno vijeće po
po saslušanju državnog tužioca. Protiv rješenja suda mogu se žaliti osudjeni i državni tužilac, neposredno
27
višem sudu u roku od 3 dana od dana prijema rješenja. Posebna pravila važe u pogledu rehabilitacije licu
kome je izrečena uslovna osuda. Uslovna osuda može biti opozvana ako osudjeni tokom vremena
provjeravanja učini novo krivično djelo, ako se otkrije neko njegovo ranije učinjeno krivično djelo za koje sud
nije znao prilikom izricanja uslovne osude kao i zbog neispunjenja obaveza koje mu je sud nametnuo
uslovnom osudom. Pravilo je da se uslovna osuda u ovim slučajevima opoziva tokom vremena provjeravanja
a izuzetno godinu dana po isteku tog roka i to ako je za novoučinjeno krivično djelo tek u tom periodu
donijeta pravosnažna presuda. U slučaju opoziva ulsovne osude osudjenom se izriče utvrdjena kazna zatvora
te se nastupanje rehabilitacije računa po proteku odredjenog roka od dana izvršene zastare ili oproštene kazne.
U slučaju da uslovna osuda nije opozvana rješenje o rehabilitaciji dnosi sud koji je sudio u prvom stepenu, po
proteku jedene godine od dana prestanka vremena provjeravanja. Rješenje o rehabilitaciji donosi vanraspavno
vijeće i dostavlja ga osudjenom, državnom tužiocu i organu nadležnom za vodjenje kaznene evidencije. Prije
donošenja rješenja sud traži izvještaj od organa koji vodi kaznenu evidenciju da li je uslovno osudjeni u
medjuvremenu osudjivan i provjerava da li je u toku postpuak za neko drugo krivično djelo u kom slučaju se
rješenje o rehabilitaciji ne donosi dok se taj postupak ne okonča.
Sudska rehabilitacija se daje rješenjem suda. Za razliku od zakonske rehabilitacije koja po sili zakona
nastupa protekom odredjenog vremena i ne zavisi od bilo čije ocjene, sudska rehabilitacija zavisi od odluke
suda. Uslovi za sudsku rehabilitaciju su: 1) da je lice osudjeno na kaznu zatvora od 3 do 5 godina, 2) da je
proteklo 10 godina od dana izdržane, za starele ili oproštene kazne, 3)da u tom roku osudjeni ne učini novo
krivično djelo, 4) da je izvršena sporedna kazan odnosno mjera bezbijednosti. Po proteku 10 godina od dana
izdržane, zastare ili oproštene kazne zatvora od 3 do 5 godina, postpak za dalje rehabilitacije pokreće se po
molbi osudjenog koja se podnosi sudu koji je sudio u prvom stepenu. Postupak za sudsku rehabilitaciju
pokreće se po molbi osudjenog. Molba se podnosi sudu koj je sudio u prvom stepenu. Odredjeni sudija će
nakon prijema ispitati da li je preoteklo potrebno vrijeme za rehabilitaciju te ako ustanovi da nije odbaciće
molbu kao nedozvoljenu. Sudija će odbaciti molbu i ako sporedna kazna još nije izvršena još nije izvršena ili
ako još traje mjera bezbijednosti. S obzirom da je za ova krivična djela u prvostepenom postupku sudio sudija
pojedinac, proizilazi da se spisi dostavljaju vanraspravnom vijeću koje donosi odluku o rehabilitaciji. Vijeće
će odbiti molbu ako nadje da osudjeni svojim podnošenjem nije zaslužio rehabilitaciju. U tom slučaju
osudjeni ne može podnijeti novu molbu u narednih godinu dana. Vijeće će usvojisti molbu i donijeti rješenje o
rehabilitaciji ako nadje da ju je osudjeni svojim ponašanjem zaslužio.
Presanak mjera bezbijednosti i pravnih posledica osude: Mjera bezbijednosti zabrane vršenja poziva,
djelatnosti ili dužnosti može trajati od 1 do 10 godina s tim da se vrijeme provedeno u zatvoru odnosno u
zdravstvenoj ustanovi u kojoj je izvršena mjera psihijatrijskog liječenja ne uračunava u vrijeme trajanja ove
mjere. Mjera bezbijednosti zabrane upravljanja motornim vozilom može trajati od 3 mjeseca do 5 godina, s
tim da se kao i u prethodnom slučaju vrjeme provedeno u zatvoru ili na liječenje ne uračunava u vrieme
trajanje ove mjera u oba slučaja sud može odreidti da mjera prestane i ako su protekle 3 godine od dana
njihovog mijenja. Molba za prestanak mjere bezbijednosti, podnosi se sudu koji je sudio u prvom stepenu. Po
prijemu molbe odredjeni sudija najprije ispituje da li je proteklo zakonom predvidjeno vrijeme za podnošenje
molbe te ako ustanovi da nije dobaciće molbu. Isto će učiniti u slučaju da je molbu podnijelo neovlašćeno lice.
Ako je molba podnijeta po proteku predvidjenog vremena sudija vrši neophodne izvidjaje potrebne za
odlučivanje po molbi. Sudija će obavezno saslušati državnog tužioca. Sudija ne odlučuje o molbi već svoj
obrazloženi predlog dostavlja vanraspravnom vijećeu koje je jedino ovlaćeno na donošenje rješenje o
prestanku mjera bezbijednosti ili pravnih posledica osude. Vijeće će odlučivati u sjednici bez prisustva
stranaka na osnovu spisa koji su mu dostavljeni. Vijeće o molbi odlučuje rješenjem na koje je dozvoljena
žalba višem sudu . kad sud odbije molbu za prestanak mjera bezbijednosti ili pravnih posledica osude nova
molba se može podnijeti po isteku jedne godine od dana pravosnažnosti rješenja kojim je ranije podnesena
molba odbijena.
189. POSTUPAK ZA NAKNADU ŠTETE, REHABILITACIJU I OSTVARIVANJE DRUGIH PRAVA
NEOSNOVANIM OSUDJENIH KAO LICA KOJA SU NEZAKONITA ILI NEOSNOVANO LIŠENA
Pravni osnov za naknadu štete licima koja su nosnovano osudjena ili neosnovano lišena slobode nije
jednostavno odrediti. Pravni osnov za naknadu štete kada se radi o neosnovanom lišenju slobode treba tražiti u
jednoj vrsti objektivne odgovornosti države za odredjenu neprijatnost koju su njeni organi pričinili
konkretnom gradjaninu a koja se potom nije mogla opravdati pravosnažnom osudjom tog čovjeka. Država
prihava da naknadi štetu svojim gradjanima i uopšte licima koja su bila neosnovano lišavana slobode ili
28
neosnovano osudjivana. Pravni osnov za naknadu štete se temlji na dejstvu načela pravičnosti. Neosnovana
osuda ne proizodi bilo kakvo drugo pravno dejstvo osim što predstavlja poseban osnov za zahtijevanje i
dobijanje naknade štete. Sud koji je u krivičnom postupku sudio u prvom stepenu donijeće po službenoj
dužnosti rješenje kojim se poništava upis neosnovane osude u kaznenoj evidenciji.
Titulari prava na naknadu štete: Pravo na naknadu štete imaju 2 katergorije lica: 1 – lica koja su neosnovano
osudjivana i 2 – lica koja su neosnovano lšena slobode.
Neosnovano osudjeno lice: Pravo na naknadu štete zbog neosnovane osude ima lice u odnosu na koje su
kumulativno ispunjeni sl. uslovi: 1 – postojanje pravosnažen odluke suda kojom je lice tretirano kao učinilac
krivičnog djela , tako što mu je izrečena krivična sankcija ili je odglašen krivim a oslobodjeno od kazne, te 2)
okončanje postupka vanrednom pravnom lijeku u korsit prethodno pravosnažno osudjenog, tako što je
povodom vanrednog pranog lijeka novi postupak pravosanžno obustavljen ili je donesena pravnosnažna
oslobadjajuća, odnosno odbijajuća presuda,osim u sledećim slučajevima: a) ako je do obustave postupka ili
odbijajući presude došlo zbog toga što je u novom postupku oštećeni kao tužilac, odnosno privatni tužilac,
odustao od krivičnog gonjenja ili je oštećeni odustao od predloga, a do odustanka je došlo na osnovu
sporazuma sa okrviljenim te b) ako je u novom ostupku optužba rješenjem odbačena zbog nenadležnosti suda,
a ovlaćeni tužilac preduzeo krivično gonjenje pred nadležnim sudom. Pravni uslov je da je licu u pitanju
izrečena krivična sakcija ili je ono oglašeno krivim a oslobodjeno od kazne. Pravo na naknadu ima i lice koje
je oglašeno krvim, a po nekom osnovu oslobodjeno od kazne, s obzirom da je samim utvrdjenjem njegove
krivice povrijedjen njegov ugled. Drugi uslov je da je povodom vanrednog pravnog lijeka donijeta
oslobadjajuća ili odbijajuća presuda ili rješenje o obustavi postpka. Ako je rješenje o obustavi postpka
odbijajuća ili osudjujuća presuda dnojeta u redovnom, prvostepenom ili drugostepenom postupku, okrviljeni
nema pravo na naknadu štete. U ovom slučaju okrivljeni ima pravo samo na nužne izdatke kao i na nužne
izdatke i nagradu svog branioca. Od vanrednih pravnih ljekova dolaze u obzir za ponavljanje krivičnog
postupka ili zahtjev za zaštitu zakonitosti.
Lice neosnovano lišeno slobode: Pored neosnovano osudjenog lica pravo na naknadu štete ima i lice koje je
osnovano lišeno slobode. Neosnovano lišenim slobode samtraju se sledeća lica: a) lice koje je bilo u pritvoru,
kućnom pritvoru ili je na drugi način lišeno slobode od strane suda, državnog tužioca ili policiej a kasnije
uopšte nije pokretnut krivični postpak ili donijeto rješenje o obustavi postpuka, odbijajuća ili osudjujuća
presuda. Pravo na naknadu štete ne pripada licu u slučaju da su navedene odluke donijete zbog: amnestije,
pomilovanja, odustanka tužioca od krivičnog gonjenja do koga je došlo na osnovu sporazuma sa okrivljenim,
smtri okrivljenog ili oproštaja krivičnog gonjenja osumnjičenom koji je ispunio odredjene obaveze. Lice u
odnosu na koje se izrvršava kazna lišenja slobode a kojem je povodom bilo kojeg vanrednog pravnog lijeka,
izrečena kazna lišenja slobode u kraćem trajanju od kazne koja je već izvršena. Lice koje je usled greške ili
nezakonitog rada organa neosvano lišeno slobode ili je duže zadražno u pritvoru ili u ustanovi za izvršenje
kazene ili mjere. Ovdje se rdi o nezakonitom lišenju slobode. Pritvor je nezakonit ako je odredjen
zloupotrebom ovlašećenja ako nisu postojali zakonski uslovi za protivor. Lice koje je u pritovoru proveo duže
vrijeme neog što traje kazna zatvora na koju je osudjeno te lice koje tokom izvidjaja bilo zadržavno od strane
policije bez zakonskog osnova pod uslovom da mu ptoom nije odredjen pritovr niti mu je vrijeme tokom
kojeg je bio lišen slobode, uračunato u izrečenu kaznu za krivično djelo ili za prekršaj. Pravo na naknadu štete
ne pripada licu koje je svojim nedozvoljenim postupcima namjerno prouzrokovalo lišenje slobode. Naslednici
oštećenog lica nasedjuju samo pravo na naknadu imovinske štete, a ako je oštećeni već postavio svoj zahtjev
onda naslednici mogu nastaviti postapk samo u granicama već postavljenog zahajteva za naknadu imovinske
štete.
Postpak ostvarivanja prava na naknadu štete: Pravo na naknadu štete u odnosu na neosnovanu osudu
zastarijeva za 3 godine od dana pravosnažnosti prvostepene oslobadjajuže ili odbijanju krivičnog postupka, a
ako je povodom žalbe rješavao viši sud onda od dana prijema odluke višeg suda. Postupak za naknadu štete
zbog neosnovane osude ima 2 faze: a) upravnu tj. postpak pred administrativnim organom i b) sudsku tj.
postupak pred sudom. Postupak pred organomuprave je obavezan dok do postupaka pred sudom dolazi tek
supsidijarno ako prethodno sa nadležnim organom ne postigne sporazum. Za donošenje osluke o naknadi štete
primarno je nadležan odredjeni upravni organ. Postupak se pokreće parničnom tužbom protiv Crne Gore.
Tužba nije ograničena zahtjevom ni u pogledu visine naknade ni u pogledu vrste štete, riječ je o samostalnom
postupku kod koga je jedino pokretanje uslovno vezano fazom pred organima uprave. Država je u takvom
postupku pasivno legitimisana.
29
Moralna rehabilitacija i poništj upisa neosnovane osude u kaznenoj evidenciji: Posebnim saopštenjem suda
izvjesni subjekti oficijelno upoznaju sa konačnim sudskih ishodom odredjenog slučaja osude ili lišavanja
slobode konkretnog lica to lice ostaruje jedan poseban vid moralne rehabilitacije. Zakonodavac reguliše dvije
ovakve siutacije: 1) slučaj o kojem je izvještavano u sredstvima javnog informisanja i 2) slučaj o kome nije
medijski izvještavano. U prvom slučaju se sa sudskim saopštenjem upoznaje relativno neodjredjeni krug lica.
U drugom se slučaju radi o ciljnom obavještavanju tačno odredjenih subjekata. Do obavljivanja odnosno
dostavljanja odluke dolazi samo na zahtjev neosnvano osudjenog lica ili njegovih naslednika. Rok za
podnošenje zahtjeva je 6 mjeseci od donošenja odluke koja daje osnov za njegovo podnošenje a o njemu
odlučuje vanraspravno vijeće suda koji je sudio u prvom stepenu. Postpak za naknadu štete i postpak
zamoralnu rehabilitaciju su odvojeni, samostalni i ne zavise jedan od drugog. Do moralne reparacije može
doći i kada uopšte ne bi bilo osnova da se traži naknada štete, već i kada je u ovom postpku samo preinačena
pravna kvalifikacija djela ako je zbog ranije pravne kvalifikacije bilo teže povrijedjen ugled osudjenog.
Naknadu imovinske štete usled neosnovane osude ili neosnovanog lišenja slobode mogu tražiti naslednici
okrivljenog posle njegove smrti. Za razliku od toga pravo na momralnu reparaciju posle smrti okrivljenog
pripada samo njegovom bračnom ili vanbračnom drugu, djeci, roditeljima , braći i sestrama bez ozira da li su
naslednici ili ne. Vanraspravno vijeće o zahtjevu odlučuje rješenjem.
Priznavanje radnog staža i staža osiguranja: Zaposlenom prestaje radni odnos po sili zakona u slučaju da
mora biti odsutan sa rada duže od 6 mjeseci zbog izdržavanja kazne zatvora ili zato što mu je izrečena mjera
bezbijednosti ili vaspitna mjera u trajanju duže od 6 mjeseci. Ako se osuda odnosno lišenje slobode kasnije
pokažu neosnovanim licu se priznaje rdni staž i staž osiguranja u periodu u kome je taj staž izgubio zbog
neosnovaneosude. U staž se uračunava i vrijeme nazposlenosti do koje je došlo zbog neosnovane osude ili
neosnvanog lišenja slobode a koja nije nastala krivcom tog lica. Poslodavac je dužan da poštuje zakonsko
pravilo oprizavanju radnog staža, ako mu poslodavac to pravo ne prizna oštećeno lice može supsidijarno
zahtijevati tužbom od suda da utvrdi da je prizanje vremena koje se ima uračunati u staž nasutpio po zakonu.
190. POSTUPAK MEDJUNARODNE KRIVIČNOPRAVNE POMOĆI
Ratio legis medjunarodne krivičnopravne pomoći i saradnje: Medjunarodna krivičnopravna pomoć se
tradicionalno dijeli na: 1) malu krivičnopravnu pomoć tj. pravnu pomoć u užem smislu koja se sastoji u
odredjenim oblicima procense i dokazne aistecnije u odnosu na krivične postupke koj se vode u drugoj državi
i 2) veliku krivičnopravnu pomoć odnosno pravnu pomoć u širem smislu koja se odnosi na : a) izvršenje
strane krivične surede,b) ustupanje krivičnog gonjenja stranoj državi te c) izdavaje okrivljenih ili osudjenih.
Medjunarodna krivičnopravna pomoć procenso dokazanog karaktera predstavlja izvšrenje pojedinih
procesnihradnji za potrebe krivičnog postupka u drugoj državi i na osnovu zahtjeva strane države, odnosno
njenih nadležnih organa pri čenu su te procesne radnje usmjerne na izvodjenje obezbijedjenje ili pribavljanje
dokaza odnosno omogućavanje da se zahvaljujući im radnjama odgovarajući dokazi uzvedu u krivičnom
psotupku stranoj državi.
Izvori prava medjunarodne krivičnopravne pomoći: Materija medjunarodne krivčnopravne pomoći uredjena
je u CG Zakonom o medjunarodnoj pravnoj omoći u krivičnim stvarima koji predstavlja lex specialis.
Prioritetni izvor prava medjunarodne krivičnopravne pomoći: Izvodri prava medjunarodne krivičnopravne
pomoći se dijele na : 1) primarne i 2) supsidijarne. Medjunarodna pravna pomoć u krivičnim stvarima pruža
se primarno u skladu sa medjunarodnim ugovorom. Medjunarodna krivičnopravma pomć se pruža supidijarno
u skladu sa Zakonom o medjuanrodnoj pravnoj pomoći u krivičnim stvarima onda kada se radi o dvije
alternativno propisane situacije : 1)ako medjunarodni ugovor ne postoji ili 2) ukolikolo odredjena pitanja
nijesu regulisana medjunarodnim ugovorom. Može se raditi kako o bilateralnom tako i o multilateralnom
medjunarodnom ugovoru. Da bi se medjunarodna krivičnopravna pomoć pružila na temelju trebalo je da je
ispunjen odgovarajući uslov reciprociteta, 1) ispunjeje formalnog uslova – da postoji uzajamnost ili 2)
postojanje faktičkog uslova – da se može očekivati da bi strana država izvršila zamolnicu za medjunarodnu
pravnu pomoć domaćeg pravosudnog organa.
Osnovni opšti uslovi za pružanje medjunarodne krivičnopravne pomoći: Osnovni opšti uslov za pružanjem
medjunarodne pravne pomoći u krivičnim stvarima je da postji dvostruka kažnjivost što znači da se
korelativno mora raditi o krivičnom djelu kako u drvi čiji organ zahtijeva medjunarodnu krivičnopravnu
pomoć tako i u državi od koje se takva pomoć traži. Neophodno je da se uvijek radio o krivčnom djelu.
Nadležnost za pružanje medjunarodne krivičnopravne pomoći: Medjunarodna pravn pomoć spada u
nadležnost sudoma i državnih tužilaštava.
30
Opšte pravilo komunikacije izmedju nadležnih domaćih i stranih državnih oragna: Medjunarodna
krivičnopravna pomoć se po pravilu ne pruža nepostredno već se ta komunikacija ostaruje posrednim ptem
tako što se kao posrednik pojavljuju odgovarajući organ državne uprave a to je naležno ministarstvo.
Zamolnica je formalni akt kojim se oficijelno tražimedjunarodna pravna pomoć. Ministarstvo pravde
zamolnice za medjunarodnu pravnu pomoć dostavlja i prema diplomatskim putem. Kod medjunarodne pravne
pomoći se praktično radi o zvaničnom odnosu dvije države jednu stranu u tom odnosu čini država molilja, pdo
kojom treba podrazumjevati stranu državu čiji je nadležni pravosudni organ uputio zamolnicu za
medjunarodnu pravnu pomoć dok je druga strana zamoljena dražva a to je strana država kojoj se upućuje
zamolnica za medjunarodnu pravnu pomoć. Kada je riječ o pravosudnim organima koji uečstvuju u
medjunarodnoj pravnoj pomoći oni se dijele na 2 kategorije: 1) domaći pravosudni organ – sud i dražvni
tužilac koji su zakonom odredjeni za pružanje medjunarodne pravne pomoći te 2) strani pravosudni organ –
držvni uorgan koji je prema propisima strane države nadležan za pružanje medjunarodne pravne pomoći. Od
dva alternativno propisna slučaja :1) ukoliko je to predvidjeno medjuarodnim ugovorom ili 2) kada postoji
uzajamnost. Zamolnica za medjunarodnu pravnu pomoć može se dostaviljati i primati posredstvom
Nacionalnog centralnog biroa Medjunarodne ogranizacije kriminalističke policije- INTERPOL-a ali samo
kada su kumulativno ispunjena dva uslova: 1) mora se raditi o hitnim slučajevima, 2) neophodno je da postoji
uzajamnost. Domaći pravosudni organ postupiće po zamolnici za mejdunarodnu pravnu pomoć stranog
pravosudnog organa i kad je zamolnica podnesena elekrronskim ili drugim telekomunikacionim sredstvima
koje obezbjedjuje potvrdu o prijemu onda kada su kumulativno ispunjena dva uslova: 1) ako se moež utvrditi
vjerodostojnost takve zamolnice, 2) ukoliko je strani pravosudni organ spreman da dostavi izvornik zamolnice
u roku od 15 dana.
Sadržaj zamolnice: Potpisana i ovjrena zamolnica za medjunarodnu pavnu pomoć sadrži:1) naziv i sjedište
organa koji je uputio zamolnicu, 2) naziv organa kome se zamolnica upućuje a ukoliko nije poznat njegov
tačan naziv naznaku „nadležni pravosudni organ“uz naziv države čiji je to organ, 3) pravni osnov za pružanje
medjunarodne pravne pomoći, 4) oblik medjunarodne pravne pomoći koja se traži i razlog zamolnice tj.
razlog za zahtijevanje konkretne medjunarodne pravne pomoći, 5) pavnu kvalifikaciju učinjenog krivičnog
djela i njegov kratak činjenični opis osim ako se zamolnica odnosi na dostavu sudskih pismena, 6)
državljanstvo i druge lične podatke lica u odnosu na koje se traži medjunarodna pravna pomoć i njegov
položaj u postupku, 7) vrsta sudskoh pismena u slučaju da se radi o njegovoj dostavi.
Vrste i osnovn oblici medjunarodne krivičnopravne pomoći: Medjunarodna pravna pomoć obuhvata: 1)
izručenje okrvivljenih i osudjenih lica (ekstradicija), 2) ustupanje i preuzimanje krivičnog gonjenja, 3)
izvšrenje stranih krivičnih presuda, 4) dostavljanje akata, pisanih materijala i drugih predmeta u vezi sa
krivičninm postupkom u stranoj državi kao i 5) izvršenje pojedinih procesnih odnosno dokaznih radnji kao što
su: saslušanje okrivljenog, svjedoka i vještaka, uvidjaj, pretresanje prostorija i lica i privremeno oduzimanje
predmeta.
191. IZRUČENJE OKRIVLJENIH I OSUDJENIH-opšta pravila i pretpostavke za izručenje
Ekstradicija ili izručenje okrivljenih odnosno osudjenih predstavlja predavanje okrivljenog od strane
nadležnih organa jedne države drugoj državi nakon što je sproveden odredjeni formalni postupak i donesena
odluka kojom se ekstradicija dozvoljava a u cilju da se pored nadležnim organima države kojoj se konkretno
lice izdaje protiv njega vodi ili nasavi već započeti krivični postpuak ili da se prema njemu izvrši izrečena
krivična sankcija. Sa stanovišta pravnog sistema domaće dražve postoje dva vida ekstradicije: 1) aktivna
ekstradicija – kada domaćjoj državi strana država izdaje okrivljenog ili osudjenog i 2) paisvna ekstradicija –
kada se od strane domaće države stranoj državi izdaje okrivljeni ili osudjeni.
Uslovi za izručenje okrivljenog stranoj državi : Uslovi za izručenje okrivljenog po zamolnici države molilje
su: 1) uslov neposredovanja domaćeg državljanstva – potrebno je da lice čije se izručenje traži nije crnogorski
državljanin, 2) uslov nemogućnosti da se u Crnoj Gori primjeni teritorijalni ili realni princip važenja krivičnog
zakonodavstva – potrebno je da djelo zbog koga se traži izručenje nije učinjeno na teritoriji CG protiv nje ili
njenog državljanina, 3) uslov dvostruke kažnjivosti – potrebno je da je djelo zbog koga se traži izručenje
krivično djelo i po domaćem zakonu i po zakonu države u kojoj je učinjeno, 4) uslov nezastarjelosti –
neophodno je da po domaćem zakonu nije nastupila zastarjelost krivičnog gonjenja ili zastarjelosti izručenja
kazne prije nego što je lice čije se izručenje traži pritvoreno ili kao okrivljeni saslušano, 5) uslov nedjelovanja
načela ne bis in idem, odnosno litispedencije u odnosu na isto krivično djelo i isto lice – neophodno da lice
čije se izručenje traži nije zbog istog djela od domaćeg suda već osudjeno ili da za isto djelo nije od domaćeg
31
suda pravosnažno oslobodjeno osim ako se steknu uslovi za ponavljanje krivičnog postupka, 6) uslov
poznatog identiteta – potrebeno je da je utvrdjen identitet lica čije se izručenje traži, 7) uslov dokazne
utemeljenosti ekstradicionog zahtjeva – neophodno je da dražva molilja navede činjenice i dokaze za
psotojanje osnovane sumnje da je lice čije se izručenje traži učinilo krivično djelo ili da postoji pravosnažna
sudska odluka, 8) uslov relevantne težine krivičnog djela odnosno kazne koji ima tri aspekta: potebno je da se
u skladu sa krivičnim zakonikom ne radi o djelu malog značaja, nije dozvoljeno izručenje zbog krivičnog
djela za koje je domaćim zakonom i zakonom države molilje propisana kazna zatvora u trajanju do 6 mjeseci
ili novčana kazna, te ukoliko se traži izručenje osudjenog lica radi izdražvanja kazne nije dozvoljeno njegovo
izručenje ukoliko je trajanje izručene kazne zatvora ili njenog neizdržanog djela do 4 mjeseca, 9) uslov da se
ne radi o krivičnom djelu odredjene vrste – nije dozvoljeno izručenje zbog olitičkog krivičnog djela, djela
povezanog sa političkim krivičnim djelom ili vojnog krivičnog djela, a takva zabrana se ne odnosi na krivična
djela genocida, zločina protiv čovječnosti, ratnih zločina i terorizma, 10) poseban uslov koji postoji kada se o
kapitalnoj krivičnoj sankciji – ukoliko je prema zakonu dražve molilje propisana smrtna kazna za krivično
djelo zbog kojeg se tržai izručenej, ekstracicija se može odobriti samo ako ta država pruži garancije da smrtna
kazna neće biti izručena, odnosno izvršena.
192. POSTUPAK IZRUČENJE OKRIVLJENOG ILI OSUĐENOG
Postupak ekstradicije: Postupak za izručenje se odvija u 3 osnovna stadijuma i pred dvije vrste organa :
1)postupak pred Ministarstvom pravde, 2)sudski postupak,3) donošenje odluke o ekstradicionom zahtjevu, što
je u nadležnosti ministra nadležnog za pravosudje.
Postupak pred Ministarstvom pravde: Ekstardicioni postpak započinje pred odredjenim organom uprave
odnosno vodi se u prvoj fazi od strane državnog organa koj je segment izvršen vlasti. Postuapk za izručenej
okrivljenog ili osudjenog lica pokreće se po zamolnici države molilje koja se podnosi nadležnom upravnom
organu a to je Ministarstvo pravde. Uz ekstradicionu zamolnicu obavezno se prilažu: podaci za utvrdjivanje
identiteta okrivljenog, odnosno osudjenog lica, uvjerenje ili drugi podaci o državljanstvu lica čije se izručenje
traži, optužnica, presuda ili odluka o pritvoru, odnosno drugi akt koji odgovara optužnici , presudi ili odlci o
pritvoru u izvorniku ili ovjerenom prepisu u kome je naznačeno ime i prezime lica čije se izručenje traži i
ostali podaci potrebni za utvrdjivanje njegovog identiteta, opis djela, naziv krivčnog djela i dokazi za
osnovanu sumnju kao i izvod iz teksta krivičnog zakona države molilje koji treba primjeniti ili je primjena
prema okrivljenom zbog krivčnog djela povodom koga se traži izručenje a ako je djelo izvršeno na teritoriji
treće države prilaže se i izvod iz teksa krivičnog zakona te države.
Postupak pred sudom: Postupak pred sduom se u okviru ekstradicionog postupak odvija pred dva oblika
sudske funkcionalne nadležnosti: pred istražnim sudijom čija je osnovna uloga da sasluša okrivlenog čija se
ekstradicija zahtijeva i omogući mu da ostvari svoje pravo na odbranu a istražni sudija preduzima mjere koje
su potrebne u cilju obezbjedjenja prisustva okrivljenog, pred vanraspravnim vijećem jer ono svojim rješenjem
odlučuje o ekstradicionom zahtjevu.
Uloga istražnog sudije u ekstradicionom postupku: Istražni suidja će donijeti rješenje o odredjivanju pritvora
okrivljenom čija se ekstradicija zahtjeva onda kada se radi o nekom od sl. alternativno propisanih slučajeva:
ako postoji opasnost da će okrivljeni da izbjegne postupak izručenja ili ako ptoje drugi razlozi iz zakonika o
krivičnom postupku. Ekstradicioni pritvor može trajati najduže do izvršenja odluke o izručenju ali ne duže od
6 mjeseci a na obrazloženi zahtjev države molilje vijeće nadležnog suda može u opravdanim slučajevima za
još dva mjesca produžiti trajanje pritvora odredjenog u postupku ekstardicije. Pritovr se u postupku izručenja
može odrediti i prije prijema zamolnice države molilje kada psotji neko od alternativno propisanih uslova: ako
država molilja to zahtijeva ili ukoliko postoji osnovana sumnja da je lice čije se izručenje traži učinilo
krivično djelo za koje može biti izručeno državi molilji. Pritvor oredjen prije prijema zamolnice može biti
ukinut ako u roku od 18 dana od dana pritvaranja lica čije se izručenje taži ne bude podnesena zamolnica.
Ministarstvo pravde obavještava bez odlaganja državu molilju o rokovima koje je odredio istaržni sudija.
Izuzetno ako za to posoje opravdani razlozi, istražni sudija može, na zahtjev države molilje, produžiti trajanje
pritvora za još najviše 30 dana. Istražni sudija sprovodi sledće aktivnosti: saopštava licu zgog čega se i na
osnovu kojih dokaza traži njegovo izručenje, obavještava lice čije se izručenje traži da moež uzeti branicoa te
mu postavlja branioca po službenoj dužnosti ako je u pitanju krivično djelo za koje odbrana po ZKP-u
obavezna i poziva okrivljenog čija se ekstradicija traži da iznese svoju odbranu.
Uloga vanraspravnog vijeća u ekstradicionom postupku: Uloga vanraspravnog vijeća je da donese odluku o
ispunjenosti uslova za irzčenje ili o neispunjenosti uslova za ekstardiciju. Ako vijeće nadležnog suda nadje da
32
nijesu ispunjeni uslovi za izručenje propisani ovim zakonom, donese rješenje kojim se zamolnica za izručenje
odbija. To rješenje se zatim po službenoj dužnosti dosavlja neposredno višem sudu koji ga po saslušanju
dražvnog tužicoca može : potvrditi, ukinuti ili preinačiti. Onda kada se pravosnažno od strane suda utvrdi da
nisu ispunjeni uslovi za ekstradiciju to predstavlja vid okončanja ekstradicionog postupka. Ako vijeće
nadležnog suda nadje da su ispunjeni zakonski uslovi za izručenje utvdiće to svojim rješenjem protiv kojeg
lice čije se irzčenje traži ima pravo žalbe neposredno višem sudu u toku od 3 dana od dna prijema rješenja.
Ukoliko drugostepeni sud potvrdi rješenje kojim se utvrdjuje ispunjenost uslova za irzučenje predmet se
dostavlja ministru nadležnom za poslove pravosudja, radi odlučvanja o dozvoli izručenja.
Donošenje odluke o zahtjevu za izručenje: Prema odluci ministra izručenje se dozvoljava ili nedozvoljava.
Kad dozvoli izručenje ministar može donijeti rješenje da se izručenje odloži kada postoji neki od alternativno
propisanih razloga: 1) ukoliko je zbog drugog krivičnog djela kod domaćeg suda u toku krivični postupak
protiv lica čije se izručenje traži ili 2) ako se lice nalazi na izdržavanju kazne zatvora u CG. Ministar neće
dozvoliti izručenje kada se radi o nekom od sledećih alternativno propisanih razloga: 1) ukoliko je u pitanju
lice koje u CG uživa pravo azila, 2) kad se može opravdano pretpostaviti da bi licečije se izručenje traži u
slučaju izručenja bilo izloženo progonu ili kažnjavanju zbog svoje rase, vjere, državljanstva i 3) ako u
krivičnom postupku koji je prethodio izrupčenju licu čija se ekstradicija traži nije bilo omogućeno da ima
branioca. U rješenje kojim dozvoljava izručenje ministar utvrđuje nekoliko ograničenja. U rješenju se
sktriktno navodi da se bez saglasnosti CG: 1) lice čije se izručenje traži ne može goniti za drugo prije
izručenja učinjeno krivično djelo, 2) prema licu čije se izručenje traži ne može izvršiti kazna za drugo prije
izručenje učinjeno krivično djelo, 3) prema licu čije se izručenje traži ne može primjeniti teža kazna od one na
koju je osuđen i 4) lice čije se izručenje traži ne smije izručiti trećoj državi radi gonjenja za krivično djelo
učinjeno prije dozvoljenog izručenja.
Neposredno izvršenje rješenje o ekstradiciji i preuzimanje lica čije je izvršenje dozvoljeno: Država molilja u
roku od 30 dana od dana dostavljanja rješenja o izručenju preuzima lice čije je izručenje dozvoljeno, a taj
maksimalni rok nije apsolutnog karaktera, jer ga je ministar pravde na obrazloženi zahtjev države molilje
može produžiti za još 15 dana. Ukoliko se po isteku roka (bilo primarnog, bilo novo produženog), ne izvrši
preuzimanje, lice čije je izručenje dozvoljeno će biti odmah pušteno na slobodu, a ministar u takvom slučaju
može da odbije ponovni zahtjev za izručenje zbog istog krivičnog djela.
Konkurencija ekstradicionih zahtjeva: Ako izručenje istog lica traži više državazbog istog ili različitih
krivičnih djela, prilikom odlučivanja o dozvoli izručenja uzeće se u obzir sledeće relevantne okolnosti: 1)
težina krivičnih djela, 2) mjesto izvršenja krivičnog djela, 3) redosled podnošenja ekstradicionih zahtjeva, 4)
državljanstvo lica čije se izručenje traži, 5) mogućnost daljeg izručenja drugoj državi, kao i 6) druge okolnosti.
Odredbe pozitivnog zakonodavstva CG samo navode okolnosti koje su relevantne, bez davanja apriorne
prednosti bilo kojoj tih okolnosti.
Sprovođenje ekstradionarnog lica preko teritorije CG: Ako izručenje traži strana država od druge strane
države, a lice čije se izručenje traži bi se moralo sprovesti preko teritorije CG, sprovođenje može, po
zamolnici države molilje, dozvoliti ministar pravde, pod uslovom da su kumulativno ispunjeni sledeći uslovi:
1) ne smije se raditi o crnogorskom državljaninu, te 2) izručenje se ne smije vršiti zbog političkog ili vojnog
krivičnog djela. Zamolnica za sprovođenje lica preko teritorije CG sadrži podatke i isprave koje su i inače
sadržani u ekstradicinoj zamolnici ili su njoj priloženi. Tako obavještenje sadrži sledeće podatke: 1) ime i
prezime lica koje se sprovodi preko teritorije CG, 2) označenje države kojoj se lice izručuje, 3) navođenje
krivičnog djela za koje se izručenje vrši, kao i 4) vrijeme preletanja.
Predaja dokaznog materijala koji se odnosi na krivično djelo za koje je odobreno izručenje: Ako dokazni
predmeti podliježu zaplijeni ili oduzimanju na teritoriji CG, mogu se u vezi sa krivičnim postupkom koji je u
toku, privremeno zadržati ili predati, uz uslov da budu vraćeni, a ukoliko na takvim predmetima postoje
određena prava CG ili trećih lica, oni će po završetku pretresa, što je moguće prije biti vraćeni CG, a troškove
vraćanja predmetasnosi država molilja.
Eksrtradicija po skraćenom postupku: Lice za čije izručenje je strana država podnjela zamolnicu, kad su
ispunjeni zakonski uslovi za izručenje, može se izručiti po skraćenom postupku, uz saglasnost tog lica. Data
izjava saglasnosti se unosi u zapisnik pred nadležnim sudom u skadu sa Zakonikom o krivičnom postupku, na
način koji kumulativno garantuje: 1) da je saglasnost data dobrovoljno i 2) da je lice čije se izručenje traži,
prilikom davanja saglasnosti, bilo svjesno posljedica date saglasnosti. Data saglasnost se ne može opozvati.

33
Ekstradicija po zahtjevu Crne Gore: Ministar prave može stranoj državi podnijeti zamolnicu za izručenje kada
se radi o jednom od dva alternativno propisana slučaja: 1) ako se protiv lica koje se nalazi u stranoj državi
vodi u Crnoj Gori krivični postupak ili 2) ako je licu koje se nalazi u stranoj državi nadležni sud u Crnoj Gori
izrekao kaznu.
193. PREUZIMANJE I USTUPANJE KRIVIČNOG GONJENJA
Ustupanje i preuzimanje krivičnog gonjenja je međunarodno povezano i uslovljeno.
Ustupanje krivičnog gonjenja stranoj državi: Do ustupanja krivičnog gonjenja stranoj državi što se svodi na
ustupanju krivičnih spisa radi krivičnog gonjenja i suđenja može doći nezavisno od uslova koji se moraju
ispuniti za ekstradiciju onda kada su kumulativno ispunjeni određeni zakonom definisani uslovi: apsolutni i
relativni uslovi. Apsolutni uslovi za ustupanje krivičnog gonjenja stranoj državi su: 1) krivično djelo mora biti
učinjeno na teritoriji Crne Gore, 2) mora se raditi o krivičnom djelu za koje je propisana kazna zatvora do 10
godina ili je u pitanju krivično dejlo ugrožavanja javnog saobraćaja, 3) krivično djelo je učinio stranac što
znači da se ne smije raditi o državljaninu CG i 4) učinilac mora imati prebivalište u stranoj državi. Relativan
uslov se mora ispuniti samo u slučaju kada je krivičnim djelom oštećen crnogorski državljanin tj. kada je
izvršenjem konkretnog krivičnog djela, povrijeđeno ili ugroženo neko lično ili imovinsko pravo državljanina
CG.
Preuzimanje krivičnog gonjenja: Do preuzimanja krivičnog gonjenja od strane države dolazi samo po
zahtjevu strane države. Potrebno je da strana država molilja uputi zamolnicu da se u CG preuzme krivično
gonjenje onda kada su kumulativno ispunjeni sledeći uslovi: 1) okrivljeni mora biti crnogorski državljanin ili
lice koje ima prebivalište u CG i 2) mora se suditi o krivičnom djelu koje je izvršeno na teritoriji države
molilje.
194. IZVRŠENJE STRANE KRIVIČNE PRESUDE
Nadležni sud u CG će izvršiti krivičnu presudu stranog suda kada su kumulativno ispunjena 2 uslova: 1)
postojanje odgovarajućeg pravnog osnova, bilo fomralne bilo faktičke prirode –ako je izvršenje strane presude
predvidjeno medjunarodnim ugovorom ili ako postoji uzajamnost i 2) respektovanje apsekta državne
suverenosti u domenu sudske vlasti –ako nadležni crnogorski sud krivičnu sankciju izrekne u skladu sa
domaćim zakonom. Nadležni sud u CG presudu donosi u vijeću stastavljenom od trojice sudija bez prisustva
stranaka. Mjesna nadležnost suda odredjuje se prema posleednjem prebivalištu osudjenog lica u CG, a ako
osudjeno lice nije imalo prebivalište u CG, onda prema mjestu rodjenja. Ako osudjeno lice nije imalo
prebivalilšte niti je rodjeno u CG primjenjuje se pravilo – forum ordinatum tj. tada Vrhovni sud CG odredjuje
jedan od stvarno nadležnih sudova pred kojim će se sprovesti postupak.
Izvršenje krivične presude suda Crne Gore u stranoj državi – krivična presuda suda Crne Gore može se
izvrštii u stranoj državi kada je ispunjen jedan od 2 alternativno propisana uslova: 1) ako je to predvidjeno
medjunarodnim ugovorom ili 2) ukoliko postoji uzajamnost.
Medjunarodna pravna pomoć u odnosu na pojedine dokazne i druge procesne radnje – medjunarodna
krivičnopravna pomoć u odnosu na pojedine dokaze i druge procesne radnje se neće produžiti ako se
zamolnica odnosi na vojno krivično djelo a ovaj oblik medjunarodne pravne pomoći u krivičnim stvarima
može da se odbije, kada se radi o nekom od sledećih alternativno propisanih slučajeva: 1) ako se zamolnica
države molilje odnosi na politička krivična djela, 2) ako bi udovoljenje zamolnici države molilje moglo da
povredi suverenitet, ustavno uredjenje, bezbjednost ili druge bitne interese Crne Gore.
Privremeno prebacivanje lica lšenog slobode u starnu državu radi učestvovanja u procesnim radnjama u
stranoj državi – lice koje je u Crnoj Gori lišeno slobode može kao svjedok, u cilju saslušanja, radi suočenja ili
uvidjaja, da bude privremeno prebačeno u državu molilju, po zamolnici njenog nadležnog pravosudjenog
organa, zbog postupka koj je u njoj pokrenut, kada su ispunjeni sledeći kumulativno propisani uslovi: 1)
ukoliko lice da izjavu na zapisnik kod nadležnog suda da je saglasno sa privremenim prebacivanjem, 2) ako
se ocijeni da zbog privremenog prebacivanja neće biti produženo trajanje lišenja slobode i da neće biti
ugrožen krivični postupak koji se protiv lica vodi u Crnoj Gori, 3) ukoliko se garantuje da za vrijeme
privremenog prebacivanja lice neće biti kažnjeno ili mu neće biti izrečena neka druga sankcija, 4) ako je
obezbijedjeno da će lice koje je privremeno prebačeno u državu molilju, odmah posle objavljivanja procesne
radje biti vraćen u Crnu Goru. Država molilja je dužna da lice koje jeprebačeno radi vršenja procesne radnje
bez odlaganja, odmah nakon objavljivanja procesne radnje vrati u Crnu Goru, a najkasnije u roku od 60 dana.
Obavezno dostavljanje podataka o odredjenim krivičnim djelima Nacionalnom centralnom birou Interpola
– kada se radi o krivičnim djelima pravljenja i stavljanjau opticaj falsifikovanog novca, pranja novca,
34
neovlašćene proizvodnje, preradjivanja i prodaje opojnih droga i otrova, trgovine ljudima kao i o drugim
krivičnim djelima u pogledu kojih se medjunarodnim ugovorima predvidja centralizacija podataka, organ pred
kojim se vodi krivični postupak dužan je da bez odlaganja Nacionalnom centralnom birou Interpola dostavi
podatke o krivičnim djelima i učiniocu, a prvostepeni sud dostavlja i pravosnažnu presudu.
Pružanje medjunarodne krivičnopravne pomoći odrejdenim oblicima medjunarodnog pravosudja –
posebnim zakonompropisuje se pružanje medjunarodne pravne pomoći Medjunarodnom krivičnom sudu.
Troškovi medjunarodne pravne pomoći u krivičnim stvarima - dvije specifične vrste roškova: 1) troškova
ekstradicije po zahtjevu strane države, kada je pravilo da troškove izručenja koji su nastali van teritorije Crne
Gore snosi država molilja, 2) troškova koji proizilaze iz odredjenih dokaznih ili faktičkih radnji u postupku
medjunarodne krivičnopravne pomoći, kao i troškove privremenog prebacivanja lica lišenog slobode radi
saslušanja u državi molilji snosi konkretna država molilja.

35