B I B L I O T E K A »T A J N E S I L E «

Redakcija
Bruno Amerl, Marijan Barišić, Vojmir Kljaković,
Omer Lakomica, Đorđe Ličina, Konstantin Miles,
Zeljko Vrbanić, Jagoda Zelić-Rukavina
 D A V ID K A H N

Š IF R A N T I
P R O T IV Š P IJ U N A

S engleskoga preveli
K O N S T A N T IN M IL E S
M AJA M IL E S

Stručni redaktor
M A T E P IV A C

CP
C E N T A R Z A I N F O R M A C IJ E I P U B L I C I T E T
ZAGREB, 1979.
 NASLOV IZVORNIKA

D avid Kahn
TH E CODEBREAKERS
The Story o f Secret W ritin g

Macmillan Publishing CO., INC.,

866 Third Avenue, New York

Copyright: David Kahn

S lF R A N T I P R O T IV Š P IJ U N A

3. K N J IG A
 14
D V O B O J U ETERU: O S O V IN A

M a lo poslije podn eva 31. k olovoza 1939, u silno nape­

toj atm osferi toga posljedn jeg dana m ira što ga svijet
neće im ati šest godina, švedski poslovn i čovjek B irger
Dahlerus sastao se s H erm an n om G orin gom u velik oj
i raskošno u ređenoj berlinskoj reziden ciji nacističkog
glavešine u Leipzigerstrasse 2. Dahlerus je tih dana očaj­
nički pokušavao izbaviti svijet od kataklizm e koja je d o­
lazila b rzin om ekspresnog vlaka i isto tako nezaustav­
ljivo; le tio je iz Engleske u Njem ačku i obratno kao Go-
rin gov neslužbeni em isar i posrednik. Sklopivši s P olj­
skom pakt o uzajam noj pom oći, Britanija je preuzela
ob vezu da će toj zem lji p riskočiti u p o m o ć ako je H itler
napadne; sada je, pokušavajući m akar u posljednjem
trenutku spriječiti rat, p redložila Poljskoj i N jem ačkoj
da svoj sukob pokušaju riješiti izravnim pregovorim a.
N e k o lik o m inuta poslije 13 sati (pričat će Dahlerus p o ­
slije rata u svojim m em oarim a), d o k su on i G orin g raz­
m atrali najnoviju situaciju, jedan G orin gov ađutant d o­
nio je crvenu om otn icu — jednu o d onih u kakvim a su
se p ren osili n aročito hitni državni spisi. G orin g je ras­
trgao kuvertu, p ročita o o n o što je b ilo u njoj, sk očio sav
uzrujan iz naslonjača, a zatim, hodajući gore-dolje po
so b i kao lav u kavezu, bijesno rekao Dahlerusu da drži
u rukam a dokaz kako Poljaci žele sabotirati svaki poku­
šaj da d o đ e do pregovora. V ik a o je, pjenio se i bjesnio
n ek o lik o minuta, zatim se m alo sm irio i napokon rekao

- 7
 Dahlerusu što je našao u onoj om otn ici. B io je to tele­
gram poljske vlade u Varšavi njezinu am basadoru u
Berlinu. O riginal telegram a bio je, naravno, šifriran, ali
su ga d ek rip teri n jem ačkog M inistarstva vanjskih p o­
slova, koji su već davno prije toga uspjeli razbiti poljski
diplom atski kod, odm ah dekriptirali, p reveli dekriptat
na njem ački i poslali ga po kuriru Goringu; papir kojim
je G orin g sada m ahao pred D ahlerusovim nosom b io je
kopija dekriptata. Čitav posao - od in tercep cije telegra­
m a do uručivanja dekriptata G oringu — obavljen je za
m anje od je d n o g sata.
Na kraju telegram a nalazila se »specijalna i tajna p o ­
ruka« nam ijenjena osobn o poljskom am basadoru: »N e
sm ijete se nipošto upustiti ni u kakve diskusije o b ilo
čem u kon kretn om . . .« Za G oringa je to b io n ed vosm i­
slen znak kako Poljacim a nije ni nakraj pam eti da p re ­
govaraju »u dob roj v je ri« (bona fide), tako nedvosm islen
i tako n edvojben da je vlastitom rukom prepisao p rije­
vo d dekriptata i zam olio Dahlerusa neka ga odnese i
pokaže britanskom am basadoru. Uz to je njem ački m i­
nistar ratnog zrakoplovstva rekao Dahlerusu kako se
tim e upušta u velik i rizik (aludirajući na tajnu da N i­
je m c i čitaju poljski kod), ali on sm atra da B ritanci m o ­
raju saznati k olik o su Poljaci neiskreni.

Razum ije se da taj incident nije b io p o vo d ulasku

N jem ačk e u rat, nego sam o jo š jed n a izlika za to. N ijem ­
ci su se zapravo služili Dahlerusom kao svojom nesvjes­
n om m arionetom ; u istom trenutku kad je on toga
dana ulazio u G orin govu rezidenciju, H itle r je stavljao
svoj potpis na »Z a p ovijed br. 1 za vođ en je rata«. U samu
zoru narednog dana njem ačka je vojska prešla poljsku
granicu. D ekriptaža p oljskog telegram a, koju su ob avili
d ek rip teri n jem ačkog M inistarstva vanjskih poslova,
nije u tom e odigrala nikakvu ulogu; sam o je još jed a n ­
put pokazala perfidn ost nacista. A li ona je za nas ipak
v rlo zanimljiva, je r nam pokazuje stupanj sposobnosti,
d ovitljivosti i efikasnosti jed n oga od snažnih oružja nje­
m ačke obavještajne službe u trenutku kad je N jem ačka
krenula u osvajački Blitzkrieg, sigurna da će ovaj put
pobijediti.

D ekripterska služba n jem ačkog M inistarstva vanjskih

p oslova osnovana je još na početku 1919; čini se da je

8
 do toga d ošlo na p rijed lo g K u rta Selchovva, tada 32-go-
dišnjeg bivšeg kapetana intercepcijske službe njem ačke
kopnene vojske. S elch ow je postavljen za adm inistrativ­
n og šefa n ove službe, a kao osob lje ugurao je u nju svo­
je nekadašnje k rip tološk e k olege i znance iz prvoga
svjetskog rata. U p rvo vrijem e nova je služba nosila na­
ziv Referat IZ * (tj. Z sekcija I odjeljenja Ministarstva
vanjskih poslova, s tim d a je I odjeljen je b ilo kadrovsko
i budžetsko od jeljen je M inistarstva). Referat I Z im ao je
d vije sekcije: dekriptersku (Chiffrierwesen) i kriptograf-
sku sekciju (Chiffrierbüro). S vrem en o m je druga sekcija
narasla na dvaput više osoblja od prve. O ko 1936. p ro ­
veden a je velik a reorganizacija M inistarstva vanjskih
poslova. Referat I Z d o b io je tada novi naziv: Pers Z (Z
sekcija K a d ro vsk o g i o p ćeg odjeljenja). Oznaka Z zapra­
v o nije im ala nikakvo značenje (odjeljen je kojem u je
Pers Z pripadao nije im alo 26 sekcija); vjerojatn o je ta
oznaka izabrana zato što se s k rip tološk og stajališta d o ­
im ala prikladno. M n o go Kasnije m inistar vanjskih p o­
slova Joachim vo n R ib b en trop p rip ojio je kriptološku
sekciju svom e uredu i stavio je pod svoju izravnu nad­
ležnost; to je vjerojatn o učinio zato da svede na m in i­
m um broj on ih koji će čitati njegove šifrirane telegra ­
me.
G od in e 1939. p o d ije lio se Pers Z na d vije grupe. Ra­
zum ije se da su se ob je b avile dekriptažom , ali su ti p o­
slovi sada podijeljeni. Jedna se grupa bavila sam o šifra­
m a (b ilo kao p rim a m im sistem im a ili u potrijebljen im
za prešifriran je k od ova); t a je grupa u p ogled u »p ro fila «
ljudstva i u pristupu radu bila izrazito »m atem atička«.
D ruga grupa bavila se k o d o vim a i u svom je radu stav­
ljala naglasak na lingvistička oruđa i na lingvistički pri­
stup.** T e d v ije gru pe p re d v o d ila su tro jica iskusnih
dekriptera; R u d o lf Schau ffler i A d o lf Paschke zajedno
su p red vo d ili lingvističku grupu, a d r W e rn e r Kunze
b io je šef grupe »m atem atičara«. Sva trojica b ili su krip-
tološk i veterani, je r su p o č e li raditi još u dekripterskim
b iro im a koje je Njem ačka, sa zakašnjenjem, osnovala u
p rvo m svjetskom ratu; sva trojica stupila su 1919. u
službu M inistarstva vanjskih poslova; sva trojica b ili su
tada u glavnom tridesetogodišnjaci. Schau ffler i K unze
* Referat na njemačkom znači »referada«. - Prev.
** Naime, kodovi djeluju na tekstove lingvistički, a šifre —nelingvi-
stički, »matematički«. - Autor

9
(njih sm o već spom injali) b ili su koau tori projekta koji
je d o v e o do stvaranja tzv. bilježnica za jednokratnu
upotrebu. (O tom e sm o g o v o rili u p reth od n om p ogla v­
lju.)
Kunze je im ao doktorat m atem atičkih nauka, sa
Sveučilišta u H eidelbergu , gdje je, osim m atem atike,
studirao još i fiziku i filozofiju. G o to v o čitav p rvi svjet­
ski rat p ro v e o je u konjici, a d ekriptažom se p o č e o ba­
viti istom o d siječnja 1918. Tada je riješio n ek olik o en­
gleskih šifara, ali se m jesecim a uzalud m u čio da razbije
jedan engleski kod. U toku prvih godina rada u M inis­
tarstvu vanjskih p oslova izučavao je kriptoanalizu, in-
zistirao na važnosti teoretskog pristupa p ro b lem im a i
praktički prim jenjivao svoje m atem atičko znanje. K u n­
ze je vjerojatn o prvi m atem atičar koji je rad io u n ekom
su vrem enom d ekripterskom birou. O ko 1921. krenuo
je u svoj prvi veliki kriptoanalitički pohod, bacivši se na
razbijanje sistem a prešifriranja francuskoga d ip lom at­
skog koda. R azbio ga je tek poslije dvije godine, 1923.
Za njega je to bila velika pouka o n enadom jestivoj važ­
nosti koju u kriptoanalizi imaju upornost i strpljivost.
N jegova teoretska istraživanja i potkovanost m n ogo su
Kunzeu p om ogli u ek ip n om projektu koji je d o veo do
stvaranja njem ačkih kriptografskih sistem a zasnovanih
na bilježnicam a za jednokratnu upotrebu.
U p ro ljeće 1936. Kunze je za p o čeo najsjajniji projekt
u svojoj karijeri, u toku kojega je najprije razotkrio sis­
tem jed n e japanske strojne šifre, a zatim ju je razbio.
B io je to japanski sistem kojem u su A m erik an ci bili
dali naziv O R A N G E (narančasta šifra) i k oji je u A m e ­
rici razbio poručnik ratne m orn arice Jack S. Holtvvick
ml. (O R A N G E bijaše prethodnik sistem a RED, »crven a
šifra«, a R E D je b io preth odn ik već pozn atog sistem a
PU R PLE .) K a d je zap očeo taj posao, K u nze je čvrsto
vjero va o da će ga završiti za sam o šest tjedana, ali m u
je prvi p ro b o j u sistem uspio sam o jedan dan p rije nego
što je, u srpnju, otišao na godišnji odm or. Aparatura
O R A N G E šifrirala je sam oglasnike u sam oglasnike, a
suglasnike u suglasnike, p om oću dviju zasebnih garni­
tura rotora. N akon povratka s godišn jeg o d m o ra Kunze
se op et b acio na posao i d o početk a rujna uspio rek on ­
struirati sve alfabete kojim a se služila ta aparatura. P o­
slije je razbio i sistem šifriranja RED, u kojem u su se ta­
k ođ er upotrebljavale dvije garniture rotora, ali ne tako

10
da jedn a šifrira sam o sam oglasnike a druga suglasnike,
n ego su to, bez ikakva od ređ en o g reda, radile obje. Ali,
ni Kunzeu ni b ilo kojem drugom pripadniku Pers Z-a
nije uspjelo razbiti konačni sistem koji je iz toga p ro i­
zišao — sistem PU RPLE.
Paschke i Schau ffler bili su zajednički šefovi lingvis­
tičke grupe. T o je tako utanačeno zato što je ta grupa
bila v rlo velika. Ipak je nom inalni šef bio Paschke, pa
se zato više od Schaufflera b avio i adm inistrativnim p o ­
slovim a. Paschke je b io zadužen za k riptogram e poruka
na evrop sk im jezicim a; Schauffler, stručnjak za azijske
jezike, b io je zadužen za dekriptiranje poruka na tim je ­
zicima, a osim toga je b io d o b ro potkovan u m atem a­
tici. Zapravo bi se m o g lo reći da je obavljao važnije p o ­
slove n ego Paschke. Jedan njihov kolega ovak o će o p i­
sati situaciju: »Jest, Paschke je rado g o v o rio da je šef, a
Schauffler, kao skrom an i povučen čovjek, ne bi tom e
nikad p rig o v o rio .« Slabašne tjelesne konstitucije, ravan
poput svijeće, s m alim b rk o vim a i uvijek s blagim sm i­
ješk om na usnama, Paschke je b io jak o osjetljiv a i p ri­
ličn o tašt čovjek, ali v rlo učtiv i d ob ar otac obitelji. R o ­
đen je u Petrogradu, a u kriptoanalizi se našao 1915.
kao stručni poznavalac ruskog jezika. Prem da je bio
d ip lom ira n i pravnik, tako je za volio kriptologiju da ju
je izabrao za životn i p oziv i rad io na ruskim, britanskim
i talijanskim kodovim a. B io je rođeni lingvist i poliglot.
Jedan od n jegovih »sp ecija liteta « b io je da sam id en ti­
ficira značenja 500 ili otp rilik e 500 kodnih grupa n ek o­
ga koda, a zatim ostali posao prepusti manje sposob­
nim dekripterim a, ostavljajući im tako zapravo m n ogo
lakši zadatak kom pletiran ja rješenja.
Schauffler, tipični nervčik, studirao je na sveučilišti­
m a u Tiibin gen u i M iinchenu, d ip lo m ira o na je d n o m
od njih, p rije p rvo g a svjetskog rata radio kao srednjo­
školski profesor, a svoju kriptoanalitičku karijeru zap o­
č e o je 1916. kao d e k rip te r u V rh ovn oj kom andi kopn e­
ne vojske. S klon tem eljito m proučavanju svega čim e bi
se bavio, S ch au ffler je v je ro v a o da se teoretski pristup,
ako je d o vo ljn o širok, prije ili kasnije isplati u praksi;
zato je ulazio m n o g o du blje u samu jezgru k rip tologije
n ego n jegove kolege, koji su se zadovoljavali praktič­
nim rezultatim a, to jest dekriptažam a konkretnih krip-
togram a. S ch au ffler je zato nastojao sistem atizirati
kriptologiju , u vod iti jedinstvenu, standardnu term in o­

11
logiju, bio je uvijek »u tok u «, obaviješten o istraživanji­
ma i ostvarenjim a na svim p oljim a k riptologije, pisao je
naučne studije i poticao druge da ih pišu. Teoretska
istraživanja m atem atičke strukture Enigm e, obavljena u
Pers Z-u, zatim proučavanje nekih pravilnosti u »h rp a ­
m a« kodnih riječi, što je b ilo p o treb n o da bi se spreča­
vale om aške u šifriranju i u transmisiji, ali je pružalo
veliku p o m o ć p rotivn ičk im dek rip terim a —sve je to vje­
rojatno inspirirao upravo Schauffler, jed n a k o kao i iz­
davanje različitih tekstova o kriptologiji, izdavanje knji­
ge »U v o d u teoriju vjerojatn osti« s objašnjenjem p rim je­
na te teorije u k riptoan alitičkoj praksi, i izradu tzv. gra­
fo va i nom ogram a. Schauffler je ujedno služio kao spo­
na izm eđu lingvista i m atem atičara u ek ip i Pers Z. G lav­
ne azijske jezik e tako je d o b ro poznavao da je Kunzeu
m ogao dati lingvističke podatke koji su o v o m e p o m o gli
rekonstruirati alfabete japanskih strojnih šifara. Poslije
rata stekao je doktorat m atem atičkih nauka.
O voj trojki su najviše pom agali neki drugi veterani:
Erich Langlotz (treći u ekipi koja je izum jela bilježnicu
za jednokratnu upotrebu); E m st H offm ann, koji je no­
sio titulu »v iš e g k rip tološk og savjetnika«; i H erm ann
Scherschm idt, specijalist za poljske i druge slavenske
kodove. (Svi su im ali rang i titulu »d rža vn og savjetni­
ka«, jed n a k o kao. i Kunze, Schau ffler i Paschke.) K ad je
1933. došao na vlast H itler, Pers Z im ao je tridesetak lju­
di, ali čim se N jem ačka počela naoružavati, d o živ io je
ekspanziju, iako, doduše, u početku p riličn o sporu. Si­
stem regrutiranja n o vo g ljudstva b io je lukavo smišljen
— potencijalni kandidati nisu sm jeli znati da su uzeti u
o b zir za kriptoanalitičku službu, je r se i sam o njezino
postojanje ču valo u najstrožoj tajnosti. Kandidatkinji
Asti Friedrichs, koja je prije radila kao učiteljica u nje­
m ačkim školam a u Bugarskoj, pa je o d ličn o go vo rila
bugarski, postavljeno je pitanje bi li htjela raditi na je d ­
nom poslu koji zahtijeva d o b ro poznavanje hrvatsko-
srpskog jezik a i je li voljn a naučiti taj jezik. Ona je pri­
hvatila ponudu i dala se na m arljivo učenje hrvatsko-
srpskog, ne sluteći da je zapravo »n a pokusu« za nešto
posve drugo; tek kad je p oložila taj »isp it«, pon u đen o
jo j je da se bavi dekripterstvom . U početku je dekrip-
tirala hrvatsko-srpske kodove, zatim bugarske, ali m a­
nje, a nakraju je pom agala u poslu dru gim d ek rip teri­
ma.

12
 K a d je izb io drugi svjetski rat, ekspanzija Pers Z-a p o ­
prim ila je eksplozivn e razm jere. Jedan od najbistrijih
n ovih ljudi bio je d r Hans Rohrbach, 37-godišnjak, ma­
tem atičar, koji će poslije postati glavni urednik najsta­
rijeg m atem atičkog časopisa na svijetu, »Žurnala za či­
stu i prim ijenjenu m atem atiku«. Još jedan novi m ate­
m atičar u ekipi b io je dr G ottfried K othe; on je poslije
rata postao rek tor Sveučilišta H eidelberga. Za Pers Z
bili su potrebni ljudi, pa on više nije bio onako »iz b ir­
ljiv« kao prije rata. O ttfried Deubner, čiji je otac Lud-
vvig d ek rip tirao u p rvom svjetskom ratu ruske vojne
kriptogram e, bijaše po m ajci Židov, ali mu je ipak b ilo
dopu šteno da stupi u Pers Z i radi na talijanskim krip-
togram im a; b ile su uzete u o b zir zasluge n jegova oca, i
nacisti su mu dali status »p očasn og arijevca«.
N e k o lik o posljednjih godina prije rata Pers Z je b io
na najvišem katu zgrade biblioteke, koja se nalazila n e­
p osredn o iza zgrade M inistarstva vanjskih poslova u
Wilhelmstrasseu. A li na početku 1940. te su p rostorije
postale pretijesne. Prvi su otišli m atem atičari preselivši
se u n ek olik o stanova stam bene zgrade u Jaeggerstrasse
W-8, koju je od podru m a d o tavana rek viriralo M in i­
starstvo vanjskih poslova. Odlazak m atem atičara sam o
je na neko vrijem e ublažio tjesnoću u starom uredu, pa
su se odatle uskoro odselili i lingvisti (razbijači k o d o ­
va); oni su najprije radili u an trop ološk om muzeju,
okruženi artefaktim a iz Siama, a zatim su d ob ili prosto­
rije u berlin skom predgrađu Dahlem; on dje su b ili u ne­
koj vrtn oj zgradi u lice Im D o l Strasse, s tim da je jedn a
grupa radila u obližn jem d jevojačk om internatu. G o d i­
ne 1943. ondje su im se pridružili m atem atičari, pa se
tako čitava ekipa našla p o n o vo na okupu. Ta k om bin i­
rana grupa, tzv. Chiffrienvesen sekcija Pers Z, dala je sa­
m oj sebi naziv Sonderdienst Dahlem (»S p ecijaln a služba
D ah lem «), po četvrti u kojoj je radila. U srednjem raz­
doblju rata im ala je 200 ljudi — otp rilik e 20 d o 25 »ma-
tem atičarskih« kriptologa, vjerojatno isto tolik o »lin ­
gvističkih«, a ostalo su b ili adm inistrativci i p o m o ćn o
osoblje. Poslije se b roj personala p ovećao na 300.
Z b o g teških bom bardiran ja B erlin a (ljudi su go to vo
svaku noć p ro v o d ili u skloništim a) m orala se u ljeto
1944. obaviti još jed n a selidba. Lingvistička grana p re ­
selila se u H irsch b erg u Šleziji, otp rilik e 230 km ju gois­

13
točno od Berlina; m atem atičari su otišli u obližnji grad
H erm sdorf. Ali to još nije b io kraj odisejade Pers Z-a. U
veljači 1945. m orao se zb og približavanja Rusa čitav
personal povu ći o k o 230 km prem a zapadu. M atem ati­
čari su evakuirani u dvorac Zscheplin, nedaleko od Ei-
lenburga, o k o 130 km ju žn o od Berlina; lingvisti (k o ji­
ma se priklju čilo n ek o lik o m atem atičara da dekriptira-
ju prešifrate) sm ješteni su u je d n o k rilo d vorca Burgsc-
heidungena, n edaleko od Naum burga. O ndje su kao
ratni gosti grofa von d e r Schulenburga i njegovih pet
kćeri živjeli i radili dekripteri, njih dvadeset, neki sa že­
nama, okruženi um jetninam a i antiknim namještajem,
ali hendikepirani tim e što nisu im ali g o to v o nikakvu
vezu s m atem atičarim a, udaljenim od njih o k o 80 k ilo ­
metara.
R azličite teškoće s kojim a se m o ra o b oriti Pers Z p o ­
većavali su vječiti p ro b lem i u vezi s održavan jem k on ­
spiracije. D ek rip terim a je bila zabranjena b ilo kakva
upotreba tinte, je r je za sob om povlačila upotrebu bu­
gačica. Svako veče svi su se papiri i papirići m orali sta­
viti p od ključ. N ijedan se p ap ir nije sm io baciti, n ego se
svaki m o ra o spaliti, a p ep eo se m ora o d o b ro razgrnuti
i raščeprkati da ne bi slučajno u njem u ostao kakav na­
p ola sagorjeli kom ad papira k oji bi n ekam o o tp lo v io ili
bi ga o d n io vjetar. K asnije u toku rata Pers Z je d o b io
poseban stroj za rezanje papira u najsitnije kom adiće,
koji bi se on d a spalili. N ijedn a grupa razbijača k o d o va
nije sm jela znati što rade druge grupe — ali su se te
um jetne barijere, naravno, rušile u drugarskoj atm osfe­
ri što je vladala u skloništu o d zračnih bom bardiranja.
Sigurnost je značila i političku sigurnost. Nacisti su
još p rije rata ubacili u Pers Z je d n o g svoga doušnika sa
zadatkom da m o tri što se ondje događa i odm ah im p ri­
javi sve što bi b ilo nalik na eventualnu antinacističku
aktivnost. S elch o w je 1942. stupio u nacističku stranku.
D o b io je počasni čin Sturm führera i p ra vo da raspolaže
s tri-četiri au tom obila, a već je iduće god in e postao
O bersturm führer i tako stekao »stan oviti au toritet u o č i­
m a š o fera «.* Poslije rata je tv rd io da nije nikad navu­
kao nacističku uniform u. Od ostalih kriptoan alitičara u
nacističku su stranku stupili svakako Paschke, Schauff-
le r i Kunze, a vjerojatn o i neki drugi.

* Izjava samog Selchowa u intervjuu danom autoru. — Prev.

14
 »S iro v in u « za d ek rip tere in terceptirale su vojne pri-
slušne stanice i telegrafska centrala u Berlinu. U vrije­
m e kad se Pers Z nalazio u Šleziji, »sirovin u « bi svakog
dana o k o p od n e d o n io specijalni kurir. Na g o to v o svim
in tercep tiran im diplom atskim porukam a bile su, na­
ravno, adrese i potpisi pošiljalaca, pa zato uglavnom
nije b ilo p ro b lem a s utvrđivanjem jezika o tvo ren o g tek­
sta kriptogram a, n jegove pripadnosti o vo j ili onoj krip-
tografskoj »fa m iliji« i tako dalje. Za dekriptaže su bile
p otreb n e go lem e k oličin e teksta i tom e prim jeren e ko­
ličin e statistika. Statistike je izrađivala mala vojska či­
novnika, uglavnom žena, ali se dek rip terim a isplatilo
da p on ek e statistike izrađuju sami. U rješavanje se ula­
gala silna m entalna energija. »K a d radite na kakvom
kodu, m orate se tako koncentrirati da go to vo zapadne­
te u trans«, sjeća se gđica Friedrichs. »D ekriptiran je
često nije čin svjesnoga m isaonog napora.« Gđica
F riedrich s im ala je dojam da su rješenja ponekad
»sam a od sebe« iskakala, izranjala iz podsvijesti.
A li podsvijest (ako je to doista bila ona) d obivala je
znatnu p o m o ć od tzv. in form acijske grupe koju je p red ­
v o d io pastor Joachim Z iegen riicker. Ta je grupa im ala
zadatak da kolacionira, uspoređuje različite in form acije
do kojih se d ola zilo slušanjem stranih radio-stanica, č i­
tanjem m em oran du m a M inistarstva vanjskih poslova,
p raćen jem savezničke štam pe (grupa je prim ala Times
o d početk a d o kraja rata) i čitanjem dekriptata Pers Z - cl
T a k o obaviještena, ta je grupa (kako kaže gđica F ried ­
rich s) m ogla dati točan o d g o v o r ako bi jo j dekripteri
p ostavili u zm im o o va k vo pitanje: »T k o je, s p rezim e­
n om k o je započinje s W, razgovarao u utorak s nekom
o so b o m čije p rezim e završava s n, u m jestu k oje im a u
svom im enu p o ? «
M n o g o su k oristile i novčane p rem ije kojim a se sti­
m ulirala želja d ek rip tera da uče strane jezik e i njihova
volja da stečeno znanje održavaju na zavidnoj razini. V i­
sina p rem ije ovisila je o težini jezik a koji bi se učio; za
engleski i francuski nisu se d ob ivale nikakve prem ije,
je r se sm atralo da ih svaki d ek rip ter ion ako m ora znati
i da ih zna. Svake četiri god in e d ek rip teri su polagali
k on troln i ispit poznavanja stranog jezik a kako bi d ok a­
zali da n jim e i dalje d o b ro vladaju. M n ogi su naučili po
četiri strana jezik a učeći svake god in e n ovi jezik, i m je­
sec dana prije ispita d o tjeriva li znanje na tečajevim a u

15
nekoj od B erlitzovih škola. T a k o je Pers Z im ao struč­
njake za jezik e g o to v o svih zem alja k oje su b ile d o v o lj­
no velik e da imaju vlastitu diplom atsku službu. Dekrip-
ter O lbricht b avio se teškim zadatkom razbijanja kines­
kih kodova. N eki Benzing, tak ođ er dekripter, tako se
oduševljavao turskim jezik om i dekriptiran jem turskih
kriptogram a da su ga k olege sm atrali »p ra vim pravca-
tim tu rkom anijakom «.
D ekripterim a su v rlo m n o go pom agali ro b o ti — m e­
hanizm i sposobni da silno b rzo obavljaju neke izvan­
redn o rep etitivn e poslove, ili da olakšavaju baratanje
različitim tip ovim a podataka. M n ogi su ro b o ti bili za­
pravo m ehanički tabulatori (m ehanički računari), koji
su se na običan način služili ob ičn im p erfo rira n im kar­
ticama; ali m nogi drugi bijahu konstruirani specijalno
za Pers Z, za stanovite specijalne poslove, a b ili su sa­
stavljeni od standardnih dijelova. K on stru irao ih je
H ans-G eorg Krug, nekadašnji srednjoškolski p ro feso r
m atem atike, čovjek s nesum njivo genijalnim sm islom
za takve poslove.
T ek stovi poruka p erfo rira li su se na kartice (ili, ako
se rad ilo s aparaturam a tvorn ice Siemens, na papirnu
vrpcu), koje bi se zatim »p rop u štale« kroz te m ehaniz­
m e da oni tabuliraju (izračunavaju) slovne frekven cije
tekstova, da otkrivaju ponavljanja ili prekinuta (d je lo ­
m ična) ponavljanja, da m jere in tervale m eđu njima, da
»sortiraju « tekstove. Jedna kom binacija tih m ehaniza­
ma, nazvana »specijalni k om p arator«, m ogla je auto­
m atski rješavati jednostupačne transpozicije. Pom oću
p erforiran ih kartica, tj. analizom znakova na njima, ona
bi »izvu k la « iz k riptogram a d io n jegova teksta kojem u
je dužina od govarala vjerojatnoj (pretp ostavljen oj) duži­
ni stupca tablice za transpoziciju, zatim bi u spoređivala
ostatak kriptogram a, kom ad p o kom ad, s tim fragm en ­
tom , izračunavajući frek ven cije bigram a u svakom
»stu pcu « takve su p erim p ozicije — i onaj stupac koji bi
zajedno s izabranim fragm en tom dao najveću frek ven ­
ciju predstavljao je, m o g lo se pretpostaviti, dva susjed­
na stupca na tablici. Postupak bi se zatim nastavio s ne­
kim novim stupcem kao u zorkom da se tako p roširi re ­
konstrukcija. B udući da je ta aparatura m ogla u spore­
đivati individualne bigram e s frekven cijam a bigram a
koje je im ala u »m e m o riji«, dala se adaptirati i za de-
kriptiranje transponiranog koda.

16
 Te su aparature bile kao stvorene da obavljaju zacijelo
najčešći dekripterski postupak u drugom svjetskom ratu
— »skidanje« num eričkih pribrojnika (m askim ih grupa)
prešifriranog koda. Osovinski, saveznički i neutralni dek-
ripteri služili su se za to identičnim postupkom, što ga je
svaka veća država bila sama otkrila, vjerojatno još u raz­
doblju između dva svjetska rata. Dekripterske jedinice na
fronti obavljale su ga »ru čn o« — olovkom i papirom.
Taj se postupak ob ičn o naziva »m e to d o m d iferen ­
cija«. E vo kako izgleda. D ek rip ter najprije identificira -
utvrđujući različite oznake, ili pom oću analize prom eta,
ili na tem elju drugih podataka — grupu prešifriranih p o ­
ruka u kodu, za k oje pretpostavlja da su bile kodirane
istim bazičnim k o d o m i da je u njihovu prešifriranju
p rim ijen jen isti dugi aditivni (p rib ro jb en i) ključ ili ba­
rem n eki n jegovi dijelovi. Služeći se kao uporištim a po­
navljanjim a ili indicijam a d ob iven im od oznaka na p o ­
četku ili kraju poruka, d ek rip ter slaže te poruke jednu
ispod dru ge da bi se tako d ijelovi prešifrirani istim adi-
tivn im ključem našli vertikaln o jedan iznad drugog, da
bi se »vertik a ln o poravn ali«, tvoreći vertikalne stupce.
(A k o d ek rip ter nem a nikakvih podataka koji bi sugeri­
rali kako da obavi takvo vertikalno poravnavanje, on
m ože testirati jed n u varijantu poravnavanja za drugom
da vid i h oće li iz koje od njih izvući kakav rezultat.)
Poslije toga d ek rip ter odu zm e svaku prešifriranu
grupu na istom stupcu od svake druge takve grupe.
N ajprije odu zm e prvu prešifriranu grupu od same sebe,
zatim od druge grupe, pa od treće, četvrte i tako dalje;
nakon toga od u zm e drugu prešifriranu grupu od same
sebe, pa od treće grupe, pa od četvrte, pete i tako dalje.
Rezultati (d iferen cije), koji se dobivaju u svakoj takvoj
»ru n d i«, upisuju se u »kn jigu d iferen cija«; upisuju se i
lok acije svakih dviju prešifriranih grupa, koje su dale
svaku od tih diferencija. D ek rip ter obavi tu operaciju
oduzim anja na svim stupcim a i upiše sve diferen cije u
»kn jigu d iferen cija «, a kad je taj posao obavljen, pokuša
u knjizi pronaći dva stupca koji imaju neku jednaku d i­
ferenciju. Postojanje takve istovjetne diferencije pokazuje
da se na takva dva stupca nalazi ista osnovna grupa pre-
šifrirana na svakom stupcu vlastitim pribrojnikom .
O tkrivanje takve identičnosti om ogu ću je dekripteru
da svede dva stupca na ekvivalen tn i oblik. T o se radi
ovako: D ek rip ter oduzm e, na p rvo m stupcu, prešifrira-

2 - Sifranti protiv ¿pijuna III 17

nu grupu — koja je na tom stupcu dala istu d iferen ciju
kao na dru gom stupcu —od svake prešifriran e grupe na
tom prvom stupcu — što znači da zapravo otk riva b roj­
ke prešifrirane grupe za tu »ru n du «. Taj se postupak
p on ovi na drugom stupcu, s n jegovom prešifriran om
grupom . Tako se d ob ije tzv. relativni osnovni (nemaski-
rani) šifrat na oba stupca. Sve grupe na ta dva stupca,
koje su bile identične u svom e izvorn om obliku, u os­
n ovn om šifratu, bit će iden tičn e i u tom obliku relativ­
nog osn ovn og šifrata. Ali od apsolutnog osn ovn og šifra-
ta razlikovat će se po jed n o m konstantnom faktoru.
D ek rip ter zatim taj postupak ponavlja na svim ostalim
stupcim a koji im aju zajedničku diferenciju, pa tako svo­
di i sve druge stupce za zajedničku diferen ciju na isti
relativni osnovni šifrat. K ad je tako »skin u t« prešifrat,
on pokušava riješiti sam kod. A k o je to jed n od jeln i kod,
d ek rip ter lako i brzo utvrđuje onaj konstantni fak tor i
tako otkriva apsolutni osnovni šifrat; ako je to dvodjel-
ni kod, to je o b ičn o i n em ogu će i zapravo nepotrebno.
U zm im o kao p rim jer pet k riptogram a s p retpostav­
kom da su izabrani izm eđu hrpe intercepata uhvaćenih
u toku istog dana. D ek rip ter zna iz iskustva da prva
grupa svake poruke, tzv. in dikator (pokazna grupa) o z­
načuje polaznu točku za aditivnu sekvenciju, koja se na­
lazi u kodnoj knjizi protivnika. Tako grupa 6218 zapra­
vo znači da poru ka započinje gru pom na 62. strani, 1.
retku, 8. stupcu kodne knjige. U »n ašem « slučaju takav
in dikator nose čak tri od pet poruka, što znači da se nji­
hovi šifrati »preklapaju « već od svojih prvih grupa.
Druga poruka, s in dikatorom 6216, započinje na istoj
stranici i na istom retku, ali ne na 8. n ego na 6. stupcu.
Iz toga se m ože zaključiti da je treća grupa te treće p o ­
ruke vjerojatn o prešifrirana pom oću iste aditivne (mas-
k im e ) grupe kao prve grupe on ih triju poruka, pa se
tako i »p oravn ava«. Isti postupak d o v o d i d o poravnava­
nja poruka s indikatorom 6217. K ad se tako razmjesti svih
pet grupa, svaki stupac prešifriranih grupa im a isti aditivni
ključ. E vo kako je dekripter izveo to poravnavanje:
in d ik a t o r A B C D E F G H I J

1 6218 6260 7532 8291 2661 6863 2281 7135 5406 7046 9128 . . .
2 6216 3964 3043 1169 5729 3392 1952 7572 2754 7891 6290 6719 7529 . . .
3 6218 4061 6509 4513 1881 0398 3402 8671 4326 8267 6810 . ..
4 6218 5480 9325 3811 4083 5373 4882 8664 8891 6337 5914 . . .
5 6217 7260 8931 8100 5787 6807 2471 0480 9892 1199 8426 1710 . . .

18
 Poslije toga d ek rip ter podvrgn e »m e to d i diferen cija«
svaki o k o m iti stupac (preskočivši p rivrem en o kratke
stupce). R ezultate rasporedi na deset tabela. T a b ele za
stupce A i E izgledaju ovako:

A 6260 1169 4061 5480 8931 E 6863 7572 0398 5373 2471
6260 0000 5909 8801 9220 2771 6863 0000 1719 4535 9510 6618
1169 oooo 3902 4321 7872 7572 0000 3826 8801 5909
4061 0000 1429 4970 0398 0000 5085 2183
5480 0000 3551 5373 0000 7108
8931 0000 2471 0000

B rojk e na tabel i stupca A pokazuju što se d o g o d ilo

kad se 6260 odu zeo od sam oga sebe (diferen cija 0000),
od 1169 (d iferen cija 5909), od 4061 (d iferen cija
8801) . . . i tako dalje. (N a p o m in jem o da se kod takvog
k rip tografsk og oduzim anja desetice i ostaci ne prenose.
Zato, na prim jer, 86-17=79. Isto tako, ako se b roj s više
znam enki oduzim a od broja s m anje znamenki, m a­
njem se sprijeda doda jed n a znamenka, i to 1.) Svaki v o ­
doravn i redak pokazuje rezultate jed n e takve »ru n d e«
oduzim anja.
U jed n om dijelu »knjige diferencija« tih pet poruka pri­
mjećuje se da stupci A i E dijele diferencije 8801 i 5909
(to jest, da se one nalaze na oba stupca). U »knjizi diferen­
cija« im a i drugih stupaca sa zajedničkim diferencijama:

d ife re n cija stu p a c p o ru k e Zajednička d ife re n cija

8736 .F i, 5 2574
8801 A 3, 1 6260
8801 E 4, 2 7572
9077 B 3, 1 7532
9106 J 4, 3 6810
9220 A 4, 1 6260
9220 D 3, 1 2661
9308 C 4, 3 4513
9391 D 2, 1 2661
9391 I 4, 1 7046
9391 J 3, 2 7529
9510 E 4, 1 6863

B udući da je prešifrirana grupa 6260 dala na stupcu

A d iferen ciju 8801 (koju stupac A »d ije li« sa stupcem
E), d ek rip ter odu zm e 6260 svakoj prešifriranoj grupi na
stupcu A. Zatim to isto uradi sa 7572 na stupcu E. On

19
ujedno zna da je diferen cija 9391 zajednička stupcim a
D, I i J, i zato om ogu ću je da se ti stupci jed n ak o svedu
na ekvivalentan o b lik — tako da se svakoj grupi na tim
stupcim a oduzm e prešifrirana grupa koja je d o vela do
te zajedničke diferencije. T ih pet redukcija daju o ve re­
lativne osnovne grupe na pet stupaca:

in d ik n lo r A B C D E F G H I J .

r e la t iv n i
6 2 6 0 . . . . ______ 2 6 6 1 7 5 7 2 ______ ______ 7 0 4 6 7 5 2 9
> k lju č

1 6218 0000 ______ . . . . 0000 9391 . . . . ______ 0000 2609 j

2 6216 3964 3043 5909 ______ ______ 9391 0000 ______ ______ 9773 0000
3 6218 8801 ______ ______ 9220 3826 ______ ______ 1 2 2 1 9391 > o sn ovn a

4 6218 9220 ______ ______ 9391 8495 I g ru p a

5 6217 7260 2771 ______ ______ 4246 5909 ______ ______ 1 4 8 0 4291 J

Lak o je uočiti brojne p on ovljen e relativne osnovne

grupe — 0000, 5909, 9391 . . . i tako dalje. Budući da je
to izm išljen prim jer, a ne p rim jer iz prakse, čitava se
poruka (osim na dva kratka stupca) m ože reducirati na
takav relativni osnovni oblik. U praksi to nije uvijek
m ogu će postići potpuno, nego se o b ičn o dolazi samo
do d jelom ičn ih rješenja. Osim toga, d ek rip ter se p on e­
kad sretne sa zajedničkim diferencijam a, koje su nasta­
le sasvim slučajno, pa su zapravo - lažne. U o vo j seriji
pojavljuje se kao takva slučajna i lažna zajednička d ife ­
rencija 1480, i to na stupcu F (4882—3402) i na stupcu I
(8426—7046).* A k o bi se 3402 uzeo kao relativni ključ
stupca F, dao bi lažnu relativnu grupu o sn o vn o g šifrata.
A li velik broj korektnih zajedničkih d iferen cija u o v o m
kon kretn om slučaju poništava d jelovan je slučaja. A ko
se pokaže d a je kod, koji je tako prešifriran, jed n od jeln i
kod, d ek rip ter će ustanoviti da se relativna osnovna
grupa razlikuje od apsolutne osnovne grupe (ili baze)
za fak tor k orek cije 2371.
Tisuće takvih operacija oduzim anja (najprije da se
pronađu diferencije, zatim da se ustanove relativn e os­
novne grupe), rutinski posao sastavljanja tablica d ife ­
rencija — sve te radnje b ile su zapravo kao stvorene da
ih obavljaju m ehanički tabulatori, i u pravo je to b io p o ­
sao za koji su se ti strojevi i njim a slični tada najviše
u potrebljavali u d ekripterskim biroim a, ne sam o u N je ­
m ačkoj nego i drugdje u svijetu.

* Ponovo upozoravamo čitaoca na način oduzimanja koji se tu pri­

mjenjuje. — Prev.

20
 O sim tih aparatura, »p ok reta n ih « perforiran im karti­
cama, Pers Z služio se i raznim drugim napravam a koje
su ob avljale o d ređ en e specijalne poslove; te su naprave
stručnjaci Pers Z-a ili sami izum ili »o d p rvog do posljed­
njeg d ijela « ili su za te p oslove adaptirali neke naprave
koje su već otp rije postojale.
Funkcioniranje jed n e od tih naprava tem eljilo se na
u p otreb i p ro zirn o g papira i svjetla, a svrha jo j je bila da
se otkrivaju nove, još nepoznate aditivne grupe
(m askirne gru pe) kojim a su se podvrgavali već razbije­
ni bazični kodovi. Pom oću indikatora (oznaka na p očet­
ku krip togram a) ili pom oću ponavljanja d ek rip ter je
nastojao tako poslagati tekstove kriptogram a da svaki
stupac dade prešifrat nastao u p otrebom iste maskirne
aditivn e grupe. A k o se k od tem eljio na u potrebi
četvoroznam enkastih grupa, d ek rip ter bi uzeo kom ad
p ro zirn o g lin iran og papira p od ijeljen og na polja
(»k v a d r a te «) 200 x 200. V rh i strane takve tablice bijahu
indeksirani koordin atam a k oje su išle dvaput od 00 do
99. Z b o g toga su, na prim jer, četiri polja na sjecištu d v i­
ju vod ora vn ih k oordin ata 31 i dviju ok om itih k oord in a­
ta 50 predstavljala grupu 3150 — pon ovljen u četiri puta.
Iz prijašnjih dekriptaža kriptogram a šifriranih tim is­
tim k o d o m d ek rip ter zna da su, uzm im o, najčešće gru­
pe osn ovn og šifrata 6001, 5454, 6552 i 7123. (Da je riječ
o d vo d jeln o m kodu, to bi b ile relativne osnovne grupe;
da je k od jednodjelan, b ile bi, vjerojatno, apsolutne.)
D ek rip ter probuši rupe u n ek olik o prozirnih listova pa­
pira na m jestim a kojim a po koordinatam a pripada tih
pet grupa; p erfo rira ih na svakom od njihova četiri »p o ­
lja«. Zatim ispuni tušem četiri polja (kvadrata) prve
p rešifriran e gru pe (6001) na p rvom listu, druge preši-
friran e grupe (5454) na dru gom listu, treće na trećem
listu; kad je to uradio, postavi te papire jedan iznad
d ru gog (a sve zajedno iznad ja k o g izvora svjetla); m ora
ih točn o poslagati da svako m arkirano p olje s prešifri-
ranim grupam a d o đ e točn o je d n o iznad drugog. Najsjaj­
nija m jesta na tom p rozirn om »sen d viču « listova papira
označuju n ajveće okupljanje (aglom eraciju ) perforacija,
nastalih p erforira n jem polja na kojim a su grupe osn ov­
nog šifrata; nu m eričke razlike izm eđu koordinata tih
sjajnih m jesta i k oord in ata tam nih položaja (p olja p re­
m azanih tušem), na kojim a su m jesta prešifriranih gru­
pa, tvo re ad itive za taj stupac prešifriranih poruka. R az­

21
like se o b ič n o m jere na najvišem papiru. Prem a tom e,
ako se p rešifriran a grupa na tom papiru nalazi na 8808,
a sjajno m jesto na 6001, aditiv je za taj stupac 2807, a os­
novna kodna grupa te prešifrirane grupe jest 6001 —je d ­
na od najčešće upotrebljavanih.
Z apravo je ovaj postupak analogan postupku utvr­
đivanja koji je od 26 m ogućih dešifrata stupca slova na
vigen ereo vsk o j tabeli (gdje je svaki stupac šifriran istim
ključnim s lo v o m ) ispravan; ondje se to saznaje p o tom e
što se na njem u nađe najviše visok ofrek ven tn ih slova.
(Takvi se testovi često obavljaju p om oću alfabetskih
papirnih vrp ca na kojim a su visok ofrek ven tn a slova na­
pisana crven o m tintom ; te se vrp ce poravnaju jed n a s
dru gom tako da slova šifrata dođu jed n o iznad d ru go­
ga, a zatim se gledaju desni stupci da se vid i koji je »naj-
crven iji« i zato najviše dolazi u ob zir da predstavlja to č­
nu »garn itu ru « slova o tv o re n o g teksta. K a k o u tom slu­
čaju, tako i u slučaju kad se na opisani način u p otreb ­
ljava spom enuta naprava Pers Z-a, visok ofrek ven tn i e le ­
m enti, koji su u bazi šifre, već su otp rije poznati — o tv o ­
reni tekst u vigen ereovsk om postupku, osnovne grupe
u p rešifriran om k od n om kriptogram u — a poznati su i
šifarski alfabeti — norm alni u vigen ereovsk om postup­
ku, ob ičn o n epren osivo zbrajanje u prešifriran om
kodu. K a k o bi vrpca, koja bi im ala na tisuće slova, bila
previše nezgrapna za baratanje, naprava Pers Z-a služila
se d vod im en zion a ln om um jesto jed n od im en zion aln om
vrp co m (ne sam o dužina nego i širina), adi je m orala p o ­
navljati svoje k oordin ate upravo kao što je vigen ereov-
ska vrp ca ponavljala svoje alfabete. U oba se slučaja
m oguća rješenja provjeravaju simultano. U m etod i Pers
Z-a visok ofrek ven tn i se elem en ti koncentriraju i tvore
najsjajnija mjesta; u vigen ereovsk om postupku tvore —
najcrvenija.
T i su ro b o ti pom agali u dekriptiranju francuskih i ta­
lijanskih kodova, koji su se od vrem en a d o vrem en a ko­
ristili četveroznam enkastim kod n im grupam a s aditiv-
nim prešifriranjem . A li jedan je engleski kod ostao ne­
probojan, je r je silna dužina n jegova a d itivn og ključa
(40.000 grupa) sprečavala da se nakupi d o vo ljn o »g ra ­
đ e « za kriptoanalitičku obradu. N a početku d ru gog
svjetskog rata vjerojatn o je većina zem alja p rim jen jivala
aditivni sistem prešifriran og koda u hijerarhiji k od ova
nam ijenjenih diplom atskim službama. Sam a se N je ­

22
m ačka ponekad služila četvoroznam enkastim kodom ,
ponekad petoroznam enkastim , ali su aditivne grupe
bile naznačene u tzv. bilježnicam a za jednokratnu upo­
trebu. N ešto ipak treba naglasiti: unatoč svoj »m eh an i­
zaciji«, odn osn o unatoč p om oći koju su pružale m eha­
ničke naprave, razbijanje većine kodova svodilo se u
biti na rad individualnih dekriptera naoružanih samo -
o lo v k o m i papirom .
T a k o je »ra zb ijen « i sistem prešifriranja japanskoga
d ip lom a tsk og koda nazvanog K o d TSU. (B io je to jedan
sistem stupačne transpozicije s praznim poljim a u b lo ­
k ovim a za transpoziciju. Am erikanci su ga nazvali
»T ran sp ozicija K 19 K o d a J 19.) Japanska ambasada u
M osk vi p očela je m n ogo upotrebljavati taj kod u listo­
padu 1941, pošto se sovjetska vlada evakuirala iz u gro­
žene M osk ve u Kujbišev, pa su se za njom evakuirali i
strani diplom ati, da bi ostali što bliže sjedištu vlade. Pri­
je odlaska u Kujbišev, Japanci su m ožda naprosto raz­
b ili svoj teški stroj za šifriranje um jesto da ga ponesu
sa sobom , i p očeli su se um jesto njim e služiti svojim pa­
pirn im kodovim a. Pers Z je načinio prvi prob oj u taj si­
stem kad su otk riven e d vije poruke na kojim a su se na­
lazile sekvencije identičnih slova odijeljen e neidentič-
nim sekvencijam a. Zaključivši da te sekvencije p red ­
stavljaju isti osnovni šifrat, d ek rip teri su p očeli uspore­
đivati te dvije poru k e i ubrzo razotkrili takve aranžm a­
ne transponiranja i praznih mjesta koji su d o v o d ili do
stvaranja istih tekstova, u obliku nalik na onaj što ga
daju prave kodne grupe. (Taj je posao obavljen u jed n o
poslijepodn e.) U jed n o m od svojih najuspješnijih teh­
ničkih pothvata m atem atički su dekripteri tada »razb i­
li« o tp rilik e 30 obrazaca transpozicije i praznih mjesta,
a lingvisti su poslije toga p ročitali sam kod. Dekriptaže,
koje su iz toga proistekle, d on ijele su N ijem cim a vrijed ­
na obavještenja o sovjetskoj ratnoj p roizvod n ji i vojn im
aktivnostim a.
N ijem cim a bi, naravno, b ilo neugodno priznati da či­
taju šifrirane p oru ke svojih saveznika, pa su se na p o­
četku 1941. našli u p riličn o delikatnoj situaciji. Franz
vo n Papen, njem ački am basador u Turskoj, ja v io je 4.
veljače da mu je irački am basador u Turskoj rekao
kako »E nglezi, dok planiraju svoje akcije, znaju sve o
nam jeram a Talijana, je r čitaju njihovu šifru«. Em st
VVoermann, načelnik p o litičk o g odjeljenja M inistarstva

23
vanjskih poslova, o d lu č io je ispitati k o lik o u tom e im a
istine. Potkraj ožu jk a saznao je od Selchovva* da »T a li­
jani prim jenjuju tri sistem a šifri; prvi še lako dekriptira,
drugi teže, a što se tiče trećega, sm atram o vjerojatnim ,
ali ne i sigurnim, da se, zb og n jegove složenosti, Englezi
dosad nisu u nj p ro b ili. Naš ured čita i tu treću šifru.
. . . Šifra R im —B agd ad pripada d ru gom sistem u.«
W oerm an n je p re d lo ž io n ek olik o načina kako bi se o
tom e m ogli ob avijestiti Talijani. Jedan od njih b io je ti­
pičn o teutonski »lu k a v «: »M o g li bism o reći kako nas je
obavještenje k oje sm o d o b ili iz Ankare potaknu lo da
pokušam o d ek rip tira ti jedan radiogram na relaciji R im
- Bagdad, i kako nam je to m aločas uspjelo.« Talijani su
zaista upozoreni, ali ne znam o kako. N ešto se ipak zna.
N e k o lik o m jeseci kasnije njem ački am basador u R im u
princ O tto von B ism arck dao je na znanje n ekom funk­
cionaru talijanskog M inistarstva vanjskih p oslova da
N ijem ci čitaju n jih ove k o d o v e (ne spom enuvši da ih či­
taju i Englezi); ali, ne zna se jesu li N ijem ci izabrali taj
način da u p ozore Talijane u vezi s von P ap en ovim ob a­
vještenjem ili je n aprosto B ism arck b io indiskretan. N i­
jem cim a se zb o g talijanskih kriptografskih postupaka,
kao i zb og svih drugih njihovih postupaka, dizala kosa
u zrak; za to su im ali razloga i u vezi s reagiranjem Ta­
lijana na o v o u pozorenje. Naim e, Talijanim a nije ni na
pam et palo da p ro m ijen e svoje k o d o ve - i Pers Z ih je
lijep o i dalje čitao, svjestan da ih isto tako čitaju i En­
glezi. A li — Talijani nisu ipak bili ni izdaleka tako glupi
kakvim a su ih sm atrali N ijem ci. G ro f G aleazzo Ciano,
njihov tadašnji m inistar vanjskih poslova, iznosi u svom
dnevniku kako je reagirao kad je saznao da nacisti či­
taju n jegove poruke: »D o b ro je da to znam o; tako ćem o
ih ubuduće m oći prisiliti da pročitaju i on o što bu dem o
htjeli da pročitaju.«
K o d o v i m anjih zem alja ob ičn o se razbijaju lakše
n ego k o d o vi velik ih zemalja. T o nije sam o zb og stano­
vitih ob ilježja sam ih njihovih kodova, kao što su manje
dim enzije, m anji b roj kodova, m anje tablice aditiva; p o ­
srijedi je i to da je kriptografsko osob lje m alih zem alja
m anje školovano, slabije priprem ljen o, pa zato, na p ri­
m jer, m ora češće zahtijevati da se ponavljaju poruke
ako ne m ože dešifrirati kakav već prim ljen i kripto-

* Administrativni šef Pers Z-a. — Prev.

24
 gram, a to se osoblju većiH zem alja rjeđe događa. Osim
toga, m anje zem lje, budući da nemaju tako jaku i veliku
kurirsku službu i tako razgranatu kom unikacijsku m re­
žu kao veće i bogatije, naprosto ne m ogu distribuirati
n ove k o d o ve tako često kao velik e zem lje, pa zato sta­
rije k o d o ve p redu go upotrebljavaju. O tvoreni tekstovi
njihovih poruka ne sadrže tako ključno, »historijski«
važne podatke kao otvo ren i tekstovi nekih poruka ve­
likih zemalja; ali njihovi su dip lom ati ponekad tako » lo ­
cira n i« da dolaze d o vrijed n ih obavještenja. Pa ipak,
čini se da čak i te m ale zem lje ponekad d oslovn o »n a­
njuše« da su im se k o d o vi kom prom itirali, da su razbi­
jeni. G đica Friedrichs, d ek rip terk a n jem ačkog Pers Z-a,
rekla je o tom e u razgovoru s au torom o v e knjige: »D o ­
gađalo nam se da sm o krasno čitali njihove k o d o ve sve
dok se je d n o g ju tra situacija ne bi iznenada sasvim iz­
m ijenila.«
D ekriptati Pers Z-a, pretipkani i prevedeni, dostavlja­
ni su Selchow u, a on ih je prosljeđivao državnom se­
kretaru M inistarstva vanjskih poslova.* T o se tako ra­
d ilo sve dok na m jesto m inistra vanjskih p oslova nije
došao R ibben trop; poslije toga, tekstovi dekriptata, po
n jego vo m izričitom naređenju, m orali su se slati i dr­
žavnom sekretaru i njemu, R ibbentropu. D ekriptati su
dostavljani i F ü h rern ; p rim jerci nam ijenjeni H itleru no­
sili su oznaku F (Führer), uvijek napisanu zelen om tin­
tom . Ali, o tom e koji će se dekriptati poslati H itleru, a
koji neće, od lu čivao je R ibben trop, a on nije dao da se
H itleru šalje sve je r naprosto nije im ao hrabrosti da mu
šalje i n ep ovoljn e vijesti. M n ogi dekriptati koje bi p ro ­
čitao, H itleru se nisu sviđali, nije do njih m n ogo držao.
N a jed n o m du gom dekriptatu, u k ojem su se nalazili
m n ogi vrijedni podaci o situaciji u sovjetskoj p o ljo p ri­
vred i (što je b ilo o d ve lik o g značenja za procjenu sov­
jetsk oga v o jn o g potencijala), H itle r je napisao ovu na­
pom enu: » K ann n ich t stim m en!« (» T o ne m ože biti toč­
n o !«) Nacisti su radije gutali vlastite laži i tvrdnje vlas­
tite propagan de n ego da prihvate za njih neprobavljivu
istinu. G đica Friedrichs kaže o tom e: »Č ak i kad bism o
d ošli d o neke 'cvebe', nitko nam nije htio vjerovati.«
U travnju 1945. am erička je lavina protutnjala kraj
njem ačkih d ek rip tera u d vorcu Burgscheidungen. Is­

* Stalni podsekretar ministarstva. — Prev.

25
tom n ek olik o dana poslije toga d ek rip tere je otk rio
H askell Cleaves, o fic ir Službe veze, ro d o m iz države
M aine. Tada je saveznička V rh ovn a kom anda poslala
tam o m ješovitu kom isiju am eričkih, britanskih i fran­
cuskih stručnjaka da ih saslušaju. O sm og svibnja, dok je
svijet slavio pobjedu, 35 njem ačkih dek rip tera prebače­
no je avion om u London, gdje su b ili saslušavani punih
n ek olik o m jeseci. M eđu oficirim a, koji su saslušavali
njem ačke dekriptere, b io je i »m a jo r B ro w n «; n jegovo
pravo im e bilo je W illia m P. Bundy, i on je poslije p o­
stao p om oćn ik za D aleki istok am eričk og m inistra vanj­
skih poslova.* Za d ek rip tere n jem ačkog M inistarstva
vanjskih poslova rat je tako završio.
Sto su postigli? K akva je b ila njihova konačna bilan­
ca? Postigli su n ekoliko izvanredno vrijedn ih i velikih
tehničkih uspjeha — i za neke od njih to je b ilo sasvim
dovoljn o. Kunze i drugi m atem atičari u ekipi ob ičn o bi
se prestali zanim ati za neki p ro b lem čim bi svladali
kriptoanalitičke, dekripterske teškoće k oje je sadrža­
vao. Sigurno je da je njem ačke razbijače k od ova zani­
m alo kako utječu na politiku svoje zem lje, ali su o d g o ­
v o r na to pitanje m alokad dobivali: d ip lom a ti im o
tom e nisu govorili, a osim toga je ion ako izm eđu njih
i korisnika njihovih dekriptata stajao Selchow . Treb a
uzeti u ob zir i to da su se efekti »razvod n javali«: b ilo je
previše depeša k oje su, sve zajedno, davale isti učinak;
efekti su ovisili i o obavještenjim a iz raznih drugih iz­
vora, a ne sm ije se zaboraviti da su ih izob ličavale ko­
jek a k ve nacističke predrasude. Z b o g toga je b ilo napro­
sto n em ogu će povezati b ilo koje in dividu aln o kriptoa-
nalitičko obavještenje s b ilo kojim od ređ en im efektom ,
s b ilo kojim događajem ili razvojem događaja. Treb a
nakraju im ati na umu i to da je N jem ačka izgubila rat,
što znači da su, u krajnjoj liniji, rezultati svih napora
Pers Z-a svedeni na ništicu. Schauffler je, g o vo reći o
tom e, rekao autoru o v e knjige: »Ja o b ičn o kažem da
graditelj m ostova vid i što je napravio za dom ovinu, ali
m i naprosto ne znam o jesm o li išta napravili, je li naš
život išta vrijed io .«

* Bundyja je na taj položaj doveo Kennedy, ali je on na njemu os­

tao i za vrijeme Johnsonove administracije. Bio je jedan od Johnso-
novih najzlokobnijih i najagresivnijih savjetnika u vezi s američkom
politikom prema Vijetnamu. Smijenjen je nakon kraha te politike. —
Prev.

26
 Ipak treba znati da su dekripteri Pers Z-a čitali tajne
poru k e B ritanskog Carstva, Irske, Francuske, Belgije,
Španjolske, Portugala, Italije, Vatikana, Švicarske, Ju­
goslavije, Grčke, Bugarske, Rum unjske i Poljske; Egipta
i Etiopije; Turske, Irana, Kine, Japana, M andžukua i
Tajlanda; Sjedinjenih A m eričkih Država, Brazila, A rgen ­
tine, Čilea, M eksika, B olivije, K olu m bije, Ekvadora, Pe­
rua, D om inikanske R epublike, Urugvaja i Venezuele.
Nisu, naravno, razbili svaki kod svake od tih zemalja, ali
činjenica da su čitali k od ove 34 zem lje ukazuje na to da,
ma što o »vrijed n osti njihova života« rekao Schauffler,
naprosto nem a mjesta za razm išljanje o tom e jesu li oni
vršili svoju dužnost. O no što je bila njihova dužnost —
izvršili su.

U stravičnoj totalitarnoj džungli nacističke N jem ačke

glavešine su nacional-socijalizm a učvršćivali svoje
osobn e pozicije stvarajući i gradeći vlastite strukture
m oći, a bilo im je, naravno, potpuno jasno da je jedan
od izvora jačanja m oći interceptiranje tuđih poruka.
Sam o n ek olik o m jeseci nakon što je H itler postavio
H erm anna G öringa za m inistra ratnog zrakoplovstva,
taj d eb eli bivši zračni as osnovao je u svom m inistar­
stvu prislušnu jedin icu od osam ljudi i dao jo j zadatak
da in terceptira što više poruka. Jedinica je d ob ila naziv
Forschungsam t (»Istra živa čk i u red «), ali su »istraživa­
nja« kojim a se bavila bila veom a specijalnog karaktera.
Potčinjen izravno ministru, odgovaraju ći tako sam o Gö-
ringu, Forschungsam t nije im ao nikakve veze ni s istra­
živačkim od jeljen jem teh n ičke uprave Luftwaffe* ni s
njezinom in tercep cijsk om službom.
G örin g je sm jestio Forschungsam t u rekviriranu zgra­
du u berlin skoj Behrendstrasse, ali ju je potkraj 1933.
p reselio u H otel am K n ie u berlin skom predgrađu Char-
lottenberg. Za p rvoga šefa te službe postavio je Hansa
Schim pfa, svoga starog prijatelja i vjern og člana nacis­
tičke stranke, inače b ivšeg poručnika ratne m ornarice,
koji je u jed n o m razdoblju služio kao o fic ir za vezu iz­
m eđu krip tološk ih organizacija kopn en e vojske i m o r­
narice. G odin e 1934. Forschungsam t je uradio upravo
o n o što je G örin g od njega o ček iva o i zahtijevao: o p ­
skrbio je G örin ga p od acim a pom oću kojih je on p rid o ­

* Njemačko ratno zrakoplovstvo (1934-1945). - Prev.

27
bio H itlera u prvoj velik oj b o rb i za vlast u T rećem Raj-
hu — b orb i koja se vod ila izm eđu H itlero va najstarijeg
prijatelja i najprisnijeg suradnika u nacističkom p o k re­
tu, hom oseksualca Ernsta Roehm a, vođ e SA, na jed n oj
strani, i Göringa, H einricha H im m lera, vo đ e SS i šefa
Gestapoa, i pruskih junkera, na drugoj strani. R oeh m je
u tom obračunu ustrijeljen. V eć kratko vrijem e poslije
toga ta je sudbina snašla Schim pfa, vjerojatn o zb og
toga što je svoj posao o b a vio tako d o b ro da je previše
znao. G örin g je na n jegovo m jesto d o v e o princa Chris-
topha von Hessea, m lađeg brata princa Philipa von
Hessea, koji je b io G örin gov prijatelj još od kraja dva­
desetih godina. Christoph, k om e je tada b ilo o k o 35 g o ­
dina, bijaše četvrti i najm lađi sin landgrafa od Hessea,
bivšeg vladara te kneževine i člana jed n e od najstarijih
o b itelji u kršćanskom svijetu kojim a se m ože rek on ­
struirati genealogija. (N jih ova genealogija započinje još
u vrijem e vladavine K arla V elik og.) Došavši sada na to
m jesto, C hristoph je d o b io titulu »m in istarskog d irek ­
to ra « M inistarstva zrakoplovstva; osim toga je im ao čin
»O b e rfiih re ra SS u štabu Reichsfiihrera SS «, H einricha
H im m lera. U m ro je u Italiji 1941. godine.
Forschungsam t je prisluškivao telefon ske razgovore,
otvarao pism a i d ekriptirao kodirane i šifrirane telegra­
me. N jeg o vi su se izvještaji zvali Braune Blätter (sm eđi
listovi). U tipičn om takvu izvještaju, datiranom 19. ožuj­
ka 1945, koji je poslan ekon om skom odjeljenju Wehr-
machta, kaže se da je 14. ožujka švicarska »p o litičk a
u prava« (obavještajna služba) obavijestila švicarsku am ­
basadu u Lisabonu o sporazum u sklopljen om sa Savez­
n icim a u vezi sa željezn ičkim p rom etom iz južne Fran­
cuske. Podaci su proslijeđeni nadležnoj vladinoj ustano­
vi da ona ili po njim a postupi ili ih arhivira. Forschun­
gsamt je im a o i zadatak da snima, stenografira i zapisuje
sve telefon sk e razgovore G öringa i H itlera. Najslavniji
je takav zapisnik transkripcija 27 telefonskih razgovora
k oje je G örin g v o d io iz svoga ureda s raznim fu n kcio­
narim a u R im u i Beču; u tim razgovorim a, koji su se v o ­
d ili n ek olik o posljednjih sati prije Anschlussa,* bijaše
zapečaćena sudbina Austrije. Jedan od ljudi čije su pol-

* Anschluss = pripajanje. U historijskoj terminologiji Anschtuss

(ako stoji bez konkretnijeg objašnjenja) uvijek označuje pripajanje
Austrije Njemačkoj (1937). - Prev.

28
 ' ©eljeinte SRei^sfa^t!
I. 3>lc* (ft «In e « a a U 9 «lH i>nni» lm € i n n « b c » 9 l8 t © !B . (MbJdjniil l>nnb«»o«TT<it) in b « ( fja flu n g b n m « f « i « » Som £4. 4. IUM .
*■ f U i J i 1* B#IB t j ® o f t P H '^ U U n irnb ju n i C m p | o n ( b t n d )lip lf n 9 « i f o n t n bcffimml wnb bi«|«n a « a « n (fm p fa n A »»
M|đr«<ntgung au*4ul>4fibi{trn. "
B. S tfftc b tiu n ) nut hi boppcltem Um|tQtaf\ imb burd) f l u t i » obfc 3)i'tlrau(niprr|pn.
4. B croM fđtrigun g («b rr Mrt, M hitrrftnb« Im ^Đorltnui ob«r QotfUQimfi poti Mup.jQprn im SDorllout ecrbolm .
r». ttrnpfflnfl«r bahrt fGr fld>c»v Wun>ta>ol>iun(i lm © rljdm fdjrant, »la<1jQ>«i«to<tcll unb \RDđaob« Otrftofa t)i«rarn«n
4irl)t t o m c f t « S «r a f«n uadj fl$ . " * 11

(1 2 A ) V . H . . . / R * . S «*W »«8 »ttm t

Abkommen d s r S c h w e is m it d e n A l l i i e r t e n ü ber d i e A e g e lu n g
e c h w e is e r ls o h e r V o r k e h x s fr a g e n «

S lA S u ts vo n t ä g l i c h 3 s c h w e iz e r is c h e n
Z lix e n kw l a c h e n C e r b b r e lin d G e n f.
B e n u tz u n g d e e H a fe n s v o n T o u lo n d u r o h
s c h w e i z e r i s c h e ¿ fe h lt f e »

D as P o l i t i s c h e D e p a r t e m e n t l n B e r n v e r s t ä n d i g t
am 1 4 * 3 * 4 5 d i e s c h w e i z e r l e c h e O e s a n d t s o h a f t l n L i s s a b o n , d a s s
d o s m it d e n A l l i i e r t e n g e t r o f f e n e Abkommen d en B e t r i e b v o n t ä g ­
l i c h 3 Z U gen z w is o h e n C e r b b r e und G e n f m i t J e 60 0 t L a d u n g v o r -
e e h e . D ie s o h ^ e l z e r l a c h e n S o h i f f e k b a u t e n l n Z u k u n ft d e n H a fe n
v o n T o u lo n b e n u t z e n , d o c h e e l e n d i e ( J m s o h l a g z a & g l l o h k e l t e n a u f
4 0 0 t t ä g l i c h b e s c h r ä n k t « D e r E is e n b a h n v e r k e h r l n P r a n k r e l o h
« e r d e a l t s c h w e i z e r i s c h e n W a g g o n s und L o k o m o t iv e n d u r o h g e f U h r t
w e r d e n « D i e a l l i i e r t e n R e g le r u n g e n g e w ä h r t e n d e r S c h w e is w e i ­
t e r h i n d a s K o n t i n g e n t und d i e M a v l o e r t s f ü r L e b e n s m i t t e l lm R a h ­
men d e r f r ü h e r b e z o g e n e n M e n g e n « F e r n e r h a b e d i e S o h w e lz f ü r
v e r s c h i e d e n e I n d u s t r i e l l e R o h s t o f f e n e u e Q u o te n e r l a n g t « Da d i e
T r a n s p o r t m i t t e l lm A u g e n b l i c k n i c h t a u s r e i c h t e n « w e r d e f ü r d en
T r a n s p o r t v o n W a re n n a o h d e r S c h w e is e i n e V o r r a n g l i s t e a u f g e —
s t e llt *
D a s a l t d e n A l l i i e r t e n g e t r o f f e n e A bkoam en e r -
■ t r e o k t e e i c h a u e u e rd e m a u f v e r e c h l e d e n e P l n a n s a n g e l e g e n h e l t e n
u n d F r a g e n b e z ü g l i c h d e s W a r s n t r a n s l t s d u r o h d i e S c h w e is n o c h
D e u t s c h la n d « I t a l i e n und u m g ek eh rt s o w ie a u f d i e w i r t s c h a f t l i ­
c h e n B e s te h u n g e n i u o K e lc h «

(V a r g X . S 8/209/ 9 .4 9 S t i l « . i ! 7 . 5 - )

Faksimil tzv. »Smeđe sveske« — biltena Forschungsamta

tronske čestitke H itleru tako snim ljene i sačuvane za

buduća pok oljen ja bijaše princ Philip, F iih rerov em isar
— ro đ en i brat šefa prisluškivača.
T o što je Christoph prip ad ao SS-u, zloglasnoj oruža­
noj ruci nacističke stranke, g o v o ri o postojanju prisne
veze izm eđu Forschungsamta i SD-a ( Sicherheitsđiensta
— »S lu žb e sigu rn osti«), grane SS-a, koja je u početku
bila id eološk i pas-čuvar nacizma. Tako se, na prim jer,
u p ravo SD pob rin u o da se k od svakog plebiscita usta­
n ovi tko je »p o g re š n o « glasao; glasački su listići b ili nu­
m erira n i ob ičn im kravljim m lijekom , jed n ostavn om ali

29
efikasnom n evidljivom tintom . Rad SD-a b io je ipak o k ­
renut u prvom redu prem a unutra, prem a dom aćem
njem ačkom tlu, p rotiv njem ačkih privatnih građana, a
kako privatni građani, čak i kad su zavjerenici, go to vo
nikad ne upotrebljavaju kom pliciran e kodn e ili šifarske
sisteme, dekripterska je služba SD-a (ako je uopće p o­
stojala) bila m ala i bezim ena. To, naravno, ne znači da
SD nisu zanim ali tuđi razgovori; veo m a je vjerojatn o da
se i ta organizacija bavila prisluškivanjem telefonskih
razgovora i otvaranjem pisama.
Počevši od 1936. SD više nije nadzirao samo stranku
i ob ičn e građane, n ego i vladu odn osn o državni aparat.
Im ao je dvije sekcije: dom aću i inozem nu — prva je bila
okrenuta prem a N jem ačkoj, druga prem a inozem stvu.
O bje su im ale zadatak da svaku opasnost za N jem ačku
unište u zametku, prije nego što se dospije ustrem iti
p rotiv svetoga tla V elik o ga N jem ačk og Reicha. V jeroja t­
no je SD u to vrijem e don ek le p roširio i p oveća o i one
svoje aktivnosti koje su se odn osile na kom unikacije.
Od vrem ena do vrem en a »d r p io « bi kakav diplom atski
telegram i prisluškivao diplom atske telefon ske razgo­
vore. Jednom prilikom , 7. svibnja 1940, SD je prisluški­
vao čak telefonski razgovor izm eđu britanskog p rem i­
je ra N evillea Cham berlaina i predsjednika francuske
vlade Paula Reynauda — što treba razum jeti je r su ta
d vojica bili neprijatelji nacističke N jem ačke i nacističke
stranke. Ipak je najvjerojatnije da je SD najveći d io in o ­
zem n og kom unikacijskog m aterijala d ob iva o od For-
schungsamta, organizacije kojoj je sigurno b ilo isto tako
stalo da se od rži nacistički režim.
H im m le r je stajao na čelu SS-a kao stranački fu nkcio­
nar; kao državni funkcionar bio je šef dviju policijskih
organizacija Reicha — Gestapoa (k oji se b a vio p olitičk im
d elik tim a) i K rip oa (K rim inalpolizei), p olicije koja se ba­
vila ob ičn im krim inalom . O bje su organizacije im ale
vlastite prislušne sekcije, ali se čini da se i njihova d je­
latnost, jedn ako kao taj o b lik djelatnosti SD-a, na tom
polju svodila na prisluškivanje telefon skih razgovora i
otvaranje pisama, i da su se on e m a lo b avile dekripta-
žom.
G od in e 1939. spojene su stranačke i državne p o licij­
ske organizacije u jedinstvenu organizaciju R S H A
(Reichssicherheitshauptam t — Glavna uprava za sigur­

30
nost R eicha). Gestapo je tada postao Am t I V R SH A (Č et­
vrti ured R S H A ), a K rip o je postao Am t V (Peti ured).
D om aća grana psa-čuvara SD pretvorila se u Amt I I I
R S H A (T reći ured R S H A ), tj. u kontraobavještajnu služ­
bu; inozem na sekcija SD-a p retvoren a je u Amt V I (Šesti
u red ) — tj. obavještajnu službu. Zadatak Amta V I bijaše
prikupljanje tajnih podataka o stranim zemljama.
Č ini se da se SD u početku najviše oslanjao na tradi­
cionalnije postupke prikupljanja takvih obavještenja.
Ali, kratko vrijem e nakon Anschlussa W alteru Schellen-
bergu, tada još m lad om funkcionaru SD-a, došla je u
ruke arhiva austrijske tajne službe, i on je tada otk rio
da su najzanim ljiviji doku m enti u njoj upravo doku ­
m enti u vezi s njezinim kriptoanalitičkim pothvatim a.
N ešto kasnije m ožda je upravo to S ch ellen b ergovo
o tk riće »u p a lilo la m p ic e « u glavi W ilh elm a Hottla, m la­
d o g Austrijanca u službi RSH A, pa se sjetio pothvata
austro-ugarskih dek rip tera u p rvo m svjetskom ratu,
k oje je general M ax R on ge b io opisao u svojim uzbud­
ljivim m em oarim a. H o ttl je tada saznao da je 1938. Ges­
tapo uhapsio Andreasa Figla, nekadašnjeg šefa austrij­
skog Dechiffrierdiensta, i da ga drži u zatvoru. H ottl je
n a go vo rio H ein za Josta, tadašnjeg šefa Amta VI, neka
uredi da Figi bude pušten iz zatvora. Odm ah poslije
toga Figi je d o b io m jesto nastavnika k rip tologije u školi
sm ještenoj u jed n o j vili u berlin skom predgrađu Wann-
see, i on dje je p o č e o odm ah prenositi svoja iskustva na
novu generaciju kriptologa.
A li za takvu obuku treba vrem ena. Zato su sva ob a­
vještenja s područja kom unikacija, d o kojih je dolazio
R SH A, .bila iz raznih drugih izvora. R S H A bi se ponekad
d o čep a o kakva n ešifriran og telegram a, a jed n o m mu je
nekako došao u ruke španjolski dvodjeln i kod pom oću
kojega je čitao intercepte. U tom razdoblju pružila mu
se prilika — zacijelo bez presedana u povijesti k rip tolo­
gije — da kupi k o d o v e en groš. Y am ato Ominata, šef ja­
panske obavještajne službe u E vropi, p on u dio je N ijem ­
cim a na prodaju k o d o v e ju goslaven skog generalštaba,*
Turske, Vatikana, Portugala i Brazila, i to sve zajedno za
svotu od 28.000 švicarskih franaka. Čini se da je ta p o­
nuda prihvaćena, je r su sve te k od ove kad-tad čitale
razne n jem ačke službe.

* Bilo bi zanimljivo znati tko ih je prodao Ominati. - Prev.

31
 Obavještenja s područja kom unikacija R S H A d o b i­
vao je i od vojske i od Forschungsamta. Tako je u jesen
1941. Schellenberg, koji je u m eđu vrem en u bio postao
zam jenik šefa Amta VI, zam olio R einharda H eydricha, u
to vrijem e šefa čitavog R SH A, neka se p o veže s For-
schungsamtom i s vojn om k rip tološk om službom i od
njih zatraži da obrate naročitu pažnju na poru ke B e o g ­
rada i Vichyja,* u vezi s nekim obavještenjim a koja su
mu bila potrebna. O tprilike u to isto vrijem e H eydrich
je telefon ira o kom andantu službe veze Wehrmachta i
za m o lio ga neka Schellenbergu dostavlja sva obavješte­
nja o am eričko-japanskim p rego vo rim a d o kojih dođu
n jegovi dekripteri.
H im m leru ta ovisnost o drugim službam a nije bila ni
najm anje po volji, pa je u ožujku 1942. naredio Schel­
lenbergu neka o d e u G orin govu prekrasnu ladanjsku
kuću, Karinhalle, s p rijed logom da se Forschungsam t
p rip oji Am tu VI. G orin g je doček ao S chellenberga o d je­
ven kao kakav stari Rim ljanin (u togi i s rim skim sanda­
lam a na nogama), ali je ipak im ao u ruci svoju maršal-
sku palicu. B ez riječi je saslušao Schellenberga, a zatim
mu je dao p riličn o n eod ređ en od govor: »U redu, Schel­
lenberg, razgovarat ću o tom e s H im m lero m .« Nije, na­
ravno, ni prstom maknuo. Schellenbergu, koji je u to
vrijem e postao šef Amta VI, nije tada preostalo drugo
n ego da osnuje vlastito krip tološk o odjeljenje, d o b ro
o p re m lje n o i ob iln o financirano, sa zadatkom istraživa­
nja na području tajnog kom uniciranja, i to ne samo
k rip togra fije i kriptoanalize n ego i pronalaženja i usavr­
šavanja n evid ljivih tinti i m ik ro film o va za špijune. N ije
isključeno da je »m ozak i srce« te grupe b io upravo
Figi, i da je baš ta grupa sastavila bigram sku šifru (10
tablica 26x26 od kojih se po jed n a uzim ala za šifriranje
svake poru ke) kojom će se radio-m reža R S H A služiti kas­
nije u toku rata. M ožda je šifra nastala adaptiranjem jedn og
sistema kopnene vojske; zna se, naime, da je vojska neko
vrijem e upotrebljavala kao poljsku šifru jedan sistem big-
ramske supstitucije. U internom komuniciranju R SH A se
služio šifarskim strojevim a koje je dobivao od vojske.
* Autor je vjerojatno pogriješio u datumu. Beograd (a misli se za­
pravo na jugoslavensku vladu) bio je tada već pod njemačkom oku­
pacijom, a teško je zamisliti da bi Nedićeva marionetska vlada imala
bilo kakve kontakte koji bi mogli zanimali Schellenberga. »Vichy« je
sinonim za kolaboracionistički režim Petaina i Lavala u Francuskoj.
- Prev.

32
 K a k o b ilo da bilo, nova služba nije im ala m n ogo
uspjeha u pribavljanju kom unikacijskih obavještenja.*
T o znam o po tom e što je S ch ellen b erg i dalje d ob ivao
najveći d io takvih obavještenja od raznih drugih službi.
U svojim m em oarim a, objavljen im poslije rata, Schel­
len b erg piše: »P o č e v š i od 1942. p riređ iva o sam u svojoj
kući svaka tri tjedna večere na koje sam p ozivao tehnič­
ke šefo ve triju ro d o v a oružja, zatim M inistarstva ob ra ­
ne, G lavne uprave pošta koja je 'dezin vertirala' transat-
lantske telefon sk e ra zgo vo re i Forschungsamta. Na tim
bi večeram a m oji gosti diskutirali o n ovim tehničkim
dostignu ćim a i p om agali jedn i drugim a u rješavanju
p ro b le m a .** M islim da su ti sastanci, više nego b ilo koji
drugi fak tor uzet zasebno, b ili najzaslužniji za visoku
naučno-tehničku razinu djelatnosti m oje službe. P om oć
koju sam d o b iva o od tih ljudi i naklonost koju su osje­
ćali prem a m eni osob n o bijahu on o što je učinilo m o ­
gućim a najveći d io op eracija tajne službe u vrijem e dok
sam n jom e ru k o v o d io .« O vd je im a m o p rim je r — n e­
viđ en d otad pa i kasnije — gd je jed a n obavještajn i
»o p e r a tiv a c « p rizn aje du g kom u nikacijsko-obavještaj-
noj službi.
Za tu darežljivu p o m o ć R S H A se d on ek le od u žio re­
zultatim a n ajvećega špijunskog uspjeha u dru gom svjet­
skom ratu — tzv. O peracije C icero. »C ic e ro « je b io Elye-
sa Bazna, Albanac, sobar sir H ughea Knatchbull-Huges-
sena, britanskog am basadora u neutralnoj Turskoj.
Bazna je uzeo voštane otiske ključeva crne škrinjice za
otp rem u d ip lom atsk e pošte, koju je sir H ughe držao
kraj kreveta; u njoj su b ili različiti tajni spisi na kojim a
je v o lio raditi noću. K lju čevim a što ih je izradio p o m o ­
ću voštanih otisaka Bazna bi o tv o rio škrinjicu, fo to gra ­
firao dok u m en te — i p rod avao tako snim ljene film o v e
agentu R S H A u Turskoj L. C. M oyzischu. N ijem ci su mu
za svaki film plaćali 15.000 funti — ali krivotvorenih.
Ti d oku m en ti bijahu u glavnom otvoren i tekstovi ka-
b logram a poslanih britanskom am basadoru iz L o n d o ­
na. Svi su bili od n ajveće važnosti; tu je, na prim jer, b ilo
* Termin se, naravno, odnosi na obavještenja dobivena dekrip-
tiranjem poruka protivnika. — Prev.
** Čini se da na te sastanke nije nikada došao nitko iz Pers Z-a -
Sto je po svoj prilici bilo posljedica velikog antagonizma i borbe za
vlast između Goringa i Himmlera na jednoj strani, i Ribbentropa i
vojske na drugoj. Goring je jednom pokušao dovesti Pers Z pod kon­
trolu Forschungsamta, ali nije uspio. — Autor.

3 - S i t r a n l i p r o t i v Špijuna III 33
 K 1 a b o d • f s h 1 3 k 1 a o P 4 r a t u V - y s
- »
K o r*.

• oa fn bi OU l b oo ii bv ba ar ra A» A eb mm BB v i 70 «7 tr du ve oa ho lo pu a
b ak wm 4 « la ev p f i i f ird d a u fo db F* rr lr ■u aa qr t b OC a r ru 4C St b
f “
o h p BO y f ao x b su pl ft q« am q p ls bc ba lc nw a p r a ra yi vr Cl e
1J i 1
a ov f f t k ▼a ha ta ^a lu IO ud f j lb bm f a ta • 3 Hl J Z a r rp rd br rh kt tv d
« dl v* pc a r. v k fl uo 11 o a ph ry lf af vt vq y * rs re pe pq ro aq a
ii S i Ci
r «u rf nt ir V* db ae bc ar ba «■ ar rp ul wn ah k u my r a ad te ■P ut lb r
e • X hđ vk at lb i i SB l r r r Jd *C kr bo al XV P * a u a b ab 11 ld ri ts vd m e
h bq oy a b b v q> sd a r PO o n r a • 3 om a s B b r a k a 77 K f «3 bb re 3s co fq 3r P« h
1 eb ■1 r l o t bt a k UD k l DJt t o b k •w 7 0 » P k3 k b a u a l 3o o f dt ml si bk qq P * 1
3 ▼V t f r i ■ P ky b i d « l b n a Cd ap t o bd BB a b v t a a A bj ▼C a b do q« ti uk ?C 3
k UT b t b f a x ka ■ a • 1 Bb ao ar tt a« J« d* 0
ar vf db ar •C ic V« ka ur pc o d k
1 L r • a kn l a Jb BU a t b u si r* e« ka 3» ba av ak op yn od kd u a a ic fy h* 1
■ SIT • 1 J | bu rk oa a s as r l ta kf uc krv k o dl ol a
TT 1n
D J « i « C* te dk vo ao
€ • ■3 qv Bi dp r f rb 73 b3 ■C r l q « u a »4 pb ah lt os qk n
Q V « Ck VI ap V« by
cm r a vr
ua J t w CP 3« an t r 3n bo t a •P or f 3 ab ek td o
PT
P H r kh l k A ao 1b d a j s o t q u d r
ak d a df ak Jk Pt ls a r va aa lp f s aa 3k o t P
q •a f c 33 r b V b o t PC l b t y o b p4 ■4* Q f fd oh a a bo *3 ba fp nq v a la rl oq lv 4
r «1 u q l D fa Cd l o r p a d k o U a l ¿o uu lo 7b ru aa V fr by ob OB n i u h m fa r
■ >1 nT a y 3 » BB k q T D l i « o S t PB 3 f h a um u a ■a at bb op qh c f y i Bd o a 3a a l a
l T " n BB o l a « a a r r r p a a r k d a SS b s d 3 o n a f ha d a I t a l oc ak q i oa la P l t
vr f a o v « r TV b b l j k v * 7 OM P * • f 3 * ft d d nd at aa t p 3b o a ta la rv la u
*1
V b i o l 11 • b 1J- b s a b n b k a « 7 7 4 3 * dq a a b f %r iq 3p n c c* 31 re ti lr vb V
w »3 £X BT q b o j o k r t I U b p wb qd 3 t ■ X a a p r j u n3 s d au » q b* ns sa km « 7 tB V
X kb J I u l p r v e x k r # r J CC PP • P t u SB ba sf aa do py aa ff oo to SB f b fa a
y fa oy ■U •3 •u ru ad an rr xa or os ba re tb ee ba ra cr lB na hn sr o3 7 b 13 7
« M bd n sa II lu 3J an so tu le ao dr kl le •7 q3 aa ls hr ne da bo kk s

a b e d a t b i 3 k ■ n o< k q r u - - a y *
P tlt .

v o ć a

Tablica za šifriranje za jedan bigramski sistem mreže RSHA u

Norveškoj

izvještaja o razgovorim a izm eđu Staljina, R oosevelta i

Churchilla. A li kad su ta obavještenja počela stizati u
Berlin, u studenom i prosincu 1943, H itle r i drugi naj­
viši funkcionari jedn ostavn o nisu htjeli vjerovati u nji­
hovu autentičnost. »O d više lijep o da bi b ilo istinito«, re­
kao je R ib b en trop M oyzischu, aludirajući na sam p ot­
hvat. Naravno, posrijedi je b ilo nešto dru go — R ib b en ­
trop nije želio p ročitati on o što je u tim telegram im a p i­
salo izm eđu redaka: da N jem ačku čeka skora i n em i­
novna propast.*
A li te poruke, na kojim a su b ile oznake datum a i sata
em itiranja, m ogle su p o m o ći N ijem cim a da dekriptiraju
britanske diplom atske k o d o v e .** M eđutim , iako bi b ilo
lo gičn o da dešifrati završavaju u rukam a dek rip tera

* Po najnovijoj verziji »Operaciju Cicero« izrežirali su sami Bri­

tanci radi obmanjivanja Nijemaca. Vidi: A. C. Brown: »Velike obmane
drugog svjetskog rata« (Izdavač: Centar za informacije i publicitet,
Zagreb 1977). — Prev.
** To treba objasniti. Nijemci su raspolagali inlerceptiranim krip-
togramima tih poruka, a »Cicero« im je davao njihove otvorene tek­
stove. Naznake datuma i vremena emitiranja omogućile bi da se krip-
togrami poistovjete s tim dešifratima - i da se tako njihov kod lako
razbije. - Prev.

34
Pers Z -a, S ch ellen b erg je njihove fo to k o p ije slao svojim
prijateljim a u službi veze Wehnnachta. Treba ipak na­
pom enuti da su oni prilično usko surađivali s Pers Z-om,
pa su m u vjero ja tn o d avali taj m aterijal na u p o tre ­
bu. Cak je m ogu će da je Pers Z d ob ivao p rim jerke toga
m aterijala i od sam og R ibbentropa. K a k o bilo da bilo,
zna se da su i K unze i Paschke vid jeli »C ic e ro v e « tek­
stove, ali ih ti tekstovi nisu im presionirali, točnije reče­
no, nisu ih im p resion irali tako da bi bili oduševljeni.
Zašto? Z b o g toga što su B ritanci sve svoje najpovjerlji­
vije poru ke p rešifrirali sistem om »bilježn ica za je d n o ­
kratnu u potreb u «. Zato su »C ic e ro v i« m aterijali vjeroja­
tno p o m o g li da se razbiju neki manje važni britanski si­
stem i i da se, zahvaljujući tom e, dolazi do nekih dru go­
razrednih obavještenja, ali je sigurno da te poru ke nisu
m o gle p o m o ći rekonstruiranju ključeva za prešifriranje
b ilo koje doista važne depeše, je r su te depeše bile pre-
šifrirane ključem za jedn okratn u upotrebu. Z b og toga
je »O p eracija C ic e ro « s k rip tološk og gledišta bila p o t­
puno bezvrijedna.
O tp rilik e u to vrijem e postavljen je 28-godišnji H otll
(onaj m ladi čovjek koji je »o tk r io « Figla) za šefa Am t V I
E — sekcije Amta V I za Jugoistočnu Evropu. U skoro se
sp rijateljio s nekim funkcionarim a m ađarske vojne
obavještajne službe, i njezin ga je šef jed n o g dana po­
zvao da mu pokaže svoju jedin icu za intercepciju i de-
kriptažu. Ta je m ađarska služba bila doista vrlo dobra
i ja k o se d ojm ila H ottla. On je čak zaključio da M ađari
sa svojim slabim tehničkim m ogućnostim a zapravo
ostvaruju više n ego Pers Z, Forschungsamt, kriptoanali-
tičari W ehrm achta i policijski prisluškivači i njuškala —
uzeti zajedno. O ko sredine 1944. H ottl je n a govorio ta­
dašnjega m ađarskog pron acističkog prem ijera A ndora
Sztojaya neka uredi da mu ta jed in ica dostavlja svoje
rezultate. N jezin šef, m a jor B ibo, koji je živio sam o za
svoj posao i ništa ga dru go nije zanim alo, pristao je da
rad svoje je d in ic e usm jeri na onaj p rom et u eteru koji
je zanim ao H ottla. U radio je to zato što mu je N ijem ac
o b e ć a o n ove ljude, novu i bolju tehničku op rem u i veća
financijska sredstva.
Pošto su se tako d o g o vo rili, H ottl je »p ro k rsta rio « so­
bam a B ib o va u reda i izabrao najljepše »c v e b e « m eđu
b rojn im dek rip tatim a k oje je on dje vidio. N e k o lik o

35
dana poslije toga stavio je taj svežanj papira na Schel-
len b erg o v stol i rekao: »M o lim vas da o v o pažljivo p ro ­
čitate. A k o želite ovakav m aterijal re d o v ito dobivati,
stavite m i na raspolaganje 100.000 švicarskih franaka.«
A li se S ch ellen b erg uplašio da se ta ideja neće ni najma­
nje svidjeti H itleru, koji nije vjerova o M ađarim a je r je
b ilo o čigled n o da im nedostaje entuzijazam za ideje
O sovine. H óttlu je od ob ren a sam o sim boličn a svota, ali
je on ipak došao do »s v o jih « 100.000 švicarskih franaka.
Izvukao ih je od Friedricha Schvvenda, financijskog ča­
robnjaka R SH A. T o zapravo nije b ilo teško, je r je taj n o­
vac b io ion ak o — falsificiran.
U prvih šest m jeseci suradnje M ađari su prem ašili
čak i najoptim ističnija H o ttlo va oček ivan ja čitajući v e ­
lik d io tajnih radiogram a što su ih slale strane am basa­
de u M oskvi. Čini se da se u to vrijem e m ađarskoj ekipi
p rik lju čio Figi i brzo postao jedan od njezinih dekrip-
terskih »zvijezd a «, postižući prava m ala čuda u svojoj
sobici i izvod eći ekipu iz kojekakvih slijepih ulica u
k oje je ponekad ulijetala. (»Ž iv io « je od litara crn e kave
i pušio p o n ek olik o kutija cigareta dnevno.) B ib o v i in-
tercep to ri i d ek rip teri postali su glavno vrelo R S H A na
sektoru kom unikacijskih obavještenja. Čitali su i neke
am eričk e i britanske poruke, p o g o to v o 1945. kad je u
ekipu došao jedan d ek rip ter »k o ji je odvajao nevažne
k rip togram e od važnih s n ep ogrešivom sigurnošću m je­
sečara.«* M ađarski dekripteri čitali su g o to v o sve ra-
dio-poru ke turske am basade u M oskvi, pa su tako, na
prim jer, saznali da Staljin gaji du b oke sum nje i n ep o v­
je re n je prem a svojim zapadnim saveznicim a i boji se da
bi m o g li sklopiti separatni m ir s N jem ačkom . G eneral
A lfre d Jodl, načelnik op era tivn o g štaba VVehrmachta,
rek ao je H óttlu da izvještaji turskog v o jn o g atašeja sa­
drže najbolja obavještenja o Rusiji kojim a je u to vrije­
m e raspolagao Wehrmacht. U pravo tada, potkraj 1944,
napredovan je Rusa p rim o ra lo je B ib o vu jed in icu da se
p ovu če na brda o k o O denburga u Austriji, a tri m jeseca
p oslije toga evakuirana je u skrovište na Alpam a. Ipak
ti p orem eća ji nisu uopće sm anjili k oličin u obavještenja
d o kojih je jed in ica dolazila i njezina se aktivnost zavr­
šila tek kada je završio i sam rat.

* To iznosi Hottl u svojim memoarima, koje je objavio pod na­

slovom Hitlerovo oružje od papira. - Prev.

36
 »N e želim p reu veličavati važnost on oga što sm o p o ­
stigli, ali m oram napom enuti da sm o u toku jed n e je ­
dine godine, k o lik o je potrajala ta suradnja [s M ađari­
ma], p ostigli najm anje sto uspjeha kakve m alokad po­
stižu obavještajne službe k oje se služe uobičajenim m e­
todam a«, kaže H ö ttl u svojim m em oarim a. T o im p o ­
zantno priznanje, k oje zapravo znači nezavisnu potvrdu
p oh vale što ju je S ch ellen b erg uputio dekripterim a, slu­
ži u krajnjoj liniji kao p otvrd a nečega m n o go šireg i važ­
nijeg. R iječ je o apsolutnoj superiornosti kom unikacij­
skog obavještavanja, i kvantitativnoj i kvalitativnoj, nad
svim dru gim o b lic im a bavljenja špijunažom u dru gom
svjetskom ratu.

Dugi niz godin a p rije stvaranja SD-a i R S H A čitavu je

njem ačku obavještajnu i kontraobavještajnu djelatnost
obavljala jed n a organizacija koja je pripadala vojsci. T o
je b io Abwehr. N aziv Abw ehr znači na njem ačkom
»o b ra n a « (kontrašpijunaža), i upravo je bavljenje
kontrašpijunažom bila prva funkcija jed in ice od šest
ljudi — p rv o g Abw ehra — koju je N jem ačka sm jela im ati
p o od red b a m a V ersajsk og ugovora. K a k o se kasnije p o­
većavala njem ačka vojska, p ovećavao se i Abwehr; ujed­
no su se p roširivale i n jegove funkcije, pa se p o čeo ba­
viti i »k on tra ob a vješta jn om « aktivnošću izvan same
N jem ačk e kao standardnom vojn om obavještajnom ak­
tivnošću, ali je naziv zadržao.
G od in e 1934, kratko vrijem e nakon dolaska na vlast,
H itle r je sp ojio kopnenu vojsku, ratnu m ornaricu i rat­
no zra k o p lo vstvo u W ehrm acht (O ružane snage Reicha),
s jed in stven om vrh o vn o m k om an d om za sva tri roda
oružja. T o je b io tzv. O K W (O berkom m ando der W ehr­
m acht — V rh ovn a kom anda oružanih snaga). Abw ehr je
p otp ao pod n jegovu nadležnost. G odin e 1935. postav­
ljen je za šefa Abwehra o fic ir ratne m orn arice adm iral
W ilh e lm Canaris: senzitivan, tajanstven čovjek, potpu­
no sijede kose, uvijek u civilu. Canaris je m rzio Hitlera,
a njegova je organizacija isto tako zdušno m rzila naci­
stičke organizacije SD i R SH A, koje su du plicirale funk­
cije Abwehra. T a je m ržnja bila uzajamna, ali su na kra­
ju krajeva p rotivn ici i suparnici ipak sklopili klim avo
p rim irje d o g o vo rivši se da će se Abw ehr baviti vojn om
špijunažom , a nacisti civiln om . U veljači 1944. H itle r je

37
raspustio štab Abwehra i čitavu organizaciju naprosto
p rip o jio RSHA-u; ondje je ona p retvoren a u Am t V I/ M il
i potčinjena Schellenbergu.
Štab Atnvehra im ao je tri sekcije ili odjeljenja. Abw ehr
I bavio se tajnom obavještajnom službom , špijunažom.
(N jeg o va Gruppe G p ro izvo d ila je n evid ljive tinte, lažne
pasoše i druge lažne doku m en te za tajne agente, dok je
G ruppe I održavala radio-vezu s A bw ehrovim tajnim
agentim a.) Abw ehr I I bavio se organiziranjem sabotaža,
tzv. specijalnih akcija. S ek tor djelatnosti Abwehra I I I
bila je kontrašpijunaža. (Za vrijem e rata organizirana je
unutar njega tzv. Gruppe N, koja je im ala zadatak da
nadzire održavanje konspiracije u kom unikacijskim
službama.) Abw ehr je im ao vlastitu m režu radio-stanica
za održavanje veza sa svojim agentim a. N alazile su se na
dva mjesta. D vadeset odašiljača b ilo je u o k o lic i H a m ­
burga,* u betonskim pod zem n im bunkerim a izgrađe­
nim na o tvo ren o m polju, a njihov je rad b io teledirigi-
ran iz p rijem n og centra udaljenog n ek o lik o kilom etara.
Druga grupa od devetnaest odašiljača nalazila se neda­
lek o od Ulma, u m aloj d rven oj baraci podignu toj 1938.
na brežuljku iznad grada.
Abw ehr nije im ao vlastite d ekriptere. O bavještenja d o
kojih je d ola zio dek rip tažom d o b iva o je (kao služba
W ehrm achta) od vojn ih d ekripterskih odjeljenja.
Postojala su četiri takva odjeljenja. Jedno je radilo
unutar O berkom m ando der W ehrm acht za oružane snage
u cjelini. Ostala tri radila su unutar glavnih kom an di ro ­
d ova oružja, tj. uz O berkom m ando des Heeres (O K H ,
Glavna kom anda kopnene vojske), uz O berkom m ando
der K riegsm arine (O K M , G lavna kom anda ratne m orn a­
rice), te uz O berkom m ando der Luftwaffe (O K L , G lavna
kom anda ratnog zrakoplovstva). Z apravo su sva p o te­
kla od je d n e jed in e in tercep torsk e i d ek ripterske služ­
be što ju je 1919. osn ovao u kopn en oj vojsci p o tp u k o v­
nik Buschenhagen, koji je u p rvo m svjetskom ratu ra­
d io u intercepcijskoj službi vojske. Buschenhagen je toj
službi dao naziv »V o lo n tersk a služba za izradu p ro cje­
na«, i sm jestio je u jed n o m uredu u Friedrichstrasseu. U
veljači 1920. (tada je im ala dvanaest ljudi) p reselila se
u zgradu M inistarstva obran e u Bendlerstrasse i postala
G ruppe I I Abwehra. Ali, kako se najveći d io njezina po­

* Centrala Abwehra bila je u Hamburgu. — Prev.

38
sla o d n o sio na kom unikacije, stavljena je n ek olik o go­
dina kasnije pod nadležnost glavne kom ande službe
veze.
Jedinica se još prije toga preselila u berlinsku četvrt
G runew ald i kam uflirala svoju pravu djelatnost p red ­
stavljajući se kao tobožnja agencija za novinske p rijevo­
de i studije. T o je učinjeno kako bi se izbjeglo pažnji sa­
vezn ičk e vojn e k on troln e kom isije* koja je, izm eđu os­
taloga, pazila na to da se njem ačka vojska ne upušta u
nikakvu interceptorsku i dekriptersku aktivnost. Jedi­
nica je p o n o vo i zapravo još teže prekršila slovo d irek ­
tiva savezničke kom isije i duh Versajskog u govora kad
se počela aktivno priprem ati za eventualnost da N je­
m ačkoj ustreba velik broj dekriptera - npr. u slučaju
n ovoga rata. N a dan 31. listopada 1921. generalštab je
razaslao svim jed in icam a ovu tajnu okružnicu:
Radi unapređivanja kriptografije, radi daljnjeg
razvoja obu ke u kriptografiji kao i radi toga da bi
se m ogli iskorištavati rezultati koje postiže H o rch ­
dienst [Prislušna služba], p otreb n o je izobraziti o fi­
cire za tu specijalnu službu.
O ficiri koji za to dođu u o b zir treba da d o b ro
poznaju radiotehniku, m atem atiku i geografiju;
osim toga, m oraju don ek le poznavati najmanje je ­
dan strani jezik (engleski, francuski ili neki orijen ­
talni jezik).
Oni neće napustiti svoje jedinice. U početku će
se nastava vod iti dopisno, i polaznici će rješavati
p ro b lem e k oje kom anda vojske postavi za zimski
semestar.
Oficiri, koji se budu naročito istakli, d oći će u
o b zir da rade u analitičkim stanicama viših k o­
m andi i u V rh ovn oj kom andi kopnene vojske, a
osim toga m ogu oček ivati nagrade u obliku knjiga
posvećen ih specijalnim granam a nauke.

Cim je saveznički nadzor popustio, jed in ica za »k o ­

m unikacijska obavješten ja« (prislušna služba) povećala
je aktivnost. D io njezina rada b ilo je hvatanje vijesti n o­

* Na temelju Versajskog ugovora, zapadni saveznici, pobjednici

u prvom svjetskom ratu, kontrolirali su njegovo provođenje u
Njemačkoj, u prvom redu zato da se spriječi njezino ponovno naoru-
žavanje i jačanje oružanih snaga iznad razine dopuštene mirovnim
ugovorom. - Prev.

39
vinskih agencija i n jihovo rezim iran je u obliku biltena,
koji se slao p ojedin im vladinim funkcionarim a. G odine
1926. služba je im ala stanice za intercepciju u šest na­
jvećih njem ačkih gradova. D vije god in e poslije toga,
1928, p očela je »p ra titi« (prislu škivanjem ) vojn e m ane­
vre susjednih zemalja, koji su se upravo te godine, p o­
slije desetogodišn jeg prekida, op et izvodili. Ljudstvo
ekipa za intercepciju ubačeno je u dem ilitariziranu
zonu uzduž Rajne prerušeno u tehničare njem ačkih ci­
vilnih radio-stanica ili poštanske tehničare. Za velik d io
uspjeha bila je zaslužna tzv. analiza radio-prom eta, p o­
stupak o kojem sm o već n ek olik o puta govorili. U raz­
doblju od 1931. d o 1937. održali su susjedi N jem ačke 52
velik a m anevra, a N ijem ci su u 35 m anevara uspjeli na
dlaku točn o rekonstruirati sastav i raspored jedin ica
koje su u njim a sudjelovale. P o m a lo su se bavili dekrip-
tiranjem šifarskih sistem a i uspjeli n ek olik o njih razbiti.
K ad je H itler 1934. usm jerio N jem ačku prem a ratu
od m azd e i osvajanja, silno su povećan e oružane snage
N jem ačke i pojačani svi ob lici vojn e aktivnosti. Tako su
povećan a i razna kriptološka odjeljenja, ali povećanje
dim en zija nije značilo i povećanje efikasnosti. R azlog
tom e b io je jednostavan. N ijem ci su im ali p rem alo spe­
cijalista za tu tajnu i kom pliciran u struku, prem alo da
bi se m o g le zad ovoljiti go lem e i sve veće p o treb e vojnih
i partijskih službi koje su se tim e bavile. N ek i dekrip-
teri kop n en e vojske prebačeni su na rad u Forschungs­
amt, neki u Luftwaffe; neki in terceptorski stručnjaci i
tehničari prešli su na rad u M inistarstvo propagande
Josepha G oebbelsa, gdje su zaposleni u službi koja je
hvatala vijesti stranih agencija. O berkom m ando der
W ehrm acht uspostavlja o k o 1937. vlastitu interceptors-
ku i krip tološk u službu, koja je oduzela d io osoblja dru­
gim sličnim službama, pa je tako d ošlo d o jo š većeg o d ­
lijevanja osoblja »s teren a«. O soblje tih n ovih službi sa­
činjavali su veteran i iz prvoga svjetskog rata, koji su
sada h rlili u novu njem ačku vojsku; većin om su to bili
o fic iri službe veze, koji nisu im ali ni iskustva ni sm isla
za intercepcijsku i kriptološku djelatnost. O ko sredine
1939. n jem ačke prislušne službe im ale su 18 puta više
ljudstva n ego 1932. ali rezultati nisu nipošto b ili u raz­
m jeru s tom g o le m o m razlikom .
Šest dana p rije H itlero va napada na Poljsku general-
-m ajor E rich F ellgiebel, k om e je tada b ilo 52 godin e a

40
b io je u službi veze jo š od svoje 17. godine, postavljen
je za šefa kom unikacijske službe OKW -a; titula mu je
glasila Chef W ehrm achtsnachrichtenverbindungen (S e f
Službe veze oružanih snaga). N jego v neposredni pret­
postavljeni b io je general-pukovnik W ilh elm K eitel, na­
čeln ik O KW -a, a jed in i K e ite lo v pretpostavljeni bio je
H itler. K eitel je napisao u F e llgieb elo vo j »karakteristi­
ci«: »N a svom polju izraziti tip vođe: oprezan, razborit,
sa sm islom za predviđanje, s organizatorskim darom ,
pun en ergije i osjećaja dužnosti . . . ali u svom stavu
prem a nacional-socijalizm u pokazuje sklonost n ep ro­
m išljenom kriticizm u . . .« Služba kojom je ru k ovod io
F ellgieb el nadzirala je sve njem ačke kom unikacije, pa
tako i njihovu sigurnost, a nadzirala je i intercepcijsku
djelatnost;* ujedno je služila kao neka vrsta štaba (ali
ne u kom andnom , hijerarhijskom sm islu) i kao savjet­
nik i k o n tro lo r svim službam a svih triju ro d o va oružja,
k oje su se bavile in tercepcijom .
N ep o sred n o p otčin jen a šefu W N V -a bila je tzv. Amts­
gruppe W. N. V. N jezin je šef bio general-m ajor Fritz
Thiele, k om e je u početku rata b ilo 48 godina; b io je ne­
kad F e llg ie b e lo v kolega, a prije toga radio je kao šef
prislušne službe O K H -a (G lavne kom an de kopnene voj­
ske). N a m jesto šefa Arntsgruppe W. N. V. postavljen je
na sam prvi dan rata. N jegova je jed in ica im ala radio-
sekciju i telegrafsku sekciju (k o je su održavale vezu iz­
m eđu vrh ovn ih kom an di triju ro d o va oružja), sekciju za
tehničku oprem u, adm inistrativnu sekciju i tzv. Chiffrie­
rabteilung (šifarska sekcija), koja je bila o b ičn o označi­
vana sam o kraticom Chi. Š ef Chiffrierabteilunga postao
je pu kovnik S iegfried K em p f, isti dan kad je F ellgieb el
postavljen za šefa W N V -a. K em p f, k om e je tada b ilo 43
godine, b io je aktivni o fic ir službe veze, sitničav »solda-
č k i« gnjavator kojega su svi p od ređ en i m rzili. U listopa­
du 1943. došao je na n jego vo m jesto 48-godišnji pu k ov­
nik H u go K ettler, čo vjek ve lik o g in tercep torsk og is­
kustva, koji je iz svojih ljudi znao izvući m aksim um za­
laganja.
G od in e 1944. p od ijeljen je Chiffrierabteilung na osam
grupa. Č etiri gru pe b ile su izravno p otčin jen e K ettleru;
* Na to upućuje i termin »Nachrichten« u nazivu službe. Ta riječ
zapravo ne znači samo »komunikacije« ili »poruke«, nego i »obavješ­
tenja«. U nevojnom kontekstu znači »vijesti« (na primjer novinske vi­
jesti). - Autor

41
ostale četiri podijeljen e su na dvije »n a d g ru p e« — G ru p ­
pe I I i G ruppe I I I spojene su u H auptgruppe A (za krip-
tografiju), a G ruppe I V i G rupe V u H auptgruppe B (za
kriptoanalizu). Svaka H auptgruppe im ala je p osebn og
šefa koji je b io p od ređ en izravno K ettleru . E vo kako je
izgledala ta organizacija:

Gruppe Z (Zentralgruppe). K ad rovsk a pitanja. A d ­

m inistracija. Plaće osoblja. Uredi i uredska o p r e ­
ma. Id eo lo šk i nadzor.
Gruppe /. O rganizacija i kontrola. Referat la.
Vanjska i dom aća m on itorska služba. (Chi je im a o
in terceptorske stanice u M adridu i S evilli kao i u
Lörrachu i Tennenloheu, a glavne su se stanice
nalazile u Laufu i Treuenbrietzenu.) Referat lb.
Proučavanje stranih kom unikacijskih sistema. R e­
ferat Ic. Organizacija teleprin terske m reže za Chi i
R S H A V I/ M il (to jest za bivši Abw ehr).
Gruppe II. Izrada njem ačkih šifarskih m etod a i
kon trola nad n jihovim prim jenjivanjem . Referat
Ila . M eto d e kam ufliranja telegrafskih i radio-po-
ruka. Izučavanje i usavršavanje tehnika intercep-
cije i prisluškivanja telefon a i telegrafa. K ripto-
grafska politika. N a d zor nad u p otreb om šifara.
M eto d e otklanjanja kriptografskih grešaka zb og
kojih se kom prom itiraju sistemi. Referat Ilb . R az­
vijanje njem ačkih šifarskih sistem a (m e to d e ka-
muflaže, tajna pisma, tajna telefon ija). N a d zo r nad
p roizvod n jom šifara. Instruktaža za proizvodn ju
šifara. Referat IIc . Usavršavanje kriptografskih sis­
tem a za agente koji se služe radijem .
G ruppe I I I . D obava šifarskog m aterijala. K o n ­
trola p roizvodn je, štam panja i distribu cije šifara i
ključeva. Rad centara za distribuciju. (G lavni cen ­
tar u Dresdenu, d ep o i u Halleu, Zvvickauu, Chem-
nitzu, Leipzigu, Frankfurtu na Odri, Bischofsvver-
di, M agdebu rgu i Reichenbachu.)
G rupe IV. Analitička kriptoanaliza. Referat IVa.
Testiranje pred ložen ih n ovih vojn ih kriptosistem a
i telefon skih in vertora da se ispita stupanj njihove
n eprobojn osti. Ispitivanje n ovih pronalazaka. R e­
ferat IVb. R azvoj i konstrukcija kriptoan alitičkih
aparatura za dekripterske je d in ic e Wehrmachta.
B riga za tehničku op rem u Chi. Referat IV c. R azvoj

42
 n ovih kriptoan alitičkih m etoda. Skidanje prešifra-
ta s k o d o va za G ruppe V. Referat IVĆL Nastava.
G ruppe V. K on k retn a dekriptaža poruka stranih
vlada, vojnih atašeja i tajnih agenata. Referat V
1—22. D om aći uredi. Referat Va. K od n e riječi Wehr-
machta.
G ruppe VI. In terceptiran je poruka radio-stanica
i novinskih poruka. Referat Via. Održavanje teh­
ničkih uređaja i oprem e. Upravljanje i kontrola
nad prislušnim stanicam a u Ludvvigsfeldeu, Husu-
mu, M ünsteru i Gleiwitzu. Referat VIb. In tercep ti­
ranje radio-em isija nam ijenjenih štampi. Hvatanje
vijesti stranih radio-stanica. Interceptiran je m eđu­
n arod n og radio-prom eta. Referat V ic. N ad zor nad
transm isijam a iz N jem ačk e u inozem stvo. Referat
Vid. Analiza radio-vijesti i novinskih vijesti. O bjav­
ljivanje tzv. C hi-N achrichten (dnevni bilten od 20
stranica sa sažetkom nešifriranih intercepata).
Specijalni izvještaji.
Gruppe V II. Referat V ila . Analiza i distribucija
materijala. Referat V llb . K ron ik a događaja.

O sim tih osam sekcija postojala je posebna »radna

k om isija « koja je p rovjeravala sigurnost njem ačke krip-
tografije, a bila je potčinjena izravno K ettleru. Za Chi je
rad ilo i pet—šest in terceptorskih četa. Od službe se za­
htijevalo da bude u n ep rek id n om kontaktu s kom u n i­
kacijskim službam a kop n en e vojske, ratne m orn arice i
zrakoplovstva, zatim sa šefom U prave za vojn e nabavke
kop n en e vojske i s kom andantom R ezervn e arm ije; s
R SH A-om , s m inistarstvim a vanjskih poslova, p rop a­
gande, pošta, civiln o g zrakoplovstva, trgovin e i ratne
p roizvod n je — i, naravno, s nacističkom strankom.
(Još prije 1945. Chiffrierabteilung je reorganiziran, pa
je otada im ao sedam um jesto osam grupa. Funkcije su
im, kako se čini, b ile p od ijeljen e ovako: Gruppe Z: ad­
m inistracija; Gruppe I: organizacija i kontrola; Gruppe
I I : C hi-N achrichten; G ruppe I I I : in terceptiran je vijesti na
radiju i u novinam a; G ruppe IV : kriptoanaliza; G ruppe V:
teleprin terska služba za Chi i R S H A V I/ M il; G ruppe X :
p rocjen a podataka, distribucija dekriptata, in fo rm ira ­
nje nadležnih službi o p ojed in im obavještenjim a. K a o
što vid im o, kriptoan alizi je pao rang, a p oveća o se rang
obavještenja do kojih se d olazilo iz n ekriptoanalitičkih

43
izvora i postupaka. M ožd a je to b io odraz pada vrijed ­
nosti kriptoanalitičkih rezultata pred kraj rata.)
Š e f H auptgruppe B (u kojoj su b ile koncentrirane
k riptoan alitičke djelatnosti i funkcije) bijaše »m in istar­
ski savjetnik« (M inisterial Rat) W ilh elm Fenner. T o je
b io 48-godišnjak, N ijem ac rođen i odrastao u Petrogra-
du, a v o d io je njem ačku vojnu kriptoanalizu još od
1922. godine. Sjajan organizator, upravljao je ekspanzi­
jo m grupe koja je počela s n ek olik o ljudi, a narasla na
više od sto i pedeset; m eđutim , sam oga je sebe h en di­
k ep irao egocen tričn ošću i u obraženim stavom prem a
svim n ekriptoan alitičkim službam a organizacije kojoj
je pripadao. N jegova desna ruka b io je ruski em igrant
p ro fe s o r N ovopašenij, koji je u doba carizm a radio u
zvjezdarnici Pu lk ovo nedaleko od Petrograda; taj je Rus
b io veo m a zaslužan za razvoj i usavršavanje tehničke
strane rada Hauptgruppe B, ali je inače n jegov položaj
b io p riličn o nizak. Čini se da je b io glavni d ek rip ter u
jed n oj od »n acion a ln ih « podsekcija, vjerojatn o u ruskoj
podsekciji Referat V 9.
Š e f grupe za analitičku kriptoanalizu (G ruppe JV) b io
je d r Erich Hüttenhain; on je istod ob n o ru k o vo d io na­
stavnom djelatnošću grupe (Referat IVd). Š e f Referata
IV a (k o ji je testirao njem ačke k riptografske sisteme,
služeći se p ritom često m atem atikom radi m jerenja
teo retsk o g stupnja njihove neprobojnosti, i eventual­
n o g usavršavanja na tem elju rezultata tih istraživanja)
b io je m atem atičar d r K arl Stein; im ao je čin p oru čn i­
ka, začudno nizak za tako važan i visok položaj. Referat
TVb, k ojim je ru k o vo d io inž. W ilh elm Rotscheidt, u p o­
treb ljavao je m ehaničke tabulatore i različite naprave
za specijaln e nam jene. U pravo je u tom Referatu izm iš­
ljen onaj postupak dekriptiranja p om oću p ro zirn o g pa­
pira i ja k o g izvora svjetla, koji sm o m aločas opisali (p o ­
stupak k ojim su d ek rip teri Pers Z-a »sk id a li« grupe za
p rešifriran je otp rije pozn atog koda). U početku se taj si­
stem p rim jen jivao sam o na k o d o v e s dvoznam enkastim
grupam a, a poslije se p roširio i na k o d o v e sa četvoro-
znam enkastim grupama. Referat IV b i sam se služio tim
postupkom , ali nešto drukčije: um jesto da se polja, koja
od govaraju n ajfrekven tn ijim grupama, perforiraju, o b i­
lježavala su se m alim p ločicam a koje bi se na njih p ri­
čvrstile; zato d ek rip teri nisu tražili najsjajnija n ego naj­
tam nija polja. S tein ovi m atem atičari v rlo su ekstenziv­
no prou čavali p ro b lem koji se m oga o izraziti pitanjem :
kako konstruirati takav fond kodnih grupa da kripto-
gram p rešifriran p om oću njih uspješno o d o lije v a upra­
v o takvom postupku dekriptaže. S e f Referata TVc b io je
p ro fe s o r d r W o lfg a n g Franz; na čelu G ruppe V (prakti­
čka k riptoan aliza) b io je d r V ic to r W endland, potčinjen
izravno Fenneru.
Na početku rata radili su kriptoanalitičari O K W -a u
bivšoj gradskoj vijećnici, u jed n oj od pokrajnih ulica što
izlaze iz Tirpitzufer, nedaleko od Benđlerstrasse, gdje je
b ilo sjedište O KW -a. O ko 1943. preselili su se u m nogo
veće p rostorije u betonskoj zgradi polukružna oblika, u
Potsdamerstrasse. T a je zgrada bila poznata p o d nazi­
v o m Haus des Fremdenverkehr, što je im a lo kao p oslje­
dicu m n oge šale na njihov račun; riječ »F re m d e n v e r­
k eh r« (turistički p ro m et) im a u njem ačkom šatrova-
čk om žargonu sasvim drukčije značenje: »sp oln i akt«.
D vadeset i p rv o g srpnja 1944. F ellgieb el je iznenada
m aknut s m jesta šefa W N V -a — i to je, naravno, uzdrm a­
lo čitavu tu organizaciju. U početku se p ričalo da je
sm jenjivanje F ellgieb ela u vezi s atentatom na H itlera
dan prije toga — poslije se pokazalo da su te glasine b ile
točne. F ellgiebel, čiju je antinacističku orijentaciju b io
zapazio jo š K e ite l i spom enu o je u n jegovoj »karakteri­
stici«, b io je čak jedan od ključnih sudionika zavjere
p ro tiv H itlera.* N a n jegovo m jesto sada je došao T h iele
iz O KH-a, postavši tako šefom k riptoloških odjeljen ja i
O K W -a i O KH-a. On je na tom m jestu ostao točn o m je­
sec dana, a zatim je ta k ođ er uhapšen kao zavjerenik.
N je g o v je dosje p rekrižen velik im znakom X, a ispod
toga stavljena je ova napom ena: »Izbrisan sa časne liste
njem ačke kop n en e vojske i W ehrm achta.« F ellgieb el je
sm aknut 10. kolovoza; T h ie le ubrzo poslije njega. Thie-
le o v o m jesto šefa obaju odjeljenja d o b io je general-pot-
pu kovn ik A lb ert Praun, koji je na toj dužnosti ostao sve
d o kraja rata.
M eđ u ostalim službam a bila je najstarija, najiskusnija
i najbliža O K W -u služba Heeresnachrichtenwesens (K o ­
m unikacijski sistem kopn en e vojske) — H N W . S ef
H N W -a b io je po položaju član generalštaba. K a o am e­
rička služba veze u dru gom svjetskom ratu, tako je i

* Vidi: A. C. Brown, »Velike obmane drugog svjetskog rata« (Izd.

Centar za informacije i publicitet, Zagreb 1977). — Prev.

45
H N W obavljao i kom unikacijske i interceptorsko-de-
kripterske dužnosti; jed n ak o kao am erička služba veze,
i on je svoje dekriptate slao vojn oj obavještajnoj službi
na ocjenu i upotrebu.
Ta je služba (p od strogim n adzorom Chi) izrađivala
n ove kriptografske sistem e i distribuirala ih jedin icam a
kopnene vojske. Za šifriranje poruka na višoj razini ko­
m andi (od O K H -a do štabova pu kova) vojska se služila
šifarskim strojem E nigm om , je r je b io pouzdan, pa je
podjedn ako d o b ro fu nkcionirao u ruskoj zim i i u libij­
skom ljetu. O ficiri službe veze sm atrali su da je taj sis­
tem kriptološki siguran, tj. n eprobojan — pod uvjetom
da se ključevi m ijenjaju triput dnevno, i to je naređeno
1942. godine. Glavni nedostatak E n igm e bio je u tom e
što nije sama pisala dekriptate — n ego su se oni m orali
slovo po slovo očitavati na žaruljicam a. S akum ulator-
skim p ogo n o m i prenosiva, E nigm a je m ogla služiti čak
u kamionu, za vrijem e vožnje, a način njezine u p otreb e
b io je od ličn o prilagođen p otrebam a radija.
A li na nekim podru čjim a E n ig m u je 1943. p očela za­
m jenjivati jed n a nova aparatura, k oja je m ogla »p isa ti«
tekstove, a konstruirala ju je i p ro izvo d ila tvorn ica
W anderer Werke. Zapravo je to bila E nigm a dru kčijeg
tipa, koja je funkcionirala na H agelin ovu principu vari­
ja b iln o g zupčanika. N avod n o su jed n u takvu aparaturu
pronašli u N orveškoj na sam om kraju rata s već o tip ­
kanim d ešifratom na vrpci koju šifrant naprosto nije
htio izvući, je r mu o čito nije b io p o volji n jegov tekst.
O tvoren i je tekst, naime, glasio; » D e r F uehrer ist tot. D e r
K a m p f geht weiter. D oen itz,« (F ü h rer je m rtav. B o rb a se
nastavlja. D oenitz.)
O K H je im ao teleprintersku vezu s arm ijskim korpu ­
sim a i s n ek olik o divizija. T a se veza održavala telep rin ­
terim a k oje je konstruirala i p ro izvo d ila firm a Siemens
đz Halske A. G., a m ogli su šifrirati i dešifrirati. Šifrant
bi jed n ostavn o otip k ao o tvo ren i tekst, koji bi se u apa­
raturi autom atski šifrirao; šifrat bi se poslao k roz žicu
i na drugoj strani isto tako autom atski dešifrirao, pa bi
prijem n i telep rin ter otip k ao izvorn i otvo ren i tekst.
Počevši od lipnja 1942. kom ande pukova, bataljona i
četa k opn en e vojske šifrirale su svoje p oru k e sistem om
dvostruke transpozicije, s tim da se za ob a b lo k a u p o­
trebljavao isti ključ. (Z an im ljivo je da se tim istim sis­
tem o m njem ačka vojska služila na početku I svjetskog

46
rata.) Svaka je divizija davala p od ređ en im jedinicam a
najm anje tri ključa. A li vojnici su tako zdušno m rzili si­
stem dvostruke transpozicije, da je upadljivo rastao
b roj poru ka em itiran ih en clair. Za podnošenje obavješ­
tajnih i bojnih izvještaja te su jed in ice u potrebljavale
m ale troslovn e ili troznam enkaste (n u m eričke) kodove,
koje su također, štampane, d ob ivale od svojih d ivizij­
skih kom andi. M n ogi su šifranti, naravno, njihovu je d ­
nostavnost pretpostavljali složenosti dvostruke tran­
spozicije, pa su ih često uzim ali za šifriranje bojnih za­
p ovijed i i na druge zabranjene načine. Neki se o fic ir
go rk o na to potu žio napisavši u svom izvještaju: »T a rn -
tafeln sind kein Schlüsselersatz!« (T ab lice koda ne m ogu
nadom jestiti šifru!) Poslije u toku rata dvostruku je
transpoziciju kao fron tovski kriptosistem zam ijenila
bigram ska supstitucija; ona je 1944. zam ijenjena jed n im
sistem om rešetke (grille). Jedinice službe veze služile su
se i b rojn im šifram a za specijalne nam jene — za šifrira­
nje pozivn ih znakova, za šifriranje brojki i tako dalje.
Radio-prislušna služba H N W -a (Heeresnachrichtenw e­
sens)* postojala je kao zasebna služba unutar svake ar­
m ije ili grupe armija. Tako je, na prim jer, šef Fernm el­
deaufklärung 7 (Radio-prislušna služba 7) u Italiji bio
1943. p od ređ en feldm aršalu A lbertu Kesselringu, ko­
m andantu njem ačkih snaga na Sredozem lju. Fernm el­
deaufklärung 7 sačinjavale su radio-prislušne čete i v o ­
dovi, te stanice za radio-lokaciju, raspoređene po čita­
vom srednjem dijelu S red ozem lja — na zapadnoj Kreti,
u južnoj Francuskoj, Sjevernoj Africi, na Siciliji i Sardi­
niji, u Italiji. Sve te jed in ice slale su vojno-obavještajne
podatke, d o kojih bi došle vlastitom radio-m režom , u
svoju centralu; ona se nalazila u mjestu R occa di Papa,
ju žn o od Rima, u neposredn oj blizini K esselrin gova šta­
ba; in tercepti neprijateljskih šifriranih poruka slali su
se štabu Fernm eldeaufklärung 7 na dekriptažu i p rocje­
nu. Fernm eldeaufklärung 7 distribuirala je nižim kom an­
dam a podatke od taktičke važnosti d o kojih bi došle
njezine prislušne stanice; to se radilo tako da su se em i­
tirali šifrirani specijalnom šifrom . Izv o r n ajvećeg dijela
tih podataka bijahu uhvaćeni radiotelegrafski razgovo­
ri, nešifriran e poruke, analiza radio-prom eta; ali je d o­

* Zapravo je riječ o službi veze kombiniranoj s prislušnom služ­

bom. — Prev.

47
 sta podataka davala dekriptaža neprijateljskih kripto-
grama. Slične jed in ice na drugim frontam a tak ođ er su
svojim štabovim a dostavljale vrijedan materijal.
K ad se H itler, u napadu m ahnitog bijesa, bacio na Ju­
goslaviju, njegove su snage pregazile tu m alu zem lju na­
predujući po b rd ovitom terenu — koji se dotad sm atrao
sigurnim od blitza — tako brzo, tako m unjevito, te se to
nije m oglo objasniti samo okoln ošću da su njem ačke
snage b ile n eu sporedivo jače od ju goslavenske vojske.
Jedan od uzroka tako brzog poraza Jugoslavije bijaše
svakako i to što su se N ijem ci m o g li ravnati po ju go ­
slavenskim vojn im porukam a i tako od ređ ivati na ko­
jim će se pravcim a njihove o k lo p n e k olon e najlakše
p ro b iti do Zagreba, Sarajeva, B eograda. Naim e, još od
1940. tehničari intercepcijske službe njem ačke vojske, u
civiln im odijelim a, in terceptirali su sve jugoslavenske
vojne radio-poruke služeći se jed n o m prislušnom stani­
com podign u tom u Sofiji; osim toga, N ijem ci su razbili
jugoslavenski vojni kriptosistem .
D ek rip teri njem ačke vojske dek rip tirali su am eričke
p oru ke šifrirane strojnom šifrom M —209 još od kraja
1942, to jest, zapravo od sam og p očetka p rvoga n ep o­
sredn og sukoba am eričk e i njem ačke vojske u Sjever­
noj Africi. Iz tih su dekriptaža saznavali m noge podat­
ke, i važne i one. naoko sitne; došli su na p rim jer d o
obavještenja da su 72, 45. i 29. puk lakih protuavionskih
to p o va i 71. puk teških protuavionskih top ova stavljeni
pod kom andu 52. protuavionske brigade (a to je tip
obavještenja, u vezi s bojn im rasp ored om protivnika,
v e o m a vrijedan za svakog op era tivn o g kom andanta); ili,
saznali su da se 1. travnja 1943. T reći pješadijski puk na­
lazio u kvadratu 43835, tj. 37 kilom etara od Gafe; da je
A m erik an cim a zabranjeno pucati na avion e osim ako
ih o v i napadnu (to zato da ne bi rušili savezničke a v io ­
ne). Svi ti detalji prikupljali su se i povezivali, što je nje­
m ačkim kom andantim a o m o gu ćiva lo da dobiju sliku o
jed in ica m a s kojim a su suočeni, o njihovu m oralu, o nji­
h ovoj bojnoj sprem nosti.
Z nalo se d o go d iti da dekriptaža sam o jed n e poru ke
izazove u pravo dram atične posljedice. Za vrijem e jed n e
k on feren cije u K esselrin govu štabu, pukovniku Karl-Al-
b ertu M iiggeu, šefu Fem m eldeauflarunga 7, dostavljen
je dekriptat britanske poru ke neposredn o prije toga in-
tercep tiran e i dekriptirane. U njoj se javlja lo da je na

48
jed n o m m jestu u n ekom klancu, u Sjevernoj Africi, ne­
k o lik o britanskih m otoriziran ih i oklop n ih kolon a stvo­
rilo pravi »č e p «; nagruvali su se, pisalo je u poruci, d o­
šavši istod ob n o u wadi (klanac) kod m jesta . . . Tekst
k riptogram a b io je tako »uprskan« da se im e mjesta
nije nikako m o g lo pročitati. K esselrin g je smjesta nare­
d io zrakoplovstvu da potraži m jesto gdje su te »nagru-
va n e« kolone, i već za kratko vrijem e taj je wadi pron a­
đen. Luftwaffe je to tako brzo obavila da je K esselrin g
d o b io izvještaj o tom e jo š prije završetka on e k on feren ­
cije. O dm ah je n ared io da Luftwaffe napadne taj »č e p «,
pa su nagruvane britanske k o lo n e p retrpjele teške gu­
bitke i uništen je velik b roj tenkova i vozila.
N a p očetku veljače 1944, u toku b orb i u Italiji, am e­
rička 5. arm ija pokušala je p o n o vo osvojiti tvornicu
C arroceto, ključno važan položaj koji su N ijem ci bili za­
uzeli u protunapadu. »Z a am erički V I korpus nije b ilo
važno sam o zauzim anje te tvorn ice i područja ok o nje,
nego je b ilo važno da se tako olakša položaj većeg dijela
1. d ivizije«, piše službeni povjesničar 5. arm ije. »U z p o ­
m oć 191. ten k ovsk og bataljona, vojn icim a 1. bataljona
uspjelo je da se poslije p od n e probiju u tvornicu, ali su
ih m alo zatim N ijem ci op et od atle izbacili. Iako su p o ­
slije toga naša artiljerija i ten kovi p retvo rili tvornicu u
goruću hrpu ruševina, N ijem ci su se ipak držali i nisu
uzm icali. Od zarobljen ika sm o saznali da su unaprijed
znali za napad, i to iz in tercepta jed n e naše poruke. Još
jedan napad, izveden sutradan pred samu zoru, p ropao
je, pa je 45. divizija odustala od daljnjih pokušaja da os­
vo ji tvornicu.«
K a d su je d n o m Saveznici stekli apsolutnu nadm oć u
zraku, N ijem ci više nisu m o g li obavljati zračna izviđa­
nja pa su sve više o v isili o radu svojih radio-prislušnih
službi, p o g o to v o nakon savezničke invazije u N orm an ­
diji. A li taj izv o r obavještenja nije b io sveznajući. K ad se
u jesen 1944. grupa arm ija p od k om an d om generala
G eorgea Pattona p rip rem a la da osvoji tvrđavu kod
Metza, njem ačke su snage otk rile te p rip rem e najviše
zahvaljujući radiju. »P a ipak«, piše njem ački general F.
W . vo n M ellen th in u kn jizi Bitke njem ačkih tenkova,
»a m eričk i napad 8. studenoga potpu n o je iznenadio je ­
d in ice u p rvim linijam a«.
N a sam om je bojištu radio-prislušna služba kopnene
vojske prisno surađivala s takozvanim Funkaufklä-

4 - š i l r a n t i p r o t i v Š p ij u n a III 49
Poslovni kod što ga je Luftwaffe upotrebljavala u 1945. godini, pred
sam kraj rata

rungsdienstom (Radio-prislušna služba) Luftwaffe. T o je

bio radio-prislušni ogranak organizacije Nachrichten-
-V er bindungswesen Luftwaffe, (N V W L ) (Prislušna i k o ­
m unikacijska služba Luftwaffe), službe čiji je šef b io po
funkciji član V rh ovn e kom ande Luftwaffea (O berkom ­
mando Luftwaffe — O K L ). Ta je služba ujedno bila nad­
ležna za tajne kom unikacijske sistem e ratnog zrako­
plovstva. Poru ke zrak-zrak (iz aviona u avion ) šifrirale
su se jedn ostavn im k odn im riječim a, k oje su služile
sam o za prikrivanje im ena jedinica. Poru ke zrak-zem lja
k odirale su se p om oću m alog koda koji se sastojao od
troslovnih i troznam enkastih grupa. Poru ke zemlja-
zem lja Luftwaffe je šifrirala pom oću »E n ig m e «.
Funkaufklärungsdienst je im ao više od 10.000 ljudi.
N jego v najveći ogranak b io je Luftnachrichten Regim ent
351 (351. zračno-obavještajni puk) sa 4500 ljudi koji su
interceptirali, dekriptirali i analizirali rad io-p rom et sa­
vezničkih teških i lakih bom bardera, lovačk ih i tran­
sportnih aviona kao i svih zrak op lovn ih štabova i k o­

50
m andi u Zapadnoj E vropi. Zasebna jedin ica od 1000 lju­
di prikupljala je dodatn e detaljne podatke sam o o teš­
kim bom barderim a. Druga njem ačka ratišta »p o k riv a ­
li« su manji pukovi takva tipa. Takozvani Luftnachri­
chten Battallion 350 (k oji je im ao 800 ljudi) b io je centar
Luftwaffea za osn ovn e kriptoanalitičke p oslove i za ana­
lizu radio-prom eta; tu su se ujedno proučavali novi
neprijateljski radarski, radio i navigacijski sistemi, što
je b ilo p otreb n o da se pronađu najbolji postupci njiho­
va »začep ljen ja« (om etanja pom oću um jetno izazvanih
sm etnji) i obm anjivanja. Battalion 350 »p o k riv a o « je i
saveznički zračno-transportni p rom et preko Atlantika.
R ad io je uz glavnu kom andu Funkaufklärungsdiensta.
D ek rip teri su služili i u isturenim jedin icam a Funk-
aufklärungsdiensta; oni su dekriptirali neprijateljske po­
ruke šifrirane kriptosistem im a koje bi p reth odn o raz-

S
P Y P Y P Y
lABCDIT OHIJZ LKMUP 4RSTU YVCCYZ 90709
/ K /
L
X
0
/ K
L 0
.3R9J4P VBRD1 3420 F IÍTLT7 o o e * ft CXUVU 1ANJCYZ
z i 7Š o t
rTutrwB
o x ea ra
9 X ? ttf
T0AV8
M B6p
BUSU
30Z43
KZLA1
3V04V
TEJ-OD
9TSRF
ROHPA
JSX4N
17BS1
OWCEL
n cB ip
QCWJ*
TUE BDl
OLROIĐ
HT1VBK
m
š- j. N
pVHL^Z 0CTX3 D0397 B6KX4 PBJ9P oaarr UW7JIA1
E4Z09* 3N80A «QRV0 iczx p e o ra te SU1PJ B0L7DT
T3SHC4 R£KPX 0UTDJ OOVA9 S27N1 OTXQ0 7BWZLB
U9TDP P V «1 BA90X H7NCW ETOYO BLR0Z JXVKPO M y
lABCDET O TIJK LKN0P QJ13TU VWJCTZ 96700 43210-1
DT%fATY LB0V 0X788 0B1XZ s x p ru 4VN4P 9J0SCX
AMF0UT 63P1R J1BDC HK72B *4 4 9 * T0S3B xem zv
itr
9 T IZ 6 0
37T90P
8XC67
NS
30942
eposr
VT ARO
OSUT
QCHBD
B21C4
N jx m
IHBLV
OLPIUB
ZAWXJU r SL _1
L1W6J7 sq m A30Z6 HXKp9 4CR*0 UP71BI VMOBYT
01211X4 UF3WB 89C7R PZVTO SJTTX M0O6A FXLD64
PP048B
T6LO V I
QT73V
DPSU4
9F0O4
CS0N7
o o jia
T R IA J
Z10 80
SS 349
LIXXR
a iP B V
DSYWNA
KX0TZH & 1
lABCDST 0H IJX LUN0P QRSTU TWXTZ 96702 43210-1
AVZHM0 XDs^e en s* NT0R3 BF07C 1LTXS PUX9J4 ET _
U279Z3
ZW0X4N
0 »H 1
STD0T
HAMOS
PPP 7L
T7TB6
098X2
QL4SB
1B0HA
DPCUT X7BRRI
BOUTCM
cl n
RJ0X4
6MC1LW T 9 Z I7 SBP4N 3UV0R s re n *IX A H 04PD98 ii -
L0W3H3 04 A^ST X7FBP 6C9P1 XVRAD RKTZIfU
F3HUTA SC9P1 ¿M46J 08 BSD 708ZY x ovq B N0XX2L
fK Q Z *T 60NLB JZXH7 C4133 90CFD V0P0D HTW3XA
M ećavo 17L3W XA1TT4 pzu os ■OfBO TBffTZ PJC0DQ =
Ia b c c e t 0H1JK LMN0P 4BSTU 96700 43210-1
ZD0BQV 8YU4R 9SSC8 1X07 X rs^U A u rra i JHP1XD
T178H2
L T 9 IO I
&S0RQ
8PD90
3OTX0
APZUB
U ?N 4
40010
A09TB
7V B W
ZSCHP
J1TB
ULFB92
Q0OT3X
if -
D3PAN7 ZP910 4 ? »C LDVSB 03040 rm vo TBZJKH
GRHMUO AC VIO ZL731 X9J1Q
ii

w n y m rrse
VL0Y4P F0BQ9 J IlE p ZA7DV k S ooj
Sfi IT ^ O K
o n lo b
T 93 01
UV03P
7ZB0S
AW980
P4MBR
KR024
RUqJL
BTPB1
bstbnu
VXDAC9
ZJ T *1X
Ia b c d s t 0HXJK LMHOP (JR3TU WCCYZ 96700 43210-1

List vježbanke za učenje i uvježbavanje baratanja savezničkim Ko­

dom SYKO (za komuniciranje zemlja-zrak)

51
 b io centar. N avod n o su N ijem ci pokušali angažirati ek i­
pe žena za dekriptiranje je d n o g m n ogo upotrebljava-
n og savezn ičkog sistem a zrak-zemlja, nazvanog S Y K O ,
ali su postignuti v rlo slabi rezultati, pa je od lu čen o da
se p osao p ovjeri m uškarcim a studentim a. K andidati su
testirani tako da su rješavali križaljke; deset posto onih
koji su postigli najbolje rezultate poslano je na tečaj
koji je potrajao otp rilik e m jesec dana i na kojem su p o ­
laznici učili sam o kako se dekriptiraju k rip togram i ši­
frirani sistem om S Y K O — i ništa drugo. K a k o bi ih p o ­
takli da se što više zalažu, nacisti su im rekli da će biti
p rim ljen o samo 10 posto najboljih, a svi ostali bit će p o ­
slani ravno na Istočnu frontu.
N a početku rata sistem S Y K O im ao je 30 m eđusobno
nepovezanih razbacanih šifarskih alfabeta, štampanih
na kartonim a. A lfabeti su se im ali u potrebljavati uza­
stopce, jedan za drugim , po o d ređ en o m redu. R ed o sli­
je d u potrebe b io je unaprijed poznat i dan jed n o m za­
uvijek; šifrant je m orao sam o staviti oznaku koji će al­
fabet uzeti prvi. Sam i kartoni, na kojim a su b ili šifarski
alfabeti, m ijenjali su se svaki dan točn o u ponoć. Poslije
je S Y K O d o b io drukčiji ob lik prezentiranja. K arton je
b io pričvršćen na m etalni o k v ir koji se m ogao p rek lo ­
piti: na njemu su se nalazila 32 razbacana alfabeta — ne
sam o od slova nego i od brojki — štam pana vertikalno.
N a ok viru su bile vertik aln o pričvršćen e i 32 p om ičn e
vrp ce o d kartona, koje su se m o g le pom icati gore-dolje;
na svakoj je b io tak ođ er štampan p o jedan razbacani al­
fabet. Pom ican jem vrpca gore-dolje p ok rivali bi se ili
otk rivali d ijelo vi alfabeta na kartonu. Sifrant bi p o m i­
cao te vrp ce sve dok ne bi, od slova na njima, d o b io v o ­
d oravn o otvoren i tekst, i to na sam om dnu okvira, u
najdonjem retku. Tada bi p ročitao kriptogram — to jest,
p ročita o bi vo d o ra vn o šifarska slova koja bi se nalazila
n eposredn o iznad vršaka vrpca. Budući da su alfabeti
b ili recipročni, d ešifriralo se istim postupkom . Šifra
koja se tako dob ivala bila je jedn aka kao šifra p rve va­
rijante sistem a S Y K O , tj. p eriod ičn a p olialfabetska šifra
s razbacanim alfabetim a; njezina p erio d a bila je pozna­
ta - kao što je, na prim jer, bila poznata šifra F ü r G O D
iz p rvo ga svjetskog rata. T o znači da je, uzm im o, e na
p rvom stupcu o tv o re n o g teksta b io uvijek predstavljen
istim šifarskim slovom (ek viva len to m ) d o k le god bi od ­
nosni karton b io u u potrebi - dakle 24 sata (s tim da

52
 je n jegova u p otreb a započinjala u ponoć), č in i se da su
Saveznici prim jen jivali S Y K O je r se lako m o g lo naučiti
baratanje njime, je r je b ilo brzo i je r je, napokon, to bio
jednostavan sistem. Ali, zb og njegove priličn e proboj-
nosti d ogađ alo se da su, u danim a kad je p rom et b io
veći, osovinski d ek rip teri čitali poru ke — šifrirane klju­
čem koji bi stupio na snagu u pon oć — već u 10 ili 11
sati p rije podne.
Sistem S Y K O vjerojatn o nije prim ijenjen u šifriranju
poru k e koja je Funkaufklarungsdienstu don ijela jedan
od njegovih najvećih trijumfa; to m o žem o zaključiti po
to m e što je tu poruku bila poslala jed n a visoka zrako­
plovn a kom anda na zem lju drugim kom andam a na
zem lji (a visok e kom an de nisu upotrebljavale S Y K O )
dok su avion i održavali potpunu radio-šutnju. A vion i o
kojim a je riječ, 178 č e tv o ro m o to rn ih b om b ard era tipa
Liberator, letjeli su da napadnu petrolejska p olja ok o
Ploestija u Rumunjskoj, to jest glavni izv o r benzina za
H itle ro v žedni ratni stroj. Ta operacija bila je u p rostor­
nom smislu jed n a od najdalekosežnijih zračnih o p era ci­
ja u dru gom svjetskom ratu, a poten cijaln o jedna od
najvažnijih. D ok su ujutro 1. k o lo vo za 1943. b om b ard eri
uzlijetali s a ero d ro m a k od B enghazija u Sjevernoj A frici
i svrstavali se u zraku za let od o k o 2000 kilom etara, k o­
m anda am eričk e 9. zrak op lovn e arm ije poslala je krat­
ku poruku svim savezničkim jedin icam a na S red ozem ­
lju, u k ojoj ih je obavijestila da iz L ib ije upravo p olijeće
golem a bom b ard ersk a form acija. Ta se obavijest m ora­
la poslati; sam o n ek olik o tjedana p rije toga, za invazije
Sicilije, a m eričk i su ratni b ro d o v i srušili n ek olik o dese­
taka vlastitih aviona koji su transportirali desantne tru­
pe — je r se m islilo da su to njem ački bom barderi.
A m eričk u poruku interceptirala je jed n a jed in ica
Funkaufklarungsdiensta, koja je kratko vrijem e prije
toga bila p o čela raditi u o k o lic i Atene. N jezini su d e­
krip teri lako i b rzo d ek rip tira li poruku, i zapovjednik
te stanice, p oru čn ik Christian Ochsenschlager, obavijes­
tio je sve k om an d e protu avionske obran e — »k o je bi to
m o g lo zanim ati i kojih se to tič e « —da veom a velik a fo r ­
m acija č e tv o ro m o to rn ih bom bardera, vjerojatn o Libe-
ratora, u zlijeće već od ran og ju tra iz zone o k o B engha­
zija. T a k o je protu avionska obrana o k o Ploestija (najja­
ča i najgušća u E v ro p i) im ala više n ego d o vo ljn o vre m e ­
na da se sprem i za d o ček Am erikanaca. K ad su a m eri­

53
čki bom barderi, poslije n ek olik o sati leta, stigli nad
Ploesti u »b rišu ćem letu « izm eđu sam ih vršaka p etro ­
lejskih tornjeva, doček ao ih je najstrašniji Flak* na koji
se ikad nam jerila neka am erička form acija. Od 178
aviona ob oren a su 53, što znači svaki treći, i poginuo je
vrlo velik b roj članova njihovih posada.
Od svih njem ačkih kriptoanalitičkih službi najveći
utjecaj na tok rata im ala je služba koja je bila m eđu svi­
ma njim a najmanja i najmanje poznata. Pripadala je
O K M -u (O berkom m ando der M a rin e — G lavna kom anda
ratne m orn arice). Grossadmiral K a rl Dönitz, vrh ovn i
kom andant Kriegsm arine u drugoj p o lo v ic i rata, dao jo j
je naziv B-Dienst — Što je zapravo bila kratica od
Beobachtung-Dienst (Služba osm atranja). B-Dienst je o d ­
ržavao m alo kontakata s drugim njem ačkim službama
za razbijanje kodova, ali su n jegovi uspjesi bili p o svo­
jim posljedicam a neu sporedivo dalekosežniji, a uz to se
m ože reći da je sudjelovao u nekim od najneobičnijih
operacija »k rip to lo šk o g rata«.
K om an d a njem ačke ratne m ornarice, koju je 1920. »u
živac« p o g o d ilo otk riće da su' britanski d ek rip teri u
Sobi br. 40 čitali u toku rata njezine poruke, osposobila
je u m eđu ratnom razdoblju tako efikasne dekripterske
kad rove da je B-Dienst još prije početk a dru goga svjet­
skog rata razbio neke od najtajnijih kodn ih i šifarskih
sistem a britanskog adm iraliteta. Č injenica da su zb og
toga N ijem ci čitali poru ke britanske ratne m orn arice
om ogu ćila je njem ačkim gusarskim b ro d o vim a da se
na sam om početku rata provuku kroz kord on britan­
ske D om ovin ske flote, spašavala je njem ačke teške rat­
ne b ro d o ve od slučajnih susreta s jačim britanskim sa­
stavima, om ogu ćivala iznenadne napade na britanske
ratne b ro d o v e — i p o m o gla da u razdoblju od lipnja do
k o lo vo za 1940. u zoni Skagerraka bu de p o to p ljen o šest
britanskih podm ornica.
M ožd a najveći pothvat B-Diensta b io je u vezi s inva­
zijom N orveške. H itler je 1. ožujka o d o b rio plan te in­
vazije, ali nije o d re d io datum njezina početka. K ra tk o
vrijem e poslije toga B-Dienst je d ek rip tira o n eke poru ­
ke britanske ratne m ornarice, pa su N ijem ci tako sa-

" Njemački naziv za protuavionsku artiljeriju. Upotrebljavali su

ga i Saveznici kad bi govorili o njemačkoj protuavionskoj artiljeriji
(točnije, o njezinoj paljbi). — Prev.

54
znali za plan B ritanaca da najprije m iniraju prilaze Nar-
viku, a odm ah poslije toga zauzmu tu luku na krajnjem
sjeveru N orveške. B ritanija se odlu čila na tu operaciju
kako bi zauzim anjem N arvika blokirala njem ačke po­
šiljke rude iz N orveške. Obavještenje, do kojega je tako
došla, o m o g u ćilo je njem ačkoj V rh ovn oj kom andi da
sm isli strategiju kojom će riješiti najveći p rob lem u vezi
s vlastitom in vazijom N orvešk e — kako da prebaci p re­
ko m ora svoje slabo zaštićene transporte bez opasnosti
da ih presretne nadm oćna britanska flota. E vo kako je
izgled ao njem ački plan. U trenutku kad isplovi britan­
ska form acija, koja im a okupirati Narvik, N ijem ci će iz
svojih luka poslati jedan jak sastav ratnih b rod ova i na­
vesti B ritan ce na zaključak kako taj sastav tobože p lovi
u napad na britanske b ro d o v e što p lo ve prem a Narvi-
ku; zato će Britanci, da bi zaštitili te b rod ove, poslati
sve svoje snage daleko na sjever; čim to B ritanci urade,
njem ački transportni b ro d o v i m oći će prijeći k roz Ska-
gerrak bez opasnosti da budu napadnuti i potopljeni.
N jem ački je plan savršeno uspio. Potkraj ožujka B-
-D ienst je otkrio da su britanski brodovi otplovili prem a
Narviku. D ru gog travnja H itle r je naredio da invazija
započne 9. travnja. N jem ačka je diverzion a eskadra is­
p lo vila i B ritanci su je o tk rili 7. travnja. Tada se d o g o ­
d ilo u pravo o n o što su N ijem ci očekivali. Britanski je
adm iralitet naredio D om ovin sk oj floti i 1. i 2. eskadri
krstarica da isp love i krenu prem a Narviku; i, d ok su se
tako britanski b ro d o v i sve više udaljivali od p ravog p o ­
prišta akcije, njem ački su b ro d o v i prešli Skagerrak, a
da ih nisu ni pokušali zaustaviti ratni b ro d o v i nacije
koja je to b o že vladala svim m orim a i oceanim a. N je­
m ačke invazijske snage iskrcale su se u N orvešk oj b ez
ikakve sm etnje, i njem ačka je operacija prošla bez greš­
ke. Sam Churchill priznat će poslije rata u svojim m e­
m oa rim a da su N ijem ci »p o tp u n o izigra li« Britance.
Sasvim je m ogu će da su B-Dienstu m n ogo koristili
neki spektakularni uspjesi n jem ačkog broda Atlantisa.
Taj specijalno građen i izvan redn o brz trgovački brod
s p o m n o kam u fliran im teškim naoružanjem bijaše je ­
dan od n ek o lik o takvih njem ačkih b ro d o va koji su kr­
starili ocean im a i napadali savezničke b rod ove. Dese­
to g srpnja 1940, u jed n o j od svojih prvih akcija, Atlantis
je ispalio n ek o lik o hitaca na britanski brod City o f Bagh-
đađ s k ojim se sreo usred In dijskog oceana i zarob io ga

55
 g o to v o u netaknutom stanju kad ga je njegova posada
navrat-nanos napustila. Grupa N ijem aca je s uperenim
revo lverim a spriječila kapetana zarob ljen og broda da
baci u m o re brodske tajne papire. M eđu zaplijenjenim
doku m en tim a nađen je i saveznički M erchant Ships
Cođe (K o d trgovačke m ornarice), d vo d jeln i kod što ga
je distribuirao A dm iralitet i koji se zvao B A M S Cođe.
(B A M S je bila kratica od Broadcasting fo r A llied M e r­
chant Ships, Radio-služba savezničkih trgovačkih b ro ­
dova.)
N ijem ci su zaplijenili i n ek olik o tablica za prešifrira-
nje, k oje doduše nisu b ile aktualne, je r im je već bio is­
tekao rok. Ali, m eđu specijalistim a u posadi Atlantisa
nalazio se i radio-telegrafist W esem ann, koji je prije
toga služio tri godin e u jed n o m n jem ačkom dekripter-
skom uredu. On je sada izveo dekriptažu —zacijelo prvu
u p ovijesti obavljenu na m oru. P om oću on e zarobljen e
knjige k od ova i pom oću n ek olik o in terceptiran ih poru ­
ka trgovačkih b rod ova (k oje je sam in tercep tirao) us­
pio je rekonstruirati otp rilik e trećinu n ove tablice za
prešifriranje. Tako je kapetan Atlantisa m o ga o čitati v e ­
lik d io poruka savezničkih teretnih b ro d o va i zahvalju­
jući tom e dočekivati ž r tv e o n d je gdje treba.
K ad su poslije b ile p o n o vo prom ijen jen e tablice za
prešifriranje, W esem ann ih je d jelom ičn o rekonstrui­
rao i pom oću nekih poruka koje je pronašao u košari
za otpatke radio-telegrafske kabine je d n o g zarob ljen og
broda, Benartyja. Posao su dovršili d ek rip teri B-Diensta,
koji su iz W esem an n ovih poruka saznali da se d o m o ­
gao BAM S-koda, pa su mu poslali on o što mu je n ed o­
stajalo. U to vrijem e nalazili su se B erlin i Atlantis g o ­
to vo na antipodim a, pa je to bio ekipni dekripterski p o ­
thvat ostvaren na najvećoj udaljenosti u povijesti krip-
tologije. N e k o lik o m jeseci poslije toga, 11. studenog
1940, posada Atlantisa pronašla je na brodu Automedon,
trinaestom koji je potopila, još jedan prim jerak BAM S-
koda i tablice za prešifriran je b roj 7, 8 i 9. Razum ije se,
dekriptaže k oje su iz toga p roizišle m n o go su p o m o g le
da Atlantis postigne bilancu najubojitijeg takvog brod a
u dru gom svjetskom ratu.
M ožd a je B -D ienst upravo od Atlantisa d o b io save­
zničke kodn e knjige (fotogra fira n e i poslane u N jem a­
čku jed n im od zaplijenjenih b rodova), a m ožda ih se
d o m o ga o nekako drukčije. K a k o b ilo da bilo, N ijem ci

56
 97

62969 Q U A Q B r itis h H o n d u ra s 63320 QW A O S u b m a r in e s u b m e r g e d

970 B P G a u n tle t 327 B N 188®
961 C O U n zen 338 C M C lo s e p o r t
990 D N S a v o ia 340 D L N o
992 E M M a in m a s t- s , o f 349 ÇK H O M
350 F J P la te
356 G I
63003 F L A s s is te d , t h e
010 G -K B u o y - s fo r m e r ly s itu ­ 365 H H E X
a t e d in { p o s i t i o n s ) is 371 I G R o c k h a m p to n
at
015 H J
(a r e ) n o lo n g e r th e r e
E T IC S
376
3S2
J
K E
F C a n n o t a r r iv e ,

026 I I C e m e n t - s - e d - i n g . '/ o ^
031 JH S t r in g -s 391 L B Taku __________________
048 L F 08 393 M C
050 M E B r id g e w a te r
059 N D
O C
M e n tio n - s - in g ,
Su va
th e
68401 N B S ta n d a rd T im e o f Z o n e
064 [+ 1 0
068 F B N e g o t ia t- e - e s - e d - in g - O A D U K E
413
[io n P Z C a u s - e - e s - in g , th e
420
070 Q A S u b s tit u te d 424 Q Y S e a a ch -e s fo r , th o
061 R Z B A 435 R X F a m e 19.
089 S Y N 6 t h ave
T r a fa lg a r , C a p e
442 sw S u b m erg ed
092 T X 446 T V G R A
457 uu 1 9 6®
461 V T T r in id a d
63100 U W B a r c la y - * «
462 ws JN
109
112
V V
W U
L a r g e r , th a n , th e
9 fe e t
478 X R cw
482 Y Q Sunk b y
127 Y S P o s s ib ilit- y - ie s , o f, th e
489 Z P H onan
134 Z R S P A

494 Q IB K B u n b u ry
145 Q V A P Irr a w a d d y
150 B O C a le d o n ia n C a n a l «Me C L C b n v o y a m v - e - e s - in g .
156 C N A i [a t, on
161 D M A n x io u s - ly , th a t, th e
D K P lo t- s - te d - tin g .
510
174 E L U p p e r w in d [a ga in st, thé
177 F K T a k e-s you r 517 E J W illia m s t o w n
168 G J E s q u im a lt 521 F I 241°
189 H I Tw eed 541 H G S o le n t
199 I H E d g e -s , o f, th e 543 I F 012°
554 J E P r e v e n t - s , any
559 K D F la t- s
63207 J G N u m b e r - s - e d - in g
569 L C R R Y
211 K F C a t Is la n d
575 M B P e ip in g (P e k in g )
219 L E N O U n lik e lih o o d , o f , the
580 N A
231 N C E E N
586 O Z 166°
238 O B K r ib i
592 P Y C o n n e c t in g u p , the
242 P A G iv e n fo r
597 Q X N o on e -s
253 Q Z 5 th O c to b e r
260 R Y W h a t s h ip - s , is , a re
MUM R W M o n c h a ir C a r r é
268 S X S a n ta Is a b e l
610 S V U n a w a r e - « , tha t, o f
274 T W S .S .E . i E „ f r o m , o f
U n iv e r s a l- ly 617 T U M U
281 U V
285 Vu 062® 628 U T
V s
N A N
121®
W T S4o Thom 4 633
292
639 W R August
296 X S M a jo r - s
640 X Q P o r t C o n v o y O ffic e r -«,

68304 Y R P e tr o p a v lo v s k 646 Y P M u scat

316 Z Q A d o p tio n , o f, th e 651 Z O

Faksimil stranice koda BAM S namijenjenog britanskoj trgovačkoj

mornarici'
su im ali kodne knjige savezničkih trgovačkih b rod ova
i m ogli su čitati njihove poruke, što je, naravno, osjetno
p oveća lo efikasnost operacija njem ačkih podm ornica.
S tim u vezi treba u pozoriti na nešto što je u svojim m e­
m oarim a napisao Churchill: »B itk a za Atlantik bila je
dom inantan faktor u toku čitavog rata. M i nism o sm jeli
ni na trenutak zaboraviti da je sve o n o što se događalo
drugdje — na kopnu, u zraku i na m oru — ovisilo u kraj­
njoj liniji o ishodu bitke za Atlantik.« Ali, B-Dienst je ne
jed n om dao kom andi njem ačke p od m orn ičk e flote
podatke koji su je d o v o d ili do sam oga ruba pobjede.
Tako je, na prim jer, B-Dienst čitao 1941. sve poru ke
koje je savezničkim k on vojim a slao vrh ovn i kom andant
Zapadnih prilaza (Com m ander in Chief, Western Approa­
ches) određujući im nove itin erere da se tako udalje od
trenutačno opasnih zona zapadno od B ritanskog o to č ­
ja. Zahvaljujući tim podacim a kom anda njem ačke p o d ­
m orn ičke flo te lako je rješavala p ro b lem kako raspore­
diti p o d m o rn ice da bi njihova efikasnost bila m aksi­
malna. Saveznički su gubici neprestano rasli, iz dana u
dan, iz m jeseca u mjesec. U ožujku, travnju i svibnju
1941. njem ačke su p o d m o rn ice p o to p ile 142 saveznička
brod a - prosječno jedem svakih 16 sati. U siječnju i ve ­
ljači 1943. B-Dienst je tako potpu no razbio britanske
m orn aričke kriptosistem e da je čak red o vn o čitao b ri­
tanski »P o d m o rn ič k i situacijski izvještaj«, koji se putem
radija slao zapovjedn icim a kon voja i obavještavao ih o
utvrđenim i pretpostavljenim položajim a podm orn ica!
A dm iral D onitz piše u svojim m em oarim a: »T i 'Situacij­
ski izvještaji’ im ali su za nas silnu vrijednost, je r su nam
pom agali da saznajem o kako neprijatelj otk riva raspo­
red naših p od m orn ica i kakvu točnost u tom e postiže.«
Id u ćeg mjeseca, u ožujku 1943, d ošlo je do klim aksa
bitke za Atlantik. Akcija, zb o g k oje je to razdoblje posta­
lo klim aktično, akcija koja je bila najveći triju m f njem a­
čkih podm ornica, tako velik da u m alo nisu bile sasvim
presječene britanske linije opskrbe, izravno je proizišla
iz serije dekriptaža u B-Dienstu.
Prva u toj seriji dekriptaža izvedena je 9. ožujka. U iz­
vještaju B-Diensta o tom e dana je točn a lokacija k o n vo ­
ja H X 228, koji je isp lo vio iz N o v e Škotske prem a En­
gleskoj. (Oznaka H X označila je H alifax, u N o v o j Š kot­
skoj. H alifax je b io luka u k ojoj su se okupljali svi brzi

58
konvoji, dok su spori kon voji polazili iz Sydneyja, na
otoku Cape Breton, također u N o v o j Škotskoj, a nosili
su oznaku SC.) Ubrzo poslije te p rve obavijesti B-Dienst
je ob avijestio pod m orn ičk u kom andu da se naredni
brzi konvoj, H X 229, upravo nalazi ju goistočn o od Cape
R acea i da p lovi kursom od 89 stupnjeva. Č etrnaestog
ožujka saznalo se iz još jed n e dekriptaže kako je treći
konvoj, SC 122, d o b io dva dana prije toga zapovijed da,
čim stigne na tu-i-tu točku, prom ijen i kurs na 67 stup­
njeva. N jem ačk im podm ornicam a, koje su u to vrijem e
o p erira le u tzv. »vu čjim č o p o rim a « (dvadeset do tride­
set zajedno), odm ah je naređeno da potraže te konvoje.
Dva dana kasnije, ujutro 16. ožujka, N ijem ci su spazili
jedan k on voj (poslije se pokazalo da je to H X 229); u
toku toga i dva naredna dana 38 p od m orn ica poslalo je
na dno 13 brodova. Za to je vrijem e brzi konvoj H X 229
sustigao spori konvoj SC 122, pa se zato na razm jerno
m alom prostoru našao go lem i broj brodova. »V u čji č o ­
p o ri« zalijetali su se u tu masu kao u krdo ovaca, na­
padajući b ro d o v e na rubu konvoja, i uspjeli ih potop iti
osam. T a k o je u tri dana p o to p ljen o 141.000 tona savez­
n ičkog brodovlja, dok su N ijem ci izgubili sam o jednu
jedinu podm ornicu . D onitz je likovao: »B io je to najveći
uspjeh što sm o ga dotad postigli u napadim a na k on vo­
je.«
U A dm iralitetu su zdvajali. Pom išljalo se čak na to da
se sistem konvoja, kao neefikasan, potpuno napusti, što
bi b ilo ravn o priznanju poraza; alternativa za kon voje
nije postojala, je r b rodovi, koji bi p lovili sami, potapani
su dvaput češće n ego b ro d o v i u konvojim a. »N ije m c i se
nisu nikad tako p rib ližili svom e cilju, potpu n om zau­
stavljanju p rom eta izm eđu Starog i N o v o g svijeta, kao
u prvih dvadeset dana ožujka 1943. god in e«, p otvrđ en o
je poslije u jed n o m službenom historijatu Adm iraliteta.
T o su b ili najm račniji dani najduže i najodsudnije bitke
dru goga svjetskog rata, a njem ački su d ek rip teri o d i­
grali u to m e veliku ulogu.

Italija se, što se tiče interceptiranja neprijateljskih p o ­

ruka i pribavljanja vojnih obavještenja iz tog izvora, os­
lanjala na svoju kopnenu vojsku i ratnu m ornaricu.
D ek rip teri ratne m orn arice b ili su okupljeni u tzv. B
sekciji S ervizio In form a zion i Segreti (Služba tajnih o b a ­
vještenja) — kako se zvala obavještajna služba ratne

59
m ornarice. N a početku 1942. B sekciji je uspio p rob oj u
šifre kojim a se britanska ratna m orn arica služila u S re­
dozem lju; ali one su, treba napom enuti, b ile tako loše
da je adm iral sir A n d rew Cunningham, kom andant b ri­
tanske S redozem n e flote, n avodno zaprijetio nakon in­
vazije na K retu kako će poru ke slati en cla ir ako mu iz
L on d on a ne pošalju bolju šifru. T o što su d ek rip teri B
sekcije d ekriptirali poruku britanskog izviđ ačk og avio­
na o m o g u ćilo je talijanskoj V rh o vn o j kom andi da u po­
zori kom andanta jed n e talijanske eskadre, u 18 sati 27.
ožujka, to jest pred samu bitku kod rta Matapan, da su
ga E nglezi otk rili čim je isp lovio.* Sutradan su Talijani
d ek rip tirali zapovijed koju je Cunningham poslao iz
A leksandrijc i tako su saznali da će ih napasti britanski
torpedn i avioni. N apad je doista izvršen, ali su se T ali­
jani tako d o b ro p rip rem ili i osuli p o britanskim avion i­
m a tako gustu vatru iz svojih protuavionskih oružja da
britanski p iloti nisu uspjeli sasvim iden tificirati svoje
ciljeve i vidjeti rezultate napada.
Talijanska vojna obavještajna i kontraobavještajna
služba, Servizio In jo rm a zio n i M ilita ri (S IM ), im ala je ve ­
liku i d o b ro organiziranu kriptološku sekciju koja nije
dekriptirala sam o vojn e n ego i diplom atske kriptogra-
me. T o je bila tzv. Sezione 5 (Peta sekcija); n jom e je ru­
k o v o d io general V itto rio Gamba, stari »a lp in a c« od lu č­
nih, strogih crta lica. On se već davno prije toga p o čeo
baviti k rip to lo gijo m i napisao je odličan članak o toj
disciplini za Talijansku enciklopediju; osim toga, b io je
ugledan lingvist i poliglot, i navodn o je o d ličn o pozna­
vao 25 jezika. U javnosti se p rosla vio jo š 1911. kad je, za
talijansko-turskog rata zb og Tripolisa, p reveo na arap­
ski niz proklam acija arapskom stanovništvu. Pedeset
pripadnika Sezione 5 ra d ilo je u velik oj stam benoj kući
u Rim u, n ed alek o od sjedišta SIM -a s kojim su im ali te-
leprintersku vezu, jed n a k o kao i sa Sezione 6, ja k o m pri-
slušnom stanicom na F orte Bocea, brežuljku iza V atika­
na. G am bin i d ek rip teri od ržavali su prisni kontakt i s
K em ijskom sekcijom (k oja se bavila n evid ljivim tintam a
i dru gim pom agalim a steganografije), sa Cenzorskom
sekcijom i s tzv. Fototipografskom sekcijom (ta je sekcija
m ogla brzo snim iti ukradene doku m en te koji bi se m o ­
rali n ep rim jetn o vratiti na svoje m jesto).

* Talijani su u toj bitki ipak pretrpjeli težak poraz. - Prev.

60
 G am bi je bila potčinjena i jedn a podsekcija kojom
je ru k o v o d io postariji pukovnik G ino Mancini, a bavila
se p ro izvo d n jo m n ovih k o d o va i šifara za talijansku v o j­
sku. V iše kom an de služile su se tim k o d o vim a u k o m ­
binaciji s prešifriranjem . (T ak ve prešifrirane k od ove
u potrebljavala je i ratna m ornarica, ali sam o na razini
viših kom andi; inače se koristila H a gelin ovim strojem
za šifriranje.) Talijani su najradije u potrebljavali siste­
m e prešifriran ja koji su b ili kom binacija transpozicije i
supstitucije. (T a je sklonost bila došla d o izražaja već
pola stoljeća ranije, u Panizzardijevu telegram u, to jest
u poru ci koja je igrala ključnu ulogu u D reyfusovoj afe­
ri; u tom »P an izzard ijevu « sistemu prva znam enka os­
n o vn o g k od a postajala je druga znam enka prešifriran og
koda i obratn o.) E vo kako je izgledao jedan takav si­
stem prešifriranja, što su ga Talijani p rim ijen ili u dru­
gom svjetskom ratu. Uzm im o, prim jera radi, da su gru­
pe o sn o vn o g (n em askiran og) koda glasile 12345, 67890.
Šifrant bi izvukao 1 i 6, pronašao prešifriran i kod za 16
na tablici 10x10; ako p retp ostavim o (o p et prim jera
radi) da je to b io broj 38, šifrant bi uzeo 3 kao prvu zna­
m enku p rve p rešifriran e gru pe (tj. m ask im e grupe), a
8 kao prvu znam enku druge prešifriran e grupe. Zatim
bi to isto u radio s b ro jevim a 2 i 7, ali bi u p otrijeb io dru­
gu tablicu 10x10. U p očetku se u zim alo pet takvih tab­
lica, a poslije deset.
D ek rip terim a Sezione 5, jed n ak o kao uostalom i nji­
h ovim n jem ačkim kolegam a u O KW -u, uspjelo je razbi­
ti vojn e šifre Jugoslavije, zem lje s k ojom je Italija bila
u zategnutim od n osim a jo š od njezina stvaranja poslije
p rvoga svjetskog rata. T o što su čitali jugoslavenske v o j­
ne šifre p o m o g lo je N ijem cim a u njihovu Blitzkriegu na
sjeveru i istoku Jugoslavije; Talijani su iskoristili pozna­
vanje ju goslaven skih šifara za lukavu obm anu koja im
je p o m o g la da ne d o živ e neugodan a lako m ogu ć poraz
na jugu.
G o to v o d o sam og p očetk a invazije na Jugoslaviju, ta­
lijanske snage, k oje su oku pirale Albaniju i ratovale
p ro tiv Grčke, im ale su okrenutu p rem a Jugoslaviji svo­
ju, kako je to C hurchill slik ovito nazvao, nezaštićenu
»g o lu stražnjicu«. Jugoslaveni su b ili b ez ikakvih izgleda
u b o rb i p ro tiv Wehrmachta, ali su i o n i i njihovi p ro tiv­
nici znali da ju goslavenska vojska, p o d u vjetom da snaž­
no udari p o dezorgan iziran im Talijanim a, m ože postići

61
značajnu pobjedu, osram otiti Mussolinija, usporiti os­
vajanje Jugoslavije i d o m o ći se oružja, m unicije, provi-
janta i drugoga ratnog m aterijala za stvaranje velikih
gerilskih snaga k oje će se b oriti p ro tiv Osovine. I zato,
kad su 7. travnja d vije ju goslavenske d ivizije d o b ile za­
p ovijed za pokret prem a jugu (jedna iz Cetinja prem a
Skadru, druga iz K osovsk e M itro v ic e prem a Kukesu),
shvaćeno je to kao ozbiljna i opasna prijetnja Talijani­
ma. Situacija je za Talijane postala još opasnija 12. trav­
nja, kad ih je divizija, koja je krenula iz Cetinja, p o ti­
snula sve d o Skadra i ondje na njih sve jače napadala.
Tada je šefovim a SIM -a sinula sjajna ideja. Sastavili
su, na srpsko-hrvatskom jeziku, u potrijebivši ju gosla­
venski vojni žargon, dva telegram a s potp isom generala
Dušana Sim ovića, predsjednika ju goslavenske vlade.
Prvi je glasio:

Štabu divizije na Cetinju

Jedinice pod vašom k om an d om da smjesta p rek i­
nu ofanzivna dejstva, povuku se u pravcu Podgo-
rice i organizuju odbranu.
S im ović

Drugi je telegram glasio:

D ivizijskom štabu u K osovsk oj M itrovici,

Sm esta se p ovu cite sa svim jed in icam a natrag
prem a K osovsk oj M itrovici.
S im ović

O bje su poru ke zatim šifrirane šifarskim sistem om

jugoslavenske vojske. Trin aestog travnja u 10 sati p rije
p od n e jed n a radio-stanica SIM-a, držeći se svih ju gosla­
venskih propisa u pogledu valne dužine i vrem en a e m i­
sija, stupila je u vezu sa stanicam a dviju divizija, predala
im te šifrirane poru k e i p rim ila od njih p otvrd u p rije­
ma. N ap red ovan je Jugoslavena p rem a Kukesu odm ah
je prestalo. Cetinjska divizija zatražila je potvrd u te za­
povijedi, ali je nije dobila.
Sutradan ujutro kom anda cetinjske divizije, sada već
potpu n o zbunjena je r u toku čitavoga p reth od n og dana
i n oći nije p rim ila nikakvu obavijest o tom e vrijed e li
one šifrirane zapovijedi ili ne, zaključivši napokon da
vrijede, i da su sam o nerazum ljive, obustavila je napade

62
na Skadar i stala se p ovlačiti prem a sjeveru. Talijani su
odm ah popu nili tako stvoreni vakuum, a zatim su, u
toku je d n o g je d in o g dana, prešli 16 kilom etara od K o ­
tora d o Cetinja. Jugoslavenska vrhovna kom anda javila
je tek sutradan da nije poslala nikakvu zapovijed za p o ­
vlačenje, ali je već b ilo prekasno. Jugoslavenim a je tek
sada sinulo da neprijatelj zna njihove šifre, ali su tada
p očin ili novu glupost. Budući da je u toj tako fluidnoj
situaciji b ilo n em ogu će opskrbiti jed in ice novim šifra­
ma, Jugoslaveni su se nastojali obraniti od daljnjih slič­
nih podvala tako da su svaku poruku provjeravali po
n ek olik o puta — i tako zapravo paralizirali svoj kom an­
dni m ehanizam u situaciji u kojoj je zapravo bila dra­
gocjena svaka minuta. N e k o lik o dana poslije toga rat je
završio. Lažne poru ke SIM -a spasile su Italiju od teškog
i sram otnog poraza.
U toku tip ičn og m jeseca Sezione 6 bi interceptirala
o k o 8000 neprijateljskih radiogram a; od tih 8000 inter-
cepata za o k o 6000 se sm atralo da ih vrijed i pokušati
dekriptirati, a od tih 6000 d ek rip tiralo bi se 3500. B ila
je to prava bujica dekriptata, pa je zato general Cesare
Ame, šef SIM-a, uskoro p očeo svakog dana izdavati p o ­
seban bilten u kojem su se sažeto iznosila sva važnija
obavještenja. Taj se bilten izdavao u sam o četiri p ri­
m jerka; jedan je od lazio Mussoliniju, jedan se slao na­
čelniku generalštaba, jedan kralju, a četvrti se arhivi-
rao. N ek i važniji dekriptati slali su se službama koje su
za njih m o gle biti posebn o zainteresirane.
D iplom atski dekriptati slali su se, naravno, grofu Ga-
leazzu Cianu, m inistru vanjskih poslova. T o što ih on
spom inje na m n ogim m jestim a u svom e slavnom dn ev­
niku, pokazuje nam da im je pridavao veliku važnost. Iz
C ianova dn evn ika saznajem o da je Sezione 5 čitala bri­
tanske, rum unjske i turske poruke. (K a d je već riječ o
turskim d iplom atskim porukam a, sp om en im o da su se
Talijani napajali iz toga n eutralnog izvora obavještenja
isto tako o b ila to kao m ađarska grupa koja je radila za
H ottla.) V iše od d vije godin e talijanska je vlada sazna­
vala iz turskih kriptogram a što se u Ankari nagađa o sa­
vezn ičkim ratnim planovim a, kakva su, navodno, savez­
nička gledišta o raznim pitanjima, što Turska, kao nean­
gažirani prom atrač, m isli o izgledim a Osovine. Č etvrtog
siječnja 1943. C iano je zapisao u svom dnevniku: »D u ce
m i je n aredio da pošaljem [Hansu G eorgu ] von Macken-

63
senu [njem ačkom am basadoru u R im u ] kopiju telegra­
ma što ga je turski am basador Zorlu poslao svojoj vladi
iz Kujbiševa i u kojem u se opisuje sovjetska situacija.
Opis mi se čini objektivn im i vrlo inform ativnim . On
smatra da Rusija teško podnosi rat, ali je i dalje jaka.
D iplom atski k o r u Kujbiševu m isli da ak cije* Osovine
padaju.«
Iz jed n e C ianove napom ene stječe se dojam da su T a ­
lijani uspjeli dekriptirati engleski (šifriran i) dekriptat
je d n o g n jem ačkog telegram a: »M u ssolin i se ljuti na
R o m m ela zb og toga što je, sudeći prem a engleskim iz­
vorim a, poslao telegram u kojem u optužuje n ek olik o
naših o ficira da su neke n jegove p lan ove razotkrili ne­
prijatelju. Pobjeda im a sto otaca, ali je p oraz uvijek si­
roče.« Dva i p ol m jeseca poslije toga, 24. prosinca 1942,
drugi jedan britanski intercept o m o g u ćio je M ussolini-
ju da sprem an dočeka potez što su ga planirali Britanci:
»O p et se svađam o kao pas i m ačka u vezi s p ro b lem o m
bom bardiranja Rima. Iz je d n o g in tercep tiran og britan­
skog telegram a saznali smo kako E d en ** zahtijeva da ne
sam o D u ce i sve vojne kom ande odu iz Rim a, nego da
od atle odu i kralj i cijela vlada, a da evakuacija bude
p roved en a pod n adzorom švicarskih oficira. M ussolini-
ja je to, naravno, razbjesnilo, i o d lu čio je od b iti taj za­
htjev.« Šest dana poslije toga Ciano je zapisao: »D o b a r
poen u vezi s b om bardiran jem Rim a: iz je d n o g in ter­
cep tiran og telegram a saznali sm o da su A m erikan ci o d ­
g o v o rili 'ne' na drakonski britanski zahtjev, objasnivši
da ne žele b om bardirati grad sv. Petra, je r bi saveznici
im ali od toga više štete n ego koristi. Zato se čini da je
to barem p rivrem en o bačeno ad acta.« Idući m jesec
M ussolini je n ared io Cianu da von M ackensenu preda
još jedan britanski intercept, izvještaj o razgovoru što
ga je general B ernard M on tgom ery, britanski kom an ­
dant u S jevern oj Africi, im ao sa zarob ljen im njem ačkim
gen eralom W ilh e lm o m von T h om om , posljednjim k o ­
m andantom Afrika Korpsa. U tom razgovoru - navodi
Ciano — »v o n T h om a je izjavio kako su N ijem ci sigurni
da su izgubili rat i kako je vojska p rotiv nacista je r
sm atra da je za sve kriv H itler«.

* Dionice, metaforićki: »izgledi«. - Prev.

** Anthony Eden bio je u toku čitavog drugog svjetskog rata bri­
tanski ministar vanjskih poslova. - Prev.

64
 T o su jed in i telegram i koje je Ciano sm atrao d o v o lj­
no izuzetnim da ih zabilježi, ali je sasvim sigurno da se
na stolove fašističkih glavešina slijevala prava bujica te­
legram a, koje C iano ne spom inje, i da je Italija izvlačila
iz toga m noga vrijedna obavještenja.
Prem da je Sezione 5 dek rip tirala m n ogo kriptogram a,
za m n oge njezine uspjehe nije bila zaslužna dekriptaža
nego krađa diplom atskih dokum enata, k ojom su se ba­
vili agenti SIM-a. Sam o u toku 1941. SIM -u je tako palo
u ruke o k o 50 dokum enata, ili prosječno jedan tjedno.
Sasvim je vjerojatn o da su neki od tih dokum enata bili
otvo ren i tekstovi kodiran ih telegram a, a pouzdano se
zna da su m n ogi b ili upravo sami k od ovi i šifre. M eđu
tako ukradenim k o d o vim a bio je i jedan tajni kod Sje­
dinjenih A m eričk ih Država — i vrlo je vjerojatn o da je
njegova krađa im ala kao posljedicu neke od najvećih
osovinskih uspjeha na polju »kom unikacijskih obavješ­
tenja«.
Špijun koji je ukrao taj kod b io je vjerojatno Loris
Gherardi, k u rir am eričk oga vojn og atašeja u Rimu.
Gherardi, talijanski državljanin, kojem u je u to vrijem e
b ilo četrdeset godina, ra d io je k od A m erikanaca jo š od
1920. godine. Jedna od n jegovih dužnosti bila je da te­
legram e atašeova ureda nosi na poštu. Čini se da je
G herardi u k olovozu 1941. prib avio SIM-u ili ključ sefa
ambasade, ili n jegov voštani otisak, ili kom binaciju ši­
fre za otvaranje sefa. Talijanim a je to o m o g u ćilo da kri-
šom o tvo re sef, izvade iz njega i fotografiraju tzv.
B L A C K (crn i) kod, zajedno s tablicam a za n jegovo pre-
šiiriranje, i da zatim sve to stave natrag na m jesto. Ni
G h erardijev neposredni šef, vojni ataše pukovnik N o r­
man E. Fiske, ni am eričk i am basador nisu ništa posum ­
njali. G herardi je ostao na poslu.*
K o d B L A C K (crn i k o d ) zvao se tako jedn ostavn o
zb og toga što je b io uvezan u crn e korice. U to vrijem e
b io je to relativn o n ov k od za vojn e atašeje, s vlastitim
tablicam a za prešifriranje, ali je m ogu će da su se njim e
služili i am basadori. Ciano je 30. rujna 1941. lik o va o u
svom dnevniku: »V o jn a obavještajna služba d o m o gla se
* Na poslu je ostao sve dok Italija nije objavila rat Sjedinjenim
Državama pa su Amerikanci zatvorili ambasadu. Poslije rata zatražio
je da mu vrate mjesto. Dobio ga je i na njemu je ostao sve dok se taj­
na nije ipak saznala. Poslije nekoliko saslušanja podnio je ostavku, u
kolovozu 1949. - Autor

5 - S i l r a m i p r u t iv š p i j u n a I I I 65
am eričkoga tajnog koda; naši d ek rip teri čitaju sve što
[am erički am basador W illia m ] Phillips telegrafira svojoj
vladi . . .«
K ratko vrijem e nakon što m u je pao u ruke am erički
kod, S IM je dao jedan njegov prim jerak šefu Abwehra
Canarisu. Od tog su trenutka dvije osovinske sile čitale
tajne poru ke vojnih atašeja i diplom ata velesile koju su
njihovi neprijatelji očajnički pokušavali p rid ob iti za
sebe. (N apom in jem o, uvjet za to b io je da talijanski i
njem ački dekripteri uspješno dekriptiraju prešifrat p o ­
ruka, a ključ se za prešifriran je m ijenjao.) In tercep ti su
stizali sa svih strana svijeta, ne sam o iz osovinskih nego
i iz savezničkih m etropola, a ondje su am eričk i vojni
atašeji im ali m ogućnost da otkrivaju i neke najintim nije
tajne neprijatelja Osovine. Ciano je 12. veljače 1942. za­
pisao u svoj dnevnik: »P red a o sam M ackensenu tekst
je d n o g telegram a am eričk oga v o jn o g atašeja u M oskvi,
koji je poslan u W ashington. On se tuži da A m erikan ci
ne isporučuju Rusim a oružje k oje su im obećali, i tvrdi
da će SSSR, ako odm ah ne d ob ije adekvatnu pom oć,
m orati pom išljati na kapitulaciju.«
A li kudikam o najvrednija obavještenja odn osila su se
na sama bojišta, na mjesta gdje se od lu čivalo o n o naj­
hitnije — tko će pobijediti, tko će biti poražen. U jesen
1941. N ijem ci su n apredovali prem a istoku na dva b o ­
jišta — u Rusiji i u Sjevernoj Africi. N jih ov plan b io je da
se njih ove snage spoje negdje na B lisk om istoku, da se
S redozem n o m o re p retvori tako u »osovin sk o je ze ro «,
da se zatim m aršira dalje prem a istoku sve d o susreta
s Japancima negdje u Aziji — pa da se tako osvoji g o ­
spodstvo nad svijetom i ostvari H itle ro v san da on kao
osvajač nadmaši Aleksandra M akedonskog.
A m eričk i vojn i ataše u K airu im ao je m n ogo veće i
p ovoljn ije m ogućnosti da prom atra zbivanja na bojištu
nego n jegov k olega u M oskvi, je r m u je išla u p rilo g
m ala udaljenost bojišta, zatim poznavanje jezik a i, na­
ravno, p olitičk i obziri. Ataše u K airu b io je pukovnik
B on n er Frank Fellers, s A k ad em ije W est Point, o fic ir s
velik im m irn odopskim iskustvom, koji je dvije godin e
b io čak ađutant generala Douglasa M acArthura. Fellers
je stigao u K a iro u listopadu 1940. godine, otada je m ar­
ljivo o b ila zio bojišta i studirao taktiku i druge p ro b le ­
m e ratovanja u pustinji, postavljajući bezbrojn a pitanja,
držeći oči d o b ro otvoren e. Britanci su mu saopćili neke

66
svoje tajne nadajući se da će tim e postići poboljšanje
kvalitete op rem e koju su p rim ali od Am erikanaca na
tem elju Zakona o zajmu i najmu;* ipak mu m noge tajne
nisu odavali, je r su znali da je pun protubritanskih
predrasuda. Fellers je svu tu silnu količinu obavještenja
upijao kao spužva i slao je u W ashington u opširn im i
detaljnim izvještajima.
U tim su se izvještajim a iznosili podaci o britanskim
snagam a na bojištu, o njihovu rasporedu, zadacima,
bojn oj sposobnosti i efikasnosti; g o v o rilo se o pojačanji­
m a koja su na putu, o b ro d o vim a za opskrbu ratnim
m aterijalom , koji su već dop lovili; objašnjavali su se
p ro b lem i u vezi s b orb en im m ora lom jedinica, analizi­
rale taktike koje su B ritanci razm atrali za eventualnu
kasniju prim jenu ili koje su već odlu čili prim ijeniti, čak
se izvještavalo o plan ovim a lokalnih vojnih operacija.
Fellers je svoje poru k e p o m n o šifrirao k od om B L A C K
i slao ih bežičn im putem, civiln im kanalima, u W a ­
shington, o b ičn o na adresu M IL ID W A S H (M ilitary I n ­
telligence D ivision, W ashington — V ojna obavještajna
služba. M inistarstvo rata, W ashington). I dok bi njegove
poru k e ju rile eterom , osovinske prislušne stanice (o b i­
čn o najm anje dvije da im ne prom akn e ni jedna jedina
riječ) lijep o su ih interceptirale, od riječi do riječi. In-
tercep ti su zatim slani d irektn im telegrafskim kabelom
d ek rip terim a koji bi ih dekriptirali, dali da se prevede
njihov otvoren i tekst, šifrirali taj tekst njem ačkom ši­
from , i zatim ga poslali generalu Ervvinu Rom m elu, ko­
m andantu Afrika Korpsa. Često se događ alo da je R o m ­
m el d o b iva o te p oru ke sam o n ek olik o sati pošto bi ih
Fellers poslao.
B ile su naprosto — fantastične! Posve je sigurno da su
R om m elu pružale kom pletniju i jasniju sliku rasporeda
i jačin e neprijateljskih snaga nego što je ikada u toku
d ru gog svjetskog rata d o b iva o b ilo koji osovinski k o­
mandant. U toku afričk e vojne, u k ojoj se bojište ne­
prestano p om ica lo naprijed-natrag, kao pila, R om m ela
je potkraj 1941. potisnuo kroz pustinju britanski ko­
m andant general Claude Auchinleck, ali je R o m m el 21.
siječnja 1942. udario po E nglezim a tako žestoko d a je u

f Sistem lend-lease. Po tom sistemu Amerikanci su »posuđivali«

ratni materijal Britancima umjesto da im ga poklanjaju ili prodaju.
- Prev.

67
sedam naest dana od b acio B ritance ok o 500 kilom etara
natrag. E vo kakva je obavještenja nalazio u toku tih 17
dana u in terceptim a F ellersovih poruka:

23. siječnja. Iz A frik e se p ovlači 270 avion a i stanovita

količin a protuavionske artiljerije. O dlaze kao pojačanje
britanskim snagama na D alekom istoku.
25—26. siječnja. Saveznička procjena tehničkih nedo­
stataka osovinskih aviona i tenkova.
29. siječnja. K o m p letn i p regled stanja britanskih ten­
kovskih snaga u Africi. Podaci o broju tenkova u isprav­
n om stanju, podaci o broju oštećenih tenkova, podaci
0 broju tenkova kojim a neprijatelj faktički raspolaže.
Analiza bojne efikasnosti ok lop n ih i m ehaniziranih je d i­
nica na bojištu.
1. veljače. Pregled predstojećih operacija kom andosa.
Analiza bojne efikasnosti pojedin ih britanskih jedinica.
Izvještaj da am erički tenkovi M-3 neće m oći biti upo­
trijebljen i prije sredine veljače.
6. veljače. Lokacija i b orb en a efikasnost 4. indijske d i­
vizije i 1. o k lop n e divizije. Ponavljanje izvještaja o b ri­
tanskom planu da se britanske snage ukopaju na liniji
A crom a -B ir H akeim . Izvještaj o tom e kako Britanci (i
F ellers) smatraju m ogu ćim da će osovinske snage p ro ­
drijeti d o egipatske granice pošto se pregrupiraju njiho­
ve o k lop n e divizije.
7. veljače. V ijest da su se britanske snage stabilizirale
na liniji Ain el Gazala—B ir H akeim .

O vo su sam o neki istaknutiji d ijelovi bogato detalji­

ziran og m ozaika kojim je R o m m el raspolagao zahvalju­
ju ći Fellersu, i koji mu je p o m o ga o da d ob ije nadim ak
»Pustinjska lisica«. K ad su u svibnju 1942. R o m m e lo v e
o k lo p n e d ivizije ju rn u le naprijed u konačnom pokušaju
da najprije o svo je Egipat, a zatim se probiju k roz Pale­
stinu i spoje sa snagama W ehrm achta koje će im d oći u
susret iz Rusije, in terceptiran e am eričk e poru ke p o n o ­
v o su d on osile obavještenja od najveće važnosti. R o m ­
m el je najprije obaviješten da B ritanci nam jeravaju
u p otrijeb iti kao glavni oslonac svoje ob ram b en e linije
M ersu Matruh, grad na m orsk oj ob ali o k o 320 k ilo m e ­
tara od Aleksandrije; kad je Auchinleck kasnije u vidio
da ne m o že zadržati taj položaj, in tercepti su R o m m ela
1 o tom e na vrijem e obavijestili.

68
 Ipak, čak ni R o m m el nije m ogao postići m n ogo bez
benzina za svoje ten k ove i transportna vozila — a ben­
zina nije nikad im ao dovoljn o. Trn u njegovu boku bila
je Malta. Taj m ali »tv r d i« otok, britanski bastion na
pola puta izm eđu S icilije i osovinskih baza u Sjevernoj
Africi, bio je uporište iz kojega su polazili saveznički
ratni b rodovi, avioni i p od m orn ice i pustošili po oso­
vinskim k on vojim a što su R om m elu prenosili pojačanja
i m aterijal. Zato su N ijem ci i Talijani nastojali skršiti
M altu dan on oćn im zračnim bom bardiranjim a, a E ngle­
zi su je nastojali opskrbljivati kon vojim a koji su se p ro ­
bijali d o La Vallette, glavne luke Malte. K ad god bi oso­
vinski k on voji p rolazili bez većih smetnji, bez većih gu­
bitaka, R o m m el bi ostvarivao pobjedu za pobjedom ;
kad god bi saveznici zagušili tu liniju opskrbe i tako
n jegove ten k ove lišili benzina, n jegova je m obilnost u
tom silno flu id n om p ok retn om ratu bila ozb iljn o spu­
tana, i to bi za Saveznike bila velika prednost.
Zato su B ritanci u lipnju 1942. od lu čili pokušati da
pošalju u p o m o ć M alti dva vrlo velik a konvoja i to u
isto vrijem e, jed an s istoka, drugi sa zapada, kako ne bi
osovin sk im snagama dopustili da se bace svom žesti­
n om na sam o jedan konvoj. Da bi paralizirali talijansku
m ornaricu, žestoko su b om b ard irali pom orsku bazu u
Tarantu; da se k o lik o je god m ogu će smanje zračni na­
padi na konvoje, od lu čen o je da se n eposredn o prije
nadolaska kon voja unište avioni na aerod rom im a u A f­
rici i nekim m editeranskim otocim a. Taj zadatak im ao
se ob aviti bom bardiran jim a iz zraka, brzim i iznenad­
nim, m u n jevitim napadim a ok lop n ih jed in ica na a ero ­
d ro m e u blizini linije fronte, i sabotažnim operacijam a
kom andosa koji će se spustiti padobranim a na a ero ­
d ro m e du blje u njem ačkoj pozadini. Fellers, koji je b io
neprestano u prisnoj vezi sa situacijom u Africi, saznao
je za te plan ove i 11. lipnja (istog dana kad je istočni
k on voj isp lo vio iz A leksan drije) sastavio svoju Poruku
br. 11119.

Li n oći od 12. na 13. lipnja britanske sabotažne

je d in ic e planiraju sim ultane napade ručnim b o m ­
bam a na avion e na 9 osovin skih aerodrom a. Pla­
nira se dostići c iljeve padobran cim a i d alek om et­
nim pustinjskim patrolam a. Ovaj način napada
pruža g o lem e m ogućnosti razaranja, a rizik je

69
 mali, kad se usporedi s m ogu ćim d obitkom . A k o
napadi uspiju, B ritanci ć e pokrenuti čitav R A F za
podršku k oord in iran im napadim a vojske.
Danas velik i p ok reti britanskih trupa iz S irije u
Llbiju ' Fellers

Fellers je šifrirao svoj izvještaj i p redao ga telegraf­

skoj centrali u K airu da ga ona pošalje bežičn im putem
na adresu M IL ID W A S H . Intercepcijska stanica O K W -a
uhvatila je taj radiogram 12. lipnja o k o 8 sati ujutro.
V eć u 9 sati jedan je d ek rip ter skidao s poru ke preši-
frat; u 10 sati poruka je dekriptirana, a R o m m el ju je
d o b io u l i sati i 30 minuta, d o vo ljn o rano da u pozori
svoje aerod rom e. U n oći 13. lipnja kom andosi su doista
»p ali s neba«, a s istoka, iz pustinje, doju rile su na dži­
p o vim a udarne pustinjske patrole.
N ijem ci i Talijani doček ali su ih sprem ni i naprosto
ih m asakrirali. T ak o je ta p om n o planirana operacija
go to vo sasvim propala. Na tri a erod rom a (M artuba, E.1
Fetejak, B arce) nije oštećen ni jedan jed in i avion; na ae­
ro d ro m im a K2 i K3 B ritanci su uspjeli neznatno ošte­
titi osam aviona, koji su svi za n ek olik o dana p op rav­
ljeni; na daljnja tri aerodrom a, obuhvaćena britanskim
planom , tj. na aerod rom u B en in a u S jevern oj A frici i na
a ero d ro m im a u H eraklion u i Casteli na K reti, koji nisu
bili d o b ili u pozoren je ili se na nj nisu osvrtali, Britanci
su uništili ukupno 18 aviona i zapalili dva hangara.*
Avioni, koji zahvaljujući tom p ra vod ob n om u p ozore­
nju nisu bili uništeni na svojim aerodrom im a, sutradan
su izveli seriju teških napada na konvoj iz Aleksandrije
i p o to p ili tri razarača i dva teretna b ro d a a jed n a nje­
m ačka p od m orn ica torp ed irala je i poslala na dno b ri­
tansku tešku krstaricu. K ad je, kao kruna svemu, iz T a ­
ranta isp lo vio jak sastav talijanskih ratnih brodova,
kon voj se vra tio u Aleksandriju i tako je čitava britan­
ska op eracija propala. »Pristu pi M alti s istoka bili su za-
čepljeni sve d o studenog; ni jedan se k on voj nije za to
vrijem e čak ni pokušao p robiti do M a lte«, piše Churc-
hill u svojim m em oarim a; u sam oj su se op eraciji »p r o ­
vukla sam o dva broda o d sedamnaest, pa se kritična si­

* Vidi podrobnije: A. Swinson »Diverzanti pustinje« (Izd. Alfe,

Zagreb 1974) i F. McLean »Zlatni drum« (Izd. Zora. Zagreb 1950). —
Prtv.

70
tuacija na otok u nastavila.« Što se tiče R o m m elo ve li­
nije opskrbe, ona je ostala otvorena.
K ad se tako, bar privrem eno, op sk rb io benzinom ,
R o m m e l je p o n o vo jurnuo naprijed i tako nastavio
ofen zivu koju je za p očeo još u noći od 26. na 27. svibnja.
Strategijska obavještenja, do kojih su N ijem ci došli in-
terceptiran jem Fellersovih izvještaja, nadopunjavana su
taktičkim obavještenjim a do kojih je dolazila izvanred­
no efikasna četa službe Fem m eldeaufklarung pod zapo­
vjedn ištvom kapetana A lfred a Seebohm a. Ta je m o b il­
na jed in ica hvatala sav radio-prom et britanske Osme
arm ije, iskorištavala čak i naoko najtričavije brbljarije,
otkrivala ra d iogon iom etrijsk im postupcim a koncentra­
cije pješadije i tenkova i njih ove pokrete, iden tificirala
neprijateljske jed in ice analizom pozivnih znakova, de-
kriptirala britanske k riptogram e — i, sve u svemu, pri­
bavljala R o m m elu sirove podatke na tem elju kojih je
on m o ga o p red viđ ati n eposredne nam jere neprijatelja.
E vo je d n o g prim jera. Dok su N ijem ci ju rili da izolira­
ju Tobruk, četa Fem m eldeaufklarunga uhvatila je radio-
telefon ski ra zgovor koji se 16. lipnja u 10 sati i 30 m i­
nuta p rije p od n e vo d io izm eđu štabova 29. indijske bri­
gade i 7. o k lop n e divizije. N ijem ci su tako saznali da se
garnizon uporišta E1 A d em sprem a te noći poduzeti
protunapad i o tom e je R om m el odm ah obaviješten.
N jegova neustrašiva 90. laka oklopn a divizija prva je na­
pala E1 A d em i uhvatila B ritance »s jed n o m n ogom u
zraku«, kako se to kaže u boksu. U m jesto da B ritanci
udare p o n jegovim snagama, R o m m el je tako zauzeo E1
A dem , i to mu je o m o gu ćilo da sasvim o p k o li i izolira
T obru k koji se zatim, sasvim neočekivano, p redao 20.
lipnja. N ijem cim a su u Tobru ku pale u ruke g o lem e k o ­
ličine ratnog m aterijala i to je R om m elu o m o gu ćilo da
g o to v o bez zaustavljanja ju rn e dalje prem a Suezu. Upra­
v o su takve usluge potaknule R o m m elo va obavještaj­
nog o ficira da za S eeb oh m ovu četu Fem m eldeaufkla­
runga kaže kako je bila »v e o m a važan faktor R om m e-
lovih p ob jed a «. Treb a napom enuti da je i ona bila d o ­
bila jedan prim jerak koda B L A C K ; zato je m ogla sama
čitati F ellersove izvještaje i dostavljati ih R om m elu naj­
bržim putem.
Rat u pustinji bio je izvanredno pokretan i pun raz­
nih sasvim n ep red vid ljivih iznenađenja. Zato se d o g o d i­
lo nešto što se na drugim bojištim a ne bi m o g lo d o g o ­

71
 diti. D esetog srpnja sam štab Afrika K orpsa našao se
točn o na pravcu jed n o ga britanskog ten k ovsk og protu-
napada. U kratkom i žestokom okršaju S eeb oh m je p o­
ginuo a g o to v o cijela njegova jed in ica bila je d oslovce
»zbrisan a« ili zarobljena. Sve se to d o g o d ilo tako izne­
nada da su B ritancim a pali u ruke i m nogi dokum enti
jedinice, pa su oni, koji su kasnije naslijedili ljudstvo te
čete, ostali bez m nogih podataka p otrebn ih za rad, dok
su B ritanci m o g li ispraviti kojekakve svoje greške u ra-
diokonspiraciji. Sto se tiče R om m ela, on je ostao bez
m ik rosk op a pom oću k ojeg je p rou čavao neprijateljski
raspored i tako d olazio do m nogih korisnih obavješte­
nja.
O tp rilik e tada ostao je i bez — teleskopa. Čini se da su
sami A m erikan ci još u p roljeće te god in e nekako p o­
sum njali da F ellersovi izvještaji »c u re « neprijatelju, pa
su iz W ashingtona poslana u K a iro dva oficira sa zadat­
kom da p rovjere F ellersove m jere sigurnosti. Iz te is­
trage Fellers je izišao »čist kao sunce« i vjerojatno je to
op et uspavalo Am erikance. A li tada su njihovi britanski
saveznici d ošli do nekih n ovih obavještenja u vezi s tim
slučajem. Čini se da je neki njem ački ratni zarobljenik
od ao B ritan cim a kako N ijem ci i Talijani hvataju i čitaju
F ellersove poruke, i da to rade tako vješto da im aju u
rukam a o tvo ren i tekst svake n jegove poru ke samo je ­
dan sat nakon em itiranja njezina kriptogram a. B ritanci
su već prije toga bili razbili kod B L A C K i klju čeve za
n jegovo prešifriranje, da bi m ogli čitati razne druge
am eričk e poruke, pa su sada stali interceptirati F eller­
sove poru ke i dekriptirati ih jed an sat nakon što bi b ile
poslane. Pošto su tako deset dana studirali te »duge,
opširne, detaljne i krajnje pesim ističn e« izvještaje, ob a­
vijestili su Am erikance, potkraj lipnja, da ih i N ijem ci
interceptiraju i čitaju, a vjerojatn o su ih obavijestili i o
F ellersovim protubritanskim gledištim a. Sam om Fel-
lersu nije rečen a ni riječ o tom e da su N ijem ci čitali nje­
go ve poruke; on je naprosto pozvan da se vrati u W a ­
shington, k am o je stigao u srpnju.* K asnije poruke, p o ­
slane iz Kaira, koje su uhvatili N ijem ci, sadržavale su
* Kasnije u toku iste godine, 1942, Fellers je dobio visoko odli­
kovanje Distinguished Service Medal za zasluge koje je stekao kao voj­
ni ataše. U obrazloženju o dodjeli odlikovanja stoji daje on »dao kon­
kretan doprinos taktičkom i tehničkom razvoju naših oružanih sna­
ga« i da su »njegovi izvještaji Ministarstvu rata bili uzor točnosti i jas­
noće«. — Autor

72
neka vrijedn a zapažanja, ali se u njim a više nije davao
nikakav širi p regled situacije, a kad je novi am erički
vojn i ataše p o čeo prim jenjivati šifru M-138, koja se
uspješno odu pirala svim pokušajim a N ijem aca i Talija­
na da je razbiju, R o m m e l je od jed n om ostao b ez stra­
tegijskih obavještenja o kojim a je tako dugo ovisio.
T o se d o g o d ilo upravo u času kad su R o m m elo ve
snage prešle egipatsku granicu i kad se čin ilo da su im
p ira m id e i pobjeda na dom aku. Britanska Osm a arm ija
povu kla se tada na utvrđene položaje kod El Alam eina,
a 2. srpnja Au chinleck je podu zeo prvi u seriji svojih
protunapada. R om m el, koji je ostao bez najvrednijeg iz­
vora obavještenja, više nije m ogao prim jenjivati tako
efikasne i tako prikladn e m jere obrane i napada kao
dotad. Č etvrtog srpnja obavijestio je H itlera da m u ne
preostaje ništa dru go nego da p rijeđe u defenzivu. U
m eđ u vrem en u su B ritan ci ipak uspjeli pojačati M altu i
napadi koje su od atle podu zim ali presjekli su R o m m e ­
lo v e lin ije opskrbe, pa je R o m m el uzalud zahtijevao da
m u se pošalje benzin.
Za to vrijem e je Osm a arm ija uspjela u potpunoj taj­
nosti p rib aviti n ove m oćn e snage, dovu ći ih na položaj,
a p red n ep rijateljem sakriti ne sam o datum n ego i pra­
vac gla vn og napada. N a bojište su došle d vije n ove i
svježe d ivizije sa 240 top ova i 150 tenkova. U »lijep im
starim vrem en im a « Afrika K orp s bi to saznao iz Feller-
sovih izvještaja, ali sada R o m m e l nije ni slutio da su te
n ove d ivizije stigle na ratište. B ritanci su d o b ro iskori­
stili to što su se d o m o g li dokum enata on e čete F em -
meldeaufklarunga: u veli su n ov postupak pri služenju
p ozivn im znakovim a, zaoštrili kriptografsku disciplinu
na svim razinam a d o štabova divizija, u veli radiotele-
fonske kodove, m iješali prave poru ke s lažnima, stvorili
čitavu lažnu radio-m režu na ju žnom sektoru fronte, a
n ovo ljudstvo Fem m eldeaufklarunga nije im a lo ni talen­
ta ni iskustva da te obm an e p rozre i odvaja laž od is­
tine. N ijem ci, navikli na to da od S eeboh m a i n jegovih
ljudi dob ivaju pravu rijeku obavještenja, sada su o d jed ­
n om ovisili g o to v o isključivo o zračnim izviđanjim a,
koja više nisu m o g li ili nisu znali p rovjeravati analizom
radio-prom eta. O sim toga, B ritan ci su ih obm anuli pri­
m jen om kam uflaže. Isp od lažnih kam iona ček ale su
skriven e stotine ten kova i topova; na ju žn om sektoru

73
B ritanci su stvarali lažne d ep o e tako sporim tem p om
te se N ijem cim a čin ilo da m ora p roći n ek olik o m jeseci
prije n ego što B ritanci budu sprem ni za akciju.
Posljedice nisu izostale. K ad je 23. listopada general
B ernard M o n tgo m ery o tv o rio uragansku vatru iz tisuće
top ova na njem ačke položaje kod E1 Alam eina, Afrika
K orps je b io potpu no zatečen. R o m m el je prije toga bio
tako siguran da se neko vrijem e neće d o g o d iti ništa
važno, da je otišao u Austriju na oporavak. Č im je za­
počela britanska ofenziva, on je doduše odm ah d o letio
natrag u Afriku da osobn o preuzm e upravljanje bit­
kom, ali u času kad je tam o stigao b ilo je već sve izgub­
ljeno. Z b og nedostatka benzina, ljudi i tenkova, jed in o
mu je preostalo da preraspoređuje svoje divizije u očaj­
ničkim ali uzaludnim pokušajim a da k on solidira Afrika
Korps. Poraz u bitki kod El Alam eina b rzo se p retvo rio
u bezglavi bijeg. Afrika K orps je jurnuo na zapad prek o
pustinje ostavivši na bojištu stotine uništenih i neupo­
trebljivih tenkova i vozila. N ek o lik o m jeseci poslije
toga N ijem ci su istjerani najprije iz A frike, zatim s Kre-
te, pa sa Sicilije — i sada su se p ovla čili prem a sjevero­
zapadu uzduž talijanske čizme, neprestano uzm ičući, ne
napredujući ni korak. B itka kod El Alam eina bila je ve ­
lika prekretnica u dru gom svjetskom ratu. »P rije El A la­
m eina nism o postigli ni jednu jedinu pobjedu; poslije
El Alam eina nism o p retrp jeli ni jedan jed in i poraz«,
kaže Churchill u svojim m em oarim a.
A ta prom jen a ratne sreće m n ogo je ovisila o kripto-
logiji.*

* U Rommelovu porazu odigrala je golemu ulogu ULTRA, bri­

tanska operacija interceptiranja i čitanja najpovjerljivijih njemačkih
poruka, čak poruka najviših komandi, koje su bile šifrirane strojnom
šifrom ENIGMA. U vrijeme dok je autor pisao ovu knjigu operacija
ULTRA bila je još držana u najdubljoj tajnosti. Vidi: A. C. Brown, »Ve­
like obmane drugog svjetskog rata« (izd. Centar za informacije i pu­
blicitet, Zagreb 1977). — Prev.

74
 15
D V O B O J U ETERU: N E U T R A L C I I
ZA P A D N I SA V E Z N IC I

S u dion ice rata nisu bile jed in e zem lje koje su krip-
toanalizom d ola zile do vrijednih podataka. T ak o je, na
prim jer, francuska višijska vlada im ala o k o 50 dekrip-
tera i činovnika u jed n oj vili kraj Lyona. Ali, čini se da
je ta ekipa postizala skrom n e uspjehe. U jed n oj rep o r­
taži, koju je u travnju 1941. ob ja vio New York Times, sto­
ji da višijskim d ek rip terim a nije pošlo za rukom dekrip-
tirati šifarske sistem e bivšeg francuskog m inistra unut­
rašnjih p oslova G eorgesa M andela, kojega je višijski re­
žim zatvorio i izveo pred sud zb o g njegova pokušaja da
poslije pada Francuske, u lipnju 1940, organizira u Sje­
vern oj A frici vladu o tp o ra Nijem cim a, s tim da postane
njezin predsjednik. D io rada višijskih dekriptera b io je
svakako uperen protiv degolista izvan zem lje (France
L ib re ) i p ro tiv p od zem n og pokreta otp ora u sam oj
Francuskoj, ali se rezultati nisu-nikad saopćavali N ijem ­
cim a. K ad su N ijem ci 1942. oku pirali cijelu Francusku,
jed an član lion skog d ek rip tersk og biroa, Charles Ey-
raud, spalio je sve papire. (Eyraud će se poslije prosla­
viti kao pisac veom a dobre, m od ern o pisane knjige o
k rip tologiji.)
G o to v o je sigurno da su najbolji d ek rip teri jed n e
neutralne zem lje, i m ožda m eđu najboljim a u opće u
d ru gom svjetskom ratu, bili dekripteri Švedske, zem lje
čija je neutralnost neprestano visila o niti. Šveđani su
u početk u razbijali šifre i k o d o ve u prvom redu zato da

75
saznaju sm jera li H itler da im blagon ak lon o pruži ona­
kvu vojnu »zaštitu « kakvu je »p le m e n ito « b io dao N o r­
veškoj i Danskoj. N jego ve p rip rem e za okupaciju tih
dviju zem alja bijahu jedn a od najbolje očuvanih tajni
dru goga svjetskog rata, i Švedska nije željela da bude
zatečena na spavanju. Poslije se služila obavještajnom
djelatnošću, pa tako i kriptoanalizom , da na vrijem e sa­
znaje različite p olitičk e događaje.
A k o se ne uzm e u o b zir sasvim kratak in term ezzo na
početku stoljeća, kad je R. T o rp a d ie razbio jedan no-
m enklatorski sistem iz 1632. godine, obavivši to u vezi
s nekim historijskim istraživanjem , i kad se to tako d oj­
m ilo švedskih vlasti da su mu dale sredstva za osniva­
nje d ek rip tersk og ureda (k oji je d o b io naziv Soba br.
100), m ože se slob od n o reći da je švedska k rip tologija
zapravo započela s Y v e s o m G yldénom . N jeg o v otac
O lo f b io je d irek to r K raljevske m orn aričk e akadem ije,
a ujedno financijski zainteresiran za šifarske strojeve
A rvid a Damma. Yves, koji je svoje nešvedsko im e d o b io
od m ajke Francuskinje, zainteresirao se u pravo zato za
kriptologiju , i već uskoro n jom e tako vladao da je b io
sposoban testirati neprobojn ost šifara D am m ove apara­
ture. T o zanim anje za k rip tologiju zadržao je i poslije
toga, u toku p oslovn e karijere u farm aceutskoj firm i
Astra, koju je b io osn ovao n jegov djed. G odin e 1931.
Gyldén, visok, ozbiljan 36-godišnjak, ob ja vio je Chiffer-
byraernas insatser i varldskriget tili lands, pronicavu stu­
diju k rip tologije p rvoga svjetskog rata i njezinih
krip tološk ih reperkusija. Poslije je tu knjigu od 139
stranica objavila na engleskom am erička Služba veze u
seriji publikacija pod zajedničkim n aslovom The C on tri­
butions o f the Cryptographie Bureaus in the W orld W ar
(D op rin osi kriptografskih b iroa u svjetskom ratu); neki
njezini d ijelo vi objavljeni su i u R evue M ilita ire Françai­
se. G yldén je u toj knjizi srušio stari i žilavi m it kabinet-
ske analize, pokazao kakvu ključnu negativnu ulogu
im aju om aške, greške i p revelik a količin a šifriran og
teksta; u knjizi su iskristalizirane pou ke p rvoga svjet­
skog rata, i njom e je zapravo katalizirana evolu cija koja
će p oslije dovesti d o današnje k riptologije.
Pet godin a nakon izlaska te važne knjige Švedska os­
niva vlastiti dekripterski biro. N a m jesto šefa dolazi pu­
k ovn ik C. G. W arburg, oficir-džen tlem en koji je pao s
konja, slo m io pri tom ob je n oge i o b je ruke, pa m u je

76
 treb a lo dati prikladnu sinekuru. Pokazalo se da War-
burg im a za k rip tologiju isto tako m alo smisla kao za
jahanje; nakon n ek og vrem en a je sm ijenjen i na njego­
v o je m jesto došao m orn arički o fic ir koji je uspio osvo­
jiti poštovanje p od ređ en ih stručnjaka. U drugoj p o lo v i­
ci tridesetih godin a G ylden je držao po Švedskoj m n o­
ga predavanja o kriptologiji; ujedno je posijao sjem e
vrijed n e i k orisne krip tološk e suradnje s drugim skan­
dinavskim zem ljam a, održavši u Oslu predavanje koje
je nadahnulo kapetana R ocher-Lunda da osnuje prvi
n orveški dekripterski biro. G odin e 1939, u jed n oj 12-sa-
tnoj ratnoj igri,* G ylden je v o d io ekipu dekriptera koja
je razbila 38 od 56 p riličn o jednostavnih kriptogram a
»n apadača«. U sklopu plana Švedske da od goji vlastiti
k rip tološk i kadar održavana su predavanja studentim a
Sveučilišta Uppsale, na kojim a su predavači zabavljali
studente i studentice objašnjavajući im različite kripto­
loške tajne i pridobivaju ći ih tvrdn jom da bi i oni m ogli
postati d o b ri razbijači kodova. T o je b io sam o jedan iz­
v o r d ek rip tersk og kadra; drugi izvo r bili su natječaji u
rješavanju kriptogram a koje su, na n a govor vojske, o r­
ganizirali švedski listovi.
K a d je u E vrop i izb io rat, Švedska je im ala 22 dekrip­
tera. P rim ali su »veleb n u «, tj. bijednu plaću od pola
krune d n evn o (k oja je poslije postupno povećana na
d vije krune), pa im je zato d ekripterstvo b ilo nuzgred-
no zanim anje — poslije p od n e bi radili kao dekripteri, a
prije p od n e red ovn i posao od kojega su zapravo živjeli.
U početku su b ili sm ješteni u tzv. »S ivo j kući«, tj. u zgra­
di švedskog M inistarstva obrane; poslije su se preselili
u jedn u staru kuću u Carlaplan 4 (k oja je poslije srušena
i danas se na tom m jestu nalazi Sveriges Radio, uprava
švedskog radija); n apokon su se skrasili u staroj stam­
benoj kući u Styrmans-gatan 2, punoj propuha i bez cen­
traln og grijanja. (G od in e 1943. jedan je ogranak smješ­
ten u m o d ern o j stam benoj kući u Strandvagenu.)
G od in e 1940. švedski su d ek rip teri b ili podijeljen i na
četiri grupe, prem a jezicim a s kojih su dekriptirali — s
tim da su m atem atičari p o p otreb i p relazili iz grupe u
grupu. T e četiri grupe b ile su ove: Grupa br. 1 bavila se

* Simulirana vojna operacija koja se izvodi radi provjere valja­

nosti određenog ratnog plana ili operativnog koncepta. Mogu je iz­
voditi samo dva improvizirana »protivnička« štaba, ali mogu u njoj
sudjelovati, po potrebi, i vojne jedinice. — Prev.

77
k riptogram im a na rom anskim jezicim a, u p rvom redu
na francuskom i talijanskom, a v o d io ju je G ylden koji
je p ro živio deset godina u Francuskoj, a i m ajka mu je
bila Francuskinja, pa je francuski znao kao m aterinji je ­
zik; Grupa br. 2 radila je na njem ačkom jeziku, a jedan
od njezinih najboljih dek rip tera b io je m ladi m atem ati­
čar Carl-Otto Segerdahl; Grupa br. 3, za engleski jezik,
radila je na razbijanju engleskih i am eričkih kriptosis-
tema, a v o d io ju je d r O lo f von Feilitzen, 32-godišnjak,
knjižničar, koji je engleski znao b olje od m nogih A m e­
rikanaca; Grupa br. 4 radila je na ruskim k rip togram im a
p od vod stvom dra A m e a Beurlinga, 35-godišnjaka, v is o ­
kog, sm irenog, neupadljivo n aočitog p ro feso ra m ate­
m atike na Sveučilištu Uppsale, koji je 1952. postao član
glasovitog Institute fo r Advanced Study (Institut za fun­
dam entalna istraživanja) u Princetonu. Beurling, jedan
od najboljih dek rip tera u dru gom svjetskom ratu, iden ­
tificirao je još n eiden tificiran e šifre ne sam o Rusije
nego i drugih zem alja i č in io p očetn e p ro b o je u njih.
K a o osnivač ekipe, G ylden je im ao status p rvoga m eđu
sebi ravnim a; osim toga, b a vio se instruktažom novih
kadrova. N ovi su kadrovi pristizali takvim tem p om da
je još prije G ylden ova odlaska, potkraj 1941, ekipa na­
rasla na 500 ljudi, a do kraja rata čak na 1000.
Nisu se poput bujice slijevali u dekripterski ured
sam o k ad rovi nego i kriptogram i. T elep rin teri, uključe­
ni d irektn o u teleprintersku m režu švedskih pošta,
otipkavali su duplikate svake odaslane poruke. N o r v e ­
ška, Danska i Finska slale su Švedskoj svoje intercepte,
je r je sam o ona posjedovala efikasan dekripterski cen ­
tar; Sveđanim a su ti in tercepti om ogu ćavali da v rlo k o ­
risno uspoređuju k rip togram e istoga o tv o re n o g teksta
šifrirane različitim ključevim a. S vojim skandinavskim
prijateljim a Šveđani su se odu živali šaljući im obavješ­
tenja d o kojih su dolazili d ekriptiran jem njihovih inter-
cepata — što je često d o v o d ilo d o v rlo vrijedn ih rezul­
tata.
N a početku 1940, n eposredn o p rije njem ačke oku pa­
cije N orveške, nacistički agenti u toj zem lji, k on cen tri­
rani u n ek olik o njem ačko-norveških brodskih k om p a­
nija i u velik im rib o lo vn im i rib op rera đ iva čk im firm a ­
ma, d o b ili su iz N jem ačke d irek tivu da šalju m e te o ro ­
loške podatke i podatke o kretanju brodova. T i su se
podaci slali kam uflirani kao tobožn je cijen e različitih

78
 p roizvod a i usluga, kao prodajne ponude, i kao izvješ­
taji o tonažam a u lovljen e ribe; tako kodirani javljani su
u N jem ačku telefo n o m ili radijem . A li norveške su vla­
sti u to vrijem e interceptirale sve m eđudržavne telefon ­
ske razgovore, a ti su razgovori bili ja k o sumnjivi, je r su
se u njim a n avodile besm islene cijene. Stenogram i tih
razgovora poslani su u Švedsku, gdje je Segerdahl brzo
i lako ustanovio da petoroznam enkaste num eričke gru­
pe, koje tob ože označuju cijene, nisu zapravo ništa dru­
go nego transponirani i zatim prešifrirani brojevi koje
nose b ro d o vi u Lloyd ’s Registeru. Ta dekriptaža om ogu ­
ćila je N orvežan im a da razbiju barem jednu nacističku
špijunsku mrežu, ali su, naravno, druge nastavile o p e ri­
rati.
Šveđani se nisu za d ovoljili samo tim e da se služe
k rip to lo gijo m u b orb i p rotiv strane špijunaže, nego su
ponekad postupali ob ratn o — slu žili se špijunažom kao
oru đ em u b o rb i p rotiv strane kriptologije. Tako su je d ­
nom snim ili telefonski ra zgovor izm eđu talijanskih voj­
nih atašeja u Stockholm u i Oslu. Snim ka razgovora zvu­
čala je p otpu n o nesuvislo — Šveđani su u početku m is­
lili da su Talijani u potrijebili telefonski invertor. Ali,
kad su tehnički stručnjaci ustanovili da razgovor nije
invertiran, n jegova je snim ka poslana lingvističkim
stručnjacim a Sveučilišta Uppsale, i oni su utvrdili da su
Talijani razgovarali na jed n o m sicilijanskom dijalektu,
ionako nerazu m ljivom za svakoga tko nije pravi Sicili-
janac, a atašeji su ga učinili još nerazum ljivijim upo­
trebljavajući o b ila to sicilijanske kletve. Švedski su lin­
gvisti na kraju krajeva ipak »d e k rip tira li« taj razgovor,
pa se o tk rilo da se on sastojao u objašnjenjim a stock-
h olm sk og atašeja k olegi u Oslu o tom e kako će p rim je­
njivati n ovi talijanski kod za vojne atašeje; ataše u Oslu
b io je doduše d o b io upute o tom e, ali ih nikako nije
m o ga o shvatiti, pa je bjesnio na on e »k re te n e « u Rim u
kojim a je palo na pam et da m u pošalju tako »b lesa v«
kod. B o g a to ukrašen sicilijanskim dijalektalnim izra­
zim a za »b u d ala«, »k reten «, »id io t«, ra zgovor se zapravo
sastojao o d niza objašnjenja o u potrebi n ovoga koda, o
značenjim a pojedin ih kodnih riječi i tako dalje. Razum i­
je se da je to m n ogo p o m o g lo G yldenu u n jegovim ta­
lijanskim dekriptažam a.
Š vedskim d ek rip terim a p om agalo je m n ogo i vlastito
M inistarstvo vanjskih poslova, šaljući im tekstove pri­

79
m ljenih i poslanih diplom atskih nota, zapisnike razgo­
vora sa stranim am basadorim a, tekstove verbalnih nota
i tako dalje. T o se radi u svim zem ljam a, ali su Šveđani
dotjerali tu praksu d o savršenstva kad su kao »čovjek a
za vezu « izm eđu d ekriptera i m inistarstva o d red ili b iv­
šeg m inistra vanjskih poslova R ickarda Sandlera k om e
je tada b ilo 56 godina. Sandler je b io švedski m inistar
vanjskih poslova od 1932. do 1939. godine; prije toga,
1925. i 1926, bio je 18 m jeseci predsjednik švedske vla­
de, a 1934. je b io izabran za predsjednika zasjedanja ge­
neralne skupštine Lige naroda. Mršav, ali okruglih o b ­
raza, S an dler je b io pasionirani kriptolog, pa je 1943.
čak napisao knjigu o slavnim šiframa. K a o kriptoanali-
tičar b io je slab, i čak nije uspio dekriptirati norveški
d vo d jeln i kod koji su švedski d ek rip teri sm atrali naj­
lakšim o d svih na koji su se ikad nam jerili, ali je b io
veo m a uspješan ondje gdje je to bilo važno — brinuo se
da M inistarstvo vanjskih poslova na vrijem e šalje dek-
rip terim a sve što bi ih m o g lo zanimati. Svoje kontakte
u M inistarstvu vanjskih poslova Sandler je tako od ličn o
p ou čio da su dek rip terim a javljali čak i naoko beznačaj­
ne podatke kao na p rim jer točn o vrijem e odlaska n ek o­
ga stranog am basadora a u tom ob ilom iz M inistarstva
vanjskih poslova. Treba, naravno, napom enuti da je ta­
kav podatak b io za d ek rip tere i te kako važan. Znajući
što je d o tičn o m am basadoru b ilo saopćen o u M inistar­
stvu vanjskih poslova, procijenivši k o lik o mu je trebalo
vrem en a da se o d veze natrag u svoju ambasadu, da na­
piše izvještaj, p ob rin e se da taj izvještaj bude šifriran i
zatim poslan na poštu radi o tp rem e —znajući dakle sve
to, m o g li su lako pronaći njegovu poruku o tom susre­
tu u hrpi k riptogram a k oje je svakog dana odašiljala
n jegova ambasada. A budući da su poznavali otp rilik e
njezin sadržaj, je r su znali što je am basadoru b ilo reče­
no u ministarstvu, m ogli su poruku lakše dekriptirati.
K a k o to u kriptoanalizi uvijek biva, švedskim su d ek ­
rip terim a m n o go pom agali lijeni ili glupi p rotivn ički
šifranti. Šifranti stranih am basada g o to v o su red o vito
kršili m n oga čak najosnovnija pravila kriptografske
konspiracije, na prim jer, tako što jed n ostavn o nisu pre-
šifrirali k rip togram e ili su propustili da ih »sasjeckaju«
prije prešifriranja. Najveća šeprtlja sa kojom su Šveđani
im ali posla, čovjek čije su brojn e greške b ile A h ilova
peta m n ogih njem ačkih kriptogram a i čak sistema, bi­

80
jaše njem ački konzul u Stavangeru, čovjek s p rezim e­
n om veo m a p rikladn im za ovaj kontekst — F. W . Achil-
les. Šveđani su tako cijenili njegovu nehotičnu p om oć
da su dali povećati njegovu fotografiju i objesili je na
zid u svom uredu. »A ch illes je b io grozn o d eb eo i izgle­
dao je kao go rila «, napisat će Segerdahl u pismu autoru
o v e knjige. »N ik a d se nism o upoznali, nikad u životu ni­
sam s njim p ro g o v o rio ni jednu jedinu riječ, ali sam ga
sm atrao svojim najboljim prijateljem u njem ačkoj dip­
lom atskoj službi!«
Šveđani su čitali i poru ke šifrirane nekim drugim sis­
tem im a. T ak o su čitali sistem dvostruke transpozicije,
kojim su se služili vojn i atašeji, i dva vojna supstitucij-
ska sistem a nam ijenjena jedin icam a ispod razine puka.
T a k o su došli d o nekih neočekivanih spoznaja o spol­
nom životu i seksualnim navadam a njem ačkih vojnika.
W ehrm acht je iz pojedin ih baltičkih zem alja i iz koncen­
tracionih logora d o p rem a o žene da služe kao prostitut­
ke u b ord elim a za njem ačke okupacijske jed in ice u
N orveškoj, i b ro d o v i s tim jadnicam a bijahu, naravno,
uvijek željn o očekivani. N jih ovi su dolasci i odlasci bili
tem a uzbuđenih poru ka m eđu jedinicam a, i često se
znalo događati da bi kakav njem ački radio-telegrafist u
luci iz koje je u pravo isp lo vio b rod s prostitutkam a p re­
p oru čio k olegi u luci prem a kojoj je b ro d p lo v io neku
od tih djevojaka. T e p rep oru k e b ile su ponekad veom a
konkretne, pa su tako flegm atičn i Šveđani putem krip-
to lo g ije upoznali te d jevojk e g o to v o isto tako d o b ro
kao što su ih N ijem ci upoznali na n eke direktn ije nači­
ne.
Ipak, nikakve njem ačke greške, nikakve om aške, ni­
kakve poru ke slane kao okružnice ne bi Šveđanim a p o ­
m o g le da nisu b ili tako lukavi kao što su bili. Oni su se
na p rim jer tako vješto u k lop ili u francuski postupak is­
tod ob n e u p otreb e n ek olik o k od ova i šifarskih sistema
(Francuzi su ih pon ekad istodobn o u potrebljavali i do
jedanaest), da bi ne sam o osjetili nego bi d oslovn o znali
kada su Francuzi p o č e li neki od tih k o d o va smatrati
k om p rom itira n im (o b ičn o nakon četiri god in e u potre­
b e) i zb og toga stali em itirati u tom kodu m aterijal za
koji su htjeli da ga p ročita protivnik. Francuzi su se tim
trik o m o b ičn o služili kad bi htjeli protivn iku sugerirati
ideju da u nekoj kon kretn oj situaciji postupaju ru k ovo­
d eći se isključivo m oraln im i etičk im obzirim a, iako im

6 - Sifranti protiv ¿pijuna III 81

je zapravo b ilo do nečega posve drugog, što su nastojali
prikriti. M n oge fraze iz takvih poruka, kodiranih k o m ­
prom itiran im kodom , uskoro su se m o g le naći u »Ž u ­
tim knjigam a« francuske vlade ili M inistarstva vanjskih
poslova, službenim publikacijam a u kojim a su te orga­
nizacije iznosile svoja službena gledišta. Šveđani su raz­
bili i jedan am eričko-britanski kod kojim su se kodirale
obavijesti b ro d o vim a o kretanju njem ačkih p o d m o rn i­
ca (vjerojatn o je to b io onaj isti kod koji su čitali dek-
ripteri B-Diensta); zahvaljujući tom e, m ogli su u pozora­
vati vlastite b ro d o v e na opasne zone.
G o to vo je sasvim sigurno da je najsjajniji švedski
kriptoanalitički pothvat (i najdalekosežniji po posljedi­
cam a) b ilo rješenje sistema šifriranja i konstrukcije nje­
m ačke šifarske aparature koju je p ro izvo d ila tvornica
Siemens & Halske. Taj je pothvat izveo A m e Beurling.
K a k o su N ijem ci slali svoje poru ke putem švedskih te­
legrafskih žica, upravo onako kao što su vla k ove s v o j­
nim transportim a slćili švedskim željezn ičkim prugama,
kom anda W ehrm achta u N orvešk oj i njem ačka am basa­
da u S tockholm u služile su se jed n o m napravom (k o m ­
binacijom šifarskog stroja i teleprin tera) da šalju p oru ­
ke ravno u B erlin i isto ih tako direktn o dobivaju oda­
tle. N jem ačk o M inistarstvo vanjskih p oslova d a lo je toj
aparaturi naziv Geheim schreiber (»ta jn o p isa č«). A li bu­
dući da su Šveđani interceptirali teleprin terske poru ke
slane n jih ovom m režom , teleprin teri u dek rip tersk om
birou otipkavali su njem ačke k rip togram e u isto vrije­
m e kad i teleprin teri W ehrmachta i njem ačke am basade
— i B eu rlin g je d o b io zadatak da ih pokuša dekriptirati.
On je odm ah zapazio da krip togram i raspolažu fo n ­
d om od 26 slova plus 6 brojki, tj. ukupno 32 znaka ili
25 znakova. T o je n avod ilo na zaključak da se radi o šif­
ri zasnovanoj na teh n ičkom principu funkcioniranja te­
leprin tera — to jest, da se iskorištava teleprin terska per-
foriran a vrpca s kom bin acijam a od 5 p erfora cija (ili izo ­
stanaka p erfora cija ) p o svakom znaku. T o je u početku
b ilo sve što je znao, pa je zatražio da m u se nabavi kak­
va knjiga u k ojoj se objašnjava sistem p rim jen e i funk­
cioniranja p erforira n e teleprin terske vrpce. T a istra­
živanja (a m ožda je B eu rlin g p rou čio i patente prijavlje­
ne u švedskom patentnom uredu) upućivala su na za­
ključak da njem ačka aparatura, ako je zasnovana na

82
u potrebi B au d otova koda, vjerojatno postiže šifriranje
takvim m ijenjanjem položaja pet kontakata da svaki od
tih položaja ovisi o nekakvu kotaču s ključem, da tak­
vih kotača im a n ek o lik o i da b roj kontrolnih klinova na
njih ovim ru b ovim a nije jednak, što je p otreb n o ako se
žele dob ivati šifarski ključevi sa što dužom periodom .
Pošavši od pretpostavke da se ključevi mijenjaju sva­
ki dan, B eu rlin g je izd vojio poruke interceptirane u
toku je d n o g dana — 25. svibnja 1940. K ad su ti kripto-
gram i prepisani na istom mjestu, njihov je tako p retip ­
kani tekst ispunio otp rilik e dva velika lista u redskog
papira. Analiza je ubrzo pokazala da su B eu rlin gove
prelim in arn e pretp ostavk e točne; jedin a novost koju je
o tk rio analizom sastojala se u tom e da nije bila p osri­
je d i sam o supstitucija B au dotovih im pulsa nego i njiho­
va transpozicija, ali s tim da ponekad transpozicija nije
im ala nikakav efekt. Taj prividn i paradoks treba objas­
niti n a je d n o m prim jeru. Uz pretpostavku da su im pulsi
za 1 i 2 jednaki, transpozicija im pulsa za 1, 2, 3, 4, 5 u
2, 1, 3, 4, 5 ostavlja prva dva im pulsa neprom ijenjena.
B eu rlin g je iskoristio te specifične osobitosti da rek o n ­
struira m ehanizam GeheimschreibercL Rezultat koji je
tako d o b io p ro v je rio je usporedivši ga s podacim a do
kojih je došao analizom kriptogram a od 27. svibnja. P o­
kazalo se da su točn i —i B eu rlin g je za dva tjedna razbio
čitavu šifru. Jedan švedski m ehaničar konstruirao je
tada po n jegovim nacrtim a i specifikacijam a dvojnika
Geheimschreibera. N aprava je izgledala m onstruozno i
strašno je bučila, ali je otipkavala točne dešifrate nje­
m ačkih poruka.
R ekonstruiranje ključeva koji bi p očeli vrijed iti u p o­
noć o b ičn o je trajalo cijelu noć, ali kad bi general-pot-
pu kovn ik O lo f T h o m e ll došao dru go ju tro u svoj ured
i zapitao: »Onda, što im a danas n ovo iz N jem ačke?« —
d ek rip teri bi o b ičn o im ali što od govoriti. N ijem ci su u
dva navrata podu zeli sa svojim snagama u N orvešk oj
prijeteće p ok rete prem a Švedskoj, ali je švedska vojska,
koju su p ra vo d o b n o o to m e obavijestili dekripteri, sva­
ki put o d g o v o rila takvim p ok retim a da se našla točn o
nasuprot njem ačkim snagam a i blok irala pravce k oji­
m a bi on e n ap red ovale da su kojim slučajem d o b ile za­
p ovijed za upad u Švedsku. G eneral Niklaus von Fal-
kenhorst, kom andant njem ačkih snaga u N orveškoj,

83
 poslije je s tim u vezi čestitao T h o m e llu i p oh va lio nje­
govu sjajnu taktiku; T h o m e ll je N ijem čeve čestitke p re­
nio dekripterim a.
U p ro ljeće 1941. Šveđani su d ek rip tirali velik b roj
njem ačkih vojnih poruka što su, uzete zajedno, jasno
nagoviještale napad N jem ačk e na Rusiju izm eđu 20. i
25. lipnja. Erik Bohem ann, generalni sekretar švedskog
M inistarstva vanjskih poslova, ob a vijestio je o tom e sir
S tafforda Crippsa, britanskog am basadora u S ovjet­
skom Savezu, na večeri u S tockhol mu, koju je p rire d io
kad se Cripps zaustavio u švedskom glavn om gradu na
proputovanju u M oskvu. V jerojatn o to za Crippsa nije
bila nikakva novost, je r je to p o svoj p rilici saznao iz
drugih izvora, tili je sigurno da je poslu žilo kao još je d ­
na p otvrd a točnosti tih drugih obavještenja. Cripps je o
njem ačkom napadu ob avijestio Staljina, ali ovaj tada
nije vjero va o Britancim a.
Iz desetaka diplom atskih poruka, k oje je izbacivao
B eu rlin g o v mehanizam , saznavalo je švedsko M inistar­
stvo vanjskih p oslova što N ijem ci doista m isle i što snu­
ju. M inistar vanjskih p oslova Christian G ünther čitao je
njem ačke n ote švedskoj vladi p rije n ego što bi m u ih
uručila ili saopćila njem ačka ambasada. G ünther je, na­
vodn o, jed n o m unaprijed p ročitao neku njem ačku
notu, u kojoj su N ijem ci postavljali Sveđanim a neke
izuzetno n ezgodn e zahtjeve, a tako im se žu rilo da su
njezin tekst od lu čili saopćiti Günthern telefo n o m um ­
jesto da ga pošalju M inistarstvu vanjskih poslova. A li
G ünther se jed n ostavn o izgubio, a N ijem cim a je rečen o
da je otišao u lo v ne rekavši kada će se vratiti. N ijem ci
su zato m o g li iznijeti svoj zahtjev tek n ek o lik o dana
kasnije. (Tada su notu poslali p o kuriru koji je im ao
dva re v o lv e ra p o d pazuhom .) N e k o lik o dana, k oje su
tako dobili, Šveđani su iskoristili da sastave o d g o v o r u
k ojem su N ijem cim a na zgodan način objasnili kako
»n a svoju veliku žalost« ne m ogu, iz tehničkih razloga,
ispuniti njih ove zahtjeve.
Eto, tako su i dekripteri pom agali Švedskoj da koliko-
-toliko sigurno plovi po opasnim vodam a neutralnosti,
d ok je posvuda o k o nje bjesnio rat u koji je m ogla biti
lako uvučena i gurnuta da nije tako d ob ro »b rod ila«.

Glavna britanska kriptoanalitička služba nalazila se u

F oreign Officeu (M inistarstvu vanjskih poslova), k oji je

84
 CODING ORGANIZATION

Crtež kojim se propagiralo disciplinirano ponašanje

u kriptografiji

nakon završetka p rvoga svjetskog rata preu zeo ljudstvo

Sobe br. 40. R azum ije se da o v o nije prešlo na rad u Fo­
reign Office u k om p letn om sastavu, ali svi koji su htjeli
m ogli su to učiniti. Tako se, na prim jer, ondje zaposlio
velečasni W illia m M on tgom ery, jed an od dekriptera
koji su riješili Z im m erm an n ov telegram . Na početku
dvadesetih godina u okru žnici k ojom je Foreign Office
u p o zo rio svoje d ip lom ate da op rezn ije barataju k o d o v i­
ma, nalazi se podatak iz kojega saznajem o da je Foreign
Office tada trošio 12.000 funti godišnje (tada veom a v e ­
lika svota) za d vije aktivnosti: za čuvanje tajnosti britan­
skih k o d o va i šifara, i za razbijanje k od ova i šifara dru­
gih država. M eđu d ip lom atim a su u to vrijem e k olale
u običajen e legen d e o britanskim stručnjacim a za k o d o ­
ve i razbijanje kodova, » o ljudim a k oji su to m e posvetili
čitav živ o t«. U jed n o j se legen di tvrd ilo da je jedan od
tih k rip tološk ih čarobnjaka uspio za vrijem e rata razbi­
ti turski kod, p rem d a nije znao turski, pa su njegove
d ek rip tate m o ra li na engleski prevesti drugi.* G ovork a­
lo se i da Foreign Office ne sm atra potpu n o sigurnim ni­
jed an k od nakon što se on u p otrebljava više o d p ola g o ­
dine, i zato sve svoje najtajnije k o d o v e m ijenja svaka če­
tiri mjeseca.
G od in e 1939. F oreign Office je svoju dekriptersku služ­
bu, koja se tada zvala D epartm ent o f C om m unications

" Bez obzira na točnost ove legende, to je sasvim ostvarivo. — Prev.

85
 tJ-~a
Ova karikatura pokazivala je što treba da učini
britanski mornarički oficir da kodna knjiga ne
padne u neprijateljske ruke.

(O djeljen je za kom unikacije), p reselio u B letch ley Park,

posjed sa zam kom kraj Bletchleyja, gradića u gro fo viji
Buckingham shire, o k o 80 km sjeverozapadno od L o n ­
dona. N em a sumnje da nikad u p ovijesti k rip tologije
nije b ilo crn og kabineta koji je rad io u am bijentu tako
p rožetom poviješću. Britanski su historičari rekonstrui­
rali povijest B letch ley Parka još od vrem en a rim ske
okupacije kad je ondje b io rim ski vojn i logor. M n ogo
kasnije, u X I I stoljeću, pripao je taj posjed biskupu od
Constanze; darovao mu ga je V ilim Osvajač za sudjelo­
vanje u bitki kod Hastingsa, u kojoj su N orm an i p ora ­
zili posljednjega d om aćeg vladara i osvojili Englesku.
Poslije su se kao vlasnici B letch ley Parka sm jenjivali
brojn i visoki aristokrati (m eđu k ojim a su d vojica najis­
taknutijih bila dva G eorgea Villiersa, otac i sin, prvi i
drugi v o jv o d a od Buckingham a). N akon toga, kao vlas­
nici su se sm jenjivali m n ogi sve m anje zanim ljivi ari­
stokrati i bogataši. Sam zam ak sagrađen je 1870, a po­
slije je n ek olik o puta dograđivan. N a kraju krajeva ku­
pio ga je Foreign Office; kako mu je b io prem alen, p od i­
gao je o k o njega još n ek olik o zgrada, m eđu njim a kan­
ti nu i dvoranu za kon feren cije i nastavu. Za vrijem e
dru goga svjetskog rata tu je živjelo, ra d ilo i d o b iva lo

86
obuku o k o 7000 ljudi, uglavnom civila, ali je bilo i dosta
pripadnika različitih rod ova oružanih snaga.*
M inistarstvo rata p o veća lo je u razdoblju izm eđu dva
rata svoju službu M I 1(b), tj. svoju kriptoanalitičku sek­
ciju, koja je osnovana još u prvom svjetskom ratu, a
p rvi jo j je šef b io m ajor Hay. U novom , p ovećan om o b ­
liku d ob ila je i n ovi naziv, odnosno oznaku: M I 8. (P o d ­
sjećam o čitaoca na zanim ljivu koincidenciju da se tako
zva o i Y a rd ley jev Crni kabinet u N e w Yorku .) Adm ira-
litet i M inistarstvo zrakoplovstva im ali su zasebne krip-
tološk e službe. P o m a lo iznenađuje podatak da je jedn a
od prvih velikih p ob jed a k riptološke službe Adm iralite-
ta ostvarena na području kriptografije.

U pravo u B letch ley Parku, koji se u p o vjerljivim iz­

vještajim a ponekad n avod io kao Station X (Stanica X ),
ob avljen e su na tisuće dekriptaža za koje se m ože slo­
b o d n o reći da su izm ijenile tok drugoga svjetskog rata.
Ali, historijat tih dekriptaža započeo je m n ogo ranije,
15. srpnja 1928, kad je njem ačka vojska uvela u u p otre­
bu m od ificiran u varijantu šifarskog stroja Enigma.
U to vrijem e Poljska se bojala N jem ačke više nego
m a koja druga evrop sk a zemlja. Taj strah b io je d o v o lj­
no jak za neprestanu budnost. Poljska obavještajna
služba bila je u svom radu koncentrirana najviše na
Njem ačku, a d io djelatnosti što je iz toga proizlazila b i­
jaše aktivnost U reda za šifre, koji je organizacijski pri­
padao poljskom generalštabu. Ured za šifre godinam a
je kriptoan alizirao interceptirane (uhvaćene) njem ačke
k rip togram e — i to s velik im uspjehom. Ali, 15. srpnja
1928. o d jed n o m su se, »p re k o n oći«, izm ijenile karakte­
ristike njem ačkih intercepata i Poljacim a je odm ah p o ­
stalo jasno da su N ijem ci uveli n ov sistem šifriranja.
Statistička analiza kriptogram a dala je na znanje da je
p o svoj p rilici riječ o krip togram im a šifriranim p om oću
Enigm e, šifarske aparature koja je bila u kom ercijaln oj
* Ovi podaci nisu sasvim točni. Kompleks Bletchley Park je dodu­
še pripadao Foreign Officeu, ali ga je upotrebljavala vojna obavještaj­
na služba (MI-6), dakle Ministarstvo rata, a ne Foreign Office. Osim
toga, autor, budući da to nije mogao znati u vrijeme kad je pisao ovu
knjigu, ne spominje da je upravo Bletchley Park bio centar operacije
ULTRA, najvažnije kriptološke operacije u drugom svjetskom ratu.
Upućujemo čitaoca da pročita autorov predgovor ovom izdanju. Veo­
ma opširne podatke iznosi A. C. Brown u već spomenutoj knjizi Ve­
like obmane drugog svjetskog rata. - Prev.

87
 p rodaji i zato svakom e dostupna. Ali, kad su Poljaci ku­
pili n ek olik o Enigma, pokazalo se da su N ijem ci na ne­
poznat način rekonstru irali tu aparaturu i da se bez
kriptoan alize ne m ože ni pom išljati na razbijanje n ove
šifre.
Taj je zadatak p ovjeren trojici m ladih m atem atičara
koji su kratko vrijem e prije toga b ili stupili u službu
U reda za šifre. Zvali su se M arian Rejew ski, H en ryk Zy-
galski i Jerzy R ozycki. S vakog su dana od la zili autobu­
som na posao u zgradi u kojoj je b io sm ješten U red za
šifre, dvokatn ici u šum am a u n eposredn oj o k o lica Pyry-
ja, jed n o g a od varšavskih predgrađa.
T ro jica m ladih Poljaka postigla su stanovite uspjehe
u analiziranju n ovoga n jem ačkog sistema, ali ga nisu i
faktički razbili. Nisu stigli d o vo ljn o dalek o da m ogu
pročitati b ilo koju od njem ačkih depeša šifriranih n o­
v im sistem om . Š ifra je naprosto bila od više »jak a«, o d ­
više neprobojn a za njih.
P o m o g li su im, na svu sreću, Francuzi — zahvaljujući
klasičnoj špijunaži. Francuska vojna obavještajna služ­
ba, čuveni D euxièm e Bureau, uspjela je u to vrijem e za-
vrb o va ti Hansa-Thiloa Schm idta, karakterno slabog i li­
je n o g pripadnika šifarske službe tadašnjeg Reichswehra
(kako se zvala njem ačka vojska u d ob a V ajm arske R e ­
publike). Schm idt je b io d o b io taj posao zahvaljujući
tom e što je šef službe b io n jegov brat Rudolf, koji je u
p rvo m svjetskom ratu služio kao o fic ir službe veze k o p ­
nene vojske i koji će se u dru gom svjetskom ratu p ro ­
slaviti kao tenkovski general. N a svom poslu Hans-Thi-
Io je m oga o d oći do radnih uputa za vojnu E n ig m u i
čak d o nekih klju čeva koji su se s tim u vezi u p otreb ­
ljavali, na p rim jer d o podatka o tom e kako će se na o d ­
ređ en e datum e m ijenjati red oslijed rotora. T e je p odat­
ke p rod a va o Francuzima. S njim a je u toku n ek olik o
godin a im ao 19 tajnih sastanaka na kojim a im je, za n o­
vac, p red ao ukupno 303 doku m en ta od kojih je svaki
b io povjerljiv, strogo p o vjerljiv ili najstrože povjerljiv.
Francuzi, koji su im ali u g o v o r o uzajam noj p o m o ći s
Poljacim a, dostavljali su te p odatke p oljsk om U redu za
šifre. Poljacim a je sam o to trebalo. Došavši d o tih p o ­
dataka, trojica poljskih kriptoanalitičara p ro b ila su p o ­
sljednje b a rijere i razbila E n ig m in e in tercep tiran e krip-
togram e. O sim toga, na tem elju podataka k oje su Fran­
cuzi b ili d o b ili od Schm idta, uspjeli su konstruirati vlas­

88
 titi m o d el E nigm e (zapravo prekonstruirati k om ercijal­
ne m o d e le koje su im ali), pa su tako d ob ili kopiju nje­
m ačke vojn e Enigm e. N azvali su je »B o m b a «. T o zapra­
vo, da b u dem o sasvim točni, nije bila jedn a aparatura
n ego kom binacija šest aparatura —od kojih je svaka bila
kopija njem ačke vojn e Enigm e. Zašto šest ako je m ogla
biti d ovoljn a sam o jedna? Zato što su se sa šest p rim je­
raka m o g le šest puta brže obavljati kom bin acije da se
d o đ e d o rješenja. Ipak je za svaku dekriptažu b ilo i da­
lje p o treb n o izvanredno m n ogo truda — i vrem ena.
P rola zile su godine, a n ovi svjetski rat se sve više p ri­
bližavao. U srpnju 1939, kad je postalo g o to v o sasvim
jasno da će d o ći do rata i da će Poljska biti prva na uda­
ru, B ritan ija i Francuska poslale su svoje najbolje krip-
toanalitičare u Varšavu: pozvali su ih Poljaci da im p o ­
kažu što su otkrili. Ondje, u on oj kući u šumi, Poljaci su
svakom od d vo jice saveznika p ok lon ili po jed n u pre-
konstruiranu Enigm u. O bje aparature uskoro su b ile u
dip lom atsk oj torb i otp rem ljen e na zapad —jedn a u Pa­
riz, druga u London, obje su pren ijeli specijalni kuriri.
U rujnu je H itle r o svo jio Poljsku. M n ogi poljski v o j­
nici i o fic iri uspjeli su se prebaciti u Francusku i En­
glesku, u p rvo m redu avijatičari. M eđu on im a koji su
tako p o b jegli nalazili su se kriptoanalitičari. P ob jegli su
u Francusku, gdje su se p riklju čili francuskim kriptoa-
nalitičarim a koji su radili u renesansnom dvorcu neda­
lek o o d Pariza. D vije ek ip e uglavnom su rješavale krip-
togra m e njem ačke Luftwaffe. A li d evet m jeseci poslije
toga H itle r je p orazio i Francusku. Poljski kriptoan ali­
tičari radili su n eko vrijem e u n eoku piran om dijelu
Francuske, šaljući otk riven e n ove ključeve E n igm e u
Englesku putem radija ili p o kuririm a. K ad je ubrzo nji­
h ova situacija postala neodrživa, potajno su se p reb acili
u Englesku. B ritanci su im pokazali svoju zahvalnost
tako što su im on em ogu ćili b ilo kakav kontakt s je d i­
nim p oslom u kojem u su bili stručnjaci i u kojem bi
m o g li biti doista korisni: nisu im dopustili da se bave
kriptoanalizom .
V o d e ć i p ojedin ac u britanskoj ekipi koja je radila na
E n ig m i (i jed an od najslikovitijih) b io je D illw yn Knox,
jed an od d vo jice britanskih kriptoanalitičara koji su
b ili otišli u Varšavu p o Enigm u. K n o x je bio odvjetak
o b ite lji sjajnih intelektualaca. Säm je b io tako darovit
da je već kao dječak sastavljao i rješavao križaljke na la­

89
tinskom i sastavljao anagram e na starogrčkom . Jedan
od n jegove braće bio je velečasni R on ald Knox, protes-
tanski svećenik koji je prešao na katolicizam i zatim se
proslavio kao autor n o v o g en gleskog p rijevod a Biblije.
Drugi jedan brat b io je godinam a glavni urednik glaso­
v ito g h u m orističkog lista Punch. Sam D illw yn b io je is­
kusni kriptoanalitičar već n ek olik o desetljeća. U p rvom
svjetskom ratu radio je u S ob i br. 40 i n aročito se (in ­
tern o) p roslavio razbivši n ek olik o njem ačkih p o d m o r­
ničkih kriptosistem a. Jedan od tih sistem a navodn o je
razbio — ležeći u kadi. U kriptoanalitičkoj službi ostao
je i nakon rata. B io je p om a lo čudak. U vijek bi h odao
nagnut prem a naprijed kao što ob ičn i ljudi hodaju dok
se probijaju kroz olujni vjetar; ako biste stajali iza kak­
v o g ugla, najprije biste spazili n jegov nos, zatim glavu i
tek onda tijelo. Bijaše slika i prilika, prototip, smuše­
nog, rastresenog intelektualca. Iak o je u istom uredu
radio godinam a, ipak m u se barem n ek olik o puta tjed­
no događ alo da bi um jesto k roz vrata sobe pokušao izi­
ći k roz vrata plakara — pošto bi na njih pokucao. K ad
god bi ravnalom povukao neku crtu, povu kao bi je p re ­
ko palca. Ali n jegove su kriptoanalize b ile izvanredne.
Ponekad se čin ilo kao da im a šesto čulo, kao da njuši
rješenja.
Francuzi (k ojim a su u tom e pom agali Poljaci) rješa­
vali su E n igm in e kriptogram e, ali od toga nisu im ali
m n ogo koristi: rješavali su ih presporo, pa nisu m o g li
reagirati d o vo ljn o b rzo (tako da to bu de od k oristi) na
on o što su tako saznavali. D ijelom zahvaljujući K n oxo-
vim uspjesima, d ijelom zahvaljujući tom e što su B ritan­
ci u p otrijeb ili prvi elektronski računar koji je ikada ig­
dje praktički upotrijebljen (što je u fantastičnim raz­
m jerim a ubrzalo kriptoanalizu), d ijelo m zahvaljujući
tom e što se čitava ratna situacija izm ijenila — dekripta-
že poruka Luftwaffe, k oje Francuzim a nisu p om ogle,
B ritan cim a su silno pom agale u b itk i za Englesku. B ri­
tanci su naim e rješavali njem ačke in tercep te jed n ak o
b rzo kao što su ih dešifrirali njem ački šifranti, a m nogi
od tih intercepata b ili su detaljne zap ovijed i za o p e ra ­
cije. (T reb a napom enuti da su E n ig m u u potrebljavale
sve njem ačke kom ande, d o najviših!) O to m e k o lik o su
i kako dekriptaže E n ig m in ih intercepata p o m o g le B ri­
tancim a u bitki za Englesku, i kasnije ne sam o njim a
n ego svim zapadnim saveznicim a, im a bezbroj podata­

90
ka — i čak su o tom e objavljen e posebne knjige trideset
godin a nakon završetka rata.
Navest ć e m o sam o jedan p rim jer koji se odnosi na
bitku za Englesku. Č etrnaestog k olovoza 1940. Britanci
su uhvatili šifriranu za p ovijed G öringa kom andi Luft­
waffe, u kojoj je on n aredio da se sutradan, 15. k o lo v o ­
za, podu zm e svim rasp oloživim snagama dosad najveći
i najodsudniji napad na Englesku. U njem u su im ale
sudjelovati Druga, T reća i Peta zračna flota — i im ao je
biti izveden u n ek olik o valova. G örin g se nadao da će
Britanci poslati g o to v o sve svoje lovačke eskadrile p ro ­
tiv p rvo g vala — pa se neće m oći obraniti od daljnjih i
m ožda će čak njih ove lovačk e eskadrile biti uhvaćene
na zem lji, a onda lako uništene. Zahvaljujući dekripta-
tim a (B ritan ci su ih konspirativno zvali U L T R A ) nje­
m ačka je taktika razotkrivena. Britanci su sada m ogli
svoje snage (žalosno slabe) tako rasporediti da su us­
pjeli sačekati sve njem ačke va lo ve i o b o riti velik broj
njem ačkih bom bardera. Iz dekriptata se saznalo ne
sam o o d a k le će polijetati njem ački va lo vi nego i vrije­
m e njihova nadolaska —što je B ritan cim a o m o gu ćilo da
ih dočekaju još iznad La M anchea i m n ogo duže ostaju
s njim a bez opasnosti da će ostati b ez benzina. Taj dan
(k ojem u je, obuhvativši tim nazivom čitavu operaciju,
G örin g dao naziv Dan Orla, Adlertag) bijaše jedan od na­
jod lu čn ijih u toj historijskoj bitki.
U toku p rve god in e rata na B ritansko otočje p očeli
su se u bacivati njem ački špijuni. Razum ije se da nisu sa
sob om teglili E n igm e n ego su upotrebljavali, ili im ali
upotrebljavati, olovku, papir i bilježn ice sa šiframa. Ali,
organizacija koja ih je slala, Abwehr, u potrebljavala je
Enigm e.
Abw ehr je velik d io svojih depeša šifrirao pom oću
E nigm a — zapravo p om oću vlastitog m o d ela tih apara­
tura, koji je b io u konstrukcijskom i o p erativn om sm i­
slu riječi jed n ostavn iji od drugih vojn ih Enigm i. Tako
šifrirane depeše em itira le su se u g o lem im količinam a
izm eđu Abw ehrove cen trale u B erlin u i njezinih brojnih
podru žn ica u N jem ačkoj, oku piranim zem ljam a i neu­
tralnim zem ljam a kao što su b ile Švedska, Španjolska i
Portugal. M o g le su se dodu še slati »ž ic o m «, telegrafski,
ali taj p ostu pak b io je često p re v iš e s p o r i k o m p lic i­
ran, a osim toga je A bw eh r s lije p o v je ro v a o u n e p ro ­
b ojn ost E n igm e.

91
 Britanci su, naravno, interceptirali sve depeše koje su
bile slane putem radija, dostavljali ih zatim Bletchleyju —
i ondje su ih britanski kriptoanalitičari čitali. Tako su B ri­
tanci v rlo brzo saznali prava i konspirativna im ena Ab-
w ehrovih funkcionara i njihovih agenata, znali su tko je
od njih lijen a tko marljiv, tko pam etan a tko glup, gdje
se nalazi koji agent, kakve je izvještaje poslao.
Jedna smiješna anegdota pokazuje kako su B ritan ci u
tom e bili g o to v o »m ik ro sk o p sk i« pedantni i dosljedni.
Jednom su čitali niz poruka u vezi s A xelom , njem ač­
kim p olicijsk im psom, koji je b io iz B erlin a poslan u Al-
geciras u Španjolsku da »ra d i« kao pas-čuvar tam ošnje
podru žnice Abwehra — kojoj je glavni zadatak b io os-
m atranje zbivanja u ob ližn jem Gibraltaru. U jed n o j od
poruka k oje su se od n osile na Axela, šef Abw ehrova
centra u M adridu (centar za Iberijski p o lu o to k ) u p ozo­
rio je C E SAR A (tj. A lberta Crabea, šefa podru žn ice u Al-
gecirasu): »Čuvaj se Axela, je r ujeda.« N e k o lik o dana
poslije A xelova dolaska u Algeciras kriptoan alitičari u
B letchleyju p ročitali su ovu poruku poslanu iz Algeci-
rasa u M adrid: »C E S A R u bolnici. Izu jedao ga je A xel.«
In tercepti Abw ehrovih depeša i n jih ovo razbijanje
o m o gu ćili su B ritan cim a da pohvataju d o slo vn o sve Ab-
w ehrove agente u Britaniji, a zahvaljujući tom e m ogli
su onda m n oge od njih staviti u svoju službu. Abw ehr
je vjero va o da im a d o b ro uhodanu m režu agenata u
Britaniji, a nije ni slutio da iza nje i njezinih izvještaja
stoje — Britanci. Ta velika operacija, za koju je javnost
saznala tek trideset godina nakon rata, kad je podatke
o tom e ob ja vio u svojoj knjizi jedan od njezinih ru ko­
vodilaca, sir John M asterm an, bila je jed n a od najvećih
obm an jivačkih operacija u povijesti — i jed n a o d najus­
pješnijih. O digrala je golem u ulogu i u obm anjivanju
N ijem aca o pravim ciljevim a op eracije O V E R LO R D , d e­
santa u N orm an diji 6. lipnja 1944.
Prije toga U L T R A je od igrala izvanrednu ulogu u hi­
storijski sudbonosnoj bitki za Atlantik. T reb a n ap om e­
nuti da se kriptogram i njem ačke površinske i p o d m o r­
ničke flo te nisu dek rip tirali u B letch leyju n ego u cen ­
tru obavještajne službe britanske ratne m orn arice u Ad-
m iralitetu. S pom enu li sm o da su N ijem ci p o b ijed ili u
p rvim fazam a »k rip to lo š k o g p o m o rsk o g rata« i opisali
sm o neke ep izod e te borbe. Naim e, britanska ratna
m orn arica relativn o je kasno razbila E n ig m u njem ačke

92
ratne m ornarice. D o to g zakašnjenja d ošlo je zb og toga
što su E n igm e njem ačke ratne m orn arice bile k o m p li­
ciranije konstruirane od E n ig m i kopnene vojske, Luft­
waffe i Abwehra; im ale su četiri rotora um jesto tri, pa
su zato i njihovi kriptogram i bili složeniji i teže p ro b o j­
ni.
Z ap ravo su B ritanci uspjeli tek kad su zarob ili n ek o­
liko prim jeraka njem ačke m orn aričk e Enigm e, u svib­
nju 1941. N ek e su zaplijen ili na njem ačkim m eteo ro lo š­
kim b ro d o vim a zarob ljen im u Arktiku, a jedna je apa­
ratura nađena na zarobljen oj njem ačkoj p od m orn ici U-
110. T a k o su B ritanci p o čeli čitati njem ačke m orn arič­
ke E n ig m in e depeše istom u lipnju 1941 — ali zato s go­
lem im koristim a za sebe. R azum ije se da su u tom p o­
gledu najkorisnije b ile depeše iz kojih su se saznavale
p ozicije i zadaci »vu čjih č o p o ra « (sastava njem ačkih
p o d m o rn ica ) što su napadali savezničke konvoje.
N ak on savezn ičk og iskrcavanja u N orm andiji, to jest
u toku b orb i za Francusku i kasnije u toku b orb i u sa­
m oj N jem ačkoj, U L T R A je bila izvan redn o korisna Sa­
veznicim a, jed n a k o kao što im je prije toga koristila u
b orb am a u S jevern oj Africi. D o vo ljn o je napom enuti da
su Britanci, zahvaljujući U LTR I, čitali kom pletn u šifri­
ranu bežičnu prepisku dijaloga o operacijam a što su se
vod ili izm eđu H itlera i O K W -a i njihovih najviših zapo­
vjednika u Francuskoj od n osn o u S jevern oj Africi, pa
su se tako na vrijem e saznavale njih ove najtajnije o d lu ­
ke.
O bavještajni p od a ci d o kojih se d ola zilo dekriptaža-
ma slali su se i S jedinjenim Državam a, ali su B ritanci
tako p o m n o krili svoj k riptoan alitički potencijal da više
o d godin u dana, d ok bi slali takva obavještenja, nisu na­
v o d ili njih ov izvor. U siječnju 1941. suradnja je postala
m n o g o prisnija zahvaljujući zajedn ičkom iskorištavanju
kriptosistem a PU R PLE .
N e k e o d svojih najvećih uspjeha na polju »k om u n ik a­
cijske obavještajne slu žbe« B ritan ci ipak nisu postigli
zahvaljujući n aporim a svojih diskretnih dekriptera
n ego ek sp lozivn oj seksualnoj privlačnosti jed n e britan­
ske agen tice u A m erici. Ona je svojim seksepilom o tv o ­
rila srca n ek o lik o muškaraca, a to je o p et o tv o rilo B ri­
tancima, njezinim poslodavcim a, n ek olik o bogatih riz­
nica obavještajnih podataka. Ta je agentica bila A m e ri­
kanka, kćerka m ajora m orn aričk e pješadije, zvala se

93
A m y Elizabeth Thorpe, ali je u povijest špijunaže ušla
pod svojim konspirativnim im en om C Y N T H IA . N e v i­
nost je izgubila sa 14 godina, a b ila je trudna kad se s
19 godina udala za nekoga nižeg britanskog d iplom ata
od kojega se poslije rastala. U vrijem e kad se p očela ba­
viti špijunažom b ilo joj je točn o 30 godina. N e baš na­
ročito lijepa plavuša, visoka i dosta en ergičn ih crta lica,
ali ugodna glasa, sposobna da pažljivo sluša što jo j m uš­
karci govore, naoružana senzualnošću koja se nije m o g ­
la riječim a opisati, ali je bila n eodoljiva, Cynthia je slu­
žila organizaciji British Security C oordination (B ritanska
služba za koordinaciju sigurnosti) ne za novac nego
radi uzbuđenja koja je d on osio taj posao.
U zim i od 1940. do 1941. n aređen o je Cynthiji da se
pokuša d o m o ć i kriptosistem a talijanske ratne m orn ari­
ce. N e k o lik o dana poslije toga udesila je da na n ekom
prijem u u talijanskoj am basadi sklopi poznanstvo s ta­
lijanskim p om orsk im atašeom a d m iralom A lb erto m
Laisom . N i tjedan dana nakon toga ne baš m ladi Lais
b io je već zaljubljen preko ušiju, kao kakav balavac.
K ad je Cynthia bila sigurna da im a veliku m oć nad za­
ljubljenim adm iralom , o tvo ren o m u je rekla da se želi
d očepati talijanskoga m orn a ričk og koda, a on je bez
m rm ljanja i bez oklijevanja pristao da radi te žen e izda
dom ovinu . U redio je da se Cynthia sastane s n jegovim
šifrantom , a ovaj je pristao da za novac dade knjigu ko­
dova (i vjerojatn o tablice za prešifriranje). Sve je to
brže-bolje fotokopiran o, kodna knjiga i tablice vraćeni
su neprim jetn o u sef ambasade, a fo to k o p ije poslane u
London.
Cynthijin p o d v ig isplatio se n ek o lik o m jeseci kasnije.
0 tom e piše sam Churchill, iako doduše ne baš sasvim
direktno: »P otk raj ožujka [1941] postalo nam je o č ito da
n ep osred n o predstoji nekakav veći izlazak talijanske
flote, vjerojatn o prem a E gejskom m oru .« A d m iral Cun­
ningham, kom andant britanske S red ozem n e flote, čija
je dekripterska služba vjerojatn o bila d o b ila prim jerk e
talijanskog koda i tablica za prešifriranje, osjetio je 25.
ožujka da se talijanska flota sprem a isp loviti iz baza i
napasti britanske konvoje koji su upravo prevozili trupe
u p om oć Grčkoj. Dva dana poslije toga Cunningham je
noću isplovio krišorn iz Aleksandrije, a zatim tako dobro
1 tako savršeno točno odred io kurs svom sastavu da je u
samu zoru jedan njegov izviđački avion uhvatio kontakt

94
s neprijateljskom eskadrom . Talijani su doduše u to v ri­
je m e čitali C unningham ove poruke, pa su izveli neke
m an evre k oji su B ritan cim a otežali napad, ali su B ri­
tanci, u bitki do k oje je tada došlo, ipak p otop ili krsta­
rice Pola, Fium e i Zara i teško oštetili bojni brod Vitto-
rio Veneto. Ta bitka, koja je značila težak poraz za tali­
jansku flotu, ušla je u povijest kao bitka kod rta Mata-
pan. Churchill u svojim m em oarim a tvrdi da je »ishod te
bitke odstranio svaki izazov britanskoj pom orskoj nadm o­
ći u istočnom Sredozem lju u tom kritičnom razdoblju«.
N e k o lik o dana poslije toga am eričko M inistarstvo
vanjskih poslova sa op ćilo je talijanskoj am basadi da je
Lais postao persona non grata. T o se d o g o d ilo zb og toga
što je on o d a o Cynthiji neke planove za op eracije sabo­
taže k oje je im ao organizirati. Posljednje m inute u nju-
jo ršk o j luci p ro v e o je sa Cynthijom , ne obazirući se na
rasplakanu ob itelj koja je stajala n ekoliko koraka dalje
i sve to gledala. Laisov odlazak om ogu ćio je Cynthiji da
se baci na svoj naredni zadatak — uperen p ro tiv am ba­
sade višijske Francuske.
U višijsku am basadu došla je predstavljajući se kao
n ovin arka koja bi željela intervjuirati am basadora. Dok
je čekala d a je am basador prim i, ćaskala je g o to v o čitav
sat s atašeom za štam pu kapetanom Charlesom Brous-
seom — i potpu no ga smotala. Na početku srpnja 1941,
dopustivši prije toga Brousseu da je »za ved e«, lijepo
m u se ispovijedila; rekla mu je »u p ovjeren ju « da je
am erička agentica i počela ga nagovarati da radi za pra­
vu Francusku — p rotiv Pétainova kolab oracion ističk og
režim a. Zalju bljenog B roussea nije trebalo dugo nago­
varati. K ra tk o vrijem e poslije toga Cynthia je p očela od
njega d ob ivati o tvo ren e tekstove svih dolaznih i odlaz-
nih telegram a ambasade, zajedno s izvještajem u kojem bi
Brousse nadopunio podatke sadržane u telegramima.
N em a sumnje, ti su otvo ren i tekstovi p o m o gli B ritan­
cim a da »ra zb iju « francuske diplom atske kodove, iako
je lako m ogu će da su to oni bili uradili već prije toga.*

* Britanci su čitali i španjolske telegrame na relaciji M adrid-W a­

shington, i to još od početka 1942. pa sve do kraja rata. Mogli su ih
čitati zato što su uspjeli fotografirati španjolski diplomatski kod. Bri­
tancima su to omogućili jedan baskijski politički vođa koji je emi­
grirao iz Španjolske poslije Francove pobjede, podvornik španjolske
ambasade, također Bask, i jedna antifašistički raspoložena daktilo­
grafkinja ambasade. Španjolske diplomatske kodove Britanci su foto­
grafirali i u Caracasu, u Venezueli, u listopadu 1942. - Autor

95
 U ožujku 1942. Lon don je n aredio svojoj agentici u
A m erici da pokuša pribaviti francuski m orn aričk i kod,
kojim su se zajedno služili p om orski atašeji i kom an ­
danti flotn ih sastava (tzv. adm iralski kod). M ogu će je da
je iza tog naređenja stajao sam Churchill, koji je u to
vrijem e p rip rem ao p oh od na francusku kolon iju M ada­
gaskar; htjelo se spriječiti da taj otok ne postane japan­
ska pod m orn ičk a baza, a postojala je opasnost da će
Francuzi tam o poslati pojačanje iz Dakara kako bi spri­
je č ili takav engleski pokušaj. »N a re d io sam da se naj-
budnije pazi na svaki konvoj ili transport koji bi p reko
Dakara išao na otok prem a kojem su se naše snage već
k retale«, kaže Churchill u svojim m em oarim a. N adzor
nad višijevskim m orn aričkim porukam a b io bi jedan
o b lik toga nadzora.
Cynthia je d ob ila zadatak da se d o m o gn e toga koda.
Zatražila j e od svoga ljubavnika da jo j ga pribavi, ali je
on o d g o v o rio da je to nem oguće, je r u šifrantsku sobu
m ogu ulaziti sam o šef šifranata, neki B enoit, i njegov
p om oćn ik. Cynthia se tada obratila toj dvojici, ali su oni
o d b ili da jo j pom ognu.
Cynthiju to nije p ok oleb alo; sam o je p rom ijen ila tak­
tiku. Ona i Brousse — koji je sada već b io zaljubljen p re­
ko ušiju, g o to v o kao da ga je Cynthija začarala, pa je b io
sprem an za nju sudjelovati u najluđem planu — d ovezli
su se kasno jed n e noći u zgradu ambasade. Domaru,
koji ih je dočekao, objasnili su da je u ratn odopskom
W ashingtonu n em ogu će d oći do hotelske sobe, a zatim
su, skršivši n jegovo nećkanje o b iln o m napojnicom , ušli
u am basadu i p ro v e li noć na divanu u je d n o j sobi na pr­
vom katu. T o su učinili još n ek olik o puta, i d o m a r se
na to navikao. Jedne noći u lipnju 1942. izišli su iz svoga
taksija o č ito »n acvrcan i«, s b ocom šampanjca, i pozvali
d om ara da im je p om ogn e »d o k ra jčiti«. V eć n ek olik o
m inuta poslije toga on je spavao kao zaklan, je r je u
šam panjac bila stavljena jaka doza n ek og sredstva za
uspavljivanje. »V o za č taksija«, iskusan bravar, tak ođ er
britanski agent, uspio je za tri sata otk riti kom binaciju
sefa u šifrantskoj sobi. Ali sada više nije b ilo vrem en a
da se k o d o vi odnesu na fotografiranje, pa Cynthiji i
B rousseu nije preostalo drugo n ego da p o n o v e pokušaj
dva dana kasnije.
Ovaj put, naravno, nije m oglo biti ni g o v o ra o drogi-
ranju dom ara. U p rvo m redu, on sigurno više ne b i na-

96
 sjeo na isti trik; drugo, Cynthia je osjećala da su mu nji­
hovi noćni posjeti postali sumnjivi; osim toga, naprosto
je predosjetila da će on upravo te noći d oći da ih kon­
trolira. Zato se priprem ila. K a d je d o m a r doista d vad e­
set m inuta nakon njihova dolaska ušao u onu sobu s di-
vanom , Cynthia je bila potpu n o gola. Za dom ara je to
b ilo više nego dovoljn o. Povukao se, sav zbunjen, i više
ih nije uznem irivao.
M a lo kasnije Cynthia i Brousse pustili su bravara
k roz prozor. On je o tv o rio sef, izvukao iz njega kodne
knjige i tablice za prešifriranje, d od ao ih jed n o m agen­
tu koji je ček ao na to p o d p rozorom , a ovaj ih je o d n io
u obližnju kuću gdje su fotografirane. V e ć prije 4 sata
ujutro b ile su opet u sefu. N ije ostavljen ni najmanji
trag po kojem u bi netko m ogao zaključiti da je s e f b io
otvaran, a 24 sata poslije toga k o d o vi su bili u Engles­
koj.
Ipak su stigli prekasno da pom ogn u u osvajanju M a­
dagaskara, k oje je, bez ikakvih problem a, uspjelo p ret­
h od n og mjeseca. T o zapravo nije b ilo važno. V eć se na­
v e lik o p rip rem alo savezničko iskrcavanje u Sjevernoj
Africi, i fotografiran i su k o d o vi om ogu ćili ili barem p o­
m ogli anglo-am eričkim snagama da budu neprestano
obavještavane o p otezim a (točnije: nepotezim a) snaga
višijske ratne flo te u Toulonu, Casablanki i Alexandriji
kad je jed n o m d ošlo d o sam e invazije. Engleskoj je tako
op et je d n o m p om ogla »L a d y G o d iva «.*
K a d je trebalo čitati am eričk e diplom atske kodove,
ni B ritanci ni drugi nisu se m orali upuštati u tako dra­
m atične podvige; zapravo, d ek rip teri koji su radili na
njihovu razbijanju nisu čak m orali m rštiti č e lo ili na­
prezati m ozak. U razdoblju k oje je za p o čelo prije p rv o ­
ga svjetskog rata i trajalo sve do sredine dru goga svjet­
skog rata, am eričk i su k o d o vi b ili loši kao k o d o vi kakve
sasvim m ale zem lje. Sasvim je sigurno da su se A m e ri­
kancim a u tom razdoblju smijali svi kriptoanalitičari
kojim a bi pali u ruke njihovi diplom atski kriptogram i.
Jedna od posljedica tog stanja bila je da se u toku pr­
voga svjetskog rata, dvadesetih godina i tridesetih g o d i­
na, d ob ar d io am eričk e vanjske p o litik e v o d io kao u iz­
logu.

* Žena iz jedne engleske legende, »Gradonačelnikovica« koja je

spasila svoj grad projahavši gola kroz nj. — Prev.

7 - S ifr a m i p r o t iv ¿ p iju n a 111 97

 State Departm ent (M inistarstvo vanjskih p oslova ) p o ­
vjerio je u tom razdoblju brigu o k o d o vim a šefu tzv.
Ureda za indekse i arhive (Bureau o f Indexes and A rch i­
ves), koji je poslije p rom ijen io im e u O djeljenje za ko­
m unikacije i arhive (D ivision o f C om m unications and Re­
cords); zapravo se ta služba bavila i izradom k od ova i
kodiranjem . U toku g o to v o svih tih godina njezin je šef
b io D avid A. Salm on, čin ovn ik od karijere koji je o krip-
to lo giji znao točn o tolik o k o lik o je m oga o naučiti na sa­
m om poslu — i ništa više.
Salm on je od svoga prethodnika Johna R. B ucka na­
slijedio običaj da se am eričk im diplom atskim k o d o v i­
m a daje im e po boji njihovih korica. Još od razdoblja
prije p rvoga svjetskog rata am erička se d ip lom acija slu­
žila tako k o d o vim a koji su se zvali RED (crven i) i B L U E
(plavi); i jedan i drugi tem eljili su se na u potrebi peto-
roznam enkastih kodn ih brojeva. R E D je b io stariji; Sta­
te Departm ent poslao je n ek olik o p rim jeraka ratnoj
m orn arici da bi njezine isturene stanice i eskadre m o g ­
le kodirati korespon den ciju s am eričk im ambasadama.
G od in e 1912, uskoro poslije dolaska na vlast pred sjed ­
nika W ilsona, tzv. Predsjednička kom isija za štednju u
državnoj upravi i za poboljšanje efikasnosti njezina
rada (Com m ission on E con om y and Efficiency) zatražila je
od m inistarstava rata, vanjskih poslova i ratne m orn a­
rice da se d o g o v o re o prim jen i »stan dardn og k od a za
m eđum inistarsku koresp on d en ciju « i o »u vođen ju b o­
ljih i m anje skupih m etod a šifriranja k ab logram a«. Još
prije toga kod R E D je postao (prem a S alm on ovoj n eh o­
tičnoj dosjetki) »o tv o re n a knjiga.«* G o to v o godinu
dana poslije toga d o g o v o rila su se tri m inistarstva o
kodu kojim će se služiti u »izvan red n im situacijam a« —
to je b io sasvim običan vigen ereovsk i šifarski sistem ili,
točnije, jed n a n jegova neznatno izm ijenjena varijanta,
tzv. k od L A R R A B E E , u kojem se alfabet o tv o re n o g tek­
sta pon avljao iznad svakoga o d n ek olik o šifarskih alfa­
beta, a ključno je s lo vo b ilo m asno odštam pan o lijevo
o d teksta. U krip tografsk om pogledu to je zapravo b io
isti onaj sistem što ga je K asiski b io razb io jo š prije p o l
stoljeća. T ri m inistarstva nisu se sam o d o g o v o rila da će

* »Open book«. Salmon je vjerojatno htio reći d a je kod RED tako

jednostavan te se njime može lako baratati, ali je ispalo drukčije — i
točnije; postao je svakom dostupan. — Prev.

98
u potrebljavati taj kod, što je već samo po sebi b ilo
strašno; ona su učinila nešto još strasnije — u potreblja­
vala su ga! A da bi se p rotivn ički dekripteri m orali što
m anje truditi, uzim ale su se sasvim kratke ključne rije­
či, pa je tak,o State Departm ent godine 1917. im ao za tu
svrhu riječi tako jed n ostavn e kao P E K IN i PO KES.
K a rto n s alfabetim a za sistem LA R R A B E E , poslan
am eričk im d iplom atskim i konzularnim predstavništvi­
ma, s uputom da ga nalijepe na unutrašnju stranu k o­
rica kodnih knjiga, ne bi b io stranim dek rip terim a od
velik e pom oći, ali sam o zato što im ion ako nije b io p o ­
treban. Ipak, jed n a država nije htjela ništa riskirati. G e­
neralni vicekon zu l A lfre d V. Sm ith napisao je 13. rujna
1913. u svom dopisu State Departm enttv »S to se tiče ok-
ružnice-instrukcije o 'Šifri Larra b ee’, koju ste nam p o­
slali 8. ožujka 1913, im am čast obavijestiti vas da sm o
je 3. travnja p rim ili s n apom en om da je pism u priložen
’Sifarski kod L a rra b ee’, ali, kad sm o o tv o rili om otnicu,
nism o ga u njoj našli.« N ap om in jem o da je Sm ith v o d io
a m eričk i generalni konzulat u — M oskvi.
U listopadu se saznalo da ipak nem a novca za u vođ e­
nje koda za m eđum inistarsko tajno kom uniciranje.
T a k o su Sjedinjene D ržave ustrajale u svojoj neshvatlji­
voj, gro zo m o rn o j gluposti i u potrebljavale kod L A R R A ­
B E E — sve d o kraja p rvoga svjetskog rata. S trogo d i­
plom atske p oru ke State Departmenta am basadam a i
dru gim diplom atskim predstavništvim a i dalje su se šif­
rirale k o d o vim a R E D i B LU E , s tim da je sve više p re­
vlad avao B LU E , je r se sm atralo da se RED-u sm anjila
sigurnost. G od in e 1915. M eksikanci su se nekako d oče­
pali koda R E D u V era Cruzu. N a drugoj strani Atlanti­
ka, u dalekoj Rumunjskoj, tam ošnji am erički poslanik,
bivši političar, zaključio je da je kom otn ije držati kodnu
knjigu p od jastukom n ego se svakoga dana gnjaviti
k om b in acijom sefa. Z ato je kodna knjiga je d n o g lijep o g
dana nestala — i n avod n o završila u Petrogradu, a posla­
nik se nije p otru d io prijaviti nadležnim a njezin nesta­
nak. N ašao se, doduše, pred poten cijaln o nezgodn im
p ro b le m o m kako da dešifrira poru ke koje su stizale iz
W ashingtona, ali ga je lako riješio. Puštao je da se m alo-
p o m a lo nakupe šifarske poruke, kojih je ion ak o b ilo
m alo, a onda bi sjeo u vlak, od vezao se u B eč i on dje
bi, u a m eričk oj ambasadi, dao da se poru k e dešifriraju,
objasnivši da su tob ože stigle upravo kad je on »ju rio

99
na vlak«. Odm ah bi napisao o d g o v o re i dao da se šifri­
raju. A li kad je izbio rat i kad su se poru k e opasno na-
m nožile, taj trik više nije d olazio u obzir. Poslanik je
tada priznao svoj propust — i vratio se m eđu političare.
Svijest o p otrebi za konspiracijom ipak se nekako
p rob ila u birokraciju am eričkih ministarstava. G odine
1914. uvedena je tzv. »specijalna šifra«, p o svoj prilici
nekakav sistem prešifriranja tadašnjih kodova. Am basa­
da u Lon don u vrištala je od sreće i tu m jeru proglasila
sigurnom garancijom tajnosti. Ipak, čini se da je to bio
sam o p rivrem en i i prijelazni aranžman d o izrade i puš­
tanja u upotrebu n ovoga koda State Departmenta — tzv.
koda G R E E N (zeleni). T o je b io jed n od jeln i kod zasno­
van na p etoroslovn im kod n im grupam a tipa CUCUC (C
= suglasnik, U = sam oglasnik). Tako je department (m i­
nistarstvo) b io F Y T IG ; message (p oru ka) — M IH A K ; se-
cured from (nabavljen od, postignut od ) — PE D E K ; secu-
red the (postignuto to-i-to) — PED IV.
U trenutku kad su 1917. Sjedinjene D ržave stupile u
rat, zacijelo je svaka veća evropska država im ala barem
jed an ili n ek olik o am eričkih kodova. U am eričk im am ­
basadam a radili su kao čin ovn ici strani državljani i tim
ljudim a nije b ilo nim alo teško da se dom ogn u kodnih
knjiga. (Jedan od prvih njem ačkih špijuna radio je kao
čin ovn ik u uredu kom andanta Pearl H arbora, i b io mu
je dostupan n ajp ovjerljiviji kod am eričke ratne m orn a­
rice.) N ijem ci su čak vratili (!) State Departm entu knjigu
k o d o va k o jo m se služio am erički konzulat u Leipzigu.
A k o znam o da je britanska Soba br. 40 razbila njem ač­
ke d vo d jeln e kodove, m o žem o biti sigurni da je razbila
i m n o go jedn ostavn ije am eričk e k o d o ve toga tipa; gla­
sine da su to B ritanci uradili p ro d rle su čak u štampu.
Za vrijem e rata am erička am basada u Lon d on u napisa­
la je u je d n o m izvještaju da su se N ijem ci d o m o g li u
Španjolskoj k o p ije a m eričk o g telegram a poslan og k on ­
zulatu u Veneciji, da su tekst n jegova k rip togram a p o ­
slali radijem u Njem ačku, i da su za kratko vrijem e d o­
b ili iz N jem ačk e n jegov o tvoren i tekst. State Departm ent
se pokušao spašavati od takvih neugodnosti prešifrira-
ju ći kod G R E E N ključem koji se m ijen jao svakog m je­
seca, a kad to nije pom oglo, izradio je i stavio u u p o­
trebu potpu n o n ovi kod. (»N is a m dosad ni slutio kako
je gadan i težak posao stvaranje neke sasvim n ove šif­
re!« — uzdahnuo je p odsekretar W illia m Phillips.)

100
 Lako je m ogu će da su Sjedinjene Države - za koje je
W ill R o gers* rekao da »nikad ne gube rat i nikad ne
dobivaju m ir« — izgubile m ir poslije p rvo g svjetskog
rata d o b rim d ijelom i zb og svoje loše kriptološke prak­
se. A m eričk a K om isija za m irovn e p rego vo re dala je
svojim terenskim agentima, koji su im ali zadatak da
prikupljaju i šalju podatke o situaciji i težnjam a ev ro p ­
skih m alih naroda, takozvani Universal Pocket Code
(U niverzalni džepni kod), koji je b io u javn oj prodaji!
N em a sumnje da se francuski d ek rip teri nisu ljutili što
im A m erikan ci tako olakšavaju posao.
N o v i kod, zb og kojega je Phillips onako uzdahnuo, bi­
jaše kod G R A Y (sivi), kojem u je b ilo suđeno da postane
najčuveniji i najduže upotrebljavani am erički d ip lom at­
ski kod. Teoretski, b io je d o vo ljn o pouzdan. K ad je
am eričk i am basador u M eksiku obavijestio State D e­
partm ent o glasini da se M eksiko d o m o ga o n ek og am e­
rič k o g k od a (ne koda RED, koji je već prije bio ukra­
den, nego n ek og drugog), State Departm ent je o d g o v o rio
da se sve p o vjerljive poru ke im aju ubuduće šifrirati ko­
d o m G R A Y koji je »siguran«. Točniju sliku situacije
daje James T h u rb er,** koji je za vrijem e m irovn e kon­
feren cije u Parizu radio kao šifrant am eričke delegacije:

Sve naše knjige k od ova osim jed n e bijahu

starinske p rozirn e tvorevin e nastale još u vrijem e
kad je H am ilton Fish bio ministar vanjskih poslova
u administraciji predsjednika G ranta;*** nije im
bila svrha da ikoga prevare nego da u p otrebom
što m anje riječi smanje telegrafske troškove. Ono
m alo iluzija o tobožnjoj tajnosti našega koda, koje
su m ožda tinjale u glavam a nekih naših šifranata,
p rop a le su je d n o g dana i isparile u nepovrat, kad
nam je neki gospodin kisela lica rekao da su se
N ijem ci d o m o g li svih naših kodova. T a k o đ er se
g o vo rk a lo da N ijem ci od vrem en a do vrem ena
pošalju u W ashington kakvu poruku u kojoj nas
zadirkuju zb og naših djetinjastih šifara; navodno
su nam tako je d n o m poru čili da bi za nas b ilo b o ­
lje, kad se već služim o nespretnim postupkom
kom biniranja dvaju k od ova m isleći kako ćem o
* Glasoviti američki komičar i humorist. — Prev.
** James Thurber (1894—1961), poznati američki humorist. - Prev.
*** Predsjednik SAD od 1869. do 1877. — Prev.

101
 tim e prevariti protivnika, da ne u potrebljavam o
upravo ta dva koda nego dva druga, koja su nam
lijep o im enovali. M ožda je to ipak bila sam o gla­
sina, kao i druga jedn a priča koja je tada kružila
- da je jed n om nestalo šest naših knjiga k od ova
d ok su sedmu, također nestalu, vratili nekoj našoj
am basadi Japanci, lijepo um otanu i čvrsto zaveza­
nu, ili je r im više nije trebala ili zb o g toga što su
otp rije im ali jedan prim jerak.
U jed n o m o d naših k od ova znak za »n a vo d n ik e«
(kodn a grupa um jesto in terpu n kcije) bijaše ZO-
X IL .* T o je b ilo ja k o lijep o i zgod n o smišljeno, ali
je nezgoda bila u tom e što sm o m i šifranti sm jeli
»zatvaranje n avodn ika« označiti k od n om grupom
U N Z O X IL . Silna lukavost onih koji su izm islili taj
sistem izazvala je u glavam a nas, b ijedn ih šifrana-
ta, deprim antni dojam da naš težak i dosadan p o­
sao zapravo nije ništa drugo n ego vježbanje u ka­
ligrafskom pisanju velik ih slova. M ožd a je šefove
State Departmenta um irivala spoznaja da bi n epri­
jateljski stručnjaci za šifre ion ako razbili čak naj­
složeniji i najingenioznije sm išljeni kod, da sm o ga
kojim slučajem im ali, i da im »d ezok silacija«
sam o olakšava posao koji bi u svakom slučaju
uspješno obavili.
Posao im je olakšavalo i to što se kod L A R R A B E E i
dalje tvrd o gla vo upotrebljavao. G od in e 1921. ratna je
m orn arica uvidjela kako su opasni diplom atski kodovi.
Predstavnik m orn arice kapetan k orvete M ilo F. Drae-
m el sastao se sa Salm onom ; zaključili su da bi šifra s
d vostru kom transpozicijom bila d o vo ljn o sigurna za
p riličn o m ali p rom et na relaciji State Departm ent— Rat­
na m ornarica. Ali trebalo je da p ro đ e g o to v o godina
dana da State Departm ent dotu ri novu šifru u 16 am ba­
sada i 59 konzulata širom svijeta.
Još je nešto olakšavalo posao stranim d ek rip terim a —
navada A m erikanaca da godinam a u potrebljavaju iste
k od ove. A m eričk o diplom atsko i konzularno osoblje
tako je d o b ro upoznalo k od G R A Y da je a m eričk i gen e­
* Autor uzima ZOXIL, kako je to moguće ućiniti s mnogim riječi­
ma u engleskom, kao glagol. U tom smislu »ZO X IL« bi značilo »ot­
voriti navodnike«, a »U NZO X IL« »zatvoriti navodnike« (predmetak
urt u engleskim glagolima označuje radnju suprotnu od njihova os­
novnog značenja). — Prev.

102
ralni konzul u Sanghaju, na oproštajnoj večeri koju su
mu p rired ili prije odlaska u m irovinu, o d g o v o rio na
zdravicu oproštajn im g o v o ro m što ga je od prve do p o­
sljednje riječi izg o v o rio u kodu G R A Y — i svi su ga p ri­
sutni razum jeli. Istini za volju treba ipak napom enuti
da su već prije toga bila uvedena u u potrebu dva siste­
ma prešifriranih kodova, nazvana A -l i B -l. G odine
1925. am eričk i otpravn ik poslova u San Salvadoru u po­
z o rio je u jed n o m izvještaju State Departm entu da su ko­
d o vi G R A Y i G R E E N predu go u u potrebi a da bi ih itko
m o ga o sm atrati sigurnima, ali se ipak u porno p rim je­
njuju za šifriranje p ovjerljivih poruka; p red lo žio je da se
o b ičn e p o vjerljive p oru ke šifriraju k od om A -l, a strogo
p o vjerljive k o d o m B -l, je r je noviji. Čini se da State De­
partm ent nije prih vatio taj razboriti prijedlog; radije se
nastavio služiti k o d o vim a za koje je H erb ert Yardley, u
to vrijem e n jegov kvazinam ještenik, o go rčen o i sasvim
točn o rekao da su »k o d o v i iz X V I stoljeća«.
S alm on ov bi ured od vrem ena do vrem en a testirao
kakav novi sistem šifriranja, kao što je, uzm im o, b ilo
učinjeno s H itto v o m strojn om šifrom koju je Friedm an
lako razbio, ali se češće d ogađ alo nešto sasvim drugo.
Salm on, koji je p rim ao na desetke p rijed loga novih ši-
farskih sistema, što su ih slali njihovi pronalazači, o d go­
varao bi na te p rijed lo g e ne potrudivši se prije toga ni
p ogled ati nijedan od tih sistema. Tipičan je o d g o v o r
glasio: »N aš je U red p rim io Vaše pism o od 25. prosinca
u kojem u ste nam p red ložili Vaš novi kodni sistem i
ujedno zapitali postoje li izgledi da ga upotrijebim o.
D opustite m i da Vas ovim putem obavijestim kako ko­
d o v i i šifre, k ojim a se danas služimo, potpu no za d ovo­
ljavaju sadašnje p o tre b e State Departm ent a.«
Postavlja se pitanje zašto State Department, barem za
svoje najtajnije poruke, nije prim jen jivao bolje, usavrše­
ne postupke kriptografije, koji su u to vrijem e već p o ­
stojali, na p rim je r V ern am ovu aparaturu ili bilježnicu
za jed n ok ratn u upotrebu. V jerojatn o je razlog najobič­
nija birokratska inercija, m ožda povezana s p otreb om
budžetske štednje. Y a rd le y je to d on ek le objasnio kad
je napisao: »P o s to ji sam o jedan n ep rob ijen i način k o­
m uniciranja, ali bi ga State Departm ent m o g a o prihvatiti
sam o p od u vjetom da revolu cion ira svoje zastarjele i
p reživjele m etod e.« Sastanak što ga je Y a rd le y od ržao
u drugoj p o lo v ic i 1920. s jed n im visok im funkcionarom

103
State Departmenta, koji ga je b io p ozvao da razm otre
p rob lem am eričkih k od ova i šifara je r je ču o da M e k ­
siko čita am eričke šifrirane poruke, završio je u tom
tonu.

Sam o će kakav m eđunarodni skandal natjerati

našu vladu da se probu di i shvati osnovnu činje­
nicu: da je jedan od nenadom jestivih tem elja us­
pješne dip lom acije — p osjedovan je sigurnih i dois­
ta tajnih linija kom uniciranja. Čitav m oj život b io
je posvećen razmatranju k riptološke tajnosti, pa
bi se zato p ristojalo da dadem konstruktivni d o­
prinos nečem u suprotnom od toga — kriptografiji.
Idu ći sada k roz duge hodnike State Departm enta
razm išljao sam kako bi b ilo divn o i kako bih se
p on osio kad bi mi se dala prilika da Sjedinjenim
Državam a ostavim postupak kom uniciranja koji
bi zauvijek ja m č io tajnost njihovih poruka. N arav­
no, posrijedi je bila profesion aln a taština: m islio
sam kako bi b ilo d ivn o smijati se izdaleka stranim
dekripterim a, zam išljajući kako se uzalud m uče s
našim tajnim telegram im a, nesposobni da ih rije­
še.
Ali, zašto maštati? K a k v o g to im a smisla? Jer,
ruku na srce, nisu li svi dip lom ati sm iješne m ale
sp od ob e na p ozorn ici života, patuljci što sam o ša­
puću, šapuću, šapuću — a zatim povjeravaju svoje
tajne telegram im a i tako ih stavljaju na v e lik o zv o ­
no?!

N em a sumnje da su tadašnji am eričk i diplom atski

kablogram i stavljali svoje tajne na v e lik o zvono! Char­
les G. Dawes, koji je 1929. bio am erički am basador u
Londonu, b io je prisiljen b rzojaviti State D epartm entiv
»Savjetu jem da se telegram i s tekstom koji će se ionako
saopćiti britanskoj vladi nipošto ne šalju šifrirani tako
p o vjerljivim k od om .« G od in e 1931. Stanley K. H o m -
beck, šef O djeljenja za Daleki istok u State Departmentu,
napisao je u jed n o m m em oran du m u upućenom m in i­
stru vanjskih poslova Stimsonu: »G o sp o d in e ministre,
im am dojam da Japanci vjerojatn o ’razbiju’ svaki p o ­
vjerljivi telegram koji pošaljem o u Japan ili na b ilo koji
teritorij p od k on trolom Japana ili koji nam se odatle
pošalje. N ije isključeno, iako je doduše m anje vjerojat-

104
 no, da to čin e i K inezi. K a k o b ilo da bilo, sm atram da
o toj m ogućnosti m o ra m o neprestano vod iti računa.«
N e k o lik o m jeseci poslije toga, g o to v o kao p otvrd a
H o m b e c k o v ih bojazni, došao je izvještaj otpravnika p o ­
slova u T ok iju da je am eričk i generalni konzul u Seulu,
u K oreji, d o b io tablice n ove A -l šifre u om otu na kojem
su bili razbijeni pečati. U to vrijem e sm atralo se već g o ­
to v o sasvim sigurnim da su am erički k o d o vi sve p rije
n ego sigurni. A m basador u Japanu W . C am eron Forbes
telegra fira o je 16. veljače 1932. m inistru vanjskih p oslo­
va Stim sonu: »N e m ogu da se ne pitam, uzim ajući u o b ­
zir nesavršenost naših kodova, neće li [upravo sp om e­
nuta] poruka, kad je pročitaju ljudi iz kineske tajne
službe, natjerati K in eze da se odm ah u sprotive našem
p rijed logu .«
Ta neugodna situacija vladala je uglavnom u toku č i­
tavih tridesetih godina. State Departm ent se i dalje najvi­
še oslanjao na stare k o d o v e i njim a se služio; am basa­
d o ri su i dalje m o ra li sam i dešifrirati strogo p o vjerljive
poruke, k oje su b ile nam ijenjene sam o njim a osobno.
Jedem od njih, H arry F. Guggenheim , am basador na
Kubi, sm atrao je kako uzbuđenje, što ga izaziva svijest
da je p osrijedi nekakva jetko važna poruka, don ek le
sm anjuje dosadnu tegobn ost teikva posla. N eprestano
podbadan od predsjednika R oosevelta — koji je, služeći
u p rv o m svjetskom ratu kao p om oćn ik m inistra m o r­
narice, naučio da treba vo d iti računa o tajnosti kom u ­
nikacija — State Departm ent je izradio n ek olik o n ovih
k o d o v a o d kojih je jed an b io tzv. k od B R O W N (sm eđi).
Taj je k od uskoro ukrala iz etm eričkog konzulata u Za­
grebu grupa ustaških bandita (zapravo su provetlili u
blagajnu d a je opljačkaju), edi se on ipak i dalje u potreb­
ljavao u dru gim d ijelo vim a svijeta. S tvoren i su i k o d o vi
C-l i D-l, koji su, kao i n jih ovi preth odn ici A -l i B -l,
im ali vlastite tablice za prešifriranje. Trajanje važnosti
tih tablica nije b ilo jednako: iznosilo je o d dva d o pet
m jeseci. T e su tablice m alo p oveća le sigurnost kodova,
ali su zato ja k o p o veća le nezgrapnost u baratanju. Za
vrijem e m inhenske krize (jesen 1938) p o lo v ic a je vice-
konzula u B erlin u m o ra lo raditi u sobi za k o d o v e am ­
basade.
Potkraj tridesetih godin a State Departm ent je kao svoj
najtajniji postupak šifriranja p rih vatio i p rim jen jivao
sistem što ga je sto i pedeset godin a prije toga b io iz­

105
m islio prvi am erički m inistar vanjskih poslova, Thom as
Jefferson. T o je b io takozvani M-138, sistem u potrebe
šifarskih alfabeta štam panih na vrpcam a od kartona,
zapravo »sp ljošten om « Jefferson-B azeriesovu šifar-
skom cilindru; tu je napravu konstruirao Parker Hitt
1914. godine. Za šifriranje se iskorištavalo istodobn o do
30 takvih vrpca; kriptogram se nije očitavao s jed n o g
generatriksa (zapravo retka) nego s dvaju, a šifriralo se
u grupam a od p o 15 slova o tv o re n o g teksta. D ok le god
su se vrp ce sa šifarskim alfabetim a držale u tajnosti i
d ovoljn o često mijenjale, sistem je ču vao tajnost važne
am eričke diplom atske korespondencije. State Depart­
m ent se upravo tim sistem om (n a vo d im o jedan pri­
m jer) poslužio pri šifriranju poru k e s »trostru k im p ri­
o r ite to m «* koju je R oosevelt b io poslao Churchillu ne­
posredn o poslije Atlantske k on feren cije.**
Ali, R oosevelt je u načelu gajio n ep ovjeren je prem a
k od ovim a State Departmenta, pa je zato, već od sam og
početka rata u Evropi, kom u n icirao s a m eričk im am ba­
sadorim a u Londonu, Parizu i M oskvi putem m reže ,i
kriptosistem a M inistarstva m orn arice »k ad god su bile
posrijedi krajnje tajne p oru k e«. T o je, naravno, išlo na
živce State Departm entu koji je sm atrao da mu se sva­
kakvi diplom atski p o slo vi obavljaju iza leđa, b ez njego­
va sudjelovanja. W illia m C. Bullitt, am basador u Fran­
cuskoj, jedan o d on ih s kojim a je R o o sevelt tako kom u ­
nicirao, napisao je poslije rata, u pism u lon d on sk om Ti-
mesu: »Ž a o m i je što je tada zavladalo uvjerenje da se
tako postupalo radi skrivanja nekih podataka od m i­
nistra vanjskih p oslova g. Huila, čovjek a prem a k ojem
sam uvijek osjećao najdublje poštovanje. T ak o se radilo
sam o zato što je konspiracija u State D epartm entu bila
slaba. N jeg o vi k o d o vi bili su to lik o zastarjeli te je p red ­
sjednik R o o sevelt b io siguran da su ih razbile sve tota­
litarne sile.« A d m iral W . H. Standley, am basador u
M oskvi, rekao je poslije rata je d n o m novinaru N ew
York Timesa: »U to se vrijem e m n ogo g o vo rk a lo da k o­
d ovi State Departmenta nisu sigurni.« A m eričk a am basa­

* Treći (najviši) stupanj prioriteta. - Prev.

** Konferencija Rooseveita i Churchilla (9—12. kolovoza 1941) u
zaljevu Argentia (New Foundland), održana na bojnim brodovima
Prince o f Wales i Augusta. Ta je konferencija poslije dobila naziv »At­
lantska konferencija« jer je na njoj donijeta Atlantska povelja, prvi an­
gloamerički dokument o uređenju svijeta nakon rata. — Prev.

106
da u M adridu prim ala je najpovjerljivije instrukcije šif­
rirane jed n im britanskim kodom !
Z an im ljivo je da i B u llit i Standley navode kao još je ­
dan razlog za prim jenu k od ova ratne m orn arice čin je­
nicu da su iz State Departmenta procu rile neke tajne.
T o ga je doista b ilo — i to upravo iz sam og kom unikacij­
skog centra State Departmenta. Hans Thom sen, njem ač­
ki otpravn ik p oslova u W ashingtonu, telegrafirao je 30.
travnja 1940. Berlinu: »Jedan naš pouzdani i provjeren i
tajni agent, koji je u v rlo prisnim odnosim a sa šefom
S ob e k od ova State Departmenta, obavijestio nas je o
o v o m e što slijedi pošto je v id io relevantne telegrafske
izvještaje.« T rid esetog rujna Thom sen je poslao B erlinu
obavještenja koja je isti taj pouzdani in form ator saznao
pročitavši kablogram što ga je R oosevelt uputio am e­
ričk o m am basadoru u V elik o j Britaniji Josephu P. Ken-
nedyju.* N a dan 29. prosinca njem ački am basador u
M adridu poslao je kući brzojav o »k od ira n om telegra­
m u C o rd elia H u lla ovdašnjem am eričk om ambasadoru,
p rim ljen om 18. prosinca, kojega sam tekst uspio p ro č i­
tati«. Sve je to pom agalo N jem ačkoj u oblikovanju nje­
zine vanjske politike. T ak o su, na prim jer, iz H u llove
p oru k e am basadoru u M adridu N ijem ci saznali da špa­
njolski m inistar vanjskih poslova laže kad im go vo ri
kako Španjolska neće prim iti žito o d A m erik e da bi os­
tala neutralna.
A li d o najgorih in diskrecija d ošlo je u Londonu. On­
dje je, u sobi k o d o va a m eričk e ambasade, radio T yler
Kent, bistar, naočit ali »zavrn u t« m lad čovjek. K en t je
vjero va o da m eđunarodna židovska zavjera gura A m e ­
riku u neželjeni rat, i da će on, p om ogn e li neprijatelji­
m a Židova, zapravo p o m o ći vlastitoj zem lji, pa je zato
potajno uzim ao iz am basade telegram e i davao ih je d ­
noj britanskoj pronacističkoj grupi od koje su zatim
raznim kanalim a stizali (p rek o Italije) u Njem ačku. N je­
m ački am basador u Italiji b rzojavio je B erlinu izvještaj
o R o o sevelto vu o d g o v o ru na C hurchillov zahtjev da mu
se pošalje 50 razarača sam o sedam dana nakon što je
R o o s e v e lto v o d g o v o r stigao u London. Scotland Yard je
20. svibnja začep io tu rupu. Č lanovi te pronacističke

* Američki poslovni čovjek, otac kasnijeg predsjednika J. F. Ken-

nedyja, smijenjen s položaja ambasadora zbog pronacističkih simpa­
tija. — Prev.

107
 grupe pohapšeni su kao špijuni, a zatim je, s d o zv o lo m
am eričk og State Departmenta, napravljena prem etačina
u K en tovu stanu.
O ndje su pronađene kop ije od 1500 i više različitih
spisa am basade (m eđu kojim a je b ilo i m n ogo telegra­
ma); nađeni su i novi novcati duplikati ključeva tzv. in­
deksn og ureda (arh ive) i sobe k od ova am basade. K ad
je zaprepašteni am erički am basador zapitao K en ta za­
što je izdao svoju zemlju, ovaj mu je objasnio da je, da­
jući N ijem cim a te tajne dokum ente, želio spasiti A m e ­
riku da ne bude gurnuta u rat. K en t je odm ah otpušten,
a budući da je tako autom atski izgu bio diplom atski
im unitet, B ritanci su ga uhapsili, izveli pred sud zb og
p o v re d e Zakona o službenoj tajni i osudili na sedam g o ­
dina zatvora.
Ali, šteta je bila počinjena. »Izn ošen je tako ve lik o g
broja dokum enata iz am basade u grozilo je čitav am e­
rički sistem tajnog kom uniciranja i d o v e lo u pitanje si­
gurnost tajnih šifara«, stoji u jed n o m in tern om doku ­
m entu State Departmenta iz 1944. godine. A m basador
K en n ed y izjavio je poslije rata jed n o m britanskom hi­
storičaru: »N je g o v a [K en to va ] izdaja izazvala je potpuni
p rek id u diplom atskim kom unikacijam a A m erik e u
najkritičnijem trenutku p ovijesti — u vrijem e Dunqe-
rquea i pada Francuske. T o je p o g o d ilo sve am eričk e
am basade i poslanstva, u cijelo m svijetu, i potrajalo je,
kako gdje, od dva do šest tjedana, to jest o n o lik o k o lik o
je trebalo da n ek olik o desetaka specijalnih kurira d o­
stavi am basadam a n ove k o d o v e iz W ashingtona.«
U isto to vrijem e na drugoj strani svijeta slabost am e­
ričk e k rip togra fije pom agala je tada još sam o poten ci­
ja ln o m neprijatelju A m erik e i ugrožavala mir. U Sekciji
za kablogram e japanskog M inistarstva vanjskih poslova
potajno je radila meda dekripterska ekipa, tzv. Ango
K en k iju Han (Sekcija za ispitivanje k od ova). Im ala je ot­
p rilik e pet ljudi, koji su svi radili na dekriptiranju en­
gleskih i am eričk ih krip togram a i kodova. Svako bi jut­
ro kuriri iz M inistarstva vanjskih poslova, M inistarstva
vojske i M inistarstva m orn arice preu zeli k op ije stranih
diplom atskih telegram a iz Ureda za cenzuru M inistar­
stva pošta, telegrafa i telefona. Od glavn ih k o d o va ko­
jim a se tada služila am erička am basada — G R A Y,
B R O W N , B -l, C-l, D-l i M-138 —d ek rip teri A ngo K enkiju
Hana čitali su tri ili četiri k od a n ižeg ranga. M ožd a im

108
je u tom e, n eh otice i nespretno, p om agao sam am ba­
sador Joseph C. G rew . »Jedan japanski visoki državni
fu n kcion ar htio je poslati tajnu poruku našoj vladi, ali
tako da za to ne sazna [japanska] vojska. D on io mi je
tekst i za m o lio m e da ga p ošaljem o [šifriran] našim naj­
tajnijim kodom . Ja sam na to, naravno, pristao.« Unatoč
tom e Japanci se nisu uspjeli p rob iti u M-138 i u k o d o ve
višeg ranga.*
T o što k o d o vi State Departmenta nisu bili tajni o n e­
m ogu ćiva lo je da d o đ e d o p rego vo ra s um jerenim sna­
gam a u Japanu. G rew je zapisao u svoj dnevnik: »P rin c
K o n o je [japanski p rem ijer] zna da bih rado s njim češće
razgovarao, on ako kao što Predsjednik [R oosevelt] raz­
govara s ad m ira lom N om u rom , ali d o takvih razgovora
ne dolazi je r se on [K o n o je ] boji da će 'p rocu riti' on o
što bism o razgovarali. M en i je dano na znanje da bi ja ­
panske vlasti saznale sadržaj svake poru ke [o takvim
razgovorim a] koju bi naša am basada poslala u W a ­
shington. Doduše, naš je in fo rm a to r rekao kako ima d o ­
jam da m i posjedu jem o jedan 'p o vjerljivi k o d ’.** M i­
slim da je ta izjava v rlo značajna; što se m ene tiče, sm a­
tram da se m o žem o osloniti na kod na koji je on m islio
kad je to rekao.«
Predsjednik R o o sevelt uputio je 6. prosinca 1941.
osobn i apel za m ir japanskom caru. Taj tekst poslao je
State D epartm entu s rukom pisanom popratn om poru ­
k om na službenom papiru B ijele kuće: »D ragi C ordell
[H ull]. Pošalji to G rewu. M islim da je najbolje poslati
k o d o m G R A Y , je r ćem o tako uštedjeti na vrem enu.
M en e n eće sm etati ako to Japanci uhvate. FD R.« Roo-
seveltova je poru ka dostavljena am basadi u Tokiju d e­
set sati nakon što je prim ljen a u japanskom M inistar­
stvu pošta, telegrafa i telefon a u Tokiju. Z an im ljivo je
da je G rew , p rem d a nije ništa znao o R o o sevelto vo j po­
ruci Hullu, sm atrao poslije, kad je sve b ilo gotovo, da
Am erikanci, u p otrijebivši kod G R A Y , zapravo ne sam o
da nisu uštedjeli na vrem en u nego su izgubili; m islio je
da su japanski m ilitaristi in terceptirali R ooseveltovu
poruku caru, dek rip tirali je i zatim h otim ičn o zadržali
kako bi spriječili svaki daljnji am erički pokušaj da se
* U čemu je bila varka? U tome što su Japanci time postigli da je
Grew šifrirao poruku od koje su imali otvoreni tekst, a to je uvijek
od goleme pomoći dekripterima. — Prev.
** Mislilo se: »neprobojan«. - Prev.

109
Faksimil rukom pisane poruke predsjednika Roosevelta američkom
ministru vanjskih poslova. Roosevelt naređuje da se njegova poruka
japanskom caru u predvečerje Pearl Harbora šifrira Kodom CRAY.

spasi mir. Taj Grevvov zaključak ipak nije točan. Poruka

je čekala deset sati na isporuku n aprosto zb o g deseto-
satnog em barga za sve d iplom atske poruke, što su ga
još p rije toga bili o d red ili japanski m ilitaristi.*
M eđu zainteresiranim čitateljim a am eričk ih d ip lo ­
m atskih poru ka bili su njem ački m inistri vanjskih p o ­
slova. Pers Z ih je, što se toga tiče, d o b ro služio. N jeg o vi
stručnjaci p o čeli su već 1925. prou čavati a m eričk i sis­
tem prešifriranja. K o d n e grupe am eričk ih k o d o va b ile
su tipa CUCUC i C U C C U ;** da ih prešifrira, šifrant bi

* Detalje o Rooseveltovoj poruci Hirohitu vidi u 1. poglavlju. —

Prev.
** Tj. suglasnik-samoglasnik-suglasnik-samoglasnik-suglasnik ili
suglasnik-samoglasnik-suglasnik-suglasnik-samoglasnik. — Prev.

110
 Àbeçbrtft Gahalaa i^lctu -ach t*
. ... _ . ________
Van A lgier nach ‘ .'.»hlnijlon. 21.7.
*■ Om* Staatarfaairtaaaat 1n aahlngtaw:338.
A r tifie fe «* Var r i n g PnrsöaMi-b ; f ir don Sîsllvariretanderç
-S ta «t«** k re tir . Von- Bqr-phy. Unter T lagraao Br. TM vas
1 7 .T .2 2 .0 Ö Öhr.
•• H P fjw r K
. . • - Ich sah vor elnlrön fin d e n Coygand cl loin und un-
• < • ,, / ^ ' . 1
tarrftchta Ihn von Ihrer Jütscl.af t.. Ich ni jriarbolte ole 1n
¿•rtUbarsatzung und a r k lir tc , Uh orr*^cht1nt aal,
• «là ^ ta r aüadllcb zii üharoi I ein. ' i . ; - ~.r -'1e t s ; c Be-
la^aahalt, n t t -itiij s e it "»tn'ar liïekkehr von iiprokko
SoMtafemd abend zu sprechen.
" hörte a lt des r S . t s n Intaras c zu. Seine
e r s t« BMtotkmg v a lo ir , .uc ruck oTtensIchillehar Freuda
jj^tnrt («M | ta «a g liber dl ? rriin-Hclhen Hdf 11chkaItabazau-
»x gunja*' ka& Präsidenten Ihr ¡anJ’-ar. Cr sagte 1achatnd.

Faksimil dekriptaže jedne šifrirane poruke Roberta Murphyja Stale

Departmentu. Dekriptažu je obavilo osoblje Pers Z. Tekst poruke od­
nosi se na izuzetno tajne pregovore Amerikanaca s generalom Wey-
gandom u Sjevernoj Africi (1941).

svaku p o d ije lio na tri dijela (jedan säm sam oglasnik

plus d vije grupe CU ili UC), a zatim bi te segm ente za­
m ijen io supstitutim a d o b iven im p om oću prikladnih
tablica. Prešifriran je je ostavljalo netaknutom p rvob it­
nu konfiguraciju CUCUC ili CUCCU; ta je pravilnost
om ogu ćila m atem atičarim a-dekripterim a Pers Z -a prvi
p ro b o j u taj sistem, a kasnije, 1940, i u jedn u njegovu
varijantu. P rom jen e u načinu prešifriranja unutar poru ­
ke, koje su, tobože, im ale pružiti veću sigurnost, zapra­
vo su, što je ironija, davale njem ačkim dek rip terim a
izom orfn a ponavljanja koja su im pom agala rekonstrui­
rati (razb iti) prešifrersku supstituciju. K ad su N ijem ci
tako razbili sistem prešifriranja, lingvistička je ekipa
Pers Z-a b ez većih teškoća dek rip tirala sam kod, koji
je b io golem , sa 72.000 kodn ih grupa.* N ajveću ulogu
o d ig ra o je u tom e d r H ans-Kurt M üller, čovjek s upravo
sablasnom sposobnošću da nazre ob rise o tv o re n o g tek­
sta u m agli d jelom ičn ih rješenja. M ü llerov asistent bila
je gđica Friedrichs, koja se na n ek olik o m jesta spom i­
nje u ovoj knjizi.
* Tj. natuknica. — Prev.

111
 M iilleru i d ek rip terim a Pers Z-a m n ogo su p om ogli
podaci što su ih d ob iva li o am eričkom diplom atu Ro-
bertu Murphyju, koji je 1941. i 1942. v o d io u Sjevernoj
A frici delikatne p re g o v o re s višijskim Francuzim a na­
stojeći da utre put savezničkoj invaziji u Sjevernu A fri­
ku. Ž eleći da bude što slobodniji, što m anje sputan, da
im a što veću autonom iju u odnosu na vojsku, M urphy
se tvrd oglavo služio k o d o vim a State Departmenta p rem ­
da su ga am erički o ficiri u Eisenhovverovu štabu ne­
prestano u pozoravali da su ti k od ovi v rlo nepouzdani;
M urphy je naprosto b io siguran da n jegove k o d o ve N i­
je m c i nisu razbili. V arao se: d ek rip teri Pers Z-a razbili
su ih d o vo ljn o da su m ogli prepoznavati grupe k oje su
značile »Z a M urphyja« ili »O d M urphyja«, a pojavljivale
su se na početku v e lik o g broja telegram a. »Znali sm o
što M urphyja zanim a i to nam je d alo vrijed n e indicije«,
rekla je gđica Friedrichs poslije rata u razgovoru s au­
to ro m o v e knjige. T o je, naravno, p o m o g lo da se brzo
k om p letira rješenje glavn og velik o g koda. Zapravo su
M u rph yjeve poru ke tolik o olakšale posao njem ačkim
d ek rip terim a da je gđica Friedrichs, kako sama priča,
vidjevši jed n o m poslije rata M urphyja u M arburgu, gdje
je bila internirana, htjela da mu priđe i »stisne m u ruku
u znak zahvalnosti«.
Z b o g svega toga je već 12. k olovoza 1941. stalni se­
kretar n jem ačkog M inistarstva vanjskih p oslova m ogao
staviti na von R ib b en tro p o v stol potpu n o dekriptiran e
M u rph yjeve telegram e od 21. srpnja i 2. kolovoza. U pr­
vo m telegram u M urphy je javljao da je izn io R oosevel-
tova stajališta o francuskoj Sjevernoj A frici generalu
M axi m e u W eygandu, tam ošnjem francuskom kom an ­
dantu. U d ru gom se telegram u javlja lo kako je jedan
W ey g a n d o v ađutant zatražio od A m erikanaca obećanje
da će Francuzim a u Sjevernoj A frici pružiti vojnu p o ­
m oć. Nacisti su već otprije znali da im W eygan d nije
prijatelj, ali su m ogli prisiliti V ich y da ga sm ijeni tek
kad su im ali u rukama, kako je to nazvao jedan am erič­
ki agent u Vichyju, »doku m en tiran d ok a z« da on p re g o ­
vara s Am erikancim a. T o što su N ijem ci razbili jedan
am erički diplom atski kod o d u zelo je A m erikan cim a
dakle m n o go dragocjena vrem en a i zapravo anuliralo
velik i već obavljen i posao; m orali su započeti sve izno­
va hvatajući vezu i pregovarajući s n ovim višijskim še­
fovim a u Sjevernoj Africi. Sasvim je m ogu će da je to u

112
krajnjoj liniji p rod u žilo trajanje dru goga svjetskog rata
i da su upravo zb og toga p ogin u li m n ogi am erički voj­
nici koji su se m orali b oriti na tom ratištu.
G odinu dana p oslije toga činjenica da su N ijem ci či­
tali a m eričk e šifrirane poru ke u grozila je djelatnost A l­
iena W . Dullesa; on je nom in aln o b io d ip lom at u am e­
ričkoj am basadi u Bernu, ali je uistinu b io šef am eričke
špijunaže u E vropi. Dulles, koji je kratko vrijem e prije
toga p o č e o šurovati s njem ačkim antinacistim a u kova­
nju zavjere za svrgavanje H itlera, silno se bojao da bi
N ijem ci m ogli razbiti am eričk e kodove, pa je u kablo-
gram im a davao svojim agentim a kodna im ena i često
ih m ijenjao. (G ru pi zavjerenika, koja je priprem ala
atentat na H itlera, dao je kodni naziv B R E A K E R S .) U
veljači 1943. Hans B ern d Gisevius, jedan od zavjereni­
ka, inače fu n kcion ar n jem ačk og konzulata u Ziirichu,*
ob avijestio je Dullesa da su N ijem ci razbili jedan am e­
rički kod. R ekavši to izvukao je iz džepa m ali crni notes
i p ro čita o Dullesu sažetak niza am eričkih telegram a p o­
slanih iz B ern a u W ashington. »N a svu sreću«, piše Dul­
les u svojim m em o a rim a ,** »n ije bila riječ o m ojem
kodu. Osim toga, tim se k o d o m ion ako nisam nikad slu­
žio za slanje b ilo kakvih operativn ih izvještaja; jed in o
sam ga, sam o p ovrem en o, zb og p rem a lo g broja šifrana-
ta, u p otreb ljavao za slanje općih izvještaja.«
U jed n o j od poruka k oje je Gisevius p ročitao Dullesu,
nalazio se p riličn o točan p ortret protunjem ačke grupe
u Italiji, koja se već na početku 1943. iskristalizirala o k o
m aršala Pietra B a d oglia (on će u lipnju te god in e zba­
citi M ussolinija i fo rm ira ti novu, antifašističku vladu) i
o k o revn o g i p lo d n o g pisca dnevnika, grofa Galeazza
Ciana, M u ssolinijeva zeta i m inistra vanjskih poslova.
Gisevius je rekao Dullesu da je dekriptat te n jegove p o ­
ruke b io stavljen H itleru na stol, a ovaj ga je lijep o p o ­
slao Mussoliniju. N e k o lik o dana poslije toga Ciano je
sm ijenjen s p oložaja m inistra vanjskih poslova. »N ik a d
nisam uspio ustanoviti je li bila p osrijedi slučajna koin­
ciden cija ili je Ciano sm ijenjen zb o g toga k ablogram a«,
piše Dulles.
N akon G iseviusova obavještenja Dulles je pokazao da
im a sm isla i za delikatne obavještajne operacije; kako

* Gisevius je zapravo bio agent i emisar Abwehra. — Prev.

** Allen Dulles, Germany's Underground (N ew York 1947). — Prev.

8 - Sil'ranii prolix ¿pijuna III 113

kaže u svojim m em oarim a, otada se služio tim (p ro va ­
ljen im ) k o d o m »sam o za takve poru ke za koje nam je
b ilo stalo da ih N ijem ci pročitaju «. Za n ek olik o m jeseci
taj je kod potpu n o odbačen. »D a sm o to uradili odmah,
N ijem ci bi se dosjetili da sm o saznali za razbijanje
koda.« Gisevius se bojao da će obavještenja, do kojih
N ijem ci dođu dekriptažom D ullesovih depeša, pom rsiti
zavjerenicim a račune, ali g a je Dulles u vjerio da se u ba­
ratanju tim podacim a (tj. podacim a o zavjeri) p od u ­
zim aju sve m jere opreza. Zapravo je incident, o kojem u
sm o upravo govorili, učvrstio njihovu suradnju, a ona
je kulm inirala atentatom na H itlera 20. srpnja 1944. u
kojem u se H itle r »za dlaku« spasio.
Dulles opisuje što se d o g o d ilo pošto je prestao upo­
trebljavati provaljen i kod: »P o slije toga N ijem ci nisu
uspjeli dekriptirati ni jedn u jedinu m oju poruku, pa
m ogu sa za d ovoljstvom konstatirati da nitko tko je sa
m n om radio nije nikada bio ugrožen zb og toga što bi
[p rotivn ici] dek rip tirali neki m oj telegram . M en e je
ipak zabrinjavala m ogućnost da se to dogodi. Zato ni­
sam poslao ni jednu jedinu poruku s kon k retn im p o­
dacim a o [n jem ačkom ] podzem lju bez n ekog straha.«
D ullesova strahovanja bijahu opravdana. N ijem ci dodu ­
še nisu d ekriptirali njegove kriptogram e, ali ih je de-
kriptirala m ađarska dekripterska jed in ica m ajora Bi-
boa, a ona je podatke, d o kojih je tako dolazila, slala po­
sredstvom W ilh elm a H ottla službi R S H A . č in i se da iz
toga ipak nije proizišla nikakva konkretna šteta za za­
vjerenike, m ožda zato što je Dulles d o b ro pazio da ne
navodi njihova prava im en a nego sam o njihove kodne,
konspirativne nazive.
U toku tih godina srednjeg razdoblja rata R oosevelt
još uvijek nije vjero va o k od ovim a State Departmenta. I
dalje se služio m orn aričkim kriptosistem im a kad god je
trebalo poslati neku doista najstrože p ovjerljivu p oru ­
ku. N e k o lik o stotina takvih poruka razm ijen io je sa
Churchillom , koji je svoje poru ke u toj prepisci p otp i­
sivao kao »B ivša m ornarička osob a« (F orm er N aval Per-
son). Svakako je to čin io zato što je nekad, u p rvo m
svjetskom ratu, b io prvi lord adm iraliteta, ali je zacijelo
v o d io računa i o tom e da je u p rvo m svjetskom ratu
R o o sevelt služio kao p om oćn ik m inistra m ornarice.
C hurchill u svojim m em oarim a piše o tom e: »S vo je
k ab logram e slao sam am eričkoj am basadi u Londonu,
koja je im ala direktan kontakt s Predsjednikom u B ije­
loj kući zahvaljujući specijalnim aparaturam a za šifrira­
nje.« T o su b ile m orn aričk e aparature, vjerojatno one
koje su šifrirale pom oću vrp ce s jedn okratn om u potre­
b om a p roizvod ila ih je firm a Teletype Corporation.
K asnije u toku rata State Departm ent je postupno iz­
bacivao iz u potrebe stare, razbijene k od ove i zam jenji­
vao ih novim kriptosistem im a. Tako su začepljeni svi
krip tološk i kanali kojim a su N ijem ci dolazili do ob a­
vještenja. Da ih opet o tvo ri i osposobi, Pers Z je 1944.
p od u zeo velik i koncentrirani napad na sistem M-138.
N ajveći d io tog posla b io je m atem atičke naravi, a glav­
nu je ulogu igrao Hans Rohrbach, tada 37-godišnjak,
d o k to r m atem atičkih nauka. R ohrbach i M ü ller p od ije­
lili su poru ke po »fa m ilija m a « tako da su »fa m iliju « sa­
činjavale poru ke šifrirane istim rasporedom vrpca (na
kojim a su b ili šifarski alfabeti); kao obilježja po kojim a
su se ustanovljavale »fa m ilijsk e« sličnosti uzeta su p o ­
navljanja. P olazilo se, naime, od pretpostavke da je,
unutar iste »fa m ilije «, prva vrpca uvijek ista, druga ta­
k o đ er ista, treća tak ođ er uvijek ista, i tako dalje. S tereo­
tipni počeci poruka davali su dek rip terim a brojne hi­
poteze o o tvo ren o m tekstu. (M ü ller je i ovd je pokazao
izuzetan sm isao za pogađanje vjerojatnih riječi kao kad
je razbijao k od ove.) Na svakoj vrpci otvoren i se tekst
nalazio na nepoznatoj udaljenosti od teksta kriptogra-
ma. U spoređivanjem m n ogih takvih ekvivalenata, i unu­
tar individu alne vrp ce i pom oću podataka uzetih sa
susjednih vrpca, d ek rip ter je m alo-pom alo, kao da rje­
šava mozaik, ubacivao slova na vrp ce i tako rep rod u ci­
rao originalni, p rim a m i alfabet. T reb a napom enuti da
je na tom e radilo, u prisnoj m eđusobnoj suradnji, pet-
-šest dekriptera. Svaki je radio na vlastitim »fa m ilija ­
m a«, ali su b ili neprestano u kontaktu i konzultirali se;
tako je svaki d ek rip ter m o ga o testirati na vlastitoj sek-
ven ciji vrpca m ogućnosti koje bi otk rili drugi. U tom im
je poslu m n ogo pom agao m ehanizam koji je vrp ce p o ­
m icao gore-dolje i om ogu ćiva o njih ovo brzo pravilno
namještanje. Pers Z je na kraju krajeva uspio rek on ­
struirati sve vrp ce sistem a M-138, pa je otada čitao go­
to vo sve poru ke šifrirane tim sistem om . Ali, čitava je ta
operacija tako dugo trajala da su obavještenja nađena
u poru kam a izgubila velik d io vrijednosti je r više na­
prosto nisu bila aktualna. N ad e da će se od toga im ati

115
 NAVAL MESSAGE MAW
I
M A W OWAftri
DW AflTM
M im i UTIMUOH m u l l
-PRIORITY
A L US NA LONDON PHOBITY
s OPNAV Bovnm
3 JA NU AR Y 1943 oc/iaaro

n-nm-,. 1643 ranocrrr

------ J ALLEN 1 ■OTOK

Nuimun r
fi Dirnafo
u n tr tfT o iu um ouo roa which well oarruT h u n v in o n .

0317 30 NCR 54 00 3
i n n * o n iiw u i ibhccttp tmii owatch will n t i m u t b b with q p w h i wtccpacL

otH H iioR nu. a p i n two t ih i am m act

FR O M THE FORMER NAVAL PERSON TO P R E S ID EN T R O OS EV EL T*

MO S T S E CR ET AN D PERSONAL NUMBER 253*

YOUR 252
1. YOUR PA R A G R A P H 1 MILL BE DONE.
2. YOUR P A R A GR AP H 2. HO WEVER D I D YOU THINK OF SU CH AN
IM PENETRABLE D I S G UI SE ? IN ORDER TO MA KE IT EVEN
HARD ER FOR THE EN EM Y AN D T O D I S C O U R A G E IRREVERENT
GU E S S W O R K PROPOSE AD MIRAL Q •A N D UR P. (N B) WE
MU ST HI N D OUR P fS A N D Q'S

D I ST RI BU TI ON : A C T IO N ..... PiA
i coman. t n ix •«. j r i oa chaitboom a*. « ik c m x

S E A L E D ^ E C R
M .A . « f l i l i u l « n l f . D a lln r U o m m u n t M lU n . « U h » B . r In yi f n ii. (Sm A rt. H ( I ) N A V A IC S .)

Faksimil poruke VVinstona Churchilla predsjedniku Rooseveltu 3. si­

ječnja 1943. Churchill se divi Rooseveltovoj »lukavosti« koju je poka­
zao predloživši da se potpisuje kao »Admiral Q«.

b ilo kakve koristi u budućnosti p rop ale su u nepovrat

kad su Am erikanci, već za kratko vrijem e, jedn ostavn o
p ro m ijen ili vrpce.
U to vrijem e M-138 ion ak o više nije b io najviši, to jest
najtajniji am erički diplom atski kriptosistem . State D e­
partm ent je od oružanih snaga d o b io n ek olik o tipova
aparatura za strojno šifriranje. M eđu njim a su b ile i
aparature k oje su šifrirale po V e m a m o v u sistemu i p ro ­
izvo d ile šifru s kodn im nazivom S IG T O T ; d ip lom ati su
tim sistem om šifrirali najtajnije poruke; ali su se, radi
štednje, ipak i dalje služili kodovim a. D ek rip teri kopne-

116
ne vojske i ratne m orn arice dali su šifrerim a State De-
partmenta m n oge vrijedn e kriptografske upute na te­
m elju spoznaja d o kojih su došli rješavanjem neprija­
teljskih kriptogram a. K apetan L e e W . Parke, d ek rip ter
ratne m orn arice (k oji je bio dežurni o fic ir službe OP-
2 0 -G Y u trenutku japanskog napada na Pearl H arbor),
3. lipnja 1944. prem ješten je u State Departm ent i ondje
1. studenog im en ovan šefom n o vo g O djeljenja za krip-
tografiju. K om u n ikacijski sistem State Departmenta, koji
se tako našao p od ru k ovod stvom doista iskusnog krip-
tologa, n apokon je d o b io snagu dostojnu snage am erič­
ke nacije. T o je b io kraj razdoblja nesigurnih kodova
koje je protivn ik lako razbijao; počela je era n ep ro b o j­
nosti am eričk e d iplom atske kriptografije.

Jedno od karakterističnih obilježja dru goga svjetskog

rata bijaše veo m a rasprostranjena u potreba kodnih na­
ziva za važnije vojn e op eracije i tajne planove. K o d n i
nazivi prim jen jivali su se i prije dru goga svjetskog rata
(p rim je r su za to term in i »ta n k « i »b lim p «,* nastali u
p rvo m svjetskom ratu), ali nikada tako često i tako
m n o go kao u dru gom svjetskom ratu. N ije se išlo samo
za k on spiracijom n ego i za postizanjem je zg ro v ite krat­
k o će naziva; svakako je b ilo lakše izgo vo riti (i napisati)
»O p eracija T O R C H « n ego »A n glo-am erička invazija u
Sjevernu A friku tada-i-tada na tom-i-tom m jestu«; osim
toga, d ek rip teri poruka u kojim a su se spom injale tak­
ve o p era cije i p lan ovi m orali su, čak ako bi riješili p o ­
ruku, posebn o od gon etati značenje takvih naziva.
U S jedinjenim D ržavam a izm išljanje i dodjeljivan je
kodnih naziva bili su posao posebne službe O perativ­
n og štaba kop n en e vojske. N jezin o je osob lje ro va lo po
rječn icim a tragajući za prikladnim riječim a — uglavnom
m eđu im enicam a i pridjevim a, od kojih se zahtijevalo
da svojim izvorn im značenjem ne ukazuju na sadržaj
op eracija o kojim a je bila riječ, na n jih ovo poprište, fo r ­

* Od engleske riječi tank (cisterna), koja je opet nastala od hindus-

tanske riječi tankh (posuda za vodu). Englezi su 1915. dali taj naziv
tenku kao kamuflažu (kodni naziv), kako bi radnici koji su izrađivali
sastavne dijelove prvih tenkova mislili da je posrijedi neka cisterna,
a ne bojna kola (Enciklopedija Leksikografskog zavoda, Zagreb). Ri­
ječ blimp označuje dirižable bez kostura, kojima oblik održava unu­
trašnji pritisak. Služili su za osmatranje neprijateljskih položaja. Sam
termin nastao je od riječi »Type B limp dirigible« (mekani, tj. bez
kostura, dirižabl, Tip b: B+limj>=blimp). — Prev.

117
mu i tako dalje. Izbjegavala su se sva vlastita imena:
im ena živih ljudi, im ena brodova, geografska imena. Iz­
m eđu 400.000 riječi k olik o ih im a u velik im rječnicim a
a m eričk og engleskog izabrano je o k o 10.000, i on e su
sve upisane, bez reda, u posebnu knjigu koja se držala
u najstrožoj tajnosti. Sve su uspoređene s riječim a u
sličnom britanskom fondu kodnih naziva kako se ne bi
d o g o d ilo da d ođ e d o u p otreb e istih riječi, što bi m o g lo
izazvati zbrku. Zatim su izrađeni »b lo k o v i« kodnih rije­
či i podijeljen i kom andantim a bojišta, s tim da je, na­
ravno, svaki d o b io »b lo k « s drugim riječim a.
U teoriji, kodni nazivi nisu sm jeli ni u pravom rii u
prenesenom smislu im ati nikakvu vezu s on im na što
su se odn osili u svom e k od n om značenju; za tim se
svjesno išlo i to se većin om postizalo. F L IN T L O C K je
na p rim jer bio kodn i naziv savezničkog napada na Mar-
shallsko oto čje na Pacifiku 1944. godine; A V A L A N C H E
bijaše kodni naziv am fibijskog desanta kod Salerna;
A N V IL , poslije D R AG O O N , bijahu kodni nazivi an glo­
a m e r ič k o g iskrcavanja u južnoj Francuskoj. K o d n e na­
zive d ob iva le su čak i relativn o m ale operacije. T ak o je
op eracija slanja p o m o ći Australcim a u o p k oljen om
Tobru ku nosila kodni naziv SU PE R C H A R G E ; zauzim a­
nje K anarskog otočja bijaše P IL G R IM ; plaže na k oje su
se iskrcali Saveznici u N orm an diji nosile su kodne na­
zive O M A H A , U TAH , GOLD, S W O R D i JUNO.*
Pet kodnih naziva, koji su se odn osili na stanovite
op era cije u sklopu invazije na Norm andiju, p oja vilo se
na neobjašnjiv način u n ek olik o križaljki u lon don skom
D aily Telegraphu; to se d o g o d ilo u svibnju 1944, posljed­
njem m jesecu prije invazije 6. lipnja. Taj je slučaj alar­
m irao savezničke kontraobavještajce, koji su se uplašili
da su m ožda posrijedi nekakva upozorenja N ijem cim a.
P oved en a je istraga, ali je dokazano da je to bila upravo
nevjerojatna slučajna koincidencija.
N ijem ci su za označivanje m anjih operacija u p otreb ­
ljavali tzv. Decknam en (kam uflirani nazivi), koji su b ili
tako birani da se iz njihova izvorna značenja nije nika­
ko m o g lo razabrati kakvu operaciju označuju. T ak o je
M E R K U R (im e rim sk og b oga ) b io kodn i naziv desanta

* FLINTLOCK = puška kremenjača; AVALANCHE - lavina: ANVIL

— nakovanj; DRAGOON = dragun; SUPERCHARGE = pojačani naboj;
OMAHA — grad u Americi; UTAH — američka savezna država; GOLD
= zlato; SW ORD = mač; JUNO = Junona. — Prev.
na Kretu; F IS C H R E IH E R (čaplja) bijaše kodni naziv za
Staljingrad. Ali, zan im ljivo je da se Nijem ci, kad su bile
posrijedi doista značajne operacije, nisu držali načela
po kojem u kodni nazivi ne smiju nagovještavati karak­
ter op eracije što je označuju. Deckname S E E L O W E
(M orsk i lav), kodni naziv invazije na Englesku, i Deck­
name H E R B S T R E IS E (jesensko putovanje), naziv plani­
ran og fin griran og napada iz N orvešk e na početku inva­
zije u Englesku, sigurno nisu m ogli pridon ijeti tajnosti
operacija k oje su označivali. B A R B A R O S S A je b io k o d ­
ni naziv napada na Rusiju. Fridrik Barbarosa (Fridrik
R iđ o b ra d i) n osio je talijanski nadim ak Barbarossa zato
što je im ao crvenu bradu, a jedan je od tem elja njegove
p olitik e b ilo prod iran je prem a istoku, u slavenske zem ­
lje!

Izb o r Saveznika bijaše ponekad sputavan stanovitim

prin cipim a koje je 8. k olovoza 1943. postavio veliki m aj­
stor en gleskog jezik a W in ston Churchill u m em oran du ­
mu upravo o toj temi:

1. N a p ism en om p rijedlogu koji ste mi p od n ije­

li precrtao sam m n oge neprikladne kodn e nazive.
O peracije u kojim a bi velik broj ljudi m ogao izgu­
biti život ne bi se sm jele opisati takvim kodnim ri­
ječim a iz kojih zrače hvalisavost ili pretjerano sa­
m ou vjeren i osjećaji, kao što je npr. riječ TRIUMP-.
H A N T [pobjedonosni]; ali ne smiju se birati ni tak­
ve riječi koje bi m o gle pobu diti osjećaje m aloduš­
nosti, kao što bi, uzm im o, b ile riječi »W o e b e tid e «,
»M assacre«, »Ju m ble«, »T ro u b le «, »F lim sy«, »P a ­
th etic« ili »Jau n dice«.* N e smiju to biti ni riječi
frivoln a značenja kao »B unnyhugg«, »B illin gsga­
te «, » A p e r it if« ili »B a lly h o o «.* * N e sm iju se uzi­
m ati o b ič n e riječi, k o je bi m o g le b iti u p o trije ­
b ljen e u d ru gim kontekstim a, kao »F lo o d «,
»S m o o th «, »S u d d en «, »S u p rem e«, »F u llfo rc e « i
»F u lls p e e d «.*** T reb a izbjegavati riječi k oje služe

* »Jao-si-ga-nama«, »Masakr«, »Darmar«, »Nevolja«, »Slabašan«,

»Sažaljiv« (Jadan) i »Jal«. — Prev.
** »Zekonja«, jedna ulica u Londonu, »Aperitiv«, »Razmetanje«. —
Prev.
*** »Poplava«, »Gladak« (bez teškoća), »Iznenadan«, »Vrhovni«,
»Svom snagom«, »Svom brzinom«. — Prev.

119
 i kao prezim en a živih ljudi (p o g o to v o m inistara i
visokih kom andanata) kao na p rim jer »B ra c ­
k en «.*
2. Napokon, ako ćem o pravo, svijet je velik, što
znači da se pam etnim razm išljanjem lako dolazi
do neograničena broja riječi koje zvuče zgod n o a
ipak ne sugeriraju karakter operacije, ne o m a lo ­
važavaju je, i ne m ogu dovesti kakvu jadnu u d ovi­
cu ili majku u nepriličnu situaciju da m ora reći
kako jo j je sin pogin u o u op eraciji »B u n n yh u gg«
ili »B a lly h o o «.
3. Vlastita su im ena prikladna za takvu svrhu.
Antikni heroji, lik ovi iz grčke i rim ske m itologije,
nazivi sazviježda i pojedin ih zvijezda, im en a glaso­
vitih trkaćih konja, im ena britanskih i am eričkih
ratnih heroja — sve se to m ože lijep o u potrijebiti
pod uvjetom da se poštuju gornja pravila. N em a
sumnje da se m ogu sugerirati i m n oge druge
teme.
4. Taj posao treba obavljati pažljivo. N e sm ije­
m o zaboraviti da efikasne i uspješne uprave p ok a ­
zuju svoje od lik e kako u velik im tako i u m alim
zadacima.

Churchill je uvijek pokazivao da ga taj p rob lem zani­

ma, p o g o to v o kad su b ile posrijedi m ale nijanse u zna­
čenju. Šestog srpnja 1942. telegrafirao je R ooseveltu u
vezi s op era cijom invazije na Evropu, koja se tada pla­
nirala za 1943. godinu: »T a je operacija d ob ila naziv
R O U N D -U P.** On se m eni ne sviđa, je r ostavlja dojam
p re v e lik e sam ouvjerenosti, ali se sve više upotrebljava.
M o lim vas da m e obavijestite im ate li kakve želje s tim
u vezi.« S efovim a g en era lšta b o va *** Churchill se potu ­
žio da je taj naziv »hvalisav, loše izabran« i dodao:
»N a d a m se da nam neće don ijeti nesreću.« Taj je kodni
naziv u m ro p rirod n om sm rću zajedn o s planom što ga
je označivao; to se d o g o d ilo kad je taj plan zam ijenjen
* Brendan Bracken bio je Churchillov ministar i jedan od nje­
govih najintimnijih prijatelja i najbližih suradnika. — Prev.
** To round-up znači na engleskom »stjerati«, »sabrati«, »pohva­
tati« (stoku, ljude itd.). The round-up je glagolska imenica koja ozna­
čuje takvu radnju. Najprikladnije značenje u ovom kontekstu jest »ra­
cija«. — Prev.
*** Joint Chiefs o f Staff — Združeni štab načelnika generalštabova
(rodova oružja) američkih i britanskih oružanih snaga. - Prev.

120
plan om G Y M N A S T (G im nastičar). G Y M N A S T je bio
plan s n ek olik o varijanti, što je d ola zilo do izražaja i u
varijantam a njegova naziva: G Y M N A S T , SU PE R -G Y­
M N A S T , S E M I-G Y M N A S T (Gim nastičar, Super-gimnas-
tičar, Polu-gim nastičar). G Y M N A S T je b io naziv osn ov­
ne o p era cije za koju se Churchill jako zalagao: invazije
na Sjevernu Afriku. U tom kontekstu SU PE R -G Y­
M N A S T je bila op eracija veća od G Y M N A S T A , a S E M I­
G Y M N A S T manja (ali u sva tri slučaja — op eracija inva­
zije na Sjevernu A friku ). U skoro su sva ta tri kodna na­
ziva izbrisana sa spiska kodnih naziva. Churchill opisu­
je finale: »N a dan 24. srpnja u jed n o j instrukciji britan­
skim šefo vim a štabova naznačio sam n ovi kodni naziv
za k om pletn u operaciju: T O R C H .«*
A m erik an ci su pokazali sličnu senzitivnost kad su
op eracijam a kojim a je im ao biti okrunjen rat na Paci­
fiku dali nazive C O R O N E T i O L Y M P IC .** * B ila je ipak
potrebn a churchillska elokven cija da se za najvelebniju
operaciju dru goga svjetskog rata izm isli dostojn o ve le ­
ban kodni naziv — naziv što će zvučati veličanstveno,
evocirati ne sam o patrijarhalnu odm azdu nego i neza­
drživu snagu i moć, ukratko, izrađen kao p o m jeri da
označuje saveznički p rob oj u E vropu kojim će se, je d ­
n om zauvijek, zgaziti opaka nacistička zavjera p rotiv
čovječanstva. M ajstorski kovač riječi Churchill posvetio
je tu operaciju izm islivši za nju kodni naziv »O V E R -
L O R D «.

Ali, p rije n ego što se ta operacija m ogla započeti. Sa­

veznici su m orali d o b iti bitku za Atlantik, a u njoj je rad
prislušnih službi igrao veliku ulogu. B itku za Atlantik
zapravo m o žem o u nekim njezinim aspektim a sm atrati
d v o b o je m izm eđu kriptoan alitičkih organizacija O sovi­
ne i Saveznika. D on itzov B-D ienst postigao je u tom
duelu m n oge uspjehe, ali su savezničke službe za pri-
slušnu aktivnost im ale veliku prednost je r su m o gle
hvatati izvan redn o opsežan radio-prom et njem ačkih
podm orn ica. * * *

* TORCH (Baklja) — kodni naziv operacije iskrcavanja u Sjever­

noj Africi u studenom 1942. — Prev.
** »Dijadem«, »Olimpijski«. — Prev.
*** Već u nekoliko navrata ukazano je na činjenicu da je posao
dekriptera to lakši (ili manje težak) što je veća količina intercepata
koji im služe kao građa. Još veću ulogu igrala je mornarička varijanta
operacije ULTRA, koju je vodila obavještajna služba britanskog admi-

121
 D ijelom je to proizlazilo iz D on itzova inzistiranja na
tom e da se održava n eprekidna taktička kon trola nad
podm ornicam a, što je doduše b ilo p otreb n o da bi se
one, koncentrirane u »vu čjim čo p o rim a «, m ogle bacati
na najbogatiju lovinu, tj. na najveće konvoje. N e m ože
se tvrditi kako D onitz nije znao da je to pričanje u eteru
opasno za n jegove p odm orn ice; on je to d o b ro znao, adi
je svjesno prihvaćao taj rizik. E vo kako on to objašnjava
u svojim m em oarim a: »P o ru k e p od m orn ica sadržavale
su obavještenja na kojim a sm o tem eljili planiranje i
kontrolu nad kom bin iran im napadima, a sam o su oni
obećavali veće uspjehe u napadim a na koncentrirano
b ro d o vlje neprijateljskih k o n vo ja .«* A li D on itzovo p oti­
canje p od m orn ica da n eprekidn o kom uniciraju s ba­
zom, to jest s n jegovim štabom, d o v e lo je do g o to v o
potpu nog opuštanja radiodiscipline. P o d m o rn ice su
slale u eter čak i najtričavije i najbanalnije poruke: ja v­
ljale bi bazi da je n ekog o ficira ili m ornara uhvatila teš­
ka zubobolja, ili bi se n ekom prijatelju u bazi čestitao
rođendan. Povjesničar Ladislas Farago kaže: »N je m a č ­
ka p od m orn ičk a flota bijaše najbrbljavija vojna organ i­
zacija u povijesti ratova.«
Zahvaljujući kapetanu k o rvete Lauranceu F. Saffor-
du, šefu am eričke službe OP-20-G i osnivaču radio-pri-
slušne službe am eričke ratne m ornarice, A m erikanci
su, u trenutku kad su ušli u drugi svjetski rat, im ali na
Atlantiku sprem an sistem visok ofrek ven tn ih stanica za
radiolociranje, raspoređenih u g o lem o m luku koji je za­
hvaćao čitav Sjeverni Atlantik; ta je služba bila potpuno
sprem na da iskoristi brbljavost njem ačke p od m orn ičk e
flote. Pojed in e stanice m jerile su sm jer iz kojega bi
uhvatile signale njem ačkih podm ornica; to bi se javljalo
kon troln om centru u M arylandu, a on je to p rosljeđ i­
vao centru organizacije radio-prislušne službe koji se
nalazio u jed n o j zgradi u Nebraska Avenue u Washing-
tonu. O ndje su radili kapetan k orvete K n igh t M cM ahon
raliteta. Neke podatke o tome iznosi A. C. Brown u već spomenutom
djelu Velike obmane drugog svjetskog rata. Detaljnije o tome piše E.
Montague u knjizi Beyond ULTRA (London, 1978). Treba ukazati i na
okolnost, koja se ovdje opširno objašnjava, da je radio-promet pod­
mornica omogućivao njihovo radiolociranje. — Prev.
* Kad Donitz govori o »koncentriranom« brodovlju, to se, narav­
no, ne odnosi samo na teretne brodove konvoja nego i na njihovu
koncentriranu zaštitu — ratne brodove koji su s njima plovili. Uosta­
lom, taktika »vučjih čopora« (odatle joj naziv) bijaše slična taktici
kakvom vukovi napadaju stada ovaca koje štite ovčarski psi. — Prev.

122
 i njegova ekipa, ucrtavali te podatke u karte i tako d o ­
bivali tzv. »fik s o v e «, tj. točna mjesta s kojih su bili em i­
tirani signali, odn osn o mjesta gdje su se nalazile p o d ­
m ornice. T i podaci javljani su odm ah radijem Atlant­
skoj sekciji O djeljenja za operativnu obavještajnu služ­
bu K o m a n d e ratne m orn arice - a ona ih je smjesta d o­
stavljala b ro d o vim a i avion im a za borbu protiv p o d ­
m ornica.
Čitav taj sistem nosio je nadim ak »h u ffd u ff« izveden
iz kratice H F/D F (high frequency direction-finding —viso-
k ofrek ven tn o utvrđivanje sm jera). K ak o je ta služba
brzo radila pokazuje slučaj koji se d o g o d io 30. lipnja
1942. Ujutro toga dana njem ačka p od m orn ica U-158 ja­
vila je radijem — da nem a što da javi. Tu poruku uhva­
tile su huffduff stanice na B erm udim a, na rtu Hartland,
kod K in gston a i kod Georgetovvna. Prim ivši od tih sta­
nica p odatke o sm jeru iz kojega su uhvatile tu poruku,
M cM ah on je lako izračunao položaj podm ornice: 33
stupnja sjeverne širine i 67 stupnjeva 30 m inuta zapad­
ne dužine. T o obavještenje p roju rilo je zatim kroz kana­
le službe i tako ga je d o b io poručnik R ichard Schreder,
iz m orn aričk e avijacije, što je u tom času bio na patrol­
nom letu na koji bijaše p o letio s Berm uda. O tprilike 10
m ilja od ozn ačen og mjesta u gledao je podm ornicu
kako pluta na m orskoj površini, dok se njezina posada
sunča na palubi. K ad su N ijem ci spazili Sch rederov
avion, poskakali su u podm ornicu, koja je pokušala za­
roniti, ali je jedn a dubinska bom ba, bačena iz aviona,
pala na palubu i eksplodirala. P od m orn ica je doista za­
ronila, ali tako da više nikad nije izronila.
U dru gom jed n o m slučaju organizacija huffduffa p ro ­
gon ila je njem ačku pod m orn icu U-66 do smrti, kao što
lovački psi p rogon e jelen e. M reža je prvi put uhvatila
jednu njezinu poruku 19. travnja 1944. i od tog je časa
hvatala sve poruke koje je ona em itirala nastojeći da
u govori sastanak s p o d m o rn ico m za opskrbu p o d m o r­
nica. Saveznički ratni b rodovi, koji su od huffduffa ne­
prestano d ob ivali obavještenja o kretanju U-66, n ek oli­
ko su puta spriječili taj sastanak, pa je kom andant p o d ­
m orn ice 5. svibnja poslao Dônitzu ovu poruku: »U zim a­
nje p ogon sk og goriva ne dolazi u o b zir je r nas neprija­
t e l j neprestano goni. Na Srednjem Atlantiku gore n ego
u Biskajskom zaljevu.« Ta poru ka bila je odaslana »ra-
falski«, tj. najprije je m agnetofonski snimljena, a zatim

123
em itirana tako da se ta snim ka rep rod u cirala v rlo v e ­
lik om brzinom , pa je em itiranje ob avljen o u manje od
15 sekundi. Unatoč tom e, ništa m anje od 26 stanica
huffduffa uhvatilo je poruku i u tvrd ilo smjer. T o se p o­
stiglo zahvaljujući usavršenoj op rem i koja je pretraživa­
la cijeli horizont 20 puta u sekundi i poluautom atski
utvrđivala sm jer svakog radio-signala. T ri sata nakon
toga jedan je am erički avion o tk rio p od m orn icu U-66;
za jedan sat na poprište je stigao am eričk i ratni brod,
odm ah krenuo u napad i za 25 m inuta p o to p io p od ­
m ornicu.
Osim huffduffa postojala je zasebna prislušna mreža,
koja se bavila in tercep tira n jen tekstova njem ačkih
p od m orn ičk ih poruka. M o n ito ri am eričk e ratne m o r­
narice u tom su se poslu tako uvježbali da su 'prepozn a­
vali individualne telegrafiste v e lik o g broja njem ačkih
p od m orn ica po stilu kako su kucali poruke, a često im
je p olazilo za rukom da utvrđuju broj p od m orn ica u
p ojed in im »vu čjim čo p o rim a «. Sam e p oru ke tako su
d o b ro upoznali da su ponekad već po n jih ovim vanj­
skim obilježjim a, to jest ne znajući tekst, p o g o d ili javlja
li se n ekom p oru kom da je otk riven saveznički konvoj
(da je s njim postignut kontakt), ili je riječ o zapovijedi
za napad.
V elik u p o m o ć donijela je Saveznicim a najuzbudljivija
otm ica koda u drugom svjetskom ratu. Izved en a je na
d eb elo m moru, m u njevitom brzin om i u izvanredno
opasnim uvjetima.
N a početku 1944. godin e am erički m orn arički kape­
tan Daniel V. Gallery, kom andant tzv. Task G rou p 22. 3,*
zam islio je sm ioni plan kako da se udarna ekipa m o r­
nara p op n e na neprijateljsku podm ornicu, p ro d re u
njezinu unutrašnjost i zarobi je. Prilika za takav napad
pružila bi se kad bi neka podm ornica, oštećena dubin­
skim bom bam a, izronila na površinu kako bi se njezi­
noj posadi o m o g u ćilo da je napusti. G allery je d o b ro
znao: m o g lo bi se lako d o go d iti da plan ne uspije pot­
puno, tj. da se pod m orn ica ipak ne zarobi n ego potone,
ali bi čak i tada jo š postojala m ogućnost da se zaplijeni
njezina kriptografska oprem a, a to bi b ilo više n ego do-
* Task Group (Task Force), angloamerički termin za označivanje sa­
stava formiranih za određene operacije. Najadekvatniji prijevod bio
bi »operativni sastav«. — Prev.

124
Faksimil lista knjige radio-poruka zarobljene njemačke podmornice
U-505. Na faksimilu su otvoreni tekstovi nekih poruka koje je pod­
mornica primila prije zarobljavanja.

v o ljn o da se pothvat isplati. Zato je jed n a ekipa d o b r o ­

voljaca prošla poseban tečaj na k ojem je naučila kako
će pronaći i d em on tirati tem piran e paklen e strojeve os­
tavljene u p o d m o rn ici da svojom ek sp lozijom izazovu
potapanje, kako će zatvoriti ven tile k oje o tv o ri posada
da se p o d m o rn ica napuni vod om , i kako će zarob lje­
nom p o d m o rn ic o m baratati i d ovesti je d o najbliže sa­
vezn ičke luke.

125
 N a dan 31. svibnja 1944. G allery je p o č e o slijediti p o d ­
m ornicu U-505, koju je b io o tk rio huffđuff dok se, kako
se čini, vraćala u Brest, svoju m atičnu luku. U l i sati
p rije p od n e 4. lipnja, v e d ro g dana sa sasvim laganim
vjetrom , uhvaćen je p om oću sonara kontakt s p o d m o r­
n icom otp rilik e 150 m ilja zapadno o d Rta B lan co u Za­
padnoj Africi. K apetan p o d m o rn ice upravo je ručao
kad je salva dubinskih b o m b i p rod rm ala podm ornicu ,
koja je d o tog trenutka m im o k lizila d u b ok o p o d p o v r­
šinom; jed n a je b om b a ek splodirala na sam oj palubi
p o d m o rn ice i p ro b ila njezin trup, pa je kapetanu posta­
lo jasno da je sm rtno pogođena. O dm ah je n a red io da
se ubaci k om p rim iran i zrak u tan kove za balast i p o d ­
m orn ica je izronila. Dok je njezina posada kuljala k ro z
sve o tv o re i izlaze, najviše k roz zap ovjed n ičk i toranj, i
skakala u m ore, s G alleryjeva broda, Pillsburyja, spuš­
ten je u m o re čam ac kakvim se inače služe kitolovci, s
ek ip o m za osvajanje podm orn ice.
N e k o lik o trenutaka poslije toga čam ac je pristao uz
p od m orn icu koja se blago dizala i spuštala na atlant­
skim dugim valovim a. Poru čnik A lb ert L. David, vođ a
udarne ekipe, i p o d o fic iri A rth u r K. K n isp el i Stanley
E. W d ow ia k , uvukli su se kroz najbliži o tv o r u unutraš­
njost p odm orn ice, odju rili do radio-telegrafske kabine,
razbili pijucim a n ek olik o pretinaca i zgrabili kriptograf-
sku op rem u pod m orn ice: kodnu knjigu s aktualnim
tablicam a za prešifriranje, stroj za šifriranje i listu klju­
čeva, te n ek olik o stotina poruka u d vjem a varijantam a
— kao o tvo ren e tekstove i kao kriptogram e. N ijem cim a
očito naprosto nije p alo na pam et da će se n etko usu­
diti ući u m iniranu podm ornicu, koja je m ogla svakog
trenutka potonuti, pa taj m aterijal nisu b acili u m ore,
što su p o propisu m orali učiniti. T rojica su A m erikan a­
ca brže-bolje sve to dodala dru govim a k oji su ostali na
palubi; tako su m ogli biti sigurni da će se čitav pothvat
isplatiti čak ako p od m orn ica naposljetku ipak potone.
U narednih četvrt sata uspjeli su deaktivirati paklene
strojeve i začepiti onaj o tv o r u trupu k roz koji je u p o d ­
m orn icu nadirao m laz v o d e širok dvadeset cen tim eta­
ra. P od m orn ica U-505 postala je tako p rvi neprijateljski
ratni b rod što ga je am erička ratna m orn arica zarobila
na takav način, abordažom , još o d rata s E ngleskom
1812. godine. G allery je naredio da se p od m orn ica pri-
veže za n jegov b rod i o te g lio ju je u najbližu am eričku

126
luku. Danas U-505 stoji ispred M uzeja nauke i industrije
u Chicagu kao n jegov trajni izložak. Poručnik David d o ­
b io je K on gresn u m edalju časti,* a svi članovi njegove
ek ip e M orn aričk i k riž (Navy Cross). K rip tografsk i m ate­
rijal, zaplijenjen u pod m orn ici, poslan je u Nebraska
Avenue. Posadam a sastava Task G rou p 22. 3 najstrože je
zabranjeno da m akar i pisnu o tom pothvatu. N jem ačka
p od m orn ičk a kom anda bila je sigurna da je U-505 p o ­
topljena, je r se poslije 3. lipnja više nije javljala. Tako
N ijem ci nisu naslutili istinu — i nije im palo na pam et
da p rom ijen e šifre. _ __ .
Saveznici su sada čitali operativn e depeše njem ačke
p o d m o rn ičk e flote. Treba, m eđutim , napom enuti da su
već godinu dana p rije zapljene U-505 i kriptografske
o p re m e nađene u njoj, uspjeli razbiti veom a težak krip-
tosistem n jem ačke p o d m o rn ičk e kom ande. Zahvaljuju­
ći tom uspjehu, je d n o m od najblistavijih u drugom
svjetskom ratu. Saveznici su čitali p od m orn ičk e inter-
cepte »k a k o bi stizali«. Tehnička oprem a, k ojom se to
postizalo, zaprem ala je čitave dvije zgrade.**
Sto je sve to d on ijelo njem ačkim podm ornicam a, sli­
k o v ito opisuje njem ački o fic ir H arald Busch: »O d dru­
ge p o lo v ic e 1944. nijedna njem ačka p od m orn ica nije
više uzim ala p o go n sk o g o riv o ako je to ikako m ogla iz­
bjeći . . . sum njivo često d ogađ alo se da bi se neprija­
teljski avion i p ojavili upravo u času kad bi se dvije p o d ­
m o rn ice p ovezale cijevim a za pretakanje goriva, pa ni­
jed n a nije m o gla d o vo ljn o brzo zaroniti; zato su m noge
p o d m o rn ice p otop ljen e upravo dok bi prim ale p o go n ­
sko g o riv o . . . b ilo je jasno da zapovjedn ici p od m orn ica
im aju pravo kad m isle da neprijatelj hvata i dekriptira
p oru k e k oje šalje D on itzov štab u B erlinu.«
U jedanaest m jeseci, k o lik o je p reostalo do završetka
rata u E vropi, Saveznici su p o to p ili g o to v o 300 njem a­
čkih p od m orn ica (g o to v o po jednu svakog dana) i os­
jetn o sm anjili vlastite gubitke u brodovlju ; u tom e su
im m n ogo p o m o gla obavještenja iz kojih su saznavali
gdje treba da šalju svoje sada silno jake pom orsk e i
zračne sastave. »G u b ili sm o i d ob ivali bitke, naše su
* Congressional Medal o j H onor —najviše američko odlikovanje za
izuzetni heroizam. — Prev.
** To nije sasvim točno. Zapravo je riječ o mornaričkoj ULTRI. Ali
pasus što slijedi točno opisuje posljedice koje su zbog toga pogodile
Nijemce. — Prev.

127
op eracije uspijevale ili propadale, osvajali sm o terito ri­
je ili sm o se s njih m ora li povlačiti —sve se to događalo;
ali naša sposobnost da dalje ratujem o, naša sposobnost
da opstanem o, ovisila je o tom e m ožem o li vladati m o r­
skim putovim a, o našoj sposobnosti da d ržim o o tv o re ­
ne prilaze našim lukam a«, kaže Churchill u svojim m e­
m oarim a. T o je Saveznicim a uspjelo. »R e č e n o najjed­
nostavnije i najsažetije. Saveznici su p ob ijed ili u p o d ­
m o rn ičk o m ratu, a N jem ačka ga je izgubila naprosto
zato što je D onitz p reviše b rb ljao«, kaže povjesničar La-
dislas Farago u studiji o bitki za Atlantik.
K on ačn a pobjeda nad nacističkim vu kodlakom m o ­
gla se izvojevati sam o tako da mu se srce p ro b o d e g lo ­
go vim k olcem vojne sile — tako da ga savezničke vojske
unište u njegovu brlogu. U tom e su prislušne službe
o d ig ra le važnu i veliku ulogu. Poh od na nacističku zvi­
je r zapravo je p o čeo u Sjevernoj A fric i 1942. pod p riti­
skom gesla »dru ga fronta — i to od m ah «. Ondje, u Sje­
vern oj Africi, bile su na sam om početku i jed in ice ra-
dio-prislušne službe — radio-prislušne čete am eričk e
kopnene vojske iskrcale su se na ob ale Sjevern e A frik e
u p rvo m valu, kao desantne jed in ice.* V eć za kratko
vrijem e bacile su se na svoj pravi posao i počele, p o m o ­
ću prisluŠnih stanica i radio-lokatora, hvatati osovinske
poru ke i utvrđivati m jesta s kojih su em itirane, tj. sa-
znavati p ozicije njem ačkih jedinica. Za vrijem e vojn e u
Tunisu 128, 117, 132, 123. i 849. četa Službe veze k op n e­
ne vojske SAD pratile su njem ačke jed in ice u svim nji­
h ovim p ok retim a u Sjevernoj Africi; osim toga, prateći
am eričk e kom unikacije, otk rivale su slučajeve kršenja
propisa o konspiraciji, što je om ogu ćiva lo njih ovo otk ­
lanjanje. Tako je 128. četa prva saznala da se N ijem ci
p ovla če iz K aserin sk og klanca, koji su bili zauzeli n ek o­
lik o dana prije toga u p rvom izravnom srazu am eričkih
i n jem ačkih snaga u dru gom svjetskom ratu. Poslije je
128. četa p ra vo d o b n o u p ozorila na n ek olik o neprijatelj-

* Opet upozoravamo čitaoca da u trenutku kad je pisao ovu

knjigu autor nije znao za jednu od najljubomomije čuvanih vojnih
tajni drugoga svjetskog rata: operaciju ULTRA. Svi, čak i najviši savez­
nički komandanti zaobišli su tu tajnu u svojim memoarima. Kad je
riječ o Africi i obračunu s Afrika Korpsom (te o svemu što je poslije
bilo u vezi s vojnom u Italiji), treba napomenuti da su saveznički ko­
mandanti dobivali od ULTRE tekstove najpovjerljivijih zapovijedi na­
jviših njemačkih komandi (kao, uostalom, i u Francuskoj prije i po­
slije Dana D). — Prev.

128
skih napada. Obavještajni o fic ir am eričkoga V I korpusa
rekao je poslije rata da je u Italiji n jegov radio-prislušni
vo d o b a v io »izu zetn o vrijedan p osao« za vrijem e na­
p redovan ja prem a Rim u. Sve u svemu, prem da su p o ­
čele d jelovati rela tivn o kasno u toku rata, radio-prisluš-
ne jedin ice, prem a tvrdnjam a operativn ih o ficira na b o ­
jištu, davale su »m aterijaln o vrijedn e podatke . . . p on e­
kad o d životn e važnosti«; on e su, p o m išljenju tih o fic i­
ra, b ile »najkorisn iji trajni iz v o r« obavještenja o nje­
m ačkim plan ovim a i pokretim a.
A li strategijska obavještenja d o kojih su d olazile ra-
dio-prislušne službe u vezi s njem ačkim nam jeram a u
evro p sk o m ratu potjecala su najvećim d ijelom iz japan­
skih izvora. T o nas ne sm ije čuditi. W ehrm acht je uživao
jed n u veliku prednost p red Saveznicim a: m ogao se, u
pozadini fronte, a to znači u čitavoj okupiranoj Evropi,
služiti telegrafskorn i telefon sk om m režom , a takve p o ­
ruke teško je interceptirati. Japanski d ip lom a ti u B e r­
linu, Rim u, M adridu, Lisabonu, Sofiji, Bukureštu i
M osk vi m o g li su svoje izvještaje slati u T o k io sam o na
jed a n način — radijem , a te su poru ke Saveznici, narav­
no, in terceptirali.
Izvještaji japanskih vojnih atašeja, šifrirani k o d o m
koji su am eričk i d ek rip teri već razbili, bijahu bogat iz­
v o r obavještenja. Office o f Strategie Services (O S S ),* nova
am erička špijunska služba, u jed n o m h valevrijedn om
špijunskom pothvatu, p ro v a lio je u japansku am basadu
u Portugalu. N a žalost, o tom planu nije p reth od n o o b a ­
vijestio Signal Security Agency (n o vo im e Signal In te lli­
gence Serviced), koji bi im b io rek ao da je taj pothvat
n epotreban i besm islen, je r su am erički d ek rip teri već
uspjeli razbiti japanski kod. (K riv a je bila vojska, koja
nije u p ozorila OSS da bez pitanja ne podu zim a ništa što
bi m o g lo ugroziti rezultate dekripterskih napora.) K o ­
načni rezultat to g nesporazum a b io je da su Japanci
o tk rili u svojoj am basadi tragove provale, zaključili da
je n jih ov vojnoatašejski kod po svoj p rilici otkriven, pa
su ga zam ijen ili drugim . D o tog trenutka Saveznici su
čitali p oru k e japanskih atašeja bez p o m o ć i ikakvih špi­
junskih akcija i operacija, ali su ovaj n ovi japanski kod
razbili tek u jesen 1944. godine. Tako je lisabonski p o ­
kušaj da se klasičnim špijunskim m etodam a d o đ e d o

* Uprava strategijske obavještajne službe. — Prev.

9 - S if r a n li p ro tiv Š p iju n a III 129

obavještenja zapravo lišio A m erik an ce obavještenja do
kojih su dolazili neprim jetn im postu pkom kriptoanali-
ze, postupkom koji ne ostavlja nikakve tragove.
P riličn o teške i glom azn e aparature za šifriranje, ko­
jim a su se služili japanski diplom ati, nisu se m o g le d o ­
prem iti ili prokriju m čariti u blokiranu Evropu, pa se
zato kod P U R P L E prim jen jivao sve do kraja rata; v je ro ­
jatn o su Japanci vjerovali da se m ogu oslon iti na n jego­
vu neprobojnost. A li am eričk i su d ek rip teri čitali poru ­
ke iz B erlin a šifrirane tim k o d o m još p rije Pearl Har-
bora, a jasno je da su poslije ulaska A m erik e u rat na
njih jo š lukavije vrebali.
N ijem ci su japanskom am basadoru barunu Ošimi, s
p ovjeren jem kakvo pripada predstavniku jed n e savez­
ničke zem lje, povjeravali m n oge tajne, a Ošima, koji je
prije toga bio vojn i ataše, najviše se zanim ao za vojnu
sferu. Potkraj 1943, kad je postalo jasno da će Saveznici
sigurno poduzeti invaziju na Evropu, pa je W ehrm acht
pojačao obram ben e m jere na Zapadu, O šim a je o b a vio
inspekcijsko putovanje duž Westwalla (Z ap ad n og b ed e­
m a — Atlantskog b ed em a) i po S ieg fried o vo j liniji, nje­
m ačk om sistemu utvrđenja na granici prem a Francu­
skoj, sagrađenom još prije rata. O tim n jem ačkim pri­
prem am a da suzbiju savezničku invaziju sastavio je
izvještaj od 2000 rije č i i poslao ga T ok iju kao ra d io g­
ram.
D ok je jed n a snažna njem ačka radio-stanica slala tu
poruku na 8000 k ilom etara dugo putovanje eterom , nje­
zin je tekst in terceptirala am erička prislušna stanica
postavljena kratko vrijem e prije toga kraj A sm are na
C rven om m oru, u bivšoj talijanskoj kolon iji Eritreji. In-
terceptiran i radiogram odm ah je prešifriran poslan
centrali Signal Security Agency, gdje su d ek rip teri b rzo
ustanovili da je šifriran k o d o m PU R PLE , koji su on i re­
lativno lako čitali. O tvoren i tekst (d ek rip tat) O šim i na
izvještaja dostavljen je generalu D w ightu D. E isenhow e-
ru i njegovu štabu; obavještenja d o kojih se d o šlo de-
kriptažom te poru ke p o m o gla su pri oblik ovan ju bazi­
čnih elem enata strategije osvajanja Njem ačke.
Uspjeh invazije na Francusku o visio je d o b rim d ije­
lo m o tom e h oće li se postići »g e o g ra fs k o « iznenađenje;
b ilo je b itn o da N ijem ci ne saznaju gdje će b iti glavni
saveznički desant. Iznenađenje je postignuto, i to je b io
velik im d ijelom rezultat d o b ro sm išljene varke, o b m a ­

130
ne, u kojoj je važnu ulogu im ao radio. Da odvrati pažnju
N ijem aca od p ra vo g poprišta desanta, Eisenhovverov je
štab izm islio kom pletan plan obm an e nazvan FO RTI-
TU D E .* D ijelovi te velik e i složene operacije p očeli su
se ostvarivati više od godinu dana prije same invazije
na N orm andiju. R adio-poru ke štaba feldm aršala M ont-
gom eryja nisu se, na prim jer, em itirale s mjesta gdje se
taj štab doista nalazio, na jugozapadu Engleske, nego su
slane kablom do lažne lokacije štaba, nedaleko od Do-
vera, i tek odatle em itirane. Pom oću vrlo d o b ro smiš­
ljen og »ra d io -p ro m eta « stvoren je lažni dojam o p osto­
janju potpu n o izm išljene 4. grupe arm ija u Škotskoj.
N ep rijatelj je obm anjivan i svakodnevnim lažnim radio-
indiskrecijam a. Zapravo se išlo za tim da N ijem ci povje-
ruju u nešto u što su i željeli p ovjerovati — da će se Sa­
vezn ici sručiti preko La M anchea na njegovu najužem
dijelu, iz D overa na Calais. Zadatak fantom ske 4. grupe
arm ija u Škotskoj b io je stvaranje dojm a da se p rip re­
m a napad na N orvešku koji je tobože im ao biti izveden
p rije same invazije; tim e se htjelo spriječiti da N ijem ci
od atle prebace pojačanja u Francusku. »K o n a čn i rezul­
tat b io je sjajan«, piše Churchill u svojim m em oarim a.
»N jem a čk a V rh ovn a kom anda čvrsto je vjerovala u
obavještenja koja sm o jo j bili uslužno stavili na raspo­
laganje.« Zapravo je saveznička obm ana tako sjajno
uspjela da je H itle r još više od m jesec dana nakon is­
krcavanja u N orm a n d iji izjavljivao kako će »n eprijatelj
po svoj prilici pokušati da podu zm e drugo iskrcavanje
na sektoru 15. a rm ije « — to jest na Pas de Calaisu!
V is o k o m išljenje Saveznika o obavještenjim a d ob iva ­
nim in tercep cijom i kriptoan alizom došlo je do izražaja
i u njihovu sm ušenom reagiranju, u posljednjim dani­
m a rata, na slučaj nestanka stroja SIG AB A. T o je bio
drugi naziv za M-134-C, napravu koju je konstruirao
W illia m Friedm an; to je zapravo bila rotorska aparatu­
ra za šifriranje, slična po principu funkcioniranja nje­
m ačkoj E N IG M I i britanskom T Y P E X U , a i služila je za
istu svrhu kao one, to jest za šifriranje poruka najvišeg
ranga — što je zan im ljiv p rim jer paraleln og razvoja i slu­
ži u jedn o kao značajem pokazatelj krip tografsk og uspje­
ha ro to rsk o g sistema. Posebna služba am eričk e k op n e­

* Vrlo kompletne i detaljne podatke o tome vidi u: A. C. Brown,

Velike obmane drugog svjetskog rata — Prev.

131
ne vojske. Signal Security Agency, koja se bavila testira­
njem n eprobojn osti am eričkih kriptosistem a, nije us­
pjela dekriptirati pokusne k rip togram e što ih je šifrirao
M-134-C. T reb a napom enuti jo š nešto što A m erik an ci u
to vrijem e nisu znali. N jem ački d ek rip teri i razbijači k o­
d ova dugo su se trudili da razbiju taj sistem, ali bez
ikakva uspjeha, i zaključili su da je to nem oguće, da je
apsolutno neprobojan.
A li sva silna ingenioznost, uložena u konstruiranje tih
aparatura, bila bi utrošena uzalud da je kojim slučajem
jedan jed in i njihov prim jerak, m akar sam o nakratko,
pao u ruke neprijatelju. Zato se u ratnoj zoni nije g o to ­
v o ni na što pazilo tako kao na strojeve A B A (kako su
A m erik an ci skraćeno nazivali te aparature). Jedinice u
blizini fron te prem jestile bi ih svako veče u pozadinu,
a kad se nisu upotrebljavale, m o ra le su se držati u p o ­
sebnim teškim blagajnama; u je d n o j bi b io bazični m e­
hanizam; u drugoj garniture ro to ra (svaka je aparatura
im ala više nego pet rotora, s k o lik o je radila, da bi se
m o g li m ijenjati i da bi se tako postizale d odatn e p ro ­
m jene ključeva); u trećoj blagajni držane su liste ključe­
va. Sve blagajne b ile su neprestano p od ja k o m stražom.
A li u noći 3. ožujka 1945. dva čuvara stroja ABA, na­
redn ici 28. pješadijske divizije, parkirali su kam ion s tri
blagajne, u kojim a je bila divizijska ABA, ispred jed n e
kuće u Colm aru u Francuskoj, i otišli u kratak posjet
stanovitim ljubaznim dam am a. K ad su nakon n ek og
vrem en a izišli iz kuće, kam ion s blagajnam a b io je n e­
stao. N a jed n oj cesti n edaleko od C olm ara kontraoba-
vještajna služba našla je dodu še prikolicu, ali sam om
kam ionu, blagajnam a i stroju A B A nije b ilo ni traga.
Izb ila je prava panika. U E isenhovverovu štabu o fic iri
službe sigurnosti i krip tološk i o fic iri čupali su kose od
očaja. Zabrinu o se i E isen h ow er kad je saznao što se
d o g o d ilo . C olm a r je b io o slo b o đ en sam o kratko vrije­
m e p rije toga, i b ilo je m jesta za strah da su aparaturu
ukrali njem ački kolab oracion isti ili špijuni k oje je
W ehrm acht ostavio u Francuskoj nakon povlačenja, a
ako je b ilo tako, m o g lo se pretpostaviti i da su se ti
agenti, dočepavši se kam ion a s aparaturom , p rovu k li
k roz liniju fron te i sve to d o p re m ili njem ačkim kriptoa-
nalitičarim a. U tom slučaju N ijem cim a bi uspjelo o n o
što d otad nisu m ogli postići — razbili bi čitav sistem
AB A. Im ajući pod atk e o rasporedu v o d o v a ro to ra (srca

132
 sistem a) i raspolažući radnim m ehanizm om , preostalo
bi im sam o da otkriju koji su rotori u potrijebljen i u o d ­
ređ en om k riptogram u i kakav je b io njihov početni p o ­
ložaj. Doduše, to u tvrditi ne bi im b ilo lako, ali bi b ilo
ostvarivo.
Postavlja se ipak pitanje zašto su se Saveznici tako
prestrašili. Nisu se m orali bojati da će N ijem ci čitati nji­
h ove buduće poruke; ta je opasnost otklonjena odm ah
tako da su svim jed in ica m a dostavljene n ove garniture
rotora. Ali, opasne su b ile ranije poruke, on e koje su N i­
je m c i sigurno in terceptirali, pa su ih m orali o d lo žiti je r
ih nisu m ogli dekriptirati. Sada se, naravno, pojavila
opasnost da će ih pročitati. Zašto bi to b ilo tako op a­
sno? E isen h ow er i n jegov štab upravljali su jed n o m od
najvećih vojn i u historiji, p ravom bujicom poruka koje
su b ile šifrirane sistem om AB A. One su se d o b rim di­
je lo m zasnivale na prije stvorenim i d o b ro p rom išlje­
nim strategijskim planovim a. Poru ke E isen h ow erova
štaba, k oje su se od n osile na opskrbu arm ija na ratištu,
m o gle su, na prim jer, pružiti N ijem cim a dragocjen e
p odatke o savezničkom potencijalu, o savezničkim m o ­
gućnostim a, je r je m o d e m i rat velik im d ijelo m logisti­
čki rat — natjecanje u tom e tko će i gdje će biti kadar
d o p rem iti veće snage i više ratnog m aterijala. A k o N i­
je m c i uspiju (rezo n ira o je E isen h ow erov štab) pročitati
te njih ove stare poru ke (a ako su se d očepali nestale
aparature to za njih n eće biti nerješiv prob lem ), m oći
će, n jih ovom analizom , d ob iti v rlo točnu predodžbu o
tem eljn im savezničkim strategijskim zam islim a i osn ov­
n im sm jernicam a savezničke strategije u E vropi. O p re ­
krajanju tih plan ova više nije m oglo biti ni govora. T o
praktički nije d o la zilo u o b zir ako se h tjelo da ti novi
plan ovi budu ostvarivi. Saveznici su, naime, već d o p re ­
m ili ili su im ali na putu prava brda ratnog m aterijala i
d o v e li stotine tisuća vojn ika na položaje o d ređ en e pla­
novim a. Sve je to zn ačilo da b i N ijem ci, raspolažući tak­
vim strategijskim obavještenjim a (i oslanjajući se na d i­
vovsku, nezaustavljivu i neskretivu inerciju snaga anga­
žiranih u su vrem en om ratu), m ogli daljnjim savezni­
čk im p otezim a tako efikasn o parirati da bi se rat sigur­
n o p rod u žio za barem n ek o lik o m jeseci i saveznički gu­
b ici silno povećali.
E isen h ow eru je sve to b ilo potpu no jasno. Zato je
osob n o te lefo n ira o kom andantu 6. gru pe arm ija gen e­

133
ralu Jacobu L. D eversu i naredio m u da p o svaku cijenu
pron ađe nestale blagajne ili utvrdi što se s njim a d o g o ­
dilo; D evers je taj zadatak p o vjerio kontraobavještaj-
nom oficiru svoga štaba pukovniku D avidu G. Erski-
neu.
Erskine se odm ah o b ra tio OSS-u sa zah tjevom da nje­
g o v i agenti u Švicarskoj, koji su održavali vezu s anti-
nacistički orijen tiran im njem ačkim obavještajcim a u
toj zem lji, zatraže od tih N ijem aca da pokušaju doznati
likuju li nacisti u posljednje vrijem e zb o g nekoga izu­
zetno ve lik o g uspjeha. Erskine je istod ob n o n aredio da
se u zoni 6. grupe arm ija p ro ved e diskretna istraga
kako bi se saznalo je li netko b ilo što čuo ili zna o je d ­
nom nestalom am eričk om vojn om kam ionu u kojem u
se nalaze blagajne »s vrlo p o vjerljivim d oku m en tim a«.
Postojala je, naime, m ogućnost da je kakav francuski ci­
vil ili am erički vojn ik jedn ostavn o ukrao kam ion, a ne
zna kako je vrijedan tovar u njemu. Erskine je o b eća o
da će svaki am erički vojnik, bez ob zira na čin, koji p o ­
m ogn e da se pronađu tri nestale blagajne, d o b iti najve­
ću nagradu koju sebi vojnik m ože p oželjeti — kući na
dopust. M eđutim , nitko nije došao po nagradu.
Erskine je p odu zeo još nešto. Zatražio je da n ek olik o
L-5 (avion a za vezu ) leti u brišu ćem letu iznad čitavog
Alzasa, tragajući za nestalim kam ionom ; ta je operacija
izvedena, ali p iloti aviona nisu vid jeli ni jed an jed in i na­
pušteni kam ion. Poslije toga naređeno je kom andanti­
m a svih jed in ica 6. grupe arm ija da osob n o p rovjere
tvorn ičk e b ro jeve svih kam iona u svojim jed in icam a i
usporede ih s tvorn ičk im b rojem nestalog kam iona.
O pet je rezultat b io ravan nuli. Traganje je tada p roši­
ren o na čitavu zapadnu frontu. V ojn a p olicija postavila
je barikade na svim cestam a i p rovjeravala tvorn ičk e
b ro jeve svih kam iona takva tipa. Pretražen o je dn o svih
kanala na tom području. Poslani su u akciju doušnici.
O pet ništa. Eisenhovver je d oslovn o svakog dana te le fo ­
nirao D eversu i pitao ga je li pronađen d ragocjen i tovar
nestalog kam iona, a D evers je svakog dana telefon ira o
Erskineu.
Poslije tri tjedna intenzivne i potpu n o ja lo v e potrage
form iran a je specijalna ekipa am eričkih i francuskih
kontraobavještajaca s jed in im zadatkom da traga za
nestalim kam ionom . S ef ek ip e bijaše visoki, plavokosi
poru čnik Grant H eilm an, iz Pennsylvanije. N jego va je

134
op eracija p očela p riličn o neugodno — dva džipa, parki­
rana ispred njegova štaba, nestala su kao da ih je zem lja
progutala. Istraga je ubrzana kad je E isen h ow er poslao
u C olm a r general-m ajora Faya B. Pricketta da svojim
generalskim au toritetom olakša posao H eilm an ovoj
ekipi. H eilm an je provjeravao apsolutno sve, čak iz-
b om b ard iran e i slupane kam ione koji su ležali kraj ne­
kog m osta p rek o Rajne. Od agenata u Švicarskoj došli
su negativni izvještaji, što je bilo dobro. H eilm an ova
slutnja da su kam ion m ožda ukrali francuski obavještaj­
ci kako bi se d o m o gli koda A B A i tako poboljšali svoju
kriptografiju (o tom e je upitan sam general De Gaulle,
šef p rivrem en e francuske vlad e) pokazala se netočnom .
A onda, kad više nije znao što da uradi, kad je iscrpio
sve ideje, Erskineu je došao m ig iz jed n o g francuskog
izvora. Sjeo je u džip i od ju rio d o rječice Giessen, do
je d n o g mjesta na njezinoj obali kraj Selestata, ne baš
d alek o od Colm ara, i on dje ugledao, u mulju, dvije ne­
stale blagajne teške 150 kilogram a. B ilo je najvjerojat­
nije da ih je netko bacio u rijeku s m aloga kam enog
m osta ok o sto m etara u zvodn o od mjesta gdje su nađe­
ne, i da ih je od atle odgurala jaka struja. Odm ah je o r­
ganizirana potraga za trećom blagajnom na obalam a
u zvodn o i n izvod n o od mjesta gdje su nađene prve d vi­
je, ali bez uspjeha.
Tada su iz C herbou rga d op rem ljen i ron ioci da p re ­
traže dno rijeke, ali ni oni nisu ništa našli, pa je Erskine
od lu čio zagraditi rijeku branom i zatim bu ldožerim a
pretražiti njezino m u ljevito dno. Brana je podignuta na­
kon tri dana; p ojavilo se dno, ali bez blagajne. M eđutim ,
kad su bu ldožeri p očeli pretraživati m uljeviti d io dna,
od jed n om je nešto zablistalo na suncu. H eilm an je o d ­
ju rio na to m jesto i našao treću blagajnu. Drške su joj
b ile otkrhnute, vjerojatn o od valjanja po dnu rijeke ili
od udarca nakon pada s mosta, ali se jasno vid jelo da
nije bila otvarana.
T a k o je 20. ožujka, poslije šest tjedana, završila očaj­
nička potraga za nestalom aparaturom SIG A B A . Erski­
ne je stupio u vezu s Francuzima, ali sada p od geslom
»nikom -se-neće-ništa-dogoditi« — i tako je uspio saznati
što se zapravo d ogod ilo. N ek i francuski vojni šofer, k o­
jem u su u Col maru ukrali kam ion, jedn ostavn o je »p o ­
su d io« am eričk i kam ion, parkiran pred bord elom , ali je
zatim, uplašivši se da bi m ogao biti strijeljan kao pljač­

135
kaš ako kod njega pronađu on e blagajne, jed n ostavn o
sve tri gurnuo s m osta u rijeku Giessen. Erskine je tako
saznao on o što ga je zapravo najviše zanim alo: da se
blagajne nisu ni u jed n o m trenutku našle u rukam a N i­
jem aca.
H eilm an je unaprijeđen i d o b io je čin kapetana, a
osim toga su on i Erskine od lik ovan i B ron ča n om zvije­
zdom. N a traganje je utrošen bezbroj radnih sati i g o le ­
ma količin a fizičke i psihičke energije, ali se to isplatilo,
je r je saveznička V rh ovn a kom anda sada m o gla biti si­
gurna da neprijatelj neće p ročitati njezine dragocjen e
poruke. B ile su sigurne jed n ak o kao planovi, koji će u
narednih n ek olik o tjedana dovesti Saveznike d o kona­
čne pobjede.

136
 16

C EN ZO R I, IN V E R T O R I I ŠPIJUNI

Šifra je jezik špijuna — a špijuni m oraju go vo riti šap-

tom . Uspjeh špijuna, sam n jegov opstanak, njegov život,
ovise o tom e da ga p rotivn ik ne vid i i ne čuje. A k o bi
špijun slao poru k e na kakav očito kriptografski način,
u p o zo rio bi na sebe kontrašpijunsku službu isto tako si­
gurno kao da se k reće po neprijateljskom teritoriju u
klasičnoj, »b e le tris tič k o j« špijunskoj »o d o r i«: sa crn im
plaštem p rek o ramena, s krinkom p rek o očiju, s b o d e ­
žom u ruci. Zato špijun zazire od svakog o č ito g oblika
tajnog kom uniciranja i bira skrivene postupke: služi se
o tvo ren im kodom , u potrebljava šuplje pete, piše n evid ­
ljivo m tintom , šalje m ikroskopski m ale poruke. D rugim
riječim a, on p rim jenjuje postupke steganografije — to
jest takve postupke kojim a se prikrivaju sam akt i fakt
slanja poruke; on nastoji kom unicirati neprim jetno.
N a drugoj strani, u p rotivn ičk om taboru, nastojeći da
osujete upravo to i satru dušm anina koji o p erira na nji­
hovu teritoriju, države _stvaraju. g o le m e filtre na svim
pu nktovim a gdje na n jih ovo podru čje ulaze ili s njega
izlaze pism a i telegram i. Zadatak je tih filtera otkrivanje
tajnog kom uniciranja; filtri kojim a se hvataju (ili nasto­
je hvatati) špijunske poruke, ali se propuštaju nedužne,
jesu cenzure.
U stan ovitom smislu riječi cenzure potječu jo š od cr-
nih kabineta 18. stoljeća, ali su zapravo u d em ok racija­
ma tvorevin a rata, a u diktaturam a tvorevin a tiranije.

137
Cenzuriranje se p ojavilo u većim razm jerim a tek u pr­
vom svjetskom ratu; pouke d o kojih je B ritanija tada
došla d o b ro su iskorištene dvadesetak godina kasnije,
u dru gom svjetskom ratu, kad je op et trebalo filtrirati
kom unikacije. Još prije ulaska A m erik e u rat britanski
su cenzori uhvatili dva važna njem ačka špijuna, je d n o g
u Sjedinjenim Državama, dru gog na K u b i koja je tada
bila am erički protektorat.
U prosincu 1940. jed n o m e od 1200 čitača pošte k oje
je britanska cenzura sm jestila u u dobn om Princess H o ­
telu na Berm udim a, upalo je u oči pism o s berlin skom
adresom , poslano iz N e w Yorka. Č in ilo mu se sum njivo
je r se u njemu spom injao velik broj savezničkih trg o ­
vačkih brodova, a osim toga nepoznati je autor u p otri­
je b io n ek olik o izraza (na p rim jer »c a n n o n « m jesto
»g u n «)* koji su ukazivali na m ogu ćnost da je on N ije­
mac, a m ožda čak nacistički agent. Pism o je n osilo p o t­
pis »Joe K .«. Svim cen zorim a pokazano je to pism o i
naređeno da d o b ro o tv o re oči kako bi otk rili eventu al­
na daljnja pism a napisana istim rukopisom . U skoro su
ih tako uhvatili još nekoliko, a bila su adresirana na
razne adrese u Španjolskoj i Portugalu. Tekst u njim a
čin io se nekako usiljenim, pa je n aređen o da se anali­
zira kako bi se ustanovilo nije li riječ o nekakvu o tv o ­
ren om kodu, i da se, ako se to utvrdi, pokuša otkriti
n jegovo pravo značenje.
Jedan član cenzorske ekipe bijaše v rlo uporna m lada
žena po im enu N adya Gardner, koja je sebi u vrtila u
glavu da se u tim pism im a sigurno nalaze i poru k e p i­
sane n ekakvom n evid ljivom tintom . O bavljen o je stan­
dardn o testiranje kem ikalijam a pom oću kojih se razo­
tkrivaju standardne n evid ljive tinte, ali je d alo negati­
van rezultat; to ipak nije p o k o leb a lo tvrdoglavu gosp o­
đicu Gardner. Ekipa kem ičara, k o jo m je ru k o vo d io dr
E nriqu e Dent, naposljetku je izvela test s param a joda,
k oji je b io otk riven jo š u p rv o m svjetskom ratu.JSIisu se
baš m alo iznenadili kad se na p oleđ in i pism a p ojavio
d o toga časa n evid ljiv tekst. Pism o poslano 15. travnja
1941. i adresirano na M r. M anuel Alonso, Apartado 718,
M adrid im a lo je dva lista, a na n jih ovim poleđin am a na­
đen je p opis b ro d o va što su o k o sredine travnja b ili
usidreni u njujorškoj luci: »N a dan 14. travnja na Gatu

* Cannon, gun «= top. »Cannon« je arhaični izraz. — Prev.

138
97 [M anhattan] nalazio se n orveški brod Tain Shan od
6600 tona, na Gatu 90 b io je nizozem ski teretni
b ro d . ..« U pism u koje je uhvaćeno šest dana kasnije i
adresirano na Miss Isabel M achado Santos u Lisabonu,
izvještavalo se n evid ljivo m tintom : »B ritan ci drže na Is­
landu o k o 70.000 vojn ika + B ro d Ville de Liège potopljen
je o k o 14. travnja: hvala + T ip o v i aviona koji se šalju u
Englesku (nastavak izvještaja u pismu br. 69): 3. D vade­
set Boeinga B-17 (m o d e l 299 T), am erička je vojska us­
tupila Britaniji 20. studenog . . .« Ta »slatka pisam ca« bi­
jahu napisana rastopin om pyramidona, poznatog pra­
ška za glavobolju, koji se m o ga o kupiti u svakoj ljekar­
ni.
A li jo š nije b ilo nikakvih indicija po kojim a bi se m o ­
gao ustanoviti iden titet pošiljaoca. Na pism im a, narav­
no, nije bila naznačena njegova adresa, a b ilo je v rlo
m a lo vjerojatn o da je »Joe K .« n jegovo pravo im e i in i­
cijal prezim ena. M eđutim , zahvaljujući strpljivosti i
upornosti, britanski su cen zori uhvatili jo š je d n o pism o
»Joea K .« — i to s p od atk om na koji su čekali. U tom je
pism u »Joe K .« ja vlja o d a je neki »P h ill« sm rtno ranjen
u au tom ob ilsk oj nesreći u N e w Y o rk u 18. ožujka i da
je u m ro u St. V in cen t Hospitalu. Agenti FBI-a lako su us­
tan ovili da je p ogin u li »P h ill« b io zapravo poznat pod
im en o m Julio L o p e z Lido, a m eđu o čevicim a nesreće
pronašli su n ek o lik o svjedoka koji su vid jeli kako je
neki čovjek, što je b io s pogin u lim u tom trenutku, zgra­
b io njegovu aktovku i odm aglio. Naposljetku se o tk rilo
da je L id o v o p ravo im e b ilo U lrich von d e r Osten, a da
je »J oe K « — K u rt F rederick Ludw ig. R ođen u am eri­
čkoj saveznoj državi Ohio, ali odrastao u Njem ačkoj,
L u d w ig je u ožujku 1940. poslan u Sjedinjene D ržave sa
zadatkom da organ izira špijunsku mrežu, što je i učinio,
s p rob lem a tičn im uspjehom .
P rilik o m L u d w ig o va hapšenja, kod njega je p ron ađe­
no n ek olik o b očica pyramidona. Čudan ton kojim su
bila pisana n jegova pism a objašnjen je u toku istrage —
naim e, u p otrijeb ljen e su rečen ice k oje su im ale d v o ­
struko značenje. N a jed n u od adresa, k oje su naravno
b ile adrese-javke nacističke obavještajne službe, Lu d­
w ig je, na prim jer, napisao: »V aša narudžba br. 5 p rili­
čn o je velik a — i sa svojim ogran ičen im tehničkim i fi­
nancijskim m ogu ćn ostim a ja nikako ne m ogu potpuno
izvršiti vašu golem u narudžbu.« T o je zapravo značilo

139
da L u d w ig javlja svojim šefovim a kako neće m oći p ro ­
vesti instrukcije k oje su mu poslali u pism u br. 5, je r
nem a d o v o ljn o agenata i novca. Osuđen je na d u gogo­
dišnji zatvor pred distriktnim sudom u B rooklynu.
Drugi njem ački špijun, kojega su uhvatili budni b ri­
tanski cen zori na B erm udim a, nije prošao tako d o b ro
n ego je završio pred vo d o m za strijeljanje. Jednog no­
vem b arsk og dana 1941. n ekom je cenzoru upalo u oči
da rukopis kojim je napisano je d n o pism o na španjol­
skom iz H avane u Lisabon djeluje p o ob lik u nekih slo­
va nekako »n jem a čk i«, pa ga je poslao kem ičarim a da
ustanove ne nalazi li se na njem u kakva poruka napi­
sana n evid ljivom tintom . Pokazalo se da je im a o »d o b a r
n os«: kad je pism o testirano, pojavila se duga poruka
pisana n evid ljivom tintom - izvještaj o b ro d o vim a na
utovaru u luci H avane i izvještaj o je d n o m vojn om ae­
rod rom u u gradnji. Svi su cen zori odm ah u pozoren i da
pripaze na pism a napisana sličnim rukopisom . Daljnje
takvo p ism o p o ja vilo se već poslije n ek o lik o dana, a za­
tim su, je d n o za drugim , uhvaćena i m n oga druga. U nji­
m a su se iznosili podaci o trgovačk om b rod ovlju u v o ­
dam a K u b e i o povećavanju am eričke p om orsk e baze
u zaljevu Guantanamo, a nakraju se, ta k ođ er napisana
n evid ljivo m tintom , pojavila prava adresa pošiljaoca.
O d tog dana otvarana su i fotografiran a sva pism a na­
slovljena na tu adresu i pism a slana odatle; to je tako
trajalo sve do rujna 1942. god in e kad je policija, saku­
pivši d o vo ljn o d ok azn og m aterijala, uhapsila »R . Castil-
la «. U istrazi je ustanovljeno da je n jegovo p ravo im e
H ein z August Luning i da je b io poslan iz N jem ačke na
K u bu u rujnu 1941. kao agent Abwehra. Od 48 pisam a
koja je poslao u E vropu interceptirana su 43. D evetog
stu denog 1942. strijeljan je u tvrđavi P rin cip e kao p rvi
čo vjek koji je na K u b i smaknut kao špijun.
U skoro poslije P earl H arb o ra A m erik a je osnovala
vlastitu cenzorsku službu. N jezin je rad za p o čeo u ječT^
n om m a lom uredu, a prvi šef b io jo j je B yron Priče; p o ­
slije je izrasla u organizaciju koja je zapošljavala 14.462
cenzora; on i su radili u 90 zgrada širorh Sjeđlhjenih U r^
žava, svaki dan otvarali m ilijun poštanskih pošiljaka za
in ozem stvo, prisluškivali b ezb rojn e telefon sk e ra zgovo­
re, k o n tro lira li film ove, štam pu i radio-scenarije. M iliju ­
ni A m erikan aca uskoro su se navikli na to da dobivaju
pism a s n aljepn icom »O T V O R E N O N A C E N Z U R I«.

140
 Da bi se za čep ilo što više steganografijskih kanala k o ­
municiranja, U red za cenzuru (Office o f Censorship) pau­
šalno je zabranio slanje poštom kom pletn ih kategorija
nekih p red m eta i poruka. Zabranjene su m eđunarodne
partije šaha putem korespondencije. Iz pisam a su vađe-
ne križaljke, je r cen zori nisu im ali vrem en a da ih riješe
i tako p ro v je re ne sadrže li kakvu tajnu poruku; vađeni
su i bacani i izresci iz novina, je r je postojala opasnost
da sadrže _tajnu poru ku »napisanu« obilježavan jem že­
ljenih slova n evid ljivom tintom — što bi bila m od ern a
varijanta sistem a koji je još prije 2000 godina opisao
Eneja Taktičar. Studenti nisu sm jeli slati ocjen e koje su
d o b ili na ispitim a. Jedno pism o u kojem se nalazila
uputa za pleten je p u lovera zadržano je d o v o ljn o dugo
da jed n a cen zorica isplete po toj uputi p u lo ver i tako
p ro vjeri da uputa ipak ne sadrži tajnu poruku sličnu
poru ci M adam e D efarge: ta je žena u d ob a francuske
revo lu cije utkala u svoj »p la št« im ena dušmana fran­
cuske rep u b lik e »k o je je onda progutala giljotin a«. Sva­
ka cenzorska stanica raspolagala je go lem im fon d om
poštanskih maraka, je r su se s m nogih pisam a skidale
m arke i na njih lijep ile druge, n ove - ali u drukčijem
T>roju i denom inacijam a. Prazni listovi papira, što su ih
m n ogi A m erikan ci slali rođacim a u zem ljam a u kojim a
je vladala oskudica papira, vađeni su iz pisam a i zamje-
njivani istom k o ličin o m papira iz skladišta cenzorskih
ureda. D ijelovi pisam a pisani nevještim dječjim ru k op i­
som, što su ih ponosni rod itelji slali jo š pon osn ijim dje­
d o vim a i bakama, izrezivali su se iz pisam a a s la n je n ji­
h ov p rijep is — zb o g opasnosti da su u pitanju tajne kar­
te. C en zori su b ili n em ilosrd n i čak i prem a ljubavnim
pism im a: znak X . (u _A m erici sim bol za poljubac u p i­
sm u) bijaše bezdušno izbacivan zb o g opasnosti da im a
k od n o značenje.
P rop isim a o cenzuri kablogram a i telegram a što su se
slali izvan te rito rija Sjed in jen ih D ržava b ilo je zabranje­
no slanje b ilo kakva teksta koji nije b io jasan cenzoru;
je d in i je zic i koji su se sm jeli u p otrebljavati bijahu en ­
gleski, francuski, španjolski i portugalski. Da sprije č e
slanje b ilo jc a k v a tekst a s p oru k om sub rosa (izm eđu re ­
daka), cen zo ri su često parafrazirali ili prestilizirali p o ­
ruke. T o je d o v e lo d o ponavljanja klasične .anegdote o
cenzorim a, koja p o tječe jo š iz p rvoga svjetskog rata. N e ­
k om cen zoru došla je na stol poru ka »O T A C M R T A V «.1

141
On se m alo zam islio, a zatim je izm ijen io tekst poruke:
»O T A C U M R O «. K ra tk o vrijem e poslije toga došao mu
je na stol o d g o v o r osob e na koju je poru ka bila ad re­
sirana: »JE L I O TAC U M R O IL I JE M R T A V ? «
K a b logra m i pom oću kojih se naručuje slanje cvijeća
u dru gim zem ljam a (»Is p o ru č ite x. y. u Z. u subotu tri
bijele o rh id e je «) bijahu tako očiti m am ac za tajno k o­
m uniciranje da je cenzura zabranila navođenje vrste
cvijeća, broja cvjetova i datum a isporuke; sve se to m o ­
ralo prepustiti na volju cvjećaru u dru goj zem lji, k oje­
mu bi n jegov am erički k olega poslao kablogram . P osli­
je u toku rata Sjedinjene D ržave i V elik a Britanija p o t­
puno su ukinule svaku takvu narudžbu slanja cvijeća
zb og opasnosti da se tako m askiraju tajne poruke; to je
dopušteno sam o na relacijam a izm eđu SAD i teritorija
pod n jih ovom upravom , te izm eđu SAD i K an ade i
Meksika. U red za cenzuru dopuštao je da se u telegra­
m im a prim jenjuje sam o d evet k om ercijaln ih kodova,
koji su se prije rata najviše upotrebljavali; nijedna firm a
nije se m o gla služiti svojim privatn im k o d o m bez spe­
cijalne d o zv o le direk tora Ureda za cenzuru, a m o lb i za
izdavanje takve d o zv o le m o ra lo se p riložiti petnaest
prim jeraka svake takve knjige kodova, da cen zori m ogu
čitati telegram e.*
Podu zim ale su se i različite m jere op reza na području
m asovnih kom unikacija — tj. u tisku i na radiju. N o vin e
su u p ozoren e da m oraju v rlo op rezn o prim ati i uvršta­
vati privatne m ale oglase. N iz m jera u tom smislu p o ­
g o d io je kom ercijaln e radio-stanice koje se izdržavaju
od oglasa i reklam a; znalo se da bi on e m ogle, i ne slu­
teći, izvanredno brzo em itirati različite tajne poru k e u

* Kad je 1939. počeo drugi svjetski rat^jSaveznici su potpuno za­

branili služenje kodovima u privatne svrhe, afi pritisak poslovnih Fir­
mi i spoznaja da se poruke šifrirane komercijalnim kodovima zapra­
vo i ne razlikuju od poruka en clair prisilili su ih da popuste, pa je
već u prosincu 1939. dopuštena primjena četiri komercijalna koda, a
u travnju iduće godine ta se dozvola proširila na još pet. Poslije, kad
je Amerika ušla u rat, i sve do kraja rata upotrebu tih devet kodova
dopuštale su Sjedinjene Države i većina latinskoameričkih zemalja.
Argentina, koja nije htjela raskinuti diplomatske odnose s Osovinom,
ipak je, pod pritiskom Saveznika, zabranila slanje i primanje drukčije
kodiranih i šifriranih poruka —a prva takva poruka, koja je zbog toga
zaustavljena, bijaše jedna poruka Vatikana. Za vrijeme rata čak su i
neutralne zemlje (na primjer, Španjolska i Švedska) zahtijevale da se
vlastima dadu kopije kodnih knjiga, a sve su zabranile služenje šifra­
ma. Jedina evropska zemlja koja nije postavila nikakva ograničenja
u tom pogledu bila je Švicarska. — Autor

142
o tvo ren o m kodu neprijateljskih agenata neprijatelj­
skim podm orn icam a. Da postoji takva opasnost »utuv-
ljen o « je upravam a am eričk ih radio-stanica jo š godinu
dana prije Pearl H a rb ora zanim ljivim testom što ga je
izveo jedan o fic ir vojn e obavještajne službe. N a g o v o riv ­
ši n ek o g radio-najavljivača da u najavi spom ene en gle­
sku kraljicu Elizabetu I, taj je oficir, nastupivši zatim
kao radio-novinar, intervju irao bivšeg apsolutnog
b oksačkog šam piona svijeta M axa Baera; intervju je
o b a vio tako zgodn o i spretno da je zapravo uspio e m i­
tirati tajnu poruku u o tv o re n o m kodu, koja je značila:
»S-112. Queen Elizabeth s n ek olik o stotina aviona isp-
lovljava večeras za H alifax.« U tom tekstu b ilo je na-
jn eu god n ije to što ni najavljivač, ni uprava radio-stani-
ce, ni M ax Baer, ni itko m eđu tisućama slušalaca nije
čak ni naslutio d a je em itirana jedn a tajna špijunska p o­
ruka; to su znali sam o ljudi koji su bili unaprijed ob a­
viješteni o testu. V o d e ć i računa o m ogućnostim a što ih
različite program ske radio-stanice m ogu pružiti špijuni­
ma, U red za cenzuru zabranio je da se prim aju b ilo kak­
vi telegrafski ili telefon ski zahtjevi u vezi s em itiranjem
p loča u em isijam a »P o željam a slušalaca«; naređeno je
da se zahtjevim a, k ojrsu 'p ošla n i u obliku pisama, sm ije
u d o vo ljiti sam o poslije stanovitog, i to dužeg vrem ena
(nikad jednakog), je r je b ilo jasno da se sam o uz takve
m jere m ogu te popu larn e em isije zadržati na p rogra­
mu, a ipak spriječiti da na p rim jer em itiranja šlagera
Jersey B ounce posluži kao poruka nekoj njem ačkoj p o d ­
m ornici: »K o n v o j na koji čekate upravo je isp lovio.«
K a o što sm o već spom enuli, b ili su zabranjeni i neki
privatni oglasi u novinam a, ako su b ili sum njivo kon­
kretni, na p rim jer oglasi u kojim a bi se nudila nagrada
o n om tko pron ađe tak vog i takvog psa, koji se odaziva
na to i to im e, a nestao je tog i tog dana, na tom i tom
mjestu. Potpuno je zabranjeno objavljivanje razgovora s
prolazn icim a na ulici i popisa igračaka k oje se u dječ­
jim .pism im a traže o d Djeda M raza (S veto g N ik ole).
A li ta zapravo p reven tivn a cenzura bijaše sam o pola
posla. Svim a je b ilo jasno da se špijuni neće ograničiti
sam o na on e o b lik e kom uniciranja koje protivn ik m ože
lako spriječiti tako da ih zabrani ili stavi p od strogi nad­
zor. Druga p o lo vica posla b ilo je razotkrivanje nepozna­
tih postupaka kojim a bi se p rotivn ik m ogao poslužiti.
Da izoštri oru đa p om oću kojih su cen zori hvatali špiju­

143
 ne pa tako p om ogn e terenskim stanicam a što su im ale
zadatak da otkrivaju tajne poruke, i ujedno da poboljša
vezu i suradnju s kontraobavještajnim službama, u pr­
vom redu s FBI-om , Price je u svibnju 1943. osn ovao u
centrali svoje organizacije tzv. T eh n ičk o o p erativn o
odjeljen je (Technical Operations D ivision ) i za njegova
šefa postavio potpukovnika H arolda R. Shawa (k oji je
ujedno postao P riceo v pom oćn ik na položaju d irektora
Ureda za cenzuru). Iz oficirske obitelji, Shaw, kom e je
tada b ilo 39 godina, bio je rezervn i oficir; taj čin d o b io
je služeći vojsku odm ah nakon dip lom iran ja na Sveuči­
lištu Havaja. Rad vojne obavještajne službe zanim ao ga
je i poslije toga, nakon izlaska iz vojske, kad je radio naj­
prije kao stručnjak za agrofiziku i agrokem iju, a zatim
kao stručnjak za agrohidrauliku, na položaju šefa služ­
be za navodnjavanje na jed n oj velik oj plantaži šećerne
repe na havajskom otoku Oahu. U jesen 1941. pozvan je
o p et u vojsku. Tada je, s još 14 drugih rezervista, završio
dvom jesečn i intenzivni tečaj na kojem su se osp osob ili
da, ako A m erik a uđe u rat, postanu jezgra o k o koje će
biti organizirana cenzura vojn e pošte. O bukom na tom
tečaju ru k ovod io je m ajor W . P. »R e d « C orderm an, a
održavala se u trokatnoj poslovn oj zgradi u Clarendo-
nu, tihom , pospanom predgrađu W ashingtona. (Jedan
od nastavnika na tečaju, i to s najviše sati, b io je W il­
liam Friedm an.) U zgradi na suprotnoj strani u lice isto­
d o b n o je jedna grupa rezervista ratne m orn arice p rim a­
la sličnu obuku, osposobljavajući se za cenzuru radija i
telegrafa; njezinom je ob u k om ru k o vo d io kapetan H e r­
bert K. Fenn, stručnjak za m orn aričke kom unikacije,
koji je u p rvom svjetskom ratu služio kao cen zor i koji
će poslije biti postavljen za šefa Službe za cenzuru ka-
blogram a. Jedan od Sh aw ovih kolega na tečaju, N o r­
m an Carlson, u privatn om životu predsjednik kom p an i­
je za proizvod n ju film skih kam era u San Franciscu, na­
slijed io je na početku rata C orderm an a na položaju šefa
vojn e poštanske cenzure. Shaw se odm ah nakon Pearl
H a rb ora vratio na H avaje i on dje postao šef oblasne
poštanske cenzure i glavni oblasni vojni cenzor, ali ga
je P rice od atle uskoro p ozva o u W ashington i postavio,
kao što sm o već napom enuli, za šefa T eh n ičk og o p era ­
tivn o g odjeljenja (TO D ).
T O D se nalazio u zgradi Federalne kom isije za trg o ­
vinu (Federal Trade Com mission), troku tnom zdanju na

144
 uglu Pennsylvania Avenue i Constitution Avenue, u kojoj
je bila i uprava Ureda za cenzuru. Shaw je ru k ovod io
rad om svoje službe iz S ob e br. 509, a im ao je tri p o m o ć ­
nika i adm inistrativno osoblje. D vije tehničke sekcije
n jegove službe radile su u najvećoj konspiraciji u n ek o­
lik o p rostorija bez p rozora na sedm om , najvišem katu
koji su neprestano čuvali stražari. Lab oratorijem je up­
ravljao d r E lw o o d C. Pierce, b iok em iča r sa Sveučilišta
Indiane, koji je u službu cenzure stupio na početku
rata. On i n jegov asistent, dr W illa rd B reo n s K e m ij­
skog fakulteta Sveučilišta M arylanda, izradili su priruč-
nik-udžbenik o otkrivanju n evid ljivih tinta, dali su ru­
k o vo d ećem kadru terenskih stanica pouku o različitim
laboratorijskim tehnikam a, potreb n im za taj posao, i
o so b n o su rješavali sve teže slučajeve. Shaw je s Havaja
d o v e o svoga pou zdan og dekriptera da bi, kako je re ­
kao, svoju jed in icu »o s p o s o b io ne sam o za razbijanje
k o d o v a i šifara n ego i za prikupljanje i otvaranje dosjea
koji će sadržavati osobn e i druge podatke o svim utvr­
đen im ili osum njičenim agentim a, podatke o njihovim
kontaktim a, o osob itostim a njihova rukopisa i o nava­
dam a što dolaze do izražaja u njihovoj koresp on d en ci­
ji«. P o Shaw ovu m išljenju čo vjek kao stvoren da tim e
ru k o vo d i b io je A rm en Abdian, stručnjak kojega je
Shaw d o v e o s Havaja; ro d o m iz N o ve Engleske, Abdian
je b io došao na H avaje kao pripadnik prijeratne p ro fe ­
sionalne vojske, rad io je ondje, izm eđu ostalog, i kao in­
struktor m ladića koji su se p rip rem ali za polaganje p ri­
jem n ih ispita na akadem iji W est Point, ali je poslije is­
tu pio iz vojske i postao poslovan čovjek.
TO D se k oristio i fo n d o m naučnih inform acija, koje
je priku pljala U prava za naučna istraživanja i razvoj (Of­
fice o f S cien tific Research and D evelopm ent).* Jedanput
m jesečn o Shaw i n jegovi tehnički suradnici sastajali bi
se s elitn om gru p om sve sam ih d ok tora fizičkih i kem ij­
skih nauka u sobi za sjednice M a llin ck rod t Chem ical La-
boratoryja na Sveučilištu H arvard. Arthur Lam b, p ro fe ­
sor k em ije na H arvardu, inače glavni urednik časopisa
A m e rič k o g društva kem ičara, ru k o vo d io je radnom
gru p om koju su sačinjavali R o b le y Evans, fizičar sa

* Tijelo u kojemu su bili okupljeni najbolji američki učenjaci-

praktičari i koje je organiziralo naučno-tehnička istraživanja u vezi s
ratnim naporom. — Prev.

10 - S if r a n ti p ro tiv ¿ p iju n a III 145

sveučilišta Massachusetts Institute o f Technology, H arris
M. Chadwell, p rofesor fizikalne kem ije na Tufts U niver­
sity, W arren C. Loth rop, p ro feso r organske kem ije na
Sveučilištu Connecticuta, S. E dw ard Eaton, kem ičar
kom panije A rth u r Little Inc. i G eorge Richter, stručnjak
za tinte i papir u laboratoriju koncerna za proizvodnju
foto-m aterijala i fotografske op rem e Eastman Kodak
Company. Član te radne grupe bio je i Sanborn Brow n,
m ladi p rofesor na sveučilištu Massachusetts Institute o f
Technology, inače i savjetnik za fiziku u K o m itetu za na­
učna istraživanja u vezi s nacionalnom obranom . Taj je
kom itet (tijelo Uprave za naučna istraživanja i razvoj)
rješavao p rob lem e i zagonetke koje ne bi znale riješiti
druge institucije; tako je, na prim jer, pronalazio postup­
ke deaktiviranja paklenih strojeva, otk rivao uzroke
čudnih nesreća što su se događale p ilotim a b om b ard e­
ra za obrušavanje, i tako dalje. T o spom in jem o sam o
zato što je to tijelo rješavalo i najteže tehničke p ro b le ­
m e s kojim a se suočavala cenzura.
Prvu fazu razotkrivanja slučajeva tajnog kom u nicira­
nja obavljale su terenske stanice Ureda za cenzuru. N aj­
veća je bila ona u N e w Yorku, koja je zauzim ala cijelu
jednu golem u zgradu u Osm oj aveniji. O tprilike 4500
kontrolora, čitača pisama, pregled avalo je on dje pravu
m ećavu pisam a što se svakog dana sručivala na njihove
stolove. Sva su pism a otvarana, iz njih se izbacivalo sve
što bi m o g lo nauditi sa vezn ičk om ratn om naporu, a
p o m n o se v o d ilo računa o to m e da se o tk rije m akar
najmanji trag b ilo kakve skrivene poruke. K o n tro lo ri
su b ili podijeljen i po zanim anjim a i sklonostim a. Zato
su se poslovn a pism a s bilancam a firm i davala stručnja­
cim a za k n jigovodstvo da oni ustanove im aju li te b ro j­
ke financijskog smisla; k o n tro lo r koji se u privatn om ži­
votu b avio kao h ob ijem h ortiku ltu rom b io je, naravno,
sposoban da ocijen i zvuči li neko razglabanje o gredi-
cam a autentično ili u njem u nešto »n e štim a«. Jednom
je jedan njujorški k o n tro lo r d o b io u ruke pism o n ekog
N ijem ca poslano je d n o m njem ačkom ratnom zarob lje­
niku u Sjedinjenim Državama; au tor pism a pisao je
kako se neka G ertru de nalazi na najboljem putu da p o­
stane šam pionka u plivanju i n avod io je rezultate k oji­
m a je ona n avodno postigla neke pobjede. K o n tro lo r se
posavjetovao s k o lego m koji se am aterski b avio pliva­
njem, i ovaj mu je rekao da su takvi rezultati naprosto

146
neostvarivi. Slučaj je predan stručnjacim a da ga oni is­
pitaju. Ustanovili su da su »G ertru d in i« tobožnji rezul­
tati zapravo brzine koje postiže jedan novi njem ački lo ­
vački avion; ujedno se ustanovilo da je pism o napisao
neki radnik u tvorn ici tih aviona, koji naprosto nije m o ­
gao o d o lje ti napasti da se ne hvali. Taj je podatak o d ­
m ah dostavljen ratnom zrakoplovstvu, koje je p rvom
p rilik o m b o m b a rd ira lo tu tvornicu i sravnilo je sa zem ­
ljom . C en zori koji su radili u tzv. političk oj sekciji tra­
gali su za p od acim a o svim većim zaliham a strategijski
važnih m aterijala; te bi zalihe zatim otkupili Saveznici
sam o da ih ne m ogu kupiti N ijem ci. Ekonom ska sekcija
U reda za cenzuru izvlačila je iz cenzuriranih privatnih
i p oslovn ih pisam a svakakve n apom en e o privredn oj si­
tuaciji u p ojed in im zem ljam a. Pism a na nepoznatim je ­
zicim a dostavljala su se Sekciji za id en tificiran je jezika;
za nju su kao vanjski suradnici radili poznavaoci čak i
tako n eob ičn ih jezik a kao što je ladino, m ješavina he­
b rejsk og i starog španjolskog iz X V stoljeća, kojom je
tada g o v o rilo sam o o k o 30.000 tzv. sefardskih Ž id ova u
Španjolskoj, u nekim balkanskim zem ljam a i u Latin­
skoj A m erici.
Svako pism o k oje je b ilo čudno stilizirano, u kojem
bi se našle čudne form ulacije, u k ojem bi se pojavili
n eob ičn i izrazi ili način izražavanja, čudne oznake i si.
dostavljalo se poseb n om O djeljenju za sigurnost (zapra­
v o kontraobavještajnom odjeljenju), p od ijeljen om u
d vije sekcije. O bje su tragale za steganogram im a skrive­
nim u pism im a, ali su se razlikovale p o pristupu, koji
je o p et o visio o to m e za kakvim se steganografijskim
postu pcim a traga — lin gvističkim ili »teh n ičk im «. Zato
je jed n a sekcija bila »lin gvističk a«, a druga »la b o ra to rij­
ska«. Obje su održavale vezu s TO D -om posredstvom
p oseb n og »asistenta za sigurnost«, a svi teži p ro b lem i
na k oje bi se naišlo slani su na rješenje u centralu u
W ashingtonu. Prva sekcija, koja se zvala i Sekcija za ši­
fre i k o d o ve,* hvatala je tzv. lin gvističke (jezičn e) stega-
nogram e; laboratorijska sekcija otkrivala je tzv. »teh n i­
č k e « steganogram e. Sedam deset k on trolora u njujor-
škoj S ekciji za šifre i k o d o v e zauzim alo je otp rilik e p o­

* Taj naziv nije bio sretno izabran, jer je bilo posrijedi otkrivanje
steganografijskih postupaka tajnog komuniciranja —što nema veze sa
šiframa i kodovima u pravom smislu riječi. Čitaocu će to postati jas­
no kad pročita pasus koji slijedi. - Prev.

147
lovicu 14. kata; unutar sekcija postojala je posebna gru ­
pa specijalista za uska područja. U laboratorijskoj sek­
ciji, koja je tak ođ er bila na 14. katu, radilo je otp rilik e
30 stručnjaka.
Poruke koje se skrivaju jezičn im postupcim a d ijele se
u d vije op će kategorije: sem agram e i o tvoren e kodove.
Postoje tri vrste o tvo ren o g koda. T o su žargonski kod,
nulta šifra i geom etrijski sistemi, kao što je na p rim jer
C ardanova rešetka (grille).* U žargon skom kodu pri­
vidn o bezazlene riječi im aju skriveno kodn o značenje,
odn osn o služe kao ekvivalent sasvim od ređ en im skrive­
nim riječim a; stavljaju se u tekst koji m ora biti naoko
što bezazleniji i što manje upadljiv. Žargonske kodne ri­
je č i ponekad nastaju sasvim neform alno, bez ikakva
p reth od n og d o go vo ra o njihovu značenju, ali se isto
tako m ogu učiniti popisi dogovorenih kodnih riječi. N aj­
jedn ostavn iji su p rim jer takvih žargonskih kod ova sa­
svim ob ičn e aluzije na nešto što znaju o tp rije sam o p o­
šiljalac i prim alac kodirane poruke; to su, uzm im o, alu­
zije na neke osob e ili događaje. D obar je prim jer. »Ju­
čer sam posjetio čovjeka s kojim si večera o p rošlog
utorka.« N ešto je viši ob lik žargonskog koda upotreba
riječi s dvostru kim značenjem , s tim da drugo (sk rive­
n o) značenje zna sam o prim alac ili ga m ože lako razum ­
jeti. T o je česta fo rm a kom uniciranja m eđu krim in alci­
ma. N a p rim jer poruka: »Joe je m o ra o otići u boln icu !«
— zapravo znači: »Joe je uhapšen!« U najrazvijenijem o b ­
liku u p otreb e žargonskog koda stvaraju se tabele riječi
s artificijeln im (skriven im ) značenjim a. Žargonski je
kod popularan jo š od samih početaka kriptologije. N ji­
m e su se služili Kinezi; u najstarijem papinskom kodu
iz X IV stoljeća kodna riječ E G IP Ć A N I značila je gibeli-
ni, a S IN O V I IZ R A E L A b ili su gelfi; jedan francuski kod
iz X V I I stoljeća tvo rile su sam o žargonske kodn e riječi:
V R T = Rim , RU ŽA = papa, ŠLJIV A = kardinal de Retz,
P R O Z O R = kraljev brat, S T U B IŠ T E = m arkiz de Coeu-
vres. Jasno je da spretna prim jen a term in a žargonskog
koda zahtijeva nemalu vještinu!
C en zori se od podvala žargonskim k od om brane
»n ju h om «, sposobnošću da osjete nam ješten način izra­
žavanja, i zdravim skeptičnim pristupom . Standardna
an egdota o žargonskom kodu, koju ćem o vam sada is­

* Vidi 4. poglavlje. - Prev.

148
 pričati, p otječe iz p rvoga svjetskog rata. N ek o m britan­
skom cenzoru pale su u oči i postale sum njive upravo
g o lem e telegrafske narudžbe cigara, što su mu iz dana
u dan stizale na stol. T elegram i su bili odašiljani iz raz­
nih lučkih gradova, a potpisivala su ih dva »nizozem ska
biznism ena«. T ak o je je d n o g dana iz Portsm outha naru­
čen o 10.000 cigara m arke Corona; sutradan su iz Ply-
m outha i D avenporta zatražene velik e količin e cigaril-
Iosa, a onda se, sudeći po narudžbi, u Nevvcastleu prek o
noći silno p o veća o broj pušača cigara. Iz tih se telegra­
ma m o g lo zaključiti da je čitav prim orski d io Engleske
od jed n om pom ah n itao za cigarama, cigarillosim a i du­
hanom. C en zor je to lijep o prijavio kontraobavještajnoj
službi, koja je p ovela istragu i ustanovila da su ona d v o ­
jica »n izozem sk ih bisnism ena« zapravo njem ački špiju­
ni, a njihovi telegram i poru k e u o tvo ren o m kodu. (B ili
su adresirani na različite adrese-javke u jed n oj neutral­
noj zem lji.) Narudžba od 5000 cigara m arke Corona za
N ew castle značila je da se u toj luci upravo nalazi pet
teških krstarica. T rid eseto g srpnja 1915. d vojica špijuna
— H aicke P. M. Janssen i W ilh elm R. R oos — strijeljani
su u lon d on sk om T ow eru . Strijeljali su ih vojnici, ali je
obarače na puškam a zapravo povu kao jedan budni cen ­
zor.
D ok le g o d postojanje žargon skog koda ostaje neot­
kriveno, on je naravno siguran, ali čim se jed n o m otk ­
rije da postoji, u pravilu nije teško otkriti p ravo znače­
nje n jegovih k od n ih riječi. Pa m a kako se to čin ilo pa­
radoksalnim , činjenica je — što je neki žargonski kod
m anje sumnjiv, to ga je lakše dekrip tirati kad se je d ­
nom otk rije n jegovo postojanje; što se više pokušava
baciti »te re t kom u n iciran ja« na kontekst, to u kontek­
stu im a više obavještenja p om oću kojih se m ože dek­
riptirati značenje koda. T o ćete najlakše shvatiti ako
vam o p išem o jed an slučaj iz dru goga svjetskog rata,
kad je pažnji cen zora izbjegao niz pisam a iz kojih je zra­
čila n aoko legitim na, razum ljiva, iako don ek le neu rotič­
na, ljubav za lutke. Ta su pism a postala sum njiva kad se
jed n o vra tilo iz B uenos A iresa s n ap om en om »N E P O Z ­
N A T N A O ZN A Č E N O J A D R E S I«. Pism o se vra tilo osobi
koja je na njem u bila navedena kao pošiljalac, nekoj
ženi u Portlandu u d ržavi O regon; budući da to pism o
nije poslala, ona ga je, kad se vratilo, odn ijela u najbližu
ispostavu FBI-a, g d je je o tv o re n o i pročitano. »U p ra vo

149
sam uspjela nabaviti dražesnu sijamsku hram sku plesa­
čicu [lutku]«, stajalo je izm eđu ostalog u pismu. »O n a je
doduše m alo oštećena, potrgana na sredini, tili je sada
upravo na popravku. Jako m i se sviđa. N isam uspjela
pribaviti partnera toj sijam skoj plesačici, i zato sam o d ­
lučila da jednu običnu lutku od jen em u haljinicu sijam ­
ske lutke . . .« C enzori su uskoro in tercep tirali još n ek o­
lik o takvih pisam a o lutkama; sva su bila pisana žen ­
skim načinom izražavanja i u svim a su se ponavljale
iste slovne greške. »P ok id an a lutka sa suknjom od trave
kakvu nose [havajske] hula plesačice ostat će u boln ici
za lutke jo š n ek olik o m jeseci, k o lik o će potrajati p op ra­
vak. B oln ica za lutke radi punom parom — danju i
noću.«
K rip toan alitičari FBI-a i TOD-a lako su i b rzo ustano­
vili da su lutke zapravo riječi žargonskog koda, da o z­
načuju ratne b rodove, s tim da svaka vrsta lutke znači
od ređ en i tip ratnog broda. N a ok o bezazlen o blebetanje
u pism im a od jed n om je za d ob ilo zlo k o b n o značenje:
»L ak a krstarica H o n o lu lu bit će p op ravljen a u p rvo m
tjednu veljače.« »O štećen i britanski ratni b ro d o v i ostat
će na popravku u b rodogradilištu n ek olik o m jeseci.
B rod ograd ilište radi punom p a rom — danju i noću.«
»U p ra vo sam došla d o podataka o je d n o m krasnom n o­
saču aviona, koji je b io oštećen kad ga je to rp ed o p o ­
g o d io u sredinu trupa. Sada se popravlja.« (R ečenica:
»Jako m i se sviđa!« bila je ubačena sam o radi veće
uvjerljivosti konteksta.) »D ru gi nosač nije m oga o biti
nabavljen, pa se zb o g toga sada jed an o b ičn i b rod p re­
pravlja u nosač aviona.« D o indicija o identitetu p oši­
ljaoca tih pisama, zapravo špijunskih izvještaja, d ošlo se
tek kasnije i zapravo slučajno: špijunka je navela kao
pošiljaoca je d n o g pism a neku ženu s k o jo m se zb o g ne­
čega bila posvađala. K a d su agenti FBI-a posjetili tu
ženu i zapitali zna li m ožda ili barem naslućuje tko bi
se m oga o služiti njezinom adresom , spom enu la im je
gospođu V elva lee Dickinson, vlasnicu otm jen e trgovin e
lutkam a u njujorškoj Madison Avenue. U skoro je usta­
n ovljen o da je gđa D ickinson bila p rije rata poznata kao
velik a sim patizerka Japana i prijateljica istaknutih Ja­
panaca; kasnije u toku istrage o tk rilo se da su jo j Japan­
ci platili n ek o lik o tisuća dolara za njezinu špijunsku
djelatnost. Izved en a je pred sud p o d op tu žb om da se
bavila špijunažom , što je tada za sob om p o v la č ilo smr-

150
inu kaznu je r je A m erik a bila u ratu, ali jo j je dana m o ­
gućnost da se prizna k rivom za manji d elik t* (kršenje
ratnodopskih propisa o cenzuri nedopuštenom u potre­
b o m k od ova u m eđu n arodn oj korespondenciji). Osuđe­
na je na deset godina zatvora i na novčanu kaznu od
10.000 dolara.
Drugi je tip o tv o re n o g koda tzv. nulta šifra. U kripto-
gram u koji je šifriran nultom šifrom imaju značenje
sam o od ređ en a slova ili od ređ en e riječi teksta, po pret­
h odn om dogovoru , u zm im o svaka peta riječ ili samo
p rvo slovo svake riječi, s tim da su sva druga slova i sve
dru ge riječi »n u le « i služe sam o kao kamuflaža. Teksto­
vi takvih k riptogram a ob ičn o zvuče nategnutije i manje
u vjerljivo nego tekstovi u kojim a je upotrijebljen žar-
gonski kod. t a k i dva bolja prim jera, koje su N ijem ci
poslali u p rvo m svjetskom ratu, imaju onaj »ču d n i« p ri­
zvuk koji je zapravo stalno ob ilježje takvih k riptogra­
ma.
Prva poruka, kam uflirana kao novinska vijest, glasila
je:
P R E S ID E N T S E M B A R G O R U L IN G S H O U LD H A V E
IM M E D IA T E N O TIC E . G R A V E S IT U A T IO N AFFEC­
T IN G IN T E R N A T IO N A L LA W . S T A T E M E N T FO R E ­
S H A D O W S R U IN O F M A N Y N EU TRALS. Y E L L O W
JO U R N A LS U N IF Y IN G N A T IO N A L E X C IT E M E N T IM ­
M ENSELY.
(Pred sjed n ik ova odluka o em bargu imat će brze p o ­
sljedice. Ozbiljna situacija u pogledu m eđu narodnog
prava. Izjava nagoviješta propast za m n oge neutralce.
Žuti listovi u g o le m im razm jerim a ujedinjuju nacional­
no uzbuđenje.)
P rva slova te poru k e daju tekst Pershing sails from N.
Y. June I . « (G en eral Pershing odlazi [b ro d o m ] iz N ew
Y o rk a 1. lipnja.)
Poslije je bila poslana još jedn a poruka s identičnim
o tvo ren im tekstom , ali tako sastavljena da se dešifrat
d o b iva o spajanjem svakog d ru gog slova svake riječi
teksta.

* U angloameričkom pravosuđu optuženi se može nagoditi s op­

tužbom (i sudom) da će priznati krivnju, pa mu u tom slučaju ne sudi
porota (koja odlučuje je li kriv ili nedužan). Obično se iza takvih po­
godbi kriju drukčiji aranžmani, u prvom redu odavanje ortaka. —
Prev.

151
 B ez obzira na to tko je poslao te poruke, njegova d o ­
vitljivost bila je zapravo uzaludna —je r je Pershing o t­
p lo v io iz N e w Y o rk a već 28. svibnja.*
U drugom svjetskom ratu nisu se nultim šifram a naj­
više služili špijuni, nego lojalni A m erikan ci koji napro­
sto nisu m ogli od oljeti napasti da »nasam are cen zore«.
T o m e su postupku naročito rado p ribjegavali vojn ici na
raznim bojištim a, koji su nastojali »p ro šverca ti« svojim
ob iteljim a podatke o tom e gdje se nalaze i gdje se za­
pravo bore, što se, naravno, nije sm jelo znati. Oni su to
radili iako su tim e ugrožavali vlastite živote.
Jedan takav sistem, prem da sasvim elem entaran, d o ­
v e o je p rim aoce u jo š veću zabunu um jesto da ih ob a­
vijesti. N eki m ladi am erički vojn ik d o g o v o rio se s ro d i­
teljim a o tom e kako će im javiti gdje se nalazi: na ad re­
sama n ek olik o uzastopnih pisam a m ijenjat će »sred n ji«
inicijal očeva im ena — i kad se ta slova budu poredala
istim red oslijed om kojim budu stigla pisma, oni će sa­
znati gdje se bori njihov jedinac. N a žalost nisu se d o ­
g o v o rili da sin i datira svako pism o. K ad je vojn ikova
jed in ica stigla u Tunis, on je poslao pet pisam a u koji­
ma je m ijenjao »sred n ji« inicijal o čeva im ena i p rezim e­
na: T, U, N, I, S. Ali, kako ta pism a nisu stizala on im re­
d o m k ojim su bila poslana, jadni su ro d itelji uzalud tra­
žili po atlasim a m jesto koje se zove Nutsi! Takvi su se
pokušaji to lik o nam nožili da je 1943. ratna m ornarica
p oseb n om okru žn icom opom en u la sve m orn are da će
biti najstrože kažnjen svatko tko bude uhvaćen da
u potrebljava takav »ob iteljsk i k o d «; m orn ari su ujedno
u p ozoren i da cen zori otkrivaju takve prijestupe kao od
šale.
T reća je vrsta o tv o re n o g koda geom etrijski kod. Je­
dan je tip geom etrijsk og koda C ardanova rešetka koju
sm o opisali u p očetn im poglavljim a; zato ćem o sada
sam o podsjetiti na to da je C ardanova rešetka »m ask a«
od papira s n epraviln o razm ještenim o tv o rim a u koje
se upisuje poruka; rešetka se poslije ukloni i zatim se
napiše tekst koji služi kao kamuflaža; to se čini tako da
se riječi poru ke u nj po sm islu uklope; d ešifrer im a istu
takvu rešetku i pročita poruku tako da p ok rije tekst re­
šetkom . Značajne riječi m ogu se isto tako stavljati na

* General Pershing bio je vrhovni komandant Američkog ekspe-

dicijskog korpusa u Francuskoj u prvom svjetskom ratu. — Prev.

152
sjecišta crta koje tvore geom etrijski dijagram unaprijed
d o g o vo ren a ob lik a i dim enzija. U X V I I stoljeću sir John
Trevanion, o fic ir kraljevske vojske kojega su b ili zaro­
b ili C rom vvellovi revolu cion ari pa je čekao da bude
smaknut, p rim io je pism o koje su p rije toga bili p ro či­
tali njegovi tam ničari ali u njem u nisu otk rili ništa sum­
njivo. Trevan ion je prepisao svako treće slovo iza sva­
k o g in tercepcijskog znaka u pismu i tako d o b io ovaj
tekst: »P a n el at east end o f chapel slides« (»D rven a ploča
na istočn om kraju kapelice m ože se pom aknuti ustra-
n u .«) N a prvoj narednoj m isi Trevan ion je, naravno,
nestao. U d ru gom svjetskom ratu zarobljeni o fic iri nje­
m ačkih p od m orn ica pisali su kući tajne poruke tako da
su u pism im a, koja su sm jeli pisati, prekidali norm alan
tok pisanja poslije svakog željen og slova. Jednom bud­
nom britanskom cenzoru p alo je u o č i da se ti sitni p re ­
kidi u rukopisu ne pojavljuju na p rirod n im mjestima,
na p rim jer iza slogova. T a k o su p ročitan e te tajne, skri­
ven e poruke; o tk rilo se aa se u njim a iznose podaci o
savezničkoj taktici u b orb i p rotiv podm ornica, različite
tehničke greške vlastitih, njem ačkih podm ornica, i tako
dalje. U nekim poru kam a opisani su planovi bijega —
što je, naravno, spriječeno.
Druga je kategorija skrivenih poru ka sem agram (p re ­
m a grčk o m »sem a « = »zn a k «). Sem agram je steganog-
ram u kojem se šifrirani tekst ne zam jenjuje ni slovim a
ni brojevim a, nego drugim znacima. Najstariji poznati
sem agram je astragal Eneje Taktičara s uzicom provu ­
čen om kroz rupe koje predstavljaju slova tajne poruke.
Tajna se poruka m ože uputiti i u kutiji »m ah-jongga«.*
Ili pak kakvim crtežom na kojem d vije vrste predm eta
predstavljaju točke i crtice M o rseo ve abecede. Jednom
su u jed n oj pošiljki satova njujorški cen zori prom ijen ili
p oložaj kazaljki i smještaj satova — da ne bi tim e bila
skrivena kakva poruka.
Ispitivanje skrivenih poru ka — odnosno, točn ije reče­
no, potencijalnih skrivenih poru ka — b io je uglavnom
mučan posao. C en zor često ne bi m ogao sa sigurnošću
reći krije li se kakva poru ka u kakvu nezgrapnom , p o­
lu pism enom ili p ravopisn o p ogrešn om rukopisu. A d o ­
gađalo se i da bude siguran, ali mu rješenje izm iče. O bi­

* Mah-jongg, igra kineskog porijekla, sa 144 pločice nalik na one

u dominu, za 4 igrača. — Prev.

153
čn o je raspolagao sam o tom je d n o m porukom , a nikak­
vim vjerojatnim riječim a. U početku rata, cenzura
nije dopuštala da se na kakvu pretp ostavljen om krip-
togram u radi više od pola sata; sm atralo se da ga krip-
toanalitičar, ako d otle nije uspio, nikada i neće riješiti.
T e neriješene poru ke predstavljale su cen zorim a težak
problem . A ko se već njim e prenose tajne obavijesti, tre­
ba intervenirati. Ali, ako nem a rješenja, nem a ni doka­
za, pa se pism o i ne sm ije dirati. Katkad se on o uništa­
valo, da bi se tako elim inirala naslućena poruka.
Tehnološka steganografija prakticirala se na početku
dru goga svjetskog rata g o to v o isključivo p o m o ću n evid­
ljive tinte. Zapravo je to b io doista drevan postupak. U
svom djelu Naturalis historici (Prirodozn an stvo), napisa­
nom u I stoljeću nove ere, Plinije Stariji kaže da se
»m lije k o « (srčika) biljke tithymallusa m ože u p otrijebiti
kao »tajna tinta«. Rim ski pjesnik O vidije spom inje ne­
vidljivu (tajnu) tintu u svom djelu Ars am atoria (Lju bav­
no um ijeće). G rčki vojni znanstvenik Ph ilon Bizantinac
opisuje upotrebu jed n e n evid ljive tinte koja se d ob iva
od žuči, a m ože se napraviti vid ljivo m p om oću bakar­
n og sulfata. Arapski pisac Qalqashandi opisuje n ek oli­
ko vrsta n evid ljive tinte u svom djelu Subh al-a shä. N e ­
vidljivu tintu spom inje i Alberti. O k o 1530. objavljena je
knjiga u kojoj su neke stranice b ile štam pane n evid lji­
vo m tintom ; ako bi se sm očile, p ojavio bi se tekst, koji
bi poslije op et nestao; to se m o g lo p o n o viti tri d o četiri
puta. Porta je čitav X V I svezak svoje Magia Naturalis
p osvetio postupcim a za n evid ljivo pism o.
Postoje dvije vrste ob ičn ih n evid ljivih tinta — organ ­
ske tekućine i sim patetične kem ikalije. U prvu katego­
riju ubrajaju se takve supstancije kao m okraća, m lijeko,
ocat, različiti voćn i sokovi; tekst napisan takvom n evid­
ljivo m tintom m ože se učiniti vid ljivim tako da se papir
op rezn o izloži djelovanju plam ena, pa se na m jestim a
gdje se nalazi nevidljiva tinta nahvata čađ. Iak o je riječ
o d revn im supstancijama, k oje su sve prije n ego sigur­
ne, o v e su tinte ipak tako prikladn e da su se u p otreb ­
ljavale jo š u dru gom svjetskom ratu. G r o f W ilh e lm Al-
brecht von Rautter, naturalizirani Am erikanac, koji je u
dru gom svjetskom ratu rad io u A m erici kao njem ački
špijun, p otrošio je čitavu svoju zalihu d o b re n evid ljive
tinte, pa mu nije preostalo dru go nego da piše vlasti­
tom m okraćom .

154
Crtež mosta na rijeci San Antonio, koji sadrži tajnu poruku. Kombi­
nacije kratkih i dugih vlati trave Sto raste uz obalu daju Morseovc
znakove. Tekst glasi: »Compliments of CPSA MA to our chief Cot Harold
R. Shaw on his visit to San Antonio May 11 th 1945.« Crtež je »iz vica«
izradilo osoblje poštanske cenzorske stanice u San Antoniju.

Sim patetične su tinte otop in e kem ikalija koje su bez­

bojn e kad su suhe, ali, kad se spoje s drugim kem ika­
lijama, takozvanim reagensima, postaju vidljive. Jedan
prim jer: K a d kakav špijun u potrijebi kao nevidljivu tin­
tu željezni sulfat, tekst koji je tako napisao potpuno je
nevidljiv; ali, kad ga prim alac poru ke prem aže o to p i­
nom kalijeva cijanata, tekst postane vidljiv, je r su se te
d vije kem ikalije spojile i p retvo rile u željezni ferocija-
nid, spoj izrazito lijepe plavkaste boje. N evid ljivi olovn i
subacetat pretvara se u vid ljivi spoj sm eđe b oje ako se
nam oči natrijevim su m p orovod ik om . Bakreni se sulfat
m ože učiniti vid ljivim (»r a z v iti«) tako da se izlaže para­
ma am onijaka; m ožda je upravo to bila kem ikalija
u potrijebljen a za pisanje n evid ljivog teksta na m aram i­
ci G eorga Dascha, jed n o g od o sm orice nacističkih špi­
juna koji su se bili 1942. iskrcali iz p o d m o rn ice na L on g
Islandu sa zadatkom da dižu u zrak am eričke tvorn ice
ratnog m aterijala, željezničke m ostove i ustave u kana­
lima. Crvena slova koja su se, kao čarolijom , pojavila
kad je D aschova m aram ica izložena djelovanju pecka-
vih am on ijakovih para, dala su adresu jed n e špijunske

155
 »poštanske k u tije «* u Lisabonu i adrese dvojice pouzda­
nih jataka u Sjedinjenim Državama. Svaki od osm orice
nacističkih sabotera d o b io je i nepropusnu tubu u kojoj
je b ilo n ek olik o štapića veličin e šibica zajedno s n ekom
sivkastom supstancijom — zapravo kom p letn i p rib o r za
n evid ljivo pism o. A k o se želi d ob iti dob ra nevidljiva tin­
ta, treba pronaći takvu nevidljivu supstanciju koja se
spaja sa što m anje drugih supstancija - po m ogućnosti
sa sam o jed n om . A k o se ostvari taj drugi uvjet, kažem o
da je takva n evidljiva tinta »p o tp u n o specifičn a«.
A m eričk e cen zorske stanice u p otrebljavale su različi­
te postupke otkrivanja poruka pisanih n evid ljivom tin­
tom. Standardna procedu ra sastojala se u »p recrta va ­
nju« pisama. Laboratorijski tehničar uzeo bi pism o i za­
tim dijagonalno povu kao p rek o njega, jedn ostavn om
napravom koja se sastojala od n ek o lik o kistova na istoj
drški, n ek olik o debelih linija; svaki kist bio je um očen
u drukčiji »ra zvija č« (kem ikaliju koja n evidljivu tintu
pretvara u vidljivu). U potrebljavao se širok spektar raz-
vijača, pa se tako m ogao detektirati i v rlo širok spektar
nevidljivih tinta; neki razvijači bili su tako osjetljivi da
su registrirali čak i takve supstancije kao što su tjelesni
lo je v i i sitne kapljice osušenog znoja, pa se znalo često
d o g o d iti da bi se na papiru od jed n om pojavili otisci
šake ili prstiju osob e koja ga je im ala u ruci. A li tim se
postu pkom nisu m o g le detektirati »s p e c ifič n e « n evidlji­
ve tinte. Zato se, ako su pism a bila sumnjiva, procedu ra
nastavljala. N ajprije bi se posebn im postu pkom izbrisa­
le one pruge, a zatim bi se posao traganja za n evid lji­
vo m p oru k om nastavio drukčijim m etodam a, k oje su
b ile p rila gođ en e detektiranju »sp ecifičn ih « tinta ili tak­
vih k oje se nisu spajale s reagensim a u kistovim a. P o­
ruke napisane p om oću škroba, n evid ljive na p riro d ­
nom i elek tričn o m svjetlu, fluoresciraju ako ih izložim o
djelovanju u ltravioletnih zraka. In fracrven e zrake o m o ­
gućuju da se raspoznaju boje koje se ne m ogu razliko­
vati na o b ičn om svjetlu (p riro d n o m ili električn om );
zato se p om oću u ltravioletn ih zraka m ože otkriti zelen i
tekst napisan na tam n ozelen oj poštanskoj marki. T e ­
renske stanice Ureda za cenzuru testirale su svim p o ­
stupcim a sva sum njiva pisma, a osim njih stanovit p o ­

* »Poštanska kutija«, u nas uobičajen termin »javka« = mjesto ili

osoba gdje se prenose tajne poruke. — Prev.

156
stotak ob ičn ih pisama, izabranih nasumce, p o sistemu
»štih -proba«, i od vrem en a d o vrem ena svu poštu koja
bi u toku je d n o g tjedna otišla iz nekoga grada ili mjesta;
to se rad ilo u nadi da će se m ožda slučajno otk riti nešto
sum njivo. U toku dru goga svjetskog rata dostavljeno je
o k o 4600 sum njivih pisam a FBI-u i drugim istražnim
ustanovam a na tem eljitu obradu; od toga je za ok o 400
pisam a ustanovljeno da su važna sa stajališta kontrao-
bavještajne službe.
Slučajevi koji bi b ili pretvrd orah za terenske stanice
slani su u TO D -ov laboratorij. R adeći ondje, okruženi sa
svih strana retortam a i B u nsenovim plam enicim a, P ier­
ce i B reon, kojim a su u tom e pom agali laboratorijski
tehničari i jed an stručnjak za fotografiju, izm išljali su
reagense koji će oživjeti n evid ljive poru k e u pism im a.
Teh n ičk i b o lje o p rem ljen i i n eu sporedivo verziraniji u
poznavanju nijansi sim patetičnih tinti nego osob lje te ­
renskih stanica, šk olovan o na kratkim i brzim tečajevi­
m a — P ierce i B reon, iako sjajni eksperti, ipak su d o b ili
velik i poticaj i m n ogo naučili od jed n oga od najvećih
svjetskih stručnjaka za n evid ljive tinte, en gleskog uče­
njaka dra Stanleya W . Collinsa, koji je u dva svjetska
rata aktivn o b o jeva o u tom »ratu epru vetam a«. Collins
je svojim a m eričk im kolegam a dao m n oge izvanredno
vrijed n e upute na specijalnoj k on feren ciji posvećen oj
kontraobavještajnoj djelatnosti, koja je održana u Mia-
m iju u k o lo vo zu 1943. A m eričk a organizacija TO D sa­
znala je već na sam om početku svoje aktivnosti da na­
cistički špijuni smišljaju protu m jere tzv. testu jo d n im
param a i »u n iverza ln o m « reagensu, o tk riven o m u En­
gleskoj u p rvim godin am a rata.
Jedan o d tih njem ačkih postupaka sastojao se u tom e
da se kom ad papira pljoštim ice, p o debljini, razrezao
na d vije p o lo v ic e (k ao sendvič); na jedn u o d unutraš­
njih površin a napisala bi se poruka, a zatim bi se gornji
i don ji d io o p et zalijepili. B udući da se n evidljiva tinta
sada nalazila u unutrašnjosti papira, ispod jed n o g a od
o vih dvaju slojeva »sen d viča «, nikakav reagens nije m o­
gao d o nje d o p rijeti i na nju djelovati! Taj njem ački p o ­
stupak otk riven je p osve slučajno, zb o g nem arnosti nje­
m ačk og agenta koji je za pisanje poru ka u p otrijeb io
p reviše n evid ljive tinte, pa je on a p ro m o čila sloj papira
i izbila na površin u pisma. Sanborn B row n , već sp om e­
nuti p ro fe s o r fizike, uspio je tada n agovoriti dvojicu za­

157
tvoren ika u lokaln om zatvoru da m u pokažu postupak
takvog »razrezivan ja« papira, koje se ob avljalo pom oću
dva lista pergam enta. Ta d vojica b ili su uhvaćeni na
djelu dok su raspačavali dolarske novčanice, koje za­
pravo nisu b ile sasvim lažne: razrezali bi novčanice od
1 i 10 dolara i zatim ih lijepili, tako da su na d on joj stra­
ni b ile novčanice od 1 dolara, a na gorn joj o d 10 dolara.
(O d dviju novčanica o d 1 i 10 dolara d o b ili bi tako dvije
»n o vča n ice« od 10 dolara.) Sam postupak zapravo je
b io više »u m jetn ičk i« nego »n au čn i« — nije b io p rob lem
znati kako se to radi nego posjedovati izvanrednu vješ­
tinu koja je za to potrebna. K ad se htjela p ročitati na
takav način skrivena tajna poruka, m o ra lo se pism o
op et raspoloviti, ali je to sada b ilo m n o go lakše: trebalo
je sam o od lijep iti gornju p olovicu od donje.
Još jedan postupak što su ga izm islili njem ački struč­
njaci za steganografiju b io je tzv. postupak transfera
(prijenosa). Agent bi na kom ad papira napisao poruku
n evid ljivom tintom , a zatim b i taj p ap ir čvrsto pritisnuo
na drugi, prazan, pa na nj napisao poruku k oja je služila
kao kamuflaža. Zahvaljujući djelovanju vlage u zraku,
prenijela bi se na drugi p ap ir stanovita m ala količin a
n evid ljive tinte, ali se ne bi stvorili izdajnički tragovi od
m eh an ičkog pritiska p era ili pisaljke i ne bi se pojavili
tragovi m očenja papira, k oje je otk riva o test jo d n im pa­
rama. K ad su za to saznali, učenjaci TOD-a p otru d ili su
se da otkriju specifičan reagens za takav postupak.
M ožd a je jedan o d najzanim ljivijih izum a na polju de-
tektiranja tajnih tinta bila jedn a njem ačka naprava koju
su 1945. pronašli u N jem ačkoj Shaw, P ierce i R ich ter i
nazvali »W u rlitze ro v e o rg u lje «* zb o g sličnosti s ti'm
glazbalom . Jedan izgorjeli prim jerak (o d kojega je osta­
la sam o arm atura) pronašli su u b om b ard iran im ruše­
vinam a m inhenske cenzurske stanice; drugi, neoštećen,
našli su na jed n o m od gorn jih katova glavne pošte u
Ham burgu. T a je naprava testirala sum njiva pism a po
sistemu lančane vrpce; to se postizalo zahvaljujući inge­
n iozn om iskorištavanju nekih fizikalnih pojava p om oću
kojih se izazivalo svjetlucanje n evid ljive tinte. Pism o bi
se najprije izlo žilo djelovanju u ltravioletn ih zraka. T ak o
se »u b rizgavala« en ergija u m o lek u le supstancija n evid­
ljive tinte, pa su se n jih ovi elek tron i preb acivali sa svo­

* Tip električnih orgulja. — Prev.

158
jih n orm alnih putanja na više putanje. Tako podražene
m o lek u le d olazile su u tzv. »m etastab iln o« stanje. K ad
bi se papir poslije toga izložio djelovanju infracrvenih
(to p lo tn ih ) zraka, toplotn a energija koju bi tako upio
gurala je elek tron e natrag na njihove n orm alne putanje,
ali se pri tom oslobađala, u obliku v id ljivo g svjetla,
en ergija koja je bila apsorbirana iz zračenja u ltraviolet­
nih zraka. B udući da ta pojava zahvaća go to vo sve ke­
m ijske supstancije, čak i običnu kuhinjsku sol, iako, d o ­
duše, neke svjetlucaju jače a neke manje, N ijem ci su
tako d o b ili postupak za razotkrivanje vrlo velik o g broja
vrsta i tipova nevidljivih tinta.
G lavni je nedostatak nevidljivih tinta u tom e što se
p o m o ću njih ne m ože slati velika količina podataka, k o­
ličin a koju špijuni u suvrem enu ratu m oraju slati da bi
b ili efikasni. Jedan postupak slanja većih količina tek­
sta o d jed n o m sastojao se u tom e da su se obilježavala
slova teksta (o tv o re n o g ili k riptogram a) u novinam a
o to p in o m antracena u alkoholu. U n orm alnim o k o ln o ­
stima, tj. na p riro d n o m ili elek tričn om svjetlu, takve su
oznake b ile nevidljive, ali bi sjale kad bi na njih pale ul­
travioletn e zrake. M eđutim , budući da se n ovine o tp re ­
maju kao »p o šiljk e treće klase«,* to svakako nije d ola­
zilo u o b zir za brzo izvještavanje.
N ijem ci su tada izm islili nešto što je J. Edgar H oover,
d ire k to r FBI-a, nazvao »rem ek -d jelom neprijateljske
šp iju n aže.«** B io je to m ik ro d o t (m ikrotočka), fo to gra ­
fija veličin e štam parske točke, s koje se, p om oću m i­
kroskopa, m o ga o savršeno razgovjetno pročitati tekst
gusto otipkan pisaćim strojem na kom adu u redskog
papira norm alne veličin e i zatim m ikrofotografiran .
Ia k o su se m ik ro fo to g ra fijo m (naravno s m n ogo skrom ­
nijim sm anjenjem ) još 1870. pren osile poru ke iz opsjed­
nutog Pariza (p om oću golubova-listonoša), m ig što su
* U američkoj poštanskoj terminologiji to je naziv za obične po­
šiljke, koje se otpremaju običnim vlakovima i brodovima, a ne kao
hitne pošiljke. — Prev.
** Hoover je u jednom članku objavljenom 1947. u časopisu Reader's
Digest tvrdio da su sistem o kojemu je riječ razotkrili agenti FBI-a. Me­
đutim, Duško Popov tvrdi da je taj sistem on donio u New York
(s kompletnim priborom) i predao ga FBI-u. Popova je tim sistemom
opskrbio, poslavši ga u SAD kao svoga agenta, njemački Abwehr, ne
sluteći da on radi za britansku obavještajnu službu po čijem je nago­
voru bio pristao da ga »zavrbuje« Abwehr. Vidi: Sir John Masterman,
The Double-Cross System in the War o f 1939—1945 (London, 1972); Duš­
ko Popov, Šifra Tricikl (Naprijed, Zagreb 1974). — Prev.

159
ga agenti FBI-a d ob ili u siječnju 1940. o d je d n o g d v o ­
strukog agenta (»P a zite na točke - m n ogo m alih toča­
k a !«) izazvao je u FBI-u g o to v o paniku. A gen tim a FBI-a
samo što nisu iscurile oči dok su svuda zvjerali za tim
tajanstvenim točkam a; tek u k olovozu 1941. spazio je je ­
dan laboratorijski tehničar jed va prim jetnu sjajnu toč­
kicu na om otn ici nađenoj kod n ek og čovjek a osum nji­
čen og da je njem ački agent. Teh n ičar je u zeo nož i o p ­
rezn o o d gu lio prvi m ik rod ot kojega su se tako d o m o g li
A m erik an ci — i koji je b io m askiran kao točka otipkana
pisaćim strojem .*
U početku se operacija stvaranja m ik rod ota obavljala
u dvije faze. Špijunska bi se poruka najprije fo to g ra fi­
rala n orm aln om fotografsk om kam erom . Ta bi se fo ­
tografija razvila i d o b io bi se p ozitiv velik kao poštan­
ska.marka. U drugoj op eraciji ta bi se fotografija snim i­
la k roz naopako nam ješten m ikroskop, pa bi se tako
d o b io negativ fo to gra fije s p ro m jero m od p ol m ilim e­
tra. N egativ bi se zatim bacio u em ulziju za razvijanje da
se d ob ije pozitiv. (U p otreb ljavale su se standardne
em ulzije za razvijanje.) Špijun bi poslije toga uzeo »šp ri­
cu « za injekcije s ig lo m kojoj bi b io otpiljen šiljak. T o m
bi se iglom m ik ro d o t izvukao iz em u lzije i p ren io na pa­
p ir (s već otipkan im tekstom za kamuflažu), i to točno
na m jesto gdje je bila stavljena točka iza neke rečenice;
na nju bi se m ik ro d o t n alijepio p om oću kolodija, sa­
svim p rozirn e tvari koja se brzo suši i čvrsto drži. P ro ­
fesor Zapp, pronalazač m ikrodota, poslije je taj postu­
pak pojednostavnio, pa su se g o to v o sve op era cije m o ­
gle obavljati m ehanički (polu au tom atski) p o m o ću apa­
rature koja se m ogla strpati u kutiju veličin e to rb e za
spise. U to m n o vo m postupku m ik ro d o ti su b ili fo to g ­
rafski fiksirani, ali nisu bili razvijeni dalje o d faze nega­
tiva; zahvaljujući tom e b ili su sasvim prozirni, a ipak je
slika b ila jasna. U to m m anje u padljivom ob lik u lijep ili
bi se na ljep ilo k ojim se prem azuju ru b ovi o m o tn ica ili
m arke. Iak o m ikroskopski male, te su slike ipak b ile sa­
svim razgovijetne, sa svim svojim silno sitnim detalji­
ma, je r su se u em ulziji u potrebljavale anilinske boje,
k oje su snim ku kem ijski razvijale na m olek u larn oj ra­
zini, a ne na razini zrnaca kao u ob ičn oj fotografiji.

* Autor ovdje, naravno, iznosi već spomenutu Hooverovu verzi­

ju. - Prev.

160
 M ik ro d o ti su za nacističke obavještajce riješili p ro­
b lem kvan titete in form acija koju su m ogli slati njihovi
agenti. K u tije s p rib o ro m p rofesora Zappa poslane su
agen tim a u zem ljam a Južne Am erike. V eć kratko v rije ­
m e p oslije toga u N jem ačku je potekla prava bujica
obavještenja kam ufliranih u ob lik u pravopisnih točaka
u ljubavnim pism im a, p oslovn im dopisim a, obiteljskim
čestitkam a i porukam a, ili ponekad u obliku m ikrone-
gativa sk riven og ispod poštanske marke. U jed n o m tak­
v o m m ik rod otu koji je Abw ehr poslao jed n o m svom e
agentu, nalazilo se pitanje od kojega se A m erikan cim a
digla kosa na glavi kad su ga pročitali: »G d je se izvod e
pokusi s uranijem ?« T o pitanje došlo je u vrijem e kad
su se A m erik an ci očajn ičk i upinjali da sačuvaju tajnost
radova na stvaranju p rve atom ske bom be. Takozvana
»m eksikanska m ikrodotska gru pa« op erirala je iz je d ­
n og p red građ a M ex ico Cityja, m ik rofotografirala razli­
čite p rivred n e i tehničke publikacije koje se nisu sm jele
slati u E vropu (n a ročito am eričk i časopis Ir o n Age sa
silno zan im ljivim statistikam a o am eričkoj p roizvodn ji
čelik a ) i slala ih na adrese-javke u p ojed in im evropskim
zem ljam a, i to en groš — tako da je ponekad u jed n o m
pism u b ilo d o dvadeset m ikrodota! Jednako tako slali
su se tehnički crteži i nacrti. Znajući što treba tražiti i
na što treba m otriti, am erička je cenzura hvatala m n o­
ge m ik rod ote, a to je o m o g u ćilo FBI-u da jedn u za dru­
gom razbije velik broj nacističkih špijunskih m reža i
grupa u zem ljam a Latinske A m erike.

B udući da su poštanske pošiljke i kablogram i b ili

p o d strogom k o n tro lo m i da su neizbježno zakašnjavali,
nije b ilo ni najm anje n evjerojatn o da će se nacistički
agenti poslužiti radijem kako bi d o b ili na brzini i zao-
bišli cenzuru. A li A m erik an ci su ih i u eteru čekali
sprem ni.
U vrije m e mira, zadatak R adio-prislušnog odjeljenja
(R adio Intelligence D iv is io n ) F ederalne kom isije za k o­
m unikacije (Federal C om m unications Com m ission) b io je
da k o n tro lira p ro vo đ en je propisa o radio-kom unikaci-
jam a u eteru. Za v rije m e rata n jegovih 12 prim arn ih i
60 p od ređ en ih prislušnih stanica, te o k o 90 m obiln ih
prislušnih jedinica, »p a tro lira lo « je čitavim spektrom
rad io-valova tragajući za neprijateljskim tajnim stanica­
ma. Sve prislušne stanice b ile su teleprin terski poveza­

11 - S ifra n ti p ro tiv Špijuna 111 161

ne u jedinstvenu m režu za radio-lociranje; njezin se rad
k oord in ira o iz centra u W ashingtonu. Radio-prislušno
odjeljen je im a lo je tada najm oderniju i najnoviju teh­
ničku oprem u; jedan o d takvih za tadašnja m jerila » p o ­
sljednjih k rik o va « tehnike b io je jed an ap eriod ičn i p ri­
jem n i uređaj koji bi autom atski dao znak alarm a kad
god bi uhvatio b ilo kakav signal na b ilo kojoj frek ven ­
ciji na koju je b io podešen; m eđu te najm odern ije u re­
đaje pripadao je i uređaj nazvan »nju škalo« (sniffer),
tako m alen da se m ogao držati na dlanu, a ipak tako
osjetljiv da se pom oću njega m o g lo s u lice otk riti iz k o­
jega stana u nekoj velik oj zgradi dolazi signal.

U toku rutinskog rada tipičn e prislušne stanice

(pisat će poslije rata G eorge E. Sterling, šef RID-a),
patrole etera krstarile su svojim sektorim a, k on ­
trolirajući o d o zg o prem a d o lje i o d o zd o p rem a
gore sve frek ven cije u p o treb ljivo g dijela radio-
spektra, zapažajući stalne m eđaše što su ih sači­
njavale stanovite regularne em isije, prepoznavaju-
ći specifične m odu lacije poznatih odašiljača ili ka­
rakterističan stil kucanja M orseovih signala njim a
poznatih radio-telegrafista, zapažajući svaku p ro ­
m jenu u p rocedu ri em itiranja i zaustavljajući se
tek tolik o da p ro vjere p ozivn e znakove; ponekad
bi uhvatili kakav nepoznati signal i zatim snim ili
em isiju koja bi došla za njim, a često se d ogađ alo
da bi poslije toga alarm irali čitavu nacionalnu
m režu kako bi se zajednički lo cira o izv o r takvog
signala. U toku prosječn og m jeseca izv o d ilo se
o k o 800 takvih lociranja, a to je zn ačilo da se m o ­
ralo obaviti o k o 6000 individualnih m jerenja sm je­
ra.

Ta efikasnost, stvarana postupno u toku m n ogih pri-

jeratn ih godina, ulijevala je Japancima takav strah te su
jed n o m zgo d o m o d b ili zahtjev n ek og svo g agenta da
m u se om ogu ći m ontiranje vlastitog odašiljača; o d b ili
su ga s ob razložen jem da bi ga A m erik an ci ion ako
uhvatili čim bi m akar sam o pokušao em itirati. Čini se
da su im presion iran i b ili i N ijem ci; to m o žem o zaklju­
čiti p o tom e što je u toku čitavog rata na teritoriju SAD
rad io jedan jed in i osovinski odašiljač, k oji je pripadao
njem ačkoj am basadi u W ashingtonu. U p rvih n ek olik o

162
dana poslije stupanja Am erike u rat Nijem ci su pom oću
tog odašiljača, pozivnim znakom UA, htjeli stupiti u kon­
takt s B erlinom , ali nisu uspjeli. Nijedan njemački agent
nije čak ni pokušao uspostaviti radio-vezu s dom ovinom .
A li R ID nije tako uspješno op erira o samo na terito­
riju Sjedinjenih Država. N jeg o ve superosjetljive antene
hvatale su i tajnu M orseovu korespondenciju izm eđu
drugih kontinenata. T o je d alo sasvim n eočekivani do­
prinos savezničkom ratnom naporu. Čitava ta priča p o­
čela je zapravo još prije Pearl H arbora, kad je prislušna
stanica u M iam iju uhvatila u eteru em isije stanice s p o­
zivn im znakom UU2; ta se stanica služila u em itiranju
stanovitim nedopu štenim postupcim a, kršeći tako p ro ­
pise, pa je zato i upala u oči. Odm ah je alarm iran čitav
istočni d io m reže prislušnih stanica RID-a da se radio-
gon iom etrijsk im lociran jem ustanovi odakle em itira
UU2. Pokazalo se da je to Lisabon. Pošto su m jesec
dana hvatale sve em isije UU2, prislušne stanice u Pitts-
burghu i A lbu qu erqu eu o tk rile su napokon njezina ko-
respondenta. T o je bila stanica s p ozivn im znakom C N A
u Južnoj A m erici. U skoro se o tk rilo još nešto: da iz Li-
sabona em itira i stanica s pozivn im znakom BX7, ali da
ona zapravo nije ništa dru go n ego stanica UU2 s druk­
čijim p ozivn im znakom . Tjedan dana poslije toga o tk ri­
ven je i korespon den t stanice BX7: stanica s pozivn im
znakom NPD, postavljena u Portugalskoj Zapadnoj A f­
rici. T a k o su zapravo S terlin govi ljudi otk rili čitavu
m alu m režu od n ek o lik o radio-stanica. Dva pripadnika
RID-a, koji su se stjecajem ok oln osti p o čeli baviti krip-
toanalizom , A lb ert M cln tosh i Abraham Checkoway,
uspjeli su dekrip tirati transpozicijsku šifru k ojom su
b ile šifrirane poru ke što su ih izm jenjivale te stanice.
D ekriptati poru ka pokazali su da njem ački agenti u
neutralnim zem ljam a i kolon ijam a A frik e šalju B erlinu
izvještaje o svem u i svačem u — o kretanju brodova, o
p o k retim a trupa, o p olitičk im prilikam a u p ojedin im
zem ljam a. K a d su M cln tosh i C h eckow ay dekriptirali
jed n u poruku iz Lisabona, u kojoj je agentu s kodn im
im en om A R M A N D O b ilo indiskretno naređeno neka je ­
dan n jegov p om oćn ik »o s o b n o nosi pism a za g. M erc-
kela u P o rte r H otel, Duas Hacoes, V icto ria S treet«, za­
pečaćena je sudbina jed n e njem ačke špijunske m reže.
N e k o lik o tjedana nakon toga lik vid irali su je saveznički
kontraobavještajci.

163
 Pošto je R lD tako dokazao sposobnost, n jegov britan­
ski pandan. Radio Security Service, p on u d io mu je na
početku 1942. suradnju u m otren ju njem ačkih d ip lo ­
m atskih i špijunskih mreža. D vije su agencije uskoro
o tk rile da m n ogi nacistički tajni odašiljači mijenjaju p o ­
zivne zn akove svaki dan, da se to čin i po unaprijed d o ­
go vo ren u redoslijedu, da se fon d znakova p otroši za
m jesec dana i da se zatim ponavlja. B ritanci i A m e ri­
kanci katalogizirali su sve karakteristike individualnih
odašiljača i njihovih telegrafista, da bi ih m ogli id en ti­
ficirati ako se pojave na dru gim frekven cijam a i s dru­
gim p ozivn im znakovim a. M n o ge korisn e p odatke dale
su im različite kontraobavještajne službe — na p rim jer
p odatke o radio-telegrafskoj obuci koju nacistički agen­
ti prim aju u špijunskoj školi Abwehra u Ham burgu,
podatak da se, prije odlaska špijuna na zadatak, snim i
n jegov stil kucanja M o rseo vih signala kako bi se spri­
je č ile savezničke podvale, podatak o to m e kako špijuni
m ontiraju svoje p rim op red ajn ik e (k o ji se m ogu sm jes­
titi u običan k ovčeg) i kako ih spajaju s d irek cion aln im
antenam a k oje se m oraju okrenuti, »nanišaniti«, na N je­
m ačku da bi se u tom sm jeru slali najjači signali i sma­
njivala n jihova disperzija. K ad je rat u E vro p i došao u
odlučnu fazu, R ID je pratio 222 frek ven cije u potreblja­
vane u tajnom evrop sk om radio-prom etu; n jegovi su
ljudi razbili g o to v o sve njem ačke i talijanske špijunske
ra d io-k od ove i šifre i zahvaljujući to m e čitali g o to v o sve
p oru k e g o to v o svih njem ačkih radio-m reža.
N ek i su najspektakularniji uspjesi postignuti u Latin­
skoj A m erici. Ondje je otkrivan je brojn ih osovinskih
odašiljača o m o g u ćilo FBI-u da, uz p o m o ć lokalnih p o ­
licija i kontraobavještajnih službi, iskorijen i k o ro v na­
cističkih špijunskih m reža. Centrala RID-a prikupljala
je em isije triju glavnih nacističkih špijunskih m reža u
Brazilu, k oje su se služile odašiljačim a s p ozivn im zna­
k ovim a LIR , C E L i CIT. D ekriptaža k rip togram a što su
ih em itira le te stanice (b ili su to k rip togram i šifrirani
p o sistem u stupačne tran spozicije) om ogu ćila je RID-u
da neprestano opskrbljuje p od acim a F B I-ov latinskoa-
m eričk i ogranak; agenti FBI-a su na tem elju tih indicija
o tk rili i p oh vatali sve član ove tih m reža.
T o se d o g o d ilo i s m režom ok u p ljen om o k o odašilja­
ča s p ozivn im znakom CIT. U travnju 1941. stigao je u
R io de Janeiro in žen jer Josef Jacob Johannes Starzic-

164
zny. Prije toga završio je špijunsku obuku u špijunskoj
školi Abwehra u Ham burgu, a u A m eriku je dopu tovao
pod lažnim im enom , kao N iels Christian Christiansen.
K ad se iskrcao, uspio je prokriju m čariti crnu kožnatu
torbu u kojoj je b io m ali ali snažan odašiljač sa četiri
knjige k od ova i instrukcije snim ljene na m ik ro film o v i­
ma. M jesec dana poslije toga odašiljač je p očeo em iti­
rati s pozivn im znakom CIT. Taj i druga dva odašiljača
slali su u N jem ačku pravu bujicu podataka; njihove su
em isije uglavnom b ile nam ijenjene kontrolnoj stanici*
u Ham burgu, koja je u prom etu s njima prim jenjivala
pozivn i znak ALD , a na m n oge svoje poruke, em itirane
en clair, stavljala potpis Stein. O bavještenja su ob ičn o
bila vrlo kvalitetna. Na početku ožujka 1942. odašiljači
njem ačkih agenata kao da su pom ahnitali od silne ak­
tivnosti, je r je tada u R io de Janeiro u p lo vio d ivovski
putnički b rod Queen Mary; p retvoren u brod za tran­
sport trupa, n osio je o k o 10.000 vojnika, koji su bili p re­
bacivani u Evropu. Potapanje Queen M ary b io bi strašan
udarac za Saveznike, ne sam o zbog m ogu će p ogib ije to­
liko tisuća vojn ika (b rod je p lo v io sam ) i zb og gubitka
tran sportn og kapaciteta toga d ivovsk og broda, nego i
zato što bi to b io težak m oralni i propagandni udarac.
Z b o g sposobnosti da postiže izvanredno velik e brzine.
Queen M ary je p lo v io sam, bez pratnje ratnih brodova,
izvan konvoja. Čim je d o p lo v io u Brazil, nacistički su
agenti p o čeli slati u N jem ačku poruku za p oru kom da
bi se p od m orn ičk i »vu čji č o p o ri« obavijestili kako da
mu uđu u trag i postave zasjedu.
»Q ueen M ary d o p lo v io danas u 10,00 sati . . . m ora [o ti­
ći] na d n o«, ja v io je odašiljač C IT 6. ožujka 1942. Dva
dana poslije toga, odašiljač C E L je poslao ovu kratku
obavijest: »Q ueen Mary isp lovio 8. ožujka u 18 sati po lo ­
kalnom vrem en u .« Sutradan je radio-telegrafist stanice
C IT otkucao: »S Queen Mary potonut će i Churchill . . .
S retn o!« A li N ijem ci nisu znali da R ID hvata njihove
em isije. T rin aestog ožujka špijunski odašiljač L IR e m i­
tirao je jedn u p ola k o kucanu poruku na frek ven ciji od
11.220 kilocikla. Zahvaljujući tom e što je bila otkucana
tako polako, jedan prisluškivač RID-a u Laredu u Texa-
su lako ju je uhvatio od slova do slova. Poruka, e m iti­
rana u obliku kriptogram a, glasila je:

* U obavještajnoj terminologiji: stanica centra. - Prev.

165
V V V V EVI EVI EVI
1 WE OF W O N U G I UVBJ D L V C P NABRS CARTM IELHX YEERX
DEXUE VCCXP EXEEM OEUNM CMIRL XRTFO CXQYX EXISV
NXMAH GRSML ZPEMS N Q XX X ETNIX AAEXV UXURA FOEAH
XUEUT AFXEH EHTEN NMFXA XNZOR ECSEI OAINE MRCFX
S E N SD PELXA HPRE

Iz jed n e od prvih uhvaćenih poruka odašiljača L IR

Am erikanci su b ili saznali da nacistička špijunska gru­
pa, okupljena o k o tog odašiljača, tem elji svoj pozivni
znak i svoju transpozicijsku šifru na knjizi A xela Munt-
hea The Story o f San M ich ele (Priča o San M icheleu), za­
p ravo na jed n o m izdanju te knjige k oje se, zb og p o g o d ­
be s am eričkim izdavačem , nije sm jelo prodavati u SAD
i V elik o j Britaniji. S ifrer špijunske m reže ustanovio bi
stranicu te knjige, kojom će se poslužiti u šifriranju o d ­
ređen e poruke, tako da bi svom osob n om ključnom
broju p rib ro jio datum (redn i broj m jeseca plus redni
broj dana u tom mjesecu). Posljednji redak na tako p ro ­
nađenoj stranici M u n th eove knjige dao bi slova p o ziv­
n og znaka što bi ga L IR to g dana u potrijebio; prva tri
slova (ali uzeta obratn im re d o m ) uzela b i se kao p o ziv­
ni znak stanice u N jem ačkoj (k ojoj bi poru ka bila nam i­
jenjena), a posljednja tri slova (ta k ođ er obratn im re ­
d o m ) kao pozivn i znak agentskog odašiljača. Iz kriptoa-
nalize ranijih poruka R ID je znao da je osobni ključni
broj radio-telegrafista odašiljača L IR — 56. Za poruku
poslanu 13. ožujka to je značilo: 56 + 13 + 3 = 72. Na 72.
stranici M u n th eove knjige (knjiga je bila štampana na
en gleskom ) posljednja je riječ glasila give; zato je p o ziv­
ni signal odašiljača za taj dan b io EVI. P on ovljen i V
( V V W ) na početku kriptogram a zn ačio je von (od).
Poru ka je em itirana u ranim satim a 13. ožujka, ali je
zapravo bila šifrirana 12. ožujka — to jest ključem koji
je vrijed io za taj datum, a m o ga o se naći na 71. stranici
M u n th eove knjige (56 + 3 + 12). P rvi redak na toj stra­
nici glasio je: »/ w ould have know n how to master his
fear« (»Z n a o bih kako m ogu svladati n jegov strah«).
Zato su d ek rip teri RID-a postupili kao nacistički šifrer
koji je šifrirao taj kriptogram , to jest, u zeli su p rvih d e­
vet slova toga teksta (pazeći da se k oje ne ponovi, što
se u o v o m slučaju nije d o g o d ilo ) i d o b ili su ovo:
I W O U L D H A V
1 2 3 4 5 6 7 8 9

166
 Taj je ključ zatim u potrijebljen za dekriptiranje prvih
pet grupa k riptogram a (s tim da su ostala slova uzeta
kao »n u le «):
I W E O F W O N U G I U V B J D L V C P
12 3 2 3 4 149 659
Dekriptat, koji se tako dobio, glasio je:
»12. ožujka, 2304 sati, 149 slova, 659. poruka.« N ared ­
nom gru pom (N A B R S ) identificiran je agent; preostalih
149 slova upisano je zatim u stupačni transpozicijski
blok po ključu koji je d ob iven tako da su uzeta prva
slova prvih 20 redaka na 71. stranici knjige (s tim da su
preskočen i nepotpu ni reci) i pom oću njih d ob iven nu­
m eričk i ključ.* Rezultat je b io ovaj:

p rva slova j B M R A A T M A T S U N E U F F N P T
redaka
k lju č 8 4 9 14 1 2 16 10 3 17 15 19 11 5 2 0 6 7 12 13 18

S P R U C H X S E C H S N U L L X V O N
V E S T A X A N X S T E I N X X Q U E E
N X M A R Y X Q U E E N X M A R Y X A M
X E L F T E N X E 1 N S A C H T X U H R
M E Z X M E Z X V O N D A M P F E R X C
A M P E I R O X C A M P E I R O X A U F
H O E H E X R E C I F E X R E C I F E X
G E M E L D E T X

Jednostruka transpozicija bila je d ovoljn a za dekrip-

tažu (s tim da su znaci X označivali razm ake m eđu ri­
ječim a), i otvo ren i se tekst m ogao pročitati n eposredno
iz tablice. G lasio je: »S p ru ch sechs n u li von Vesta an Stein
Queen Mary Queen M ary am elften einsacht u h r M E Z M E Z
von damdfer Cam peiro aufgemeldet. « * * U p rijevod u je
glasio: »P oru k a šest nula od V este za Stein. Parob rod
Cam peiro v id io kod R ecifea Queen M ary jedan aestog u
jedan osam [18] sati po M E Z [sredn joevropskom vrem e­
nu].«
Ali, sav taj silan n ap or njem ačkih agenata da prikupe
građu za taj podatak i da ga pošalju pao je u vod u kad
je Queen Mary, vjerojatn o alarm iran o vim dekriptaža-
ma, jurnuo ravno p rek o Atlantika, izbjegao p o d m o rn i­
cam a i sretno d o p lo v io u Englesku sa svih deset tisuća
vojn ika koje je transportirao. Poru ke u vezi s Queen
M ary b ile su zapravo posljednje što su ih poslale te tri

* A - 1, 2, 3; b = 4: E - 5; F - 6,7; I = 8 itd. - Prev.

w* Tekst se dobiva vodoravnim čitanjem redaka na tablici. - Prev.

167
nacističke špijunske m reže. Brazilska policija, kojoj je
sve p otreb n e podatke dao F B I i kojoj je p om agao i je ­
dan agent RID-a, uhapsila je 10. ožujka Starzicznyja i
sve agente njegove grupe, a m alo zatim pohapšeni su i
član ovi drugih dviju mreža. Uhvaćeno je više od d vije
stotine agenata, njihovih sim patizera i jataka, i tako su
te tri špijunske m reže potpuno uništene.
M reža o k o odašiljača L IR nije bila jed in a njem ačka
špijunska m reža koja je počinila kapitalnu glupost p o ­
slavši k roz eter ključ svoga šifarskog sistem a i o m o g u ­
ćivši tako da ga netko uhvati. N ajbolje organizirana na­
cistička špijunska m reža u Južnoj A m erici, koja je slala
u N jem ačku izvještaje putem stanica P Y L i PQ Z u Čileu,
uništena je u veljači 1944. d o b rim d ijelom zahvaljujući
upravo podacim a d o kojih su došli R ID i FBI. S ef te
m reže m ajor L u d w ig von B oh len rek ao je poslije rata:
»N aša kardinalna greška bila je u tom e što naš p rvo b it­
ni ključ nije b io dovoljan, i što sm o drugi ključ transmi-
tirali zajedn o s prvim . Da [neprijatelju] nije p ošlo za ru­
k om dekriptirati riječ za iden tificiran je u kom u n icira­
nju, ne bi b io uspio razbiti naš kod.«
Ipak su d vije stanice kom u n icirale s H am b u rgom a
da ih R ID nije o m eta o — prem da su ob je em itira le s te­
ritorija Sjedinjenih Država. Prva je im ala pozivn i znak
CQ D X V W 2 (CQ je b io tzv. opći p oziv na slušanje, D X
je značilo da se želi uspostaviti kontakt na veliku uda­
ljenost, V je značilo von (» o d « ), a W 2 je b io prefiks koji
su im ale am aterske radio-stanice u takozvanoj »d ru goj
zo n i« (S A D ) na kojoj se nalazio i L o n g Island. Dva ili tri
slova, koja su im ala d o ći iza prefiksa W2, nisu se upo­
trebljavala.
Ovaj je odašiljač p o č e o em itirati 15. svibnja 1940. u 18
sati, pokušavajući da uhvati vezu s A bw ehrovom stani­
co m u H am burgu na frek ven ciji od 14.300 d o 14.400 ki-
locikla; b io je sm ješten u m aloj kući kraj m jesta C en ter­
p o rt na L o n g Islandu. Poslije n ek olik o p rvih op rezn ih
kontakata ham burška je stanica s p ozivn im znakom
A O R poslala 31. svibnja svoju prvu kodiranu poruku
n orm aln e dužine, zahtijevajući podatke o m jesečnoj
p rod u k ciji aviona u SAD, broju aviona koji se izvoze, i
o to m e u k oje se zem lje izvoze (p o g o to v o su b ili važni
p od aci za Francusku i Englesku), otprem aju li se avion i
b ro d o v im a ili zrak om (tak o da ih od vezu p iloti), kupuju

168
 li se na kredit ili p o sistem u »plati-i-nosi« (cash and ca­
rry). Poru ke su b ile šifrirane transpozicijskim siste­
m om , sličnim o n o m e što ga je prim jenjivala m reža LIR.
K a o ključna knjiga služio je bestseler R achele Field, A ll
This, and Heaven T o o (S ve to i još nebo). Čini se da je
to b io standardni nacistički špijunski sistem šifriranja u
A m erici; to zaključujem o po tom e što su se njim e slu­
žila i d vojica njem ačkih agenata koji su uhvaćeni u Ne^
w arku 1943. godine. F B I je poru ke em itirane iz Center-
p orta čitao direktno, tako da ih njegovi d ek rip teri nisu
m o ra li dekriptirati; nije to b ilo zato što su G -m eni* bili
ču d o tvo rci ili vidovnjaci, nego zb og m n ogo jedn ostavn i­
je g razloga. R iječ je naprosto o tom e da je špijunske iz­
vještaje sastavljao, šifrirao i em itirao sam FBI.
T ob ožn ji radio-telegrafist stanice u Centerportu bija­
še W illia m G. Sebold, am eričk i građanin rođen u N je­
m ačkoj, kao N ijem ac, koji je tajno radio za FBI. K a d se
S eb old 1939. vratio u M iilheim , svoj rodn i grad u N je­
m ačkoj, da ga posjeti, Gestapo m u je ukrao pasoš, a kad
je on došao p o pasoš, gestapovci su m u zaprijetili da će
mu, ako ne pristane da radi za njih kao njem ački špijun
u A m erici, ubiti djeda Židova. S ebold se uspio p ovezati
s a m eričk im konzulatom u Kolnu, posavjetovao se s
predstavn ikom tajne službe u konzulatu i d o g o v o rio s
njim da to b o že prihvati njem ačku ponudu. Nacisti su
ga tada poslali na tečaj u špijunsku školu Abwehra u
Ham burgu; 8. veljače 1940. vratio se u Am eriku, p o v e ­
zao se s nacističkim agentim a čije je adrese i im ena d o ­
bio o d Nijem aca, i m on tira o radio-stanicu koja je im ala
slati njih ove izvještaje u Njem ačku.
Z apravo su odašiljačem u C enterportu baratala dva
agenta FBI-a, koji su i šifrirali i em itirali poruke. T e k ­
stove poruka sastavljali su stručnjaci (često na tem elju
izvještaja S eb old ovih nacističkih agenata) pazeći pri
tom da u njim a bu de d o v o ljn o istinitih, točnih podata­
ka, da djeluju autentično, i, osim toga, d o vo ljn o lažnih
podataka da se N ijem ci obm anjuju. Istod ob n o su drugi
agenti FBI-a, k oristeći se kontaktim a k oje je S ebold
im ao s agentim a, prikupljali dokazni m aterijal p rotiv
F red erick a J. Duquesnea, šefa čitave te m reže, i drugih

* G-man (pl. G-men) — nadimak agenata FBI. Zapravo je to kra­

tica nadimka »government man« (vladin čovjek). Agenti FBI-a dobili
su taj nadimak zato što je FBI federalna policija (policija federalne
vlade). — Prev.

169
nacističkih agenata. Na dan 28. lipnja 1941. F B I je m u ­
njevitom op era cijom u isti m ah pohapsio sve nacističke
agente. T ak o je uništena najveća špijunska m reža o tk ri­
vena u Sjedinjenim Državam a u razdoblju p rije Pearl
Harbora.
Još je uspješnije vukao naciste za nos dvostruki špi­
jun ND98. Agent ND98 b io je p o zanim anju poslovan
čovjek, vlasnik uvozno-izvozne firm e. N ijem ci su ga za-
vrbovali, ali ih je on izdao čim je stigao u zapadnu he­
m isferu sa zadatkom da on dje nastavi špijunsku djelat­
nost za Njem ačku. I on je, kao Sebold, m on tirao rad io­
stanicu na L on g Islandu, i odatle, p od n adzorom FBI-a,
kljukao naciste pažljivo izabranom m ješavinom istina i
laži. Tako je, na prim jer, dao jedanput na znanje da
A m erikan ci tob ože priprem aju veliku desantnu o p era ­
ciju na sjeverne K u rilske o to k e u Pacifiku. T o je zapra­
v o bila fingirana operacija, nužna da se pažnja Japanaca
odvrati od p ravog cilja jed n e velik e op era cije — desanta
na M arshallsko otočje. Abw ehr je o to m e odm ah ob a vi­
jestio Japance. Poslije, kad je sve b ilo gotovo, Združeni
štab načelnika generalštabova obavijestio je F B I da je
akcija dvostru kog špijuna ND98 p o svoj p rilici p rip o ­
m ogla uspjehu invazije na M arshallsko o to čje (u veljači
1944). N ijem cim a su se tako sviđali podaci k oje su d o ­
b ivali od ND98 da su mu za njih platili 55.000 dolara. S
njim su održavali vezu od 20. veljače 1942, kad je em i­
tirao prvu od n ek olik o stotina poruka, d o sam og zavr­
šetka rata. Zapravo je veza prekinuta tek 2. svibnja 1945
— kad su B ritanci osvojili H am bu rg i radio-stanicu pu­
tem koje se održavala.
A li to je bila prava dječja igra u u sporedbi s najvećom
radio-obm anom u dru gom svjetskom ratu.*

* Dok je pisao ovu knjigu, autor još nije znao za kudikamo veću
obmanjivačku operaciju koju su u drugom svjetskom ratu organizi­
rali Britanci, tzv. » Double X System«. Riječ je o suradnji nekoliko de­
setaka agenata Abwehra (kompletne mreže Abwehra u Engleskoj),
koji su kljukali Nijemce lažnim podacima nekoliko godina. Zanimlji­
vo je da se za tu operaciju saznalo u javnosti tek sedamdesetih go­
dina, kad je sir John Masterman, profesor povijesti u Oxfordu, jedan
od organizatora te operacije, napisao o tome knjigu. Vidi: autorov
predgovor hrvatsko-srpskom izdanju; A. C. Brown, Velike obmane dru­
gog svjetskog rata: sir John Masterman, The Double-Cross System in the
War o f 1939—1945; Duško Popov, Šifra Tricikl; serija intervjua K_ Mi-
lesa s Mastermanom i nekim visokim funkcionarima britanske oba­
vještajne službe u drugom svjetskom ratu (»Vjesnik u srijedu«), —
Prev.

170
 N ijem ci su to nazivali Funkspiel — i sasvim je sigurno
da prikladn iji naziv nisu m o g li izm isliti. Funk znači »ra ­
d io «, Spiel znači »ig ra « — a Funkspiel znači »radio-igra«.
N ikakav p rijevo d ne m ože potpu no rekonstruirati zna­
čenje što ga ta riječ im a u njem ačkom jeziku. H istoričar
špijunaže Ladislas Farago, jedan od najboljih stručnjaka
za povijest njem ačke špijunaže, kaže: »T a riječ im p licira
nekakav tajanstveni orkestar zvona (ca rillon ) koji svira
m elod iju sličnu onoj što ju je pjevala L o re le i i njom e
m am ila u sm rtnu klopku ljude koji bi je slušali.«
S e f Funkspiela koji je postigao najspektakularniji re­
zultat od svih »radio-igara«, bijaše u to vrijem e 46-go-
dišnji m ajor H erm an J. Giskes, Rajnlanđanin koji je sav
svoj živo t otkako je odrastao p ro v e o u njem ačkoj vo j­
sci. Giskes je b io šef n izozem skog ogranka Sekcije I I I F
(kontrašpijunaža) Abwehra. Ali, prem da je Abw ehr im ao
vlastite i v rlo efikasne m ob iln e jed in ice radio-prislušne
službe, Giskes se u svojim operacijam a radije koristio
uslugam a radio-prislušne sekcije tzv. Ordnungspolizei,
tj. vojn e oku pacion e p olicije u N izozem skoj.
N ijem ci su p očeli lagano potezati k on opce svoga ve­
lik o g cariltona kad su za sebe zavrb ovali debelog, šepa­
v o g i u vijek zn ojn og N izozem ca G eorgea R idderhofa, pa
je on tako postao njihov V -M ann (V -čovjek). V -M ann je
b io naziv za agente koji bi se, predstavljajući se kao ro ­
doljubi, in filtrirali u podzem n i pok ret otp ora i zatim
obavještavali N ijem ce. R idderh of, kojem u je Giskes dao
kodni naziv F2078, im ao je u toku prvih m jeseci rada
m alo uspjeha i p od n osio je m ršave izvještaje. T o je b ilo
u vrijem e dok se još tru dio da stekne p ovjeren je jed n e
grupe nizozem skih tajnih agenata, koja je op erirala u
Haagu.
U isto vrijem e d ok se to zbivalo, prislušne jed in ice
Abwehra in terceptirale su i d ek rip tirale p oru ke koje je
pet puta tjedno slao tajni odašiljač s pozivn im znakom
U B X . A paratu re za u tvrđivanje m jesta signala malo-po-
m alo su razotkrivale kretanje tog odašiljača, zatvarajući
tako m režu o k o njega. N apokon, je d n o g dana u osam
sati ujutro, njem ački su vojn i p olicajci nahrupili u kuću
u k ojoj se u tom času nalazio odašiljač. Uhapšeni su ra-
dio-telegrafist i n jegov pom oćnik, i zaplijenjena je sta­
novita k oličin a p rib ora za šifriranje zajedno sa sam im
odašiljačem i d ijelo m špijunskog m aterijala.

171
 T o je b io prvi velik i uspjeh S ekcije I I I F za N izo zem ­
sku, i Giskes je odm ah p o č e o pom išljati na to da poku ­
ša »izvrn u ti« U B X i u potrijebiti ga u F u n k sp ielu — to jest
postići da taj odašiljač i dalje em itira, ali p o d njem ač­
kom kontrolom , i to tako da B ritanci ne naslute da je
»p ro v a lje n «. Prednosti Funkspiela bijahu doista velike.
A k o bi se, uzm im o, N ijem ci uspjeli služiti odašiljačem
za koji bi Britanci vjero va li da je još uvijek u rukam a
p o d zem n o g pokreta otpora, Abw ehr bi m ogao saznavati
vrlo m n ogo o neprijateljskim nam jeram a iz instrukcija
k oje bi d olazile iz Londona, a to bi se onda iskorištava­
lo da se onem ogućavaju savezničke vojn e op eracije i
razbijaju druge grupe p ok reta otpora. U jedno su se Sa­
vezn icim a m ogli slati lažni podaci, što bi, ako bi uspje­
lo, im alo dvostruki rezultat: u p rvo m redu p ropadali bi
saveznički planovi zasnovani na tim podacim a, a drugo,
saveznički bi kom andanti zb o g toga izgubili p ovjeren je
u vlastitu obavještajnu službu. Funkspiel zapravo funk­
cio n ira u eteru posve jed n a k o kao što dvostruki agent
fu n kcion ira kao osoba. Abw ehr je sm atrao Funkspiele
tako vrijedn im a da im je, ako je to b ilo p o treb n o za nji­
h o v uspjeh, potčinjavao sve dru ge op eracije i planove.
Sto se tiče p od zem n og p ok reta otpora, n jegovi su čla­
n ovi b ili svjesni go lem e opasnosti od Funkspiela; zato
su, da obesh rabre i om etaju N ijem ce, p od m etali p akle­
ne strojeve u odašiljače, da eksplodiraju kad N ijem cim a
padnu u ruke, stavljali su paklene strojeve i u vrata što
su v o d ila u prostoriju s odašiljačem — i čak su u tim
prostorijam a ostavljali polu prazn e b oce s otrova n im
konjakom .
A li Giskesu nije p ošlo za ru kom »p re o k re n u ti« stani­
cu U B X . N ije uspio saznati neke detalje, nužne da em i­
tiran je zvuči autentično, a radio-telegrafist ih nije h tio
od ati ia k o je b io p odvrgn u t torturi. Poslije su zarob lje­
na jo š d va afusa (kako su N ijem ci ponekad nazivali špi­
junske odašiljače), ali su p rop a li svi pokušaji N ijem aca
da ih »p re o k re n u «. M eđutim , ti su neuspjesi sauno p o ­
veća li G iskesov apetit.
K a o slabašno svjetlo na kraju tunela, m ogu ćnost da
se uspije p ojavila se u siječnju 1942. R id d e rh o f je ja v io
da će grupa p ok reta otpora, u koju se ubacio, uskoro
d o b iti iz B ritan ije oružje i drugu op rem u što će b iti ba­
čen o pad ob ran im a na m jesto utanačeno radio-vezom .
»Id i na S jevern i p o l i pričaj on d je te glu posti!« napisao

172
je Giskes ljutito na R id d erh o fo v izvještaj. »R a d io v e z a
izm eđu N izozem sk e i B ritanije naprosto ne postoji.«
Ali, sam o n ek o lik o dana nakon toga Fu B (prislušna sta­
nica O rdnungspolizei) o tk rio je novu radio-vezu. T o je
bila veza izm eđu je d n o g odašiljača u ju žnom dijelu N i­
zozem ske (s p ozivn im signalom R L S ) i jed n e stanice u
Engleskoj, sjevern o od Lon d on a (s p ozivn im znakom
P T X ) — a N ijem ci su znali da ta stanica, doduše s dru­
gim p o zivn im signalim a, kom u nicira s m n ogim tajnim
radio-stanicam a pok reta o tp o ra u E vropi. R id d erh ofu
je n aređen o da to odm ah ispita. U skoro se vra tio s p o ­
datkom da u pravo grupa u koju se in filtrira o posjeduje
odašiljač s p ozivn im znakom RLS. Abvvehrovac koji je
s njim od ržavao vezu, n jegov »k on tak t«, »viša veza«,
ob avijestio je o to m e Giskesa, i u svom izvještaju p red ­
lo žio u šali da se Funkspielu, koji će iz toga nastati, dade
konspirativni naziv »S jevern i p o l«. Pročitavši to Giskes
je prasnuo u smijeh, a zatim je slegnuo ram enim a i re­
kao da pristaje. T a k o je taj Funkspiel d o b io kodni naziv
NO RD PO L*
O dm ah je započela prism otra RLS-a, kako na tlu tako
i u eteru. Fu B (tj. prislušna stanica Ordnungspolizei,
koja je u o v o m slučaju radila za Abw ehr) uskoro je ra­
zo tk rio satnicu em isija RLS-a i rutinske aspekte em iti­
ranja. Isto d o b n o je rad iogon iom etrijsk a služba otkrila
m jesto s kojega em itira. B io je to stan u jed n oj stam be­
noj zgradi u ulici Fahrenheitstraat u Haagu. P o instruk­
cijam a Abwehra, R id d e rh o f je ubacivao u nizozem sku
m režu svakakve inform acije, točne i lažne; m eđu njim a
je tako ubačena i in form acija da je njem ačka krstarica
* RSHA, koji je imao vlastitu, zasebnu sekciju za domaću kontra-
špijunažu (Sekcija IV E), često je dolazio u sukob s Abwehrovom sek­
cijom za kontrašpijunažu (Sekcija III F) zbog različitog gledanja na
zapravo identične zadatke. RSHA je NORDPOLU dao svoj poseban
naziv: ENGLANDSPIEL. U ovom slučaju (kao i u nekim drugim, slič­
nim) RSHA je stao na stanovište da je važnije uništiti neku podzem­
nu mrežu otpora nego izvoditi s njom nekakve Funkspiele. To je do­
velo do nekoliko sukoba s Abwehrom. Giskes se na kraju krajeva
ipak sporazumio s RSHA-ovim čovjekom na istom položaju, tj. sa še­
fom nizozemskog ogranka Sekcije IV E, Sturmbannfilhrerom Josep-
hom Schreiederom; dogovorili su se da će Abwehr biti nadležan za
ono što se događa u eteru, dok će RSHA hapsiti na tlu. To rivalstvo
nije postojalo samo u Nizozemskoj nego svugdje i ometalo je napore
njemačke kontraspijunaže. Zapravo je bilo odraz i posljedica pod­
zemne borbe na vrhu između Himmlera, kao vrhovnog šefa RSHA,
i admirala Wilhelma Canarisa, šefa Abwehra. Himmler je tu bitku na
kraju krajeva dobio, pa je RSHA apsorbirao Abwehr. Canaris je smi­
jenjen, poslije i uhapšen, i na početku 1945. obješen. - Autor

173
 Prin z E ugen došla na popravak u Scheidam . Za m jesec
dana prikupila je Sekcija I I I F d o vo ljn o tehničkih i dru­
gih podataka o radu RLS-a da se m o g lo zaključiti kako
bi se m ožda isplatilo pokušati zaigrati Funkspiel. D ogo­
vo ren o je da će p rilik om p rve naredne em isije RLS-a
na nju biti izvršen napad kako bi se uhapsili telegrafisti;
istodobn o će biti pohapšeni svi drugi član ovi te grupe,
najviše zato da im se zatvore usta, da ne bi m ogli javiti
Lon d on u kako N ijem ci igraju Funkspiel, a htjelo se, na­
ravno, i da se uništi mreža.
U petak 6. ožujka 1942. točn o u 18 sati četiri naoko
običn a autom obila, u kojim a su sjedili njem ački p olicaj­
ci u civilu, blokirala su sve izlaze iz Fahrenheitstraata.
N a stražnjem sjedalu je d n o g a u tom ob ila čovjek u civ il­
n om od ijelu čuo je krckanje k oje je o tk rilo da radiote-
legrafist nam ješta frekvenciju na svom odašiljaču. Gis-
_ kes je b io planirao da n jegovi ljudi nahrupe u stan u k o­
jem u je b io odašiljač prije n ego što radiotelegrafist
uhvati vezu s Lon don om , kako bi ga sp riječili da o b a ­
vijesti L on d on o svom e hapšenju. Ali, radiotelegrafista
je u posljedn jem trenutku ob avijestio vlasnik kuće da
se na u lici nalazi n ek olik o nepoznatih a u tom ob ila s ne­
pozn atim ljudima. Shvativši odm ah što se događa, te-
legrafist je prekinuo em itiranje, d oh vatio tri šifrirane
poru ke i dao se u bijeg, ali su ga p olicajci zgrabili na­
kon sam o n ek o lik o koraka, a zatim su nahrupili u stan.
M a lo kasnije našli su m ali putnički k o včeg s odašilja­
čem i različitim papirim a, ali ne u sam om stanu nego
dolje, u dvorištu, na dva k on opca na k ojim a se sušilo
rublje; on dje se zaustavio kad ga je k roz p ro zo r bacila
žena vlasnika kuće vidjevši da dolaze N ijem ci.
O dm ah je počela velika igra m ačke i miša. R a d io te­
legrafist, H ubertus M. G. Lauvvers, točn o je znao što tre­
ba da čini i kako da se ponaša u takvoj situaciji, je r je
to b io naučio u špijunskoj školi u E ngleskoj d ok se p ri­
p rem a o da postane špijun. B ilo m u je rečen o da će na­
cisti, najprije blagim uvjeravanjem a zatim torturom , si­
gurno pokušati da ga »p rid o b iju « za suradnju, i to upra­
v o kao radiotelegrafista, to jest da sám kuca njih ove ob-
m anjivačke depeše; N ijem ci će to uraditi zato što znaju
da će Englezi, koji o d ličn o poznaju n jegov stil kucanja,
od m ah o tk riti podvalu ako se pokuša ubaciti kakav nje­
m ački radiotelegrafist. Sm atralo se p oželjn im da uhva­
ćeni agenti ne budu m učeni — ne zb o g sam ilosti prem a

174
njim a nego naprosto zb og opasnosti da pod m ukam a
odaju doista važne tajne, u p rvom redu im ena drugih
članova grupe; zato su agenti d o b ili direktivu da tob ože
pristanu na suradnju s neprijateljem , ali svakako upo­
zo re Englesku da su uhvaćeni i da je njihov odašiljač u
rukam a neprijatelja. Kako? Tako da upute »nečujni
ala rm « — to jest da u emisijam a, koje budu m orali e m i­
tirati na zahtjev Nijem aca, ne upotrijebe poseban, d o g o ­
voren i kon troln i znak — znak da su na slobodi, da em i­
tiraju slobodno.
Taj znak, koji je služio kao potvrda autentičnosti e m i­
sije, agent je m o ra o ubaciti u svaku poruku koju bi em i­
tirao u norm aln im uvjetim a, na slobodi. Znak se ne­
prestano m ijenjao da ga N ijem ci ne otkriju. T o je često
bila unaprijed d o g o vo ren a num erička grupa, koja se
m orala ubaciti na unaprijed d o g o v o re n o m jesto u krip-
togram u; d ob ivala se i m ijenjala po o d ređ en o m postup­
ku, na p rim jer tako da bi agent zb rojio datum, vrijem e
em itiranja i svoj »o s o b n i« ključni broj, tj. broj koji je
pripadao sam o njem u i koji su znali sam o on i centrala.
Ili, drugi prim jer: poslije svakog d esetog ili jedanaestog
slova kriptogram a (p rem a d o g o v o ru ) ubacio bi se X.
Prim jenjivani su zapravo najrazličitiji postupci. A k o bi
u L on d on došla poruka bez toga znaka ili s ne posve
ispravnim znakom (m o g lo se pretpostaviti da N ijem ci
poznaju tu tehniku jed n a k o kao Englezi i da su m ožda
naslutili, ali ne sasvim točno, u čem u je »š to s «) — cen ­
trali bi b ilo jasno da nešto nije u redu, da su N ijem ci
m ožda zaigrali Funkspiel.
K a d bi Saveznici tako otk rili (ili kad bi na kakav dru­
gi način o sjetili) da imaju posla s Funkspielom — pružala
im se prilika da zaigraju svoj Funkspiel — kao »k o n tru «
njem ačkom . I dok bi u takvoj n ovoj situaciji N ijem ci
m islili da E ngleze vuku za nos, pa bi ih kljukali lažnim
podacim a i ujedno nastojali da iz njih izvuku točna ob a­
vještenja, E nglezi bi im vraćali istom m jerom ; kljukali
bi ih lažnim p od acim a i dedu cirali bi njem ačke planove
»o k reću ći na glavu « lažne podatke koje bi d ob ivali od
Nijem aca. T o što su E nglezi znali da Abw ehr im a v rlo
visok o m išljenje o pod acim a d o kojih dolazi pom oću
Funkspiela čin ilo je, naravno, englesku igru još efikasni­
jom . N adm u drivan je njem ačkih lisaca, iskorištavanje či­
njenice da N ijem ci vjeruju kako protivn ika vuku za nos,

175
a ne sluteći da su prave žrtve zapravo oni, ob m an jiva­
nje obm anjivača n jegovim vlastitim postupkom o b m a ­
njivanja — svi ti snovi o kojim a snivaju špijunski šefovi
i organizatori postali bi ostvarivi, ušli bi u svijet prak­
tično m ogućeg, čim bi se pokazalo da u n ekom kripto-
gramu nedostaje onaj znak za provjeru n jegove auten­
tičnosti.
Zbog svega toga, d o k le god je njegov znak ostajao nje­
gova tajna, Lauvvers se nije m ora o bojati da će izazvati
nesreću ako prihvati ponudu N ijem aca da s njim a su­
rađuje i oda im svoju proceduru em itiranja. Zapravo je,
baš naprotiv, m ogao biti siguran da će ih izigrati ako
pristane na suradnju, i da će to za Saveznike biti koris­
nije n ego ako suradnju odbije. U svakom slučaju d o g o ­
d ilo se u pravo on o što su mu bili rekli u špijunskoj ško­
li da će se dogoditi. Nacisti su zap očeli blago, u ruka­
vicama, i to odm ah nakon hapšenja, jo š prije n ego što
će ga iz Fahrenheitstraata prevesti u zatvor. S ef Fu B, p o­
ručnik Heinrichs, rekao mu je da m ože kao od šale
dekrip tirati sve tri poru ke nađene kod njega. Lauvvers
je poslije rata ispričao što se tada d ogod ilo: »H ein rich s
m i je rekao kako će m i pružiti šansu da se izvu čem živ.
K a d sam ga zapitao kako on to sebi zamišlja, o d g o v o rio
je da ću se spasiti ako mu d o b ro vo ljn o odam sve p o je ­
dinosti u vezi s m ojom šifrom ; ako to učinim, ne samo
da ću sebi spasiti život n ego ću se spasiti od gadnih
muka. O d g o v o rio sam da m i se n jegov p rijed lo g čini
razboritim , a zatim sam m u ob eća o da ću uraditi što od
m en e zahtijeva, ali pod jed n im uvjetom : da m i dokaže
kako oni doista čitaju naše kriptogram e, a to m ože uči­
niti tako da d ek rip tira barem jednu od on e tri poruke
što su ih pronašli kod mene. A k o on to uradi, shvatit ću
da o tp o r ne bi im ao smisla. H einrichs je odm ah pristao.
Sjeo je za stol, udubio se u tu 'igru pasijansa’, kako je
rekao, i poslije otp rilik e dvadeset m inuta p ob jed on os­
n o izjavio: 'R ije š io sam poruku. O na glasi: Krstarica
P rin z E ugen nalazi se u S ch ied a m u .« B ilo je to potpu no
točno, ali treba napom enuti nešto što Lauvvers u tom
času nije m oga o znati. Tu je poruku njem u i n jegovim
d ru govim a p o nalogu N ijem aca p od m etn u o R idderh of;
oni su je već je d n o m em itirali, pa je to o m o g u ćilo Hein-
richsu da razbije njihov sistem šifriranja.*

* Naravno, usporedbom otvorenog teksta i kriptograma. - Prev.

176
 G lu m eći da je zaprepašten tom dem on stracijom nje­
m ačk og sveznanja (zapravo nije m ora o m n ogo glum iti
je r je doista b io zaprepašten), Lauvvers je održao ob eća ­
nje i dao je H einrichsu detaljne podatke o svom šifar-
skom sistemu (k o ji se tem eljio na dvostrukoj transpo-
ziciji, s gru pom »n u la«, tj. lažnih znakova, na početku i
kraju poruke). Ali, naravno, nije ni pisnuo o on om naj­
važnijem , to jest o tajnom znaku da je sve u redu. K ad
je poslije toga od ved en na saslušanje Giskesu, ovaj je iz­
nenada rekao: »Tako, a sada nam lijepo recite kakvu
grešku treba da p očin ite.« Lauvvers je doista m orao na­
praviti grešku u em itiranju da pokaže centrali kako je
sve u redu: m ora o je h otim ičn o pogriješiti u šifriranju
šesnaestog slova o tv o re n o g teksta. Ta je greška m orala
biti takva da nije ni u kom slučaju m ogla nastati slučaj­
no ili nehotice, u zm im o tako d a je slučajno ispuštena ili
dodana kakva točka ili povlaka u M orseovu ekvivalen ­
tu toga slova. P o tom sistem u nije se, na prim jer, sm jelo
d o g o d iti da se kakav s (.. .) slučajno zam ijeni s i (. .) ili
sa h (. . . .) n ego se m o ra o zam ijeniti s t (—).
Sasvim slučajno, šesnaesto slovo u dvjem a od triju
poru ka k oje su zaplijenili N ijem ci b ilo je slovo o, i to u
oba slučaja u istoj riječi: stop. Lauvvers je zato od lu čio
da u jed n o j depeši p retvo ri o (--- ) u i (. .), a da ga u dru­
goj p retvo ri u e (.). N ijem cim a je »o b ja sn io « kako se nje­
g o v tajni znak sastoji u tom e da u svakoj depeši koju
n orm aln o em itira p rom ijen i stop u step ili stip. (D o b ro
m u je došla čudesna k oin cid en cija zb og k oje se upravo
stop našao na tom mjestu.) N ijem ci su prih vatili to ob ja­
šnjenje.* Poslije toga, siguran d a je sve u redu, Lauvvers
je pristao da um jesto N ijem aca barata zarob ljen im od a­
šiljačem , a u red io je i da sam obavi šifriranje, kako bi
b io siguran da će onaj lažni znak sigurnosti biti doista
em itiran. Č vrsto je vjero va o da će nizozem ska sekcija
SOE-a (Special O perations Executive), britanske službe
koja je im ala zadatak da organizira, p om aže i k o o rd in i­
ra aktivnost p od zem n ih organizacija o tp o ra u oku pira­
noj E vropi, vid jeti n jego vo u p ozoren je i poduzeti p o ­
treb n e m jere.
P rva red ovn a em isija Lauvversova odašiljača poslije
n jegova hapšenja (6. ožujka) bila je p redviđen a za 12.
ožujka u 14 sati. Lauvvers je tada em itirao one tri p oru ­
* Očito je da Nijemci nisu opazili nešto što je zapravo bolo oči: da
u trećoj poruci te riječi nije bilo.

12 - Sifranti protiv špijuna III 177

ke koje nije uspio em itirati u času svoga hapšenja. T o
je m orao, i u tim se poru kam a nije m o g lo ništa p ro m i­
jeniti. Zato je on, dru gim riječim a, poslao svoj pravi
znak p ro vjere (jer je N ijem cim a b io napunio uši da za
provjeru služi prom jen a u grupi za STO P), a isto je tako
poslao obavještenja koja su se nalazila u tim porukam a.
U toku daljnjih em isija Lau w ersov odašiljač (R LS ), koji
je sada radio po G iskesovim instrukcijam a, zatražio je
da se d o g o v o re n o spuštanje m aterijala padobranim a,
tzv. đrop, * prem jesti iz o k o lic e Zoutkam pa na jed n o
m jesto kod Steenvvijka. (T o je ob ra zložen o tvrdn jom da
je Zoutkam p od već zabačen.) N a dan 25. ožujka SO E je
prih vatio taj prijedlog, a dva dana poslije toga, 27. ožuj­
ka, najavio je đrop. Za N ijem ce je to b io ključni test. Či­
n ilo im se da su šifra k ojom se p oslu žio SOE u svojoj
poru ci i SOE-ov kon troln i znak u redu, ali su, naravno,
m orali računati s m ogućnošću d a je ipak p osrijed i p o d ­
vala, da je SO E naslutio što N ijem ci sm jeraju i da im
sprem a klopku. H o ć e li britanski avioni baciti um jesto
ratnog m aterijala b o m b e i tako p retvo riti u prah i p e­
p eo ne sam o nade Abwehra u uspjeh Funkspiela n ego i
ne baš m ali b roj abvvehrovaca koji će se naći na d o č e ­
ku? Lauvvers se, naravno, nadao da će se upravo to d o ­
goditi. B io je siguran da je SO E op a zio izostavljanje
on oga tajnog znaka i upotrebu nečega sasvim drugog,
naravno tek u poru kam a koje je em itira o poslije onih
triju. Giskes, istina, nije m oga o znati da je Lauvvers p o ­
kušao »n eču jn o«, n eprim jetn o alarm irati centralu, ali
m u ipak nije b ilo ni nakraj pam eti da bu de sasvim si­
guran u svoj uspjeh.
U noći 27. ožujka Giskes i N ijem ci otišli su na m jesto
d oček a i posakrivali se iza grm ova b o ro v ic e na rubu
poljane na koju je im ao biti izveden đrop. O dm ah p o­
slije p o n o ći začulo se iz daljine p otm u lo brujanje avion ­
skih m otora, a zatim se p ojavio i avion, uzevši sm jer
prem a trokutu o d crven ih i bijelih svjetala što su ga N i­
je m c i načinili p om oću baterijskih lampi.. U trenutku
kad je avion p re le tio iznad vršaka trokuta, N ijem ci su
od jed n om ugledali pet velik ih okru glih sjena na nebu
kako se naglo spuštaju prem a zem lji. T o su b ili velik i
»te re tn i« padobrani, a na njim a su visili teški kon tejn e­
ri koji su, m alo kasnije, pali s m uklim treskom na zem-

* Od »to drop« — ispustiti, baciti. - Prev.

178
Iju. P ilot je dva—tri puta bljesnuo pozicijskim svjetlim a
aviona, a odm ah poslije toga avion je progutala suma-
glica. G o to vo ne vjerujući vlastitim očim a N ijem ci su
džipali od oduševljenja, grlili se i jedan dru gom e stiska­
li ruke. Stigla je, eto, prva jek a njihova carillona.
Sto se d o g o d ilo s Lauvversovim u pozorenjem centra­
li? Što se d o g o d ilo s n jegovim alarm om ? Zašto alarm
nije uzbunio Britance? O d g o v o r je potpuno jednosta­
van: zb o g gluposti i nesposobnosti nekih ru kovodilaca
SOE-a, iako im se doduše m ora priznati jedna olakša-
vajuća okolnost, ili, točnije, d vije okolnosti: slabost oda-
Siljacá koje su agenti dobivali, i nedovoljn a um ješnost
agenata kao radiotelegrafista. U m n ogim slučajevim a
d ešifreri nizozem ske sekcije SOE-a naprosto nisu m ogli
znati je li riječ o h otim ičn oj greški, počinjenoj svjesno,
u skladu s p rop isom o k od n om znaku sigurnosti, ili je
posrijed i ob ičn a nehotična omaška. Naim e, otp rilik e 5
do 15 posto poru ka b ilo je tako loše otkucano i em iti­
rano, pa prem a tom e tako slabo i nejasno prim ljeno, da
su d ešifreri m o g li sam im a sebi čestitati ako bi uspjeli
p ročitati njih ov tekst u k olik o-tolik o suvislom obliku —
a u takvim situacijam a on i se nisu previše op terećiva li
p rovjera m a sigurnosti. Ipak, čak ako se to uzm e u ob ­
zir, nehat i nem arnost SOE-a gran ičili su sa zločinom .
U vezi s b rojem poruka kojim a je očigled n o nedostajala
ona p rovjera sigurnosti u pravo se zločinački glu po za­
klju čivalo da su zapravo posrijedi sasvim slučajni p ro ­
pusti, om aške i slično. D ešifreri su na neke dešifrate
čak stavljali napom enu: »N e m a p rovjere identiteta!« ili
»Ispuštena p ro vjera identiteta!« (što je b ilo isto kao da
nedostaje p rovjera sigurnosti) — ali je SO E te poruke
ipak prihvaćao kao autentične. N e poštujući m jere o p ­
reza koje je sam b io uveo, SO E je sada kao grlom u ja­
gode, potpu n o slijep o u letio u ovaj njem ački Funkspiel.
Poslije toga p rv o g uspjeha N O R D P O L A uslijedili su
drugi. SO E je izveo niz dropova, od kojih je svaki još
više u čvršćivao G iskesovu vjeru u uspjeh n jegova Funk-
spiela. N a p očetku svibnja 1942, zb og n ek olik o saveznič­
kih »p e h o v a « k oje su N ijem ci o d ličn o iskoristili, d o g o ­
d ilo se o n o najstrašnije: N ijem ci su d ob ili u ruke sve
SO E -ove radio-veze u N izozem skoj, uzeli dakle pod
k on trolu sve gru p e p ok reta o tp o ra u toj zem lji. K a k o se
to d o g o d ilo ? D vije d vočlan e ek ip e obavještajaca, nazva­
ne T U R N IP i H E C K , bačene su padobran im a u N izo ­

179
 zem sku bez znanja Nijem aca. P rilik om spuštanja ošte­
ćen i su njihovi radio-odašiljači, pa su se oni zb o g toga
p ovezali s gru p om L E T T U C E i zam olili je da ona o
to m e obavijesti London. O tp rilik e u to isto vrijem e,
nesretnim stjecajem okolnosti, L on d on je naredio grupi
N O R D P O L (koja je za SO E bila grupa E B E N E Z E R ) da
stupi u vezu s gru pom L E T T U C E kako bi se p o m o g lo
agentu jed n e sasvim druge grupe, PO TA TO , koji je b io
izgu bio vezu. Nacisti su se tada posred stvom N O R D PO -
LA ubacili u igru, pa su pohvatali sve te agente m unje­
v ito m operacijom , koja je bila izvedena tako brzo da
agenti nisu m ogli obavijestiti London. P etog svibnja
Giskes se stao služiti zarobljen im odašiljačem grupe
L E T T U C E i tako zapravo za p o čeo još jed an Funkspiel.
T o mu je om o gu ćio uhvaćeni radiotelegrafist LE TTU -
C E A izdavši znak za provjeru sigurnosti. (Taj se agent
zvao H en d rik Jordaan.)
N a kraju krajeva (da ne d u ljim o) Giskes i Schreieder,
tj. Abw ehr i RSH A, igrali su ravn o četrnaest Funkspiela!
H itle r je red ovn o p rim ao izvještaje o toku op eracije
N O R D P O L sa sažetkom tekstova savezničkih poruka
d o kojih se tako dolazilo; slao mu ih je H im m ler. Sig­
nali, koji su im ali služiti kao provjera sigurnosti, izo­
stavljeni su iz m n ogih poruka; sam Lau w ers em itirao je
svoje poru k e b ez toga znaka punih sedam m jeseci, ali
je SO E ostajao mrtav-hladan. Doduše, n ek olik o puta
kao da se m alo probudio. N jeg o vi stručnjaci zapitali bi
se nije li se neprijatelj in filtrirao u o p era cije u N izo zem ­
skoj i ne bi li b ilo najpam etnije dokrajčiti te operacije,
ali je poslije svake takve n edou m ice padala odlu ka da
se o p era cije ipak nastave je r se »izostanak onih signala
sigurnosti ne m ože sm atrati nesum njivim znakom da se
d o g o d ilo nešto loše«. Potpunu sliku o fantastičnim raz­
m jerim a n esposobnosti n izozem ske sekcije SOE-a pru­
ža nam podatak da je s on ih četrnaest odašiljača rad ilo
sam o šest radiotelegrafista, koji su zato bili tako silno
p reo p terećen i te je Giskes n ek olik o puta d o la zio u na­
past da n eke odašiljače naprosto prestane u p otrebljava­
ti i ja v i E nglezim a kako su pali N ijem cim a u ruke. O čito
je da SO E nije načinio snim ke kucanja M o rseo vih zna­
k ova telegrafista prije n ego što su on i b ili poslani u N i­
zozem sku, pa zato nije m o ga o p ro vjeriti autentičnost
n jih ovih emisija. Osim toga, treba napom enuti da su
m n o g e poru k e im ale ispravnu oznaku sigurnosti. D o ­

180
 bar dio zasluge za tu prividnu autentičnost pripada
E m stu G eorgu Mayu, S ch reied erovu specijalistu za
kriptologiju , kru pn om čovjek u u kasnim tridesetim g o ­
dinama, s tip ičn om »p ru sk o m « frizurom . M ay je tem e­
ljito p rou čio šifarske sistem e n izozem skog pokreta o t­
p ora i in tercep te n ek olik o stotina poruka, pa je zahva­
ljujući tom e o tk rio u njim a on e lažne greške koje su za­
p ravo služile kao p rovjera sigurnosti.
A k o se h tjelo da N O R D P O L ostane »u pogon u «, nije,
naravno, b ilo ni izdaleka d o vo ljn o izm išljati bajke pa ih
em itirati. Pred N ijem ce su se neprestano postavljala
m n oga teška pitanja. K a k o reagirati na zap ovijed i i in­
strukcije koje šalje SOE? K a k o postići da SO E i dalje
u p orn o vjeru je kako n jegove m reže u N izozem skoj to ­
b o že »z d ra v o « funkcioniraju i izvo d e uspješne op era ci­
je? Rješavajući te p ro b lem e Giskes se služio svakakvim
d o b ro sm išljenim trikovim a, izlikama, šaradama; u ne­
k o lik o slučajeva čak je aktivno p o m o g a o Saveznicim a
(u glavn om prebacivan jem savezničkih avijatičara, o b o ­
renih nad N izozem sk om , u Španjolsku). K a d je jed n o m
čitava grupa savezničkih avijatičara stigla u Englesku,
njezini su prip ad n ici na sva usta hvalili p o m o ć koju im
je pru žio G O LF, jed n a grupa n izozem skog pokreta o t­
pora. N itk o se nije d osjetio da G O L F zahvaljuje svoju iz­
vanrednu efikasnost to m e što njim e ru k ovod i njem ački
oficir. SO E nije naslutio ništa; sve što je v id io b ili su avi-
jatičari koji su se vratili u Englesku zahvaljujući G O L ­
FU. D ru gom zgodom , kad je SO E n ared io E B E N E Z E R U
(N O R D P O L U ) da digne u zrak kom pleks njem ačkih v o j­
nih antena, Giskes je o d g o v o rio da su član ovi te grupe
pokušali izvesti diverziju, ali nisu uspjeli je r su naišli na
m insko p o lje — i SO E je to sprem n o progutao. K ad je
jed a n n ovi agent od m ah nakon spuštanja u N izozem sku
pao N ijem cim a u ruke, rekao im je da će SO E to saznati
ako on jo š istog dana d o 23 sata ne pošalje šifriranu p o ­
ruku T H E E X P R E S S L E F T O N T IM E (Ekspresni je
vlak krenuo na vrijem e). Giskes je m o ra o brzo sm isliti
što da uradi. D osjetio se i putem je d n o g d ru gog Funk-
spiela ob avijestio L o n d o n da se taj agent teško p o v rije ­
d io pri spuštanju i da je u d u bokoj nesvijesti, a četiri
dana poslije toga ja vljen o je SOE-u da je agent u m ro ne
došavši k svijesti. Giskes je išao čak tako dalek o da je
je d n o m zg o d o m p o to p io njem ački šlep u roterdam skoj
luci p red o čim a najm anje tisuću Nizozem aca, koji su

181
tom e aplaudirali — a zatim je o tom e, kao o akciji po­
kreta otpora, obavijestio Lon d on i čak in direktn e vijesti
0 tom e ubacio u nizozem ske n ovin e p od n jem ačkom
kontrolom , znajući da će on e prije ili kasnije stići u
L on d on i poslužiti kao potvrda n jegove priče.
Lauvvers je za to vrijem e g o to v o pom ah n itao od oča­
ja. U početku je m islio da je L on d on o tk rio varku i da
je zato ok ren u o Funkspiel p ro tiv Nijem aca, ali je na kra­
ju krajeva ipak shvatio da je negdje počin jen a ozbiljna
greška, pa je p o č e o razmišljati kako da ipak u pozori
SOE. N ajprije je uspio em itirati riječ caught (uhvaćen),
1 to tako da je izm ijen io M o rs e o v e zn ak ove za standar­
dni radio-telegrafski signal QRU (----•—• — _ ) _ koji
znači »N e m a m ništa više za vas« — u cau, tj. sekvenciju
sličnih signala i p ro m ijen io svoj pozivn i
znak u M o rseo vo j abecedi, koji je sm io sam birati, u ght
i stavio ga iza QRU, tako d a je d o b io »cau gh t«. Ali, iako
čak nije sam em itirao tu poruku n ego su to u radili nje­
m ački radiotelegrafisti, i p rem d a je on a stigla u Lon d on
zajedno s riječju caught — L o n d o n nije shvatio mig. Lau­
vvers je zatim pokušao sročiti caught na drugi način, m i­
jenjajući jedn u uvjerljivu petoslovnu kodnu grupu i d o ­
dajući jo j jednu jedin u crticu za t (caugh + t); da u o č i­
m a N ijem aca p oveća u vjerljivost pojavljivanja takve
gru pe u kriptogram u, p o čeo je C, G i H u potrebljavati
g o to v o isključivo kao »n u le«. K asnije je em itirao
C A U G H T kao d a je slučajno pogriješio; to je čak učinio
n ek olik o puta, pretvarajući se da je ljut sam na sebe
zb o g te greške, i napokon je poslao tekst korektno. A li
— i to je ostalo bez rezultata.
K a d su vid jeli da agenti padaju kao m uhe u ruke N i­
jem aca, Lauvvers i agent koji je b io s njim u ćeliji (b io
je to onaj isti H en d rik Jordaan, rad iotelegrafist koji je
N ijem cim a izdao svoj znak p ro v je re ) od lu čili su da još
je d n o m pokušaju obavijestiti London. S m islili su plan
za koji im je b ilo unaprijed jasno da će ga teško izvesti,
ali je im ao izgleda da Lon d on u upadne u oči. P o tom
planu treb a lo je poruku u pozoren ja sastaviti od »n u la «
na završetku je d n e i na početku naredne poruke, dakle
takvih dviju poru ka k oje su im ale biti em itiran e jedn a
za drugom . N ijem ci su bili zabranili da se sam oglasnici
u potrebljavaju kao »n u le « na p o čecim a i završecim a
o tv o re n o g teksta, pa su zb og toga Lauvvers i Jordaan
m ora li uzeti suglasnike m jesto sam oglasnika, a to je za­

182
p ravo značilo da su o tvo ren e tekstove dviju poruka m o ­
rali sastaviti tako da se u njim a kao »n u le« nalaze sug­
lasnici; m eđutim , te je suglasnike valjalo izabrati vod eći
računa o to m e da se oni u kriptogram im a svakako p re ­
tvore u sam oglasnike. T o je značilo »p ra titi« te suglas­
nike u n jih ovim m ijenam a kroz dva bloka za transpo-
ziciju i čitav taj složeni itin erer konstruirati u glavi tako
da se d ob ije željeni rezultat: sam oglasnici na kraju i na
početku onih dvaju kriptogram a, i to sam oglasnici p o ­
trebni upravo za stvaranje riječi C AU G H T, koja će p re­
laziti iz završetka je d n o g kriptogram a na početak na­
rednog. Sve se to m o ra lo ob aviti u ćeliji, u glavi, je r
nisu im ali olovk u i papir, a čak i da su im ali, ne bi ih
ion ako m o g li u p otrijebiti da ne padnu N ijem cim a u
ruke. Nakraju su se p red om islili i od lu čili sve to poslati
u je d n o m kriptogram u koji bi b io em itiran u dva dijela
(nastavka). Uspjeli su em itirati prvi d io (s p o lo v ic o m ri­
je č i caught), ali je tada Giskes od jed n om p rom ijen io
proceduru. O d tog je dana jedan N ijem ac m orao p ro č i­
tati svaki krip togram od p rv o g do posljedn jeg slova,
m ožd a upravo zato da se spriječe takve podvale. Osim
toga, drugi d io poru k e n aprosto nije em itiran.
T ak o je Giskes uspio održati N O R D P O L u pogon u i
akciji nevjerojatn o i n eviđ en o du go za m jerila Funkspie-
la: dvadeset m jeseci. (N ijedan Funkspiel, ni prije ni po­
slije toga, nije se od ržao duže od tri m jeseca.*) A gent za
agen tom spuštali su se padobran im a ravno u ruke N i­
jem aca. Početak kraja nastupio je kad su dva agenta p o ­
bjegla iz zatvora u H aarenu i uspjela se prebaciti u Švi­
carsku, gdje su sve ispričali tam ošnjim nizozem skim
dip lom atsk im predstavnicim a. D ovitljivi Giskes čak je i
poslije toga uspio o d g o d iti p oraz tako što je p osred ­
stvom N O R D P O L A o k leveta o tu dvojicu da su p ob jegli
uz p o m o ć N ijem aca i sa zadatkom da se infiltriraju u
SOE. Ali, kad su 23. studenog 1943. p ob jegla još tri
agenta, Funkspielu je n apokon došao kraj. Sam Giskes
shvatio je to u času kad su p oru ke iz Engleske, običn o
pune podataka, p o č e le dolaziti bez ikakvih opipljivih,
konkretnih inform acija.
N O R D P O L se ipak vukao jo š n ek olik o m jeseci, dok
su o b je strane pokušavale jed n a drugoj podvaljivati
besm islenim porukam a. N a kraju krajeva Abw ehr je o d ­

* Osim britanske operacije »The Double X System«. — Prev.

183
lučio dokrajčiti operaciju koja je izgubila svaki smisao.
Tada je Giskes sastavio poruku nam ijenjenu šefovim a
nizozem ske sekcije SOE-a, koja je poslana en clair:
Poštovanoj tvrtki Blunt, B in gh am * & Co., L o n ­
don. O baviješteni sm o da od n ek og vrem ena p o ­
kušavate praviti p oslove u N izozem sk oj b ez naše
pom oći. T o nas je ja k o ražalostilo je r sm o dugo
radili kao vaši jed in i predstavnici u o vo j zem lji, i
to na obostran o zadovoljstvo. Ipak vas u vjerava­
mo, poštovana gospodo, da ćem o, ako vam padne
na pam et da nas posjetite u većem broju, pružiti
vašim em isarim a jednaku pažnju kakvu sm o im
pružali dosad i p rired it ćem o im jed n a k o topao
doček. U nadi da ćem o se uskoro vidjeti, srdačno
vas pozdravljam o.

Ž eleći da se protivn iku naruga dokraja, Giskes je na­

red io da se poruka pošalje 1. travnja 1944. Poruku je
poslalo svih deset odašiljača, koji su u to vrijem e još
b ili u igri. Č etiri britanske stanice poslale su potvrdu
prijem a, šest stanica nije ništa o d g o vo rilo . V iše od d vije
god in e nakon početka, Funkspiel N O R D P O L b io je na­
p ok on završen.
K ak va je bila n jegova bilanca?
N ijem ci su zatražili 190 padobranskih dropova i p ri­
m ili 95 — d o b ili su 15 tona eksploziva, 3000 automata,
5000 revolvera, 2000 ručnih granata, 75 radio-odašiljača,
500.000 m etaka i p ola m ilijuna nizozem skih guldena u
gotovu. Sve je to palo u njem ačke ruke. Zarobljen a su
54 agenta od kojih je 47 strijeljano bez suđenja te jesen i
u k on cen tracion om lo go ru u Mauthausenu. V e lik i caril-
lon N O R D P O L A nije b io sam o n jih ovo posm rtn o zvon o
n ego i p osm rtn o zvo n o savezničkim nadam a da će u N i­
zozem skoj uspjeti organizirati p od zem n i p ok ret otp ora
sposoban da se od rži i operira. Zato je njem ačka o b ra ­
na u N izozem sk oj ostala netaknuta, nisu jo j naudili na­
padi i op era cije sabotera, a osim toga su Saveznici bili
p revaren i u p ogled u jačin e i sposobnosti njem ačke o b ­
rane N izozem ske. T o nije ostalo b ez posljedica: H aag je
o slo b o đ en istom sedam m jeseci poslije iskrcavanja u
N orm andiji, što naprosto zapanjuje.

* Blunt i Bingham su bili engleski oficiri, šefovi nizozemske sek­

cije SOE-a. — Prev.

184
 B io je to najteži saveznički p oraz u b orb i špijuna u
d ru gom svjetskom ratu.
Podzem n i rat koji se v o d io u okupiranim zem ljam a
E v ro p e im ao je kao posljedicu i stvaranje n eoček ivan o
m n ogih sistem a tajnog kom uniciranja. V jerojatn o je
najviše iskorištavan b io sistem dvostruke transpozicije;
osim N izozem aca n jim e su se često služili francuski
maquisardi. Jedna grupa francuskih maquisarda, koju je
v o d io G ilb ert Renault, uzim ala je ključeve duge 15 do
20 slova uzetih nasum ce iz knjige od koje je jedem pri­
m jerak b io kod nje, a drugi u centrali u Londonu. Isti
se ključ u p otreb ljavao za o b je transpozicije. N a početak
i kraj svakog o tv o re n o g teksta stavljalo se pet—šest
»n u la «; tajni znak za autentičnost i sigurnost često se
d avao ubacivanjem d o g o v o re n o g slova m eđu te »n u le«.
Šifrant bi nizom brojk i ob avijestio dešifrera u Lon don u
koji je pasus knjige izabrao kao ključ. T ak o je, uzm im o,
05702 01837 m o g lo značiti: 57. stranica; 2. redak; 18 slo­
va iz to g retka služe kao osn ova za d obivan je nu m erič­
k o g ključa transpozicije; tekst poru ke im a 37 grupa. Sif-
rant bi tim brojkam a d o d a o svoj osobni kodni broj,
p re tv o rio bi zatim, postu pkom h om ofon sk e supstituci­
je, te nu m eričke grupe u d vije identične druge grupe od
pet slova (za svaki slučaj, tj. za slučaj da je prvi par
»u prskan « pri em itiranju), stavio ih na d o g o vo ren a
m jesta u poru ci — i dao to svom radiotelegrafistu da
em itira.
R en au ltova m reža služila se tim sistem om o d k o lo v o ­
za 1940. d o ljeta 1943. godine. Tada je Renault, za je d ­
noga svog boravka u Londonu, sastavio k od koji su sa­
činjavale p etoslovn e gru pe služeći kao ekvivalenti čita­
vim rečen icam a i frazam a; to je u činio da bi skratio
opasno duge em isije poruka. V okabu larij je sastavio
prou čivši jed an k om ercijaln i k od i m n ogo poruka vlas­
tite m reže (da sazna najviše u potrebljavane riječi, fraze
itd.). Renault je nam jeravao p rešifrirati taj kod siste­
m om dvostru ke transpozicije, sili mu je jedan engleski
k rip tolog, postariji čovjek buljavih očiju, s naočalam a
na vrhu nosa i zlatnim lan cem p rek o prsluka, savjeto­
va o da um jesto petoslovn ih kodn ih grupa radije u po­
trije b i p eto ro zn a m en k a ste n u m eričk e grupe, k oje će
m o ć i p re š ifrira ti p o m o ć u »b ilje ž n ic a za jed n ok ra tn u
u p o treb u « što ih je L o n d o n p ro izv o d io »m ašin ski« i b io
je sprem an da ih daje Francuzima. Taj je sistem im ao

185
jedn u veliku prednost. T o što se svaki list »b ilježn ice«
m oga o nakon u potrebe spaliti značilo je da N ijem ci
neće m oći p ročitati ranije in tercep te agen tovih poruka
čak ako im padne u ruke n eu potrijebljen i d io b ilježn i­
ce. Renault je ob jeru čk e p rih vatio taj savjet. K a d se vra­
tio u Francusku, m oga o je za d o vo ljn o trljati ruke: ne
sam o da se trajanje em itiranja poru k a skratilo s dota­
dašnjih pola sata na pet minuta, n ego je, osim toga, m o ­
gao biti siguran da su n jegovi k rip togram i za »Š v a b e «
apsolutno neprobojni.
I agenti a m eričk o g OSS-a (Office o f Strategic Services)
služili su se sistem om dvostruke transpozicije. K a o
klju čeve uzim ali su često tekstove školskih, đačkih pje­
sama; prvi i drugi stih poslu žio bi im kao ključ za prvu
poruku, prvi i treći stih kao ključ za drugu poruku, i
tako dalje. (T o se ra d ilo da se d ek rip terim a on em ogu ći
višestruko anagram iranje dviju poru ka p o m o ću id en ­
tičnih ključeva.) A gen t OSS-a P eter Tom pkins, koji se
kao 23-godišnji m la d ić in filtrirao u Rim , u siječnju 1944,
da ondje organ izira špijunsku mrežu, uzim ao je kao
ključeve dva pasusa iz Dantea, k oje je b io naučio napa­
met, ali je znao da će d o njih lako d oći u svakoj talijan­
skoj knjižari ako ih slučajno zaboravi; ujedno se n ave­
lik o služio »n u lam a«, koje bi razbacivao p o čitavu tek­
stu kriptogram a. Z an im ljivo je da se OSS nije služio
zn akovim a za p rovjeru sigurnosti n ego se oslanjao na
»elek tro n sk e otiske prstiju « — to jest na m agn etofon ske
snim ke tipkanja M o rseo vih znakova k oje bi se za sva­
k o g agenta snim ile prije n jegova odlaska u akciju.
D vostruka transpozicija bijaše jedn ostavan i sasvim si­
guran sistem, iako se ponekad d oga đ a lo da ju je n ep ri­
jatelj ipak razbijao. M ožd a su to m e pripom agale, izm e­
đu ostalog, n ezgodn e navade nekih grupa talijanskog
p ok reta otpora. T a k o je, na prim jer, grupa M A R C O
P O L O od vrem en a d o vrem en a u potrebljavala riječ to-
bacco (duhan) kao grupu »n u la« na svojim b lo k o vim a
za transpoziciju, želeći tako dati B ritan cim a na znanje
kako bi b ilo »ja k o zg o d n o « da stave duhan na p opis rat­
n og m aterijala k o ji su bacali padobranim a.
OSS se služio i m n ogim dru gim k rip tografsk im siste­
m im a, i to u kom uniciranju sa svojim ogran cim a u L o n ­
donu, Cungkingu, Karačiju, u Burm i, u S jevern oj A fric i
i m n ogim d ru gim m jestim a širom svijeta. Slu žio se i
»b ilježn icam a za jed n ok ratn u u p o treb u « s p osve slučaj­

186
nim brojkam a, što su ih nasum ce »izb a civa li« računari
IBM -a; u p otreb ljavao je šifarske strojeve tipa S IG A B A
(k o jim a je dao nadim ak »B e r ta «) i šifarske aparature
M-209, kao i vrp ce za šifriranje i prešifriranje. K o m u n i­
kacijski centar cen trale OSS-a nalazio se u suterenu up­
ravne zgrade OSS-a u W ashingtonu (na uglu E Streeta
i 26th Streeta). S e f je b io njujorški advokat John W. De-
lafield, prije rata čuveni m on den i pripadnik društvene
»k re m e «. Unutar te službe ra d ilo je posebno odjeljen je
— p o d vod stvom A lfred a Sheinvvolda, p ozn atog struč­
njaka za bridge — koje je ob avljalo niz v rlo važnih p oslo­
va: pron alazilo je »glavu i re p « nesuvislim, »u prskan im «
depešam a, v o d ilo računa o tom e da OSS-ove šifre budu
n e p ro b o jn e i da se n ijedan ključ ne u p o treb lja va p re ­
dugo, o d rža v a lo k rip togra fsk u obu ku za razne dru ge
službe.
P ojed in i su agenti ponekad stvarali vlastite sistem e
za kom uniciranje unutar m reža kojim a su ru kovodili.
T a k o se P eter T om p k in s služio u Rim u jed n im vigene-
reovsk im sistem om s tablicom , zasnovanom na talijan­
skom alfabetu o d 21 slova (b ez j, k, w, x, y). Jedna od
ključnih fraza glasila je A V A N T I T O R IN O (N ap rijed T o ­
rin o). Drugi jedan sistem, tak ođ er Tom pkinsov, sasto­
ja o se od koda napisanog na je d n o m listu papira i sa­
stavljen og od p etoslovn ih grupa; taj se sistem p rim jen ji­
vao za kom uniciranje s je d n o m grupom partizana na
b rd im a n ed alek o o d Vissa, čiji su radiosignali b ili v rlo
slabi. K o d n e su gru pe b ile izabrane tako da je b ilo d o­
v o ljn o točn o p rim iti ili p rvo ili posljednje slovo grupe
(k oja su bila uvijek ista) i m akar sam o je d n o od slova
izm eđu njih (na točnoj p o ziciji) da bi se m ogla n edvos­
m islen o id en tificirati cijela grupa. Tako su u m eteo ro ­
lošk oj sekciji p rve tri grupe b ile T A B C T = sereno (v e d ­
ro); T B C D T = pioggia (kiša); T C D E T = nebbia (m agla).
E vrop sk e em igrantske vlad e nastojale su, s većim ili
m anjim uspjehom , upravljati p ok retim a o tp o ra u svo­
jim zem ljam a iz u dobn e sigurnosti koju im je pružao
Lon don . R azum ije se da su nastojale dolaziti d o ob a­
vještenja. D ob ivale su ih iz raznih izvora, u p rvo m redu
o d vlastitih diplom atskih predstavništava u neutralnim
i savezničkim zem ljam a. Savjetnik čeh oslovačke am ba­
sade u S tockholm u d r V la d im ir Vanek poslao je svom
šefu, m inistru vanjskih p o slo va u Londonu, o k o 500 iz­
vještaja o d k o lo vo za 1941. d o ožujka 1942. godine, tili su

187
ga on da Šveđani uhapsili i izveli pred sud p od optu ž­
b o m da se bavio špijunažom, što su vjerojatn o učinili
p o d pritiskom Nijem aca. V a n ek o ve poruke, k oje je on
slao na telegrafsku adresu M IN IM IS E L O N D O N , ali pu­
tem britanske ambasade, bijahu šifrirane k om b in ira­
nim sistem om transpozicije i supstitucije. O peracija šif­
riranja započinjala je m on oalfab etsk om supstitucijom ,
koja se tem eljila na n u m eričkom šifarskom alfabetu —
i to tako da je n jegovih p rvih pet brojk i uvijek o d g o v a ­
ralo datum u poruke. Tako je, na prim jer, alfabet za 8.
dan u m jesecu (s tim da je zvjezdica služila kao znak za
razm ake izm eđu riječi) izgled ao ovako:

a b c č d e e f g h i j k l m n o p q r r s š
08 09 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30
t u v w x y z ž . , * 0 1 2 3 4 5 6 7 8 9 0
31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 01 02 03 04 05 06 07

K lju č e v i za transpoziciju nalazili su se u bibliji češk og

nacionalizm a, knjizi Tom aša M asaryka Svetova R evolu-
ce (Svjetska revolucija). Z an im ljivo je da je te kripto-
gram e, kojim a je kao knjiga ključeva služila knjiga što
ju je napisao n jegov otac, p rim ao u Londonu, kao m i­
nistar vanjskih poslova, Jan Masaryk. Čini se da su se
stranice, k oje će biti u p otrijeb ljen e za d ob ivan je ključa,
b irale nasumce: 74. stranica za k olovoz, 391. stranica za
rujan, 25. stranica za listopad, i tako dalje. Datum u m je­
secu o d ređ iva o je redak na stranici za taj m jesec, pa je
tako za 8. rujna b io uzet 8. redak na 391. stranici. Prvih
18 slova u tom retku —»pa ka n i profesors tv i« — rađalo je
n u m erički ključ za transpozicijski b lok za supstituciju.
R ezultat te transpozicije upisao bi se u dru gi blok; nje­
g o v se ključ d o b iva o od posljedn jih 19 slova istog retka
— »p o litick y aneskođilo«. O tvoren i tekst p oru ke koju je
V an ek poslao toga dana glasio je: Sudar. Pachatel —aten­
tatu — na — nem. M u n ič n i — vlaky — ve —švedsku —je — ne-
mecky — konsul — v — m alm oe — nolde. M am e —d u vem e —
od — noru. Jlnas 37 (plus 0 kao nula). K rip to g ra m je za­
p očin jao ovako: 34232 21333 19293 11121 33020
10121 . . .
Š ved sk om dek rip teru A m e u B eu rlin gu * uspio je p ro ­
b oj u V a n ek o v sistem u času kad je u n jegovim kripto-
g ra m im a »n a zreo sjenku sistem a«. B eu rlin g je, naime,

* Vidi 15. poglavlje. — Prev.

188
 op a zio da se b rojk e 0, 1, 2 i 3, koje su »stršile« zb og svo­
je m n o g o ve ć e frekven cije, pojavljuju na približn o je d ­
nakim in tervalim a u kriptogram im a. Zaključio je da je
to p o svoj p rilici p osljedica nekakva prelim in arn og šif­
riranja nekakvim alfabetom poslije kojega slijedi prva
»ru n d a « upisivanja u b lok za transpoziciju (k oji ima
parni b roj stupaca). T a k o se svrstavaju na stupce sve
b ro jk e 0, 1, 2, 3 i 4 k oje su zapravo p rve znam enke dvo-
znam enkastih supstituta. T ak o stvorena sekvencija zna­
m en ki transkribira se zatim na drugi blok za transpo­
ziciju, i to u ob lik u h orizon taln og retka, a budući da se
transkribiraju p rib ližn o jed n a k o dugački (jednako viso­
ki) stupci, zn am en ke se m oraju pojavljivati u kriptogra-
m u na p rib ližn o jed n a k im razm acim a. B eu rlin g je re ­
kao autoru o v e knjige da je V a n ek ov sistem najbolji
»ru č n i« sistem na koji se ikad nam jerio. Jedan lingvist
iz n jegove, B eu rlin gove, ek ip e razočarao je B eurlinga
kad nije u spio iz n u m eričk og ključa rekonstruirati slov­
ni ključ (suvisli tekst koji je služio kao ključ). A li B eu r­
lin g je ok ru n io svoj uspjeh pronašavši knjigu koja je Va-
neku služila kao izv o r ključeva. B eu rlin govi dekriptati
poslu žili su kao d io d ok azn og m aterijala na tem elju k o­
jega su Šveđani osu dili V aneka kao špijuna. I N ijem ci
su razbili V a n e k o v sistem, pa su zahvaljujući tom e dugo
čitali p oru k e čeških em igrantskih dip lom ata iz p o jed i­
nih evrop sk ih prijestolnica. T a k o su d ošli do izvanred­
no korisnih obavješten ja o p rip rem am a za neke ustan­
ke u Č eh oslovačk oj (zap ravo S lo va čk o j) koji su izbili
1944. godine.
Jedan od najviše prim jenjivanih špijunskih sistem a
bijahu žargonski k od ovi. K a k va n aok o besm islena fraza
pročitan a u em isiji vijesti BBC-a na francuskom , n izo­
zem skom , n orvešk om ili talijanskom jezik u često je bila
signal gru pam a p o k reta o tp o ra da izvedu neku d o g o v o ­
renu operaciju : da napadnu njem ačku radio-stanicu, iz-
rešetaju neke N ije m c e rafalim a iz automata, dignu u
zrak most. T a k o su se p ren o sile i različite druge p oru ­
ke. P e te r Tom pkins, k oji je p o nalogu SOE-a ra d io u Ita ­
liji, živ o je e v o c ira o atm osferu gru p n og slušanja takvih
poruka: »U n oći kad sm o im a li d o b iti p rvi padobranski
đrop sjedili sm o o k o radija i napeto slušali em isiju v i­
jesti na talijanskom . S p ik er je čitao jed n u za dru gom
poruke: 'C aterina ček a kraj bunara!', 'Sunce će izići u
zoru'!, 'Johnnyju treba kupiti sandale!' —a zatim sm o o d ­

189
jed n om začuli poruku na koju sm o čekali: 'W illiam
čeka M ary!’ T o je bila poruka nam ijenjena nama, p oru ­
ka da se drop sprem a te noći, odm ah poslije p on oći.«
N eki drugi žargonski k o d o vi služili su za potvrđivan je
prijem a poruka ili slanje različitih obavijesti. Grupa
M A R C O PO LO slala je u Englesku izvještaje od 20 d o 30
gusto tipkanih listova od govaraju ći na pitanja kao što
su: »K a k a v je p ro m je r šljunka na plažam a južne Fran­
cuske?« ili »Pošaljite nam kalendar ved rih dana u fran­
cuskim grad ovim a . . .« T i su izvještaji slani u Englesku
avionom , nešifrirani; zb og svoje go lem o sti i ne bi se
m ogli slati drukčije. Jednom je grupa M A R C O PO LO
obaviještena da je takav izvještaj sretno stigao u Engles­
ku kad je B B C em itirao stih E T L E D E S IR S’A C C R O IT
Q U A N D L'E F F E T SE R E C U LE (»Ž e lja jača kad učinak
p ad a«). N ek e druge žargonske poru ke služile su za p o­
tvrđivanje autentičnosti n ovih agenata. K ad je u grupu
M A R C O P O L O došao jedan inženjer, p orijek lom Rus,
da p om ogn e u traganju za obavještenjim a o Peenem iin-
deu, poligon u na kojem su N ijem ci konstruirali i ispi­
tivali svoja V-oružja, B B C je p o tv rd io njegov identitet
p oru k om LE S E L E P H A N T S M A N G E N T LES F R A IS E S
(»S lo n o v i jedu ja g o d e «); sigurno je da nikakav uljez ne
bi bio m ogao doku čiti tu poruku.
Najslavnija poruka u žargonskom kodu bila je ona
kojom je najavljeno savezničko iskrcavanje u N orm a n ­
diji. Tu su poruku N ijem ci interceptirali, razum jeli i —
ignorirali.
Centrala Abwehra saznala je nekako da će početak in­
vazije biti najavljen francuskom p od zem n om pokretu
o tp o ra em itiran jem prve stance glasovite V erla in eo ve
pjesm e » Chanson d ’A u tom n e« (»Jesenja pjesm a«). Prva
p o lo vica stance, bude li em itirana p rv o g ili petnaestog
dana u m jesecu, u pozorit će p ok ret o tp o ra da invazija
predstoji u najskorije vrijem e; em itiran je druge p o lo v i­
ce značit će: »In va zija započinje u roku od 48 sati . . . s
tim da odb rojavan je počin je u 00,00 sati u noći nakon
em itiranja.«
A d m iral Canaris, šef Abwehra, ob avijestio je o tom e
u siječnju 1944. sve jed in ice obavještajne službe; ujedno
ih je u p o zo rio neka pripaze na te d vije poruke, od n os­
no, neka ih svakako uhvate kad budu em itirane. Jed­
n om od tih jed in ica zapovijedao je potp u k ovn ik H ell-
m uth M eyer, obavještajni o fic ir 15. arm ije; on se u to m e

190
najviše oslanjao na vlastitu ekipu prisluškivača od 30
ljudi. U b eton skom bunkeru u neposrednoj blizini šta­
ba 15. arm ije, n edaleko od belgijske granice, koji je b io
pun silno osjetljivih instrum enata i načičkan specijal­
nim antenama, M ey ero vi ljudi, sve sami stručnjaci od
kojih je svaki o d ličn o g o v o rio najmanje tri jezika, hva­
tali su d o slo vn o sve savezničke radio-em isije. T o im je
p ru žilo priliku da se d o b ro naslušaju i velik o g broja
žargonskih kodnih poruka, koje su ih uvijek ljutile je r
ih nikako nisu m o g li razumjeti. O prem a te jed in ice bila
je tako osjetljiva da su čak hvatane poru ke i razgovori
vojn ih policajaca u džipovim a, op rem ljen im walkie-tal­
kie uređajim a, koji su upravljali kretanjem vojn ih kon­
voja na engleskim cestama, 150 kilom etara daleko. P o­
daci d o kojih je M e y e r tako došao om o gu ćili su mu da
sazna im ena m n ogih jed in ica koje su se p rip rem ale za
invaziju.* A li te su p oru k e od jed n om prestale. Englesku
je ob avila potpuna radio-šutnja, jo š jedan znak da inva­
zija nije daleko. Zato je M e y e r n aredio svojim ljudim a
neka udvostruče n apore da uhvate sudbonosnu »V er-
lain eovu « poruku.
P rv o g lipnja (1944) narednik W a lter Reichling, član
M e y e ro v e ekipe, hvatao je žargonske poru ke na fran­
cuskom , em itiran e poslije vijesti BBC-a u 21 sat. »M o ­
lim o vas da sada pažljivo slušate n ek olik o osobn ih po­
ruka«, rekao je sp ik er — i R eich lin g je odm ah uključio
m agnetofon. Poslije kratke stanke, koja je potrajala tek
n ek olik o sekunda, začula se prva p olovica V erla in eove
stance:
LE S SA N G L O T S L O N G S DES V IO L O N S DE L ’AU-
T O M N E (»D u g i jeca ji jesenjih vio lin a «), R eich lin g je
zgrabio m agn etofon ski n a vo j** i odju rio u M eyerov
ured, gdje su o b o jica preslušali snimku. M e y e r je o
tom e odm ah ob avijestio svoga načelnika štaba, ovaj je
stavio 15. arm iju u p rip rem n o stanje i smjesta o tom e
telep rin terom ob avijestio O K W , a zatim je telefon ira o
d vjem a najvišim njem ačkim kom andam a k oje su im ale
ru k ovod iti ob ran om od invazije. Ali, prem da je iz poru ­
ke jasno p ro izla zilo da će do invazije d oći u toku nared­
na dva tjedna, nitko nije ništa poduzeo. O K W u Rasten-
* Ili je barem tako mislio. Velik dio tih poruka bijahu dio velikog
savezničkog obmanjivačkog plana uperenog protiv Nijemaca. — Prev.
** U to vrijeme nije se snimalo pomoću plastične vrpce nego po­
moću metalne žice. — Prev.

191
burgu sm atrao je da je jedan od on ih dvaju štabova na­
red io stavljanje jed in ica u p rip rem n o stanje, a svaki od
tih dvaju štabova b io je uvjeren da je to u čin io onaj dru­
gi.* A li — iako ne m ože biti sum nje o to m e da je R o m ­
m el m o ra o znati za tu poruku, on je nad njom slegnuo
ram en im a i 4. lipnja otp u tovao kući u Njem ačku, na i
te kako potreban o d m o r.**
M eyer, koji o tom e nije ništa znao, d o b ro je pazio da
m u ne prom ak n e druga p o lo v ic a poruke. »G o le m a važ­
nost zadatka pred kojim se našao naprosto ga je sm la­
vila«, piše am erički povjesn ičar Cornelius Ryan koji je
s M e y e ro m razgovarao dok je p rip rem ao građu za svoju
knjigu o D anu D, »N ajdu ži dan«. »S m a tra o je da poraz
savezničke invazije, životi stotinâ tisuća n jegovih suna­
rodnjaka, sam opstanak n jegove d o m o v in e ovise o
tom e h oće li on, M eyer, i n jegovi ljudi d o v o ljn o brzo
uhvatiti poruku i alarm irati frontu.«
T reb a napom enuti da su N ijem ci in tercep tirali i rije­
šili još najm anje 15 savezničkih poruka o D anu D. T ak o
je O K H je d n o m ja v io štabovim a u Francuskoj neka d e­
taljna obavještenja o žargonskim porukam a, koja je p ri­
ku p io RSH A. U tom se pregledu tvrd ilo da će se »in v a ­
zija zak otrljati« (ro lle n ) najviše tri dana nakon em itira ­
nja poru k e M ESSIEU RS, F A IT E S V O S JEU X (»G o s p o ­
do, stavite u loge!«), L ’É L E C T R IC IT É D A T E DU V IN G ­
T IÈ M E S IÈ C L E (»E le k tric ite t je nastao u X X stoljeću !«)
— ili n eke druge poruke, k oje su se sve d o slo vce navo­
dile. A li N ijem ci su najviše vjero va li »V e rla in e o v o j« p o ­
ruci.

E m itirana je 5. lipnja u 21 sat i 15 minuta:

B L E S S E N T M O N C O E U R D ’U N E L A N G U E U R M O ­
NOTONE
(»R an javaju m o je srce m o n o to n o m k lo n u lo šću «)
M e y e r je istrčao iz svoga ureda noseći »m o žd a naj­
važniju poruku koju su N ijem ci in tercep tira li u toku
* Riječ je o štabu glavnoga komandanta Zapada, feldmaršala von
Rundstedta, i o štabu grupe armija što je držala sektor od Biskajskog
zaljeva do Nizozemske, a kojom je zapovijedao Rommel. - Prev.
** Rommel je otišao zato što je tih dana nad La Mancheorri vlada­
lo silno nevrijeme i činilo se da Saveznicima ne preostaje drugo nego
da odgode invaziju do naredne plime, to jest za nekoliko tjedana. Ni­
jemci nisu mogli znati nešto što su znali saveznički meteorolozi: da
će doći do višesatnog prekida u oluji, koji će se iskoristiti za invaziju.
- Prev.

192
 Tag D a r s t e l l u n g d e r E r e i g n i s s e
Uhrzeit
(D abei w ichtig: B e u r t e ilu n g der Lage fr e m d * und e ig e n e ). E in g a n g s - und A bgangs­
Ort und Art der z e ile n von M e ld u n g e n und B e fe h le n )
Unterkunft

6 .6 .4 4 Aa 1. , 2. und 3 . 6 . 4 4 i e t du reb d i « H «s t in n e r h e ib d « r
___ _ ___ “ M saaagea p e x s o n e lle a * d e r f r a n « H s iic h e n S ^ ^ g e n dae
________________ R u n rtfn n k a f n l g a n d a U e lđ u n g a b g a h flr t_ H Q r đ a n t
"L e « «a n ^ lo te lo n g « dee v io lo o e d e 1 * aptnimn* " , ____________

B e o h T o r h | n d a ^ n U n t e r l a g e n ecfl.1 d i e s e r S pr >1" H ^ * * fir

16. e i n e s M o n e t e d u r c b g t g a b a a w e r d e n , m i r d i e e r g t n TTMi-rty
eloee Bpruchafl d a r a t a l l an u n il anldtnrtig<inJ d » a e ______
- h i n Hfl a - A ß . S t u n d e n n »n h D u reh geh a A » y . ea o it M H ttlfte d e> - —
S p r a c h e « , g e r e c h p a t v o n 0 0 .0 0 U h r d s f i>ut-r h q ^ p
fo lg e n d e n T a g e « ab, d ie e n g l o - a m e r i k a n l a ch e I a v a e i o o be­
g i n n t >___________________________________________________ _________________________
2 1 . 1 6 Uhxl Z w e i t e H U l f t e d a a B n ru c h a a " B le e e a a t n ftftu r A *nw a ln p g a a z
m o n o to n e " w ir d , d u rc h R eet a lg a h flr t.
2 1 ,2 0 U h r S p ru c h an TC—40 d u r c h a a g e b a n . n» " ^ h mit: T n v a n ifln e h a g iiw
ab 6 .6 . 0 0 .0 0 U h r i n n e r h a l b 4 6 B t n b d e a eu r e c h n e n ._________
Ü b e r p r ü fu n g d e r M e ld u n g d u r c h B t t c k fr a g e b e im
feblahabar B a l ^ i a r / H n r i t f 4n tlrtUeal ( MejftT-
W a n g e n b e in ) .
£ 2 .0 0 U h r M e ld u n g a n Q - ^ r u,nA q h « * fimm r , . B. r . i ____________________
2 2 .1 5 U h r W e i t e r g a b e g em g ea F o r n e c b x e ib e n ( A n la g e 1 ) an ß a n a r a i .
_______________ WAmmand o e . M ü D dli Che. We j t e » n T fi, n e l t . m T i H i n n '

Njemački izvjeStaj o jednoj poruci francuskih partizana (poslanoj en

clair) s obavješću da invazija započinje za 24 sata.

dru goga svjetskog rata« (Ryan). U blagovaon ici štaba

rap ortirao je, sav zadihan od trčanja, generalu Hansu
von Salmuthu, kom andantu 15. arm ije, kojega je zate­
kao kako igra bridge sa svojim oficirim a, da je stigao v i­
talno važan drugi d io »V e rla in e o v e « poruke. V on Sa-
lmuth je n ek o lik o trenutaka šutio, razmišljajući, zatim
je n ared io da se 15. arm ija stavi u puno stanje prip rav­
nosti, a on da je op et d oh va tio karte. »Ja sam od više star
zec da bih se zb o g tak vog nečega uzrujavao«, rekao je
svojim oficirim a.
M e y e r je poslije poslao telep rin terom ovu poruku:
»H itn a poru ka 2117/26 za 67, 81. i 89. arm ijski korpus;
za v o jn o g gu vern era B e lg ije i Sjevern e Francuske; za
kom andu G ru pe arm ija B; za 16. diviziju Fldka; za ad­
m irala, kom andanta ob ale L a M anchea; za kom andu
Luftwaffe na sektoru B elgija — Sjeverna Francuska.
Uhvatili i ob rad ili poruku koju je B B C em itirao 5. lip ­

13 - Sifranti protiv Špijuna 111 193

nja 21.15 sati. Prem a obavještenjim a k ojim a raspolaže­
m o poruka znači: 'O čekujte invaziju u roku od 48 sati
počevši od 00.00 sati 6. lipnja.'« U trenutku kad je otišla
ta teleprinterska okružnica, preostala su jo š sam o tri
sata d o časa kad će 18.000 padobranaca skočiti u živice
N orm andije, i sam o osam sati d o početka iskrcavanja
na plažam a O M A H A , JUNO, S W O R D i drugim .

Obaviještene su sve njem ačke kom an de osim jedne.

Z b og razloga koji d o dana današnjeg nisu potpuno
objašnjeni, tu obavijest nije d ob ila njem ačka 7. arm ija
- koja je držala p oložaje upravo na m jestu iskrcavanja
Saveznika.

U Sjedinjenim Državam a velik a bitka da se iščupa go­

to vo bezgranična m oć g o to v o beskonačno sitnom ato­
mu bijaše okružena velo m tajne du boke poput najdub­
ljih tajni prirode. K on gres o tom e nije znao ništa; troš­
k ovi stvaranja atom ske b o m b e plaćeni su iz specijalnog
fonda za hitne izdatke, kojim je R o o sevelt slob od n o ras­
polagao. U novinam a se nije sm jelo ni pisnuti o uraniju.
G olem a postrojenja i laboratoriji podignu ti su u najza-
bačenijim d ijelovim a zem lje — kod Oak R id gea u Ten-
nesseeju, u H anfordu, u državi W ashington, na jed n oj
mesi* kod Los Alam osa u N e w M exicu. Sve i svatko je
im ao kodno, konspirativno ime, počevši od sam og p ro ­
jekta: M A N H A T T A N E N G IN E E R IN G D IS T R IC T . Još
dok se stvarala, atom ska je b om b a nosila niz kodnih
naziva: T H E G AD G ET, T H E D EVICE, S-l, T H E T H IN G ,
T H E B E A S T ili naprosto I T (Izum , Naprava, S-l, Stvar,
Zvijer, To). Poslije, pošto su b ile izračunate njezine vje­
rojatne dim enzije, učenjaci su p rvoj atom skoj bom bi,
nazvanoj »uranijska b om b a «, dali k odn i naziv T H E
T H IN M A N (M ršavko), po predsjedniku R ooseveltu.
Drugoj, plutonijskoj bom bi, koja je zb o g nekih tehnič­
kih razloga bila »glom azn ija«, dali su naziv T H E F A T
M A N (D ebeljko), prem a W instonu Churchillu. K a d se,
jo š kasnije, pokazalo da se m ora skratiti cijev u kojoj su
im ale d o ći u kontakt dvije m ase uranija da bi se tako
d ob ila »k ritičn a « masa i izazvala eksplozija, b om b a
T H E F A T M A N d ob ila je n ovi kodn i naziv: L IT T L E
B O Y (D ječačić).

* Mesa je plato s gotovo okomitim prilazima. Takvi platoi postoje

u nekim pustinjskim dijelovima američkog Juga. — Prev.

194
 Č ovjek koji je, kao predstavnik vojske, d irigirao p ro ­
jek tom , zapravo n jego vo m organizacijskom stranom,
brigadni general L eslie R. Groves, ponekad je nosio taj­
ni nadim ak R E L IE F (R asterećenje), a ponekad 99 (zato
što je njegova tajnica, slično tom e, pisala njegove in ici­
jale G. G.). N ek i učenjaci, koje je p om alo nervirala taj­
n ovitost pothvata, spom injali su G rovesa sam o pod in i­
cijalim a G. G. Specijalna operacija, poduzeta s ciljem da
se utvrdi njem ački atom ski potencijal, d ob ila je naziv
ALSO S. T o je grčka riječ koja u p rijevodu na engleskom
glasi »g ro v e s « (gajevi, dubrave). Učenjak d r Arthur
H o lly C om p ton postao je A. H. C O M AS ili A. H O L L Y .
N iels B ohr, glasoviti danski fizičar, jedan od sudionika
projekta, prekršten je u N IC H O L A S A B A K E R A (ba­
ker = pekar), dok je E nrico Ferm i d o b io im e H E N R Y
FA R M E R . L a b oratorij ü Los Alam osu bio je S IT E Y (P o ­
zicija Y ), postrojen je za dob ivan je uranija plinskom d i­
fu zijom u Oak R idgeu bijaše K-25, a tam ošnje elek tro ­
m agnetsko postrojenje — Y-12. U term in ologiji Manhat­
tan Projecta Sveučilište Chicaga bilo je C H IC A G O M E ­
T A L L U R G IC A L L A B O R A T O R Y (Cikaški m etalurški la­
boratorij). S ef p rv e ek ip e koja je on dje radila na istra­
živanjim a u vezi s razbijanjem atoma, G regory Breit,
d o b io je p riličn o šaljivu titulu: C O O R D IN A T O R O F R A ­
PID R U P T U R E (K o o rd in a to r brzog kidanja).
Ia k o je sve telegrafske p oru ke otprem ala Služba veze,
koristeći se vlastitom k riptografskom oprem om , p o­
stavljao se p ro b lem tajnosti telefonskih razgovora koji
su se m ora li vod iti m eđu raznim jedin icam a Manhattan
Projecta, raštrkanim po cijeloj zem lji; osim toga m nogi
su funkcionari p rojekta od lazili na službena putovanja,
inspekcije i tako dalje — daleko od šifarskih strojeva.
Prvu telefonsku šifru izm islila je, po sistemu čiste im ­
provizacije, G rovesova tajnica Jean O ’Leary, da bi mu
m ogla te le fo n o m javljati različite tajne podatke. »G e n e ­
rale, kupite o n o što ja svakog dana im am u ruci«, tele­
fon irala m u je, i G roves je odm ah »sk o p ča o «. K u p io je
kutiju cigareta m arke koju je Jean O ’Leary red o vn o pu-
šila, i ona mu je tada sročila poruku slovo p o slovo, g o ­
v o re ć i m u p oložaje slova na natpisu na kutiji. N ek olik o
dana poslije toga G roves je sam izm islio nešto čem u je
dao naziv »k vad ratičn i k o d «. R azgovarajući poslije rata
s au torom o v e knjige, G roves je rekao: »Ja sam se tim
kvadratičnim k o d o m služio u telefon skim razgovorim a

195
 1 2 3 4 5 6 7 8 9 0

1 P I O U O P N
*8

2 W E U T E L O
K6

3 E u G N T N S T
B4

4 T A M D I O E
Z2

5 V T J E. Y H
S9

6 A O L N S U G O E
N7

7 C Đ A F R I R
S5 i

8 I C W R U A M N?
Y3

9 V
X

M T P D I X Q
o

0 L s E T D E A H E
R1

sa stanovitim b rojem pojedin aca s kojim a sam m o ra o

v o d iti n aročito tajne razgovore. S vakom sam dao dru k­
čiji kod i, k o lik o m i je poznato, nitko osim m en e nije
im a o sve te kodove. G ospođa O ’Leary držala ih je u je d ­
n om od naših najčuvanijih tajnih sefova. Pojedin ci k o­
jim a sam dao k o d o ve m orali su ih svagdje nositi sa so­
b om i odm ah nam ja viti ako bi ih izgu bili.« G ro veso v
»k vad ratičn i k o d « zapravo je b io šahovska p loča 10x10
p op u t o v e na crtežu. (G roves je ovaj prim jerak u p otreb ­
ljavao u kom uniciranju s p otp u k ovn ik om P eero m da
Silvom , šefom osiguranja u Los Alam osu.)

T a k o se riječ T e lle r (im e je d n o g od fizičara) m o gla šif­

rirati kao 93 31 64 28 07 70, a U-235 kao 23 80 43 84 77.
O brazac ključa nije očit, a na kvadratu je d o v o ljn o d o ­
datnih slova da se spriječi izdajničko d jelovan je frek ­
vencije; im a 9 slova e, 7 slova t, 6 s lo v a 'i, 6 slova o . . .

196
i tako dalje. Zastupljena su sva slova alfabeta. »K o d o v i
se nisu u p otrebljavali za šifriranje kom pletn ih poruka«,
napisao je G roves u svojim m em oarim a, »n e g o sam o za
šifriranje jedne, dviju ili najviše n ek olik o ključno važnih
riječi. A i te se nisu potpu n o šifrirale. Ja i [J. R ob ert] O p­
p en h eim er o b ičn o sm o šifrirali sam o prva dva, najviše
tri slova takvih riječi.« Šahovska ploča ne stvara ni iz­
daleka sigurnu šifru, ali je u o vo m slučaju o č ito o d g o ­
varala zadatku: bila je kratka, k o d o vi su se neprestano
i često m ijenjali, a potencijalni špijun nije im ao nikak­
vih izgleda da se prik op ča na pravu telefonsku liniju.
»U m n ogim razgovorim a m n ogo sm o se služili dvos­
m islen im izrazim a ili spom injanjem pojedinaca ili d o ­
gađaja za k oje je d v a da je znao b ilo tko osim su govor­
nika«, kaže Groves.
Jednim od takvih im p roviziran ih žargonskih kodova
poslu žio se A rthur Cam pton kad je, 2. prosinca 1942, te­
lefo n ira o Jamesu B. Conantu, rektoru Sveučilišta H ar­
vard, da ga ob avijesti o n eoček ivan o b rzom Ferm ijevu
uspjehu u nastojanju da se ostvari prva kontrolirana
lančana reakcija u povijesti. (Taj historijski eksperi­
ment izveden je u Chicagu.)
»Jim, talijanski m orep lovac, upravo se iskrcao u je d ­
nom n ovom svijetu «, rek ao je Cam pton, p oistovjetivši
tako »atom sku fisiju« s »n o v im svijetom « i pretvorivši
Ferm ija u K o lu m b a nuklearne fizike. »Z em lja ipak nije
tako velik a kao što je on m islio«, nastavio je Conant,
što je značilo da atom ski reak tor nije tako velik kao što
se m islilo da će m orati biti. »S tigao je prije n ego što je
oček iva o.«
»V ladaju li se d o m o ro c i prijateljski?« zapitao je C o­
nant (zapitavši tako im a li kakvih p roblem a).
»Jest. Iskrcali su se čitavi, zdravi i zadovoljn i.«
K a d je izazvana prva eksplozija atom ske b o m b e kod
A la m o go rd a u državi N e w M exico, taj je eksperim ent
d o b io zacijelo najm anje p rikladn o izabran kodni naziv
u povijesti: T R IN IT Y (S veto T rojstvo). Podaci o rezulta­
tu eksperim en ta javljen i su m inistru rata Stimsonu, koji
je tada b io na Potsdam skoj konferenciji. T o je učinjeno
p om oću dru gog je d n o g im p ro vizira n o g žargonskoga
koda. Da bi Stim sonu o m o g u ć io pred od žb u o silini
bljeska što ga je stvorila eksplozija, autor te poruke,
specijalni savjetnik G eorge L. Harrison, u sp ored io je
d o m e t n jegove vid ljivosti s udaljenošću od 250 m ilja

197
(400 km ) izm eđu W ashingtona i H ighholda, Stim sonova
im anja na L on g Islandu, a jačinu zvuka u sp ored io s
udaljenošću od 60 m ilja (100 km ) izm eđu W ashingtona
i H arrison ove farm e u U ppervilleu u V irginiji. L IT T L E
B O Y (D ječačić) u H arrison ovoj p oru ci nije bila uranij-
ska n ego plutonijska bom ba; B IG B R O T H E R (V elik i
B rat) bijaše žargonski kodni naziv uranijske b o m b e za
koju su nakon uspjeha o v o g eksperim enta stručnjaci
bili sigurni da će eksplodirati. D O C T O R (D o k to r) bijaše
aluzija na jedan prethodni telegram u kojem u je gen e­
ral G roves bio spom enut kao T IY S IC IA N (Liječnik), a
eksperim en t T R IN IT Y kao O P E R A T IO N (O peracija).
H arrison ova je poruka glasila: D O K T O R SE U PR A V O
V R A T IO JA K O O D U ŠE VLJE N I S IG U R A N D A JE DJE­
ČAČ IĆ IS T O T A K O S N A Ž A N K A O N JE G O V V E L IK I
B R AT. SJAJ U N JE G O V IM O Č IM A V ID IO SE O D A V D E
DO H IG H H O L D A , A N JEG O V V R IS A K M O G A O B I SE
C U TI O D A V D E DO M OJE FAR M E . Stim son je lako
shvatio značenje poru ke i protu m ačio ga predsjedniku
Trumanu. A li m ladi o fic ir Službe veze, koji je poruku
(došla je u obliku krip togram a) d ešifrirao u potsdam s-
kom centru za vezu, nije, naravno, m o ga o p o go d iti nje­
zino p ravo značenje, pa su zato on i n jegovi k o leg e raz­
glabali o tom e znači li ta poruka da je 77-godišnji Stim ­
son postao otac - i hoće li V elik a T ro jica (Staljin, T ru ­
man i A ttlee) zato uzeti jedan slobodan dan.
M isija bacanja atom ske b om b e na Japan d o b ila je
kodni naziv C E N TE R B O A R D , ali je čitav p rojek t bio
tako tajan da oficiru zaduženom za distribuciju kodnih
naziva nije b ilo rečen o o kakvoj je op eraciji riječ. O pe­
racija transporta uranija na Tinian, pacifički otok na
kojem u je im ala biti obavljena konačna m ontaža b o m ­
be i s k ojeg je im ao poletjeti avion što će b om b u baciti
na Japan, d ob ila je kodni naziv B O W E R Y (d io N e w
Y ork a ). Oni koji su toj atom skoj b o m b i dali naziv L IT ­
T L E B O Y (D ječačić) zapravo su ja k o p otcijen ili njezine
dim enzije. L IT T L E B O Y bijaše dugačak nešto više od 4
metra, n jegov je p ro m jer iznosio m etar i pol, a težina
sam o m alo m anje od pet tona.
K ad je avion E n ola Gay p o le tio p rem a H irošim i o n o g
u m eteo ro lo šk o m p ogled u d ivn o g jutra 6. k o lo vo za
1945, noseći bom bu, njegova je posada raspolagala spe­
cijalnim k o d o m pom oću kojega je im ala obavijestiti
bazu o efek tim a eksplozije. K o d je b io u rukam a kape­

198
tana W illia m a S. Parsonsa, atom skog eksperta, vođ e te
misije, koji ga je b io izradio dva dana prije toga s b ri­
gadnim gen eralom Th om asom F. Farrellom , G roveso-
vim osobn im em isarom na Tinianu. K o d se sastojao od
28 natuknica i »p o k riv a o « je sve eventualnosti u vezi s
bom bardiranjem , koje su im pale na pamet. Svaka na­
tuknica bijaše napisana na posebnom retku, a svaki je
redak d ob io poseban redni broj; tako je Parsons im ao
sam o pročitati b ro jeve redaka. Osim toga, kod je b io
podijeljen na tri sekcije (A B LE , B A K E R , C E D A R = d o­
bro, srednje, slabo), op će ocjene za on o što je iza njih
dolazilo. Farrell je sve to im ao zapisano, ali zapravo ne­
potrebno, je r je naučio napamet.

A B L E (D o b ro )
R edak 1. Sve u redu, uspjeh potpun.
2 . V id ljivi efekt jači nego kod T R IN IT Y .
3. V id ljivi efekt otp rilik e jedn ak kao kod T R I­
N IT Y .
4. V id ljivi efekt manji nego kod T R IN IT Y .
6 . H O (H irošim a, p rim a m i cilj)
7. K Q (K oku ra, sekundarni cilj)
8 . N A (Nagasaki, sekundarni cilj)
9. N akon ispuštanja b om b e uvjeti u avionu
norm alni. V raćam o se u bazu.

B A K E R (Srednje)
11. Teh n ičk i uspjelo, ali neki drugi faktori, koji
su se pojavili, ukazuju na p otrebu d a š e pri­
je n aredn og koraka održi savjetovanje.
12. N ism o sigurni da je b om ba pala na planira­
ni cilj.
13. Čini se da je b om b a pala na nekorisni d io
cilja.

C E D A R (S labo)
21 . Čini se da tehnički nism o uspjeli.
22 . V ra ća m o se na d o g o v o re n o m jesto zb og lo ­
ših m eteo ro lo šk ih uvjeta.

27. Iw o Jima
28. O dredište

199
 T o č n o u 8 sati i 16 m inuta L IT T L E B O Y , najstrašnije
oru žje što ga je čovjek dotad stvorio, zbrisao je Hiroši-
m u paklom plam ena i razaranja u kojem je poginulo
60.000 Japanaca. Ta je eksplozija totaln o izm ijen ila lice
rata. N e k o lik o m inuta nakon eksplozije Parsons je po­
slao bazi kratku kodiranu poruku: A B LE , L IN E 1, L IN E
2, L IN E 6, L IN E 9 (A B L E R edak 1, R edak 2, R edak 6,
R ed ak 9). Farrell je protu m ačio značenje poru ke m aloj
gru pi prom atrača ne p ogledavši n ijedn om svoju kodnu
listu, a odm ah zatim poslao je izvještaj W ashingtonu.
Šesnaest sati nakon toga svijet je saznao da je ušao u
atom sko doba.

T elefon ira n je je izuzetno prikladan način k om u n ici­

ranja. N ije li d ivn o d ići slušalicu, okren u ti od ređ en i
broj, obaviti ra zgo vo r s dru gom o so b o m i sve srediti u
tom je d n o m je d in o m razgovoru?! U svakom slučaju to
je m n ogo lakše nego, uzm im o, razm jenjivati pisane p o­
ruke. Ali, telefo n je n otorn o nesiguran, a n jegov p o to ­
mak, radio-telefon, još nesigum iji. D o vo ljn o je priklju ­
čiti se na sam o jedan kabel da bi se čuli svi telefonski
ra zgo vo ri što se v o d e s n ek og telefona, a ako se žele p ri­
sluškivati radio-telefonski razgovori, je d in o što treba
jest m alo jači prijem nik. Obavještajna služba O sovine
nije se ustezala da te m ogu ćnosti pokušava iskoristiti i
na najvišim razinam a dip lom atsk og kom uniciranja.

N ajočitija je zaštitna m jera p rotiv prisluškivanja u p o ­

treb a posebnih k o d o va za telefon ske razgovore. T ak ve
k o d o v e zapravo izm isli i barem je d n o m u p otrijebi g o ­
to v o svatko tk o je ikad posegnuo za telefon sk om sluša­
licom . Im a ih sva sila. N ajobičn iji takav k o d čin e aluzije
na nešto što znaju sugovornici, ali ne zna n etk o treći,
tko m ožd a prisluškuje ili slučajno čuje njih ov razgovor;
najviši o b lik takvog k od a jesu p o m n o izrađene liste žar-
gonskih kodn ih riječi. M n o g o rjeđ e prim jen ju je se sis­
tem nalik na šahovsku p loču Manhattan Profecía: poru ­
ka se najprije šifrira nekim unaprijed d o g o v o re n im sis­
tem om i njezin se k rip togram p ročita na telefon u slovo
p o slovo. Ponekad se p ribjegava i korištenju nekim
stranim jezik o m .*
* U prvom svjetskom ratu ponekad su britanski komandanti i ofi­
ciri razgovarali u prvim linijama na hindustanskom. Naučili su ga u
Indiji, a mogli su biti sigurni da ih Nijemci ne razumiju. — Prev.

200
 A m erik an ci su to u ob a svjetska rata izdigli na razinu
svestrano p rim jen jivan og postupka iskorištavajući je d ­
nu svoju prednost koju nije im ao nitko drugi — fond
tako specijalnih jezik a da ih nijedan protivn ik nije m o ­
gao razum jeti. T o su b ili je zic i am eričkih Indijanaca —
sasvim izolirani i geografski i lingvistički. G odin e 1918.
osam Indijanaca iz plem en a Choctaw, inače vojnika 4.
čete 141. pješadijskog bataljona, p ren osilo je na svom
jeziku k om an de poljskim telefon om . N a tu ideju došao
je kapetan E. W. H o m e r, koji je za kom andira tih Indi-
janaca-vezista postavio S olom on a Levvisa. K o ristili su
se i neki drugi indijanski jezici. Dok se am erička vojska
p rip rem a la za drugi svjetski rat. Služba veze testirala je
u m an evrim a C om an ch e i n eke druge Indijance s teri­
torija M ichigana i W isconsina, ali poslije, u ratu, indi­
janski su telefon isti na bojištu uglavnom b ili pripadnici
p lem en a Navaho. Zašto u pravo oni? V jerojatn o je jedan
od razloga b io u tom e što ie to p lem e b ilo tolik o (50.000
duša) da se u njem u m o g lo naći d o vo ljn o sposobnih te­
lefonista; drugi je razlog b io što je taj jezik, osim Nava-
ha, g o v o r ilo još sam o 28 ljudi (u glavn om an trop ologa i
m isionara), a od k ojih nitko nije b io ni N ijem ac ni Ja­
panac; treći je ra zlog b io što je to izuzetno težak jezik
kojega zvu k ove ne m ože točn o rep rod u cirati onaj tko
nije ro đ en i Navaho.
A n tro p o lo g C lyde K luckhohn, odličan poznavalac je ­
zika N avaho Indijanaca, kaže: »G o v o r onih koji su na­
vaho naučili tek kad su odrasli im a u sebi nešto m litavo
što od m ah osjeti uho svakog p ra vog Navaha.« Stan ovi­
tu p red od žb u o silnoj kom pleksn osti to g jezik a daju
neki n jegovi glagolski oblici. K o rijen i m nogih prijelaz­
nih glagola m ijenjaju se prem a objektu tih glagola, pa
se jed an korijen u potrebljava ako su objekti dugački
(olovk e, štapovi), drugi ako su ob jek ti ne sam o dugi
n ego i savitljivi (zm ija), treći ako su posrijed i zrnati
p red m eti (šećer, sol), četvrti ako se ob jek ti stavljaju u
svežnjeve (stogovi, hrpa od jeće), ili ako su to stanoviti
m aterijali (papir, gunjevi), sluzavi p red m eti (blato, iz-
m etin e), zdepasti ok ru gli predm eti, ili sanduk zajedno
sa sadržinom , živa bića i tako dalje. A k o se za neki d o ­
gađaj, o kojem u se razgovara, zna otprije, u potrebljava
se sasvim dru kčiji glagolsk i o b lik n ego ako se za nj ne
zna. T a k o se N avaho služi jed n im o b lik o m glagola ako
zna da kiša pada, a dru gim o b lik o m ako sam o m isli da

201
kiša pada, i tako dalje. »B u du ći da se tako m n ogo kaže
i im p licira sa sam o n ek olik o slogova od k ojih je sazdan
jedan jed in i glagolski oblik, glagoli navaha slični su m i­
nijaturnim im aginističkim pjesm am a«, kaže K lu ckh oh n
u knjizi o jeziku Navaha, objavljenoj u izdanju H arvard
University Press. Tako, na prim jer, riječ n a ild il znači:
»N a vik a o si da zbirne o d vo jive p red m ete jed eš jedan po
jedan .« (Tako bi se m o g lo opisati zobanje grožđa.1 )
Razum ije se da takav kriptosistem m ože biti izvan­
redn o neprobojan. Zato ne iznenađuje da ste po g o to v o
svim kom andam a puka, divizije i korpusa am eričke
m orn aričke pješadije na Pacifiku nailazili na tam nopu ­
te, c m o k o s e Navahe, koji su on dje služili kao telegrafi-
sti, p revo d ili vojn e zapovijedi, poruke i instrukcije u
m ješavinu am eričk og slanga, navaho jezik a i vojn ih ter­
mina, i zatim to čitali u m ik rofon radio-odašiljača, zna­
ju ći da ih na dru gom kraju slušaju drugi N avaho In d i­
janci. O bičn o su d ob ri prijatelji radili zajedno — narav­
no, ne u istom štabu nego kao su govorn ici na radio-te-
lefonu. N azivali su ih codetalkers (razgovaraoi k od om ).
N a početku rata je codetalkera iz plem ena Navaho, koji
su služili u jedin icam a m orn aričke pješadije na Pacifi­
ku, b ilo 30; d o kraja rata taj broj p o p e o se na 420. T i su
Indijanci pren osili op erativn e zapovijedi s neproboj-
nošću koja je sigurno p om ogla A m erikan cim a u njiho­
vu napredovanju od S olom on sk og o to čja d o Okinawe.
G ovoren je u lin gvističkom kodu, prim jen a žargon-
skog koda i riječi s dvostru kim značenjem — sve to izi­
skuje in terven ciju čovjeka u ulozi »stroja za kodiran je«.
A li taj se posao m ože prebaciti i na pravi stroj — in ver­
tor. T a dva ob lik a oralne tajnosti Ojudski i m ehanički)
u biti odgovaraju dvam a osn ovn im ob licim a kriptosis-
tema. Č ovjek u ulozi »stroja za k od iran je« pretvara ri­
ječi, slogove i glasove, tj. lingvističke elem en te govora,
u tajne o b lik e — i zato je n jegova in terven cija istovjetna
s prim jen om koda; invertiranje se m ože u sporediti sa
šifriranjem —je r zahvaća čestice teksta ne v o d e ć i raču­
na o njih ovim lin gvističkim funkcijam a. U p ravo zb og te
sličnosti sa šifriranjem , in vertorski postupci m o d ificira ­
nja go vo ra zovu se »š ifro fo n ič k i« (»š ifr a « plus »telefon i-
ja «). Č itavom tom području tajnog kom uniciranja ljud­
skim glasom m ože se dati naziv k rip tofon ija (cryptop­
hony) — »zvučna krip tografija«.

202
 In verto ri su se p očeli naveliko u potrebljavati tek u
d ru gom svjetskom ratu; također su tek tada učinjeni
ozb iljn i pokušaji da se pronađu postupci »dekriptira-
nja« in vertiran og govora. A li uređaji kojim a se nastojala
postići tajnost u telefon iji zapravo su stari g o to v o kao
sam telefon. Pradjed današnjih in vertora patentiran je
još 20. prosinca 1881, sam o pet godina nakon što je B ell
patentirao izum telefona. Pronalazač p rvog invertora,
25-godišnji James H arris Rogers, koji će postati jedan
od am eričk ih p ion ira na polju praktične prim jen e elek ­
triciteta, a tada je b io glavni elek tričar u Kongresu, na­
pisao je u opisu svoga izuma: »R iječ je o postupku u k o­
je m se poruka, poslana s bilo kakvog uređaja za e m iti­
ranje, naizm jenično p ro v o d i kroz dva ili više strujnih
krugova, i to v rlo brzim slijedom . . . pa svatko tko p o ­
kuša crpiti signale iz sam o je d n o g kruga ne čuje ništa
osim sasvim zbrkane i nesuvisle sekvencije signala . . .
D vije ili više linija, kojim a bi se signal pren osio u skla­
du s m o jo m zamišlju, m o g le bi stizati do zajedničkog
term inala potp u n o različitim itinererim a; nitko tko bi
p o že lio da prisluškuje . . . ne bi m ogao istodobn o crpiti
signale iz obiju linija.«
Postupci invertiranja koji su poslije pronađeni d jelo ­
vali su izravnije na sam govor, često podsjećajući na
transpoziciju, supstituciju i »nultu šifru«. K o d većin e
sistem a zasnovanih na principu supstitucije izabere se
jedn a od m n ogih k om pon en ata koje tvore kom pleksni
fen om en g o v o ra — i tran sform ira se. T o se ob ičn o radi
s frek ven cijom , iako im a in vertora koji izobličuju volu ­
m en (jačinu zvuka). T erm in »frek ven cija « odnosi se o v ­
dje na broj titraja ljudskih glasnica; ona se ob ičn o izra­
žava b ro jem tih titraja u sekundi, pa na p rim jer frek ­
ven cija od 500 t/sek. znači da glasnice (i zvuk) vibriraju
b rzin om od 500 titraja u sekundi. Z b og rezonantnosti
čo vjek o vih organa govora, većina glasova što tvore g o ­
v o r nastaje kao kom bin acija n ek olik o različitih frek ­
vencija, a svaki im a vlastitu prepoznatljivu kom binaciju
frek ven cija p o k ojoj se razlikuje od drugih glasova.
T ak o je glavna frek ven cija glasa i u engleskoj riječi feel
(fil) viša od frek ven cije glasa u u riječi fo o l (ful). R a­
zum ije se da apsolutne frek ven cije nisu jedn ake kod
svih ljudi n ego se d on ek le razlikuju ovisn o o pojedincu,
ali najveći d io »in fo rm a cija « u govoru pojedinca ionako
p ren ose relativn e varijacije frekvencija.

203
 Š ifrofon ija nastoji skrivati taj sm islovni sadržaj g o v o ­
ra pom ican jem frekven cija k oje tvo re govor. Praktički
je to ostvarivo zb og toga što telefon ion ako te zvu kove
pretvara najprije u fluktuirajuća električn a strujanja,
koja zatim različite elektronke, sklopke, filteri i strujni
kru govi in vertora m odificiraju u skladu s o d ređ en im
d o b ro poznatim zakonim a elektriciteta. Iak o se ti struj­
ni im pulsi m ogu m o d ificira ti na vrlo m n ogo načina,
m n ogi djeluju na zvu kove go vo ra u biti jednako, pa
zato im a razm jerno m alo fundam entalno različitih p o ­
stupaka invertiranja.
Najjednostavniji je ob lik invertiranja da se zvu kovi
g o v o ra okrenu naglavce. Prem da zvu k ovi n orm aln oga
ljudskog gia^a im aju frek ven cije od 70 d o o tp rilik e 7000
titraja u sekundi, telefon zb og nekih tehničkih o k o ln o ­
sti reagira sam o na zvu kove s frekven cijam a od 300 do
o tp rilik e 3300 titraja u sekundi. T e se frek ven cije u in-
vertoru »ok reću n aglavce«: ton s frek ven cijom od 300
titraja u sekundi izlazi iz in vertora s frek ven cijo m od
3300 titraja —i obratno; ton od 750 titraja u sekundi p re­
tvara se u ton od 2250 titraja u sekundi (3000 minus
750). Z apravo je to, ako se sjećate sistem a atbash, isto
kao A = Z, b = Y . . . z = A u toj hebrejskoj šifarskoj sups­
tituciji; odnosno, to je, drugim riječim a, neka vrsta fo-
n etičk og atbasha. In vertiran i ljudski g o v o r zvuči kao
piskutavo cvrkutanje ili graktanje, a čini vam se kao da
u to m e nazirete i zvu kove zvona. R iječ com pany (četa,
čitaj: kam pani) zvuči kao C R IN K A N O P E (krinkanopi),
a riječ Chicago (S ik eg o ) kao S IK A Y B E E (S ikejbi). Os in­
verzije nalazi se na srednjem dijelu raspona tih frek ven ­
cija; zato to n o vi u to m dijelu preskaču sam o sasvim
uzak razm ak i ne m ijenjaju se m n ogo — frekven cija od
1625 titraja p retvara se u frekven ciju od 1675 titraja. T o
im a jed n u zanim ljivu posljedicu, koju spom in jem o
sam o kao kuriozitet. R iječ invertor, sazdana uglavnom
od to n o va u tom pojasu frekvencija, prolazi kroz in ver­
to r g o to v o neprom ijenjena!
Druga je jednostavna tehnika tzv. p om ak pojasa. T o
je neka vrsta telefon sk e cezarske supstitucije. U tom se
postupku sve frek ven cije pom iču, za od ređ en u udalje­
nost (b ro j titraja) prem a g o re ili prem a dolje, i to tako
da najgornji pojas, onaj na sam om rubu čujnog spektra,
b iva izbačen iz spektra i vraća se u nj s don je strane.
Ako, p retpostavim o, fak tor povećan ja frek ven cija iznosi

204
 1000, a povećan je zahvaća sve frek ven cije unutar spek­
tra o d 300 d o 3300 titraja, ton koji im a frekvenciju 500
d o b iva frek ven ciju 1500, ali ton od 2800 titraja spušta se
na frek ven ciju od 800 titraja. (2800+ 1000 = 3800 = 800).
T o je, naravno, sam o jedan o b lik fon etsk og šifriranja.
Postupak cijepanja spektra sastoji se u tom e da se
spektar frek ven cija p od ijeli u n ek olik o užih pojasa, a
zatim se ti pojasi transponiraju i tako miješaju. S p eci­
jalni filtri m ogu p o d ijeliti spektar frek ven cija od 250 do
3000 titraja u pet pojasa od kojih svaki zaprem a zonu
od p o 550 titraja: pojas od 250 d o 800 titraja, pojas od
800 d o 1350 titraja, pojas o d 1350 d o 1900 titraja, pojas
od 1900 d o 2450 titraja i pojas od 2450 d o 3000 titraja
u sekundi. (T o su on da pojasi A, B, C, D i E.) S klopke
i strujni kru govi m ogu ih transponirati, pa se A pretva­
ra u C, B u D , C u E i A u B — odnosno, tako se »tran ­
spon iraju « n orm aln i ton ovi govora. B o lji in vertori m i­
jenjaju taj sistem supstitucije svakih n ek olik o sekundi —
i čak svakih n ek o lik o m ilisekundi.
Postoji n e k o lik o sistem a koji se tem elje na »m askira-
nju«. K r o z kabel, k ojim prolazi glas osob e što telefo n i­
ra, isto d o b n o se pušta m uzika s gram ofon sk e ploče,
koja ga p otp u n o nadjača. D ezin vertor (uređaj za dezin-
vertira n je) »s k id a « muziku, pa ostaje sam o govor. Za­
p ra vo se taj sistem m ože u sporediti s u p otreb om nultih
šifarskih znakova, k ojim a se načička kriptogram i koji
m askiraju slova šifrata. Postoji i sistem m odificiran ja
valova. Fluktuirajuća elek tričn a struja djeluje na struj­
ne im pulse glasa i izaziva brze i v rlo velik e p rom jen e
am plitu de tran sm itiran og zvuka. T o je kao da slušate
rad io u kojem u neka naprava čas pojača zvuk do m ak­
simuma, a čas ga sm anji na m inim um , d o d on je razine
čujnosti. U d ezin vertoru se id en tičn o sinhroniziranim
strujnim im pu lsim a poništava taj efekt.
Svi sistem i k oje sm o u p ravo opisali transform iraju
sam o frek ven ciju d im en zije govora, to jest, da se sliko­
vito izrazim o, transform iraju ga uzduž n jegove vertik al­
ne osi. N ijed an ne zahvaća g o v o r horizontalno, uzduž
n jegove »v re m e n s k e « osi. T o se postiže nekim dru gim
sistem im a, koji g o v o r šifriraju m ijenjajući vrem en ske
odnose u njegovu kontinuiranom toku. Da bi se to postiglo,
g o v o r se m ora na sasvim kratko vrijem e fiksirati, je r se
sam o tako njegovi d ijelovi m ogu transponirati. T o fiksira­
nje postiže se običn o pom oću m agnetofonske vrpce.

205
 »V re m e n s k i« in vertor kida tijek go vo ra u »k o m a d i­
će« trajanja dijelića sekunde pa ih isprem iješa. G o v o r
se m agnetofonski snima, a onda se n jegovi takvi »k o ­
m ad i«, segm enti, reproduciraju zbrkano s pom oću, re ­
cim o, pet glava zvučnice koje se jed n im m ehanizm om
aktiviraju zbrkanim redom . Rezultat je totalna zbrka
zvukova. D ezin vertor im a također pet istih takvih glava
kojim a upravlja iden tičn o program iran i mehanizam , i
one vraćaju zvuk na prijem nu vrpcu n jegovim izvorn im
redoslijedom .
Postoji i drugi jedan tip invertora, zasnovanog na pri­
m jeni m agn etofon a i m agnetofonske vrpce. Im a sam o
jednu glavu zvučnice, koja se, kako p od njom prolazi
m agnetofonska vrpca, neprestano p o m iče naprijed-na-
trag. K ad se glava kreće suprotno od sm jera vrpce, ona
očitava signale brže n ego što su b ili snim ljeni, i zvuk će
im biti viši od norm alnog; kad se glava k reće u sm jeru
kretanja vrpce, očitavat će signale sporije n ego što su
bili snim ljeni i zvuk će im biti dublji od izvornog. Tako
se d ob iva tijek naizm jeničnih skvičanja i gunđanja, kao
kod gram ofon sk e ploče, koja se čas p reb rzo vrti, a čas
usporava do stanke.
V ećin a sistem a invertiranja bila je izum ljena još dva­
desetih i tridesetih godina; njihovi su pronalazači b ili
inženjeri u istraživačkim i konstruktorskim b iro im a ra­
d io i telefon skih kom panija. P otreb a za takvim uređa­
jim a ukazala se kad se o tk rilo da radio-am ateri prisluš­
kuju ra zgovore preljubničkih m uževa i žena i instrukci­
je što su ih davali burzovni mešetari razgovarajući p rvim
javn im radio-telefonim a, koji su se u to vrijem e p o čeli
uvoditi. (P rvu takvu službu uvela je odm ah nakon p rv o ­
ga svjetskog rata Pacific Telephone Company na relaciji
izm eđu Los Angelesa i ob ližn jeg otok a Catalina.) Prvi
in verto r instalirala je Am erican Telephone & Telegraph
Company na svojim radio-telefonskim odašiljačim a. Taj
prvi in verto r m o ga o je spriječiti slučajno prisluškivanje,
tj. prisluškivanje b ez specijalne op rem e, ali nije m ogao
spriječiti odlu čn e am atere da prisluškuju pom oću vlas­
titih uređaja za »in vertiran je in vertiran ja«. Potkraj dva­
desetih godin a u pravo je to radila grupa en ergičn ih i
d o vitljivih am atera na Istočn oj ob ali SAD kad je saznala
d a je Am erican Telephone & Telegraph Company otvo rila
radio-telefonsku vezu s E vropom . Jedan o d tih am atera
b io je tada 20-godišnji W illia m R ob erts u T ren ton u (d r­

206
žava N e w Y o rk ), koji je čak uspio n ek olik o svojih »dez-
in verto ra « prodati vladam a nekih latinskoam eričkih ze­
malja.
Spoznaja o nesigurnosti in vertora im ala je kao poslje­
dicu njegovu zam jenu napravam a za fonetsko šifriranje,
koje prim jenjuju postupak dijeljenja spektra frek ven ci­
ja. T e su naprave u veden e i na relaciji preko Atlantika
kom panije A T & T i na relaciji San Francisco—H on olu ­
lú—T o k io koju je držala firm a Radio C orporation o f Am e­
rica. K om p a n ija B e ll Telephone (p roizvod n a grana
A T& T) p roizvela je aparaturu nazvanu A-3, koja je ne
sam o transponirala pojase frekvencija nego ih je i sup­
stituirala (in vertorsk i sistem ). Ali, od 3850 m ogućih
kom binacija sam o se 11 sm atralo prikladnim za održa­
vanje tajnosti, a faktički je b ilo u potrijebljen o samo
šest. T ih se šest kom binacija naizm jenično prim jenjiva­
lo unutar ciklusa od 36 faza. Naprava se počela upo­
trebljavati na relaciji izm eđu San Francisca i H onolulua
(koju su držale kom pan ije Radio C orporation o f America
i M u tual Telephone Company) u prosincu 1937. N ek o lik o
dana poslije toga pošta u Tokiju, koja se i dalje služila
starim in vertorom , zapitala je kakav je to novi sistem
ušao u upotrebu kad ga njezini uređaji ne m ogu dezin-
vertirati. Za am eričku vojnu obavještajnu službu bio je to
siguran i nedvosm islen dokaz da Japanci prate radio-te-
lefonske kom unikacije na kontinentalnom dijelu SAD.
U pravo je putem A-3 došla R ooseveltu vijest da je u
E vrop i izb io drugi svjetski rat, kad ga je u rane jutarnje
sate 1. rujna 1939. p ro b u d io telefonski p oziv am eričk og
am basadora u Parizu W illia m a C. Bullitta. Poslije, kad
se i sama A m erik a stala sve više približavati rubu rata,
R o o sevelt je sve češće razgovarao sa svojim em isarim a
u drugim zem ljam a putem radio-telefona. Za vrijem e
bitke za Francusku, u svibnju i lipnju 1940, on je nekih
dana razgovarao s B u llittom i p o n ek olik o puta dn ev­
no. R o o sevelto va sklonost telefoniranju bijaše nepo­
sredno povezan a s n jegovim karakterom i m entalite­
tom : v o lio je telefo n je r m u je om ogu ćiva o da zaobilazi
birokratsku diplom atsku rutinu, da p o slo ve brže oba­
vlja (jer nije trebalo čekati na šifriranje i telegrafiranje
poru ka) i da im a neposredan osobni kontakt sa sugo­
vornicim a. Ponekad je tako razgovarao s francuskim
pred sjed n ik om vlad e Paulom Reynaudom , a često, i sve
češće, sa C hurchillom .

207
 R o o sevelto ve riječi išle su specijalnim telefon skim
kabelom iz B ijele kuće u p rekom orsku centralu u zgra­
di Am erican Telephone & Telegraph Company u N e w
Yorku, u 47. W alker Streetu. Zajedno sa svim drugim
transatlantskim razgovorim a R o o sevelto v je nazalni g o ­
v o r odlazio u posebnu d o b ro čuvanu i uvijek zaključa­
nu prostoriju: u nju su im ali pristup samo tehničari i in­
ženjeri koji su on dje radili i koji su im ali specijalne p ro ­
pusnice. Tu bi g o v o r preuzela aparatura A-3 pa ga d o ­
b ro isprem iješala i izobličila. Teh n ičko je osoblje zurilo
u instrum ente i napeto slušalo zvuk da bi b ilo sigurno
da je g o v o r valjano invertiran. Zvuk je odatle odlazio u
odašiljač, koji ga je slao u eter, ali ne bilo kako: u em iti­
ranju se neprestano »skakalo« s jedne frekvencije na dru­
gu — i, ako bi netko slušao emisiju na toj-i-toj frekvenciji,
čuo bi je samo nekoliko sekundi, a zatim bi ona nestala.
N etk o je doista slušao. Deutsche Reichspost (njem ački
P T T sistem ) dokučila je da je jedin a telefon ska veza iz­
m eđu Sjedinjenih Država i Engleske radio-telefonska (a
ne kabelska), pa je s tim u vezi napisala u jed n o m iz­
vještaju: »Z b o g izuzetne nacionalne i p olitičk e važnosti
o ve kom unikacijske veze, stručnjaci Deutsche Rei-
chsposta nastoje, služeći se svim tehničkim sredstvim a
kojim a raspolažu, dekriptirati razgovore što se vod e na
toj lin iji.« Za rješenje tog p rob lem a form iran a je čak p o ­
sebna udarna ekipa na čelu s poštanskim savjetnikom
inž. V etterlein om , funkcionarom Forschungsanstalta
(Istraživačkog b iroa ) DRP-a. Ona je brzo razotkrila teh­
n ičke karakteristike sistem a A-3; tako se, nešto kasnije,
o tk rilo i to da je d o vo ljn o p ovezati strujne kru gove u
sam o šest k om bin acija kako bi se d ob iva le supstitucije
pojasa frekvencija. Razum ije se da je trebalo m n ogo ek­
sperim entirati prije nego što su točn o ustanovljeni ti
pojasi frek ven cija i sekvencije u kojim a se prim jen jiva­
lo on ih šest kom binacija, ali je čitav pothvat, od p o č e t­
ka d o kraja, ipak obavljen za samo n ek olik o m jeseci, i
d ovršen je u rujnu 1941. N e k o lik o m jeseci poslije toga
Deutsche Reichspost p od igla je na nizozem skoj obali na­
suprot E ngleskoj svoju prislušnu stanicu, koja je raspo­
lagala i uređajim a za d ekriptiran je in vertiran og (fono-
šifriran og) govora. O dm ah je za p očelo dezin vertiran je
razgovora; ob ičn o b i se izgu bilo sam o n ek olik o slogova
p rije n ego što bi se točn o ustanovila prom jen a ključa.
N jem ački m inistar pošta ob avijestio je tada H itlera:

208
R E IC H S P O S T M IN IS T E R Berlin, 6. ožujka 1942.
Predm et: N AJSTR O ŽE POVJER-
D ekriptiran je telefon ske LJIVO!
veze SAD — Engleska

M ein Führer!

Forschungsanstalt Deutsche Reichspost d ovršio je kao

svoj najnoviji pothvat gradnju instalacije za prisluškiva­
nje telefo n sk o g p rom eta izm eđu Sjedinjenih A m eričk ih
Država i Engleske, koji naši protivn ici čine nerazum lji­
vim p om oću najnovijih tek ovin a na polju kom unikacij­
ske tehnike. Zahvaljujući predan om radu njezinih uče­
njaka, danas je Deutsche Reichspost jedin a služba u N je ­
m ačkoj k ojoj polazi za ru kom da invertiranje, učinjeno
n erazu m ljivim p rim jen om najboljih tehničkih m etoda,
učini razum ljivim u trenutku prijem a.
R ezultate naših in tercepcija dostavit ću Reichsfuhre-
ru SS, stranačkom drugu H im m leru, koji će vam ih
podn ijeti 22. ožujka.
D o više od lu k e ogran ičit ću distribuciju o v o g m ateri­
jala, uzim ajući u o b zir to da će Englezi, ako saznaju za
naš uspjeh, sigurno jo š više k om p licirati tehniku te le ­
fon sk og p ro m eta ili obavljati taj p ro m et kabelom .

H e il m ein Führer!
O hnesorge

Ftihreru i Reichskanzleru
V e lik o g N jem a čk og R eicha
B erlin W 8

D r O h n esorge je p rilo žio p rim jerak je d n o g razgovora

što ga je interceptirala n jegova stanica. B io je to razgo­
v o r in terceptiran i dekriptiran 7. rujna 1941. u 19 sati i
45 minuta. N ek i Britanac, koji je n eposredn o prije toga
b io d op u tova o u SAD, razgovarao je sa svojim k o lego m
u Engleskoj o tom e kako bi neki C am pbell m o ra o sva­
kako d o b iti pom oćnika, a zatim su razgovarali o nekim
p ro b lem im a s ra d om n jihova p ropagan dn og ureda u
A m erici.
P rijep ise važnijih ra zgovora O h n esorgeova je grupa i
delije slala H itleru i H im m leru . T a k o je 1942. dostavljen
stenogram razgovora izm eđu W instona Churchilla (te-

14 —Sifranti protiv ¿pijuna III 209

lefon W h iteh all 4433 u Lon don u ) i nekoga g. Butćhera
u N e w Yorku, te razgovora izm eđu a m eričk og generala
M arka Clarka u Lon don u i ureda G lavnog inspektora u
W ashingtonu. U 1 sat po pon oći 29. srpnja 1943. N ijem ­
ci su postigli glavni zgoditak: uhvatili su, snim ili i de-
kriptirali telefonski ra zgovor izm eđu R o osevelta i
Churchilla. Predm et razgovora bio je izvanredno važan:
d vojica državnika razgovarala su o posljedicam a držav­
nog udara u Italiji kojim je zbačen Mussolini.
»N e želim o prim iti nikakve p rijed lo ge o prim irju ako
nemaju službenu form u «, rekao je Churchill.
»Im a te p ra vo «, složio se R oosevelt.
»Z ap ravo m ožem o slob od n o čekati jo š n ek olik o
dana«, nastavio je Churchill.
»T a k o je «, opet se složio R oosevelt.
— Churchill je tada rekao da će stupiti u vezu s tali­
janskim kraljem , a R oosevelt je o d g o v o rio da će se i on
p ovezati s »E m a n u e lo m «* ali je priznao: »P ra v o da vam
kažem, ne znam ni sam kako da to izved em .« N ijem ci
su, naravno, shvatili taj ra zgovor kao dokaz odluke T a ­
lijana da ih izdaju. »T o je potpuni dokaz da se vod e taj­
ni p rego vo ri izm eđu Anglo-Am erikanaca i Talijana«,
stoji u ratnom dnevniku O KW -a. Ta konstatacija nije
bila točna (što se iz razgovora izm eđu Churchilla i R o o ­
sevelta m o g lo i razabrati): u toj fazi Saveznici su bili
ravnodušni prem a državnom udaru u Italiji.
Poslije je Forschungsanstalt uhvatila još jedan telefo n ­
ski razgovor Churchilla i R oosevelta. M o že se reći da je
Churchill b io kao začaran telefon om . N azivao je R oose­
velta ne obazirući se na sat, u svako vrijem e, danju i
noću, na najm anji povod, razgovarajući s njim iz svoga
b eton sk og bunkera u W h iteh allu — i silno je vjero va o u
pouzdanost invertora. Taj dugi razgovor, koji se v o d io
na početku 1944, »p otra ja o je g o to v o pet m in u ta« (piše
u svojim m em oarim a W a lte r Schellenberg, H im m le ro v
pom oćnik, koji ga je analizirao); S ch ellen b erg kaže da
se iz to g razgovora d o b io dojam » o jačanju vojn e aktiv­
nosti u Britaniji, a tim e su potvrđ en i m n ogi izvještaji
prem a kojim a invazija n eposredn o p red stoji«.
K ra tk o vrijem e poslije toga zam ijenjen je A-3 drugim,
sigurnijim sistem om — i razgovori su za N ijem ce postali
op et potpu no nerazum ljivi.
* Vittorio Emanuele di Savoia — talijanski kralj. — Prev.

210
 Ir 1

;■ . VZ . - b • • b r 1 i t.
■.'■■•■ (udu- <wy/ y —.... ' ■ "1.u___L-U.____ :---- ,
r> « 8 IM

i d « X t dar DaatatiiMl B elobapoat, 2 «7 *4 2 , fi*'* tBuri

SS—G ru p p e a ltn irm r & «m *r«i2 .l0 u t3 u m t d e r " & 3tf«T^8S

* 'i • r e a r #
* r 1 X n 1 .3 5 ,

SS-Bmnptaiat.

m it d a r B l t t a um a b a y p a ^ > a fiw l a a a l a l t e r l g a b « ,

Ija n fin o a n 64» * a * i 2 2 -7 .4 2 . TO uram lt• 1 4 .1 0

H o li., 599. (d t r t.o b .S o — « r — 1«

1 , Mww T o r fc . H r . B » * « li « r ( ♦ ) ,

B. L t t d o a . t r t , -ta b a n «4 5 3 . » ln » t o n c im r c iiU l.

la n tla r u f t «lo d c r b a lt:t B « .lle , H r. O t o ir a M il.

A. a B aU oi g a ta U a rta a .
B. a H a U lt ja la b U t r « S A «.

Faksimil njemačkog izvještaja o jednom interceptiranom transatlant-

skom telefonskom razgovoru VVinstona Churchilla

Poslije svega što je dosad rečen o o uspjesim a N ijem a ­

ca, iznenađuje podatak da su slična istraživanja u Sjedi­
njenim Državam a zap očela prije nego onaj projekt
Deutsche Reichsposta. N a početku 1940. K om u n ik acij­
sko od jeljen je K o m ite ta za istraživanja na području na­
cion aln e obran e (N a tion a l Defense Research Com m ittee)
osn ova lo je posebnu grupu za proučavanje tajnosti g o ­
vora. N jezin je zadatak b io da se bavi pretežn o kriptoa-
nalitičkim aspektim a p ro b lem a — to jest, da pronalazi
postupke prisluškivanja i dekriptiranja neprijateljskih
radio-telefon skih razgovora i ujedno testira i ocjenjuje
efikasnost (n ep rob ojn ost) n ovih tip ova savezničkih in-

211
vertora. N D R C p o v je rio je taj zadatak Laboratorijskoj
službi Am erican Telephone & Telegraph Company, pa su
tako stručnjaci te kom panije u toku čitavog drugog
svjetskog rata obavljali najveći d io am eričkih istraživa­
nja u vezi s invertiranjem . T o se rad ilo u dvjem a m alim
radionicam a-laboratorijim a u d ivovskoj kućerini na ad­
resi 463. West Street u N e w Yorku, gdje su se nalazili la­
b oratoriji B ell Telephone Company, p roizvod n e grane
AT&T. Prem da su b ili okrenu ti prem a unutrašnjem
dvorištu, koje je sa svih strana okruživala spom enuta
zgrada, p rozori dviju radionica bili su ob ojen i crno i sa­
svim neprozirni — zb og tajnosti posla koji se tu ob a­
vljao. E kipom je ru k o vo d io W a lte r K oen ig, šutljiv č o v ­
je k niska stasa, od o k o 40 godina, koji se b io zaposlio
u B ell Laboratories n eposredn o nakon što je na Har-
vardskom sveučilištu d ip lo m ira o kem iju i fiziku. V elik
d io njegovih istraživanja u razdoblju prije o v o g p rojek ­
ta od n osio se na akustiku, p red m et koji je tu telefonsku
kom paniju, razum ljivo, m ora o zanim ati; u istraživanja u
vezi s dezinvertiranjem u letio je zb og toga što je sudje­
lo va o u konstrukciji jed n e naprave koja će odigrati važ­
nu ulogu u invertorskoj kriptoanalizi.
Ali, još prije nego što je ta naprava ušla u široku i
rasprostranjenu prim jenu, pokazalo se da jedan m n ogo
jednostavniji instrument, kojim se m n ogo lakše barata,
posjeduje neslućena svojstva kao uređaj za rješavanje
šifrofon ijskih »k rip to gra m a «. Taj uređaj b io je — ljudsko
uho. N itk o tko je ikada uspio vo d iti konverzaciju na
kakvu bučnom »k o k telu «, gdje se nadvikuje n ek olik o
desetaka ljudi okupljenih u m aloj prostoriji, neće se
m n o go začuditi kad sazna d o k ojeg je stupnja ljudsko
uho sposobno hvatati zn akove što zanim aju n jegova
vlasnika, čak ako se oni p rivid n o »utapaju« u b leb eta­
nju sličnom o n o m e što je u propastilo gradnju biblijske
kule babilonske. K o e n ig s tim u vezi piše u pismu au­
toru ove knjige:
S vakog početnika na polju proučavanja sistem a
tajnosti uvijek iznenadi kad vid i kako je zapravo
teško izob ličiti ljudski g o v o r tako da bude totalno
nerazum ljiv. Ljudsko uho m ože tolerirati i čak na­
prosto ign orirati nevjerojatnu količinu buke, n eli­
nearnosti, distorzija frekvencija, superpozicionira-
nja različitih zvu kova radi prigušivanja on oga što

212
 se želi prikriti, i još m noge druge ob lik e in terfe­
rencije. Z b o g te sposobnosti našeg uha m ožem o i
sam o d jelom ičn im ili nesavršenim dekodiran jem
tajnog sistem a postizati razabiranje d jelom ičn og
ili čak potpu n og sm isla . . . Proučavanje ovih ne-
kriptografskih m etoda v rlo je važno zato što sma­
njuje trajanje istraživačkih projekata koji idu za
postizanjem totalne nerazum ljivosti . . . Ponekad
je njihova kvaliteta slaba, ali se zato često postiže
v rlo m n ogo u brzini ostvarivanja projekata, u
uštedam a radn og vrem ena, o p rem e i materijala.

A k o se stekne stanovito iskustvo u slušanju in vertira­

nih riječi, ako se stekne stanovita praksa u razum ijeva­
nju in vertiran og govora, ako se m n ogo slušaju in verti­
rani razgovori — m ože se razum jeti d ob a r d io onoga o
čem u se razgovara čak i b ez posebnih uređaja za elek ­
tričko d ekriptiran je in vertiran og govora. E vo prim jera
koji to dokazuje. N ek i inženjeri i tehničari B ell Labora-
toriesa stekli su sposobnost razabiranja i do 47 posto ri­
je č i u razgovorim a in vertiran im sistem om A-3 — i to p o ­
što bi preslušali snim ke sam o n ek olik o puta. T o je
praktički zn ačilo da su razotkrivali g o to v o p olovicu
teksta, g o to v o p olovicu obavještenja sadržanih u tim
razgovorim a. A to je, naravno, više nego d o vo ljn o da
n etko tko poznaje tem atiku o kojoj se razgovara, dakle
osposobljen i prisluškivač, uhvati više od »n iti« razgo­
vora.
T a slabost proizlazi iz činjenice da p rirod a »ugrađu­
je « u sistem ora ln og kom uniciranja v rlo velik i »fa k to r
sigurnosti«. Ljudski g o v o r sazdan je od m n ogo više ele ­
m enata n ego što je nužno da on bude razumljiv. Psiho­
lozi i kom unikacijski inženjeri dokazali su to m n ogim
testovim a — koji se, što je zanim ljivo, zasnivaju na p ri­
m jeni uređaja sličnih invertorim a. U jed n o m takvom
testu b ili su (elek tričn im pu tem ) elim in iran i svi ton ovi
s frek ven cijo m nižom od 1000 titraja u sekundi. K a d je
zatim pročitana serija tako invertiranih, nasumce uze­
tih i potpu n o besm islenih slogova, ispitanici su ipak
»u h vatili«, tj. čuli i prepoznali, o k o 90 posto slogova, a
da je to b io norm alni govor, uspjeh bi sigurno b io još
veći. Postavlja se pitanje zašto zapravo ljudski g o v o r sa­
drži i te niskofrekven tn e tonove. Zato što oni lakše za­
ob ilaze i svladavaju zapreke k oje postavlja svakodnevni

213
život nego visokofrekven tn i tonovi; da nem a tih niskih
frekvencija, m ogli bism o na p rim jer kom unicirati sam o
»p ra volin ijsk i« (s izvorom zvuka koji bi b io ispred nas).
Višak detalja zapravo brani g o v o r od djelovanja buke i
kojekakvih drugih distorzija; zahvaljujući tom e, čak ako
jedn a kom pon en ta govora bude »izbrisan a«, ostat će
d o vo ljn o drugih da se prenese poruka. Ali, to izob ilje
frekven cija o d o lijeva jed n ak o efikasno i h otim ičn o d e­
form acijam a izazvanim in vertorom . U praksi to znači;
čak ako se propuštaju sam o frek ven cije niže od 1000
titraja u sekundi ' n orm aln og go vo ra (koji obuhvaća
frek ven cije d o 7000 titraja), slušalac će ipak razum jeti
45 posto teksta, i to čak u pokusim a u kojim a se »e m i­
tiraju « sasvim nesuvisli slogovi. K ad a to znam o, postaje
nam jasno zašto su inženjeri B ell Laboratoriesa m ogli
dezinvertirati sam o sluhom 47 posto tekstova in vertira­
nih sistem om A-3.
»T o što je ljudsko uho tako d ob ar instrum ent za de-
kriptiranje zvuka«, piše K oen ig, »siln o otežava kon ­
strukciju efikasnih sistema tajnog kom uniciranja gla­
som. R azličiti sistem i invertiranja, koji se u nacrtu d o ­
imaju vrlo efikasno, u praksi o b ičn o sam o neznatno
smanjuju razum ljivost, iako, istina, invertirani g o v o r
uvijek zvuči jak o neugodno. K o d većin e m etod a vrijed i
o v o pravilo: ako ih dotjerate to lik o da g o v o r doista čine
nerazum ljivim , ne m ožete im vratiti kvalitetnu razum ­
ljivost. Zapravo se m ože slob od n o reći da im a izvanred­
no m alo sistem a tajnosti go vo ra koji posjeduju istod ob ­
no visoki stupanj tajnosti i prihvatljivu, u potrebljivu
kvalitetu reprodu kcije.«
A li ljudsko uho ne m ože rekonstruirati specifičn e ka­
rakteristike n ek og in v e rto ra Za to je p otreb n o dvoje:
izvanredno točn o diferen ciran je frek ven cija i neka v r­
sta »to ta ln o g m em oriran ja« red oslijed a sitnih segm ena­
ta g o v o ra od kojih je sazdan invertirani govor. T i se
p ro b lem i najefikasnije rješavaju p om oću »zvu čn og
spektrografa«, instrum enta koji daje vizuelne p ortrete
zvuka. Prvi takav uređaj konstruirao je Ralph P otter
(učenjak zaposlen u B ell Laboratoriesu), kojem u je u
to m e d on ek le p o m o ga o K oen ig. P o tte r ga je konstrui­
rao isključivo za naučna istraživanja, ali je već za kratko
vrijem e postala očita njegova praktična prim jen a u
kriptoanalizi in vertiran og govora. Ta m ogu ćn ost bila je

214
dem onstrirana čak dru Vannevaru Bushu, izvanredno
ren om iran om i poštovanom šefu U prave za naučna
istraživanja i razvoj.
P rilik om te dem onstracije Bush je v id io kako spek-
tro g ra f daje trajnu vizuelnu snimku in vertiran og g o v o ­
ra, kako to om ogu ću je učenjacim a da takvu snimku us­
poređuju sa snim kom norm alnog, nein vertiran og g o v o ­
ra, i kako im to zatim om ogućuje da deduciraju kakav
je tip invertiranja b io prim ijenjen pa da ga, zahvaljujući
tome, »razb iju «. Uređaj snim a zvu kove go vo ra na papir
u obliku serije vod oravn ih linija što predstavljaju glav­
ne frekvencije. K o d n orm aln og go vo ra te se linije p o ­
javljuju i nestaju, dižu i spuštaju, zajedno s frekven cija­
m a govora. Z vu kovi »n a b ijen i« niskim frekvencijam a,
kao na p rim jer zvuk koji nastaje izgovaranjem riječi full
(ful = pun), pojavljuju se na spektrogram u kao guste
kon cen tracije linija pri dnu papira. Linije koje stvara ri­
je č feel (fil=osjećati) m n ogo su više. Na snim kam a in ver­
tiran og go vo ra ti se norm alni obrasci porem eću ju i izo­
bličuju. Tako se tam ne nakupine jačih frekvencija
(srednje do niskih) pojavljuju pri vrhu spektrogram a.
Infleksije, koje se n orm aln o uspinju, tu se spuštaju. I
tako dalje.
Analiza takvog spektrogram a (ako je obavlja struč­
njak) lako otk riva kakav je postupak invertiranja bio
prim ijenjen; dekriptaža poslije toga postaje posao nalik
na sastavljanje m ozaika u kojem u se invertirana snim ­
ka tako prem ješta, kom ad po komad, da odgovara
snim ci kakvu bi dao norm alni, neinvertirani govor. Iz
toga se m ože razabrati ključ u potrijebljen pri invertira-
nju. D ek rip ter zatim po tom ključu konstruira vlastitu
aparaturu za dezin vertiran je i kroz nju »p ro p u sti« snim ­
ku in vertiran e poruke. K o e n ig i n jegova ekipa tako su
usavršili taj postupak da je p rilik om nekih testova u
Cam p Colesu, ob avljen ih 1943, ekipa od četiri čovjeka,
radeći s o p rem o m sm ještenom u kam ionu, dezinverti-
rala poru ke 15 do 18 m inuta nakon n jihova prijem a. T o
je d o v e lo do toga da je p ro izved en o i poslano jed in ica­
m a na upotrebu osam spektrografa prikladnih za teren ­
sku upotrebu; tri je d ob ila vojska, tri ratna m ornarica,
a tri su p rim jerk a poslana Britancim a. (T o se d o g o d ilo
u razdoblju od siječnja d o svibnja 1944. godin e.) Čini se
da su neke od tih aparatura poslužile za razbijanje je d ­
n og japanskog in vertorsk og sistem a čije su poru ke hva­

215
tale in tercep torsk e stanice vojske u Point Reyesu i p o­
slije u T w o R ock Ranchu u K a lifo m iji. N a vod n o se tako
pon ekad d ola zilo d o vrijedn ih obavještenja o p red stoje­
ćim japanskim potezim a.
S ifro fo n ija nije nikada dosegla stupanj n eprobojn osti
kakav imaju pisane poruke. Kasnije u toku rata to su
shvatili i Churchill i R oosevelt, pa su se prestali služiti
telefo n o m i prešli na razgovore teleprin terom , koje je
autom atski šifrirala mala aparatura nazvana Telekryp­
ton. (G o to v o je sasvim sigurno da je iskorištavala prin­
cip »v rp c e s jed n ok ratn om u p o tre b o m «.) A li u drugom
svjetskom ratu Sifrofonija je ipak ostvarila tako go lem
napredak da je general G eo rge C. M arshall (čiji je strah
da se posluži invertorskim telefo n o m im ao on ako teške
p osljed ice 7. prosinca 1941*) m ogao tri god in e poslije
toga reći: »Danas im am o najbolju op rem u .«

" Vidi 1. poglavlje. — Prev.

216
 17
D O K U Č IV I ISTOCNJACI

Od on oga n edjeljn og jutra kad je kom andant avijatič-

k o g b o rb en o g od red a M icu o Fučida poslao iz svog
aviona nad Pearl H a rb o ro m kodnu riječ: »T ora! Tora!
T o ra !« i tako ja v io da je postignuto potpuno iznenađe­
nje, b o g o v i rata neprestano su se blagon aklon o osm je­
hivali carskim oružanim snagama Japana. U napadu na
Pearl H a rb o r desetkovana je am erička Pacifička flota.
»S fera K o p ro sp eriteta Istočn e A z ije «* nezaustavljivo se
i brzo širila. O tok Guam osvojen je 10. prosinca. W ak e
23. prosinca. Dva dana poslije toga pao je H ongkong.
Japanski avion i p o to p ili su ratne b ro d o v e Prince o f Wa­
les i Repulse; za W in ston a Churchilla to je b io najgori
šok u d ru gom svjetskom ratu; čitav zapadni Pacifik, In ­
dijski ocean, O ceanija i čak Australija praktički su ostali
bez obran e p om orsk ih snaga. T o d žo v e su arm ije prega­
zile Singapur i M alaju s njezinim plantažam a kaučuka,
a zatim su zauzele N izozem sku Istočnu Indiju (današnju
In don eziju ) s njezinim velik im naftnim nalazištima. U
svibnju su kapitulirali Filipini, a još p rije toga pali su
Siam i S olom on sk o otočje. Šest m jeseci nakon početka
neprijateljstava zastava Izla zećeg Sunca vijo rila je nad
g o to v o jed n o m d esetin om površine naše planete. N e ­
prijatelji N ip on a zbrisani su s m orske površine; njegove
su vojske silovale i pljačkale na g o lem o m području od
* Propagandni naziv što su ga japanski imperijalisti dali tvorevini
koju su namjeravali stvoriti u Aziji. — Prev.

217
Ranguna do otoka Južnih m ora. B io je to najbrži osva­
jački poh od u povijesti.
Tako su ob ilato realizirani japanski ratni planovi u
obliku u kojem su bili stvoreni prije rata. Japan nije ni­
kad nam jeravao poduzeti invaziju na Sjedinjene Države.
N jego v je plan b io jednostavniji: da se hrani i napaja
p rirod n im bogatstvim a osvojenih područja iza obruča
n eosvojivih pozicija, sposoban da na tom perim etru za­
ustavi svakog napadača. Ali japanska V rh ovn a kom an ­
da, om am ljena uspjesima, pohlepn a da ostvari još više,
odlu čila je nastaviti poh od dok još traje n jegov zamah.
A dm irali i generali iznijeli su kao argum ent za to točan
podatak da su gubici japanske ratne m orn arice (za koje
se prije rata pretpostavljalo da će iznositi 25 posto)
upravo beznačajni (najveći brod p otop ljen u b orb i s ne­
prijateljem bio je jedan razarač); to je zn ačilo da Japan
raspolaže s više nego d o vo ljn im snagama za nastavlja­
nje pohoda. Osim toga, tvrdili su gen erali i adm irali,
onaj obram ben i perim etar, ako se bude išlo dalje, d ob it
će jo š više na dubini, a povećanje dubine jed n ak o je
d jelotvorn o kao povećanje snaga p otreb n ih za obranu.
Zato su pokrenuta dva am biciozn a plana. Jedan je b io
da se poduzm e am fibijski udar p rem a jugu, da se osvoji
Port M oresby, grad na ju goistočn om vršku N o v e G vin e­
je, udaljen sam o ok o 650 km od Australije. O kosnica
dru gog plana bila je osvajanje M idw aya, m ajušnog atola
usred T ih og oceana, isturenog i zapravo je d in o g čuvara
Havaja.
Taj je drugi plan im ao dva dijela. Prvi d io bijaše o p e ­
racija osvajanja M idw aya. N jegova dva koraljna o to čića
(veći je dugačak je d v a tri k ilom etra) nisu im ala nikakvu
vrijednost sami po sebi, ali je njihova strategijska vri­
jednost bila golem a. T k o je držao M idw ay, im ao je kon ­
trolu nad srednjim Pacifik om i p rilazim a svakoj strani
toga oceanskog basena. Drugi d io plana b io je g o to v o
još važniji: nam am iti u borbu ostatke a m eričk e Pacifič-
ke flo te i uništiti ih. A dm iral Isorok u Jam am oto, v rh o v ­
ni kom andant japanske Združene flote, cijen io je in­
dustrijsku snagu A m erik e i znao je da Japan, ako želi
doista pobijediti, m ora p ob ijed iti brzo — prije n ego što
A m erika d ob ije vrem en a da p ok ren e tu silnu snagu. Ja-
m am oti je b ilo jasno: A m erikan ci sebi naprosto ne sm i­
ju dopustiti da izgube M idw ay, odn osn o da ga ne poku ­
šaju obraniti (kao što su izgubili, ne intervenirajući.

218
Guam i W ake). Kad Pacifička flota, oslabljena silnim
gu bicim a u Pearl H arboru, bude isplovila da pokuša
obraniti M idw ay, Jam am oto će se na nju baciti sa svo­
jim m n ogo jačim snagama i uništiti je. Ta konačna kata­
strofa pokazat će napokon Am erikancim a da nikako ne
m ogu poraziti Japan. Oni će tada prekinuti besm islen
o tp o r i prepustiti Japanu gospodstvo nad zapadnim Pa­
cifikom . Tako su, eto, rezonirali japanski vojni šefovi.
Japanci nisu slutili da su Sjedinjene Države »iskova-
le « n ovo tajno ratno oružje takve snage da je on o svo­
jo m in terven cijom m o g lo izm ijeniti ravnotežu snaga na
Pacifiku. T o se oružje nalazilo u dugim, uskim suteren-
skim prostorijam a bez prozora, u zgradi Uprave 14. p o­
m orsk og okruga, u »k ru gu « m ornaričke baze u Pearl
H arboru. Čelična vrata, debela poput vrata bankovnih
trezora, štitila su njegovu tajnu od radoznalih očiju; g o ­
lem e rešetke na vrhu i dnu stubišta zaustavljale su sva­
k o g n epozvan og posjetioca; čitav taj suterenski k o m ­
pleks b io je danju i noću pod jak om stražom. U času
kad je izbio rat, n jegov kom pletn i personal b ro jio je
sam o o k o 30 ljudi. Tu su bili računari International B u­
siness M achines Corporationa (IB M ), sm ješteni iza speci­
jaln ih pregrada zb o g silne buke koju su pravili. S iro vi­
nu su d on osili kuriri iz radio-interceptorske stanice
kod W ailupea. Čitava ta služba zvala se Combat In te lli­
gence U nit (O perativna obavještajna jedinica). Zapravo
je to bila centrala radio-prislušne i dekripterske službe
Pacifičke flote.
Od svibnja 1941. njezin je zapovjednik bio poručnik
b o jn o g b roda Joseph John R och efort. U razdoblju prije
Pearl H arb ora najveći dio personala radio je na inter-
cepciji, radio-lokaciji i analizi radio-prom eta; rezultati
d o kojih bi se tako d o la zilo dostavljani su obavještaj­
n om oficiru Pacifičke flote. Iako je, doduše, jedan od
m lađih dekriptera, stariji radio-telegrafist F am sley C.
W o o d w a rd , pokušao razbiti (da učini uslugu kontrao-
bavještajnoj službi) japanske diplom atske sistem e koji­
m a se služio generalni konzulat u Honoluluu, glavni za­
datak o v e jed in ice prije Pearl H arbora b ilo je sudjelo­
vanje u rješavanju japan skog »ad m iralsk og k od a« i niza
k od ova za šifriranje japanskih adm inistrativnih, ka­
drovsk ih i m eteorološk ih poruka i izvještaja. Jedinica je
u to vrijem e im ala za taj posao sam o tri »p ra va « d e­
kriptera. T o su bili sam R och efort i poručnici bojn og

219
 broda Th om as H. D yer i W esley A. W right. Svi ostali
bili su sam o bivši tečajci na praksi, koji su jo š učili ra­
deći, adm inistrativci i p revod ioci. Od k olovoza 1941. je ­
dinica je radila sedam dana tjedno, a u listopadu je uve­
dena i noćna smjena. Tako je ta jed in ica bila jed in a u
Pearl H arboru koja je održavala i noćnu smjenu.
T ri dana nakon Pearl H arb ora značajno je p ro m ije ­
njen osn ovn i zadatak jedinice, njezin radni program .
Prestala se baviti razbijanjem japanskog »a d m iralsk og
k o d a « (taj je posao preuzela služba OP-20-G u M inistar­
stvu m orn arice u W ashingtonu) i d ob ila je zadatak da
se uključi u napad na kriptografski sistem japanske flo ­
te, kojem je OP-20-G dao naziv JN 25b. (JN 25b b io je
najrasprostranjeniji i najviše upotrebljavani kriptosis-
tem japanske ratne m ornarice; njim e se šifriralo i na
njem u se em itiralo o k o pedeset posto m orn aričkih p o ­
ruka.) Taj je sistem postao jo š prije toga cilj napada tri­
ju dekripterskih (k riptoan alitičkih ) jedinica: jed n e gru ­
pe dek rip tera 16. p o m o rsk o g okruga u tvrđavi C o rreg i­
d o r (na Filipin im a) koja je radila pod ru kovod stvom
poručnika R udolpha J. Fabiana, jed n e britanske grupe
u Singapuru, i same centrale službe OP-20-G u W as­
hingtonu. Uspjelo se utvrditi da je zapravo riječ o dvod-
je ln o m kodu s o tp rilik e 45.000 natuknica u obliku pe-
toroznam enkastih n um eričkih grupa, koje su se prešif-
rirale p om oću 100.000 petoroznam enkastih pribrojaka
za prešifriranje, štam panih u dva deb ela sveska. D rugo
(B ) izdanje toga koda stupilo je na snagu 1. prosinca
1940, a d o studenog iduće godine, 1941, d ek rip teri su
stigli tako daleko da su m ogli d jelo m ičn o dekriptirati
poruke. U 6 sati ujutro 4. prosinca 1941. stupile su na
snagu n ove japanske knjige pribrojaka, zajedno s novim
indikatorim a. Fabianova grupa uspjela se p rob iti u taj
n ovi sistem prešifriranja sam o četiri dana poslije toga,
a već o k o B ožića poru k e su se op et čitale kao prije. Ali,
to je značilo da su se m ogli pročitati sam o fragm enti, i
d ek rip terim a je b ilo jasno da ih čeka jo š velik i posao.
Početak neprijateljstava im ao je kao posljedicu silno
p ovećan je radio-prom eta, a to znači i povećan je posla
za Combat In telligen ce U nit. Zato je p o svaku cijenu tre­
b a lo p ovećati osoblje, b ilo kako, b ilo otkud, ali, narav­
no, d o b iti takvo osob lje za koje se m o g lo razum no p ret­
postaviti da će biti sposobn o za takav posao. M eđutim ,
nije b ilo m jesta za veliku izbirljivost. Prva je dovučena

220
kom pletn a lim ena glazba ratnog broda California, koji
je bio teško oštećen u prvim m inutam a napada na
Pearl H arbor. Thom as D yer uhvatio se za glavu kad je
čuo da dolaze »m u zikan ti«, ali se op et jed n o m pokazalo
da glazba, m atem atika i kriptoanaliza ponekad idu za­
jedno; svi glazbenici, ili g o to v o svi, pokazali su natpro­
sječan sm isao za dekripterske poslove, a neki od njih
u pravo izuzetne sposobnosti.* U svibnju je u pod ru m ­
skim prostorijam a rad ilo o k o 120 ljudi, od kojih su pet-
šest b ili »sasvim pristojn i« dekripteri, otp rilik e pedese-
torica su počin jali »k o p č a ti« o čem u je riječ, a ostatak
je sačinjavalo adm inistrativno osoblje. R ad ilo se 24 sata
dnevno. P rostorije su im ale klim atizaciju, ali je osoblja
b ilo apsolutno prem alo.
R o ch efo rt je p rva tri m jeseca u p ravom smislu riječi
živio u tom podrum u; radio, je o i spavao. N adgledao je
kom pletn u operaciju — intercepciju, analizu radio-pro-
meta, kriptoanalizu, p revođ en je s japanskog na en gle­
ski. Dyer, n jegov neposredni podređeni, v o d io je dek-
riptersku sekciju. U to vrijem e D yer je b io vitak m uška­
rac, koji je tek bio ušao u četrdesete godin e života, bla­
ge i prijazne naravi, ali žilava, nezaustavljiva, neslom iva
duha. N a H avaje je stigao još 1936. godine, a kriptoana-
lizom se p o č e o baviti na vlastitu inicijativu. Zapravo se
zanim anje za tu disciplinu ro d ilo u njemu g o to v o o d ­
m ah p ošto je završio m ornaričku akadem iju u Annapo-
lisu, 1924. godine. Poslan po službi na ratni brod N ew
M éxico, kao p o m o ćn ik šefa radio-službe, D yer je sam oi­
nicijativno p o č e o rješavati k rip togram e objavljivane u
m orn aričk im biltenim a, a tada je pročitao Friedm ano-
vu knjigu Elem ents o f Cryptoanalysis, koja ga je oduše­
vila i zahvaljujući kojoj se od u ševio kriptoanalizom . G o ­
dine 1931. naslijedio je S afforda na mjestu šefa Istraži­
vačke službe Sekcije za k o d o v e i signale Službe veze
ratne m ornarice. T a k o je postao šef cijele kriptoanali-
tičke službe tadašnje a m eričk e ratne m orn arice - služ­
be koja je b rojila točn o četiri čovjek a (uključujući ad-
m inistrativce).
N ared n e go d in e D yer je postao »ota c strojne kriptoa-
n alize«, njezin osnivač u am eričk im oružanim snagama,
kad je u svom uredu instalirao IB M računare da ubr-
* Napomenimo da je Painvin osvojio nagradu kao čelist. da su
Mauborgne i Kunze bili sasvim dobri violinisti, a da je Hitchings bio
profesor muzike. - Autor

221
zavaju dekriptaže. (K op n en a vojska p očela se služiti ra­
ču n alim a istom 1936. godine.) G odin e 1937, p ošto je
D yer na H avajim a b ora vio godinu dana, m orn arica mu
je poslala n ek olik o IB M strojeva i d o d ijelila mu je d n o g
p o d o ficira kako bi mu om ogu ćila da u skrom n im raz­
m jerim a proširi svoju dekriptersku aktivnost. D yer se
odm ah zaljubio u te aparature. Dok su drugi d ekripteri
testirali svoje pretpostavke »o lo v k o m i p a p iro m «, D yer
ih je testirao strojno - i tako taj posao obavljao neu­
sp ored ivo brže. K rip toan alizom se bavio sve do kraja
rata i d o b io Distinguished Service Medal, visok o o d lik o ­
vanje za zasluge. N ešto kasnije, d o b io je n apokon zap o­
vjedništvo nad jed n im ratnim b rod om . K ad se 1955. p o ­
vukao iz službe, zaposlio se kao p ro fe s o r m atem atike
na Sveučilištu Marylanda.
N jego v glavni p om oćn ik b io je W right, koji je ljudim a
rasp oređ ivao posao i za sebe uzim ao najteže zadatke.
G od in e 1929, tri god in e poslije dip lom iran ja u Annapo-
lisu, W righ t se našao sa svojom ek ip om na n ekom stre­
lištu, i on dje se sreo sa S affordom , k o leg o m u jed n o j es-
kadri razarača. W righ t je, jed n ak o kao Dyer, rješavao
on e k riptogram e u m orn aričkim biltenim a, i S afford ga
je sada stao nagovarati da se specijalizira kao kriptoa-
nalitičar. Ali W righ t je tek u lipnju 1933. za p očeo svoju
prvu turu službovanja u kom unikacijam a. Poslije je na­
izm jen ce p lo v io i radio na kriptologiji, i to je trajalo sve
do ožujka 1941, kad ga je adm iral K im m e l o d v e o u
Pearl H a rb o r kao d ekriptera u Službi sigurnosti (kon-
traobavještajnoj službi) Pacifičke flote. O dm ah je p o čeo
surađivati sa službom Combat In telligen ce Unit, a u v e ­
ljači 1942. službeno je prekom an diran na rad u nju.
Tada m u je b ilo 39 godina. B io je to visok i plećat ri-
đonja izbrazdana en ergičn og lica i go lem ih šaka, nalik
na kakva kršnog kapetana rem orkera. N o s io je nadi­
m ak »H a m « (»Š u n k a «), je r je im ao ruke snažne i d eb ele
kao šunke, ali se iza te silne fizičk e snage skrivala blaga
ćud. U k rip tologiji je ostao d o kraja rata i d o b io Legion
o f M erit; ostao je u toj službi, kao Dyer, i poslije rata. Po­
vukao se 1957.
K ad se tako i R o c h e fo rto v a grupa uključila u napad
na JN 25, tri dekripterske jed in ice na Pacifiku i OP-20-G
u W ashingtonu zap očele su najprisnije surađivati. Sva­
ka sigurna ili hipotetična id en tifikacija n eke k od n e gru ­
pe odm ah se slala drugim grupam a, putem teleprinter-

222
skog kanala C O P E K kojim se služio i M AG IC. Svaka je ­
dinica nastojala je in terceptirati što više poruka, da
tako in terceptira i one koje su m ožda drugim jed in ica­
ma prom akle; to je, naravno, om ogu ćivalo stvaranje n o­
vih pretpostavki, p otvrđ ivan je ili obaranje ranijih. Čini
se da je u skidanju aditivnih grupa za maskiranje (pre-
šifriranje) v o d io W ashington, koji je im ao najbolju
op rem u i najbrojniji kadar. Jedinice na Filipinim a i u
Singapuru o b a vile su neke teške početne proboje, ali je
njihova djelatnost prekinuta kad se britanska grupa
m orala evakuirati u C o lo m b o na Ceylonu, a Fabian je
evakuiran iz C o rregid o ra pod m orn icom , u veljači 1942,
n ek olik o tjedana prije M acArthura. Osim tih nekoliko
općih p rim jedbi g o to v o je nem ogu će iznijeti podatke
po kojim a bi se m o g lo utvrditi koja je grupa bila najzas­
lužnija za razbijanje tadašnjega japanskog flotn og
krip tografsk og sistema. Suradnja m eđu njim a bila je
od više prisna da bi se m o g lo g o vo riti o tom e tko je ura­
d io više, a tko manje.
N ek ak o u to vrijem e Japanci, koji o svem u tom e nisu
ništa slutili, p o č e li su se ipak osjećati n elagodn o zbog
je d n o g sasvim razu m ljivog razloga — je r je taj kod bio
tako dugo u upotrebi. Zato je odlu čen o da se 1. travnja
stavi na snagu n o vo izdanje flotn og koda (kojem u će
A m erikan ci poslije dati naziv JN 25c, dok su ga sami Ja­
panci nazivali M ornarička kodna knjiga D ). Ali zb og ad­
m in istrativn og nereda u bib liotek am a ratne m ornarice,
u kojim a su b ile pohranjene te n ove kodn e knjige, kao
i zb og fizičke n em ogu ćn osti da se on e u tom roku, p o ­
m oću razarača i aviona, dostave b rod ovim a koji su bili
u neprestanom pokretu, od lu čen o je da novi kod stupi
na snagu m jesec dana kasnije, 1. svibnja. T ak o se am e­
ričkim d ek rip terim a pružila m ogućnost da još dublje
prodru u JN 25b, sistem koji je bio u upotrebi.
Fragm enti o tv o re n o g teksta, koje su, m alo-pom alo,
spajali u sve veće cjeline, dob ivali su smisao. V elik i d i­
je lo v i japanskih poru ka ostajali su i dalje nedekriptira-
ni, nedokučivi, ali su one sve veće »m rlje suvislosti«
pružale d ek rip terim a barem stanovite indicije o japan­
skim gledištim a, nam jeram a, planovim a. U pravo su
tada am eričk i d ek rip teri 17. travnja d ok u čili bit plana
Japanaca da zauzmu Port M oresb y i tako izravno zapri­
je te Australiji. N o v i vrh ovn i kom andant Pacifičke flo te
adm iral C hester W . N im itz poslao je tada nosače aviona

223
Lexington i Yorktow n i prateće b ro d o v e da om etu taj ja ­
panski plan.
O perativna eskadra, k ojom je zap ovijed ao kontraad­
m iral Frank Fletcher, stigla je brzo u divn e v o d e Koralj-
n og m ora i počela patrolirati uza sjeveroistočnu obalu
Australije tragajući za neprijateljem . U 8 sati i 15 m inuta
7. svibnja dešifrirana je poruka jed n o g izviđ ačk og a vio ­
na s nosača Yorktow n; n jegov je p ilo t javlja o da je spa­
zio »d va nosača i četiri teške k rstarice« 175 m ilja sjeve­
rozapadno od am eričke eskadre. F letch er je zaključio
da je to glavna japanska eskadra, koja štiti japanski d e­
sant, pa je poslao u napad »d v ije p a lu b e «* aviona. Ali,
kad se onaj izviđački avion vratio, ustanovljeno je da je
dešifrat »d v a nosača i četiri teške k rstarice« pogrešan,
odn osn o da je nastao zb o g pogrešn og kodiranja; pilot
je, naime, u p otrijeb io pogrešan »list za jed n ok ra tn o k o ­
diran je«, i poruka je zapravo im ala glasiti: »D vije teške
krstarice i dva razarača«. U pravo u tom trenutku stigla
je Fletcheru druga izviđačka poruka, a ta je bila točna;
u njoj se javljalo da se u blizini nalaze japanski desantni
b ro d o v i pod zaštitom lakog nosača aviona Soho. Taj je
podatak odm ah javljen avionim a, koji su, obaviješteni
tako o p rom jen i cilja, brzo d oletjeli na pop rište i bacili
se na S oh o p otop ivši ga za sam o 10 m inuta — rek ord
koji je to ostao d o kraja rata. »P recrtajte jedan nosač!«
ja v io je odu ševljen o jedan od p ilota koji su sudjelovali
u akciji. Ostavši bez zračne zaštite, transportni su se b ro­
dovi odm ah povukli prem a sjeveru. Tako je, zahvaljujući
greški, spriječeno ostvarivanje glavnog japanskog cilja. Ja­
panski transportni brodovi nisu uspjeli ući u Koraljno
m ore, i propala je prijetnja invazije na Australiju.
R azum ije se da to F letch er u tom času nije m oga o
predvidjeti. Sutradan su n jegovi izviđački avion i uspjeli
pronaći i glavninu japanske op erativn e eskadre, koju su
sačinjavala dva nosača aviona. F letch erovi avion i o d ­
m ah su ih napali, ali su istodobn o Japanci o tk rili nje­
g o v e b ro d o v e i tak ođ er ih napali. Tako je bitka u K o-
raljnom m oru bila prva pom orska bitka u p ovijesti koja
se v o d ila isključivo u zraku i iz zraka, to jest isključivo
avionim a, s tim da b ro d o vi protivn ik a nisu je d n i druge
u op će vidjeli. Jedan japanski nosač aviona izbačen je iz
* Način računanja broja aviona poslanih u akciju. »Jedna palu­
ba« jest broj aviona koji s nekog nosača mogu poletjeti »u jednoj run­
di«, dok su ostali avioni, naravno, u hangarima ispod palube. — Prev.

224
 stroja; dru gom se od eksplozija bom b i tako svinula p o ­
letna paluba da se na nj više nisu m ogli spustiti njegovi
avion i i m orali su biti prekriženi. Yorktow n je pogođen,
a ljubljeni Lexington tako teško oštećen da ga je na kra­
ju krajeva m o ra o torp ed irati jedan am erički razarač.
T a k o su u bitki u K o ra ljn o m m oru Japanci postigli tak­
tičku pobjedu, ali su p retrp jeli strategijski poraz. Još je
važnije b ilo to da njihova dva oštećena nosača nisu kasr
nije m ogla sudjelovati u bitki za M idw ay. Taj je podatak
važan zb og toga što okoln ost da su ih A m erikan ci zau­
stavili u K o ra ljn o m m oru nije ni za dlaku izm ijenila
grandiozni plan Japanaca kako da poraze Am eriku.
U toku tih grozn ičavih proljetn ih dana 1942. am erički
su d ek rip teri na Pacifiku b ili neprestano pod g o to v o
n eizdržljivim pritiskom . R o ch efo rt i D yer sm jenjivali su
se radeći neprestano 12 sati i odm arajući se 12 sati. S il­
no se inzistiralo na brzini. Č im bi se neka nova kodna
grupa identificirala, b ilo kako, b ilo gdje, ubacio bi se taj
podatak u »m e m o riju « IB M -ovih tabulatora.
K a d bi stigao kakav n ovi intercept (poslije ćem o o b ­
jasniti da ih je stizalo na stotine), šifrant bi u p erforirao
n jegove k od n e grupe u IB M -o v e kartice i um etnuo ih
u tabulator, koji bi ih autom atski »p r o v e o « k roz n ek o­
lik o »ru n d i« supstrakcija i istod ob n o »p o g le d a o « u svo­
jim m ehaniziranim »kn jigam a d iferen cija « im a li ondje
iden tičn ih grupa, a zatim bi, uz ljudsku pom oć, o b a vio
n ek olik o »ru n d i« p rob a da pokuša rekonstruirati rela­
tivnu aditivnu sekvenciju, korigirati je u apsolutnu sek-
venciju, i »sk in u ti« s nje m askirnu grupu. Stroj bi zatim
autom atski u sp ored io d o b iven e grupe osn ovn og šifrata
s karticam a za d ek od iran je u svojoj »m e m o riji« —i o tip ­
kao bi otvo ren i tekst svih kartica koje bi tako p ron a­
šao. Stroj je isto tako m ogao autom atski utvrđivati fre k ­
ven cije kodn ih grupa, statistike njihovih kontakata
(koja še grupa najčešće pojavljuje s k ojom gru pom ), i
ob avljati različita željena statistička izračunavanja — na
p rim jer pronalaziti sve kodn e grupe k oje preth od e o d ­
ređ en oj kodn oj gru pi ili dolaze odm ah iza nje. S e f ekipe
koja je radila s IB M aparaturam a b io je poručnik b oj­
n og brod a Jack S. H oltw ick , s A k ad em ije Annapolis,
klasa 1927. godine; on je od 1934. do 1939. radio kao
k rip to lo g u M inistarstvu m ornarice, u 16. p om orsk om
okru gu i u štabu Azijske flote, a u jed in icu na H avajim a
došao je u lipnju 1940.
15 - S if r a n t i p r o t i v Špijuna I I I 225
 Nisu se d ekriptirali niti su se pokušavali dekriptirati
svi japanski kriptogram i. Japanski radio-prom et b io je
preopsežan da bi se to m oglo. Pratili su se svi važniji i
većina m anje važnih japanskih kanala. Poru ke k oje bi
se tako in tercep tirale dostavljale su se au to m o b ilo m iz
prislušnih stanica u centralu, gdje ih je preuzim ala ek i­
pa za analizu radio-prom eta. »B ira č i«, koji su radili u
toj ekipi, birali bi tada iz tih gom ila poru ka on e koje su
b ile važne. Pronalazili su ih uzim ajući u o b zir najrazli-
čitije indicije: dužinu, podatak o tom e tko ih je poslao,
o tom e k om e su upućene, zatim stanovita stereotipna
obilježja tekstova kriptogram a, intuitivni »osjećaj nju­
ha« koji je zapravo b io plod dugoga svakodn evn og k on ­
takta sa stotinam a i tisućama japanskih poruka. Na
izabrane k riptogram e bacali bi se zatim dekripteri. R a­
zum ije se da su u dekriptatim a ostajale m n oge »ru p e«,
da su značenja m nogih grupa bila sam o nagađana, i
tako dalje. G o to v o se nikad nije d oga đ a lo da bi se neka
poruka dekriptirala »o d A d o Z «. Čak ni p revod ioci,
koji su i sami b ili napola dekripteri, nisu znali popuniti
takve praznine.
K ad bi tako b ili dovršeni p rijevod i dekriptata, u ak­
ciju bi stupao poručnik b ojn og broda W . Jasper Hol-
mes; on ih je, pretipkane, zajedno s praznim mjestima,
slao ili sam nosio N im itzovu načelniku štaba, kontra­
a d m ira lu M ilou F. Draemelu, koji bi ih p regled ao i za­
tim najvažnije m eđu njima nosio Nim itzu. H olm es je
b io otišao 1936. u invalidsku m irovinu, zb o g artritisa k i­
čm e, ali se poslije Pearl H a rb ora d o b ro v o ljn o reak tivi­
rao. Im a o je m n ogo dara za pisanje (d o v o ljn o da mu, na
prim jer, časopis Saturday E ven in g Post, jedan od naj-
izb irljivijih u A m erici, objavi n ek olik o reportaža o rat­
noj m orn arici). Svoj dar za pisanje H o lm es je sada isko­
rištavao na drugi način — surađujući s obavještajnim
o fic iro m Pacifičke flo te u nastojanjim a da se izvuče cje­
lovit smisao iz stotina izvještaja podm ornica, analize (ja­
panskog) radio-prom eta i analize dekriptata —i da se tako
sastavlja obavještajni izvještaj o situaciji i o m ogućim na­
m jeram a Japanaca, koji bi se svakog dana slao šefovima.
Japanska Carska vrh ovn a kom anda izdala je 5. svib­
nja* Zapovijed m orn a rici br. 18: »V rh o v n i kom andant
* Sva vremena naznačena su po lokalnom vremenu mjesta do­
gađaja. U ovom slučaju to je lokalno vrijeme u Tokiju. Na Havajima
je u tom času još bio 4. svibnja.

226
Združene flote, u suradnji s K op n en om vojskom , na­
past će i zauzeti strategijske točke na Zapadnim Aleu-
tim a i otok M id w ay.« O djednom se, jed va zam jetljivo,
p ro m ijen io karakter japanskog radio-prom eta. T o je,
naravno, b ilo izazvano veom a konkretnim uzrocim a. U
op era ciji je im alo sudjelovati više od 200 brodova.
Prem da se većina već nalazila u Japanskom moru,
m n oge nosače aviona, bojne brodove, podm orn ice, mi-
n olovce, transportne b rod ove, tankere i opskrbne b ro ­
d o v e trebalo je t^k pozvati da se vrate s različitih zada­
taka na m oru. N ek i su b ro d o vi m orali biti dokraja p o­
pravljeni, neki su m orali ukrcati municiju i naftu. Zato
nije nikakvo ču do da su iz glavne m ornaričke baze u
K u reu letjele na sve strane radio-poruke. O golem osti
pothvata d o vo ljn o g o v o ri sam o jedan iz niza podataka
koji su se od n osili na opskrbu: b ro d o vi koji će sudjelo­
vati u op eraciji im ali su potrošiti više p ogon sk og goriva
i p rep lo viti (svi zajedn o) veći broj m ilja nego cijela ja ­
panska ratna m orn arica u b ilo kojoj prijeratnoj godini.
Prem a planu operacije, svi su se b ro d o vi im ali okupiti
u zaljevu H iroširne i od atle u četiri dana isploviti u pet
glavnih grupa p o točn o izračunatom »vo zn o m redu «.
Z apovijedi, instrukcije, pitanja i o d g o v o ri na njih, sva­
kakvi podaci u vezi s tom silno složenom operacijom ,
ispunili su eter. Iz Jam am otova štaba, koji se nalazio na
Jamatou, najvećem bojn om brodu na svijetu, tekla je
prava bujica kodiranih poruka. Ali nisu ih čitali sam o
oni kojim a su b ile nam ijenjene.
P ro tiv Japanaca radila je jedn a za njih nesretna o k o l­
nost. Datum stupanja na snagu n ovoga k riptografskog
sistem a ratne m ornarice, već jed n om pom aknut s I.
travnja na 1. svibnja, m orao se sada op et pom aknuti za
daljnjih m jesec dana, na 1. lipnja. M ožda je upravo g o ­
lem ost japanskih osvajanja on em ogu ćila da se na vrije ­
m e raspača, iako se, istina Japanci nisu ni bogzna kako
tru dili da to postignu. Na riječim a su priznavali p o tre­
bu da se po svaku cijenu štiti konspirativnost kom u ni­
kacija, ali su, m ožda zb o g svojih dotadašnjih vojnih us­
pjeha, vjero va li da n eprijatelj nije razbio njihove k o d o ­
ve, pa da zato ne treba naročito žuriti s n jih ovom za­
m jenom . Ali, Japanci nisu znali da su d o početka svib­
nja saveznički d ek rip teri uspjeli id en tificirati otp rilik e
trećinu k od n ih grupa koda JN 25b. T o je u praksi zna­
č ilo m n o go više od te brojke. Oni su zapravo m ogli či­
227
tati o k o 90 posto teksta ob ičn ih k riptogram a (jer su se
u njim a najviše u potrebljavale upravo id en tificiran e
k o d n e gru p e). Da su nekim slu čajem Japanci 1. svib ­
nja k ak o je b ilo planirano, za m ije n ili svoj glavn i m o r ­
n a ričk i kod, savezn ički bi d e k rip te ri ra d ili u p otp u ­
n om m raku najm anje n e k o lik o tjedan a — a razvoj d o ­
gađaja pokazat će da su to b ili h istorijsk o su dbonosni
tjedni.
T o što Japanci nisu p rom ijen ili kod zn ačilo je prak ­
tički da su svoje p rip rem e za M id w a y skrivali iza krip-
tografske dim n e zavjese koju su am erički d ek rip teri g o ­
to vo sasvim otpuhnuli. K ad su prvih tjedana svibnja
dekriptati japanskih poruka p očeli stizati u N im itzo v
štab, taj je stari m orski vuk naslutio da neprijatelj spre­
m a neku novu veliku ofenzivu. Zato je odm ah pozvao
natrag nosače H orn et i Enterprise, k oji su upravo p lo ­
vili prem a K o ra ljn o m m oru (p ošto su s njihovih paluba
bile p o letjele »le te ć e tvrđ a ve« Jim m yja D oolittlea u na­
pad na T o k io ); p ozvao je i nosač Yorktow n. U radio je to
želeći da bude sprem an za svaku eventualnost, ali se
postavljalo i ostajalo o tv o re n o ključno pitanje - k oje su
sve eventualnosti m oguće. U obavještajnom izvještaju
Obavještajne službe P acifičk e flo te u p ozoravalo se na
m ogućnost da neprijatelj u razdoblju izm eđu 30. svib­
nja i 10. lipnja izved e operaciju k ojoj će biti cilj zauzi­
m anje Dutch H arb ora na Aleutim a. N im itz je tu p ro ­
gnozu prihvatio, ali mu je ipak b ilo jasno da će takva
operacija, čak ako bude izvedena, po svoj p rilici biti
sam o diverzija. Zato je i dalje ostajalo o tv o re n o pitanje
gdje će Japanci poduzeti glavni napad - i kada — i na to
pitanje jo š se nije m ogao dati jasan i siguran od govor.
Č in ilo se da su m ogu ći ne jedan n ego n ek o lik o japan­
skih strategijskih poteza. N im itz je vjero va o da je cilj
M idw ay, ali je u W ashingtonu adm iral Ernest J. King,
načelnik generalštaba ratne m ornarice, na tem elju za­
p ra vo istih obavještenja zaključio da će Japanci napasti
Oahu (najveći otok u H avajskom otočju).
Jam am oto je d o b ro znao kako je n ep rocjen jivo važno
postizanje iznenađenja — elem en ta taktike i strategije o
kojem u i te kako često ovisi krajnji ishod bitaka. Čvrsto
je v je ro v a o da će Am erikanci, budući da ne m ogu isto­
d o b n o braniti sve pozicije, m orati podu zeti protunapad
na m jestu i u vrijem e u vjetovan o japanskim potezim a,

228
a to znači da će u svakoj danoj situaciji Japanci biti jači.
Osim što je tako raspolagao prednošću koju pruža p o ­
sjedovanje taktičke inicijative, Jam am oto je im ao i ap­
solutnu fizičku nadm oć. N jego vo j op erativn oj eskadri
od 11 bojnih brodova, 5 nosača aviona, 16 krstarica i 49
razarača N im itz je m ogao suprotstaviti ostatke Pacifi-
čke flo te i neke b rodove, koji su na Pacifik stigli poslije
Pearl H arbora, dakle ni jedan jed in i bojni brod i sam o
3 nosača aviona, 8 krstarica i 14 razarača.
Jam am oto je 20. svibnja - oslao svojim jed in icam a
operativn u za p ovijed u k ojoj se detaljno iznosila taktika
koja će biti prim ijenjena u napadu na M idw ay. O pera­
cija je im ala započeti 3. lipnja diverzijskim napadom na
Aleute. K a d se tako p rem ete N im itzo ve snage, započet
će b om b ard iran je M idw aya, da bi se »o m e k š a o « n jegov
garnizon, a 6. lipnja u zoru započet će desant. K a d a m e­
rička Pacifička flota bude doju rila iz pravca Aleuta i iz
Pearl H a rb o ra da brani M idw ay, napast će je i osakatiti
brojčano jači b o m b a rd eri i torpedn i avioni s nosača.
O dm ah poslije toga stupit će u akciju Jam am otovi bojni
b ro d o v i i teške krstarice — i p otop iti p reostale a m eri­
čke b rod ove. T ak o će biti dovršen posao započet 7. p ro ­
sinca, napadom na Pearl H arbor. Osvajanjem M idw aya,
Japanci će zavladati Pacifikom , ugroziti sam o Havajsko
o to čje — i praktički d o b iti rat.
Jam am otovu operativn u zapovijed, a da on to nije
znao, uhvatile su savezničke prislušne stanice, raspore­
đ en e u d ivovsk om prstenu o k o P a c ifik a Izuzetna duži­
na k rip togram a jasno je ukazivala na njegovu važnost.
Čini se da je d o zaključka kako je riječ o op erativn oj za­
p o vijed i prva došla Fabianova jedinica, koja se sada,
poslije evakuiranja s Filipina, nalazila u M elb ou m eu , ali
prvo fragm en tarn o rješenje k riptogram a postigla je je ­
dinica na Havajim a. Aparature IB M dale su to d je lo ­
m ičn o rješenje postu pkom m ehaničke dekriptaže, a li
su, naravno, m o g le riješiti sam o o n o lik o o tv o re n o g tek­
sta s k o lik o su iden tificiran ih kodnih grupa i pribrojbe-
nih grupa za prešifriran je raspolagale u svojoj »m e m o ­
riji«. K ad je taj posao obavljen, ostalo je n edekriptiran o
sam o o k o 10 d o 15 p osto poruke, pa je sve ljudstvo je ­
d in ice u p rlo da popu n i te rupe. Taj posao trajao je više
od tjedan dana. M alo-pom alo, nadljuskim n ap orom či­
tave ekipe, o tk riven e su n ove m ask im e grupe, skidane

229
s prešifrata, razotkrivan otvo ren i tekst jo š neidentifici-
ranih kodn ih grupa i ubacivan u dekriptat. C im bi se
tako otk rila neka nova »m rv ic a « podataka, to bi se d o ­
stavilo Jasperu H olm esu, koji bi to od m ah slao kapeta­
nu k orvete E dw inu T. Laytonu, obavještajn om o ficiru
Pacifičke flote, a ovaj adm iralim a D raem elu i Nim itzu.
Jam am otova op erativn a zap ovijed b ila je tako duga da
su se na N im itzovu stolu nagom ilale p rave h rpe tih d je­
lom ičn ih dekriptata.
Ipak su i nakon toga ostali neizvjesni najvažniji d ije­
lo v i Jam am otine zap ovijed i — naznake datum a i satova,
te lokacija japanskih operacija. Podaci o datum u i v re ­
m enu operacija bili su, naime, prešifriran i p om oću je d ­
nog p olialfab etsk og sistem a koji nije b io razbijen, je r se
dotad p oja vio u sam o tri intercepta, i to u je d n o m in-
terceptu s greškam a koje su b ile kao pijesak u zupča­
nicim a dekriptaže. D ekripteri su zaključili da su p rotiv
tog sistem a nem oćni, da zato nem a sm isla trošiti dra­
gocjen e ljude i vrijem e na uzaludne pokušaje razbijanja
tog sistem a — i da će biti najpam etnije ako se čitava ek i­
pa kon cen trira na »m e s o « Jam am otove poruke. Znalo
se, ili m o g lo pretpostavljati, da će k od n e gru pe i pri-
b rojn ici za prešifriranje, koji tako budu otkriveni, biti
sigurno korisni u kasnijim dekriptažam a. Traženje o d ­
g o v o ra na ključno pitanje kada će d o ći d o Jam am otove
o p era cije prepu šteno je zato dru gim granama, m orn a­
ričk e obavještajne službe, k oje su se poslu žile brzinam a
b ro d o va i raznim dru gim tehničkim pod acim a da izra-
čunaju datum i vrijem e napada.
Pitanje gdje će biti izvedena japanska op eracija p rili­
čno je b rzo riješila sama služba Com bat In telligen ce Unit.
Japanci su geografsk e lokacije ozn ačivali p o m o ću kara­
ta s k od iran im koordinatam a. Taj sistem, koji su nazi­
vali C H I-C H E, nisu prim jen jivali sam o radi k on sp iraci­
je n ego i zato da se što b olje sprečavaju om aške u tran­
skripciji kata kana znakova i p o g o to v o u njihovu e m iti­
ranju. A m eričk i d ek rip teri uspjeli su već p rije d je lo m i­
čn o dekrip tirati jedn u takvu kartu, pa su, na prim jer,
o tk rili kod iran e k oord in ate Pearl H arbora. N e k o lik o
tjedana prije događaja o k ojim a sada g o v o rim o oni su
pronašli k od n e k oord in a te A F u jed n o j poru ci što su je
bila poslala dva japanska izviđačka avion a za koje se
znalo da su nadletjeli M idw ay. K on tek st je b io takav te
se iz njega m o g lo zaključiti da A F p o svoj p rilici znači

230
Midway. K ad su d ek rip teri testirali tu hipotezu na onoj
d jelo m ičn o d ek rip tiran oj karti, pokazalo se da k o o rd i­
nate F i A o d ličn o odgovaraju toj pretpostavci. (P ok la­
pale su se, naime, s nekim dru gim već identificiranim
pozicijam a, to jest, uklapale su se u tu kartu.) Zato su
dekripteri, razabravši iz on oga d jelom ičn og dekriptata
Jam am otove o p erativn e zapovijedi da je kao cilj glav­
noga japanskog napada označena pozicija AF, zaključili
kako se može, s ve lik o m d ozom sigurnosti, pretpostav­
ljati da je glavni cilj japanske op eracije - M idway.
Ali N im itz i druge starješine ipak su se ustezali da to
»uzm u za g o to v o «. M ora m o ih shvatiti, je r je o točnosti
id en tifik acije zapravo ovisila sama sudbina am eričke
Pacifičke flote, a to znači i daljnji tok rata. Zato su za­
htijevali sigurnu p otvrdu te pretpostavke.
Tada je R o ch efo rt došao na ideju kako će trikom pri­
siliti Japance da sami dadu tu potvrdu. Zam islio je da
se garnizonu M id w a ya naredi neka em itira en cla ir kak:
vu u očljivo sročenu poruku koju će uhvatiti japanske
m on itorsk e stanice i prenijeti je u kod iran om obliku.
A m erik an ci će uhvatiti i dekriptirati tu poruku, i k od i­
rani geografski indikator, koji Japanci budu u njoj
u potrijebili, sigurno će značiti Midway (jer će se poruka
odn ositi na M id w ay). Svoju ideju R o ch efo rt je iznio
Laytonu (obavještajn om oficiru Pacifičke flote), koji se
odm ah s njom složio, pa su zajedno sastavili tekst p o­
ruke. U njoj je garnizon M idw aya javljao bazi da mu se
pok varila aparatura za dobivan je slatke vode. Tekst p o ­
ruke, dakako šifriran, poslan je zatim kabelom na M id ­
way, zajedno s instrukcijom da ga M id w ay odm ah p o ­
šalje Pearl H a rb o ru i to u obliku radio-poruke em itira­
ne en clair. M id w ay je to uradio, i poslije toga dekrip-
terim a je preostalo sam o da čekaju i grizu nokte stre­
peći hoće li Japanci progutati udicu. Dva dana nakon
toga pronađena je m eđu japanskim interceptim a šifri­
rana poruka u k ojoj se javlja lo da je lokacija A F ostala
bez pitke vode.
U srijedu 27. lipnja N im itz je znao o m idw ayskoj o p e ­
raciji g o to v o isto k o lik o kom andanti japanskih ratnih
b ro d o v a što su u njoj im ali sudjelovati. Podaci koje su
A m erik an ci im ali u rukam a b ili su u svakom pogledu
solidn i je r su p o tek li od samih Japanaca i čak su b ili ne­
p o b itn o p rovjeren i. A li je d n o silno važn o pitanje ipak je

231
ostalo o tv o re n o — pitanje kada će započeti japanska
operacija. Obavještajna služba Pacifičke flo te načinila je
p om n o složenu m ozaičnu strukturu sazdanu od različi­
tih pretpostavki, procjena, fakata, vjerojatn osti i p ro ­
gnoza — koja je, nakon pom n e analize, ukazivala na to
da će M id w a y biti napadnut 3. lipnja. O b razložen je o b a ­
vještajaca b ilo je nesum njivo pronicavo, ali je struktura
na k ojoj se zasnivalo bila ipak sam o hipotetična. Nim it-
zu je b ilo jasno da se na nju ne m ože potpu n o osloniti,
da to zapravo i ne sm ije je r je riječ o sudbinski važnom
problem u ; sve je to b ilo i ja k o lijep o i v rlo uvjerljivo, ali
ni izdaleka tako solid n o kao podaci d o kojih bi, na svoj
način, došli dekripteri.
U m eđu vrem en u je u on im podru m skim p rostorija­
ma, u kojim a su radili dekripteri, s Jam am otovom o p e ­
rativn om zapovijeđu učinjeno sve što se m o g lo učiniti.
B ila je histološki iscijeđena d o posljedn je kapi. G o to vo
sve rupe u dekriptatu b ile su popunjene. M ogu ća uloga
n ovih intercepata drastično se sm anjila zb o g jed n e sa­
svim p rozaičn e kon kretn e okolnosti: Jam am otova flota
isp lovila je na zadatak i zato se zaodjenula n ep rozirn im
v e lo m radio-šutnje. U kasne p oslijep od n evn e sate je d ­
noga od tih dana relativn og zatišja, poru čn ik b ojn og
b rod a Joseph Finnegan, s A k ad em ije Annapolis, klasa
1929, koji je d o b ro poznavao japanski je r je u Japanu
p ro v e o na učenju jezik a tri godine, od 1934. d o 1937,
došao je W righ tu s d ijelom k riptogram a Jam am otine
o p era tivn e zap ovijed i u kojem se nalazio podatak o da­
tum u i vrem en u op eracije šifriran on om polialfabet-
skom šifrom što je a m eričk i d ek rip teri nikako nisu us­
p jeli razbiti.
»H a m «, rekao je W righ tu oslovivši ga n jegovim na­
d im kom , »stali sm o na datum u i satu.«
W rig h t je u p ravo b io završio svoju 12-satnu sm jenu i
sp rem ao se da o d e kući, da se pokuša o d m o riti i da se
za 12 sati vrati na posao. A li um jesto da o d e kući zauzeo
je s Finneganom jedan prazan stol u sekciji za analizu
radio-prom eta. Finnegan je d o n io tri dotad uhvaćena
p rim jerk a u p otreb e te šifre — u Jam am otovoj o p era tiv­
noj zapovijedi, u jed n o j poruci koja je d o v e la do bitke
u K o ra ljn o m m oru, i u jed n oj poru ci u kojoj je upravo
taj d io krip togram a b io »uprskan«. W rig h t je, kao prvo,
n ared io četvo rici d ek rip tera koji su b ili u službi da po­
kušaju pron aći u drugim in tercep tim a jo š koji p rim jer

232
 u p otreb e te šifre, a zatim su se on i Finnegan bacili na
posao. Onaj uprskani krip togram dosta je dugo om etao
njihove pokušaje, ali je poslije n ek olik o sati (već d u b o­
ko u n oći) W rig h t to nekako ipak uspio riješiti, razve-
zati taj gordijski čvor. U stanovio je da se šifra za oznaku
datum a i vrem en a sastoji od je d n o g polialfab etsk og si­
stema, k om b in iran og s nezavisnim razbacanim alfabe­
tima, od »va n jsk og« alfabeta o tvo ren o g teksta i šifar-
skog alfabeta u kojim a su prim ijenjena dva sistem a ja ­
panskoga slo go vn o g pism a — starije, k on ven cion aln o
kana pism o, i kurzivno pism o hira. Svako od tih pisam a
im a lo je po 47 slogovn ih znakova i tv o rilo gigantsku
tablicu s 2209 polja, više nego triput veću od o b ičn e vi-
gen ereovsk e tablice sa 676 polja.
Unatoč tim doista d ivovsk im poteškoćam a W righ t i
Finnegan riješili su p ro b lem d o 5 sati i 30 minuta. T o
što na te m eđu sobn o nezavisne alfabete nisu m ogli p ri­
m ijen iti postupak sim etrije položaja čin ilo je n jihovo
rješenje d on ek le nepouzdanim , ali su oni ipak bili si­
gurni da je u biti točno. W righ t je tada telefon ira o Ro-
ch efortu da d o đ e u ured i pokazao mu rješenje. K a o
starom krip toan alitičk om lišću R och efortu su odm ah
upale u oči slabe točk e rješenja, pa je to b o že ozb iljn o
rekao W rightu:
»Ja to ne m ogu poslati on im a gore!«
»A k o ti ne pošalješ, ja ću!« o d g o v o rio je W righ t ne
trepnuvši.
R o ch efo rt je prasnuo u smijeh. K ad je m alo p rije o d ­
b io da pošalje W rig h to v o rješenje, sam o se šalio, htio je
p ro vjeriti k o lik o W righ t vjeru je u svoje rješenje.
»U redu — pošalji!« rek ao je.
W rig h t je d oh vatio dekriptat, od ju rio u sekciju za ot-
prem an je poruka i zatražio da se dekriptat smjesta p o ­
šalje telep rin tero m svim dru gim dekripterskim služba­
ma. T ek se tada n apokon uputio kući. Putem je, o k o 7
sati i 45 minuta, sreo Layton a i rekao m u što se d o g o ­
dilo. Sat-dva p oslije toga N im itz je b io obaviješten da u
japanskoj op era tivn oj zap ovijed i stoji kako »m id w aysk a
o p era cija « im a zap očeti 2. lipnja napadom na A leu te i
3. lipnja napadom na M idw ay. Za N im itza to nije bilo
novo, ali je pru žalo solidan d ok az da je od svojih o b a ­
vještajnih o fic ira d o b io točnu prognozu; sve d o o v o g
trenutka m ogao je sam o pretpostavljati, ali je sada
znao. A postojala je, naravno, golem a razlika izm eđu

233
m ogućnosti da se vlastiti planovi grade na tem elju fa­
kata i njihova građenja na pukim pretpostavkam a.
O tp rilik e tada (sred in om tjedna što je p reth o d io ja­
panskom napadu) u Pearl H a rb o r su d o p lo v ili E n te r­
prise i H orn et dojurivši s jugozapada. Sutradan se u
luku nekako d ovu kao Yorktown, s u trob om raspore-
nom od eksplozije b om b e koja ga je p o go d ila u bitki u
K o ra ljn o m moru. M irn od op sk i popravak Yorktow na
potrajao bi najm anje 90 dana, ali je m orn a ričk o re-
m on tn o brodogradilište, pod neprestanim N im itzo vim
pritiskom , ostvarilo nešto što se čin ilo nem oguće: zakr­
palo je Yorktow n za sam o dva dana. N im itz je 27. svib­
nja izdao svoj O perativni plan 29—42 u k ojem se konsta­
tira: »O ček u je se da će neprijatelj u bliskoj budućnosti
pokušati osvojiti M id w ay.« Poslije toga iznosila su se
detaljna naređenja o tom e kako im a biti izveden am e­
rički protunapad. N osačim a je n aređen o da zauzmu p o ­
ložaj na jed n o j točki s kodn im nazivom P O IN T LU C K,
koja se nalazila otp rilik e 350 m ilja sjeveroistočn o od
M idw aya; nalazeći se zahvaljujući tom e b o čn o od Jama-
m o to vih snaga, nosačim a je prijetila m ala opasnost da
će ih neprijatelj otkriti. N a tom mjestu, zapravo u busiji,
im ali su čekati da Jam am otove snage priđu M idw ayu,
a u tom času, iskorišćujući fak tor iznenađenja koji su
d ek rip teri o teli Jamamotu, baciti se na Jamamota, spri­
je č iti invaziju na M idw ay, p otop iti što više Jam am oto-
vih nosača i, na kraju krajeva, oteti mu pobjedu o kojoj
je ovisila čitava njegova strategija dobivanja rata.
T ri am erička nosača zauzela su busiju na poziciji PO ­
IN T L U C K 2. lipnja. Dan p rije toga Japanci su napokon,
na je d v ite jade, o b a vili svoju odavn a potrebnu i željenu
zam jenu kodova, pa su se d ek rip teri Combat In te llig e n ­
ce Unita od jed n om našli u p otpu n om mraku. O dm ah su
zap očeli napad na n ovi kod, JN 25c, grickajući ga gdje
go d im se za to pružala prilika, ali su d o početka k o lo ­
voza uspjeli nazreti sam o n ek olik o slabašnih tračaka
svjetla, a zatim je i taj kod, n eoček ivan o brzo, tak ođ er
zam ijenjen. Da su Japanci kojim slučajem uspjeli zam i­
jen iti taj kod jo š u travnju, kako su p rvo b itn o nam jera­
vali, um jesto u lipnju, d o g o d ilo bi se nešto što je D yer
ovak o opisao: »S asvim je sigurno da se naši d ek rip teri
ne bi u taj k od p ro b ili na vrijem e. M a lo je dakle n e d o ­
stajalo da o M idw ayu ne saznam o o n o što sm o saznali.«
R azum ije se da lipanjska zam jena k od ova nije m ogla

234
utjecati na tok događaja, je r su svi japanski planovi bili
već prije toga izrađeni i poslani jedin icam a — i je r je ve­
lika japanska op eracija već bila u toku.
Japanci su se držali postavljen og program a, pa su naj­
prije napali Aleute. N im itz je b io poslao u aleutske vod e
S jevern opacifičku eskadru krstarica i razarača da mu
štiti bok. Njen kom andant kontra-adm iral R ob ert A.
T h eob a ld bojao se da su Japanci Am erikancim a »p o d ­
m etn u li« obavještenja na kojim a su oni zasnivali svoje
obavještajne procjene. V jerojatn o je m islio da su se Ja­
panci poslužili lažnim rad io-p rom etom kako bi obma-
nuli savezničke analitičare. Ali, istini za volju treba na­
pom en u ti da N im itz nije svojim kom andantim a ni pis-
nuo o supertajnim kriptoanalitičkim uspjesima svojih
d ek rip tera — čak ni u posljednjim instrukcijam a prije
same bitke. M ožd a je sumnje skeptika pojačala inter-
cepcija poru ke n ek og o ficira japanske kopnene vojske,
em itirana en clair, da mu se poslije 5. lipnja sva pošta
šalje na M idw ay. G eneral M arshall napisao je poslije
rata u svojim m em oa rim a da je to i njemu »sm rd jelo «,
a treba znati da je uostalom i sam N im itz u p ozorio svo­
je kom andante neka se čuvaju japanskih podvala. On je
to, crn o na bijelom , napisao u svojoj operativn oj zap o­
vijedi (O perativni plan 29—42), u dijelu u kojem su bile
instrukcije o identificiranju putem radija: »Japanci su
vrlo sposobni obm anjivači. Zato se p ob rin ite da im ate
uvijek sprem ne autentikatore. M ali b ro d o vi i avioni,
osim izviđačkih, im aju se služiti naizm jence s po dva
slova iz fraze Farm er in the dell. Prim jer: R E ili E L ili
N D .« Z b og svih tih okoln osti Th eobald nije vjerovao
obavještenjim a koja je d o b io od obavještajne službe, a
u kojim a se tvrd ilo da će Japanci samo bom bardirati
Dutch H arbor, ali će zato zauzeti otok e Attu i Kiska. N a
nesreću je u skladu s tim rasp ored io svoje snage, pa je
tako p roigra o šansu da se b ori kada su Japanci 3. lipnja,
točn o p o »v o zn o m redu «, učinili upravo on o što su de-
krip teri predskazali — b om b ard irali su Dutch H arbor,
nanijeli m u teška razaranja i zatim se nesm etano p o ­
vukli.
Istog jutra jedan je am eričk i avion s M id w aya otk rio
neprijatelja. Z apravo je to bila invazijska eskadra s de-
santnim trupama. A vio n i s M id w aya odm ah su napali
tu eskadru, ali b ez ikakva rezultata. G lavna udarna es­
kadra, koju su sačinjavala četiri velika nosača — Akagi,

235
 Kaga, H iru ju i Soriju, veterani napada na Pearl H a rb o r
- ostala je skrivena ispod niskih oblaka sve do dru gog
jutra, 4. lipnja. Tada su je op et otk rili avioni s M idw aya.
Prim ivši obavijest o tom e am erički su nosači jurnuli s
Point Lučka prem a njoj da jo j priđu na d o vo ljn o malu
udaljenost kako bi m ogli poslati u napad svoje avione.
Za to su vrijem e am erički b om b ard eri s M id w aya i ja­
panski bom b ard eri s nosača istodobn o napadali, ali ni
jed n a strana nije drugoj nanijela veliku štetu. Vrativši
se na svoje nosače, japanski su p iloti rap ortirali da tre­
ba nastaviti napade na M idw ay.
Japanci do tog trenutka još nisu spazili ni jedan je d i­
ni am erički brod. Zapravo bi se m o g lo reći da za njim a
nisu ni bogzna kako revn o tragali. V jero va li su da u b li­
zini nem a nikakvih jačih am eričk ih snaga, sm atrajući
da su A m erik an ci još u Pearl H arboru i ondje čekaju da
saznaju gdje će Japanci udariti. Zato je japanski kom an ­
dant, adm iral Čuiči Nagum o, poslao u potpalu blje 93
avion a koje je d o to g časa b io m u dro držao na palubi
da se od u p re eventualnom , doduše m alo vjerojatnom ,
am eričk om napadu na b rod ove. U potpalu blje ih je p o ­
slao zato da se u njih ukrcaju b o m b e za napade na k o p ­
nene ciljeve, tj. na M idw ay. Trinaest m inuta poslije te
sudbonosne odlu ke d o b io je, ostavši kao g ro m o m oši-
nut, izvještaj je d n o g svog izviđ ačk og p ilota koji je spa­
zio nekakve neprijateljske b ro d o v e sjeveroistočn o od
n jegove eskadre. N agum o je b io tako zaprepašten i zbu­
njen da je izgu bio dragocjenih trinaest m inuta razm iš­
ljajući što da radi. N ap ok on je povu kao prvobitn u zap o­
vijed i izdao novu: da se avion i odm ah sp rem e za napad
na b rod ove. T o je značilo da su se iz njih m orale najpri­
je izvući zapaljive i rasprskavajuće bom be, k oje su b ile
teškom m u kom u njih utovarene, i da se na njih ovo
m jesto im aju m ontirati torp ed a i p ro b o jn e bom be. Ali
prije n ego što je taj posao dovršen, i prije n ego što su
ti avion i m ogli poletjeti, p očeli su se vraćati avioni koji
su b om b ard irali M idw ay, a N agu m ovi su ih nosači m o ­
rali prihvatiti i tek zatim otp rem iti avion e op rem ljen e
za napade na brodove.
U pravo u tom za Japance »n ajran jivijem «, najosjetlji­
vijem trenutku — kad su svi N agu m ovi avion i b ili na
b rod ovim a , kad se u m n oge avion e pretakalo g o riv o i
d ok su b o m b e i m unicija ležali razbacani p o hangarim a
i na palubam a — p ojavili su se na poprištu am eričk i

236
avion i i krenuli u napad. U napadu su sudjelovala tri
vala torp ed n ih bom bardera, p o jed an s Horneta, E n -
terprisea i Yorktow na; p retrp jeli su strahovito teške gu­
bitke o d japanskih Zeroa (lovačk ih aviona), a nisu p o ­
stigli ni jed an je d in i pogodak. Posljednji am erički avion
o d le tio je s poprišta bitke točn o u 10 sati i 24 minute.
B io je to trenutak najviše plim e japanskih uspjeha u
d ru gom svjetskom ratu. O ficiri na nosačim a p očeli su
klicati od oduševljenja, sigurni da je pobjeda izvojeva­
na. S am o šest m inuta poslije toga započela je oseka.
N a poprištu su se iznenada p ojavili b om b a rd eri za
obrušavanje s Enterprisea i sunovratili na Akagi, K agu i
Soriju. Jedna je b om b a p ogod ila skladište torp ed a na
Akagiju, druga je ek splodirala usred avion a što su krcali
b o m b e na palubi za polijetanje; čitav se nosač našao za­
čas u plam enu i 24 sata poslije toga je potonuo. Kaga
je prim io, u b rzom slijedu, četiri pogotk a i isto veče p o ­
tonuo. B o m b a rd eri za obrušavanje s Yorktow na p o g o d i­
li su S orija s tri b o m b e od pola tone; dvadeset m inuta
poslije toga S o riju je m o ra o biti napušten, a n ek o lik o
sati kasnije torp ed ira la ga je jed n a am erička p o d m o rn i­
ca. U m jesto da d ovrše posao započet u Pearl Harboru,
Japanci su p retrp jeli težak poraz, a A m erikan ci su im se
osvetili za Pearl H arbor.
Sve što se poslije toga d oga đ a lo b ilo je sporedno.
A m erik an ci su p o to p ili H iruju, a Japanci su p o to p ili
Yorktow n. Sutradan je Jam am oto shvatio da je poražen
pa je otkazao osvajanje M id w aya i povu kao se sa čita­
vo m op era tivn o m eskadrom natrag u Japan. N a čita­
vo m putovanju d o d o m o v in e nije ni jedan jed in i put izi­
šao iz svoje kabine. P oslije M idw aya, sam urajski su v o j­
ni šefovi otkazali p la n o ve za daljnja napredovanja. Ja­
pan je iz o fen zive prešao u defenzivu, iz napada u o b ­
ranu. Činjenica da Jam am oto nije uspio uništiti a m eri­
čku Pacifičku flotu oduzola je kam en-tem eljac n jegovoj
strategiji. Sigurno je razm išljao o o n o m e što je još prije
rata b io rek a o princu K on oju : »M o ra m vam reći još
nešto: ne vjeru jem da ć e m o m i pobijediti, ako b i rat p o ­
trajao d vije ili tri go d in e.« Sada više nije bila riječ sam o
o tom e da je a m eričk a industrijska m oć d o b ila v re m e ­
na za dosezanje pune snage; činjenica da Japan takvu
m o ć nije p o sjed o va o značila je da se više nikad neće
m oći n adoknaditi gubitak on ih četiriju velik ih nosača.
Poraz 4. lipnja osu d io je Japan da izgubi rat.

237
 »M id w a y je u biti b io p ob jed a obavještajne službe«,
piše N im itz u svojim m em oarim a. »Japanci su pokušali
postići iznenađenje, ali su sami b ili iznenađeni.« G ene­
ral M arshall je još konkretniji. »Zahvaljujući kriptoana-
lizi«, piše u svojim m em oarim a, »u sp jeli sm o k on cen tri­
rati svoje ograničene snage tako da su se m ogle o d u p ri­
je ti njihovu napadu na M idw ay. Da toga nije bilo, m i
bism o sigurno bili 3000 m ilja daleko od m jesta gdje jé
trebalo da b u dem o.« Iznenađenje, koncentracija am e­
ričkih snaga na pravom mjestu, sve je b ilo u dešeno u
m n ogo dana prije same bitke u je d n o m suterenskom
uredu n ek olik o tisuća m ilja od njezina bu du ćeg p o p ri­
šta; dekriptaže poruka šifriranih k o d o m JN 25b i šifara
za označivanje vrem ena i mjesta japanske op eracije
im ale su tako sudbonosne posljed ice za tijek p ovijesti
da se u tom pogledu m ože s njim a usporediti sam o
dekriptaža Z im m erm an ova telegram a. Razbijači k o d o ­
va Combat Intelligence Unita zapravo su od lu čili sudbi­
nom nacije kojoj su pripadali. O dlu čili su sudbinom
njezinih b rod ova i boraca; prisilili su Izlazeće Sunce da
počne zalaziti.

B itka za M id w a y nije bila d ob iven a ni u je d n o m o d ­

ređ en om trenutku, pa zato pobjeda nije p ozdravljen a
klicanjem u on im suterenskim prostorijam a u kojim a
su radili havajski dekripteri. Tu je pob jed a im ala sa­
svim prozaične posljedice. Sa sm jena od dvaput po dva­
naest sati p rešlo se na sm jene od triput po osam sati.
Jedinica se počela p ovećavati brzim tem pom . Još prije
početka naredne god in e p rom ijen ila je im e u Fleet R a­
d io Unit, Pacific Fleet (Flotn a radio-jedinica Pacifičke flo ­
te ) — skraćeno FRU PAC —i p od tim je im en om uvrštena
u beskrajni popis m ornaričkih akronim a.

R o ch efo rt je u listopadu 1942. prekom andiran na

neku drugu dužnost koja nije im ala veze s kriptografi-
jom . Z am ijen io g a je kapetan W illia m B. Goggins, 44-go-
dišnjak, diplôm an t Annapolisa u klasi 1919, o fic ir s vrlo
dugim iskustvom na području kom unikacija, teško ra­
njen u bitki u Javanskom m oru; G oggins će ostati zap o­
vjed n ik om FRUPAC-a do siječnja 1945. Ekipu dekripte-
ra nastavio je vo d iti Dyer. FRU PAC će im ati potkraj
rata više o d 1000 ljudi. V e lik d io posla obavljat će se u
n ovom Z ajedničkom centru obavještajne službe (Joint

238
In telligen ce Center), dugoj uskoj zgradi na jed n o m kraju
M idw ay Drivea, u lice k ojoj drugi kraj završava na vrhu
brda iznad Pearl H arbora, gdje se nalazila zgrada Nim it-
zova štaba. U M elb ou rn eu je bila operativna grupa slič­
na FRUPAC-u, koju je v o d io Fabian, a radila je u sklopu
štaba 7. flo te koja je bila op era tivn o uključena u Glavnu
kom andu za Jugozapadni Pacifik generala MacArthura.
Silna ekspanzija i rast FRUPAC-a bili su odraz rasta
svih am eričk ih k riptoan alitičkih službi i agencija. OP-
20-G m o ra o se zb o g te ekspanzije reorganizirati već u
veljači 1942. B rem e dužnosti i poslova p o s ta lo je p reve­
lik o za je d n o g je d in o g šefa (Safforda). Zato se agencija
p o d ijelila u tri sekcije p o osnovnim kriptološkim funk­
cijam a. Prva sekcija, pod vod stvom Safforda, izrađivala
je n ove kriptosistem e za ratnu m ornaricu, p roizvod ila
ih i distribuirala jedinicam a, druga je nadzirala m orn a­
ričke kom u nikacije radi sprečavanja i ispravljanja p o­
vreda tajnosti, a treća sekcija, koju je vo d io kapetan
k o rvete John Redm an, bavila se kriptoanalizom . U ruj­
nu 1942. obavljen a je p od jela rada unutar Prve sekcije:
izrada n ovih k o d o va i šifara od vojen a je od njih ove p ro ­
izvod n je i raspačavanja. S afford je upravljao radom na
stvaranju n ovih kriptosistem a sve do kraja rata. U vezi
s tim poslom izu m io je niz n ovih naprava, na p rim jer
stroj za šifriranje p ozivn ih znakova, n ek olik o adaptera
za neke britanske i n eke druge kriptografske aparature,
i jedn u napravu za šifriranje »na lin iji«. O tprilike u lip­
nju 1942. m orn arica je dekriptiranje japanskih d ip lo ­
m atskih k o d o va prepustila vojsci i predala jo j sve svoje
dosjee o tom e kao i svoj prim jerak aparature PURPLE.
Ali, čak i poslije toga relativn og smanjenja zadataka, i
p o slo vi i zadaci silno su se povećavali, m nožili i širili te
su p rostorije u M inistarstvu m orn arice brzo postale
pretijesne. G od in e 1942. služba se preselila u n ek olik o
zgrada bivše ženske gim nazije u Nebraska Avenue, u
m irnoj četvrti sjeverozapadn og dijela W ashingtona. U
jesen 1941. svu radio-prislušnu djelatnost m orn arice
o b a vlja lo je o k o 700 osob a (m eđ u kojim a je b ilo ok o 80
o ficira ); dvije trećin e ljudstva b avilo se interceptira-
njem, radio-lociranjem , analizom radio-prom eta, a svi
ostali, m eđu k ojim a i većina od onih 80 oficira, obavlja­
li su dekriptažu intercepata i n jih ovo p revođ en je na en­
gleski. M eđutim , do kraja rata p ovećao se broj ljudstva
na 6000.

239
 Rast prislušne službe kopn en e vojske b io je još spek­
takularniji. Na dan 7. prosinca u radio-prislušnoj službi
vojske radio je 331 čovjek — 44 o ficira i 137 vojnika u
sam om W ashingtonu, a 150 o ficira i vojn ika »n a tere­
nu«. D o kraja rata njihov će se broj povećati trideset
puta! Z b og neprestane p otreb e za ekspanzijom brzo su
postale patuljaste, g o to v o smiješne, prve procjen e o na­
predovanju ekspanzije; kao p rim jer m ože poslužiti je d ­
na procjena s početka 1942, u kojoj se tvrd ilo da će biti
»sasvim d o v o ljn o « ok o 460 ljudi. Pritisak za regru tira­
nje n o vo g kadict b io je snažan, ali se agencija m orala
b oriti s oštrom konku rencijom drugih službi u W a s­
hingtonu, gdje je vladao težak nedostatak k adrova i
personala u svim službama bez razlike. U tom pogledu
agencija je bila u težem položaju od drugih službi već
i zato što nije m ogla zaposliti b ilo koga n ego sam o ljude
s apsolutno p rovjeren om lojalnošću i on e koji su po
tem peram en tu bili prikladni za takav posao, a to je na­
ravno, osjetno sm anjivalo broj poten cijaln ih kandidata.
Da bi ipak kako-tako zadovoljavala svoje potrebe, agen ­
cija je svašta smišljala, pa je, na prim jer, organizirala niz
diskretnih kam panja za regrutiranje n o v o g ljudstva.
N jezin i agenti vrb ova li su polazn ike različitih vojnih
škola i tečajeva čak prije n ego što bi završili školovanje;
jedan 48-tjedni tečaj, koji se od ržavao u Fort M onm ou-
thu, nije zb o g toga završio ni jedan jed in i polaznik, je r
ih je još prije završetka tečaja sve pok u p ila agencija.
U zete su u službu i p ripadn ice ženskog p o m o ćn o g k o r­
pusa (W o m e n ’s Army Corps) — njih g o to v o 1500. Sve te i
m n oge druge m jere d o vele su do toga da je agencija na
dan 1. lipnja 1945. zapošljavala 10.609 ljudi (ne računa­
ju ći d ek rip tersk o osob lje u štabovim a kom an di p o jed i­
nih bojišta). Pa ipak, potražnja za k a d rovim a nije nikad
potp u n o zadovoljena. U travnju 1944. b ilo je, na p ri­
mjer, nepopu n jen o 1000 radnih m jesta u sam oj centrali
agencije.
T o širenje je, naravno, im a lo kao posljedicu p otrebu
za širenjem radn og prostora. Z an im ljivo je da je k o p n e­
na vojska riješila taj p rob lem slično kao ratna m orn a ­
rica: preselila se u n ek olik o zgrada je d n e bivše ženske
gim nazije u A rlin gton Hallu, na im anju o d 58 jutara pod
šum om , o tp rilik e pet k ilom etara od p o slo vn o g i a d m i­
n istrativnog dijela. W ashingtona, daleko od radoznalih
p o g led a potencijalnih neprijateljskih agenata. U skoro

240
su postale pretijesne i te prostorije, pa se u kasnu jesen
1942. agencija preselila u Vint H ilI Farms, jed n o staro
im anje za uzgoj konja u Virginiji, ok o 80 kilom etara od
W ashingtona. V eć za kratko vrijem e divovski tornjevi
antena za intercepciju i pet—šest ružnih zgrada nalik na
kasarne nagrdili su prekrasne brežuljke toga kraja. Tu,
u sobam a ispunjenim radnim stolovim a s kosom plo­
čom , obavljao se najveći dio analize radio-prom eta za
p o treb e kopnene vojske. A gencija je tu održavala i naj­
veći d io svojih k rip tološk ih tečajeva, p o g o to v o pošto se
o va m o u listopadu 1942. preselila kriptološka škola iz
Fort M onm outha.
U lipnju 1942. p roved en a je reorganizacija Glavne k o­
m ande Službe veze, koja je zahvatila i agenciju. Ona je
od b acila svoj dotadašnji naziv (Signal Intelligence S ervi­
ce) i d ob ila novi, koji se zatim u toku sam o dva m jeseca
još dvaput m ijenjao. Poslije toga, od srpnja 1942. d o srp­
nja 1943, agencija je nosila naziv Signal Security Service,
a od srpnja 1943. do kraja rata zvala se Signal Security
Agency. Potpu kovn ika R exa M incklera, koji je b io po­
stao šef agencije prije Pearl H arbora, zam ijenio je u
travnju 1942. p otpu kovn ik Frank W. B ullock; njega je u
veljači 1943. zam ijen io potpu kovn ik W . Preston »R e d «
C orderm an, visok, snažan, sm iren i ugodan čovjek, koji
je tridesetih godin a b io polaznik i poslije nastavnik ško­
le SIS-a u Fort M onm outhu. C orderm an je na toj duž­
nosti ostao d o kraja rata, i do lipnja 1945. dogu rao je do
čina b rigad n og generala.
»Popu lacijska ek splozija« agencije i njezina golem a
produ kcija svakako su prenaprezale njezinu adm ini­
strativnu strukturu, koja se zato m orala n ek olik o puta
mijenjati. O dm ah nakon Pearl H arb ora agencija je p o ­
dijeljena u četiri sekcije: Sekcija A (adm inistrativna).
Sekcija B (kriptoanalitička). Sekcija C (kriptografska) i
Sekcija D (laboratorijska).
Sekcija C (kriptografska) izradila je u toku rata sto­
tine k od ova i šifara i p roizvela m n ogo tisuća popisa
ključeva. Štam pala je 5,000.000 povjerljivih (»k la sificira ­
n ih «) instrukcija, od k ojih su neke im ale veći broj stra­
nica; sve se to v rlo pažljivo distribu iralo am eričkim je ­
dinicam a u svim d ijelo vim a svijeta, i taj se posao ob a­
vljao tako p om n o da se d oslovn o za svaki prim jerak
znalo gdje se nalazi. Sekcija C bavila se, osim kripto-
grafijom , i testiranjem n eprobojn osti vojnih šifarskih

16 - Silranti protiv .špijunu III 241

aparatura (u glavnom F ried m an ove aparature M-134,
S IG A B A ); nastojala je dekriptirati ogled n e k riptogram e
— ali je otkrivala da su g o to v o svi n eprobojn i. Sekcija C
nadzirala je tak ođ er i u vođen je m ehanizacije kriptogra-
fije u jedin icam a (koja se zapravo sastojala u sve većem
zam jenjivanju šifre na trakam a aparatura M-209 i sli­
čnih »sp o rn ih « sistem a — aparaturam a s tastaturama
kakve im aju pisaći strojevi i o d kojih su m n oge šifrirale
autom atski). Zapravo je, m ože se reći, sam o m ehaniza­
cija om ogu ćila kopn en oj vojsci da zad ovoljava sve veće
zahtjeve što ih je postavljao prom et. Za vrijem e bitke za
Siciliju sam o je štab 5. arm ije d n evn o u p otreb ljavao u
svojim porukam a prosječn o 23.000 kodn ih grupa, što je
do m aksim um a napregnulo čak i go lem i kapacitet m e­
haničkih aparatura za šifriranje i dešifriranje. A li kad je
ta ista 5. arm ija napredovala p rem a Rimu, njezin je štab
p rim ao ili slao i d o 40.000 kodn ih grupa dnevno. O pseg
p rom eta kasnije će prem ašiti čak i »najfantastičnija«
predviđanja. U N izozem skoj je u toku je d n o g je d in o g
dana u studenom 1944. em itiran o ili p rim ljen o
1,000.000 kodnih grupa. Još p rije o p era cije OVERJLORD
glavna am erička kom anda za evro p sk o bojište prim ala
je i slala svakog dana prosječn o 1,500.000 d o 2,000.000
kodnih grupa; n jih ovi tekstovi zap rem ili bi 20 knjiga
prosječn e debljine. N ajveći kom unikacijski centar u
dru gom svjetskom ratu, onaj u M inistarstvu rata u Was-
hingtonu, »o b r a d io « je u toku je d n o g je d in o g dana u
razdoblju m aksim alne »p ro d u k cije«, 8. k o lo v o za 1945,
g o to v o 9,500.000 riječi. T o je p o k oličin i b ilo ravn o g o ­
to v o desetini svih intercepata koje su Francuzi bili uh­
vatili u p rvo m svjetskom ratu.
U k olovozu 1942. Podsekcija 6 (analiza) kriptoanali-
tičke sekcije (S ekcije B ) dignuta je na rang sekcije i p re ­
tvoren a u Sekciju E (kom unikacijsku), koja je imaila dva
zadatka: raspačavanje dekriptata i slanje d irek tiva te­
renskim prislušnim stanicama. U prosincu 1942. osn o­
vana je jezgra kasnije Sekcije F (tehnička istraživanja i
razvoj), koja se bavila konstrukcijom n ove kriptograf-
ske op rem e. U ožujku 1943. sve su sekcije (njih šest)
dignute na rang ogranaka (od jeljen ja); naredne god in e
p o veća o se b roj ogranaka za jo š dva — S trojn o o d jelje­
nje i O djeljenje za in form a cije i vezu. K o p n en a vojska
bila se p o čela služiti strojevim a u k rip togra fiji jo š 1936,
kad su u veden i u u potrebu H o lle rith o v i tabu latori da

242
bi se tako olakšalo sastavljanje kodova. V eć iste godine
zapažen je i njihov kriptoanalitički potencijal. U vrijem e
napada na Pearl H a rb o r rad ilo je u raznim projektim a
SIS-a 13 IB M aparatura, koje je posluživao 21 tehničar.
Agencija, koja je uvijek im ala prem alo osoblja, nastojala
je m ehanizirati što više poslova. Zato je ogranak G
(strojn i) poslije p o p rim io d ivovsk e razm jere. U proljeće
1945. njegovih 407 strojeva, koje je posluživalo 1275 teh­
ničara, ob avljalo je kojekakve p om oćn e kriptografske
p oslove za k oje bi inače bila potrebn a prava vojska pi­
sara »s o lo v k o m i p a p irom «.
N ajveći ogranak bio je kriptološki, koji je vo d io So-
lo m o n Kullback, jedan od on e trojice prvih dekriptera
k oje je 1930. zaposlio Friedm an. U srpnju 1944. taj je
ogranak zapošljavao 2574 ljudi, od kojih je 82 posto de-
krip tiralo poru ke japanske kopnene vojske. Da bi se
sm anjio broj šefova ogranaka koji su bili potčinjeni iz­
ravn o šefu agencije, agencija je idu ćeg m jeseca reo rga ­
nizirana. Tada je podijeljen a u četiri odjeljenja: O bavješ­
tajno (prislušno), k oje se b avilo analizom radio-prom e-
ta i kriptoanalizom ; O djeljenje za sigurnost, koje se ba­
v ilo k rip togra fijom i m jeram a za čuvanje tajnosti k om u ­
nikacija; O djeljenje op erativn ih službi (k oje se zapravo
brin u lo za tehničku p od logu rada prvih dvaju o d jelje­
nja i ujedno se b avilo n evidljivim tintam a) i Odjeljenje
za kad rove i obuku.
Prem da se ta organizacijska shema održala sve do
kraja rata, op erativn o ru k ovođ en je agen cijom preuzela
je 15. prosinca 1944. služba G-2 — tj. vojna obavještajna
služba M inistarstva rata (kopn en e vojske); zapravo je
vojska bila glavna »m u šterija« agencije, pa je to m ini­
starstvo već m jesecim a prije toga neizravno usm jerava­
lo njezinu djelatnost, dok je kom anda Službe veze im a­
la sam o adm inistrativnu kontrolu nad njom. T o stanje,
koje je, naravno, izazivalo zbrku, prestalo je u kolovozu
1945. kad je M inistarstvo rata p otčin ilo sve jed in ice pri-
slušne službe agenciji. Šestog rujna, četiri dana poslije
završetka rata, M inistarstvo je n aredilo da se pod nad­
ležnošću G-2 fo rm ira nova kriptološka organizacija, i to
spajanjem Signal Security Agency, terenskih dekripter-
skih jed in ica i k riptografskih jed in ica Službe veze. N o va
agencija d ob ila je naziv Arm y Security Agency i službeno
je p očela raditi 15. rujna 1945.

243
 U toku čitavog rata najveći d io in tercep cijsk og m ate­
rijala za Signal Security Agency d ola zio je od tzv. 2. ba-
taljona Signal Servicea (Prislušne službe). Tu jedinicu
osn ovao je kao 2. četu Signal Servicea, 1. siječnja 1939.
general-m ajor Joseph M auborgne, tadašnji kom andant
Službe veze, i to od ljudstva 1. radio-prislušne čete u
Fort M onm outhu i radio-prislušnih vo d o va četa Službe
veze u Panam skoj zoni, Fort Sam H oustonu (Texas),
Presidiju (San Francisco), Fort Shafteru (H avaji) i Fort
M cK in leyju (Filipin i). Četa je im ala 101 vojnika, a njezin
prvi k om an dir b io je poručnik Earle F. Cooke. Rast te
je d in ic e b io je veom a brz. U listopadu 1939. bio je d o­
šao u Fort Hunt (V irgin ia) jedan vo d pod zapovjedništ­
vo m poručnika R oberta E. Schukrafta sa zadatkom da
on dje p od ign e i poslužuje novu prislušnu stanicu k o p ­
nene vojske. Poslije Pearl H arbora, pošto je Am erika,
dakle, stupila u rat, im p erativn e p otreb e za ljudstvom
p rim o ra le su kopnenu vojsku da 2. travnja 1942. p oveća
ljudstvo čete d o jačin e bataljona, a poslije u ratu naras­
la je čak na 5000 ljudi. Od travnja 1942. d o kraja rata
njezin je zapovjedn ik b io šef Signal Security Agency. K ad
je operativn u kon trolu preu zeo G-2, bataljon je d o b io
novi naziv: 9420. jed in ica tehničke službe (9420th Tech­
nical Service Unit), a odm ah poslije završetka rata ušao
je u sastav Arm y Security Agency. Č etiri prvobitn a radio-
kanala, kojim a se u vrijem e Pearl H arb ora interceptira-
ni radio-m aterijal slao u W ashington, p retvo rila su se
d o kraja rata u m režu koju je sačinjavalo 46 radio-telep-
rinterskih kanala, i svi su bili u pogon u 24 sata dnevno.
K o p n en a je vojska, jed n ak o kao ratna m ornarica, fo r ­
m irala dekripterske jed in ice na n ek olik o bojišta. N jih o­
va organizacija nije bila svugdje ista. G lavna kom anda
za Jugozapadni Pacifik generala M acArthura im ala je
uza se, za svoj štab, vlastitu radio-prislušnu i dekripter-
sku jed in icu koja se zvala Central Bureau (C entralni
u red) i stanovit broj p od ređ en ih jed in ica »na teren u «.
Central Bureau (C B ) osn ovao je u k o lo vo zu 1942. potpu­
k ovn ik Joe R. Sherr, koji je prije pada Filipina b io za­
p ovjed n ik radio-prislušne čete od 18 ljudi u toj zoni, a
poslije se, s M acArthurom , evakuirao u Australiju. Ru­
k o vo đ en je tom jed in ico m kasnije je preu zeo Abraham
S in kov (jedan od trojice F ried m an ovih prvih dekripte-
ra). CB je b io smješten u rasklim anoj d rven oj kući (na­
vo d n o b ivšem b ord elu ) n edaleko od konjskog trkališta

244
u Brisbaneu. Ispred kuće uvijek je stajao stražar, a u
posebnoj kućici od opeka, o p rem ljen oj uređajim a za
klim atizaciju, podignu toj na sam om trkalištu, radile su
IB M aparature. S in kov je b io pravi čudotvorac; kad je
jed n o m u nekom srušenom japanskom bom barderu
pronađena knjiga k od ova zemlja-zrak, o tk rilo se da je
on ve ć prije toga uspio iden tificirati g o to v o sve njezine
kodn e grupe. Do kraja rata Sinkov je d otjerao do pu-
k o vn ičk o g čina. Ali taj prijazan, dobroću dan čovjek,
potpu no n evojn ičk og m entaliteta, kao da se stidio »č v a ­
raka« na ram enim a svoje uniform e; kad bi m u neki v o j­
nik salutirao, on jed n ostavn o ne bi m ogao od vratiti p o ­
zdrav a da p ritom ne izvali: »D o b ro ju tro!« Za zasluge
je nagrađen visok im od lik ovan jim a Legiort o f M e rit i
Oak Leaf Cluster (S n op hrastova lišća).
N ek i elem en ti C entralnog b iroa (unatoč njegovu na­
zivu) bijahu n ep osred n o potčinjeni raznim vojn im je d i­
nicam a i službama. T ak o je M acA rth u rov kom andant
Službe veze, brigadni general S pen cer B. Akin, koji je
im ao veća ovlaštenja nego b ilo koji njegov kolega na
dru gim ratištima, naredio da sve terenske jed in ice ra-
Jio-prislušne i d ek ripterske službe im aju biti p o d re đ e ­
ne izravno lokaln im kom andam a, kako bi obavještenja
odm ah stizala o ficirim a kojim a su bila potrebna radi
donošenja odluka. Jednu takvu jedinicu, iako je pripa­
dala vojsci, čak je sm jestio na adm iralski b rod adm irala
W illia m a F. Halseyja. A d m iral Spruance, H alseyjev na­
sljednik, im ao je tako visok o m išljenje o toj službi da je,
preuzevši od H alseyja kom andu nad 5. flotom , zadržao
njezine specijaliste k od sebe.
Radio-prislušne čete Službe veze pribavljale su vojsci
i taktička obavještenja na op erativn oj razini. Jedna od
prvih, 101. četa Službe veze (radio-prislušna), zam ijenila
je u srpnju 1942. staru havajsku 5. m onitorsku stanicu
— i m n o go unaprijedila kvalitetu i kvantitetu rada. M ož­
da bism o m o gli sm atrati tipičn om sudbinu 138. čete.
N jezin o je ljudstvo d o b ilo obuku na tečaju u Spokaneu
s tim da je im alo služiti na evrop sk om bojištu. Poslije
završetka tečaja p reb ačen o je na Istočnu obalu i ukrca­
no u jedan transportni brod koji, m eđutim , nije o tp lo ­
v io u E vropu nego p rek o Panam skog kanala u Austra­
liju, kam o je stigao u lipnju 1943. godine. Potpuno m o ­
bilna, i op rem ljen a tako da je m ogla funkcionirati sa­

245
m ostalno, bila je 299. četa. M ogla se sprem iti za p okret
za sam o dva sata, i im ala je vlastite kam ione, vlastite šo-
fere i m ehaničare, kuhare, tehničare za održavanje u re­
đaja i tako dalje, a ljudstvo je živjelo p o d šatorim a.
Zadatak 299. čete b io je otkrivan je japanskog b o jn o g
rasporeda, koncentracija i pokreta trupa. N ajveći d io
p osla o tp a d a o je na hvatanje japan skih poru k a zrak-
-zemlja. Ali, da bi m ogla hvatati te em isije m ale snage,
jed in ica se m orala neprestano seliti s otok a na otok,
prateći d oslovn o u stopu savezničko napredovanje. N je ­
zina prva baza, na početku 1944, b io je Nadzab, uzletište
u M arkh am ovoj d olin i u unutrašnjosti N o v e G vineje. S
druge strane brda, u Gusapu, nalazila se p od ređ en a sta­
nica za radio-lokaciju; druga takva stanica bila je na je d ­
nom napuštenom rancu n edaleko od Darwina, u Au­
straliji. O k o sredine 1944. jed in ica se prebacila na Biak,
o to č ić sjeverno od N o v e Gvineje, sav obrašten gustom
džunglom . N a obalu zaljeva L eyte 299. četa iskrcala se
o tp rilik e pet dana nakon p rvo g desantnog vala. Još p ri­
je toga im ala je m režu radio-lokatorskih stanica razba­
canu p o čitavom Južnom Pacifiku.
M orala je op erirati u neposredn oj blizini fron te zato
da se d o m o gn e što više intercepata. K o lik o je bila blizu
fronte, v id im o po tom e što su u dru goj p o lo v ic i 1944.
izvršili na nju desant japanski padobranci, vjerojatn o
m isleći, zb og m nogih antena, da je to nekakav visok i
štab. Jedan radio-telegrafist, k oji se u trenutku kad je
za p očeo napad nailazio u kućici za radio-lociranje usred
proplanka okru žen og džunglom , o d jed n o m je čuo kako
o k o njega zvižde m eci. Razbijači k o d o va bacili su o lo v ­
ke, d oh vatili puške i autom ate i d o živjeli m n ogo nepo-
sredniji kontakt s n eprijateljem od on ih na k oje su b ili
navikli. Japanski su padobranci na kraju krajeva o d b i­
jen i i otjeran i u džunglu, ali je b orb a ipak to lik o p otra­
jala da su doku m en ti jed in ice izgorjeli u požaru.
R adiotelegrafisti 299. čete, koji su svi završili specijal­
ni tečaj japanskog M orsea, slušali su japanske poru ke
24 sata dn evn o na barem n ek o lik o o d dvadesetak p ri­
jem n ik a jedin ice. Ponekad je sam izb o r kanala b io d o ­
voljan za razotkrivanje japanskih n a m je ra Za vrijem e
boravk a na Biaku, 1944, jed in ica je b rzo otk rila da e m i­
tiranje poru ka na stanovitoj frek ven ciji uvijek, b ez iz­
nim ke, nagoviješta večern ji zračni napad. C esto se d o ­

246
gađalo da su N is e i* te jed in ice (kojih je b ilo dvadese­
tak) in tercep tirali i odm ah p revod ili japanske poruke
em itiran e en clair, ali bi u pravilu radiotelegrafisti o tip ­
kali kodirane in tercep te i zatim ih predali analitičarim a
radio-prom eta. U većin i slučajeva to su bili izvještaji da
je taj-i-taj avion ob a vio let s te-i-te točke na tu-i-tu to ­
čku, ali su analitičari, analizirajući pozivne znakove,
ustanovljavali o kojoj je japanskoj zrak op lovn oj jedin ici
riječ i koja se mjesta navode u poruci. U jedin ici je ra­
d ilo 15 dekriptera; oni su im ali zadatak da »skidaju«
aditivn e grupe s prešifrata kodova, a sam e k od ove de-
k rip tirao je CB. Svakog se dana sastavljao dnevni izvje­
štaj u kojem u su se sažim ali zaključci jedinice, i to se
onda slalo u pozadinu, štabu 5. zrak op lovn e arm ije (5th
A ir F orce) kojoj je jed in ica bila op erativn o pridodana.

Uspjesi su se pojavljivali u najrazličitijim ob licim a i

im ali su najrazličitija značenja. Ponekad je to b ilo
sk rom n o p ra vod ob n o u pozoren je da predstoji japanski
zračni napad, što je m o g lo spasiti stanoviti broj života.
Drugi put bi to b io kakav podatak koji bi om ogu ćio da
se razotkrije ili nasluti neki japanski potez, što bi nad­
ležn om am eričk om kom andantu o m o gu ćilo da ga neu­
tralizira. Potkraj rata am erički su d ek rip teri uspjeli raz­
biti japanske m eteo ro lo šk e kodove. D ekriptiranje ja ­
panskih m eteo ro lo šk ih izvještaja pružalo je am eričkoj
bom b ard ersk oj kom andi podatak do kojega joj je b ilo
najviše stalo: kakvo je vrijem e nad ciljem . Jednom je je ­
dinica u p ozorila savezničku vrhovnu kom andu na je d ­
no ve lik o nagom ilavanje japanskih snaga, zahvaljujući
dekriptaži poru ke u kojoj se g o v o rilo da jed n im avio­
nom dolaze dva visoka o ficira japanske 4. zrak op lovn e
arm ije — za koju se dotad vjero va lo da se nalazi u sje­
vern oj Kini. Ali, vjerojatn o je najveći uspjeh b ilo otk ri­
vanje g o le m e kon cen tracije japanskih aviona kod Hol-
landije na N o v o j Gvineji. K a d je za to saznala, 5. zrako­
p lovn a arm ija poduzela je seriju teških napada i uniš­
tila više od 100 neprijateljskih aviona; tako japanski
avion i nisu m ogli napasti snage ve lik o g am eričk og de­
santa, i on e su izišle na obalu ne naišavši g o to v o ni na
kakav otpor.

" Amerikanci japanskog porijekla. - Prev.

247
 Japanska carska ratna m orn arica p o čela se baviti
kriptoan alizom 1925, kad je form irana supertajna Spe­
cijalna sekcija (Tokum u Han) Č etvrtog (kom u n ikacij­
skog) odjeljenja generalštaba ratne m ornarice. U p očet­
ku je Tokum u Han im ao (zajedno sa čin ovn icim a ) šest
ljudi, a bio je smješten u M inistarstvu m ornarice, zgradi
od crvenih op ek a u Tokiju. M eđu n jegovim p rvim p ri­
padnicim a bili su m ladi m ornarički o fic ir H ideja M ori-
kava, nećak načelnika generalštaba adm irala K andžija
Katoa, i n jegov bivši starješina poručnik Kam isugi, koji
je v o d io kriptografske p oslove na adm iralskom brodu
Nagato. Nastavu kriptoanalize održavao je kapetan K o-
valevski, poljski k rip tolog o kojem u sm o već g o v o rili
(usavršio je k o d o v e k oje je poslije razbio Y a rd ley). M la­
di dek rip teri p očetn ici »iskušali su zu b e« na kodu
G R A Y a m eričk og State Departmenta. P rob oj su izveli
klasičnom tehnikom identificiravši N A D E D kao p eriod
(točk a).*
Japanci su rješavali i kineske k rip togram e za vrijem e
»m an džu rskog in cid en ta «;** to su postizali najviše za­
hvaljujući tom e što su se ti kriptogram i tem eljili na
u p otreb i jed n o ga k om ercijaln og koda za sastavljanje te ­
legram a, u kojem u su kineski id eogram i pretvarani u
četvoroznam enkaste brojeve. Poslije zauzim anja Sang-
haja, u početku 1932, M orik ava je tam o poslan kao šef
jed n e d ekripterske grupe koja je radila za štab 3. flote.
N a tom poslu dek rip tirao je jedn u kinesku poruku, pa
je tako p o tv rd io točnost jed n e ovlaš sum njive dekripta-
že službe Tokum u Han; rad ilo se o jed n o j am eričkoj p o ­
ruci šifriranoj k o d o m G R A Y, iz koje je p roizla zilo da se
K in ezi sprem aju u potrijebiti svoje ratno zra k op lovstvo
za napade na japanske trupe. Japanci su udarili prvi,
uhvatili g o to v o c ijelo Čang K aj S ek o vo zrak op lovstvo
na zem lji, na aerod rom u kod H angčova, i g o to v o ga
uništili.
Ali, Toku m u Han ipak nije uspijevala razbijati a m eri­
čk e d vod jeln e kodove, na p rim jer kod B R O W N State
Departmenta, k o d o v e am eričk e ratne m orn a rice i k o d o ­
ve k oje je Y a rd le y unio u kineske kom u n ikacije kad je
postao Čang K aj S ek ov k riptolog. To, naravno, ne znači
* Danas se ne zna je li taj podvig ostvaren u suradnji s dekrip-
terskom sekcijom Ministarstva vanjskih poslova (Ango Kenkiju Han)
ili u takmičenju s njom. — Autor
** Japanska invazija na Mandžuriju (1931-1932). - Prev.

248
 da nije b io razbijen ni jed an jed in i od tih kodova; po-
nekada su se razbijali, ali sam o u izuzetno p ovoljn im
okolnostim a. Jedna takva situacija nastala je 26. veljače
1936. kad su se u Tokiju pobunila dva puka i kad je u
pokušaju državn og udara u bijeno n ekoliko japanskih
državnika. Japanski kriptoanalitičari došli su zahvalju­
jući to m e do g o le m e k oličin e diplom atskih šifriranih iz­
vještaja o njim a poznatoj tem i i do ve lik o g broja »vje^
rojatnih rije č i« s kojim a su m ogli operirati. N ek o v rije ­
me, doduše sasvim kratko, čitali su većinu am eričkih
poruka, m eđu kojim a su bile i poru ke p om orsk og ata-
šeja, ali su onda A m erik an ci zam ijenili sve te sistem e —
i Tokum a H an je opet pokazala svoju nesposobnost. Ja­
panci su se snalazili i na različite nekriptološke načine.
Potkraj 1937. M orik ava je u pratnji je d n o g bravara, je d ­
n og fo to gra fa i n ek olik o ljudi koji su stajali na straži,
p ro v a lio u am erički konzulat u K o b eu i fotogra fira o
kod B R O W N i aparaturu za šifriranje M-138, koju su Ja­
panci tada p rvi put vidjeli.
U skoro poslije toga, sada već u sklopu prip rem a za
rat, m orn arički su šoguni p o d ig li prvu veliku prislušnu
stanicu kraj Ovade, sela udaljenog o k o pedeset m inuta
vožn je a u tom ob ilom od Tokija. Za vrijem e am eričkih
p om orsk ih m anevara analiza radio-prom eta i radio-lo-
kacijski postupci p o m o g li su m orn aričk om generalšta­
bu da d ođ e d o podataka potrebn ih za analizu a m eri­
čkih snaga i taktike. U to m e su su djelovali i d ek rip teri
Tokum u Hana, koji su svi do posljednjega bili oficiri. U
vrijem e napada na Pearl H a rb o r b ilo ih je dvadeset: de­
setorica su radili »p u n o radno vrijem e«, a desetorica bi
d ola zili na rad povrem en o. A li ni sada nisu uspijevali
d ek rip tirati am eričke kriptogram e.
Poslije Pearl H a rb ora silno povećan je savezničkog ra­
d io-p rom eta p risililo je Tokum u H an da p oveća svoju
aktivnost i ljudstvo. Prvi kontingent regruta, njih šezde­
set, d ovu čen je iz raznih škola i fakulteta za strane je ­
zike, i iz trgovačkih škola i ekon om skih fakulteta. Ta
šezdesetorica b ili su prvi civili u Tokum u Hanu. Drugu
grupu čin ilo je o k o sedam deset polaznika škole za re ­
zervn e oficire, uzetih zb o g poznavanja stranih jezika.
Izabrani su izm eđu 500 polaznika i poslani na petom je-
sečni tečaj u Školi službe veze ratne m orn arice u Ku-
rihami, n ed alek o od Jokosuke. O ndje su naučili i vjež­
bali m eđu narodni M o rs e o v kod, elem en tarn e orijen tal­

249
ne šitarske sistem e Tenji i T en ch i i »zapadn jačke« usa­
vršene tip ove Portine i V ig en éreo ve šifre; osim toga su
učili kako se razbijaju k o d o vi i šifre. Do kraja rata taj
je tečaj završilo šest klasa o d kojih je svaka bila veća od
prethodne. N ek i d ip lom iran i tečajci poslani su u radio-
prislušne jed in ice obavještajnih sekcija visokih vojnih i
m ornaričkih štabova. Tako je, na prim jer, u studenom
1943. štab 3. flo te im ao ekipu od tri o ficira i šest m o r­
nara koji su pratili neprijateljske poruke. A li najveći dio
d ip lom iran ih tečajaca odlazio je na rad u sam Tokum u
Han.
U njegovu centralu neprestano se slijevala prava bu­
jica intercepata. N ajveći d io tog m aterijala hvatale su
stotine prijem nika i radio-lokatora O vadine prislušne
službe. N ek e in tercepte hvatala je grupa od 20 za rob lje­
nih Am erikanaca i Australaca, nedaleko od Hijošija,
koji su bili prisiljeni da to rade. Ponekad bi pokoji in-
tercept poslale radio-stanice flote. Potkraj rata jedn a je
ekipa m ontirala prislušnu stanicu na poljani zasađenoj
rep om nedaleko od Jokosuke. D o kraja rata ljudstvo
Tokum u Hana fantastično se p o veća lo i b ro jilo je n ek o­
lik o tisuća ljudi od kojih se većina bavila in tercepcijom .
Potreba za sposobnim kadrovim a bila je tako silno ve ­
lika da je Tokum u H an nasposljetku uradio nešto g o to ­
v o n eviđen o u žen om rzačkom Japanu — u poslio je 30
djevojaka, koje su odrasle u A m erici pa su od ličn o g o ­
v o rile engleski, tako da su m o g le prisluškivati am eričke
radio-telefonske razgovore. O ko sredine 1943. p rostori­
je u kojim a se rad ilo postale su pretijesne, pa se sekcija
za analizu radio-prom eta preselila na treći kat M orn a­
ričk e akadem ije u Tokiju, a u starim su prostorijam a u
M inistarstvu m orn arice ostali sam o dekripteri.
Oni su činili takozvani Drugi ogranak Tokum u Hana
(ukupno ih je b ilo tri). S ef je b io kapetan Endo. Dekrip-
terska ekipa bila je fu nkcionalno podijeljen a na n ek o­
lik o nacionalnih podsekcija: britansko-am eričku pod-
sekciju, u kojoj je rad ilo o k o 50 oficira, a šef je b io p o ­
ručnik b ojn og b rod a Satake; kineska sekcija, s o k o 20
o ficira pod kom an dom poručnika b o jn o g b rod a Naka-
tanija; šef ruske podsekcije bio je poru čn ik b o jn o g b ro ­
da M asajoši Funato; u posljednjoj, »m je š o v ito j« podsek-
ciji rad ilo je 10 o ficira koji su nastojali d ekriptirati ta­
lijanske, njem ačke, francuske i druge kriptogram e. T re ­
ći ogranak Tokum u Hana bavio se analizom radio-pro-

250
meta. On je također b io organiziran po nacionalnom
ključu, s p otp od jelam a p o zonama, s tim da su u svakoj
zonskoj podsekciji bila zaposlena prosječno dva oficira
i pet-šest vojnika. Ali taj se radni raspored m ijenjao i
o v is io je o danoj situaciji, pa se zato ponekad događalo
da bi istod ob n o za jednu zonu radilo i d o desetak o fi­
cira. Ogranak je v o d io M orikava, koji je u m eđ u vrem e­
nu b io postao kapetan. (O n je ujedno bio i šef prislušne
jed in ice u O vadi). Prvi je ogranak planirao rad drugih
dviju, d on osio odluke o njihovoj »p o litic i« i distribui­
rao njihove rezultate; njim e je ru k ovod io kapetan Ama-
no, dok je kapetan k orvete H id e o Ozava bio njegov
op erativn i oficir. Čitava služba Tokum u Han bila je po-
tčinjena šefu tzv. Č etvrte uprave, pa je na taj način T o ­
kum u Han b io zastupljen u m orn aričk om generalštabu.
G od in e 1943. načelnik Č etvrte uprave bio je kontra-ad-
m iral G on ičiro K ak im oto, a potkraj rata na to je m jesto
došao kontra-adm iral T o m ek iči Nom ura.
Za razliku od am eričkih razbijača kodova, koji su č i­
tali veliku većinu japanskih poruka, pa čak i kriptogra-
m e šifrirane vrhunski tajnim kriptosistem im a, dekrip-
terim a Tokum u Hana nije p olazilo za rukom da izvlače
b ilo kakva značajnija obavještenja iz am eričkih poruka.
Poru k e srednjeg i viso k o g ranga, tj. štabova na srednjoj
i visokoj razini, nisu čak ni pokušavali dekriptirati, je r
su b ile šifrirane kriptosistem im a koji su daleko nadila­
zili njih ove sposobnosti i m ogućnosti. Zato su sva njiho­
va nastojanja bila koncentrirana na tri jednostavnija
kriptosistem a, kojim a su se služile najniže am eričke k o ­
m ande, a čćJc i s njim a su postizali samo ograničene
uspjehe.
U tom pogledu b ilo je tipičn o on o što su postigli s
jed n im m alo značajnim am eričkim k od om kojem u su
dali naziv A N 103. Taj kod, kojim su se koristili patrolni
avion i am eričke ratne m ornarice, sačinjavalo je n ek oli­
ko desetaka natuknica (izraza), kao na p rim jer enemy
sighted (u gledali neprijatelja). K o d se doduše m ijenjao
svakih sedam do deset dana, ali su se, naravno, u svim
n jegovim izdanjim a pojavljivale iste natuknice o tv o ­
ren og teksta, što je m n ogo olakšavalo dekriptažu. N a
svu sreću za Am erikance, Japancima je trebalo tako
m n ogo vrem ena za takve dekriptaže da su obavještenja,
do kojih bi tada došli, obično bila bezvrijedna; stizala su
prekasno da bi se u vezi s njima m oglo bilo što poduzeti.

251
 D ek rip teri Tokum u Hana im ali su relativn o najbolje
uspjehe s k od om BAM S, to jest d vo d jeln im prešifrira-
nim k od om koji su prim jen jivali saveznički trgovački
b rod ovi. D ok je taj kod b io u upotrebi. Japanci su de-
kriptirali o tp rilik e pedeset posto in tercepata šifriranih
njim e. K a k o se m o g lo d o g o d iti da su postizali tako
m n o go sa zapravo relativn o teškim sistem om ? O d g o v o r
je jednostavan. Bazičnu kodnu knjigu koda B A M S d o ­
b ili su od Nijem aca, koji su do nje došli kad je jedan
njezin prim jerak zaplijenila posada b rod a Atlantis. Ras-
polažući k od n om knjigom , Japancim a je ostalo sam o
da »sk id aju « prešifrat. T ak o su od vrem en a d o vrem en a
d olazili d o nekih »obavještajnih m rvica«, na p rim jer do
obavještenja d? su tog-i-tog dana o tp lo v ila iz K a lifo m ije
tri transportna broda, koji p lo ve tim-i-tim kursom i
tom -i-tom brzinom . A li Japancima to nije m n o go k o ri­
stilo. Ozava se poslije rata žalio: »K a d bism o [n ap ok on ]
d ek rip tirali kodiranu poruku, brod koji ju je poslao nije
više b io u toj zoni.«
N ajveći d io svojih kriptoan alitičkih snaga Tokum u
H an je trošio na razbijanje poruka šifriranih sistem om
C SP 642, sistem om šifre na traki, koji je am eričk a ratna
m orn arica sm atrala sistem om najnižeg ranga i kojim su
se služile najniže kom ande. M orn arica ga je čin ila k o m ­
p liciran ijim tako da se u šifriranju nisu uvijek u p otreb ­
ljavale sve trake (b ilo ih je 30) n ego bi se, kako k ojeg
dana, elim in ira lo od nula d o pet traka, to jest, je d n o g
bi dana b ilo u p otrijeb ljen o 27, n aredn og dana 25, on da
o p e t 30 traka i tako dalje.
Japan je te trake zaplijen io p rilik o m osvajanja otok a
W a k e i Kiska. T ak o oboru žan i n jegovi su se d ek rip teri
bacili na intercepte. Postupci kojim a su se služili b ili su
čudna m ješavina rafiniranosti i naivnosti. Da ustanove
k o lik o je traka b ilo elim in iran o pri šifriranju o d re đ e ­
n o g kriptogram a, d ek rip teri Tokum u Hana koristili su
se IB M fabu latorim a koje su pronašli u jed n o m v e li­
k om osiguravajućem , društvu u Tokiju. P om oću tabula-
tora izračunavale su se frek ven cije šifarskih slova u seg­
m en tim a od 30, 29, 28, 27, 26 i 25 slova i zatim su se ti
segm en ti uspoređivali i; dužina segm enta u k o jem bi se
p o ja vilo najviše ponavljanja označivala je dužinu seg­
m enata o tv o re n o g teksta šifriranih u svakoj »ru n d i«.
M n o g e o d tih poru ka slale su am eričk e p od m orn ice. Ja­
panci su ih kao takve id en tificira li na d va načina — po

252
 in dikatorim a (B IM E C ili F E M Y H ) i po tom e što su bile
em itiran e iz zona u blizini japanske obale. Tokum u Han
bi, naravno, znao da je upravo na toj poziciji bio p o to ­
pljen neki japanski teretni brod, ili da je upravo kraj te
p ozicije prošla ta-i-ta jed in ica japanske flote, p loveći
takvim -i-takvim kursom, tom-i-tom brzinom — i da to
p od m orn ica javlja bazi. Ta su obavještenja bila sama po
sebi beznačajna, ali su se iz njih m ogle izvući tzv'. vjero ­
jatne riječi. Uzim ajući to kao putokaz, dva dekriptera,
koji su d ip lo m ira li engleski na Tokijskom sveučilištu, a
zvali su se Sirnicu i Oda, sastavili bi hipotetični o tv o re ­
ni tekst takvih kriptogram a. Ž on glirali bi riječim a, ter­
m inim a, položajim a riječi u rečenici, hipotezam a o
geografskoj širini i dužini - sve dok tako ne bi d ob ili hi­
potetičn i otvo ren i tekst koji bi po dužini od govarao
kriptogram u i čije se svako slovo ra zlik ovalo od svakog
šifarskog slova na istoj poziciji u kriptogram u —je r se
kod sistem a trake ne m ože d o go d iti da neko slovo p o­
stane ekvivalen t sam om sebi. Zatim bi one trake na­
m ještali i prem ještali, p om icali gore-dolje, sve dok ne bi
u je d n o m retku d o b ili kriptogram , a u jed n o m drugom
onaj hipotetičn i otvoren i tekst; sekvencija (red oslijed )
traka označivala bi ključ za taj dan. Zatim bi se pom oću
tako d o b iven o g ključa pokušali dekriptirati drugi krip-
togram i.
Ta m učna zakučasta m etod a (zb og n ek og nepoznatog
i neobjašn jivog razloga Japanci se naprosto nisu obazi­
rali na V ia riso ve i F riedm an ove publicirane upute o
rješavanju takvog sistem a) objašnjava nam zašto su za­
pravo japanski d ek rip teri izvlačili iz tih kriptogram a
tako malo. Tokum u Han je neprestano i u porn o p o v e ­
ćavao personal am eričk e sekcije, tj. ekipu što se bavila
dekriptiran jem poruka šifriranih p o sistem u traka, te je
u njoj naposljetku ra d ilo 40 oficira, 10 vojnika, desetak
daktilografa, o k o dvadeset činovnica, p ro feso r Jamana-
ši iz A k ad em ije ratne m orn arice i m atem atičar Ozaki.
Ali, iako se sav taj silni kadar svojski trudio i radio sve
do kraja rata, b io je to zapravo rad »u praznom hodu«,
je r se Tokum u Han, sm atrajući da je ta am erička šifra
ion ako praktički neprobojna, o d rek a o svih svojih krip-
to a n a litičk ih a m b icija i oslan jao se na analizu radio-
-p ro m eta kao na glavn i izv o r obavještenja.
A li Tokum u H an se i tu sukobljavao s ozbiljn om p o­
teškoćom koju je poručnik b o jn o g b roda Satake poslije

253
rata ovak o opisao: »N e v o lja je bila u tom e što se sva
naša analiza tem eljila na pretpostavkam a, da se nism o
m ogli uhvatiti ni za šta konkretno.« O soblje 3. ogranka
izrađivalo je grafikon e količin a urgentnih, prioritetn ih
i rutinskih poruka što su ih em itirale važnije am eričke
stanice. Izrađivale su se karte tok ova razm jene poruka
izm eđu određen ih pozivnih znakova. O dašiljače je lo c i­
rala velika m reža radio-lokatorskih stanica koju je tv o ­
rilo desetak stanica povezanih u jedin stven sistem i ras­
p oređ en ih na go lem o m prostoru od K isk e (Aljaska) do
Rabaula (S o lo m o n sk o otočje), od oto k a W a k e d o Mani-
le na Filipinim a. A ko bi, uzm im o, u tvrdili da se p ovećao
p rom et poruka šifriranih sistem om B A M S iz K aliforn i-
je prem a H avajim a i dalje prem a Guamu, japanski su
analitičari p rom eta m ogli predskazati zonu u kojoj će
doći do narednog ve lik o g am eričk og napada. Takva bi
se procjena p otkrepljivala zatim raznim dru gim p od a ci­
ma — na p rim jer porukam a (naravno nedekriptiran im )
koje su iz od ređ en ih zona slale izviđačke p od m orn ice
ili izviđački avioni. Približni datum napada m ogao se
naslutiti nekom unikacijskim postupcim a (na p rim jer
tako da bi se uzela u o b zir iskustva u vezi s prijašnjim
velik im am eričkim ofen zivn im operacijam a), ili na te­
m elju stanovitih kom unikacijskih fen om en a — u zm im o
ako bi negdje od jed n om nastupila šutnja u eteru, ili na
tem elju povećanja prom eta izviđačkih poruka. A li nije­
dan od tih postupaka nije pružao 3. ogranku m ogu ć­
nost da točn o utvrdi m jesto i vrijem e napada. Japanci
su, na prim jer, znali da Am erikanci priprem aju invaziju
na Filipine, ali su m ogli sam o s točnošću od m jesec
dana više ili manje predskazati kada će ona početi, a na
koji će se otok sručiti nisu m ogli pogoditi. D ok su ob a­
vještenja do kojih je dolazila am erička obavještajna
služba bila precizna i jasna, japanska obavještajna služ­
ba lutala je u m agli općenitosti. Jedan jed in i put u četiri
god in e rata, u vezi s napadom na M aršalsko otočje, usp­
je li su Japanci p ra vod ob n o obavijestiti tam ošnji garni­
zon neka se p rip rem i za am erički napad.
Japanska kopnena vojska, u tjelovljena u ličnosti ge­
nerala H id ek ija Todža, koji je b io istod ob n o predsjed­
nik vlade i m inistar rata, svojed ob n o je m n ogo više
n ego ratna m orn arica čeznula za ratom , pa se zato od
nje m o ra lo oček ivati da će, kad jed n o m započnu ne­
prijateljstva, biti kadra postizati vid ljive rezultate na p o ­

254
dručju prislušne službe. A li tužnu istinu rezim irao je na­
kon kapitulacije Japana je d n o m jed in om d o b ro sroče­
nom rečen icom general-potpukovnik Seizo Arisue, šef
obavještajne službe kopn en e vojske: »M i naprosto ni­
sm o znali razbijati vaše k od ove.«
N e bi se m o g lo reći da nisu pokušavali i da se nisu
trudili. Japanska kopnena vojska u sredotočila je svoju
»kom unikacijsko-obavještajnu« aktivnost u Tanašiju, i
im ala je sam o na d om ovin sk im otocim a sedam velikih
prislušnih i rad iolok atorsk ih stanica. Kuriri, radio i te­
le g ra f dostavili bi d ek rip terim a svakog dana prosječno
250 diplom atskih i 800 vojnih kriptogram a. Dekripteri,
koje je vo d io m ajor Mačida, radili su u Jofuenu, neka­
dašnjem staračkom dom u u Tokiju, s tim da su dvije
m anje važne ek ip e radile u selim a Ono i Itakura. S d i­
plom atskim k o d o vim a pretrp jeli su potpun neuspjeh.
Na vojn im kriptogram im a, šifriranim po sistemu traka
p o č e lo se raditi istom 1944. godine. Iako je dekripter-
ska ekipa vojske uzela u službu n ek olik o studenata m a­
tem atike, nabavila jedan IB M tabulator i često se kon ­
zultirala sa stručnjacim a ratne m ornarice, nije im ala
više sreće i uspjeha od ek ip e Tokuntu Hana.
Uz štabove arm ija radile su terenske jedin ice, koje su
hvatale i slušale am eričk e radio-poruke, i ponekad su
čak slale posebn e p atrole sa zadatkom da se pokušaju
priključiti na am eričk e kablove. Rezultati su bili m rša­
vi, najviše zb o g toga što je na bojištu b ilo m alo vojnika
koji su razum jeli engleski. Budući da se »rat vojn ika«
na Pacifiku sastojao od niza kratkih bitaka za m ale o to ­
ke, japanska je vojska im ala slabe m ogućnosti da ana­
lizom radio-prom eta dek rip tira neprijateljske bojne za­
p o vijed i ili p red viđ a napade. Što se tiče op erativn e
kriptoan alize savezničkih poruka na sam om bojištu,
A risu eovu je jad ik ovk u p o n o v io jedan pukovnik koji je
rad io u štabu 25. arm ije: »M i nism o razbijali vaše k o d o ­
ve.« A k o se to uzm e u obzir, i ako se im a na umu da
su Japanci ipak sm atrali prislušnu službu najvrednijim
izv o ro m podataka i obavještenja o neprijatelju — slika
koja se d o b iva o n jih ovoj obavještajnoj službi zaista je
bijedna!
A li o n o što je izjavio Arisue treba uzeti s o d ređ en om
ogradbom . D ekripteri, koji su radili u m on itorskoj sek­
ciji štaba 14. arm ije, često su d ekriptirali poru ke filip in ­
skih i am eričkih gerilaca koji su, operirajući p o džun­

255
glama, slali putem radija podatke o japanskoj aktivnos­
ti u n jih ovim zonam a M acArthurovu štabu u Australiji,
i čak d irek tn o u San Lean dro u K a lifo m iji. U početku
su te poruke šifrirali onim što su imali. Jedan od prvih
gerilaca, jedan am erički vojnik na Luzonu, koji se nije
htio predati, u potrebljavao je krasan prastari disk za
šifriranje am eričke kopnene vojske. N eki su gerilci
u potrebljavali M-94, jedan koji su Japanci uspjeli zaro­
biti. K a d je pukovnik VVendell F ertig 1943. napokon
uhvatio vezu s Australijom , d o b io je od atle ovu instruk­
ciju: »A k o znate sistem dvostruke transpozicije, uzm ite
kao ključ im e vašega p rvog potom k a [to je bila njegova
najstarija kćerka Patricia] i im e grada u kojem u taj p o ­
tom ak živi [Patricia je živjela u G oldenu u C oloradu ] i
zatim šifrirajte ovu inform aciju . . .« (koja je im ala p o­
služiti kao lozinka za autentičnost poruke). K asnije u
toku rata gerilci su se služili šifram a koje su im zajedno
s oružjem i o p rem o m d op rem a le p od m orn ice. Jedan
takav sistem (sedam listova gusto tipkanog teksta), koji
je im ao poslužiti u nekoj specijalnoj operaciji, najprije
je m ik rofotogra fira n i njegova je m ik ro fo to gra fija skri­
vena u zakrpu na hlačam a kurira što ju je im ao odn ijeti
dru gom gerilskom vođi, M acariju Peralti, koji je o p e ri­
rao na otok u Panayu.
Japanski dek rip teri u M anili ostvarivali su najveće
uspjehe u p rvoj p o lo vici 1943, pošto se p riličn o p o veća ­
la k oličin a poruka gerilskih stanica, a p rije n ego što su
gerilci p očeli prim jenjivati n ove sisteme. Od veljače do
travnja Japanci su čitali poru ke šifrirane s n ek olik o si­
stema, koje su gerilci em itirali s otoka Cebu šaljući iz­
vještaje o kretanju japanskih ratnih i transportnih b ro ­
dova. Japanci ipak nisu uspjeli razbiti »jedan specijalni
kod . . . kojim se služio d io gerilaca na C ebu u « (v je ro ­
jatn o su to b ile jed in ice pod k om an d om pukovnika
H arryja Fentona). U ožujku i travnju Japanci su dekrip-
tirali poru ke Peraltinih jed in ica na otoku Negrosu; raz­
bili su i n ek olik o sistem a dvostruke transpozicije, ali,
kad su u travnju prom ijen jen e ključne riječi, više ih
nisu m ogli čitati. Rješenje sistem a kojim se služila g e ril­
ska štapska stanica D K Z d alo je Japancim a »p o d a tk e o
organizaciji neprijateljskih gerilaca na Negrosu, Siquijo-
ru i M indanau « (h valili su se japanski d ek rip teri u iz­
vještaju za posljednjih deset dana travnja). A li ve;ć na­
red n o g m jeseca m o ra li su priznati da je »u dekriptaži

256
 d ošlo do zastoja«. N ešto kasnije, u srpnju, vjerojatno
zb og ve lik o g povećanja radio-prom eta, koje je d o v e lo
d o toga da su sam o d vije stanice, K M L i W ZE, poslale
214 poruka u svega 10 dana. Japanci su zabilježili jo š je ­
dan, i to posljednji veći uspjeh. Razbili su F en ton ov sis­
tem, koji im je dotad uspješno od olijevao, a uspjeli su
dek rip tirati i F ertigove poruke. N e k o lik o dana poslije
toga, saslušavajući je d n o g zarob ljen og Am erikanca, d o ­
m ogli su se ključnih riječi za poru ke koje su bile slane
u Australiju i K a lifo m iju .
P od aci d o kojih su Japanci dolazili dekriptažom i ra-
d io lo cira n jem om o gu ćiva li su njih ovim vojn im je d in i­
cam a da napadaju gerilske stanice i skrovišta, često s
uspjehom . A li sve su to b ile ipak samo defen zivn e ak­
cije; Japanci bi tako iščupali p ok oji trn iz svojih leđa, ali
to nije d o n o silo nikakve kon k retn e koristi njihovu op ­
ćem ratn om naporu, a i ta je djelatnost osjetno opala
od jesen i 1943. »P rem d a kaznene ekspedicije, k oje orga­
niziram o, om etaju djelatnost neprijateljskih stanica na
Filipinim a, gerilci izbjegavaju kaznu vještim skriva­
n jem «, stoji u je d n o m japanskom izvještaju u rujnu.
»T a k o on i i dalje održavaju vezu jed n i s drugim a kao i
s A m e rik o m i Au stralijom .« U studenom , nakon ispraz­
n og hvalisanja o tob ožn jem »zadavanju sm rtnog udarca
gerilcim a «. Japanci su m orali priznati: »S v i [n jih ovi] sis­
tem i i dalje su v rlo aktivni, pa se nastavlja ekstenzivno
kom u n iciran je unutar Filipina i sa stanicam a izvan Fi­
lipina.« U tim stanicama, p o g o to v o u H e in đ o rf Houseu,
zgradi u B risbaneu u k ojoj je b io sm ješten štab M acArt-
h u rove Savezničke obavještajne uprave (A llied In te lli-
gence Bureau), p ro izvo đ a či obavještajnih podataka za
plañ ere savezničke strategije m o gli su zato 1944. zapa­
ziti s ve lik im zad ovoljstvom da su kvantiteta i kvaliteta
obavještenja s F ilipina za d o b ile g o le m e razm jere. Tako
se na kraju krajeva pokazalo da je vrijednost jed in ih
kako-tako uspješnih japanskih dekriptaža bila zapravo
kratkotrajna i ograničena, i da o n e nisu im ale nikakav
utjecaj na tok rata.
Japanska k rip to gra fija bila je isto tako bijedna kao i
japanska kriptoanaliza, iako je »n a pap iru « izgledala sa­
svim d ob ro. Japanci su u p otrebljavali v rlo ve lik broj
ključeva, s tim da je svaki korisnik im ao vlastiti ključ;
osim toga, ključevi su se red o vn o m ijenjali i u svakom
su geogra fsk om podru čju bili drugačiji. A li te teoretske

17 - Silranti p r o t i v špijuna III 257

kvalitete ostajale su bez rezultata zb og loše adm inistra­
cije, teškoća u vezi s distribu cijom i slabe konspiracije.
T reb a priznati da su u tom pogledu Japanci bili u
v rlo n ep ovoljn oj situaciji. V eć i sama dostava kodnih
knjiga tisućam a b ro d o va i otočnih garnizona na pod ru ­
čju od 50 m ilijuna četvorn ih kilom etara bila je fanta­
stično težak fizički problem . (Prije M id w aya Japanci su
ga dvaput uzastopce pokušavali riješiti, ali uzalud.) Taj
je p rob lem b io m n ogostru ko p ovećan dru gim — b rojem
kodnih knjiga koje je trebalo raspačavati. M ožd a se ni­
kad neće saznati k o lik o je k o d o va Japan u p otrijeb io od
početka do kraja rata, ali je m ogu će da ih je b ilo n ek o­
lik o stotina (p o g o to v o ako uzm em o u o b zir sva izdanja
m alih k od ova kojim a su se služili avion i i p o m o ćn i b ro ­
d ovi). P regled kriptosistem a japanske ratne m orn arice
(a svi su bili kodn i sistem i) dat će nam sliku o g o lem o m
broju i raznovrsnosti k od ova jed n e velik e suvrem ene
nacije, a d ob it ćem o predodžbu i o teškoćam a s kojim a
se sukobljavala njihova distribucija. R azum ije se da
nisu svi k o d o vi s te liste b ili u isto vrijem e u upotrebi,
ali to m ožda nije bitno. U svakom o d navedenih sluča­
je v a slovo (ili znak kana) označuje naziv koda.

I. S T R A T E G IJ S K I I A D M IN IS T R A T IV N I K O D O V I
A. K o d K O — adm iralski sistem, četvoroznam en-
kasti nu m erički kod prešifriran sistem om tran-
spozicije. A m erikan ci ga nazvali k od om AD. N a­
pušten 1942. ili 1943. zb og pretjeran og zbrkanja
u kodiranju i em itiranju.
B. K o d D (poslije nazvan k o d o m R O ) — vojnopo-
m orski kriptografski sistem, najviše u potreblja­
van; prešifriran i d vod jeln i kod. A m erik an ci ga
nazvali k od om JN 25.
C. K o d S H IN — specijalni pozadinski kod, u praksi
o b ičn o zam jenjivan k od om D.

II. T A K T IČ K I K O D O V I
A. K o d O TSU — za taktičko kom uniciranje p o v r­
šinskih snaga.
B. K o d B O — za lokalne akcije.
C. K o d F — za zračne snage, revid ira o se svaka dva
mjeseca.
D. K o d C — za zračne snage i m ješovitu upotrebu.

258
 E. K o d H - kod zračne snage u Kini; jednostavan
sistem koji se lako revidira.
F. K o d K l — za kopnene op eracije u Kini, široko
upotrebljavan, ali poslije Pearl H arbora uglav­
nom zanem aren u korist koda OTSU.
G. Zajednički kod kopnene vojske i ratne m orn ari­
ce, povučen pošto ga je vojska kom prom itirala.
H. K o d A — lista specijalnih kodnih fraza združene
flote.

III. K O D O V I ATASEJA I O B A V JE Š TA JN IH S LU Ž B I
A. K o d J — za atašeje u E vropi i dvjem a A m erik a­
ma.
B. Serija k od ova IC — za obavještajne agente.
1. IC-A —V elik a Britanija, Francuska, Italija, Špa­
njolska, Portugal, Turska, SSSR
2. IC-B K in a
3. IC-C — Koreja, Mandžurija.
4. IC-D — dvije Am erike.
5. IC-E — Burma.
C. K o d H E I — za obavještajnu službu u Kini.
D. Tzv. »N o v a kodna knjiga« - za obavještajne o fi­
cire na zapadnoj obali SAD.
E. Tzv. »P rek om orsk a tajna telegrafska kodna knji­
ga« — rezervn i kod za atašeje.

IV. D O D ATNI PO M O R SK I K O D O VI
A. K o d H A T O — za zajedničku upotrebu m inistar­
stva vanjskih poslova, kopnene vojske i ratne
m ornarice, prešifrirao se pribrojnikom .
B. K o d S — za trgovačk e b ro d o ve veće od 1000
tona.
C. B ezim en i kod za ribarske brodove.
D. K o d W — za carinarnice, lučke kapetanije i rezi­
dente obavještajne službe; služio za šifriranje iz­
vještaja o kretanju stranih b rod ova u japanskim
lukama.

U potrebljavali su se i m nogi specijalni sistemi. Pri­

m jeri su za to ona polialfabetska šifra za šifriranje da­
tuma, koju je W righ t b io razbio p rije M idwaya, i kod
geografskih koordinata C H I-C H E (onaj u kojem u je
kodna grupa A F označivala Midway). Postojale su, na­

259
ravno, i knjige vizuelnih signala, liste standardnih i spe­
cijalnih kratica, i tablice pozivnih znakova za strategij­
ske i taktičke kom unikacije.
Jednom zgod om Japanci su jed n ok ra tn o u p otrijeb ili
jedan specijalni kod želeći da u jed n oj op eraciji postig­
nu apsolutnu tajnost, ali su p osljedice b ile katastrofal­
ne. Na dan 15. lipnja 1944. započela je velika op eracija
s kod n im nazivom A-Go, njezin je cilj b io da se nam am i
u klopku saveznička ratna flota. Izvršitelj je im ala biti
1. operativn a flota. A dm iralski b rod te flote, nosač Tai-
ho, im ao je taj supertajni kod da bi m ogao k om u n ici­
rati sa glavn om kom an dom Združene flote. Ali, četiri
dana poslije početka operacije, 19. lipnja, Taiho je to r­
p edirala jed n a am erička podm orn ica. Na brodu je buk­
nuo p ožar i nešto kasnije izazvao eksploziju skladišta
benzina, koja je uništila i svu radio-telegrafsku oprem u,
zajedno s k od om A-Go. K om an d a Združene flote, ne
znajući što se d ogod ilo, slala je Taihu poruku za poru ­
kom sve dok je drugi b ro d o vi nisu obavijestili o gubit­
ku. M eđu tim grozn ičavim porukam a, koje je slala k o­
m anda Združene flote, nalazilo se i silno važno u p ozo­
renje da ostatke flo te slijedi jaka am erička eskadra. Ali,
budući da je b ilo šifrirano k o d o m A-G o (k oji je uništen
na Taihu), nijedan ga japanski b rod nije razum io, pa su
A m erik an ci stigli japansku eskadru i p o to p ili još jedan
nosač. K on ačn i rezultat op era cije b io je da su Japanci
izgubili M arijansko otočje.
Japanska kopnena vojska šifrirala je svoje poru ke
četvorozn am en kastim n u m eričkim k o d o vim a koji su se
prešifrirali p rib rojn im m askirnim grupama. T ak o je u
k odn oj knjizi, k ojom se u drugoj p o lo v ic i 1943. služila
6. d ivizija u zoni o k o Bougainvillea, grupa 9019 značila
23. pješadijski puk, grupa 9015 štab divizije, grupa 9022 6.
k on jički puk, i tako dalje. K rip tografsk a (šifarska) sekci­
ja štaba K vantunške arm ije u M andžuriji sastavila je
geografsk i dodatak (na 100 stranica) za kodnu knjigu
br. 3 kopn en e vojske; u tom su se dodatku nalazili i
k odn i nazivi naselja u Sibiru. (T o se sm atralo p o treb ­
nim za slučaj da Japan ipak od lu či napasti Sovjetski Sa­
vez.)
R azum ije se, ratnodopski je porast radio-prom eta d o­
v e o i d o toga da su Japanci od b acili prijeratni »vo zn i
re d « p o kojem u su se k o d o vi m ijenjali sam o svakih ne­
k o lik o godina. Flotni k od m ijenjao se u ratu svakih šest

260
d o dvanaest m jeseci, m ask im e grupe za prešifriranje
svakih 30 dana do šest mjeseci, taktički k od ovi jedan ­
put m jesečno. Takav je bio propis, i m ožem o reći da su
ga Japanci u glavnom p rovod ili. Iznim ka je bio taktički
kod O TSU koji se m ijenjao sam o jedanput ili dvaput g o ­
dišnje. U toku rata kod JN 25 d o živio je otp rilik e dva­
naest izdanja — JN 25 b, JN 25 c, JN 25 d . . . i tako dalje.
B rojnost k o d o va i česte revizije i zam jene najvažnijih
bijahu silno težak teret za m ornaričin sistem distribu­
cije. Da bi ga d on ek le olakšala, m ornarica je podijelila
čitavo p acifičk o bojište na jedanaest »k od n ih zona«.
T ak o distribucija k od ova u jedn u zonu nije ovisila o
distribuciji u druge zone; ako, uzm im o, neka istaknuta
pozicija nije d ob ila novi kod, to nije m oglo ugroziti
funkcioniranje čitavog sistema. Zapravo se htjelo posti­
ći da svaka zona im a vlastiti kod (HA-1, HA-2 itd.), ali
je nezgoda bila u to m e što svi H A k od ovi nisu bili na
vrijem e dovršeni, pa se zato m orao u potrebljavati kod
TE N . N a kraju krajeva ipak su sve zone d o b ile potpuno
isti kod, s tim da je svaka d ob ila drukčije tablice pri-
brojn ika za prešifriranje. V iše kom ande raspolagale su
i k o d o m R o (JN 25) za kom uniciranje s drugim kodnim
zonam a.
Čini se da je ta birokratska zavrzlam a bila posljedica
je d n o g adm in istrativn og sistem a koji je b io u isti mah
i nepotreban i nerazborit. B riga za tajnost kom unikaci­
ja u japanskoj carskoj m orn arici bijaše zadatak 10. o d ­
jeljen ja njezine 4. uprave (kom unikacije), tj. iste uprave
u k ojoj je Tokum u H an b io Specijalno odjeljenje. D eseto
je od jeljen je d on osilo propise o kriptografskim p ro ce­
durama, brin u lo se o izobrazbi šifranata, sastavljalo
k od n e knjige i tablice pribrojn ika za prešifriranje, orga­
niziralo i nadziralo njihovu proizvodn ju (štam panje).
K o d n e knjige tiskao je u početku Ured za štampu K a ­
bineta, kasnije Štam parski zavod M inistarstva m orn ari­
ce. Z b o g povećan ja p roizvod n je m orale su biti angažira­
ne i štam parije Š kole službe veze i T orp ed n e škole rat­
ne m ornarice, a kasnije je najveći d io štam parskih ra­
dova obavljala štam parija ratne m orn arice u Jokohami.
Poslije štampanja, k oje je b ilo u nadležnosti 10. od je­
ljenja, k od n e su se knjige p ren osile u b iblioteku ratne
m ornarice, koja ih je preuzim ala na čuvanje. Ta central­
na b ib lio tek a slala ih je pod vojn om pratnjom i prat­
njom b ib liotek ara (vojn ih lica) oblasnim bibliotekam a.

261
koje su ih dalje raspačavale kom andam a svojih zona, a
o ve su ih isporu čivale b ro d o vim a i jedinicam a. M anji
su korisnici kodne knjige ili podizali sami u oblasnim
b ib liotek am a ili su ih dobivali u prep oru čen im poštan­
skim pošiljkam a. Japanci su nastojali u svakoj »ru n d i«
distribuirati b orb en im jedin icam a ne sam o najnoviji
nego i rezervn i kod, dakle kod koji ga je im ao kasnije
zam ijeniti. (Još jedna, treća garnitura čuvala se u obla­
snim m orn aričk im bibliotekam a.) U p očetku su se knji­
ge k od ova k oje su izišle iz u potrebe m orale vraćati u Ja­
pan, ali su se poslije naprosto spaljivale, s tim da bi se
o to m e m orao pism eno obavijestiti centar.
K id an je veze izm eđu p roizvod n e i distributivne funk­
cije, i to što je distribucija bila povjeren a osoblju koje
je b ilo m anje svjesno važnosti konspiracije n ego osoblje
10. odjeljen ja — d vije su ok oln osti koje su, naravno,
u grožavale japansku kriptografiju. B ib liotek a ri su p o­
nekad gubili knjige kodova, pon ekad naprosto nisu
p ro v o d ili potrebn e m jere opreza. G odin e 1943. netko je
slučajno o tv o rio sanduk s krip tografsk im publikacija­
m a na putu od K u rea do baze Tsingtao u K ini. Istraga
je pokazala da se to d o g o d ilo sam o zato što sanduk nije
im ao pratnju koja bi znala važnost o n oga što se u nje­
m u nalazilo. D ru gom zgodom , 1943, kad je teretni va­
gon u kojem u su se p revozile kodn e knjige iz b ib liotek e
p o m o rsk e oblasti Jokosuka u Om inato, stigao na o d re ­
dište, ustanovljeno je da je nestao lok ot na n jegovim
vratim a, a istražitelji nisu m ogli ustanoviti je li lo k o t
slučajno otp ao ili ga je n etko razbio i bacio. Ali, budući
da je pošiljka prim ljen a u redu, to jest, ništa nije n ed o­
stajalo, zaključilo se da k o d o vi nisu kom prom itiran i.
G od in e 1944. nestao je u K in i čitav jedan tova r kodnih
knjiga d ok se p re v o zio vlakom , ali je jed in ici kojoj je
b io nam ijenjen jedn ostavn o poslana nova pošiljka.
T reb a napom enuti da se Japanci nisu ponašali tako
n e m a m o kad bi se takvi gubici d o g o d ili u zoni fronte.
Jedna japanska podm ornica, p rilik o m iskrcaja tereta u
luci Salamaua na N o v o j Gvineji, m orala je naglo zaro­
niti da se spasi od am eričkih aviona koji su iznenada
naišli pa je p rito m m o re o d n ijelo s palube n ek olik o
kodn ih knjiga. Japanci su odm ah p od u zeli »izvan redn e
m je re «, propisane za takve situacije. T e m jere b ile su
p ro ved en e i jed n o m zgo d o m 1943. kad je, zb og kvara

262
 ss Rt ifi ± S ii K
ta 20463 14806 37740
4081 1 «-*■> iS-liU 4$-?? 7 1 7 3 1 34113
86- 660 ftF, str 1 7 4 8 7 2 F 4 i - p % f> 51375
0406? 7 1 6 3 1 2 F Ht/iStfCRt 33232
12751 13 8 8 5 07044
44135 GF 84141 12682
% 58361 GF p 57452 7 4 7 0616 F.
06217 41618 26430|6Ff
m 4126? rt 14710 70258 "
±. 23623 G F & t t a 74807 3 F 1 6 2 4 0 6 17
m
07384 GFStt 31614 3F p 38351 6 1 7
&
840? 8 42007 .7 74770
75220 G F4S-P 55đ< 80 3 F g » f i 63735
06537 GF 05271 3 FSSE 44182 6 F ^
77614 G F « . p , f> 18517 7 7 0 3 6 6 F ij
73085 G F RtflSSCBt 33472 30544 6F|
81754 o f 17023 3 F 73773
77515 G F (iffTfcSBttJ 2 0 7 O 8 3 F 4 S - P , f> 33782
55433 GF 6 3 0 0 6 3FHtffi3(SBt 20700
71675 G F CG LKF m j 31558 54678
57247 G F £ -p com ratj, 6 0 4 6 5 27424 7 F
47520 G F ^ fc ^ | > tG ltP «i 7 7 5 7 7 7 0 6 7 0 71’ f
75332 3451 1 33755 tr

54463 27057 4 F 76827 7 F i

45532 IB, 1F 15227 4F p 57 0 5 0 7 F i

Faksimil stranice sekcije za dekodiranje glavnoga japanskog morna­

ričkog koda, koji je bio u upotrebi 1943.

m otora, jedan transportni avion, leteći iz Trnka u Ra-

baul, m ora o izbaciti neki teret. U teretu se nalazio i sa­
nduk kodnih knjiga, pa se pojavila opasnost da će ga
m ore izbaciti na obalu. K ad su u svibnju 1944. Savezni­
ci napali Biak, japanska radio-ekipa, koja je prenosila
kodn e knjige na sigurnije mjesto, naletjela je na savez­
ničku patrolu i u okršaju su kodne knjige nestale. O ficir
koji je za to b io od govora n šutio je o tom e puna tri tjed­
na. K a d je to n apokon ipak priznao, poved en a je istraga
koja je pokazala da su zapravo nestala sam o dva—tri
m anje važna koda. Ali, budući da se to d o g o d ilo u v ri­
je m e dok su Japanci p rip rem a li operaciju A-Go, od lu če­
no je da se zam ijene svi kod ovi, pa je iz Japana odm ah
poslano n ovo izdanje koda JN 25. K on ačn i efekt b io je
p o m a lo kom ičan — u sam o p red večerje te silno važne
op era cije japanski kom unikacijski sistem b io je praktič­
ki ušutkan.

263
 M jere za zaštitu tajnosti nisu bile uvijek d ovoljn e da
spriječe ozbiljn e p o v re d e te tajnosti. Jedan takav neiz­
bježan slučaj d o g o d io se u vezi s p o d m o rn ico m 1-1.
U noći o d 29. siječnja 1943. ta je p od m orn ica za p ri­
je v o z tereta i trupa slučajno, na svoju nesreću, izronila
u neposrednoj blizini novozelandske k o rvete Kiw L Za­
p ovjed n ik korvete, poručnik bojn og b roda G. Bridson,
n jegov upravitelj stroja i brodski liječnik bijahu na gla­
su na čitavom Južnom Pacifiku po svojoj »m am u tsk oj«
snazi i po tom e što su paradirali ulicam a N ou m eae svi­
rajući u slupanu pozaunu, džez klarinet i harm oniku.
Č im je u gledao japansku podm ornicu, B ridson je nare­
d io korm ilaru da ju rn e ravno prem a njoj i ujedno » p o ­
z v o n io « strojarim a da potjeraju stroj pu nom brzinom ;
od lu čio je, naime, p otop iti p od m orn icu tako da je p ro ­
buši pram cem . K ad m u je upravitelj stroja rekao da je
lud, B ridson je kriknuo: »Zaveži! N ije li ti jasno da nam
se pruža prilika da zaradim o dopust p rek o vikenda u
Aucklandu?!« Uspjeli su naletjeti na p odm orn icu , koja
je bila g o to v o dvaput veća od K iw ija i im ala dvaput jače
topove. Prašeći p o p o d m o rn ici iz svih svojih topova, iz
udaljenosti od sam o 150 metara. K iw i se povu k ao m alo
natrag da uzm e zalet, a zatim op et ju rn u o na p ro tivn i­
ka, sada »za dopust od sedam dana«. N a letio je na p o d ­
m orn icu i treći put, »za četrnaest dana dopusta«, i to
tako da je d o slo vn o zajahao na njenu palubu. U 23 sata
i 10 m inuta p od m orn ica se nasukala na koraljn i greben
u n ep osred n oj blizini sjeveroistočn og rta Guadalcanala.
D vob oj je tako b io završen.
M eđu teretom p o d m o rn ice b ilo je i 200.000 knjiga k o ­
dova. Jedan d io zakopala je posada na obali, koja je bila
u rukam a Am erikanaca. K ad se u japanskoj kom an di za
to saznalo, poslani su avion i i jedn a p od m orn ica sa za­
datkom da b om b am a i torp ed im a p o to p e p od m orn icu
i tako unište d ok u m en te koji su se u njoj nalazili. Ali
A m erikan ci su se već p rije toga d o m o g li knjiga kodova,
i on ih k oje su se upravo p o čele u p otrebljavati i rezerv­
nih. Zato su Japanci za svaki slučaj poslali svim je d in i­
cam a n ove knjige k o d o va i n ove tablice za prešifriranje,
ali je sam k od JN 25 ipak ostao na snazi, što je značilo
da doku m en ti koji su A m erik an cim a pali u ruke imaju
veliku vrijednost. B ridson i n jegov u pravitelj stroja o d ­
likovan i su o rd en o m Navy Cross.

264
 K a o što vidim o, čak i najbolje japanske odlu ke i na­
m jere bijahu na kraju krajeva ili n ed ovoljn e ili su d o­
lazile prekasno. Tajnost japanskih kom unikacija bila je
isto tako loša kao njihova prislušna služba. U početku
rata, japanska ratna m orn arica pokušavala je proizvesti
štam parsku boju za tiskanje knjiga k od ova koja bi se
rastopila u m orskoj vo d i ako bi knjige b ile bačene u
m o re ili ako bi b rod s knjigam a potonuo. A li stručnjaci
istraživačko-tehničkog lab oratorija javili su na kraju da
naprosto ne m ogu pronaći takvu boju koja bi nestala
ako bi knjiga pala u m ore, a da uz to o d o lijeva kiši,
m orskoj pjeni i ljudskom znoju. N akon toga Japanci su
digli ruke od takvih pokušaja.
Činili su još jedn u kobnu grešku, zapravo dvije. V je ­
rovali su da je njihov je zik tako medo poznat izvan Ja­
pana te su njihovi k rip togram i n eprobojn i već i sam o
zb o g toga što su japanski. T vrd o g la vo su se i slijepo os­
lanjali na m it kako to b o že nijedan stranac ne m ože
svladati m nogoznačnost njihovih riječi i fraza tako da
bi ispravno razum io njih ove tekstove. Osim toga. Ja­
panci naprosto nisu htjeli prihvatiti ni samu pom isao
da n etko m ože razbiti n jih ove k od ove. G odin e 1943. nji­
h ovo uspješno p ovlačen je s K iska (kad su s to g otoka
»b e z p ro b le m a « evaku irali 5000 vojnika i ostavili on dje
tri žuta psa kao jed in u obranu od jed n e jake am eričke
desantne fo rm a cije) »d o k a za lo « je Japancim a da su nji­
h ove tajne jo š netaknute. T k o zna: m ožda se japanskim
k rip togra fim a jed n ostavn o nije dalo tiskati dva m ilijuna
knjiga kodova, p otreb n ih za zam jenu on im knjigam a
k o d o v a k oje su b ile k om p rom itira n e u toku rata, m o ž­
da su im vlastiti neuspjesi u dekriptiranju am eričkih ši­
fara i k o d o va u vrtili u glavu sasvim pogrešnu p re d o d ­
žbu da je razbijanje k o d o va i šifara praktički n eostvari­
vo. K a k o b ilo da bilo, je d n o je sasvim sigurno: Japanci
su sam i sebe začarali ilu zijom da njihovi k o d o vi nisu ni­
kada i nigdje ozb iljn o kom prom itiran i.

Jedan incident, koji se d o g o d io 1943, najbolje ilustri­

ra nesposobnost Japanaca na tom području. Jedan od
aktera incidenta b io je budući predsjednik Sjedinjenih
A m eričk ih Država. On i n jegova posada bijahu p redm et
serije poru ka k oje Japanci nisu uspjeli riješiti.
P oru ke su em itirala trojica hrabrih australskih ob a l­
skih osm atrača, član ovi velik e i razgranate m reže koja

265
je osm atrala neprijateljsku aktivnost s visova i klisura
otokâ pod japanskom okupacijom , prikupljala obavješ­
tenja od Saveznicim a naklonjenih d o m o ro d a ca i sve to
slala radijem savezničkim vojn im kom andam a. Od tih
su ljudi često dolazila p ravodobn a upozorenja o napa­
dim a japanskih bom bardera i p ok retim a ratnog b ro ­
dovlja, a osim toga, oni su pom agali u akcijam a spaša­
vanja posada ob oren ih savezničkih aviona.
U rane jutarnje sate 2. k olovoza 3. obalski osm atrač
Arthur R eginald Evans, poručnik D ob rovolja čk e rezer­
ve australske ratne m ornarice, ugledao je malu p lam e­
nu točku na m račnoj površini tjesnaca B lackett Strait.
U gledao ju je s vrh~. džunglom ob raslog planinskog hr­
pta na otoku K olom b an gara u S olom on sk om otočju.
Razum ije se da Evans u tom trenutku nije m oga o znati
što se d o g o d ilo — da je japanski razarač A m agiri raspo­
lo v io am erički patrolni torpedn i čam ac P T 109, kojim
je zap ovijed ao John F. Kennedy, rezervn i poručnik
am eričke ratne m ornarice. A li u 9 sati i 30 m inuta
Evans je d o b io poruku od 20 kodnih grupa šifriranu
Playfairovim kodom , šifarskim sistem om m reže oba­
lskih osmatrača. D ešifrirao ju je ključem R O Y A L N E W
Z E A L A N D N A V Y (N ovozelan d sk a kraljevska ratna
m ornarica). Dešifrat je glasio: »T o rp e d n i čam ac jedan
nula devet nestao u akciji u B lackett Straitu dvije m ilje
SZ od zatona M eresu X im ao posadu o d dvanaest ljudi
X pošaljite b ilo kakve podatke X .« Evans se odm ah ja ­
v io obalskom osm atraču n edaleko od Munde, čiji je p o­
zivni znak b io PW D, i poslao mu ovu poruku: »O b jek t
još pluta izm eđu M eresua i G izoa.« U 13 sati i 12 m inuta
d o b io je od stanice obalskih osm atrača s p ozivn im zna­
kom K E N , koja se nalazila na Guadalcanalu, poruku
kako postoji m ogućnost da će se »p reživjeli iskrcati ili
na Vangavangu ili na neki drugi o to k «.
U pravo su to učinili K en n ed y i njegova posada. Isp li­
vali su na Plum Pudding Island, jedan iz skupine m alih
otok a pokraj ju goistočn og vrška otok a Gizo. Zapravo su
se tako našli iza japanskih linija; na sam om otoku Gizo,
udaljenom jed va pet-šest kilom etara, nalazio se jak ja ­
panski garnizon. Prem da su poru ke o nestaloj posadi
torp ed n og čam ca letjele eterom čitav preostali d io tjed ­
na (izm eđu stanica PW D, K E N i GSE), Japanci ipak
nisu ni pokušali uhvatiti K en n edyja i n jegove m ornare.
T o je u svakom pogledu čudno, je r je Japancim a zapra­

266
vo m orala biti jasna važnost te posade zb og n ekoliko
okoln osti koje su b ole oči — zb og silnog broja poruka
u vezi s nestalom posadom i zb og toga što se n ek olik o
am eričkih h id roavion a tipa P-40 neprestano m uvalo u
toj zoni, o čito tragajući za nekim. Sam o hvatanje Ken-
nedyja i njegovih ljudi ne bi b ilo nikakav p rob lem za Ja­
pance; jed n o m je jedan japanski šlep prošao u n ep o­
srednoj blizini skrovišta u k ojem su čučali K en n ed y i
n jegovi m ornari. Ali čak da su Japanci nekim slučajem
ne sam o interceptirali nego i dekriptirali poruke o ne-
staloj posadi, vjerojatn o se ne bi bili potrudili d a je p ro ­
nađu, je r ni u jed n oj od tih poruka nije bilo naznačeno
gdje se A m erik an ci kriju. N aim e - tada to nisu znali ni
sami Am erikanci.
Ta isprika za Japance otpala je u subotu 7. k olovoza
u 9 sati i 20 minuta. Sto se d ogod ilo? Dva d o m o ro ca
pronašla su nestale m ornare, koji su u m eđuvrem enu
bili prešli na Gross Island. O tom e je obaviješten Evans,
koji je odm ah poslao ovu poruku: »Jedanaestorica p re ­
živjelih s to rp ed n o g čam ca na Gross Islandu X poslao
hranu i pism o starješini neka odm ah dođu ova m o X
u p ozorite avijaciju na kanue u prijelazu preko Ferguso-
na R E .«* Sastavivši taj otvo ren i tekst Evans je nacrtao
tablicu zasnovanu na ključu koji je b io upravo u u p ot­
rebi: P H Y S IC A L E X A M IN A T IO N (Tjelesni pregled):
p H Y S I

c A L E X

M N T O B
D F G K Q
R U V W z

Zatim je šifrirao poruku. T o je učinio pom oću trad icio­

nalnog Playfairova sistema, s tom razlikom što je d v o ­
struka slova ostavio nešifrirana (kao na p rim jer s u
G ro s s i C rossin g ). K rip to g ra m je glasio: X E L W A OH-
W U W Y Z M W I H O M N E OBTFVV M S S PI AJLUO
E A O N G O O FC M F E X T T CVVCFZ Y IP T F E O B H M W E-
M O C SAVVCZ S N Y N W M G X E L H E ZC U F N Z Y L NSB-
T B D A N F K OPEVVM S S H B K GCVVFV E K M U E . Za­

* U engleskom originalu otvoreni tekst poruke je glasio: »Eleven

survivors P T boat on Cross Is X Have sent food and letter advising senior
come here without delay X Warn aviation o f canoes crossing Ferguson
RE. - Prev.

267
pravo je bila dovoljn a jedna jed in a poru ka takve dužine
da se dekriptira svaki kriptogram šifriran Playfairovom
šifrom , a Evans ih je poslao još četiri, sve šifrirane istim
ključem , od kojih je jedn a im ala čak 335 slova, a zap o­
činjala je ovako: X Y A W O G A O O A G PE M O H P Q C W IP-
N L G R P IX L T X L O A N N Y C S X Y B O Y M N B IN Y O B T Y
Q Y N A I . . . što je u o tvo ren o m tekstu značilo: »P o ru č ­
nik K en n ed y smatra uputnim da on noćas vod i torped-
ni čam ac . . .«*
U tih pet poruka bile su iznijete detaljne pojedin osti
u vezi s op eracijom spašavanja K en n ed yja i n jegovih
m ornara. T o znači da se Japancima bila zapravo pružila
prilika da zarobe ne sam o b ro d o lo m c e nego i torpedn i
čam ac koji je im ao doći po njih. Sve te silne kriptogra-
m e bio bi svaki io le d ob ar d ek rip ter d ek rip tirao za je ­
dan sat. A li operacija spašavanja obavljena je u 22 sata
toga dana i prošla je bez i najm anje smetnje. Da su Ja­
panci dekriptirali te tako elem en tarn o šifrirane poruke,
vjerojatn o bi nešto poduzeli ili p ro tiv b rodolom aca, ili
p rotiv njihovih spasavalaca, ili p ro tiv i jed n ih i drugih,
ali nisu ni prstom maknuli.
Taj japanski neuspjeh dijam etraln o se razlikuje od sa­
vezničkih uspjeha, njihova je sušta suprotnost. Savez­
nički dek rip teri (na Pacifiku to su bili u glavnom A m e ­
rikan ci) stvarali su pravu pustoš u falangam a japanskih
kriptosistem a. Pustošili su i pljačkali pokazujući u tom e
rasipnost kojoj kao da je b ilo ispod časti baviti se sit­
nicama. Jednom zgodom , on ako »u trku«, am eričk i su
d ek rip teri riješili jedan njima dotad nepoznat sistem, i
ustanovili da je riječ o sistemu koji upotrebljavaju e k i­
pe japanskih stanica za radio-lociranje. Iak o je b ilo jas­
no da se dekriptiran jem poruka šifriranih tom šifrom
m ože in d irek tn o dolaziti d o vrijednih podataka o japan­
skim nam jeram a, ona je ipak »bačen a u koš« i nije is­
korištavana — naprosto zb og toga što se iz drugih japan ­
skih šifara izvlačilo n eu sporedivo više. K apetan k o rvete
D yer dao je procjenu da su am erički d ek rip teri razbili
u toku rata o k o 75 japanskih m orn aričkih kodova.
Jedan od tih k od ova bijaše četvoroznam enkasti kod
kojim su se služili m arui —japanski trgovački b rod ovi.

* U engleskom originalu: » Lieut Kennedy considers it advisable

that he pilot P T boat tonight X .« Aludira se na Kennedyjevo uvjerenje
da dobro poznaje te vode. — Prev.

268
(Japanci su m u bili dali naziv kod S.) V jerojatn o je raz­
bijen tek pošto su b ili razbijeni m n ogo važniji op era tiv­
ni kodovi, pa je on tako došao na red. U svakom slučaju
služio je, p očevši od 1943, kao izvo r izvanredno vrijed ­
nih obavještenja — podataka o rutama, satnicam a i o d ­
redištim a japanskih konvoja. T reb a im ati na umu da je
n eu sp ored ivo najveći d io teritorija, k oje su osvojili Ja­
panci, otpadao na o to k e koji su se m o g li opskrbljivati
i na k oje su se m ogla slati pojačanja sam o m orem ;
osim toga, i sam je Japan b io o to čn o carstvo. Zato su
am eričk e p o d m o rn ice pokušale postići na Pacifiku on o
što su njem ačke p o d m o rn ice nastojale postizati na A t­
lantiku. Sličnost tim e ne prestaje, je r su am eričkim
podm orn icam a, jed n a k o kao njem ačkim , najveće uspje­
he o m o gu ćili ili p o m o g li da postignu — dekripteri.
D irektna teleprin terska linija spajala je FRU PAC s
u red om kapetana R. G. V ogea, o p era tivn o g o ficira p o d ­
m orn ičk e k om an d e P acifičk e flote. Svi japanski kon voji
m o ra li su slati specijalne izvještaje s naznakom na k o ­
jim ć e se p rib ližn o lokacijam a nalaziti narednih n ek o­
lik o dana u podne. Poru ke su, naravno, b ile nam ijenje­
ne japanskim kom andam a, ali ih je FR U PAC intercep-
tirao i dekriptirao. Jasper H olm es, nekada i sam pod-
m o m iča r, slao je njih ove dekriptate V ogeu , a ovaj ih je
on d a radijem dostavljao am eričk im p od m orn icam a k o ­
jim a su i te kako d o b ro dolazili. V ice-adm iral Charles
A. Lockvvood, koji je u toku najvećeg dijela rata b io k o­
m andant am eričk e p o d m o rn ičk e flo te na Pacifiku, iz­
n io je poslije rata procjen u iz k oje proizlazi da se, za­
hvaljujući kriptoanalizi, za jed n u trećinu p oveća o b roj
japanskih b ro d o v a p otop ljen ih na m orsk im pu tovim a
izm eđu Japana, F ilipin a i M arijan skog otočja. Nakraju
su zap ovjed n ici p od m orn ica p rim ali te izvještaje tako
re d o v ito i tako su se »ra zm a zili« da bi p rigovarali ako
bi neki japanski kon voj zakasnio na svoju »p o d n evn u «
lokaciju za sam o p ol sata!
P o d m o rn ice su p oslale na dn o g o to v o d vije trećin e
japanskoga trg o va čk o g b ro d o v lja k oje je p o to p ljen o u
toku rata. T o rp ed ira n je 110 tankera, što su p lo v ili na
ruti d o In donezije, izazvalo je u Japanu tako tešku os­
kudicu p o go n sk o g g o riva da se nisu m o g li praktički
izobražavati očajn ički p o treb n i piloti, i da se m orala
rascijepiti japanska ratna m ornarica, što je im a lo teške

269
taktičke posljedice.* Glad koja je nastala na m atičnom
otočju prim orala je Japan da pušta m irovn e »so n d e«
još prije nego što je im ala započeti invazija na sam Ja­
pan, prije nego što su eksplodirale atom ske bom be. To-
džo je poslije rata izjavio da je uništenje trgovačke m o r­
narice b ilo jedan od tri faktora japan skog poraza (dru ­
ga dva faktora bili su am erička strategija »skakanja s
otoka na o to k « i upotreba superbrzih nosača). Zato je
D yer retrospektivn o o cijen io razbijanje koda trgovač­
kih b rod ova kao jedan od najvećih p riloga FRUPAC-a
pobjedi.
A m eričk i dek rip teri postizah su i druge velik e uspje­
he. K ra tk o vrijem e nakon M acA rth u rove invazije na
otok Leyte, A m erikanci su saznali, zahvaljujući dekrip-
taži neprijateljskih poruka, da je na putu prem a Leyteu
transport sa 40.000 japanskih vojnika, koji dolaze kao
pojačanje za obranu Filipina. A m eričk e p o m o rsk e i zra­
k op lovn e snage dočekale su i uništile taj konvoj, i to
tako tem eljito da ni jedan jed in i japanski vojn ik nije sti­
gao na Leyte. Za vrijem e bitke za Okinavvu oštre uši
dek rip tera uhvatile su zapovijed poslanu Jamatou — d i­
vovsk om brodu od 72.000 tona, naoružanom top ovim a
od 18 palaca (kal. 450 m m ) i d o m eto m od 22 m ilje — da
isplovi u operaciju koja je im ala biti neka vrsta »ob ran e
posljednjeg ro va «. O tom e su odm ah ob aviješten i savez­
nički lokalni kom andanti koji su se tako, na vrijem e
upozoreni, m ogli tem eljito p rip rem iti za napad. K ad je
jedn a izviđačka p od m orn ica javila položaj Jamatoa, na
nj se p o č e o sručivati val za valom avion a s nosača. Prvi
su pogodak postigli u 13 sati i 32 m inute (7. travnja
1945). N i dva sata poslije toga, pošto je jo š n ek olik o
puta p ogođen bom bam a i torpedim a, najveći je ratni
b ro d na svijetu potonuo, povukavši za sob om u dubinu
2488 od 2767 članova posade.
U pravo se u FRUPAC-u začeo zacijelo najspektakular­
niji p o d vig koji je ikada proistekao iz kriptoanalize.
U p roljeće 1943. u Rabaul je stigao adm iral Isoroku
Jam am oto da uzm e u svoje ruke situaciju na Solom on-
skom otočju — koja se naglo pogoršavala. N ep osred n o
prije toga Japanci su se bili m orali povu ći s Guadalca­
n a l , a savezničko je zrak op lovstvo neprestano kidalo

* Naime, zbog nedostatka pogonskoga goriva nikada nije mogla

operirati u punom sastavu. — Prev.

270
njihove linije snabdijevanja. Jamamoto je ¡skovao najve­
ću zračnu arm iju koju je Japan im ao u ratu, i poslao ju
je u borbu p rotiv Saveznika postižući stanovite taktičke
uspjehe. D ok se na Rabaulu prip rem ao za daljnje zrač­
ne ofen zive, ovaj om aleni, čvrsto građeni m ornarički
o fic ir od lu čio je obaviti jed n od n evn i obilazak baza na
sjevernim o tocim a S olom on sk og arhipelaga — radi p o ­
dizanja m orala i radi inspiciranja. Za Japance je to zna­
čilo da o tom e m oraju obavijestiti sve te baze i neko­
liko drugih jedinica, kako bi se m ogle dostojno prip re­
m iti za d oček vrh o vn o g kom andanta Združene flote.
Zato ih je kom andant 8. flote obavijestio 13. travnja
1943. u 17 sati i 55 m inuta o itinereru Jam am otova pu­
tovanja (k oje je b ilo planirano za pet dana poslije toga).
Poruku je poslao 1. zrak op lovn oj bazi, 26. zrakoplovnoj
flotili, svim kom andujućim o ficirim a 11. zrakoplovn e
flotile, kom andantu 958. zrakoplovn e jed in ice i šefu
zračne obrane Ballalea. Š iroki dijapazon adresa, i o k o l­
nost da je trebalo uraditi sve kako bi se zaštitio čovjek
koji je zapravo b io vrhovni kom andant ratne m orn ari­
ce, naveli su Japance na odluku da se posluže k odom
JN 25 (najrasprostranjenijim visokokonspirativnim ko­
d o m ) kao o k lo p o m koji će, kako su mislili, zaodjenuti
i zaštititi to obavještenje.
Na nesreću za Japance taj je o k lo p već davno prije
toga nagrizla kiselina savezničke kriptoanalize. K ao u
danim a prije M idw aya, tako su am eričke dekripterske
jed in ice i sada razm jenjivale postignute rezultate — a
vjerojatn o je da su im m n ogo p om ogli i dokum enti koje
su n ek olik o tjedana prije toga izvukli iz nasukane ja­
panske p o d m o rn ice 1-1. Pribrojn ici za prešifriranje bili
su doduše prom ijen jen i sam o dva tjedna prije toga, 1.
travnja, ali su ih A m erikan ci ipak uspjeli g o to v o sve
otkriti. U centrali FRUPAC-a svi su ti podaci »u perfori-
ran i« u kartice IB M tabulatora. M on itori FRUPAC-a in-
terceptirali su, naravno, poruku kom andanta 8. flote.
K ad je njezin tekst ubačen u robotsku dekriptersku
IB M aparaturu u obliku koji je ona m ogla »p ro b a viti«,
aparatura ga je sp rem n o i la k om o progutala, probavila
(uz strašnu lupu), a zatim izbljuvala — njezin japanski ot­
vo ren i tekst, dekriptat.
B udući da je bila riječ o poruci upućenoj na nekoliko
adresa, analitičari radio-prom eta vjerojatno su izdvojili
njezin (još uvijek japanski) dekriptat kao izuzetno va­

271
žan, iako nisu razum jeli n jegov tekst. Taj japanski o tv o ­
reni tekst dan je na p revođ en je v rlo sposobn om p re v o ­
diocu, 38-godišnjem m arinskom potpu kovn iku A lvi
Bryanu Lasvvellu, od ličn o m poznavaocu japan skog je zi­
ka, koji je prije rata p ro veo tri god in e u Japanu učeći
japanski, a zatim je, od svibnja 1941, b io u radio-prisluš-
noj službi na Havajim a. O tvoren i japanski tekst poru ke
b io je manje-više potpun; Lasvvell je, p revo d eći ga, p o ­
punio neke praznine u njemu, dok je D yer d ek rip tira o
neke jo š neidentificirane p rib rojn ik e za prešifriranje, a
W righ t u tvrđivao značenja nekih geografskih kodnih
grupa: R R = Rabaul; R X Z = Ballale (m ali o to k u Solo-
m on skom arhipelagu, južno od B ou gain villea); R X E =
Shortland (još jedan o to k u S olom on sk om otočju ); R X P
= B u in (japanska baza na ju žnom vrhu B ou gain villea).
K ad je to b ilo gotovo, Lasvvell je sastavio konačni i
kom p letn i p rijevod poruke:

V rh o vn i kom andant Združene flo te ob avit će inspek­

ciju Ballalea, Shortlanda i Buina, i to po o v o j satnici:
1. 0600 sati — polazak iz Rabaula srednjim ju rišnim
avion om (u pratnji 6 lovačkih aviona). 0800 sati —
dolazak na Ballale. Odm ah odlazak na Shortland
p ro tiv p o d m o m ič k im b ro d o m (1. baza im a da p ri­
p rem i brod). 0840 sati — dolazak na Shortland.
0945 sati — odlazak sa Shortlanda istim p ro tiv p o d ­
m o m ič k im b rodom . 1030 sati — dolazak na B allale,
(R adi p rijevoza p rip rem iti u Shortlandu desantni
čamac, a na Ballaleu m otorn i čam ac.) 1100 sati —
odlazak s Ballalea srednjim ju rišnim avionom .
1110 sati - dolazak na Buin. Ručak u štabu 1. baze
(kojem u im a prisustvovati kom andujući o fic ir 26.
zračne flotile). 1400 sati — odlazak s Buina sred­
njim jurišnim avionom . Povratak u Rabaul u 1540
sati.
2. Inspekcijska procedura. Pošto bude raportiran o
stanje, posjet trupi (ranjenici u b oln ici 1. baze). Ali,
ne sm ije biti nikakvih prekida rutinskih dnevnih
poslova.
3. U niform e: dnevne. Jedino kom andanti jed in ica
im aju biti u bojnoj o d o ri s odlikovanjim a.
4. U slučaju n ep ovoljn ih vrem en skih p rilik a posjet se
odgađa za jed an dan.

272
 A m erik a n ci su znali da je Jam am oto g o to v o bolesno
točan, da se drži svake svoje satnice g o to v o na sekundu,
a Lasvvell je sada im ao u rukam a g o to v o na minutu to ­
čan p regled njegova kretanja u toku je d n o g dana u ko­
jem u će se on p rib ližiti sam oj fron ti kao vjerojatn o ni­
kad p rije toga! Taj dek rip tiran i in tercept b io je zato u
p ra vo m sm islu riječi sm rtna osuda najvišem neprijatelj­
skom kom andantu.
A m erik an cim a je to b ilo p otpu n o jasno; znali su da
sam o o njim a ovisi h oće li ta sm rtna osuda biti izvrše­
na. U tom p ogled u nije b ilo dvojbe. P rob lem je b io u
n ečem drugom , a izražavao se pitanjem : Im a li smisla
izvršiti osudu? N im itz i n jegov štab štedi su sada »vaga-
ti« argu m ente za izvršenje osude i p ro tiv njega. A k o
padne odluka da Jam am oto bude o b o ren (i ubijen),
n eće li to značiti da će na n jego vo m jesto d o ći neki jo š
sposobn iji kom andant? Ili je m ožda Jam am oto neza­
m jenljiv? K apetan k o rvete Layton, obavještajni o fic ir
P a cifičk e flote, izn io je u p oseb n om izvještaju sve argu­
m en te za i protiv, argu m en te koje je N im itz već prije
toga d o b ro znao.
Jam am oto, k o jem je u to vrijem e b ilo 59 godina, bi­
jaše dom in an tn a ličn ost japanske ratne m ornarice. P ro ­
rok zra k o p lo vn e m oći, agresivan i energičan oficir,
sm išljao je m aštovite ratne p lan ove i en ergičn o ih p ro ­
vo d io . P rije rata o svo jio je titulu šam piona japanske rat­
ne m orn arice u šogiju (japanskom šahu). Dvadesetih
go d in a znao je p on ek ad s A m erik an cim a igrati poker, a
ig ra o ga je odličn o. U je d n o j bitki izgu bio je dva prsta
na desnoj ruci, ali je i s tri p reostala prsta baratao kar­
tam a tako vješto da je to zbu n jivalo i u pravo ošamući-
va lo n jegove p rotivn ik e. A m eričk a obavještajna služba
dala m u je ovu ocjenu: »Izu zetn o sposoban i energičan
oficir, izuzetno bistar i izu zetno snalažljiv.« N je g o v i su
ljudi gled a li u njem u idola. Fučida, kom andant zračnog
napada na Pearl H arbor, napisao je p o slije rata: »D a je
p rije rata m eđu o fic irim a japanske ratne m orn arice
b ila p ro ved en a anketa o izb oru čovjek a k oji će ih v o d iti
u svojstvu v rh o v n o g kom andanta Zdru žene flote, sigur­
n o b i s g o le m o m v e ć in o m izabrali Jam am ota.«
L a yton je zaključio svoj izvještaj n ap om en om da Ja­
m a m o to apsolutno p re d v o d i u svim kategorijam a, da
će svatko tko ga even tu aln o naslijedi b iti in feriora n i
kao ličn ost i kao zapovjednik, i da bi, o čem u treba ta­

18 - Sifranti protiv Špijuna III 273

k o đ er povesti računa, n jegova p ogib ija d em oralizirala
Japance, je r oni poštuju i obožavaju svoje kom andante
tolik o da je to u vojskam a Zapada n aprosto nezam isli­
vo. N im itz se složio sa svim L a yto n o vim argum entim a.
B ilo mu je potpu n o jasno da bi m oraln i šok, što bi ga
izazvala Jam am otova smrt, i ok oln ost da bi japanski
ratni stroj izgubio svoga najsposobnijeg stratega b ili po
učinku ravni p ob jed i u kakvoj velik o j p om orsk oj bitki.
V jeroja tn o je na N im itza utjecalo jo š nešto: m ržnja koju
su A m erikan ci osjećali p rem a Jamamotu. Svi o fic iri rat­
ne m orn arice znali su da je upravo on sm islio p od m u k ­
li napad na Pearl H a rb o r u k ojem su b ili m asakrirani
njihovi dru govi i uništeni njihovi b rod ovi. O sim toga
znali su da se Jam am oto drsko hvali kako će diktirati
m irovn e uvjete u sam oj B ijelo j kući.* Zato g a je adm iral
W illia m »B u li« (» B ik « ) H alsey stavio na »tre ć e m jesto
na rang-listi m ojih privatnih državnih neprijatelja, od ­
m ah iza H iroh ita i T od ža «.
H alseyja sm o ovd je spom enu li zb o g toga što je zona
u kojoj su se nalazili Ballale, Shortland i Buin bila up­
ravo na n jegovu o p era tivn o m sektoru. I tako mu je N i­
m itz poslao najstrože p ovjerljivu poru ku »o d k om an ­
danta kom andantu«, u kojoj ga je ob a vijestio o Jama-
m otovu itin ereru i ujedno ga ovlastio da pokuša srušiti
japanske avion e s Jam am otom i n jego vo m pratnjom
ako sm atra da to n jegove snage m ogu ostvariti. K a d je
poruka stigla u H alseyev štab, on se nalazio u Australiji;
n jegov zam jenik, vice-adm iral T h e o d o re S. W ilkinson,
o d g o v o rio je N im itzu da je to izvedivo, ali ga je u p ozo­
rio na opasnost da Japanci shvate da A m erik a n ci čitaju
njihove k od ove. A k o ih zb o g Jam am otove p o g ib ije za­
m ijene, pitao je W ilksinson, neće li to A m erik an cim a
odu zeti m ogu ćnost da ubuduće d olaze d o još vredn ijih
obavještenja?
N im itz je to znao, ali je već prije toga zak lju čio da je
bolji vrabac u ruci n ego golu b na grani. Osim toga je,
p o L a yto n o vim uputama, p rip re m io priču k oja će p o ­
služiti da se kam uflira istina. A m eričk im vojn icim a i
m orn arim a reći će se da su australski obalski osm atra-
či saznali od d o m o ro d a ca iz o k o lic e Rabaula za Jama-
m o to v let i o to m e odm ah ob avijestili am eričku k o­
mandu. O balski osm atrači im ali su velik u gled m eđu

* Poslije se pokazalo da je to bila obična patka. — Autor.

274
a m eričk im zrakoplovcim a, pa se m o g lo računati da će
se ta priča doim ati istinito, a ako za nju saznaju Japanci
(što se zapravo h tjelo postići), m ožda im neće pasti na
pam et da se zam isle nad svojim kodovim a. Uostalom ,
rasuđivali su N im itz i Layton, ako Japanci čak doku če
da neprijatelj čita njih ove k o d o ve (ili tako što ih je
negdje za ro b io ili tako što ih razbija kriptoanalizom ),
p o svoj će se p rilici za d ovoljiti tim e da pošalju svojim
jed in ica m a n o v o izdanje koda JN 25 i eventualno zao­
štre m jere krip tografsk e sigurnosti. T o se i prije d oga ­
đalo, i A m erik an ci su to uvijek neutralizirali tako što bi
razbili nove kod ove. Zato su N im itz i Layton sm atrali
n ajrealističnijom pretpostavku da će se am erička krip-
toanaliza, u najgorem slučaju, privrem en o naći u mraku,
ali da će njezini dekripteri brzo razbiti i nove kodove.
Takav gubitak obavještenja nije nikada nešto što se
m ože sm atrati d obrim , ali je, m islili su N im itz i Layton,
b o lje da se to d o g o d i sada, d ok se još A m erikanci p ri­
vre m e n o odm araju i učvršćuju osvojen e položaje, n ego
usred kakve velik e operacije, a nijedna se takva o p e ra ­
cija nije planirala prije najm anje dva i pol mjeseca. Cak
ako Japanci zam ijen e svoje k o d o v e odm ah nakon Ja-
m a m o to ve pogib ije, am eričk i će d ek rip teri im ati dva i
p ol m jeseca vrem en a da ih na m iru razbiju. Zato je, o d ­
govaraju ći W ilkinsonu , N im itz n aredio da on svom
ljudstvu servira onu priču za kamuflažu, p o n o vo mu
dao o d o b re n je za napad, i završio poruku zaželjevši su­
d io n icim a »sreću i d ob a r u lo v«.
Jam am otova sm rtna osuda bila je tako potpisana, za­
pečaćena i dostavljena izvršiteljim a.
Poslije p od n e 17. travnja m ajor John W . M itch ell i ka­
petan Thom as G. Lanphier, ob ojica o fic iri ratnog zra­
koplovstva, ušli su u jed n u vlažnu i pljesnivu zem unicu
na a ero d ro m u H en d erson Field na Guadalcanalu. Je­
dan o fic ir o p era tivn o g štaba p redao im je kablogram
na p la vo m papiru — kakav se u potrebljavao sam o za
n ajkon spirativn ije depeše. U njegovu tekstu iznosile su
se sve p ojedin osti o Jam am otovu itinereru, sa satnicom
dolazaka i odlazaka na svim točkam a puta. Avijatičari
su o d b ili p rijed lo g da se na Jam am ota izvrši napad iz
zraka dok se bude p re v o zio p ro tiv p o d m o m ič k im b ro ­
d o m s B allalea na Shortland s ob razložen jem da će biti
tešk o id en tificirati pravi brod. O dlu čili su da Jam am ota
presretnu u zraku.

275
 Čitav a m eričk i plan o visio je o dvam a čim benicim a:
o Jam am otovoj točn osti i o stvaranju vlastite izvan red­
no točn e satnice. O tok Đ allale nalazio se blizu krajnje
gran ice ak cio n o g radijusa d v o m o to m ih lightninga P-38
k oji su im ali sudjelovati u operaciji, što je zn ačilo da će
n jih ovi p iloti im ati m alo benzina za čekanje Jam am oto-
ve grupe. Prem da se u japanskoj poru ci tv rd ilo da će
Jam am otov avion i njegova pratnja stići na B allale to č ­
no u 8,00 sati (p oslije dvosatn og leta iz Rabaula), a m e­
rički su proraču ni pokazali da japanski d v o m o to m i lov-
ci-b om b ard eri m itsubiši m ogu d oletjeti nad B allale za 1
sat i 45 m inuta nakon polijetanja iz Rabaula». P otvrd a za
tu pretpostavku nađena je u sam oj japanskoj poruci,
gdje je trajanje leta o d Buina d o Rabaula (na kraju pu­
tovanja) b ilo p rocijen jen o na 1 sat i 40 minuta, a bila je
to jed n ak a udaljenost. A m erik an ci su zato zaključili da
će Jam am otov avion stići na B alla le u 7 sati i 45 m inu ­
ta. Ia k o se znalo da će ga pratiti šest lovačkih aviona,
M itch ell i Lan ph ier su od lu čili da napad izvedu 35 m ilja
(o k o 55 k m ) od Ballalea, kako bi se spriječila in terven ­
cija japanskih lovačkih avion a s a ero d ro m a K ahili, ne­
d a lek o o d Buina. Z b o g toga je trenutak presretanja p o ­
m aknut 10 m inuta natrag — na 7 sati i 35 m inuta p o lo ­
kaln om vrem en u (9 sati i 35 m inuta p o tam ošnjem
a m eričk o m vrem enu ).
Sutradan u 7 sati i 25 m inuta (p o a m eričk om v re m e ­
nu) s a ero d ro m a H en d erson Field u zletjelo je 18 P-38 iz
12, 339. i 70. lovačk e eskadrile. T rideset i pet m inuta na­
k o n toga, o k o 700 m ilja od H en d erson Fielda, uzletjela
je s a ero d ro m a Rabaul, na m inutu točno, Jam am otova
eskadrila. U potpunoj radio-šutnji, leteći sam o n ek olik o
m etara iznad m orsk e površine, da izbjegnu pažnji ja ­
pan skog radara, am eričk i su avion i načinili v elik i p o ­
lukrug o d o k o 435 m ilja o k o M unde, R en d o ve i Short-
landa. M itch ell je n avigirao orijentiraju ći se p o k om p a­
su i m jeraču zračne brzin e,* i 2 sata 9 m inuta poslije
p olijetan ja n jegova je eskadrila ju rila iznad sam ih va lo ­
va p rem a ob ali B ou gainvillea. M itch ell je uspio tem p i­
rati čitavu operaciju na sekundu točno. O djednom , kao
da je op era cija b ila prip rem an a s n ek o lik o gen eraln ih
proba, pet m ilja (8 k ilom eta ra ) o d am eričk e eskadrile

* Brzina u odnosu na zrak, a ne apsolutna brzina (u odnosu na

tlo). — Prev.

276
 p ojavilo se u zraku n ek olik o m alih crnih točkica — Ja-
m am otova eskadrila.
»Im a m o ih. Pravac: 10 sati!«* — viknuo je poručnik
D ou g Canning, prekinuvši tako radio-šutnju. M itch ell je
odm ah p o v e o 14 lovaca na visinu od 20.000 stopa (6000
m ) da od atle angažiraju japanske lo v c e i tom d iverzi­
jo m kam ufliraju druge am eričk e lovce, koji će izvesti
sam napad. Lan ph ier je od b acio rezervn e tankove za
benzin, m on tiran e na »trb u h u « aviona, i s poru čnikom
R e x o m T. B arberom , svojim »p ra tio c e m «,** digao se na
visinu od o k o 3200 m etara i horizon taln o o k o k ilo m e­
tar i pol d alek o od Jam am otove eskadre prije nego što
su ga spazili zeroi i krenuli u napad. Lan ph ier je je d n o g
zeroa odm ah p ogod io, i on se rasprsnuo u zraku, a za­
tim je ok ren u o svoj avion na leđa i p ogled a o prem a d o ­
lje, tražeći Jam am otov bom barder. Spazio ga je kako
pokušava p o b jeći leteći na visini vrh ova stabala džun­
gle. U trenutku kad je Lan ph ier ju rn u o prem a njemu,
napala su ga istod ob n o dva zeroa, ali se on na njih nije
obazirao. Poslije je pričao: »O d jed n o m sam osjetio silnu
tvrdoglavost, nesavladivu želju da iskoristim priliku
koja m i se pruža. O palio sam dugi rafal m alo ispred
kursa kojim je letio bom barder, točn o pod kutom od
deved eset stupnjeva u odnosu na taj kurs. Desni m o to r
aviona, a zatim cijelo desno krilo, od jed n om je zahvatio
plam en . . . U trenutku kad sam se našao na dom etu Ja-
m a m otova topnika u repu, otp alo je čitavo desno krilo.
B o m b a rd e r se sunovratio u džunglu.« .Iznad Lanphiera
i n jegovih lovaca b esp o m o ćn o su zujali zeroi. U m eđu ­
vrem en u je B arber, koji je štitio Lanphiera, o b o rio i
drugi mitsubiši. O bavivši posao, Lan ph ier je pob jegao
svojim p rogon iteljim a uzletjevši g o to v o o k o m ito na v i­
sinu od 20.000 stopa. N a H en derson Field vratili su se
svi am eričk i avion i osim jednog.
D u b ok o u džungli B ou gan villea Jam am otov vjerni
ađutant našao je pougljenjen leš svoga ljubljenog adm i­
rala kako sjedi na svom sjedalu, bradom naslonjen na
sam urajski mač. Leš je pažljivo izvučen iz ostataka a vio ­
na i onda svečano spaljen. N a dan 21. svibnja jedan je
japanski sp ik er o b ja vio tužnim glasom da je Jam am oto
»u travnju o v e godine, upravljajući našom o p ćo m stra-
* Avijatičarski način određivanja vertikalnog smjera (prema ka­
zaljkama sata). — Prev.
** U avijatiearskom žargonu, pilot pratećeg aviona. — Prev.

277
tegijom , hrabro poginuo u ratnom avionu u bitki š ne­
p rijateljem «. Pretkraj saopćenja spiker je od grcanja
jed va čitao. Layton i N im itz točno su p red vid jeli da će
Jam am otova smrt ošam utiti cijelu japansku naciju. Pe­
tog lipnja njegov je p ep eo sahranjen s velik om p o­
m p om u tokijskom parku Hibija, u prisutnosti čitave
vlade i g o lem e nijem e gom ile. Sm rt njihova pu čkog he­
roja obesh rabrila je japanske m ornare, vojn ike i civile.
»P ostoja o je sam o jedan Jam am oto, i nitko ga ne m ože
n adom jestiti«, rekao je adm iral koji ga je naslijedio.
»N je g o v je gubitak n epodn ošljiv udarac za nas.«
Tako je kriptoanaliza don ijela A m erici pobjedu koja
je po važnosti bila ravna pobjedi u nekoj velik oj p o m o r­
skoj bitki.

U izvještaju adm iralu K in gu o op eraciji koja je dovela

d o Jam am otove p ogib ije N im itz je napom enuo da je
ona »postignuta na izuzetno visokoj razini konspiraci­
je « i p rep oru čio je da se »to j akciji ne da nikakav pu­
b licitet«. G lavna je svrha za takav postupak sprečavanje
da Japanci otkriju kako su A m erikan ci znali da se Ja­
m am oto nalazi u on om avionu, a postojao je jo š jedan
razlog. L a n p h ierov brat b io je u japanskom ratnom za­
robljeništvu, pa je bila opravdana bojazan da će se Ja­
panci na njem u osvetiti Lanphieru. Z b o g svega toga
am erička je javnost saznala za Jam am otovu pogibiju
tek kad su am eričke novine o b ja vile japansko saopće­
nje o tom e.
Razum ije se da su se m nogi ljudi pitali kako je zapra­
v o došlo d o toga. Znalo se da u travnju nije b ilo d o v o lj­
no velik ih operacija da bi u nekoj o d njih m ogao p o g i­
nuti jedan tako visoki japanski vojni starješina. A m e ri­
čke oružane snage, poslušavši N im itzo v savjet, naprosto
su na sva pitanja od govarale da ne znaju savršeno ništa,
da nemaju pojm a o okoln ostim a u kojim a je pogin u o
Jam am oto. Š irile su se najrazličitije glasine. U jed n oj se
tvrd ilo d a je Jam am oto poginu o u avionskoj nesreći, po
drugoj glasini navodno je p očin io harakiri zb o g sve v e ­
ćih savezničkih uspjeha. Ali, m alo-pom alo, prava se is­
tina o n jegovoj p ogibiji ipak sve više širila, i zahvaćala
sve veći krug ljudi u W ashingtonu — pa je na kraju kra­
jeva čitav »slu žb en i« W ashington šaptao p o kojekakvim
koktelim a i banketim a da su Jam am ota zapravo udesili

278
kriptoanalitičari. Ta su govorkan ja d ob ila takve razm je­
re da je naposljetku jedan visoki funkcionar telefon irao
0 tom e generalu Marshallu.
Za M arshalla je to bila još jedna u dugom nizu gla vo­
bolja. Još od sam og početka, konspiracija je bila najteži
p rob lem s k ojim se suočavao u vezi s obavještenjim a
do kojih se d ola zilo kriptoanalizom — a to je p o g o to vo
vrijed ilo za M A G IC (U L T R A ). Uspjesim a što se postižu
razbijanjem k o d o va izdaja ili sam o n edovoljna konspi­
racija silno su opasne; d o vo ljn o je da neprijatelj nasluti
kako nešto nije u redu, je r će ga to potaknuti da je d n o ­
stavno p rom ijen i kod ili šifru, i tako poništi sve što su
d ek rip teri postigli. Taj se p rob lem pojavio zapravo još
davno prije Pearl H arbora. Tada je Marshall, radi čuva­
nja konspiracije, n ared io da se za dostavljanje dekripta-
ta izrade specijalne torb e sa specijalnim lok otim a — i s
ključevim a k oje je d o b io sam o vrlo ograničen broj p ri­
matelja; osim toga je nekim n ovim propisim a i na dru­
ge načine zaoštrio konspiraciju. Rat je, naravno, dao
tom p rob lem u sam o nove dim en zije i još ga više zaošt­
rio, je r su kriptoan alitičke službe rasle kao gljive nakon
kiše, njihova se »p ro izv o d n ja « silno povećala, broj p ri­
m alaca dekriptata isto tako.
Prem da su krip toan alitičk e agencije nastojale da sm i­
sao za diskreciju bude jedan od glavnih kriterija za p ri­
m anje u službu n ovih ljudi, p otreb e za ljudstvom bile
su tako velik e te je b ilo neizbježno da se u žito uvuče
1 kukolja. K ojek a k va pričala, brbljivci, ljudi nesposobni
da drže jezik za zubima, hvalisavci, tipovi koji su se v o ­
ljeli praviti važni i razni običn i glupani razm etali su se
pričam a iz kojih je p roizlazilo da je tob ože njihov rad
on o čim e se d o b iva rat. Poslije slučaja s Jam am otom to
je d o b ilo razm jere crescendo. M arshall je u n ek olik o na­
vrata putem službe G-2 zatražio od d irek tora FBI-a J.
Edgara H oovera, šefa kontraobavještajne službe, da p o ­
ved e istragu u vezi sa svakim slučajem kad je kakvo taj­
no obavješten je negdje »p ro c u rilo «, a p osebn o g a je za­
m o lio da pokuša uhvatiti kakva b rb ljavog oficira, kako
bi ga on m o ga o p rim jern o kazniti i tim e utjerati drugim
»la ja vcim a « strah u kosti. H o o v e r je od go va ra o kako ne
želi da n jegovi ljudi njuškaju p o drugim državnim agen­
cijam a i službama, je r ne bi htio da b ilo tko njegovu
službu proglasi »G e s ta p o o m «. Ipak je na kraju krajeva

279
Put američkih (ravna crta) i japanskih (isprekidana crta)
aviona u akciji za obaranje admirala Jamamotoa
popustio. M eđutim , jed in i slučaj u k ojem se našlo d o ­
voljn o dokaza za krivičn o gonjenje p rop a o je — zb og
neke pravne finese.
Politika koja se v o d ila prije Pearl Harbora, to jest da
se u obavještajnim izvještajim a op erativn im jed in icam a
ne navodi izvor obavještenja, nastavljena je i u ratu. Ta
se politika p rovod ila i u odnosim a s Rusijom . M arshall
kaže u svojim m em oarim a: »M i bism o im o b ičn o rekli
da im am o čvrste razloge — ne samo čvrste razloge n ego
prave pravcate dokaze — za zaključak da će N ijem ci
poduzeti p rotiv njih tu-i-tu akciju. A li mi im nism o m o ­
gli odati kako sm o to saznali, zašto im to tvrdim o. K o d
nas se vod ila velika i duga debata o tom e da li da id e ­
m o dokraja i otvo ren o im kažem o kako d o la zim o do
tih obavještenja, ali sm o naposljetku zaključili da bi to
ipak b ilo previše opasno — i to iz dva razloga. Prvo, sa­
znao bi za to prevelik broj ljudi, a nismo, naravno, m ogli
unaprijed znati kom e će sve oni o tom e pričati. Drugo,
postojala je velika opasnost da se oni na nas naljute zbog
toga što im to nismo odm ah na početku objasnili.«
Ta silna opreznost zahvatila je M A G IC d o njegovih
krajnjih granica — čak i njegove efekte. N a koricam a
svakog M A G IC -ova rezim ea obavještenja, do kojih se
došlo dekriptiran jem neprijateljskih poru ka na e v ro p ­
skom i azijskom ratištu i dekriptiran jem neprijateljskih
diplom atskih poruka, stajalo je uvijek isto specijalno
u pozoren je za korisnike. T reći od četiriju pasusa n jego­
va teksta glasio je: »Zabranjuje se poduzim anje b ilo
kakve akcije koja bi se tem eljila na b ilo k ojem o d ovd je
navedenih obavještenja, ako postoji i najm anja opas­
nost da bi takva akcija odala neprijatelju izvo r ob avješ­
tenja zb og kojih je poduzeta.« Takva se dilem a, kao što
sm o vidjeli, pojavila upravo u vezi s o p era cijo m p rotiv
Jamamota. M A G IC (i U L T R A ) bili su sm atrani tako v ri­
jed n im a da je saveznička kom anda ponekad radije d o ­
pustila da neki kon voj uleti u ralje n ek og n jem ačkog
p o d m o rn ičk o g »vu čjeg č o p o ra « n ego rizik da N ijem ci
naslute kako Saveznici raspolažu sredstvom zahvaljuju­
ći kojem u kon voji zaobilaze n jihove zasjede. A m e ri­
čkim p od m orn icam a na Pacifiku dopuštalo se da nes­
m etano pustoše p o japanskim k on vojim a sam o zato što
se iz japanskih in tercepata m o g lo vid jeti da Japanci ne
znaju ništa o U L T R I i m isle da Saveznike obavještavaju
o njih ovim kon vojim a obalski osm atrači.

282
 P ro b le m e s k ojim a se su kobljavalo nastojanje A m e ri­
kanaca da se o d rži konspiracija stvarale su d vije glavne
okoln osti: izob ilje m aterijala d o kojih je d olazio M A G IC
i a m eričk o d em ok ra tsk o uređenje. T ri krize s tim u vezi
b ile su n aročito teške i opasne. D o p rve je došlo u vezi
s Jam am otovom pogib ijom , a izazvala su je nezadrživa
i glupa naklapanja o njezinoj dram atičnoj pozadini. D e­
m okracija je izazvala dru ge d vije krize — jedn u u vrije ­
m e bitke za M idw ay, a drugu za vrijem e predsjedničke
izb orn e kam panje i u n eposredn oj vezi s njom.
U jutro 7. lipnja 1942, je d n e subote, još prije nego što
je Yorktow n p oton u o i dok je bitka kod M id w aya u sta­
n o v ito m smislu riječi jo š trajala, p ojavilo se na ulicam a
ju tarn je izdanje Chicago Trib u n e s g o le m im naslovom
na p rvo j stranici: »N A S A JE M O R N A R IC A U N APR IJE D
Z N A L A Z A J A P A N S K I P L A N U D A R A N A M O R U «. Vijest
ispod to g naslova nosila je nadnevak »W ashington, 7.
lip n ja«, a počin jala je ovako:

V eličin a japanskih snaga s kojim a am erička m o r­

narica n egdje zapadno o d otok a M id w aya upravo
bije bitku, vjerojatn o najveću pom orsku bitku u
o v o m ratu, bila je našim m orn aričk im kru govim a
poznata n ek o lik o dana prije p očetka sukoba — sa­
znali sm o sinoć iz pou zdanog izvora p ovezan og s
m o rn a ričk o m obavještajn om službom . Uspjeli
sm o saznati da je m orn arica bila obaviještena o
tim ja k im japanskim p om orsk im snagam a kratko
vrije m e nakon što su isp lovile iz svojih baza.
P rem d a se njih ov cilj nije znao točno, obavještenja
u rukam a obavještajaca M inistarstva m orn arice
bila su tako kon kretn a te se m o g lo predskazati da
će neprijatelj izvesti fingirani napad na neku a m e­
ričku bazu, a o zb iljn o pokušati poduzeti invaziju
na jed n u drugu bazu i tu drugu bazu zauzeti. P re­
m a n ek im nagađanjim a, ciljevi te op era cije im ali
su biti Dutch, H a rb o r i M idw ay.

U nastavku izvještaja Chicago Tribunea bila je opisana

p o d jela japanske flo te na tri eskadre, a zatim je, s naj­
sitnijim detaljim a, izložen n jihov sastav. Dana su im ena
četiriju japanskih nosača u udarnoj eskadri, i čak su na­
veden a (ta k o đ er to č n o ) im en a četiriju lakih krstarica
što su p lo v ile kao zaštita desantne eskadre. G o to vo na

283
sam om kraju izvještaja nalazila se ova rečenica: »K a d je
on a [japanska flota] isplovila, b ile su o to m e ob a viješte­
ne sve am eričk e baze, A m erik an ci su rasp ored ili svoje
snage i o b a vili p rip rem e za svaki napad za k oji se sm a­
tralo da ga sm jeraju Japanci.« Izvještaj, objavljen bez
ikakva potpisa, napisao je Stanley Johnston, ratni d o ­
pisnik Chicago Tribunea, koji je poslije o b ja vio knjigu
»Q u een o f the Flattops« (K ra ljica nosača).
N i na je d n o m mjestu, čak ni indirektno, nisu sp o m e­
nuti japanski k o d o vi i am erička prislušna služba, ali se
ratna m orn arica ipak uplašila da će Japanci shvatiti
kako se d o tih podataka m o g lo d o ći sam o čitanjem nji­
h ovih kodiranih i šifriranih poruka. U k olo vo zu je M i­
nistarstvo p ravde im en o va lo bivšeg m inistra p ravd e
W illia m a L. M itch ella p red sjed n ik om velik e p o ro te u
Chicagu, k ojoj je dan zadatak da utvrdi je li Chicago T r i­
bune tim postu pkom p rekršio Zakon o špijunaži iz
1917. godine. A d vok ati Chicago Tribunea* tvrd ili su da
se p ro tiv n jihova klijenta »v o d i hajka« sam o zato što je
m inistar m o rn arice Frank K n o x vlasnik k on ku ren tskog
lista Chicago D aily News. N akon p eto d n evn o g zasjedanja
iza zatvoren ih vrata, na k ojem su saslušani i Johnston
i glavn i urednik Chicago Tribunea, velik a je p o ro ta d o­
nijela odlu ku da nem a m jesta za p ok retan je k rivičn o g
postupka, ali su svi znali da je ona tako postupila sam o
zato što se sm atralo da bi eventualan javn i proces u p o­
z o rio Japance na nešto što im je m ožd a prom ak lo. P o ­
kazalo se da je to bila ispravna računica. Japanci nisu
p ro čita li Johnstonov izvještaj i nikada nisu d ok u čili is­
tinu. O ni su dodu še u k o lo vo zu uveli u u potrebu kod
JN 25d, ali su to, p o svem u sudeći, učinili n eovisn o o
M idw ayu.
P ošto je tako sve b ilo lije p o zataškano, jed n a javn a in­
d iskrecija izazvala je opasnost da će sve op et izbiti na
vid jelo. K o n gresm en E lm er J. H ollan d iz Pennsylvanije
o d rža o je 31. k o lo vo za u K on gresu g o v o r o toj n ezgo d ­
noj epizodi, koji su p ren ijeli g o to v o svi am eričk i listovi.
H o lla n d je u tom go vo ru žestok o napao Chicago T rib u ­
ne zb o g »n erazb orite, n ep rom išljen e i op ak e zlo u p o tre ­
be slo b o d e štam pe«. »A m e rič k i m o m c i platit će ž iv o ­

* Chicago Tribune, vlasništvo magnata poljoprivrednih strojeva

McCormicka, uživao je desetljećima reputaciju jednog od najreakcio-
narnijih američkih dnevnika i i otrovnog protivnika Rooseveltove
unutrašnje i vanjske politike. — Prev.

284
 tom tu p o m o ć koja je tako pružena našim dušm anim a«,
rekao je pom p ozn o, a zatim je, objasnivši u čem u se sa­
stojala ta p om oć, zapravo rastrubio on o što su svi na­
stojali zataškati: »C hicago T rib u n e je od a o da je naša
m orn arica nekako pribavila i razbila tajni kod japanske
m orn arice.«
N a svu sreću, Japancim a je i to prom aklo.
P oten cijaln o najeksplozivnija situacija zakuhala se u
kotlu nacionalne p o litik e u kasno ljeto 1944. R ep u b li­
kanska stranka prip rem ala se da kandidira Thom asa E.
D ew eyja kao svoga kandidata na predsjedn ičkim izb o ­
rima. V iso k o na rang-listi republikanske kam panje bila
je optužba da je u p ravo n eop rostiva nem arnost d e m o k ­
ratske adm inistracije, s R o o s e v e lto m na čelu, o m o g u ći­
la Japancim a da podu zm u tako razorn o uspješan napad
na Pearl H arbor; čak se in d irek tn o davalo na znanje da
je R o o sevelt nam jerno izazvao japanski napad sam o
zato da »g u rn e « zem lju u »s v o j« rat i tako likvidira snaž­
no izolacion ističk o raspoložen je u masama. T em elj te
op tu žb e b ilo je je d n o o tk riće o kojem u je glas potajno
kru žio m eđu visok im am eričk im fu nkcionarim a i d o ­
šao d o ušiju republikanaca: da su Sjedinjene D ržave
razbile japanske k o d o v e jo š p rije Pearl H arbora. M n ogi
repu blikan ci izvukli su iz toga zaključak kako su dek-
rip tiran e japanske p oru ke u p o zo rile R o osevelta da se
sprem a napad na Pearl H arbor, ali on, sa zločin ačk im
nehatom , nije ništa poduzeo. T o dodu še nije bila istina,
ali, budući da nije b ilo suprotnih dokaza, m n ogi su ljudi
u tu optužbu vjerovali.
K ad se p re d izb o m a kam panja razm ahala i zahuktala,
p o č e li su se u p o litičk im g o v o rim a republikanaca p o ­
javljivati nagovještaji o M AGIC-u. Forest A. Harness, p o ­
slanik iz Indiane, rek ao je u g o vo ru od ržan om u P red ­
stavn ičkom dom u 11. rujna: »N aša je vlada iz je d n o g taj­
n og izvo ra saznala da je japanska vlada poslala svim
svojim d ip lom atsk im predstavništvim a u zapadnoj he­
m isferi d irek tivu o uništenju k o d o va .« S e f obavještajne
službe k op n en e vojsk e brigadn i gen eral Clayton L. Bis-
sell ob a vijestio je o tim in ciden tim a gen erala Marshalla,
a ovaj je od m ah u o č io veliku opasnost da će se pojaviti
n ove sličn e i jo š ozb iljn ije in d isk recije u žaru b o rb e za
najviše ru k o vo d eće m jesto u državi. B issell je p re d lo žio
M arshallu da se obrati R ooseveltu i zam oli ga neka on
p o m o g n e da se ta brbljanja uguše odm ah, u zam etku.

285
M arshall je sm atrao da to ne bi dalo nikakav rezultat i
rek ao je Bissellu da će o tom e »p ro m is liti p rek o n oći«.
Sutradan je sastavio pism o repu blikan skom kandidatu
(D ew eyju ), u kojem u ga je u p o zo rio na velik u opasnost
što bi je izazvalo razotkrivanje M AGIC-a. Sm atrajući da
uspjeh n jegova apela D ew eyju ovisi o tom e h oće li D e­
w e y shvatiti da m u pobu de nisu političke, M arshall se
o tom e nije p reth odn o konzu ltirao ni s R o o s e v e lto m ni
s m in istrom rata, i svoje je pism o za p očeo o v im riječi­
ma: »P išem vam b ez znanja b ilo k oje o so b e osim a d m i­
rala K inga, koji se sa m n om slaže.«
V isok i i vitki pu kovnik C arter W . Clarke, iz kontrao-
bavještajne službe k opn en e vojske, o d le tio je tada spe­
cijalnim avion om u Tulsu, u Oklahom i, da M arsh allovo
p ism o odn ese D ew eyju koji je u pravo tih dana on dje
od ržao svoj prvi velik i p re d izb o m i govor, p osvećen na­
padim a na R o o sevelto vu adm inistraciju. C larke je D e­
w eyju p red a o zapečaćen o pism o 26. rujna u je d n o m ho­
telu u Tulsi. N a zaglavlju pism a stajala je napom ena
»N A J S T R O Ž E P O V JE R LJIV O « i »IS K L J U Č IV O ZA G.
D E W E Y J A «. Poslije prvog, uvodnog, pasusa, d olazio je
drugi koji je ovak o glasio: »O n o o čem u V a m pišem u
nastavku o vo g a pism a tako je p o v je rljiv o i tajno te Vas
n aprosto m oram zam oliti da to ili prih vatite uz ob a ve­
zu da o tom e nikom e ne kažete ni riječi, ili da vratite
pism o n epročitan o.«
D e w e y je u n aredn om pasusu v id io riječ »kripto-
gra m «, pa je p o g o d io što je p red m et M arsh allova pis­
ma, a kako je već p rije toga b io o d drugih saznao za taj­
nu razbijanja japanskih kodova, i osim toga sm atrao da
kao predsjedn ički kandidat ion ak o »n e m ože dati ni­
kakvo slijepo o b eća n je« ni p reu zeti »b ilo kakvu slijepu
o b v e zu « —o d lo žio je pism o i v ra tio ga n ep ročitan o Clar-
keu.
K a d se Clarke sutradan vra tio u W ashington, M ar­
shall je s njim i s B issellom raspravio situaciju nastalu
zb og D ew eyjeva postupka. Zaključili su kako je sve to
tako važno da m oraju svakako načiniti jo š jed an poku ­
šaj. Tada je M arshall p rerad io p rvi d io pisma, a zatim
je poslao Clarkea, sada u civiln o m odijelu, u Albany,
sjedište države N e w Y ork , gdje je D e w e y živio kao gu­
ve rn e r te države. D ew ey je p rim io Clarkea u svojoj gu-
ve m e rs k o j rezid en ciji 28. rujna, ali je o d b io da razgova­
ra o pism u ili ga p ročita ako sastanku ne b u d e prisu­

286
stvovao jed a n od n jegovih najbližih suradnika, E lliott V.
B ell. D ew ey je d o b ro znao zašto to zahtijeva. Ž elio je
im ati svjedoka toga susreta, za slučaj da se Marshallu
nešto d ogod i. Iz istog je razloga zatražio da pism o zadr­
ži, iako je M arshall zahtijevao da mu bude vraćeno.
C larke je o to m e telefo n ira o Marshallu, koji je prihvatio
uvjete. D ew ey je zatim uzeo slušalicu i o b eća o M arshal­
lu da će n jego vo pism o staviti u blagajnu u kojoj drži
svoje n ajp ovjerljivije papire. Zatim je p ročitao d ok u ­
m ent kojem u u p ogled u otkrivanja tajni nem a ravn og u
p ovijesti krip tologije.

N A JS TR O Ž E PO VJE R LJIVO

IS K L J U Č IV O Z A G. D E W E Y JA 27. rujna 1944.

Dragi guverneru! Pu kovnik Clarke, m oj glasnik,

koji Vas je posjetio jučer, 26. rujna, ob avijestio m e
o tom e što se d o g o d ilo kad V a m je pokušao uru­
čiti m oje pism o datirano 25. rujna. A k o sam ga
točn o shvatio. V i (a) ne želite dati b ilo kakvu o b ­
vezu u p ogled u »nesaopćavanja njegova sadržaja
b ilo kojoj dru goj o s o b i« je r sm atrate da već ion a­
ko znate pon ešto od on oga o čem u se vjerojatn o
g o v o ri u m o m pismu, što V am je sugerirala riječ
»k rip to g ra m « koju ste u njem u vidjeli, i (b ) sm a­
trate da pism o takva sadržaja m ože Vama, kao
p red sjed n ičk om kandidatu, uputiti o fic ir na m om
položaju sam o sa znanjem Predsjednika.
Sto se tiče (a), potpu n o sam voljan prihvatiti da V i
p ročitate o n o što slijedi uz m akar sam o prešutni
d o g o v o r da n ećete nijednoj osob i saopćiti ništa o d
on oga što tako saznate ako to već o tp rije ne znate
ili ste to saznali iz n ekoga d ru gog izvora. Sto se
tiče (b), dajem V am riječ da ni m inistar rata ni
Predsjedn ik ne znaju ništa o to m e da sam V am
poslao o v o p ism o i nisu b ili obaviješteni o p rip re­
m am a da V am se o n o pošalje te da se s V am a stu­
pi u vezu. U vjeravam Vas da su je d in e osob e koje
su v id jele o v o pism o ili znaju za nj (što vrijed i i za
pism o od dvadeset p eto g ) adm iral King, sed m ori­
ca najviših o fic ira o d g o vo rn ih za tajnost vojnih
kom u n ikacija i m oja tajnica (koja ga je otipkala).

287
 T o V a m kažem i zb og toga što želim da shvatite
kako V am je o v o pism o poslan o isklju čivo na
m oju inicijativu. S ad m ira lom K in g o m kon zu lti­
rao sam se tek pošto je o n o ve ć b ilo napisano. Ja
sam u tom e uporan zb o g toga što su vojni rizici,
koji bi zb o g toga m o g li nastati, tako teški i ozbiljni
da po m om m išljenju treba svakako nešto p od u ­
zeti kako bi se zaštitili interesi naših oružanih sna­
ga-
B ilo bi m i draže da sam m o g a o o to m e s V am a
osob n o razgovarati, ali n aprosto nisam uspio
sm isliti postupak k oji bi o m o g u ć io naš susret a da
to ne izazove reagiranja u štam pi i na radiju i p i­
tanja zašto je načelnik generalštaba kop n en e v o j­
ske htio s V am a razgovarati u p ravo u o v o m tre­
nutku. Z b og toga sam o d lu čio da V am napišem
o v o pism o, s k ojim se adm iral K in g p otpu n o sla­
že, i da V am ga osob n o odn ese p u kovn ik Clarke,
čo vjek koji v o d i brigu o najtajnijim spisim a M in i­
starstva rata i M inistarstva m orn arice.
Ukratko, riječ je o o v o j vojn oj d ilem i:
S vjed očan stvo od najveće životn e važnosti u vezi
sa slučajem Pearl H a rb ora naši su in tercep ti ja ­
panskih diplom atskih poruka. Naši k rip tološk i
stručnjaci godin am a su analizirali karakter apara­
ture k ojom su se služili Japanci u kodiranju svojih
diplom atskih poruka. Zahvaljujući tom e, konstrui­
rali sm o odgovarajuću aparaturu p o m o ću k oje
sm o m ogli dekriptirati n jih ove poruke. T a k o sm o
raspolagali ob iljem podataka o n jih ovim p otezim a
na Pacifiku. T e sm o p odatke dostavljali State De-
partm entu (a nism o ih, kako se m isli u javnosti,
d o b iv a li o d njega). A li u tim poru kam a nije na
nesreću b ilo ni riječi o japanskim intencijam a u
vezi s Pearl H a rb o ro m sve d o posljedn je p oru ke
p rije 7. prosinca, koja je u naše ru ke došla tek su­
tradan, 8. prosinca.*
B it današnje d ilem e proizlazi iz n ečega što se d o ­
g o d ilo tek kasnije. M i sm o nastavili razbijati n jih o­
ve k o d o v e u n am jeri da se d o č e p a m o i drugih, i

* Faktički se to dogodilo tek 11. prosinca. Marshall govori o Jo-

šikavinoj poruci od 3. prosinca, poslanoj iz Honolulua u Tokio, ko­
jom se centrala u Japanu obavještavala o Kuhnovu sistemu signali-
ziranja. Vidi 1. poglavlje. - Autor

288
 njem ačkih i japanskih kodova, ali su tem elj svih
naših obavještenja u vezi s H itlero vim intencijam a
u E vropi poru ke baruna Ošim e iz B erlina kojim a
on obavještava japansku vladu o razgovorim a s
H itlero m i s drugim funkcionarim a. T e su poruke
šifrirane istim k od ovim a kao i one u vezi s d oga ­
đajim a koji su d oveli do Pearl H arbora.*
Da vam još b olje objasnim kritičnost o v o g pothva­
ta - koji će biti kao spužvom izbrisan ako se p o­
javi i najmanja slutnja da on postoji - m oram vam
odati da se naša taktika u bitki u K o ra ljn o m m oru
zasnivala na d ekriptiran im porukama, pa su se
upravo zato naši b ro d o vi našli u pravo vrijem e na
p ravom mjestu. Isto sm o tako, zahvaljujući upra­
vo tom e, naše ogran ičen e pom orsk e snage m ogli
tako koncentrirati da se suprotstave njihovu na­
padu na M idw ay; da nije b ilo toga, on e bi go to vo
sigurno bile 3000 m ilja daleko od poprišta akcije.
Im a li sm o sve podatke o n jih ovim snagama anga­
žiranim u tom napadu i o jed n o m m anjem dijelu
snaga koji su b ili poslali p ro tiv Aleuta i koji se, na
kraju krajeva, iskrcao na otocim a Attu i Kiska.
Naše se op era cije na Pacifiku m n ogo oslanjaju na
podatke što ih d o b iva m o o rasporedu japanskih
snaga. M i točn o znam o snagu njihovih garnizona,
znam o š k o lik o provijanta i druge o p rem e raspo­
lažu, a osim toga, što je silno važno, obavještavani
sm o neprestano o p ok retim a njihove flo te i njiho­
vih konvoja. V e lik i gubici koje im od vrem en a do
vrem en a nanose naše p od m orn ice proizlaze do­
b rim d ijelom od atle što znam o datum e isplovlja-
vanja i rute njihovih konvoja, pa m ožem o o b a vi­
jestiti naše p o d m o rn ice da ih sačekaju na najpri­
kladnijim mjestim a.
Sadašnji napadi eskadre nosača adm irala Halseya
na japansko b ro d o v lje u zaljevu M an ile i drugdje
uglavnom se tem elje na tem piranju naših o p era ci­
ja tako da se o n e poklapaju s kretanjim a japan­
skih konvoja, koja su nam poznata. Dva takva
kon voja uništena su upravo zahvaljujući tom e.

* Marshall je jednostavno prešutio postojanje ULTRE, koja je na

veliko čitala poruke najviših njemačkih komandi i obavještavala o
njima Amerikance. — Prcv.

19 - Silrunli protiv špijuna II 289

 Iz naprijed izloženog bit će vam jasne tragične po­
sljedice koje bi m ogle nastati ako debata, koja se da­
nas vo d i o Pearl Harboru, izazove kod neprijatelja,
njem ačkog ili japanskog, i najmanju slutnju o izvoru
vitalno važnih obavještenja do kojih dolazim o.
Iz R ob ertsova izvještaja o Pearl H arb oru m orali
su biti izbačeni svi podaci o o v o j izuzetnoj tajni,
pa nije ču do što neki d ijelo vi to g izvještaja ostav­
ljaju dojam nedorečenosti. Iste ok oln osti koje su
diktirale takav kurs danas su jo š važnije, je r se is­
korištavanje tih izvora u m eđ u vrem en u veom a
usavršilo.
Dat ću vam jo š jedem p rim jer koji će vam pokazati
kako je sve o v o delikatno. N ek i D on ova n ovi ljudi
(O S S ) uvukli su se b ez našeg znanja u japansku
am basadu u Portugalu. Jedini rezultat b io je da je
p rom ijen jen sistem k od ova japanskih vojn ih ata-
šeja u čitavom svijetu. Prem da se to d o g o d ilo još
prije godinu dana, nism o ni d o danas uspjeli raz­
biti novi atašejski kod, što znači da sm o ostali bez
n ep rocjen jivo vrijed n og izvora obavještenja, naro­
čito o evrop sk oj situaciji.
Još je jed n a v rlo neugodna ok oln ost što o v d je nije
riječ sam o o nam a n ego i o britanskoj vladi, koja
se tak ođ er služi tim izvo ro m podataka, s tim da za
nj znaju sam o britanski prem ijer, načelnici gene-
ralštabova i v rlo ograničen broj drugih visokih
funkcionara. Iz nedavnoga g o vo ra g. H am essa u
K on gresu Japanci su m o g li jasno razabrati da m i
čitam o njih ove kodove, iako sam g. H arness i
am erička javnost m ožda ne bi iz toga izvukli upra­
vo takav zaključak.
V ojn a koju v o d i general E isen h ow er i sve naše
op eracije na Pacifiku usko su povezane, u p ogled u
kon cipiran ja i u p ogled u tem piranja, s obavješte­
njim a d o kojih potajno d ola zim o dek rip tiran jem
in terceptiran ih poruka. Ta obavještenja m n o g o
p rid on ose p ob jed i i im aju g o le m o značenje za
spašavanje am eričk ih života, tim e što pom ažu
uspješnijem vođen ju aktualnih op eracija i, narav­
no, nastojanjim a da se rat što p rije okonča.
O v o sam V a m p re d o č io u nadi da ćete naći načina
kako biste spriječili tragične p osljed ice k ojim a
nam prijeti sadašnja p olitičk a kampanja.

290
 M o lim Vas, vratite mi o v o pism o po njegovu d o ­
nosiocu. Ja ću ga pohraniti u svoj najtajniji dosje,
a V i ćete se njim e m oći poslužiti kad kod zaželite.
Vaš odani
G. C. M A R S H A L L

T o n eobičn o pism o d o v e lo je D ew eyja u vrlo n ezgo­

dan položaj. M o ra lo mu je biti jasno kako ne m ože biti
ni go vo ra o tom e da se sada, u rujnu 1944, Japanci služe
istim k odom kao u studenom 1941. Osim toga, kako je
b io d u b ok o uvjeren da im a pravo kad optužuje d e m o ­
krate za »strahovitu n esposobnost« i u unutrašnjoj i u
vanjskoj politici, p o g o to v o u vezi s Pearl H arborom , on
i m nogi republikanci sm atrali su da im upravo p atrio­
tizam nalaže da razotkriju pred javnošću tri godin e sta­
ru tajnu o prijeratnim k od ovim a i tako razotkriju ne­
sposobnost dem okrata, potičući ujedno birače da iza­
beru »p ra v o g « čovjeka (D ew eyja) za predsjednika i d o ­
vedu na vlast »p ra vu « stranku (republikansku). M o g lo
se računati s tim da će katastrofa u Pearl Harboru, p ri­
kazana »u pravom svjetlu«, poslužiti kao čvrst dokaz o
nesposobnosti d em okrata i o njihovu »zločin ačk om ne­
hatu«, pa je D ew ey pretpostavljao da će mu upravo to
o tvo riti put u B ijelu kuću.
A onda se od jed n om p ojavilo o v o pism o — i sve p o ­
kvarilo. N akon C larkeova odlaska D ew ey je sve to de­
taljno razm otrio s B ello m i H erb ertom B row n ellom ,
svojim najbližim savjetnicim a. Na jedn u stranu vage sta­
vili su izglede, veom a čvrste, da on, ako sve iznese pred
javnost, postane predsjednik i vođa najm oćnije države
u povijesti, na drugu stranu vage stavljena je m ogu ć­
nost da se zb og toga produži rat u kojem su svakog
dana ginule na stotine Am erikanaca. D ew ey je uzeo u
o b zir i svoj sud o M arshallu kao apsolutno iskrenom i
časnom čovjeku. Poslije dva dana m ozganja o d lu čio je
da ne spom inje razbijanje kodova. K ad su došli izbori,
b io je teško poražen.*
* Američki historičari smatraju da za Deweva zapravo dileme
nije bilo: on je morao popustiti. Da se kojim slučajem ipak poslužio
pričom o razbijenim kodovima u svojoj predizbornoj kampanji, Roo­
sevelt bi ga lako pobio, jer američka vlada doista nije imala podatke
o japanskom planu napada na Pearl Harbor. Osim togà, Dewevjevi
protivnici lako bi dokazali d aje njegov postupak ravan izdaji. Konač­
ni rezultat ne bi bio izbor Deweva nego njegov još teži poraz. — Prev.

291
 T ak o je došao kraj posljednjoj i najozbiljnijoj od svih
prijetnji k oje su ikad u grozile konspiraciju a m eričk e
kriptoanalize. Japanci nisu nikad shvatili kako su sm i­
ješn o p rozirn i njihovi kod ovi. N ikada nisu naslutili p ra­
vu istinu o Jam am otovoj pogibiji. Zahvaljujući tom e,
kriptoanaliza je igrala značajnu ulogu u ratu p ro tiv Ja­
pana sve do n jegova završetka — i čak poslije toga.

Šifarski rat na Pacifiku nije završio sagam a m on u ­

m entalne dram atičnosti n ego nizom zgodn ih vinjeta.
N ek e su od njih ipak b ile vraški zanim ljive. T a k o je je d ­
nom zg o d o m nesavjesnost nekoga nižeg kom unikatora,
koji se htio napraviti pam etnim , a ispao je glup, otela
adm iralu Halseyu p red n osom priliku za k o jo m je čez-
nuo čitava života — da v o d i divovsku, klasičnu topovsku
bitku bojnih brodova.
T o se d o g o d ilo 25. listopada 1944. za vrijem e bitke u
zaljevu Leyte. H alsey je, unutar svoje 3. flote, k ojoj je
b io zapovjednik, organ izirao tzv. operativn u grupu 34
( Task F orce 34) u koju je u bacio većinu svojih bojnih
b ro d o v a i krstarica. K a k o su svi ti b ro d o v i p lo v ili s
glavn in om 3. flote, op erativn a grupa 34 zap ravo je p o ­
stojala sam o na papiru. Ali, zb o g n eke sintaktičke nejas-
noće u jed n o j poruci, N im itz i n jego v štab m islili su da
ona p lo v i kao posebna form acija. B itka za zaljev L eyte
v o d ila se na g o le m o m prostoru. D ok su H alseyjevi n o­
sači napadali četiri bojn a b ro d a i dva nosača japanske
S jevern e flote, adm iral Thom as C. K inkaid, kom andant
7. flote, poslao je en cla ir očajn ički p oziv da m u sa svo­
jim to p o vim a p risk oče u p o m o ć b ro d o v i o p erativn e
grupe 34. D ok je H alsey m ozgao o to m e što b i se m o g lo
dogod iti, ako su Japanci čuli taj poziv, N im itz, koji je
pratio tok bitke pu tem radija, uputio m u je pitanje:
»G d je je o p erativn a gru pa 34?«.
U skladu s p roced u rom , koja je bila na snazi u ratnoj
m ornarici, u vodn i i zaključni d io p oru k e — njezini naj­
osjetljiviji d ijelo vi — m o ra li su se kam u flirati »n u lam a«
sastavljenim od besm islenih riječi. Taj »u lo ža k « nije
sm io tekstualno im ati apsolutno nikakve v e ze s tek ­
stom poruke. A li potporučnik-šifrant u Pearl H arb oru
p rek ršio je to p ra vilo posluživši se fra zom k oja m u je,
kako je poslije priznao, »n a p rosto prva pala na u m «.
P rem d a je, istina, ispravno o d v o jio »u lo ža k « o d teksta
u dvostru čen im slovim a, d ešifreri na H alseyjevu k o ­

292
m andnom brodu od lu čili su da to ne ispuste, je r bi to
m o ga o biti i sastavni d io poruke. Zato je dekriptat, koji
su d ostavili Halseyju, glasio ovako:
O d C IN C PA C [N im itz ] operativnom komandantu Treće
flote [Halsey] obavijestiti C om inch \_King\ CTF sedamdeset
četiri [K inkaid] X gdje je p onavljam o gdje je operativna
grupa trideset četiri R R Svijet se pita.
E vo što kaže H alsey kako je reagirao pročitavši tu
poruku: »B io sam zaprepašten kao da m e je netko
pljusnuo. Papir m i se tresao u ruci. Z grab io sam kapu
i tresnuo je na palubu, a on da sam zaurlao nešto što m e
je sram reći . . . B io sam tako bijesan da nisam m ogao
g o v o riti.« Sto je više razm išljao o toj privid n oj uvredi,
to ga je hvatao veći bijes. M a lo prije 11 sati bijesno je
n a red io op era tivn oj gru pi 34, koja je tog trenutka p lo ­
vila p rem a sjeveru, da kren e na ju g i priskoči u p o m o ć
Kinkaidu. »U tom trenutku«, pričao je H alsey poslije
rata, »japanska S jeverna flota, sa svoja dva preostala
nosača teško oštećena i nepom ična, bila je točn o 42 m i­
lje o d m ojih to p o va o d 16 palaca [400 m m .]« Japanski
nosači poslije su doduše potopljeni, nesporazum je
objašnjen, a on oga šifranta k oji je sve to sk rivio N im itz
je d o b ro »o p r a o « —ali je H alseyju »izm akla prilika o k o­
jo j sam snivao još od kadetskih dana«.
Najstrašnija vinjeta g o v o ri o jed n o m totaln om p ro ­
m ašaju am eričk e prislušne službe koji se d o g o d io p red
sam kraj rata — i to s tragičnim posljedicam a. O ko 3
sata ujutro 30. srpnja 1945. japanska p o d m o rn ica 1—58
poslala je kodiran u poru ku s obaviješću da je tri sata
p rije toga »isp alila šest torp ed a o d kojih su tri p o g o d ila
jed a n [am eričk i] bojni b ro d klase Idaho . . . i sigurno su
ga p o to p ili«. Z ap ovjed n ik p o d m o rn ice poslao je tu p o ­
ruku štabu 6. flo te i štabu Zdru žene flote, i ona je e m i­
tirana na jed n o j od standardnih frekven cija japanske
m ornarice.
A m erik a n ci su uhvatili tu poruku; d ek rip teri FRU-
PAC-a su je pročitali; trinaest sati nakon em itiranja d e ­
kriptat poru k e dostavljen je N im itzovu istaknutom šta­
bu, k oji se u to vrije m e nalazio na Guamu. Pozicija koja
je u p oru ci bila označena kao m jesto n a vod n og p otapa­
nja o d g o va ra la je p o ziciji na k ojoj se u tom času m ogla
nalaziti teška krstarica Indianapolis, a on a je n ek o lik o
dana prije toga, 26. srpnja, d o vezla na o to k Tinian ko­

293
mad uranija-235 za prvu atom sku bom bu. M eđutim , nit­
ko u N im itzovu štabu nije našao za shodno da p ro vjeri
je li doista nestao neki am eričk i bojn i brod, neka krsta­
rica ili koji drugi veći ratni brod. Zašto to nije učinjeno,
nije se nikad saznalo. Z b o g toga propusta, i zb og n ek o­
lik o drugih grešaka, potraga za posadom Indianapolisa
(koja je čitavo to vrijem e d o slo vce plivala u m o ru ) za­
p očela je tek g o to v o tjedan dana poslije njegova pota­
panja, i za to se vrijem e bez ikakve p o treb e u to p ilo 900
am eričkih m ornara. T o je bila najveća katastrofa na
m oru u povijesti am eričk e ratne m ornarice.
A m eričk i dekripteri, koji su se o b ičn o trudili da p o ­
mažu u dobivanju bitaka, p o čeli su pom agati da d o đ e
d o m ira pošto je dekriptiran niz japanskih poru ka iz
kojih se jasno razabirala želja Japana da d okrajči rat. T e
su p oru ke b ile uhvaćene i pročitan e davn o p rije nego
što su na Japan pale p rve atom ske bom b e. P rem d a je
form ira n je n ovoga japan skog kabineta u travnju 1945.
davalo im p licitn o na znanje kako on im a m andat da p o ­
kuša sklopiti mir, A m erik an ci su prvu konkretnu p o ­
tvrdu za to d o b ili 13. srpnja, kad su predsjednik Tru-
m an i najviši am eričk i fu nkcionari p ročitali direktivu
koju je japanski m inistar vanjskih p oslova Šigenori
T o g o poslao am basadoru u M osk vi N aotakeu Satou: da
p rije početk a k on feren cije V e lik e trojice u Potsdam u
posjeti sovjetskog m inistra vanjskih p oslova i obavijesti
ga o carevoj velik o j želji da se rat završi. »O bjasnite
m u «, pisalo je u poruci, »d a je zapravo jed in a prava za­
prek a m iru zahtjev Saveznika da Japan bezu vjetno ka­
pitu lira.« A k o se na tom e bude i dalje inzistiralo, nasta­
v io je T ogo, Japanu n eće preostati dru go n ego da nasta­
vi borbu. Tekst poru ke im p licira o je da bi se kakvom
d ru k čijom fo rm u lo m kapitulacije m ogao postići mir.
U toku n ek olik o narednih dana in tercep tira n o je i
d ek rip tiran o n ek o lik o poruka, k oje su jo š b o lje osvijet­
lile japanske nam jere. Iz njih se m o g lo razabrati da im a­
ju pravo on i stručnjaci za Japan k oji kažu kako bi o b e ­
ćanje da će car ostati na prijestolju o tv o rilo put takvoj
kapitulaciji Japana koja bi u svakom dru gom p ogled u
b ila bezuvjetna. P o svoj p rilici u p ravo su p o d utjecajem
tih kriptoan alitičkih obavještenja Am erika, B ritanija i
S ovjetski Savez ublažili, od n osn o p refo rm u lira li svoj za­
htjev da Japan bezu vjetno kapitulira. U m jesto da se za­
h tijeva kapitulacija Japana kao tak vog (što bi d o v e lo u

294
pitanje opstanak Krune), zatraženo je da se predaju
sam o japanske oružane snage. V elika trojica u Potsda-
mu nadala su se da će rat dokrajčiti bez atom ske b o m ­
be, ali su čvrsto odlu čili da je u potrijebe ako to bude
prijeko potrebno, pa je u Potsdam skoj deklaraciji od
26. srpnja Japanu ponuđeno da bira izm eđu »bezu vjet­
ne kapitulacije oružanih snaga« i »b rzo g i potpunog
uništenja«. N e m ogavši prihvatiti prvu alternativu, je r
se njom e nije izričito ob ećavalo da će Kruna biti pošte­
đena, Japan je izabrao drugu alternativu.
K o b n i bljesak atom ske b om be najprije se raširio nad
H irošim om . Analitičari radio-prom eta Tokum u Hana,
koji su prije toga naučili kako da predskazuju napade
»le te ć ih tvrđ ava« što su polijetale s Tiniana, sada su
unijeli u svoje knjige specijalni signal što g a je em itirao
onaj sám b om b ard er koji je uništio Hirošim u. Tri dana
poslije propasti H iro šim e opet su ga uhvatili. Japan u
to vrijem e više nije im a o avione koje bi trebalo alarm i­
rati. Analitičari doduše nisu m ogli znati da je cilj napa­
da u pravo Nagasaki, ali su d o b ro znali šta predskazuje
taj zlok ob n i signal. D ok su ga m ahinalno unosili u svoje
knjige, grcali su od plača.
A m erik an ci su se služili M A G IC -om i poslije službene
obustave neprijateljstava. Pretpostavljajući da će japan­
ske snage u K o re ji pružiti sam oubilački otpor, onakav
kakav su p rije toga pružili neki otočn i garnizoni, A m e­
rikanci su planirali da taj polu otok zaposjednu tek 23.
rujna, i to tako da u potrijebe jedan kom pletn i arm ijski
korpus, ali su onda d ek rip teri pročitali n ek olik o poru ­
ka tam ošnjega japanskog kom andanta, u kojim a je on
o d vlastite .vlade zahtijevao neka poradi na tom e da
am erička vojska što prije stigne u K oreju . K a k o je iz
toga jasno p roizlazilo da japanskog otp ora neće biti,
K o reju je zaposjeo jedan jed in i am erički puk već 3. ruj­
na — tri tjedna p rije planiranog datuma. Slične su o k o l­
nosti ubrzale kapitulaciju i razoružanje japanskih trupa
u K in i i M andžuriji, a i okupaciju samih japanskih m a­
tičnih otoka.

Sto se zapravo s k rip tologijom d o g o d ilo u drugom

svjetskom ratu?
D rugi svjetski rat nije unio u krip tologiju neku takvu
tem eljnu prom jenu kao nekad telegrafija, koja je re v o ­
lu cionarno izm ijenila strukturu kriptologije, ili kao ra­

295
 dio, k oji je kriptoanalizu uzdigao na rang značajnog fak­
tora svjetskih zbivanja. Zapravo je drugi svjetski rat
sam o proširio, ubrzao, intenzivirao o n o što je u kripto-
logiji postojalo. T o vrijed i i za dva najznačajnija nova
razvojna procesa što su se u k rip to lo giji od igrala u dru­
go m svjetskom ratu. Jedan je bio interni, i tu je proces
m ijen e b io tako snažan da je kvantiteta prešla u kvali­
tetu: riječ je o evolu ciji na polju kriptografskih op era ­
cija i kriptoanalitičkih postupaka. Drugi razvojni p ro ­
ces b io je ekstern og karaktera. R iječ je o podizanju
kriptoanalize s ranga jed n oga od m n ogih izvora vojnih
i diplom atskih obavještenja na rang gla vn o g izvora tak­
vih obavještenja.
R azum ije se da je sve to p roizišlo iz silno povećan e
u p otreb e radija. BlitTkrieg se nije m o ga o ni zam isliti bez
najuže suradnje tenkovskih udarnih kolona, avijacije
koja im je pružala podršku, i pješadije koja je zatim
kon solid irala prodore. G lobalnost sukoba zahtijevala je
da i kom u nikacije budu globalne. K r o z stotine kanala
kuljala je dotad neviđena količin a poruka. Da b i se s
tim silnim rad io-p rom etom nekako izlazilo na kraj, m o ­
rale su biti stvoren e go lem e službe.
U p rv o m svjetskom ratu am erička kopnena vojska i
ratna m orn arica zapošljavale su u k rip to lo giji o tp rilik e
400 ljudi (ne računajući šifrante), ili je d n o g čovjek a na
svakih 10.000 vojnika pod oružjem . U dru gom svjet­
skom ratu ra d ilo je u k rip tologiji 16.000 ljudi (40 puta
više) — p o jedan na svakih 800 vojn ika p o d oružjem . U
p rvo m svjetskom ratu šaka o ficira i vojn ika u Sekciji za
izradu k od ova (Code C om pilation S ection ) bila je sasvim
d ovoljn a za izradu svih k od ova A m eričk o ga ekspedicio-
n og korpusa; u dru gom svjetskom ratu stotine vojnika
u A rlin gton H allu nisu radile ništa dru go n ego crtale
obrasce ključeva za tisuće šifarskih aparatura M-209 ši­
rom svijeta, p o svim bojištim a, je r je svaka od tih apa­
ratura gutala svakih osam sati p o jed an n ovi ključ. (Na-
kraju je jed an lingvist konstruirao m ehanizam k oji je to
ra d io autom atski.) G odin e 1918. b ilo je d o v o ljn o neko­
lik o vojn ik a za transport i d op rem u kodn ih knjiga za
sve am eričk e kom ande u E vropi; go d in e 1942. jed an od
ozbiljn ih logističk ih p ro b lem a Japana bila je distribu ci­
ja n ovih kodn ih knjiga jed in ica m a raspršenim na g o le ­
m o m području. O koln ost da taj posao nisu uspjeli ob a­
viti prije M id w a ya i katastrofalne p osljed ice k oje su iz

296
 toga p roizišle jasno su pokazale da su k o d o vi postali te­
ret koji je bitno važan kao m unicija ili provijant. P o m o ­
ću šifara i k o d o va p rik riva o se sadržaj čak i m anje važ­
nih poru ka — m eteorološk ih , poruka radiolokatorskih
službi, poruka iz aviona i za avione, poruka trgovačkih
brodova. M reže prislušnih stanica p rek rile su čitav svi­
jet. Svakakvi ogran ci i od jeljci nicali su kao gljive p osli­
je kiše, je r je treb a lo obavljati p oslove dotad nepoznate
kriptologiji. A m eričk i Signal Security Service osnovao je,
na prim jer, specijalnu sekciju koja je im ala jed in i zada­
tak da raspačava dekriptate; osnovana je i specijalna
sekcija za usavršavanje kriptografskih aparatura. U
svim tim službam a b ilo je glavešina, visokih oficira, na
svakom koraku. N eprestan o su se organ izirale prave
kam panje za vrb ovan je n o v o g osoblja. P ojavile su se sve
on e o p rem e i p rib o ri koji su obilježje velik e organiza­
cije. K rip to lo g ija je postala big businnes — velik i posao.
Isto d o b n o je d ovršila priie započetu evolu ciju na dva
ključna podru čja — k riptografske o p era tive i kriptoana-
litičkih tehnika. N a završetku prvoga svjetskog rata ta
su podru čja bila ja k o nesavršena, n ed ovoljn o razvijena
za n ove potrebe. R u čn o šifriranje je d v a je izlazilo na
kraj s tadašnjom k o ličin o m poruka, p rem d a su k od ovi
om o gu ćili u vođ en je p rim itivn e m ehanizacije. Analiza
frek ven cije je d v a je svladala njem ački k od A D FG V X ,
iako je bila u rukam a gen ijaln og m ajstora kakav je b io
Painvin. D vadesetih godin a p ojavila su se oru đa i ideje
koji su b ili nasušno p otrebn i ako se htjelo isplivati iz te
situacije. N a podru čju k rip tografije V em a m , H eb em ,
Scherbius, D am m i H agelin konstruirali su u p otreb ljive
šifarske aparature — pouzdane, prenosive, d o vo ljn o čvr­
ste, sposobne da sam e kucaju ili tipkaju, i m n oge su ih
države p o čele postu pno u vo d iti u upotrebu odbacujući
dotadašnje m etode, zasnovane na baratanju »o lo v k o m
i p a p iro m «. U kriptoan alizi Friedm an je načinio p io n ir­
ski p ro d o r unijevši u nju statističke m etode. H ill je
o tv o rio put k n ep regled n im m atem atičkim h orizon ti­
ma. K rip to a n a litičk e agen cije p o čele su upošljavati kao
d ek rip tere m atem atičare (Kunze, K ullback, Sinkov);
ujedno su nabavile tabu latore koji su preuzeli kalkula­
cije. M atem atika je stvorila n ove analitičke tehnike, iz­
van redn e točn osti i g o le m o g potencijala. T i trendovi,
koji su u pravo 1939. pokrenuti, silno su se ubrzali u
ratu i dosegli vrhunac jo š p rije 1945. T a j e evolu cija sa­

297
svim izm ijen ila i kriptografiju i kriptoanalizu, i dala im
ona ob ilježja koja im aju danas. Drugi svjetski rat m eha­
nizirao je kriptografiju i »m a tem a tizira o « kriptoanalizu.
Ta evolu cija tvari od k oje je sazdana k rip tologija b i­
jaše praćena silnim povećan jem njezinih učinaka. K rip-
toanaliza je u prvom svjetskom ratu od igrala ključnu
ulogu sam o u jed n o m događaju s velik im posljedicam a
— u procesu a m eričk og stupanja u rat nakon ob javljiva­
nja Z im m erm an n ova telegram a; u d ru gom svjetskom
ratu kriptoanaliza je p rip om ogla da se d o g o d e najm a­
nje četiri kritički važna događaja: am eričk a pobjeda
kod M idw aya, pogibija Jamamota, brzo presijecanje li­
nija opskrbe koje su b ile žila-kucavica Japana, poraz
njem ačkih podm orn ica. K rip toan a liza u to m e nije bila
sporedan n ego vitaln o važan čim benik.
Z apravo se m ože reći: što se neki događaji zbivaju na
višoj vojn o-političkoj razini, to je važnija u loga kriptoa-
nalize u njima. N a sam om bojištu kriptoanaliza vjerojat­
no nije ništa vrednija n ego preslušavanje ratnih zarob­
ljenika i izviđanje iz zraka. A li ništa se s njom ne m ože
u sporediti kad treba prozreti strategijske plan ove najvi­
ših neprijateljskih kom andi ili osn ovn e sm jerove d ip lo ­
m atske p o litik e n eke zem lje. Špijunu pon ekad p ođ e za
ru kom da se d om ogn e zlatnog zrna, ali on ne m ože p re ­
raditi takvu k oličin u zlatne rude kao kriptoanalitičar,
niti m ože oček iva ti da će mu se tako vjerovati. N a svoj
način to potvrđu ju poh vale što su ih kriptoanalizi dala
d vojica visokih funkcionara n jem ačke špijunaže: W a l­
ter S chellenberg, kad je o tv o re n o priznao da je p o m o ć
koju su m u pružili šefovi radio-prislušne službe »u čin i­
la ostvarivim najveći d io uspjeha« što ih je postigla nje­
m ačka obavještajna služba, i W ilh e lm H öttl, kad se p o ­
h valio da su mu n jegovi d ek rip teri M ađ ari »p ru žili naj­
m anje sto uspjeha kakve m alokad ostvaru je obavještaj­
na služba ako se služi uobičajenim m eto d a m a «. G en e­
ral Am e, še f talijanskog Servizio In jo rm a z io n i M ilitari,
n aveo je tri sasvim specifična razloga zb og k ojih šefovi
obavještajnih službi v o le kriptoanalizu: on a je u pravilu
najjeftiniji, najsvježiji i najtočniji izv o r obavještenja.
Poslije završetka dru goga svjetskog rata jed a n je viso ­
ki am eričk i funkcionar, čovjek d o b ro obaviješten o rat-
n od op sk oj vrijedn osti razbijanja k odova, izjavio da je
o n o skratilo rat za godin u dana. M o žd a je to i od više
suzdržljiva procjena. D a su, uzm im o, Japanci p o b ijed ili

298
kod M idw aya, A m erik an cim a bi trebalo najm anje g o d i­
nu dana da se op orave. K ad su vice-adm irala W altera
S. Andersona, bivšeg načelnika obavještajne službe
am eričk e ratne m ornarice, upitali što m isli o vrijed n os­
ti razbijanja k o d o v a u dru gom svjetskom ratu, usklik­
nuo je: »O n o je d o b ilo rat!« Ta je tvrdnja svakako p re ­
tjerana, ali ipak v rlo značajna. Pism o generala Marshal-
la upućeno Thom asu D ew eyju zapravo potvrđu je on o
što je rekao Anderson, a M arshall je sigurno znao što
govori. Ta nova važnost k rip to lo gije bila je upravo je d ­
na o d novina d ru goga svjetskog rata. G od in e 1919. za­
c ijelo nitko ne bi m o ga o reći on o što je kongresm en
C larence H an cock izjavio potkraj 1945. g o v o re ć i u K o n ­
gresu: »Ja čvrsto vjeru jem da su naši k rip tolozi . . . za­
služni za uspješno i brzo okon čan je rata barem o n o lik o
k olik o b ilo koja druga grupa ljudi.«
Ukratko: u d ru gom svjetskom ratu k rip tologija je za
državu postala najvažniji izvo r tajnih obavještenja.

299
 18

PyCCKA.il KPHnTOJIOrHJI

P rem d a se u Rusiji tajno p ism o pojavljuje već u ru­

k op isim a iz X I I i X I I I stoljeća, kao jedn ostavn a slovna
supstitucija, slična on oj kakvu u to vrijem e nalazim o u
Francuskoj i N jem ačkoj, čini se da je p olitička kripto-
grafija d ospjela u Rusiju tek p ošto je Petar V e lik i p o čeo
p ro v o d iti politiku »p ozapadn jačivan ja«.
N ajn eposredn ija svjedočanstva izvan ruskih nacional­
nih arhiva m o žem o naći u arhivam a en gleskog Decyp-
h erin g Brancha. Prvi engleski dekriptat nekoga ruskog
krip togram a datiran je 1719. go d in e — a to je bila 37. g o ­
dina P etro ve vladavine. T o se m o g lo i očekivati. Petra
V e lik o g odu ševljavale su sve tehničke novosti i vještine;
on ih nije sam o proučavao, n ego se i sam laćao njihovih
alata. M ožd a je o k o d o v im a i šifram a čuo p rilik o m svo­
jih posjeta N izozem sk oj i Engleskoj 1697. i 1698, i, kas­
nije, p rilik o m posjeta Parizu 1717. godine. T o je b ilo
d ob a u k ojem su se tada jo š m lade evrop sk e nacije, tek
u form iranju, služile n om en k latorsk im sistem im a — i
d ob a kad su krip toan alitičari b ili plaćani da te sistem e
razbijaju. A k o nije baš sam P eta r u veo kriptografiju u
Rusiju, m ožd a su njezino sjem e tam o posijali stranci
k oje je on d o v e o da bi m u p o m o g li u ostvarivanju re­
fo rm e državne uprave za p očete 1712. N o va državna
struktura Rusije stvorena je tada p o uzoru na švedski
m odel, a to znači da je m ožd a b io osnovan i poseban
ured za šifre. N a takvu nas pretpostavku n avodi to što

301
je Švedska u to vrijem e im ala iza sebe više o d sto i p e ­
deset godin a kriptografske prakse — pa se, na prim jer,
go d in e 1700. služila jed n im jed n o d jeln im k o d o m koji je
im a o g o to v o 4000 kodnih grupa (natuknica). Z b o g toga
je m oguće, i sasvim vjerojatno, da je tajno pism o b ilo
m eđu korisnim n ovotarijam a koje je Petar p rih vatio u
skladu s p rogra m om pretvaranja Rusije iz polubarbar-
ske zem lje, kakva je bila za vladavin e Ivana G roznog, u
m o d e m u državu.
P rve šifre kojim a su se služili P etro vi am basadori u
Lon d on u bijahu p rim itivn e kao što je u to vrijem e bila
i sama Rusija. Nisu b ile ništa sigurnije n ego p rve šifre
što ih u vodi b ilo koja zemlja. R iječ je o n ajobičn ijim
m on oalfabetskim supstitucijama. S lova o tv o re n o g tek­
sta zam jenjivali su tajni znakovi (s im b o li) k oji en gles­
k om oku vjerojatn o nisu b ili ništa m anje čudni n ego
slova ruske ćirilice. Taj se sistem p rim jen jivao najm anje
od 1728. godine. Za vladavin e P etro ve nasljednice, nje­
g o v e energičn e k ćerke Jelisavete Petrovne, ruska je
k riptografija »p re k o n o ć i« p rocva la i dostigla stupanj
zrelosti najboljih tadašnjih evrop sk ih kriptografija. G o ­
d in e 1754. ruski se am basador u E ngleskoj služio dvo-
d jeln im n om en klatorskim sistem om s 3500 elem en ata
(natuknica) i s h om ofon im a. P oru ke su pisane na fran ­
cuskom , koji je tada b io ne sam o jed in i diplom atski je ­
zik n ego i je d in i jezik kojim se g o v o rilo na većin i e v ­
ropskih dvorova, a nigdje tako revn o kao na ruskom
dvoru. (Šveđani su ta k ođ er u p otrebljavali k o d o v e na
francuskom jeziku.) U kratkim vrem en sk im in tervalim a
pojavljivali su se novi d vod jeln i n om enklatori: jed a n s
900 elem enata, koji je uveden u u p otrebu 1755, i drugi
s 1000 elem enata, koji se p o č e o u p otrebljavati 1761.
N ared n e godine, 1762, došla je na carsko p rijestolje
K atarin a II (koja će Rusiju učiniti najjačom silom na ev­
rop sk om kontinentu i ući u p ovijest kao K atarina V e ­
lika). Šest godin a poslije toga tvorci k o d o va u Petro-
gradu eksperim entiraju s je d n im d vo d jeln im n o m en ­
klatorskim sistem om koji im a 1500 elem en ata na rus­
kom , ali se od 1780. vraćaju na francuski jezik. U pravo
je na je d n o m »ra d n o m listu« toga k od a neki engleski
d ek rip ter napisao napom enu: »R e č e n ic e započinju i za­
vršavaju s m n o go nula«, što m o že m o shvatiti kao struč-
njački, autoritativan k o m p lim en t vještini ruskih kripto-

302
 1 1 ç r £ ■ g . j -
G ) ■ A. v- o . ^ "*- ~ f

ç m i X. 4 L-Æ it^
^ ____J _ _ J j _____ » » ■_ ~ 7 . V ~ > .

X - ^ £ '■£._/■■
~f f f 1 * < »• JC

/ / y c n tL tt -£ *t Îc -m (J^rrrÎ tttL// i> r

»*««< //'. ,1 ^ / •

Faksimil ruskog monoalfabetskog ključa. Razbili su ga dekripteri en­

gleskog Decyphering Brancha 1728.

loga. G od in e 1784. Rusi su pokušali nešto novo: neku

vrstu »d o b r o v o ljn o g « prešifriranja (»d o b r o v o ljn o g « u
smislu da je šifrant m oga o slob od n o odlučivati hoće li
p rešifrirati ili ne); p o tom sistemu šifrer je m ogao po
vlastitoj želji zam ijeniti p očetn e b rojk e neke kodn e gru­
pe (1, 2, 3 ili 4) brojkam a 6, 7, 8 od n osn o 9 — ili ih os­
taviti n eprom ijen jen e. T a k o se npr. kod za francusku ri­
je č que m o ga o p rešifrirati ili kao 3126 ili kao 8126. M o ž ­
da je p osrijed i bila sam o neka vrsta štednje, je r je iona­
ko n om en k la tor koji se tako p rešifrirao b io jednodje-
lan; ako ih je doista na to potaknula štednja ruski su
k rip to lo zi brzo shvatili da je to lažna štednja. Taj sistem
n aprosto nije b io d o v o ljn o siguran, i Rusi su ga već na­
redn e go d in e od b a cili i zam ijen ili n ovim d vod jeln im
n om en k latorsk im sistem om .

303
 ? /Â
---------- -fT
s* 7 * Jv* . /s r * , r s,- ,/ r ?>
_ _ «# '
■*-- jÇ* ç .^ c r s ....
'\ 2 f.
L - '. r .- -v * — ^
,^ Ju2> . S2+*.

p z ï ^ s ï 's '-*-*- ^ '^ .V / i f t -?.T ■ .ss z f- ''* * 4 -

Faksimil dijela engleske dekriptaže jedne ruske poruke kodirane pu­

nim nomenklatorom (18. st.)

M o žd a su te godišn je zam jene b ile ipak sam o rutin­

ske. T ak o su Rusi 1798. i 1799. u p otrebljavati dva razli­
čita izdanja je d n o g chiffre général (šifra za opću u p otre­
bu) na francuskom ; ali 1798. služili su se osim toga i
je d n im chiffre général na ru skom — što znači da rusko
M in istarstvo vanjskih p oslova nije ni najm anje štedjelo
kad je bila u pitanju kriptografija. Pon ekad su se no-
m en k latori zam jenjivali i p rije isteka rok a od je d n e g o ­
dine, a k o bi se posum njalo da su kom p rom itiran i. N a
dan 22. siječnja 1800. m inistar vanjskih poslova, g r o f Ni-
kita P etro vič Panjin, n aredio je ruskom am basadoru u
B erlin u da odm ah prestane u p otrebljavati chiffre géné­
ral iz 1799. godine; pojavila se sumnja da je neprijatelj
za p lijen io tu šifru s prtljagom nekoga ruskog generala
za vrije m e francuskih revolu cion arn ih ratova. M ožd a je
slična sumnja potaknula rusko M inistarstvo vanjskih
p o slo va da svojim am basadorim a u M adridu i Lisabo-
nu naredi napuštanje jed n o g a koda je d v a deset m jeseci
nakon što je b io stavljen u opticaj.
Rusi su pokazivali velik u budnost i o p re z u kripto-
grafiji. Panjin u p ozorava am basadora u B erlinu: »S v o je
p o v je rljiv e izvještaje m orate uvijek šifrirati nekim od
n o vih klju čeva čak ako ih bu dete slali p o kuriru.« K a o
dodatn u m jeru op reza Panjin je m n o go p rim jen jivao
n evid ljivu tintu, je r je to im a lo niz prednosti: ako je net­
ko, uzm im o, pokušao p ročitati n evid ljivi tekst, to se na­
ra vn o od m ah vid jelo. D ru gom zg o d o m Panjin je napi­
sao b erlin sk om am basadoru: »B u d u ći da nem am pri
ruci sim patetičnu tintu k o jo m se o b ičn o služim, p rilo ­
žen o p o v je rljiv o pism o napisao sam p om oću lim u n o­
v o g soka. T o znači da ga ne sm ijete u ron iti u aqua for-

304
 tis* n ego ga m o ra te ugrijati.« Sva ta za tadašnja m jerila
velik a rafiniranost pokazuje da su ruski carski kripto-
lo zi otk riva li n ove postupke na jed in i m ogu ći način —
kriptoanalizom .
M eđu zapadnjačkim novotarijam a, koje su b ile u veze­
ne u novu Rusiju, jed n a od izuzetno vrijedn ih b ili su
crni kabineti. S ličn o crn im kabinetim a Engleske, Fran­
cuske i Austrije, ruski su bili o b ičn o sm ješteni u poštan­
skim uredim a, a u njim a je radila tušta i trna stručnjaka
za otvaran je pisama, falsifikatora pečata, p revod ilaca i
dekriptera. O čito je da su barem neki b ili N ijem ci, vje­
roja tn o p o to m c i N ijem a ca k oje je b io u zeo u službu još
Petar V elik i. Oni, dakle, i njihovi p o to m ci držali su na
to m podru čju m o n o p o l tijek om n ek olik o generacija.
Sasvim je sigurno da su ruski crni kabineti d jelovali
već u vrijem e vladavin e P etro ve kćerk e Jelisavete Pe-
trovne. Francuski am basador m arkiz d e la C hetardie
d o b ro je znao da Rusi otvaraju njegovu poštu, ali su sve
n jegove p oru k e b ile šifrirane, a on se prem a tom e d r­
žao isto on ak o kao i m n ogi d ip lom ati kasnije —vjerova o
je da su sigurne, je r su Rusi »p re g lu p i« da bi m o g li raz­
biti šifru k o jo m su šifrirane. M ožd a je im ao p ravo ako
je tako m islio o Rusim a, ali je n ezgoda b ila u tom e da
su n jegove p oru ke d ola zile u ruke tro jice njem ačkih
dekriptera, k oji su ih čitali kao od šale. M ožd a to n e bi
b ilo im a lo n ikakve n ezgodn e posljed ice da C hetardie
nije u čin io ozbiljn u pogrešku pišući kući o carici izu­
zetn o nekavalirski, tvrd eći da se »sva odala razvratu«
(što je b ilo to č n o ) i da je »friv o ln a i raskalašena žena«.
D ekriptati in tercepata završili su, naravno, u rukam a
m aršala d vo ra g ro fa A lekseja Bestuževa-Rjum ina, koji
je je d v a d o ček a o priliku da se osveti Chetardieju, je r
m u se ovaj b io g rd n o za m jerio kad je p ro tiv njega splet-
kario zb o g n jegovih an glofilskih sklonosti. Bestužev-
-Rjum in pokazao je te dek rip tate carici, ali je on a tako
v o lje la Francuze da naprosto nije htjela vjerova ti u nji­
h ovu autentičnost sve d ok naredna pošiljka nije dekrip-
tirana p red njezinim očim a. Sutradan, 27. lipnja 1744,
C hetardie je d o b io notu u k ojoj m u je n aređen o da u
roku o d 24 sata napusti ruski teritorij. K a d je pokušao
protestirati, jed a n m u je Rus p o č e o čitati n jegove p oru ­

* Aqua fortis (»jaka voda«) — dušična kiselina. — Prev.-

20 — S if ra n ti p r o tiv Š p iju n a III 305

ke. »T o će b iti d o vo ljn o !« rek ao je C hetardie i n ared io
slugam a da ga spakuju.
N a prijelazu iz X V I I I u X I X stoljeće ruska vanjska
p olitik a jo š se oslanjala na obavještenja d o k ojih se d o ­
lazilo kriptoan alizom . M inistar vanjskih p oslova Panjin
pisao je 26. ožujka 1800. ruskom am basadoru u Berlin:
»Im a m o šifre kojim a se šifrira prepiska [pru skog] kralja
s n jegovim ovdašn jim otp ravn ik om poslova. A k o vam
se učini da je [pruski m inistar vanjskih p oslova g r o f
Christian von ] Haugvvitz neiskren u vezi s b ilo čim e, d o ­
voljn o je da ga nekako, p od kak vom zgo d n o m izlikom ,
natjerate da o to m e piše svom e ovdašn jem otpravniku
poslova. Ja ću vas obavijestiti o sadržaju n jego ve p oru ­
ke ili poru k e n jegova kralja, čim ih d ek rip tira m o.«
Dvanaest god in a kasnije ruska je kriptoan aliza svira­
la obbligato u veleb n oj sim fon iji ruske zim e u kojoj je
dotad n ep o b jed ivi N a p o leo n p retrp io svoj p rvi poraz.
Ia k o je N a p o leo n b io vojn i genij, i p rem d a nije b io tako
strašna k rip tološk a bena kao što ga m n ogi prikazuju,
on sigurno nije p otpu n o shvaćao važnost doista o tp o r­
ne k riptografije. U g o to v o svim svojim vojnam a N a p o ­
leon se oslanjao na jedan jedini, uvijek isti i lako ije š iv i
sistem, a tako je postupio i u Rusiji. (T o je b io N ap oleo-
n ov petit chiffre, n om en k la tor o d o k o 200 kodn ih gru ­
pa.) Cak da nije b ilo nezgodne navade N a p o leo n o vih
gen erala da svoje p oru ke šifriraju sam o djelom ičn o, os­
tavljajući ostalo en clair, n jegove bi k rip togra m e n em i­
lice razbijali ruski dekripteri. N e zna se k o lik o su ti
dekriptati p o m o g li Rusim a da na kraju krajeva p o b ije­
d e N apoleon a, ali da su im u to m e sigurno p o m o g li
svjed oči to što ih je spom en u o sam ca r Aleksandar I,
p ob jed n ik nad N a p oleon om , dok se je d n o m prisjećao
rata 1812. N a banketu, što ga je p rire d io francuskim
m aršalim a u Parizu, A leksandar je uzgred napom en u o
da je čitao francuske vojn e poruke. M aršal M acdonald,
koji je u ratu su djelovao kao zap ovjed n ik je d n o g fran ­
cu skog korpusa, sjetio se u to m času da je jed an od
francuskih gen erala dezertirao, pa je o d g o v o rio A le k ­
sandru: » N e iznenađuje m e da je vaše veličan stvo de-
k rip tira lo te poruke: n etko vam je d ao n jih ov ključ.«
A leksan dar je to zanijekao. »S a v se u o zb iljio «, p ričao je
poslije M acdonald, »sta vio jedn u ruku na srce, a drugu
d igao kao da se zaklinje. ’D ajem vam časnu riječ da to
nije b ilo tako!’ rek ao je .« A leksan drovi d ek rip teri bi si-

306
g u m o blistali o d ponosa da su čuli kako car energičn o
brani njihovu profesion aln u čast.

U X I X stoljeću ruska je kriptoanaliza bila je d n o od

glavnih oruđa carskog despotizm a. U to vrijem e razni
lib era ln i p ok reti postajali su sve neposlušniji i sve radi­
kalniji. Ohrana, zloglasna carska tajna političk a policija,
b o rila se p ro tiv toga na razne načine. Jedan je b io ne­
prestana k on trola nad djelatnošću liberalnih i nepos­
lušnih elem enata, a jedan od načina kojim a se ta kon ­
trola postizala sastojao se u tom e da su crni kabineti či­
tali pism a i telegram e »su m njivaca« — zajedno s g o to v o
svom poštom s in ozem stvom i nasumce izabranom k o­
ličin o m d om a će pošte.
Stalni crni kabineti postojali su i radili u Petrogradu,
M oskvi, Varšavi, Odesi, Kijevu, H arkovu, Rigi, Vilni,
T om sku i Tbilisiju; p rivrem en i su osnivani po p otreb i
b ilo gdje. V ećin a stručnjaka b ili su stranci, iako doduše
ruski državljani; p riličn o velik postotak bijahu N ijem ci,
koji su g o v o rili ruski s tvrdim njem ačkim naglaskom,
vjerojatn o zb o g toga što se, radi konspiracije, nisu dru ­
žili sa svojim ruskim susjedima. Prem da su se uglav­
n om otvarala i čitala sam o pism a osob a na »c rn im lis­
tam a« policije, ti su stručnjaci d o b ili tako izoštren
»n ju h « za najsitnije nijanse tajnog dopisivanja, da su
m o g li »nanju šiti« sum njivo pism o sam o po kakvoj na­
o k o bezazlenoj m rlji na om otnici, ili tako što bi opazili
kakvu sum njivu crtu ispod im ena prim aoca ili kakav
n eobičan način pisanja adrese. Pism a su se o b ičn o o tv a ­
rala p om oću p are ili zavlačenjem vruće žice ili oštrice
ispod voštan og pečata, ali je jedan n aročito revn i čin o v­
nik, K a rl Zievert, šef k ijevskoga crn og kabineta (k oji je
p oslije osuđen kao austrijski špijun), izu m io napravu za
p otajn o otvaranje pisama, koja nije ostavljala nikakve
sum njive brazde ili osm uđena mjesta. T o je bila običn a
p o litiran a elastična d rven a šipka, dugačka i d eb ela kao
igla za pletenje, a pri vrhu raspolovljen a kao rašlje. Z ie­
vert bi je ugurao u om otn icu kroz m ali o tv o r u jed n o m
kutu (o tv o r se kasnije m oga o lako i n ep rim jetn o zalije­
piti), uhvatio bi pism o on im rašljama, o m o ta o ga o k o
šipke i jed n ostavn o izvukao k ro z onu m alu rupu. Posli­
je bi ga isto tako ugurao natrag u om otnicu.
Za službena »nju škala« po tuđoj k orespon den ciji šif­
re nisu b ile g o to v o nikakav problem . Crni kabineti slali

307
su interceptirana pism a Ohrarii, gdje bi ih doh vatili
d ekripteri. Jedan od njih, Zibin, im ao je u pravo nevje­
rojatnu m o ć dekriptiranja. B ivši šef O hrane u M osk vi P.
Zavarzin ostavio nam je n jegov v rlo živ opis. Zibinu je
b ilo o k o četrdeset godina. B io je visok, kao prut mršav,
cm om an jast čovjek duge kose s razdjeljkom , živahnih,
p ro d o rn ih inteligentnih očiju. »B io je fanatik, da ne ka­
žem m anijak svoga posla«, piše Zavarzin.* »Jednostav­
nije šifre d ek rip tira o bi on ako na p rvi pogled, a k o m ­
p liciran ije su ga d o v o d ile u stanje nalik na trans iz k o­
je g a ne bi izlazio sve dok ne bi riješio p ro b lem .«
Jednog dana 1911. god in e Zavarzin je p o zva o Zibina
da riješi intercept, napisan n evid ljivom tin tom (što nije
b ilo važn o) i sastavljen isključivo od razlom aka, koji nit­
ko u m oskovskoj O hrani nije m ogao dekriptirati. (Iz
toga m o že m o zaključiti da su crni kabineti u O h ra n in im
p refektu ram a im ali ljude koji su znali rješavati je d n o ­
stavnije sistem e.) Zibin je n aredn og ju tra d o p u to va o iz
Petrograda. Ušavši u Zavarzinovu sobu sam o mu je
kim n u o gla vom i zatražio da mu se od m ah don ese o n o
pism o. Jedan Z avarzin ov čin ovn ik d o n io m u je prijepis
pisma, ali je on htio im ati original. R ek ao je: »Id e m na
poštu da ga uzm em !«, digao se i pošao p rem a vratim a,
ali su ga zaustavili i objasnili mu da je origin al već p o ­
slan na pravu adresu. Zibin je tada slegnuo ram en im a
i zatražio da m u nađu stol. Zavarzin m u je prepu stio
svoj stol. U brzo je Z ibin sav utonuo u rad, zapisujući
nešto, kao sumanut, p o n ekakvim ceduljam a što su se
g o m ila le ispred njega. K ad se Zavarzin poslije n ek og
vrem en a vratio da ga p o zo v e na večeru, m o ra o ga je tri­
put osloviti p rije n ego što ga je Zibin n apokon čuo, a za­
tim ga u p orn o nagovarati da o d e s njim na večeru. K ad
je Z ib in naposljetku pristao, otišli su u neki restoran i
sjeli za stol. N ep restan o kao u transu, Zibin je makinal-
n o ispraznio tanjur juhe, a zatim ga je ok ren u o i poku ­
šao p o njem u pisati; kada to, naravno, nije m ogao, je r
na glatkoj porculanskoj p o d lo zi nisu ostajali nikakvi
tragovi, nije se zbunio n ego je stao črčkati p o svojoj
m anšeti. O d jed n om je sk očio kao u boden i kriknuo:
»T iš je idjote, daljše bu djete!«

* Zavarzin je to napisao u svojim memoarima Uspomene šefa Oh­

rane, što ih je 1930. objavio u Parizu. - Autor.

308
 Tada se naglo sm irio, sjeo o p et za stol i navalio na ve­
čeru kao da se nije ništa d ogo d ilo . Izm eđu zalogaja, naj­
češće punih ustiju, objasn io je Zavarzinu da su mu kao
ključ za dek rip tiran je p oru k e poslužila ponavljanja ne­
kih slova. K lju č šifre bijaše on a ruska poslovica koju je
uzviknuo, a koja znači: »T k o polaganije ide, dalje stiže!«
K lju č je b io ispisan o k o m ito na tablici za šifriranje, a
svako n jego vo s lo vo za p očin jalo je p o jedan cezarski al­
fabet (na ruskom ), napisan vod oravn o. Svi reci b ili su
num erirani. R a zlom ci o d kojih se sastojao tekst krip-
togram a (šifrata) nastajali su tako da se kao brojn ik uzi­
m ao b roj retka na kojem u je b ilo slovo o tv o re n o g tek­
sta, a kao nazivnik je služila pozicija željen og slova u
tom retku. Zato je razlom ak 1/3 značio »p rv o s lo vo u
trećem retku «, a kako je taj redak, p o ključu, započi­
njao s T, 1/3 zn ačilo je ćiriličn o f. K a o p o d lo ga jed n o ga
od sistem a služila je slaba h om ofon ičn a šifra. O tvoren i
tekst (d ek rip tat) b io je poru ka da će biti poslano n ek o­
lik o kartonskih kutija, zacijelo s eksplozivom , u K ijev,
grad u koji je car im a o u skoro d oći u posjet. Zavarzin
je odm ah stavio p od p rism otru ljude na adresi na koju
je b ilo naslovljeno pism o i tako sp riječio njihovu na­
m jeru da dignu u zrak »B aću šk u « cara.
Z ibin m u je na toj v e č e ri rek ao da u čitavoj svojoj ka­
rijeri nije uspio riješiti sam o jedan jed in i kriptogram ,
nađen u pism u n ek og austrijskog špijuna. »Sam o, znate,
to se d o g o d ilo prije m n ogo, m n ogo god in a«, objasnio
je.
Posljedn ji šef O hrane Aleksej T. V asiljev ta k ođ er g o ­
v o ri u svojim m em o a rim a o Zibinu, ali m u ne spom inje
ime. Jednom zgodom , pri p rem etačin i u nekoj kući u
Sevastopolju, nađena je cedulja s nekakvim brojkam a;
V a siljev ju je dao Zibinu, koji je zatražio da se odm ah
telegra fira u S evastop olj i zatraži popis knjiga nađenih
u on oj kući. K a d ga je d ob io, brzo je riješio problem .
K lju č šifre tem eljio se na prim jerk u »D v o b o ja « A le k ­
sandra Kuprina, rom an a koji je sav ispunjen p rotestom
p ro tiv ruske vojn e kaste. Za taj d o b ro obavljen i posao
Zibin je nagrađen p o višico m i odlikovan jem . D ru gom
je d n o m zg o d o m d ek rip tira o je neku terorističku poru ­
ku čim m u je V a siljev rek a o k o lik o rubalja i kopejki
stoji k ilogram dinam ita!
N ajpopu larn ija šifra ruskog p o litič k o g »p o d ze m lja «
nastala je, kako se čini, u zatvorim a u k oje bi p rije ili

309
kasnije pao g o to v o svaki vođa otpora. K om u n iciran je
m eđu zatvorenicim a b ilo je najstrože zabranjeno, ali ča-
m eći godinam a u sam icam a nalik na grobnice, imajući
dakle na pretek vrem en a da na to misle, bili su d o v o lj­
no strpljivi, uporni i d ovitljivi da izigraju tam ničare. Iz­
m islili su i usavršili sistem kom uniciranja kucanjem po
zid ovim a svojih ćelija. B roj otkucaja označivao je retke
i stupce jednostavnih tablica tipa šahovske p loče (slič­
nih originalnoj P olib ijevoj tablici). T o su ob ičn o bile
tablice 6x6, im ale su dakle d ovoljn o polja da se na njih
sm jeste sva slova ćiriličn o g alfabeta, ali su se još češće
upotrebljavale tablice 5x6. U engleskom latiničnom al­
fabetu takva bi tablica m ogla izgledali ovako:

1 2 3 4 5

1 a b c d e
2 f g h ij k
3 1 m n o p
4 q r s t u
5 v w x y z

R iječ hello (zd ravo) šifrirala bi se kao 23 15 31 31 34.

Z atvorenici su brzo i lako naučili sve te b rojk e napa­
met, pa su m ogli »ra zgo va ra ti« brzinom od 10 d o 15 ri­
je č i u minuti. Taj je sistem vrijed io u svim naškim za­
tvorim a i kaznionicam a; njim e se nisu služili sam o p o ­
litički zatvorenici n ego i krim inalci.
Jedna od velikih prednosti toga sistem a sastojala se
u tom e što je om ogu ćivao kom uniciranje m n o g o b ro j­
nim sredstvima; za to bi poslužilo sve što se m o g lo v e ­
zati u čvorove, bušiti, po čem u se m o g lo kuckati, što je
m o g lo bljeskati. Poruke su se ponekad skrivale u tek­
stove n aok o bezazlenih pisama. B rojk e kojim a su se za­
m jenjivala šifarska slova na tablici m o g le su se, na p ri­
mjer, označivati tako da se željeni b roj slova napiše za­
je d n o u grupi; prekidi u brojenju označivali su se jed va
prim jetn im razm acim a m eđu slovim a, kakvi se ion ako
pojavljuju u pisanju. Razm aci izm eđu riječi iskorištavali
su se tako da bi posljednje slovo riječi završavalo ili p o ­
tezom pera prem a g o re (ako se brojen je im alo nastavi­
ti) ili potezom pera prem a d olje (ako se im alo prekinu­
ti). Taj dom išljat postupak, u kojem u značenje teksta
što služi za kam uflažu nem a nikakve veze sa značenjem

310
sk riven og teksta, pa se m ože stilizirati tako da se ne
»p re n a p re že « n jegov smisao, što je uvijek sumnjivo,
često se p rim jen jivao u tajnoj korespon den ciji izm eđu
zatvoren ik a i njihovih dru gova na slob od i — sve dok ga
ne bi »d o h v a tili« stručnjaci crnih kabineta.
Jedna v rlo popularna šifra, što se tem eljila na siste­
m u šahovske ploče, d o b ila je im e po nihilistima, anar­
hističkim p rotivn icim a carizma, sigurno zato što su je
oni izm islili. N ih ilistički sistem šifriranja pretvara i o t­
vo ren i tekst i ključnu riječ, koja se n ep rek id n o pon a­
vlja, u num eričku form u posred stvom šahovske ploče,
a zatim te b ro je v e zbraja i tako d ob iva slova šifrata. Uz­
m im o, sam o p rim jera radi, da su nihilisti kom u nicirali
na engleskom , da ključna riječ glasi A R IS E (Ustanim o),
i da je njezin n u m erički ekvivalen t 11 42 24 43 15. U
tom bi slučaju otvo ren i tekst B om b W in ter Palace (Sta­
v im o b om b u u Zim ski dvorac — D ign im o u zrak Zim ski
d v o ra c ) bio o va k o šifriran:
o t v o r e n i te k s t b o m b w i n t e r p a 1 a c e
n u m e r ič k a v a r ija n ta ]2 34 32 12 52 24 33 44 15 42 35 11 31 11 13 15
o t i 'o r e n o g te k s ta
k lju č 1 1 42 24 43 15 11 42 24 43 15 1142 24 43 15 11

iifrut 23 76 56 55 67 35 75 68 58 57 46 53 55 54 28 26

U to m se sistem u tu i tam o pojavljuju troznamenkas-

te grupe, na p rim jer 55+54=109. Zapravo je ta šifra bila
sam o m o d ificira n i ob lik n u m eričk og vigen ereo vsk o g
sistem a s n ekim m anam a koje su olakšavale njezinu
dekriptažu. Pa ipak, ona je godin am a služila kao glavni
o b lik tajnog kom uniciranja m eđu ruskim ilegalcim a.

S am o je jo š je d n o rusko državn o nadleštvo n jegovalo

k rip to lo g iju tako kao Ohrana: M inistarstvo vanjskih p o ­
slova. O no je im a lo šest—sedam kodova, svaki sa sam o
o k o 1000 elem enata, s tim da su se najvažniji k o d o v i jo š
i p rešifrirali p om oću tablice s 30 n u m eričkih alfabeta.
K lju č e v i su se m ijenjali svaki dan; osim toga, navodn o
su se p ra vile h otim ičn e »g re š k e « da bi se »za m u tile«
statistike neprijateljskih dekriptera; razum ije se da su
te h otim ičn e greške dešifran ti m orali pronaći i odstra­
niti a k o su željeli p ročitati k rip togram e svojih kolega.
Lu kavi su se Rusi služili i je d n im k o d o m za koji su znali
da su ga razbili d ek rip teri drugih zem alja; tako bi p ro ­
tivn ik »b la že n o « d ek rip tira o te krip togram e i ostavljao

311
Bitka kod Tannenberga, od 25-30. augusta 1914.
na m iru važne kodove. Najm anje je d n o razbijanje rus­
k o g d ip lom a tsk og koda postignuto je na klasičan način
koji se sastojao u tom e što su d ek rip teri točn o d oku čili
da je grupa na završetku jed n e p oru k e značila točku.
N aslijedivši p o svoj p rilici dekriptersku službu koja je
čitala diplom atske poru k e u d ob a vlad avin e Jelisavete
P etrovn e i K atarin e V elike, rusko M inistarstvo vanjskih
p oslova in tercep tiralo je i čitalo šifrirane i kod iran e p o ­
ruke i prijatelja i neprijatelja; u drugu kategoriju spada­
le su p oru k e d ip lom ata Turske i Austro-Ugarske, u pr­
voj su kategoriji b ile engleske i francuske poruke, d o k
se Švedska, kao neutralna zem lja, nalazila »n i tu ni
ta m o«. Pred sam početak p rvo ga svjetskog rata d ek rip ­
tersku službu M inistarstva vanjskih p oslova reorgan izi­
rao je i u čin io efikasnijom A leksan dar A. Savinski, šef
kabineta m inistarstva od 1901. d o 1910. D ek rip teri su
tada potčin jen i izravn o ministru, u ved en i su n o vi k o d o ­
vi i d on ijeti su strogi propisi o n jih ovoj prim jeni.
M in istarstvo rata im alo je najbolje nam jere, aili su
on e zb o g nekih vanjskih ok oln osti p ropale. G od in e
1910. d o p u to va o je u Rusiju iz Francuske m ajor C artier
radi d o g o v o ra o kom unikacijskim i k rip tografsk im v e ­
zam a s Rusijom . N ared n e go d in e došao je op et i d o n io
jed n u supertajnu kodnu knjigu, zajedno s tablicam a za
prešifriranje, koju je u sam o osam p rim jeraka bila
štam pala kartografska služba francuske vojske. Č etiri
su p rim jerk a ostala u Parizu, za francusko M inistarstvo
rata (k op n en e vo jsk e) i M inistarstvo m orn arice; ostala
četiri prim jerk a (za adekvatna ruska nadleštva) C artier
je p rok riju m ča rio p rek o gran ice u svom e k ovčegu p o­
m iješavši ih s h rp om rom an a i rusko-francuskim rječ­
nicim a. Ali, uskoro poslije toga saznao je da je p refriga ­
ni Tatarin, o fic ir kojem u je b io p red a o d vije knjige za
M in istarstvo rata, p ro d a o jed n u — N ijem cim a.
Taj slučaj b io je tipičan za atm osferu k oru p cije koja
je p rije p rvo ga svjetskog rata p rožim ala čitav ruski v o j­
ni sustav, o d vrh a d o dna. Ljubavnik m lad e žen e posta­
rijeg m inistra rata često je večera o s n jem ačkim Kaise-
rom i im a o je pet njem ačkih od lik o va n ja p rem d a je b io
Rus; ne baš n ep rirod n a sum nja da je njem ački špijun
poslije je potvrđena. Sam a je Rusija postigla jed a n -o d
najvećih i najspektakularnijih špijunskih uspjeha suvre­
m en o g doba, kad je u cjenom p risilila austrijskog pu­
k ovn ik a A lfred a Redla, hom oseksualca, da jo j preda

314
strategijski plan što g a je austro-ugarski generalštab bio
izradio za očekivan i rat p rotiv Slavena.* Strah od »rus­
kog R ed la « natjerao je pukovnika Andrejeva, šefa U re­
da za šifre ruskog generalštaba, da čeka doslovn o do
posljednjeg trenutka s raspačavanjem jed n e sasvim
nove i supertajne šifre, koja je bila nam ijenjena upravo
za rat.
T o je im alo katastrofalne posljedice.
Po ruskom planu rata protiv Njem ačke, odm ah na
početku rata trebalo je da d vije ruske arm ije poduzm u
invaziju na Istočnu Prusku. Prva se armija, napredujući
prem a zapadu, im ala probiti u tu njem ačku pokrajinu
i čvrsto angažirati N ijem ce; za to je vrijem e 2. arm ija
im ala s juga zaobići Mazurska jezera, doći tako N ijem ­
cim a s leđa i on em ogu ćiti njihovo povlačenje, a zatim,
zajedno s 1. arm ijom , udariti po njima i uništiti ih. Ra­
zum ije se da je preduvjet za uspjeh toga strategijskog
plana bilo p om n o sinhroniziranje operacija dviju arm i­
ja i prisna koop eracija m eđu njima. Na nesreću za
Ruse, njihove kom unikacije b ile su upravo bijedne.
Tako je, na prim jer, 2. arm ija raspolagala samo sa 550
km telefon ske žice za n apredovanje p reko ravnica P o­
ljske. (K a k o je to b ilo m alo pokazat će nam jedna us­
poredba. Sam o jedn a arm ija A m eričk o g ekspedicijskog
korpusa u p otrijeb ila je 1918. na Zapadnoj fronti u toku
sam o je d n o g dana 4000 kilom etara telefonske žice.)
Osim toga, radio-stanice su d o b ili sam o štabovi dviju
arm ija i štabovi njim a podređen ih korpusa; niže od
toga naprosto se nije išlo, pa čak ni kom ande divizija
nisu im ale odašiljače. Z b o g svega toga štabovi n ek olik o
korpusa p otrošili su svu svoju »žicu « sam o za to da se
povežu sa svojim divizijam a, a budući da su štabovi ar­
m ija p otrošili svoju m ršavu zalihu žice za povezivan je s
višim kom andam a u pozadini, radio je b io jed in a veza
izm eđu n ek olik o štabova korpusa i izm eđu njih i k o­
m andi dviju arm ija — to jest najviših operativn ih k o­
m andi na sam om bojištu.
T e radio-poruke b ile su »o tv o re n a knjiga« za neprija­
telja. O pća nesposobnost, zb og koje je prije toga bila gr­
dn o uprskana ruska m obilizacija, izazvala je zbrku i m e­
tež i u A n d rejevljevoj distribuciji novih šifara i kodova.

* Redi je bio šef austrijske konlraobavješlajne službe. - Prev.

315
Tako, na prim jer, 13. korpusu 2. arm ije nije dostavljen
ključ za dešifriranje kriptogram a koje je im ao d obivati
od svoga n ep osred n og susjeda u bojn om rasporedu, 6.
korpusa. Rat je p o č e o 4. kolovoza, a ni dva tjedna p o ­
slije toga ruski »v e zis ti« nisu više čak ni pokušavali šif­
rirati radio-poruke nego su ih naprosto em itirali en
clair!
Postupajući po ruskom strategijskom planu, general
Pavel Rennenkam pf, kom andant 1. arm ije (sjeverne),
p o čeo je 17. k olovoza prod irati u Istočnu Prusku. N je­
m ački je generalštab već davno prije rata p re d v id io da
će Rusi izvesti u pravo takav dvokraki napad u obliku
k lije š ta —je r je teren naprosto nam etao takvu strategiju.
N ijem ci su od lu čili da za obranu Istočn e Pruske ostave
sam o jed n u armiju, što je b ilo u skladu s n jih ovom g e ­
neralnom strategijom , koja se tem eljila na ideji o posti­
zanju brze i odlu čn e p ob jed e nad Francuskom . A rm ija
koja je ostala da brani Istočnu Prusku bila je otp rilik e
jed n a k o jaka kao b ilo koja od dviju ruskih armija, ali
n eu sporedivo slabija od tih dviju arm ija uzetih zajedno.
Zato se strategija N ijem aca zasnivala na planu da se
udari svom snagom na prvu rusku arm iju koja naiđe, a
da se zatim, nakon njezina poraza i uništenja, udari po
drugoj, op et svom snagom. Istočna Pruska b ila je d o ­
m ovin a pruskih junkera i N ijem cim a nije b ilo ni nakraj
pam eti da dopuste da po njoj gaze Slaveni.
Do p rve bitke s R en n en kam pfom d ošlo je k od Gum-
binnena. Našavši se na udaru baražne vatre ruske arti­
ljerije, njem ačka se obrana slom ila. D ošlo je d o bezgla­
v o g bijega, koji je zaustavljen tek nakon 15 kilom etara.
G eneral von Prittvvitz, prestrašeni njem ački kom an ­
dant, od lu čio je tada da se prebaci na lijevu obalu V isle
i napusti Istočnu Prusku. K a d je o tom e ob avijestio nje­
m ačku V rh ovn u kom andu, ona mu je odm ah počela
tražiti zamjenu. N je g o v izvrstan načelnik štaba, pu kov­
nik M ax H offm ann, u p o zo rio ga je tada da je južna rus­
ka arm ija ion ak o već tako d a lek o p rod rla te je njezino
lijevo k rilo bliže V isli n ego Prittvvitzova pozadina, pa
zato postoji opasnost da N ijem cim a presiječe odstupni­
cu. H offm an n je uspio u vjeriti von Prittvvitza da će za
nj biti najpam etnije udariti p o tom e ruskom krilu, kako
bi se njegova arm ija d o m o gla prostora za m anevriranje
— ako ni za što drugo, a on o barem zato da se m ože p o ­
vući d o V isle i prebaciti na njezinu drugu obalu. Prije

316
n ego što su on ak o b ezglavo p o b jegli s bojišta, N ijem ci
su p riličn o iskrvarili ruskog m edvjeda, pa je Rennen-
kam pf, um jesto da tu prvu pobjedu p retvo ri u potpuni
trijum f, zastao da se m alko oporavi, p rib ere i ob liže
rane. H o ffm a n je b io siguran da će se Rusi odm arati još
barem dva—tri dana, pa je p re d lo žio da se s fron te p re­
m a R en n en kam pfu povu ku dva njem ačka korpusa, p re ­
bace na ju g o d ličn o m željezn ičk om m režom , i izvedu si­
lo v it iznenadni napad na južni krak ruskih kliješta.
Prittvvitz je pristao, i taj je p ok ret zapravo već zap o­
č e o u času kad je u njem ački štab stigao n ovi njem ački
kom andant, Paul von H indenburg, sa svojim načelni­
k om štaba, p u k ovn ik om E rich om Lu d en d orffom , koji
je zapravo v o d io čitavu tu predstavu. O bojica su o d o b ­
rili operaciju, pa je tako zap očela teška i složena o p e ­
racija izvlačenja on ih dvaju njem ačkih korpusa s fronte.
L u d e n d o rff je poslao na sjevern i kraj fron te konjicu da
kam u flira odlazak on ih dvaju korpusa i ujedno da im a
R en n en kam pfa na oku. Ta p od jela snaga zapravo je
značila kršenje tadašnje n jem ačke vojn e d oktrin e p re ­
m a kojoj su snage m orale b iti uvijek koncentrirane. Up­
ra vo zato p ostavilo se tada pitanje ne bi li m ožda b ilo
n ajbolje da se sve njem ačke snage bace u borbu p rotiv
ju žn e ruske arm ije, koja je bila p o d k om an d om gen era­
la Aleksandra Sam sonova. N ijem ci su m ogli biti g o to v o
sigurni da će u toj bitki pobijediti, ali su m o ra li v o d iti
računa o tom e da će u tom slučaju čitavo n jem ačko za­
leđ e ostati nezaštićeno o d even tu aln og i sasvim v je ro ­
ja tn o g R en n en k am p fova napada. I d ok se u večer 24.
k o lo vo za u n jem ačkom štabu jo š raspravljalo o svim ar­
gu m en tim a »za « i »p r o tiv «, jedan ku rir na m otoru d o ­
n io je dva ruska intercepta, poslana u štab na inicijativu
šefa radio-stanice njem ačke tvrđ ave u K onigsbergu .
(N je g o v i radio-telegrafisti, koji su im ali v rlo m alo re ­
d o v n o g posla, slušali su ruske em isije da ubiju dosadu.)
D vije ruske in tercep tiran e poru k e b io je poslao štab
S am son ova 13. korpusa, k oji je sa štabom arm ije m o ­
gao kom u n icirati sam o p o m o ću radija. O bje su b ile
em itiran e en c la ir je r 13. korpus nije p rim io k lju čeve za
šifriranje. U poru kam a su stajali točni podaci o tom e
kam o korpus ide, kada će tam o stići i što će poslije
toga poduzeti. P ostavilo se pitanje nije li posrijed i ruski
trik, podvala. N a to pitanje N ijem ci su o d g o v o rili nega­
tivno, je r su se svi p od aci u poru kam a sasvim poklapali

317
s ruskom ratnom zapovijeđu koja je dan p rije toga bila
nađena u lisnici n ek o g p ogin u log ruskog oficira. Iz in-
tercepata se doduše nije d o b iva o o d g o v o r na ključno
pitanje o tom e k oje su R en n ek am p fove nam jere, ali je
L u d e n d o rff ipak zaključio da su ta obavještenja sasvim
d ovoljn a za odluku da bi se isplatilo riskirati p oraz od
R ennenkam pfa pa da se h am etice porazi i uništi Sam-
sonov. Zato je izdana za p ovijed da i on e je d in ic e koje su
još stajale nasuprot R ennenkam pfu p rijeđu usiljenim
m aršom kratku udaljenost što je razdvajala unutrašnje
krakove ruskih kliješta.
Taj marš bio je upravo za p očeo kad su sutradan uju­
tro L u d e n d o rff i H in den bu rg stigli u štab u M arienbur-
gu. N e bi se m o g lo reći da L u d en d orffa nije zabrinjava­
lo on o što je uradio; m učila su ga nova razm išljanja o
tom e. Znao je da ruska 1. arm ija m ože kao od šale p ro ­
biti tanku liniju n jegove kon jice koja jo j je stajala na­
suprot. »R en n en k a m p fova silna vojska visila je poput
p rijetećeg olu jn og oblaka na sjeverozapadu «, piše Lu­
d e n d o rff u svojim m em oarim a. »B ilo bi d o v o ljn o da
nas je R en n en k am p f napao pa da b u d em o totaln o p o ­
raženi.« Taj poraz značio bi strašan m oraln i udarac za
N ijem ce, gubitak podru čja k oje je najbogatije žitom i
stočnim proizvodim a, a m ožd a i pad posljedn je b arijere
izm eđu ruskoga p arn og valjka i B erlina. Jesam li ipak
m orao biti barem m alo oprezniji? — p ita o se Lu den­
d orff. N e bi li b ilo b olje da odm ah, dok jo š za to im a
vrem ena, ostavim o nešto vojske na p oložajim a prem a
R ennenkam pfu? N jem ački u log b io je golem , a o v is io je
sam o o L u d en d o rffo vu zapravo in tu itivn om zaključku,
p retpostavci da će R ennenkam pf, u n ajgorem slučaju,
n apredovati tek puževskim tem p o m i da će se tako p o ­
našati sve d ok ne vrati u ispravno stanje svoje linije
op sk rb e i dok svoje jed in ice ne o p rem i za novu bitku.
Ali, tog se jutra d o g o d ilo nešto što je, kao kakav ča­
rob n i štapić, jed n im jed in im u darcem o s lo b o d ilo Lu ­
d en d o rffa i H offm an n a teškog b rem en a strašne neiz­
vjesnosti i o m o gu ćilo im da p rip rem e jed n u od najve­
ćih p ob jed a u p rv o m svjetskom ratu. T o »n e š to « b io je
još jedan ruski intercept, ta k ođ er em itiran en clair; nje­
gov je pošiljalac b io R ennenkam pf, k o ji ga je poslao šta­
bu svoga 6. korpusa. D io n jegova teksta glasio je:

318
 A rm ija će nastaviti napad. Na dan 25. k olovoza
im a stići d o lin ije W ib e rln —Saalau—N ork itten —Po-
tauren—N orden bu rg, a 26. k o lo vo za na liniju Da-
m erau—P etersd orf—W eh lau —A llen bu rg—Gerdauen.
Jedan p o g led na karte b io je N ijem cim a d ovoljan da
shvate kako će se R en n en k am p f i dalje kretati puževim
tem p om . Znaci n aglog povlačenja, što ih je v id io na p o ­
ložajim a s kojih su se evaku irali N ijem ci, bili su za Ren-
nenkam pfa p otvrd a n jegove potpu n o pogrešne p ret­
postavke da N ijem ci nastavljaju o p ć e povlačenje, zap o­
četo kod Gum binnena, a on ih nije želio p reb rzo goniti,
je r se b ojao neće li ih to natjerati da se povuku prek o
V isle prije n ego što S am son ov stigne da ih smlavi. N i­
je m c im a je odm ah postalo jasno još nešto: da R ennen­
k a m p f ne m ože stići na p oložaje s kojih bi ih m oga o na­
pasti prije n ego što oni unište Sam sonovljevu armiju.
K ad im je tako pao kam en sa srca, N ijem ci su pregnuli
da p rip rem e to uništenje.
M a lo kasnije to g istog jutra, vraćajući se u svoj štab
sa sastanka u štabu je d n o g korpusa, njem ački su se k o ­
m andanti zaustavili na željezn ičkoj stanici u M on tovu
da čuju što im a novo. Jedan vezist p redao je H offm an-
nu i drugi ruski intercept, koji je tak ođ er b io em itiran
en clair. T o je bila poruka koju je Sam sonov u 6 sati
ujutro poslao en cla ir 13. korpusu, je r n jegov štab nije
im a o šifru. Poru ka je bila v rlo dugačka, pa su Hinden-
burg i L u d e n d o rff nastavili put, a H offm an n je ostao na
stanici da d oček a njezin kraj. K a d ga je n apokon dobio,
ju rn u o je za njim a i stigao ih, a onda ga, dok su dva au­
to m o b ila skakala po izrovanu poljskom putu, d od ao
H in d en b u rgovu ađutantu. H in den bu rg je odm ah nare­
d io da se a u tom ob il zaustavi kako bi on i L u d en d o rff
m ogli na m iru p ročitati intercept.

. . . 25. k o lo vo za 2. arm ija im a nastaviti n apre­

d ovan je d o lin ije A llen stein —Osterode. G lavnina
arm ijskih korpusa zauzet će o v e položaje: 13. k o r­
pus — liniju G im m en d o rf—K urken; 14. korpus — li­
niju Nadrau—Paulsgut; 23. korpus — liniju M ichal-
k en -G r. G ardien n e . . . 1. korpus ostaje u 5. ok ru ­
gu da štiti lijevi bok arm ije . . .

Z apravo je to b io k om p letan prikaz situacije kako ju

je v id io Sam sonov, zajedno s izvan redn o detaljnim po-

319
 đacim a o daljnjim potezim a njegove arm ije. N ijem ci su
se tako d o m o g li obavještenja o p ro tivn ik o vim nam jera­
m a kakva nitko prije njih nije d o b io u čitavoj povijesti
ratovanja. T o je b ilo kao da su igrali šah i čitali m isli
protivnika, ili kao da su se igrali »s lije p o g m iša« ali bez
p oveza na očim a. Raspolažući takvim obavještenjim a,
on i više naprosto nisu m o g li izgubiti bitku.
Izrad ili su svoj plan bitke pobrinuvši se da iskoriste
sve slabosti u ruskom rasporedu. N jih o v je plan išao za
dvostru kim opkoljavan jem Sam sonova — i savršeno je
fu nkcionirao. B itku su zap očeli N ijem ci sutradan, 26.
kolovoza. Jedan njem ački korpus, koji se b io spustio s
položaja nasuprot R ennenkam pfu, silo vito je napao
S am son ovljevo desno krilo, koje se u toku n oći b ilo ok ­
renulo. Pred samu zoru d ru gog dana, 27. k o lo vo za o r­
kanska baražna vatra iz njem ačkih to p o va d em o ra lizi­
rala je gladne i iscrpljene jed in ice na Sam son ovljevu li­
je v o m krilu, i on e su p ob jegle s bojišta jo š prije dva­
naest sati, prem da se na njih nije sručio ni jedan jed in i
ozbiljniji napad njem ačke pješadije. Sam sonovu je us­
k o ro postalo jasno kako nem a ni g o v o ra o tom e da bi
Rusi sm rvili njem ačku arm iju u povlačenju, n ego ob ra t­
no — da je ta ista arm ija g o to v o potpu n o o p k o lila n je­
govu armiju. N jeg o v 13. i 15. korpus, koji su tv o rili cen ­
tar ruskog rasporeda, hrabro su se b o rili u zbrkanoj bit­
ki u kojoj su se dvije strane neprestano sm jenjivale u ju ­
rišima, ali su svoje p om am n e zap ovijed i i očajn ičke p o ­
zive za p o m o ć em itirali radijem , i to op et en clair, a N i­
je m c i su hvatali te poru ke i zahvaljujući tim ob avješte­
njim a vješto parirali. M alo-pom alo, korak p o korak, N i­
je m c i su se s dviju strana p rob ija li u pozadinu dvaju
ruskih korpusa, i Rusi su uskoro ustanovili da ih nep­
rijatelj napada i sprijeda i straga. D o 30. k o lo vo za N i­
je m c i su Ruse potpu n o o p k o lili čeličn im o b ru čem kroz
koji su se na kraju krajeva uspjele p ro b iti ili p rovu ći
sam o d vije tisuće ruskih vojnika. T a k o je bitka zapravo
bila završena, je r više nije b ilo Rusa da se bore. U tom
trenutku S am son ov je ve ć b io m rtav; u strijelio se u o č a ­
ju d ok je zajedno sa svojim štabom lutao šum om u m r­
kloj noći poraza.
N ijem ci su m alo-p om alo shvatili da su zapravo p o ­
stigli »jedn u od velik ih p ob jed a u p ovijesti rata« (kako
će to poslije defin irati H offm an n ). Z arob ljen o je g o to v o
100.000 ruskih vojnika; p ogin u lo ih je ili nestalo ok o

320
30.000. Ruska 2. arm ija prestala je postojati. Ta bitka
(N ije m c i su je kasnije nazvali b itk om kod Tannenber-
ga), jed n a od sasvim m a lo g b roja bitaka u p rvom svjet­
skom ratu za koju se m o g lo reći da su završile od lu č­
nom p o b je d o m o v e ili on e strane, pokazala je da ruski
»p a rn i valjak « zap ravo ipak nije nezaustavljiv ratni stroj
koji je u lijevao strah u kosti S rednjoj E vropi. Hinden-
burg je p rek o noći stekao golem u popularnost; zahva­
ljujući u pravo Tannenbergu, kasnije je postao vrhovni
kom andant njem ačke vojske, a poslije rata predsjednik
V ajm arske R epublike. U Rusiji su kojekakve pronje-
m ačke grupe p ok ren u le agitaciju za izlazak Rusije iz
rata. Ruski se m ora l srozao.
H offm an n , pravi arhitekt te pobjede, o tv o re n o je re ­
kao tk o je za nju b io zaslužan. »Im a li sm o je d n o g savez­
nika o k ojem u m ogu g o v o riti istom sada, kad je sve to
prošlo. M i sm o znali sve p ro tivn ik o ve planove. Rusi su,
naim e, em itirali svoje radio-poru ke en c la ir.« Potpuno
je jasno, n ed vosm islen o i nepobitno: N ijem ci su p o b ije­
d ili zato što su Rusi em itirali svoje p oru k e nešifrirane.
B itka k o d T an n en berga p rva je bitka u p ovijesti koja je
izgubljena zb o g k rip to lo šk o g propusta.
Ali, ruske ljudske rezerve b ile su tako neiscrpne da
čak ni debakl poput o n o g a kod T an n en berga nije m o ­
gao osakatiti ruski ratni napor. »R a d o čin im o takve žr­
tve za naše saveznike!« o d g o v o r io je v e lik i knez Nikola,
vrh o vn i kom andant ruske vojske, kad mu je francuski
am basador izrazio sućut. P rem d a su N ijem ci odm ah
poslije T an n en berga u darili p o R en n en kam pfu i, nakon
p o b jed e u bitki na M azurskim jezerim a, uspjeli da ga iz­
bace iz Istočn e Pruske, d vije su ruske arm ije p rek o La­
v o v a napale austro-ugarsku vojsku tako siln om snagom
da se m orala p ovu ći sve d o K rak ova. Za to su vrijem e
Rusi, ia k o su ih sputavale svakakve oskudice, napokon
uspjeli, d o sredine rujna, raspačati n ovi šifarski sistem
svim kom andam a. Č etrn aestog rujna Stavka (ruska v r­
hovna k om an d a) izdala je n aređen je da se sve vojn e za­
p o vijed i m oraju šifrirati tim n o vim sistem om .
T o je bila p olialfab etsk a šifra k oja se »o d re k la « svih
pred n osti polialfabetizm a, je r se p o n ek olik o slova uza­
stopce šifrira lo istim šifarskim alfa b etom um jesto da se
a lfab eti m ijenjaju p oslije svakog slova. Taj sistem b io je
zap ravo nalik na onu slabu šifru k o jo m se u am eričk oj
revo lu ciji služio britanski kom andant C om vvallis i koju

21 - š i f r a n t i p r o t i v š p i j u n a III 321
je kao od šale razbio James L ovell. N a vrhu njezine tab­
lice bila su vo d o ra vn o ispisana sva 33 slova ćiriličn o g
alfabeta; samu tablicu č in ilo je osam redaka razbacanih
dvoznam enkastih brojeva. Svaki redak b io je drukčiji, a
bili su num erirani na p rvom lijevo m stupcu, i to razba­
canim redoslijedom . Pri šifriranju alfabeti su se u p ot­
rebljavali po sistemu »ro ta c ije «; najprije alfabet broj 1,
zatim alfabet broj 2 . . . i tako dalje. M eđutim , kao što
sm o već napom enuli, sm jenjivali su se sam o nakon što
bi se šifriralo n ek olik o slova, a k o lik o će ih se šifrirati
istim alfabetom , b ilo je prepušteno hiru šifranta; on bi
o tom e obavijestio dešifrante tako da bi tu brojku na­
pisao pet puta (to jest, p etorozn am en kastom gru pom
od pet jed n ak ih b rojk i) koju bi stavio na početak krip-
togram a. A k o bi se u toku šifriranja p re d o m is lio i o d ­
lu čio p rom ijen iti tu brojku, naznačio bi to tako što bi
novu brojku napisao pet puta, u bacio u k rip togram i od
toga mjesta dalje tako šifrirao.
T o znači da su se k rip togram i ruske vojske zapravo
sastojali od grupa m onoalfabetski šifriranih slova, s tim
da je veličin a grupe slova šifriranih u svakoj »ru n d i«
(p rije svake prom jen e alfabeta) bila apsolutno jasno na­
značena ubacivanjem u krip togram on ih petorozna-
m enkastih grupa sastavljenih od pet jedn akih brojki,
u zm im o 99999 (m aksim alna dužina) ili 66666. O sim što
je zb o g toga lako podlijegala u običajen im postupcim a
analize frekvencije, ta je šifra često n eh otice naznačiva­
la »izd a jn ičk e« obrasce ponavljanja slova u kriptogra-
mu, ponavljanja koja su proizlazila iz on ih u o tv o re n o m
tekstu, kao npr. u riječim a napad ili divizija; slova šif­
rirana u istoj »ru n d i« zapravo su bila šifrirana — m o ­
noalfabetski! R azum ije se da takav sistem nije nikakav
p ro b lem za dekriptere, p o g o to v o ako se, kako su to
Rusi običavali, prim jenjuje nem arno, pom iješan s o tv o ­
ren im (n ešifriran im ) tekstom . Ruska V rh o vn a kom an ­
da zabranila je dodu še nakon n ek o g vrem ena, i to p ri­
ličn o brzo, da se u poru kam a m iješa šifrirani i otvo ren i
tekst, ali je to ipak učinila prekasno.
Još p rije toga izvan redn o sposoban m ladi kapetan
H erm an n P o k o m y, šef ruskog od jeljk a austro-ugarskog
Dechiffrierdiensta, razb io je novu rusku šifru i rek on ­
struirao njezine alfab ete u sam o pet dana, od 14. d o 19.
rujna. Prvi važniji d ekriptat d o k ojega je P o k o m y d o ­
šao, 25. rujna, d o n io je A ustrijancim a je d n o za njih v rlo

322
važno obavještenje. P ok orn y je tog dana d ek rip tirao
p riličn o opširan izvještaj ruskoga generala N o vik o va o
rezultatim a izviđanja p ozicija trupa C entralnih sila. Na
kraju izvještaja nalazi se ova napom ena: »O d lu čio sam
da ne p rijeđ em Vislu.« Ta poruka bila je em itirana u 08
sati i 40 m inuta 25. rujna, a već u 16 sati istog dana aust­
rijski o fic ir za vezu ob avijestio je o njoj njem ačku k o­
mandu. T o što su znali da Rusi ne nam jeravaju prijeći
Vislu poslu žilo je Austrijancim a i N ijem cim a kao ključ
njih ove uspješne početn e taktike u bitkam a na V isli i
Sanu. Poslije su razni drugi in tercepti korisno poslužili
u lokaln ijim situacijama. Poruka kneza Jengaličeva, pu­
kovnika na službi u ruskoj 10. konjičkoj diviziji, u pozo­
rila je p rotivn ik e da se p rip rem a jak napad na tvrđavu
Prem ysl; zahvaljujući tom e, kom andant tvrđave m ogao
se d o b ro p rip rem iti za obranu, a kad su ga Rusi o p k o ­
lili, uspješno se b ran io sve dok austrijsko n apredovan je
nije p risililo protivnika, o k o sredine listopada, da digne
opsadu. Za vrijem e te austrijske ofen zive d ek rip teri P o­
k o rn o g rješavali su i do 30 kriptogram a dnevno.
O tp rilik e u to vrijem e im ali su Rusi prvu zam jenu
ključeva. Z apravo se nije m o g lo go vo riti o pravoj zam je­
ni, je r se sve svelo na to da je izm ijenjen sam o re d o ­
slijed alfabeta koji su inače ostali isti. Svaki d ek rip ter
P ok orn yjeva kalibra razbio bi tu novu šifru za n ek olik o
minuta. Da je čak kojim slučajem postojala m ogućnost
pojave kakve zap rek e za to, nestala bi kad su Rusi p o ­
čin ili novu glupost: jed n a njihova stanica em itirala je,
šifriran starim ključem , tekst koji je prije toga bila p o ­
slala šifriran n o vim ključem !
U m eđ u vrem en u su N ijem ci, više zahvaljujući sreći
nego razum skom predviđanju, uspjeli stvoriti vlastitu
dekriptersku službu na Istočn oj fronti. L u d w ig Deub-
ner, p ro fe s o r filo lo g ije na Sveučilištu K önigsberga, koji
je stupio u Landsturm kao tum ač za ruski jezik i služio
je u tvrđavi K ön igsb erga, p o čeo se baviti radio-prisluš-
nom službom : p re v o d io je ruske in tercepte em itiran e
en clair, koje je hvatala radio-stanica n jegove tvrđave.
K ad su se u tim poru kam a p o č e le pojavljivati šifrirane
riječi, o d lu čio je da ih pokuša dekriptirati. M alo-pom a-
lo D eu bn er je tako uspješno svladao ruski sistem da je
m o ga o čitati i poru k e u kojim a je b io šifriran čitav tek ­
st. Potkraj rujna prek om an d iran je u njem ačku glavnu
kom andu na Istočn om bojištu, gdje mu je dana grupa

323
tum ača i zadatak da te ljude nauči kako se dekriptiraju
šifrirane poruke. U brzo su on, jedan n jegov isto tako
sposoban k olega (H o ffm a n n kaže za njih u svojim m e­
m o a rim a da su b ili »gen iji d e k rip ta že «) i n jih ovi šegrti-
d ek rip teri slali prave svežnjeve dekriptata Lu dendorf-
fu; dostavljali su ih svakog dana u 23 sata. N jem ačka se
kom anda na to tako navikla, i ti su jo j dekriptati bili
tako potrebni, da je načelnik štaba, kad bi se p rib ližilo
11 sati, d o slo vn o poskakivao od n estrpljivosti i režao na
ađutante: »Š to je, zar jo š nisu stigli radiogram i, ha?«
M o ra m o ga shvatiti: svoje zap ovijed i za naredni dan sa­
stavljao je velik im d ijelo m u pravo na tem elju obavješ­
tenja k oja je nalazio u dek rip tatim a ruskih poruka. K ad
bi pošiljka s dekriptatim a m alo zakasnila, načelnik šta­
ba od ju rio bi u dekriptersku sekciju da sam vid i zašto
je došlo do zakašnjenja, a ako se n ek o vrijem e u inter-
cep tim a ne bi p o ja vilo n ikakvo značajnije obavještenje,
gunđao bi da D eu bn er i n jegovi ljudi »spavaju«.
A li to se m alokad događalo. D eu b n erova i P o k o m yje-
va grupa uskoro su se p oveza le d irek tn o telegrafsk om
linijom , pa su od tog dana, red o vn o izm jenjujući isku­
stva, pom ažući jed n i drugim a, rješavali d o slo vn o sve
ruske k rip togram e koje bi in tercep tira le n jih ove stani­
ce. Žetva je postala još b olja kad je jed n a ruska arm ija
d o b ila d ozvolu da se služi radijem na sam oj liniji fron te
je r su vezisti popravljali telegrafske linije, pa su b ile is­
ključene.
U pravo tako su Centralne sile saznale, od ruskog ra­
dija, da velik i knez N ik o la fo rm ira g o lem u falangu od
sedam arm ija za p ro b o j i napad u industrijsko srce
Šleske. V eć p rije kraja listopada N ijem ci su im ali u ru­
kam a kartu s p odacim a o sastavu, rasporedu i jačini
ruskih snaga k oje su stajale nasuprot H in den bu rgu i
Lu den dorffu ; ta se karta nije m n o g o razlik ovala od služ­
ben e karte u ruskoj Stavki. Z apravo su N ijem ci znali
sve osim datum a p očetk a te velik e ruske ofen zive. M e ­
đutim , pretpostavljati i su da ruskom valjku treba stano­
vito vrijem e da se pokrene, pa su od lu čili preu zeti in i­
cijativu, napasti p rvi i tako ubaciti pijesak u n jego v m e ­
hanizam.
L u d e n d o rffo v je plan b io karakteristično sm ion.
M aknuo je njem ačke snage s pravca ruskog udara i p re­
b acio ih na sjever, da m ogu od atle ju m u ti u desni bok
ruskoga klina kad se je d n o m Rusi pokrenu. Jedanaes-

324
lo g studenog vršak toga bodeža, jed n a njem ačka arm ija
pod k om an d om gen erala M ackensena, p o čeo se zaba­
dati u ruski bok. Sutradan u 14 sati i 10 m inuta načel­
nik štaba jed n e od ruskih arm ija na k oje je napadao
M ackensen em itirao je dugi radiogram koji su N ijem ci
interceptirali. U toj p oru ci ne sam o da je naznačio da­
tum početk a plan iran og ruskog udara, nego je načinio
još jed n u veliku glupost: to čn o je naznačio dem arkacio-
nu liniju izm eđu n jegove i susjedne n jem ačke arm ije, a
to je uvijek slaba zona u svakom bojn om rasporedu. Ta
se poruka, dekriptiran a i prevedena, našla na stolovim a
njem ačke k om an d e Istočn e fron te sutradan poslije
podne.
O dm ah je dostavljena M ackensenu, koji ju je p ro č i­
tao, a m alo kasnije, u 19 sati i 30 minuta, raspolažući
tako točn im p od acim a o ruskom rasporedu, telefon ski
izdao p otčin jen im kom an dam a dnevnu zap ovijed za
drugi dan. T o je bila za p ovijed za op ći napad. Im a o se
k on cen trirati na zonu u k ojoj su se d o tica le d vije ruske
arm ije: M ackensen je računao da će ih takvim napa­
d om i p ro d o ro m na tom m jestu razdvojiti i zatim se
k roz tako stvoren o tv o r u ruskoj fron ti p rob iti u njezi­
nu pozadinu.
Uspjeh je b io potpun. Ruska je fron ta prob ijen a i Ru­
sim a nije p reostalo d ru go n ego da se brže-bolje-povuku
na jug. Za to je vrije m e L u d e n d o rff angažirao b o rb o m
centar ruskog rasp ored a i u jedn o poslao jedan korpus
da se p ro b ije u pozadinu ruskoga lije v o g krila; nadao se
da će postići d vostru k o okru ženje — da će d o ći d o re ­
prize Tannenberga. U teškim borbam a o k o L od za nje­
m ačke su snage potisnu le neprijatelja, a u to m e im je
velik u p o m o ć pružala bujica d ekriptiran ih p ro tivn ik o ­
vih poruka. T a k o su, na prim jer, N ijem ci 15. studenog
saznali da ruskim snagam a na rijekam a N eru i Bzuri
dolaze kao pojačanje četiri korpusa, i da se još jedan
korpus p rip rem a da p rijeđ e na lijevu obalu V isle kod
Plozka. Takva su obavješten ja om ogu ćiva la N ijem cim a
da iz dana u dan m anevriraju kao da ne ratuju n ego
igraju kakvu m irn od op sk u ratnu igru.
U to vrijem e Rusi su m ijenjali ključ red oslijed a šifar-
skih alfabeta (ali ne i sam e a lfab ete) svakog dana, ali im
to nije p om oglo, je r su njem ački d ek rip teri »d rža li tem ­
p o «. O sam naestog stu denog N ijem cim a se u čin ilo da su

325
p o b ijed ili kad je uhvaćena i d ekriptiran a jed n a ruska
poru ka k ojo m je n aređen o p ovlačen je iz Lodza, ali v e ­
selje u n jem ačkom štabu nije du go potrajalo, je r je već
n ek o lik o sati kasnije uhvaćena poru ka v e lik o g kneza
N ik o le k ojom je poništena za p ovijed o povlačen ju i rus­
kim snagam a o k o Lod za n aređen o da nastave borbu ne
obaziru ći se na tešku situaciju u kojoj su se našle. B u ­
jica se dekriptata nastavljala. D evetn aestog studenog
M ackensen je čak o d lu čio pom aknuti izdavanje jed n e
d n evn e za p ovijed i za kasnije, je r je h tio sačekati o b a ­
vještenja iz in terceptiran ih ruskih poruka.
Sutradan, 20. studenog, njem ački su se d ek rip teri
»s le d ili« pročitavši poruku koju je o fic ir za vezu ruske
4. arm ije poslao n ek om k o leg i u pozoravaju ći ga da N i­
je m c i im aju ključ ruske šifre. Sto se d o g o d ilo ? Čini se
da su Rusi za ro b ili ključ jed n e njem ačke šifre i zb og
toga p retp ostavili da je vjerojatn o i njih ov ključ na sli­
čan način pao u n jem ačke ruke. Rusi su od m ah stavili
u u p otrebu novi ključ, ali ne on ak o kao što su p rije ra­
dili: sada su zam ijen ili kom p letn u garnituru šifarskih
ekvivalenata. Na Istočnu frontu spustila se tako za N i­
je m c e n ep rozirn a k rip tološk a zavjesa.
D eu bn er i P o k o m y , s k ojim a su na to m e radili i p o t­
pu kovnik H ein rich Zem an ek i poru čn ik V ik to r von
M archesetti, grozn iča vo su se bacili na n o ve ruske klju­
čeve, a in tercep torsk im je stanicam a n aređ en o da na­
stoje uhvatiti i od m ah dostaviti svaku, čak i najmanju
i n aoko najbeznačajniju rusku poruku. N ije m c im a se to
nije m o g lo d o g o d iti u n ep o vo ljn ijem trenutku. B itka
o k o L o d za bila je na vrhuncu. U pravo u trenutku kad
je L u d e n d o rff b io g o to v o siguran da će p otp u n o o p k o ­
liti rusku obranu L o d za i zatim je sm rviti svojim snaga­
ma, k oje su dodu še b ile slabije ali su m o g le iskoristiti
prednost koju daje bolja obaviješten ost — izv o r ob avješ­
tenja o d jed n o m je presušio. B udući da je tak o postao
»slijep i glu h «, L u d e n d o rff nije m o ga o znati da su na
p op rište stigla jak a ruska pojačanja da presijeku Mac-
k en sen ov klin k o ji se u m eđ u vrem en u za b io d u b o k o u
ruski raspored. N a dan 21. studenog taj je klin presje­
čen i izoliran; o p k o ljiva či su b ili sami op k oljen i. U rus­
k om obru ču našla se jed n a gardijska d ivizija s dva k o­
njička korpusa, i č in ilo se kao da im n em a spasa. O du ­
ševljeni Rusi naručili su čak v la k o v e za transport N ije ­
m aca k o je će zarobiti.

326
 M eđutim , sutradan je P ok orn yjeva grupa napokon
svladala, rekonstruirala, n ove ruske šifarske alfabete —
i u njem ačku se kom andu p očela o p et slijevati bujica
obavještenja. In tercep ti su uskoro pokazali N ijem cim a
da se kod sela B rzezin y nalazi slaba točka u ruskom o b ­
ruču. L u d e n d o rff je radijem ob avijestio o tom e kom an­
dante op k oljen ih jedinica, oni su k on cen trirali svoje
snage na toj točki i zatim su, uz tešku borbu, p ro b ili
ruski obruč; 25. studenog uspjeli su se spojiti s njem ač­
k om glavninom , dotjeravši sa sobom 10.000 ruskih za­
robljenika. G eneral Lietzm ann, kom andant gardijske
divizije, d o b io je titulu »B rzezin ski lav«. D ekripteri, koji
su m u pokazali kako će se poslužiti svojim zubim a i
kandžama, previjali su se od smijeha.
Taj incident, izazvan zam jen om ruskog ključa u slu­
čajno n ajn ezgodn ijem trenutku za njih, o te o je N ije m c i­
m a pred n osom odlučnu pobjedu, ali su uspjeli sasvim
zaustaviti ruski parni valjak, koji otada više nikad nije
za p rijetio njem ačkom tlu. V ojske Centralnih sila nasta­
v ile su napredovanje, čitajući i dalje ruske kriptogram e,
i Rusi su se 6. prosinca evakuirali iz Lodza, drugoga
p oljsk og grada p o veličin i i industrijske m e tro p o le P o ­
ljske. Osam dana poslije toga op et su potpu n o zam ije­
n ili alfab ete svoje n u m eričk e šifre ali su ih protivn ički
d ek rip teri razbili. I sada im je za taj posao trebalo n e­
k o lik o dana, ali kad su ga obavili, njem ačka i austrijska
kom an da saznale su da će se Rusi ukopati zim i uz obale
rijeke N ide. K ra tk o vrijem e poslije toga Rusi su potpu ­
n o o d b a cili dotadašnji šifarski sistem.

K a d je u p ro ljeće 1915. ratna aktivnost op et počela,

Rusi su se služili jed n ostavn im cezarskim sistem om . T o
što je u starom sistem u svaka arm ija upotrebljavala
d ru kčije tablice, to što su se ključevi m ijenjali svakog
dana i r a z lič it e dru ge ok oln osti bijahu od više k o m p lic i­
rane za p olu pism en e m užike koji su radili kao šifranti.
Austrijski i njem ački d ek rip teri brzo su p ro zreli tu d o ­
ista prozirn u novu šifru, pa su tako došli d o obavješte­
nja o planiranoj ruskoj invaziji u Istočnu i Zapadnu
Prusku. Z a p o čelo je ra zd ob lje za k oje je pu kovnik M ax
Ronge, š e f austro-ugarske vojn e obavještajne službe, re ­
kao da je b ilo »najblistavije ra zd ob lje djelatnosti naših
prislušnih službi«. Iz d ekripterskih b iroa P o k o m y je v e i
D eu b n erove grupe slijevala se go lem a k oličin a obavješ­

327
 tenja u o p erativn e štabove njem ačke i austrijske glavne
kom ande. P o m o ć koju su tako d o b iva li o m o gu ćila je
N ijem cim a i Austrijancim a da vješto pariraju p rvim
ruskim potezim a, da se poslije toga sruče na čitavu n e­
prijateljsku borben u liniju, prob iju je i u d va tjedna na­
preduju o k o 130 kilom etara.
D ekriptaže su o m o gu ćiva le kom andam a Centralnih
sila da poduzim aju takve savršene p oteze u svakoj tak­
tičkoj situaciji te je ruska kom anda bila d oslovn o oša-
m ućena tom za nju neshvatljivom , danas bism o rek li te­
lepatskom dalekovidn ošću protivnika. Jednom su se
N ijem ci povu kli s nekih položaja sam o dva dana p rije
n ego što se na njih im ao sručiti strahovit ruski napad;
da su N ijem ci ostali na prijašnjim položajim a, b rzo bi se
b ili našli u kritičn oj situaciji. Pošto su N ijem ci zauzeli
Lodz, Rusi su se napokon zam islili nad savršenom toč­
nošću neprijateljskih poteza. Zaključili su da p rotivn ik
dolazi d o obavještenja b ez kojih se tako precizn i potezi
ne m ogu zam isliti — zahvaljujući zračnim izviđanjim a.
Rusi su, poslije n ek og vrem ena, p o čeli ipak sve više
vjero va ti da neprijatelj čita njih ove šifre, ali ni sada nisu
posu m njali na kriptoanalizu n ego su zaključili da se
neprijatelj d o m o g a o njihovih šifara tako što su m u ih
p rod a li špijuni. N a rusku vojsku sručio se tada val špi­
junske m anije, »špijunitisa«, i p o čela je hajka na o fic ire
s neruskim p rezim en im a (od kojih ni jed an jedin i, tvrdi
R o n ge u svojim m em oarim a, nije austrijskoj obavještaj­
noj službi dao apsolutno ništa). Usred neprijateljske
p ro ljetn e ofen zive Rusi su p o n o v o zam ijen ili šifre, ali je
to d o n ije lo veće n evolje ruskim šifrantim a n ego nje­
m ačkim i austrijskim dekripterim a; g o to v o sve p oru ke
em itiran e 15. svibnja b ile su za p rim a o ce g o to v o sasvim
nečitljive, a to se d o g o d ilo i s poru kam a koje su e m iti­
rane sutradan, 16. svibnja.
P ovlačen je Rusa, k oje je trajalo čitavo ljeto, zaustavi­
lo se naposljetku potkraj rujna na jed n oj ob ra n jivoj li­
niji d u b ok o unutar ruskog teritorija. Rusija je o d p o č e t­
ka rata izgubila sam o kao zarob ljen ik e 750.000 vojnika,
a n eb rojen e su b ile stotine tisuća poginulih, nestalih ili
ranjenih. A li ona je te praznine popunjavala naprosto
ubacujući u borb u n o ve efe k tiv e iz svoga nepresušnog
ljudskog rezervoara. U stan ovitom sm islu v o d ila je tu
p olitik u i u kriptoan alizi — s jed n ak im neuspjehom ; 20.
prosinca 1915. stavljena je u u p otreb u jo š jed n a nova

328
šifra — trinaesta o d p očetk a rata. Austrijski i njem ački
d ek rip teri odm ah su u njoj p rep ozn ali »sta rog znanca«;
bila je već p rije u potrebljavana na nekim d ijelovim a
fronte. T ak o su, u toku niza neodlu čnih bitaka o k o
N o v e godine, N ijem ci b ili »iz sata u sat« obavještavani
o svim prom jen am a u neprijateljevu rasporedu i, narav­
no, o n jego v im nam jeram a. Šesnaestog lipnja 1916. Rusi
su stavili u u p otreb u p rvi ruski kod u p rv o m svjetskom
ratu, jed a n mali k od od sam o o k o 300 grupa. M ožd a su
to u čin ili po n agovoru Francuza, koji su od svojih de-
k rip tera b ili saznali da N ijem ci čitaju ruske poru ke i
od m ah o tom e ob a vijestili Ruse; a m ožda je to nekako
osjetila ruska prislušna služba. U svakom slučaju o
tom e ne m o žem o kazati ništa određen o, je r nem am o
podataka o sposobnosti vojnih ruskih dekriptera. Zna­
m o sam o to da su o k o sredine 1916. Rusi p očeli graditi
prislušne i radio-lokatorske stanice i osn ovali intercep-
torsku školu u Nikolajevu.
D ek rip terim a C entralnih sila, nenaviklim na kodove,
olakšale su posao neke ruske kom ande, k oje su tako­
đ e r b ile n enavikle na k od ove; jed n ostavn o su i dalje
u p otreb ljavale stari sistem, što je om o gu ćiva lo uspore­
đivanje k odiran ih tekstova sa šifarskim dekriptatim a.
R ješen je p ro b lem a p re tv o rilo se u g o to v o m ehanički
posao kad je štab je d n e ruske gardijske jed in ice, koja je
u to vrijem e prip ojen a 8. armiji, k o m p ro m itira o novi
sistem poslavši jed n u velik u poruku ert clair. U skoro su
N ijem ci čitali i d o 80 ruskih poru ka dnevno. Čini se da
su se m n o ge d ek rip taže ob avljale u radio-stanicam a v e ­
lik ih n jem ačkih tvrđava; D eu b n er im je svakog dana
slao n ove klju čeve k oje je rekonstruirao. D io austrijskih
dekriptaža ob avljala je R o n g eo va interceptorska stani­
ca A ustro-N ord, koju je v o d io kapetan K a rl Boldeskul.
K a d je kasnije P o k o m y u n aprijeđen na p oložaj šefa či­
tave Kriegschiffregruppe, na n jego vo m jesto šefa ruskog
od jeljk a Dechiffrierdiensta u austrijskoj kom an di na Is­
točn oj fron ti postavljen je vo n M archesetti, kojega je na
tom p oložaju 1918. naslijedio R u d o lf Lippm ann.
Š estog stu denog 1916. ruska Dunavska arm ija zabra­
nila je da se na radiju u p otrebljava šifra br. 14, je r se
o tk rilo da je n eprijatelj zna; m jesec dana poslije t o g a
17. prosinca, povu čen a je jo š jed n a šifra, je r je neprija­
telj za ro b io radio-stanicu 1. kozačke divizije; četiri dana
nakon toga pušten je u u p otreb u k o d za k oji su p ro tiv ­

329
nici b rzo ustanovili da je sam o neznatno izm ijenjena va­
rijanta koda koji je b io povu čen tjedan dana ranije.
N eprijateljski d ek rip teri lako su slijedili te prom jene.
R azum ije se da su sve veća dezorganizacija i rasulo u
ruskoj vojsci zahvatile i njezinu radio-službu; disciplina
se srozala, ali se zato p ovećala brbljavost. Jednog dana
na početku 1917. Dechiffrierdienst je d ek rip tira o 333
ruska rad iogram a iz kojih se d o b iv a o d ojam da se rus­
ke tajne kom u n ikacije naglo raspadaju. U ožujku je zba-
čen car, u srpnju je propala velik a ruska ofenziva, u lis­
topadu su na vlast došli b oljševici i izveli Rusiju iz rata.
N em a sum nje da su u slom u Rusije o d ig ra li veliku
ulogu njezini vojn i neuspjesi i porazi. Oni su u glavnom
p roizišli iz oskudice m unicije, hrane i iz loše opskrbe;
kao n ed o vo ljn o industrijalizirana zem lja Rusija to je d ­
nostavno nije m ogla proizvesti. A li sigurno je da su v e ­
liku ulogu od igra li i taktički porazi u bitkam a s C entral­
nim silama, a za te p ob jed e D avida nad G olijatom (u
k ojim a su svakako velik o značenje im a li su periorn o
n jem ačko naoružanje, čvršća disciplina i b olja logisti­
ka) najzaslužnija je kriptoanaliza.
»Iz poru ka ruskih kom an d i u vijek sm o saznavali gdje
se snage p rotivn ik a koncentriraju za n ove p o teze«, kaže
gen eral H offm an n . O bavještenja d o k ojih su N ijem ci
d o la zili b ila su tako kom pletna, da je poslije rata H o ff­
m ann m o g a o napisati: »S a m o nas je jedan jed in i put iz­
n en ad io jed a n ruski napad —na rijeci Aa u zim i o d 1916.
na 1917. godin u .« H o ffm a n n o va izjava dram atičn o isti­
če važnost u loge koju je kriptoan aliza igrala u toku i is­
hodu rata na Istočn oj fronti.

K on solid a cija sovjetskog režim a o m o gu ćila je Lenji-

nu i n jego vim suradnicim a da se sasvim p osvete ne
sam o teškom p ro b lem u upravljanja p rv o m socijalistič­
k om d rža vom u p ovijesti n ego i trad icion aln oj k om u ­
nističkoj aktivn osti na p odru čju potican ja klasne b o rb e
i p ro letersk e revolu cije. O ni su sm atrali da im aju p ravo
prim jen jivati ne sam o o rto d o k sn e m eto d e propagan de
i p o litič k e agitacije n ego i m n o g o direktniju m etod u
su bverzije kao o ru đ e širenja m arksizm a u zem ljam a
k oje jo š nisu b ile d osp jele u takav stadij p o litič k o g raz­
voja kao Rusija.
N ek i o d tadašnjih agenata bijahu plaćenici, neki su
b ili Rusi poslani u te zem lje k ao špijuni. Ali, golem u v e ­

330
ćinu sačinjavali su d om a ći kom unisti, poticani vjerom
u m arksističku id eologiju . T i su agenti već uskoro slali
ne baš m alu k oličin u obavještenja u M oskvu i prim ali
od atle instrukcije. Instrukcije su d olazile iz M oskve, je r
se sm atralo da će u p ravo ona postati žarište i centar
svjetske revolu cije. U tom razdoblju, prije stvaranja
službene špijunaže sovjetske države, sovjetski su se
agenti služili ve lik im b ro jem veo m a različitih šifarskih
sistema.
T a k o su se njem ački kom unisti 1919. služili jed n im
sistem om n ep raviln e stupačne transpozicije. Jedan od
ključeva b io je dru gi stih slavne H e in e o v e pjesm e D ie
L orelei: DASS IC H SO T R A U R IG B IN ( . . . da sam tako
tužan . .. ); drugi je jed an ključ glasio: ACH , W E N N D AS
D E R PE TR U S W Ü S S T E (Oh, da to Petar zna!). T ri tako
šifriran e p oru k e p ron ađ en e su u je d n o m avionu koji je
le tio iz N jem a čk e u S ovjetski Savez, ali se m ora o prisil­
no spustiti u Litvi. K ad litavska vlada nije uspjela de-
kriptirati te k riptogram e, predala ih je a m eričk om kon­
zulu u R igi,* k oji ih je poslao u Am eriku, a on dje ih je
Y a rd le y je v Crni kabinet brzo i lako dekriptirao. P rvi
k rip togra m zap očin jao je a p elom Sendet Geld (Šaljite
novac), a zatim se razglabalo o fijasku n eke kom unistič­
ke k o n feren cije u N izozem skoj, obavještavalo o hapše­
nju slavne njem ačke kom unistkinje K la re Zetkin, tvrd i­
lo da su »[K a rl] R adek ili [N ik ola j] B u h a rin ** ovd je ap­
solu tno p otreb n i .. .«, izvještavalo da je »radio-stanica
n ap ok on sprem n a za em itiran je . . . pronašli sm o struč­
njaka . . . Stigao je Guralski s novcem , na proputovanju
u A m erik u «, i u pozoravalo: »S ad a se zo vem JAM ES.«
D ekriptaže su izazvale priličn u uzbunu u W ashingtonu,
je r su to b ili p rvi doku m en ti o m eđu n arodn oj djelat­
nosti Sovjeta, k oji su A m erik an cim a pali u ruke.
U isto vrijem e a m eričk o M inistarstvo p ra vd e za p oče­
lo je svoju vjeroja tn o prvu op eraciju in filtriran ja u am e­
ričku K om u n ističku partiju. Tajni agent m inistarstva

* Kako SAD nisu sve do Rooseveltova dolaska na vlast imale

diplomatske odnose sa SSSR-om, američki konzulat u Rigi bio je iz­
vanredno značajna »obavještajna osmatračnica« zbivanja u toj zemlji.
Ljudi koji su tamo radili dvadesetih godina (na pr. George Kennan)
kasnije su igrali ogromnu ulogu u formiranju američke politike pre­
ma SSSR-u. — Prev.
** Buharin i Radek bili su vrlo visoki funkcionari Boljševičke
partije (Buharin je bio član Politbiroa). Staljin ih je strijeljao u či­
stkama tridesetih godina. — Prev.

331
Francis A. M orrovv iz C am dena u N e w Jerseyju slao je
pravu bujicu izvještaja, a istod ob n o se penjao u partij­
skom ru kovodstvu pa je nakon n ek og vrem en a čak p o ­
stao sekretar je d n o g oblasn og kom iteta. S prijateljio se
s organizacijskim sekretarom toga kom iteta, pa m u je
ovaj je d n o g dana, nacvrcavši se, d op u stio da m u p o ­
m ogn e u dešifriranju neke poruke. Šifra koje se M or-
r o w tako d om ogao, i koju je odm ah poslao svojim na­
redbodavcim a, bila je šifra p om oću koje je najviše ru­
k o vo d stvo a m eričk e K om u n ističk e partije kom u n icira­
lo s organizacijskim sekretarim a partijskih oblasnih k o­
m iteta. T e m e ljila se na u p otreb i poštanskog form u lara
za slanje novca, papira koji nije m o ga o k om p rom itira ti
n ikoga kod k oga bi b io pronađen. Sifrat se p ojavljivao
u obliku niza algebarskih razlom aka; b rojn ik je označi­
vao redak teksta na p o leđ in i form ulara, a nazivnik slo­
v o na tom retku. Taj sistem ja k o podsjeća na »razlo-
m a čk e« sistem e kojim a su se u d ob a carizm a služili rus­
ki revolu cion ari, i sasvim je vjero ja tn o da je b io od njih
preuzet. Da je doista b ilo p osrijed i preuzim anje je d n o g
p red revo lu cio n a rn o g sistema, pokazuju neki n aoko sit­
ni detalji, na p rim je r u potreba ruske riječi dubok (m ali
hrast) u značenju »sk rovište za ostavljanje p oru k a« ili
riječi bolest u značenju hapšenje.
Taj je sistem napušten kad je stvoren b olje organ izi­
rani sovjetski obavještajni aparat. A m to rg sovjetska
uvozno-izvozna firm a osnovana u N e w Y o rk u 1924. g o ­
dine, u pravljao je p rvo m sovjetskom p ra vom špijun­
skom aktivnošću u p eren om p ro tiv Sjedinjenih Država.
K o resp o n d en cija s M o sk vo m obavljala se, naravno, u
kodu; bez ob zira na to kakav je kodn i sistem b io p rim i­
jenjen, je d n o je jasno — on je efikasn o štitio tajne sovjet­
ske špijunaže u A m erici. Zastupnik H a m ilto n Fish,
pred sjed n ik je d n o g o d b o ra za ispitivanje kom u n ističke
djelatnosti u S jedin jen im Državama, n ared io je 1930. da
se zaplijen i 3000 k odiran ih telegram a Am torga,* je r se
nadao da će se tako više saznati o toj aktivnosti. De-
k rip teri S ek cije (službe) za šifre i k o d o v e ratne m orn a ­
rice, k ojim a su ti k rip togram i poslani na dekriptažu, na­
pisali su u svom izvještaju: »Š ifra koju je p rim jen jivao
A m torg silno je kom plicirana; to je n ajn eprobojn ija šifra
za koju zn am o.« Fish je tada poslao te k ab logram e de-

* Zaplijenio ih je u arhivi pošte. — Autor.

332
 kripterskoj službi M inistarstva rata. D vije god in e posli­
je toga potu žio se pred K on gresom : »N ijed an naš struč­
njak, a im ali su godinu dana vrem ena, nije uspio de-
kriptirati ni jed n u jed in u riječ u tim kablogram im a,
p rem d a su u početku tvrdili da će ih sigurno riješiti.«
U K op en h agen u je 1934. čuvao tajne danske K o m u ­
nističke partije disk za šifriranje sa sedam prstenova sa
šifarskim alfabetim a, što su se vrtjeli o k o razbacanog
alfabeta o tv o re n o g teksta. P rilik om jed n e p olicijske
p rem etačin e zaplijenjen je ključ tog sistema, pa otada
te p oru k e više nisu o d o lijeva le kriptoan alitičkim napa­
dim a Y vesa G yldena koji je sam o radi toga pozvan iz
Stockholm a.
U p ravo za vrijem e španjolskoga građanskog rata, u
kojem u je Sovjetski Savez aktivno pom agao repu bli­
kance, p o ja vio se jedan kriptografski elem en t kojim su
se nekad, prije O ktobarske revolucije, služili ruski re v o ­
lucionari. T o je bila tzv. preklapajuća šahovska ploča.
»P rek la p a n je« se postizalo p rim jen om šifarskih ekviva-
lenata dviju različitih dužina (o b ičn o se kom biniraju
gru pe o d jed n e ili dviju znam enki); setovi ekvivalenata
tako su konstruirani da d ešifrer lako odvaja te grupe
p rem d a su napisane bez razm aka; dekripter, koji narav­
no ne zna k oje b rojk e stoje same, a koje u parovim a, ne
m ože takvu sekvenciju ispravno p od ijeliti na grupe, pa
ili razbija p arove ili neispravno spaja u parove brojk e
koje zapravo stoje »s o lo «. U jedno se tim sistem om sma­
njuje dužina n u m eričkih krip togram a u u sporedbi s du­
žin om n u m eričkih krip togram a u kojim a svako slovo
o tv o re n o g teksta biva zam ijenjeno parom brojeva. Za­
n im ljivo je da su taj postupak p rvi prim jen jivali članovi
k rip tološk e ob itelji Argenti, i to u nekim kriptogram i-
m a k oje su u 16. stoljeću šifrirali za papu (pa nam d ođ e
da se p itam o što bi m islili m oskovski ateisti da su to
znali).
Preklapajuća šahovska p loča stvara jednoznam enkas­
te ek vivalen te tako da ne n avodi k oord in ate redaka na
šahovskoj ploči. S lo v o k oje se nalazi u takvom retku šif­
rira se tako da se u p otrijeb i sam o k oord in ata retka koji
je iznad toga retka. K a k o bi se izbjegla dvosm islenost,
ne sm ije se dopustiti da b ilo koji od tih jednoznam en-
kastih ekvivalen ata bude p rvi elem en t n eke dvozna-
m enkaste grupe. Zato se nijedan ne sm ije u p otrijeb iti
kao vertikaln a k oordin ata dvoznam enkastih ekvivale-

333
nata. A k o su osam o d deset b ro jk i (0 -9 ) uzete kao takvi
jednoznam enkasti ekvivalenti, ostaju sam o d vije b ro jk e
na raspolaganju kao vertik aln e k oordin ate; svaka o d
njih m ože se spariti s 10 h orizon taln ih k oord in ata na
vrhu šahovske p lo č e (m o že se uzeti svih 10 zato što se
onih 8 brojki, k oje označuju vertik aln e koordin ate, p o ­
javljuju u šifratu kao drugi elem en t para). T a k o se d o ­
biva 20 dvoznam enkastih grupa. T ak va kon figu racija
om ogu ću je da se svaki elem en t o tv o re n o g teksta zam i­
jen i s 28 šifarskih ekvivalenata.
Taj je sistem b io (p rim jera rad i) prim ijen jen 1937. s
ključnom riječi M D E L V A Y O (M je b io inicijal agenta,
a D E L V A Y O - Julio A lva rez d el V a y o — b io je m inistar
vanjskih poslova španjolske republikanske vlade.
Dva suvišna p olja u potrijebljen a su za označivanje za­
reza i pom aka u šifriranju:

0 9 8 7 6 5 4 3 2 1

m d e 1 V a y o
1 b c r g h u j k n P
2 q r s t U w X z /

U o v o m slučaju e = 8; a = 5; b = 10; t = 27 . . . i tako da­

lje. O vd je se ne pojavljuje ni jed an je d in i 2 ili 1 kao
»s o lo «. Pri dešifriranju uzim a se svaki 1 i 2 kao prva
znam enka dvoznam enkaste gru p e i p o v e že se u grupu
s m a k o jo m b ro jk o m koja d o đ e od m a h iza njega. Sve.
b ro jk e o d 3 d o 0 uzim aju se kao so lo b ro jk e (jednozna­
m enkaste grupe), ako već ion ako nisu d io para. Zato se
k rip togra m 828115125 m ože n ep o g rešivo p o d ijeliti na 8
28 11 5 12 5 i dešifrirati kao Espana (Španjolska).
M ogu će su i razne dru ge konfigu racije. T ak o u p o tre­
ba sedam solo znam enki daje 3 vertik a ln e koordin ate,
a b roj p olja u šahovskoj p lo č i iznosi 37. A k o so lo zna­
m enki im a 6, b roj p olja penje se na 46; 5 so lo znam enki
daje 55 polja, i tako dalje — s tim da u p o treb a je d n e je ­
dine so lo znam enke daje šahovsku p loču o d 91 polja.
Ia k o šahovska p loča s klju čem M D E L V A Y O nije
bila u p otrijeb ljen a u praksi n ego je sam o p rim je r na k o ­
jem u je kom u nistički sim patizer Š veđan in d r P e r M eur-
lin g u čio svoju zaručnicu tajnom pismu, čin jen ica da je
pozn avao taj sistem ukazuje na to da je on u to vrije m e
b io u u potrebi. T re b a ipak napom en u ti da se taj sistem

334
nije p rim jen jiva o tako jed n ostavn o kao što proizlazi iz
M eu rlin go va prim jera. On je sam, na prim jer, p od vrga o
n u m erički kriptogram , d o b iven p om oću šahovske p lo ­
če, m noženju, a zatim je tako d ob iven i rezultat rekon-
vertira o u slova na jed n o j dru goj šahovskoj ploči, i tek
tada d o b io konačni kriptogram . Sistem je b io sličan
o n o m e k ojim se Pliny E arle Chase poslu žio u A m erici
1859. godine, ali je u jedn o b io m n o go slabiji, probojniji,
pa zato nije vjerojatn o da su ga Rusi prim jen jivali u toj
»M e u rlin g o v o j« varijanti.
Španjolski građanski rat, p red igra dru goga svjetskog
rata, p oslu žio je i N jem ačkoj, i Italiji, i S ovjetskom Sa­
vezu kao p oligon za testiranje oružja koji će biti upot­
rijebljen u d ru gom svjetskom ratu. V jerojatn o je to v ri­
je d ilo i za k rip tološk a oružja.

Sovjetski k rip to lo zi nisu bili to lik o zaokupljeni usavr­

šavanjem vlastitih šifara da se ne bi interesirali što dru­
ge zem lje rade sa svojim šifram a. Baš naprotiv, i upravo
su zato, na prim jer, bili neprestano zaokupljeni aktiv­
nošću koju stručnjaci u žargonu zovu »p ra k tičn om
k rip toa n a lizom «, a njezin je prozaičn iji naziv — krađa ši­
fara i kodova. T o je, naravno, brži i lakši posao o d »čis­
te « analitičke kriptoanalize, to jest razbijanja šifara i k o­
dova, ali im a dva osn ovn a nedostatka: skuplja je i uklju­
čuje opasnost da izv o r obavještenja presuši ako p ro tiv­
nik o tk rije ih nasluti da mu je n etko ukrao šifru.
Taj rat vo d e o b je strane, s tim da pobjeđu je ili osvaja
b o d o v e čas jedna, čas druga strana. G od in e 1926. uhap­
šena je u M arseillesu neka francuska kom unistkinja i
k o d nje je nađen francuski vojn i kod A FN O . K a k o se to
m o g lo d ogod iti? Taj kod i jedan k od M inistarstva unu­
trašnjih p oslova p ro k riju m ča rio je iz kaznionice u Me-
lunu (gd je su se tiskali francuski k o d o v i) kažnjenik Bul-
tez, i to tako da ih je, p rilik o m odlaska na slobodu, sa­
k rio u jedn u englesku gram atiku. Id u će su go d in e S ov­
je ti za vrb ova li »stručnjaka za š ifre « perzijsk og m inistar­
skog vijeća, i on je tako postao agent br. 33. Za S ovjete
je ra d io i šifrant je d n e b riga d e perzijske vojske koja je
bila stacionirana k o d sovjetske granice. D ru gom se zg o ­
d o m GPU, sovjetska tajna policija, d o m o g a o šifre tzv.
Dačnjaka, p rotu sovjetske tajne organ izacije u S ovjet­
skoj A rm en sk oj R epu blici. A ktivn ošću Dačnjaka ruko­
v o d ilo se iz cen tra u Tabrizu, odm ah iza granice u P er­

335
ziji. Rezident-agent GPU-a u Tabrizu uspio se d o g o v o riti
s je d n im perzijskim poštanskim čin ovn ikom , i već je za
kratko vrijem e čitao svu poštu organ izacije Dačnjaka u
Perziji, a to je o m o g u ć ilo hvatanje njezinih vođ a i p ri­
staša u sovjetskoj A rm eniji. G od in e 1930. neki rum unj­
ski p olicijsk i fu n kcion ar tako se naljutio na svoje star­
ješin e k oji su ga sm ijenili da je sovjetskim agentim a p o­
k lo n io rum unjski tajni kod.
B ilo je i obratnih situacija. G odin e 1925. nestale su
k od n e knjige iz sovjetskoga gen era ln og konzulata u
Sanghaju. B jelogard ijsk i em igrant, na kojega je pala
sumnja da ih je ukrao, nestao je s brod a k ojim je neka­
m o putovao. Deset godin a kasnije jedan čin ovn ik sov­
jetsk e am basade u Pragu ukrao je k o d o v e am basade.
C ehoslovačka p olicija brzo ih je pronašla i ljubazno vra­
tila sovjetskoj ambasadi, ali tim e zacijelo nije Uvjerila
Ruse da k o d o v i nisu k om prom itiran i.
U ljeto 1936. sovjetska vojna obavještajna služba d o ­
m o gla se kod iran e k oresp on d en cije izm eđu japan skog
v o jn o g atašea u B erlin u i Tokija. Prepiska je fo to g ra fi­
rana i n ep rim jetn o vraćena Japancu, a fo to k o p ije su p o ­
slane p o specijaln om kuriru u H aarlem u N izozem skoj,
gdje je te k rip togram e d ek o d ira o jedan m oskovski
stručnjak za japanski jezik. R ek li sm o »d e k o d ira o «, a ne
»d e k rip tira o «, je r je taj stručnjak raspolagao japanskom
k n jigom kodova, koju su S ovjeti b ili negdje drugdje
»d ig li«. D ekriptati su p reved en i s japan skog na ruski i
poslani u M oskvu. Pokazalo se da su to b ile p oru k e u
vezi s p aktom p ro tiv K o m in te m e . G od in e 1936. S ovjeti
su o p e t došli u situaciju da drže tanji kraj batine kad je
n etk o ukrao k od k ojim su k om u n icirali sovjetski K o ­
m esarijat za narodnu obranu i M in istarstvo n arodn e
ob ra n e repu blikanske Španjolske. G od in e 1938. p reb je­
gao je u Japan i on dje zatražio azil gen eral G. S. Ljuš-
kov, visok i fu n kcion ar kontraobavještajne službe u sov­
jetsk oj D alek oistočn oj arm iji. Lju škov je Japancim a (što
nas u o v o m kontekstu je d in o zanim a) o tk rio m n oge
p od atk e o sovjetskim tajnim vojn im kom unikacijskim
sistem im a. Šteta je dodu še ublažena tim e što su sovjet­
ski agenti u Japanu ob a vijestili M oskvu o svem u što je
Lju šk ov rek ao Japancima. N ared n e godine, 1939, jedan
je ta k o đ er p reb jeg li Rus o d a o da u sobi za k o d o v e b ri­
tanskog F oreign Officea sjedi špijun. Taj špijun, kapetan
John H e rb e rt K ing, osuđen je na 10 god in a zatvora.

336
 T e silne »k ra đ e « na sve strane dostigle su kom ičan
vrhunac u jed n o j sudskoj parnici koja se vod ila 1939.
godine. Dva ruska em igranta, V la d im ir i M arija Azarov,
ukrali su i prok riju m čarili iz S ovjetskog Saveza »stano­
vitu knjigu kodova, koja je sadržavala kod za tajne p o ­
ruke, tada u u potrebi u Savezu Sovjetskih Socijalistič­
kih Republika, i koja je bila izuzetno tajnog karaktera«
(citiram o iz njihove tužbe sudu). A zarovi su to blago p o ­
slali teretnim b ro d o m Baltabor britanske brodarske
kom panije Cunarđ Line, ali se on nasukao u luci R ige i
potonuo, pa su tako A zarovi »izgu b ili sve što [sm o] im a­
li«. P o veli su parnicu p ro tiv Cunarđ. Linea i zatražili o b e ­
štećenje od 511.900 dolara — 11.900 dolara za izgubljenu
garderobu i namještaj i pola m ilijuna dolara za one k o ­
dove. A zarovi su u svojoj tužbi naveli da je tih pola m i­
lijuna »vrijed n ost izgubljene knjige k od ova na slob od ­
nom tržištu u času njezina nestanka«. Stranke su se na
kraju krajeva nagodile bez suda.
Sovjetska špijunaža nije prezirala ni najsitnija oba­
vještenja ako se čin ilo da bi m akar i najskrom nije m o ­
gla koristiti — ili službi sam oj ili sovjetskim kriptoana-
litičarim a. K ad su u zim i 1945. agenti OSS-a napravili
prem etačinu u njujorškoj redakciji časopisa Amerasia,
na koji je pala sumnja zb o g prokom u n ističkog pisanja,
našli su o k o 1800 am eričkih p ovjerljivih dokum enata, a
m eđu njim a je bila i kopija najstrože p o vjerljivo g izvješ­
taja o jed n o m supertajnom uspjehu am eričkih kriptoa-
nalitičara — o razbijanju japanskih k od ova za vrijem e
rata (M A G IC ).

Sovjetski je Savez pokazao svoj silni interes za k o d o ­

ve i šifre drugih zem alja u prvom redu p reko tajne d je­
latnosti dviju službi — tajne p olicije i vojne obavještajne
službe.
Sovjetska tajna policija nije običn a tajna policija, je r
ne bdije sam o nad unutrašnjom sigurnošću nego se
bavi i obavještajnom djelatnošću izvan Sovjetskog Save­
za. U u sporedbi s am eričk im prilikam a to bi b ilo kao
da se u jed n o j službi sjedine funkcije ClA-e i FBI-a. Taj
čudan sistem nastao je zapravo još u d ob a carizma, kad
su ruski revolu cion ari bili aktivni ne sam o u Rusiji
n ego i izvan njezinih granica, pa je Ohrana slala svoje
agente u druge zem lje da m o tre revolu cion are i ubacu­
ju se u njih ove organizacije. »N asljed n ica« Ohrane (ako

22 - S it r a n ii p r u li v ¿p ij un a III 337
se tako m ože re ć i) činila je isto - slala je svoje agente
da se infiltriraju u b jelogardijske organizacije koje su u
inozem stvu radile na rušenju sovjetske države. Kasnije
je ta aktivnost prerasla u inozem nu političk u obavješ­
tajnu aktivnost. Sovjetska tajna policija, koju je osn ovao
Lenjin m jesec dana nakon form ira n ja p rve sovjetske
vlade, im a silno zam ršenu povijest. N jezine b ezbrojn e
reorganizacije, fuzije s dru gim službama, odvajanja od
drugih službi — d o b ile su od raz i u njezinim različitim
nazivim a: Čeka, GPU, OGPU, N K V D , M V D i K G B . P osli­
je Staljin ove sm rti ta se služba p od ijelila na dvije: K G B
(K om itet Gosudarstvenoj Bezopasnosti —K o m ite t državne
sigurnosti), koji se bavi špijunažom u dru gim zem ljam a
i in tern om kontrašpijunažom na visok oj razini, i M V D
(M inistjerstvo V nutrenih D jel — M inistarstvo unutrašnjih
poslova), koji obavlja rutinske unu trašnjopolitičke p o li­
cijske poslove.
D ruga sovjetska obavještajna ustanova jest ob avješ­
tajna služba sovjetskih oružanih snaga, koju je osn ovao
Lav Trocki, p rvi kom esar za narodnu obranu. I ona je
m n o go m ijenjala nazive i organizacijsku strukturu. U
teoriji, obavlja vojnu obavještajnu aktivnost, dok se
K G B bavi p o litičk o m špijunažom, ali je dem arkacion a
linija m utna — vjerojatn o nam jerno. K ra tk o vrijem e b ile
su te d vije službe čak fu zion iran e u jednu. V o jn o j o b a ­
vještajnoj službi pripadaju svi vojn i atašeji; ona uspo­
stavlja i održava kontakte s dru gim zem ljam a, koji se
od n ose na obavještajne poslove. Današnji jo j je naziv
G R U (G lavnoje Razvedivateljnoje Upravlenije — G lavna
obavještajna uprava).
Jedan je od zadataka tajne policije, k ao u svim zem ­
ljama, zaštita režim a. Čeka je ve ć kratko vrijem e nakon
što ju je Lenjin osn ovao prih vatila carističku cm ok ab i-
netsku praksu otvaranja pošte i čitanja telegram a. Taj
posao obavlja se i danas, ali na tehnički n eu sp ored ivo
višoj razini. Pedesetih godin a bavila se n jim e čitava je d ­
na zasebna sekcija M VD -a — tzv. 3. od jeljen je 2. specijal­
ne u prave M VD -a (uprave za tzv. p ozitivn u državnu si­
gurnost, tj. za p ozitivn e m jere za zaštitu režim a). Danas
se ta služba koristi n a jm od ern ijim tek ovin am a na polju
usavršavanja tehnike nadzora (na p rim je r elek tron sk e
naprave za prisluškivanje), tili i klasičnim k o n ven cio ­
nalnim m etod am a praćenja, korišten ja in form a tora i
otvaranja pisama. Tajna p olicija im a u poštam a svoje

338
 ljude k oji otvaraju poštu iz inozem stva, pism a osum nji­
čen im osob am a i od ređ en postotak nasumce izabranih
pisam a o b ičn e d om a će pošte.
Svako sum njivo pism o (o v o su podaci iz pedesetih
god in a) dostavlja se k rip tološk oj službi Sovjetskog Sa­
veza, kvazisam ostalnom Spec Otdelu (Specijaln o o d jelje­
nje), kojem u je prim arn i zadatak dekriptaža šifriranih
poruka drugih zem alja. Prije rata O djeljenje je b ilo d o ­
duše fo rm a ln o p o d re đ e n o in ozem n oj upravi tajne p o li­
cije, ali je faktički o d g o va ra lo izravno C entralnom k o­
m itetu i Politb irou , u početku Lenjinu, a poslije n jegove
sm rti Staljinu. Čini se da je 1938. ta služba d o b ila novi
naziv i da je bila zahvaćena jed n o m širom reorganiza­
cijom . Tada je p retvo ren a u tzv. 5. upravu NKVD -a.
Sve do tog trenutka, a počevši od 1927, kako se ba­
rem čini, b io je njezin šef G ljeb I. Boki, stari boljševik
i L en jin ov prijatelj, koji je b io ujedno član V rh o vn o g
suda SSSR-a. B o k i je rođ en 1879, su djelovao je u pred-
revolu cion arn oj aktivnosti, b io je m n ogo puta hapšen i
je d n o m osuđen na tri go d in e progonstva u Sibiru. U
trenutku izbijanja revo lu cije b io je jedan od sekretara
b oljševičk e organ izacije u Petrogradu, tadašnjoj prije­
stolnici. N a početk u 1920. postavljen je na č e lo Čeke u
Turkestanu. T a m o je došao na glas zb o g surove en er­
gičnosti u b o rb i p ro tiv antisovjetskih elem enata. G od i­
ne 1927. p ostavljen je za šefa Spec Otdela. B ok i je b io ču­
dan čovjek. N a vo d n o je v o lio orgijati s prijateljim a, a na
vratim a n jegova ureda, koja su uvijek bila iznutra za­
ključana, nalazilo se staklo p rozirn o sam o s unutrašnje
strane, što m u je o m o g u ćiva lo da vid i svakog posjetioca
a da ovaj njega ne vidi. Visok, pogrbljen, uvijek nam r­
štena lica i led en o hladnih plavih očiju, uvijek gologlav,
ali zato i ljeti i zim i u kišnoj kabanici, u lijevao je strah
svim a koji bi s njim im ali b ilo kakav kontakt. Strijeljan
je 1938. u velik im staljinskim čistkama. Jedna od optuž­
bi koje su m u n atovarili bila je da je g o m ila o zlatnike.
Spec Otdel b a vio se i k rip togra fijom i kriptoanalizom .
G od in e 1933. stručnjaci za k riptografiju (šifriranje i d e­
šifriran je) rad ili su svi u jed n o j velik o j sobi na IV katu
zgrade u U lici Lubjanka 6; ta je zgrada prije revolu cije
pripadala n ek om osiguravajućem društvu, a sada je u
njoj b ila cen trala GPU-a. K rip toan alitičari su radili na
najvišem katu zgrade u k ojoj je prije toga b ilo M inistar­

339
stvo vanjskih poslova, a nalazila se na uglu U lice Lub-
janke i U lice K u zn jeck og mosta. U d on jim k atovim a sta­
n ovali su ob ičn i stanari, a na jed n o m je katu b io d ip lo ­
m atski klub, pa su kriptoan alitičari m ogli nesm etano i
n eu p ad ljivo dolaziti u svoj ured. G od in e 1935. p reselje­
ni su i kriptoan alitičari i stručnjaci za krip tografiju u
novu zgradu centrale N K V D -a u U lici D žeržinskog 2.
(F eliks D žeržinski bio je prvi šef Čeke.)
K rip to g ra fsk o od jeljen je b ilo je p o d ijeljen o na n ek o­
lik o sekcija. T ak o su, na prim jer, p ostojale d vije zaseb­
ne sekcije za N K V D -ovu m režu unutar S ovjetsk og Save­
za, zasebna sekcija za pogran ičn e je d in ic e (u n adležn o­
sti N K V D -a), zasebna sekcija za u n iform iran e jed in ice
N K V D -a (m ilicija), zasebna za G ulag (adm inistracija za­
tvo ra i logora), zasebna za tajne agente na radu u in o ­
zem stvu, zasebna za »le g a ln e « reziden te N K V D -a u stra­
n im zem ljam a. Š e f te posljednje, 6. sekcije, b io je neki
K o zlo v , koji je u čistkam a tridesetih god in a sm ijenjen
i strijeljan. N jeg o v nasljednik poslan je kasnije u am ba­
sadu u W ashingtonu, kao šifrer, a za n ovoga šefa 6. sek­
cije postavljen je čovjek koji će se kasnije p riličn o pro-
čuti: V la d im ir M. Petrov, koji je 1954. zatražio i d o b io
azil u Australiji.*
Rast 6. sekcije m ožd a m o žem o uzeti kao odraz i m je­
r ilo rasta čitave sovjetske špijunaže. K ad se P etrov
1933. zap oslio u 6. sekciji, čitav njezin personal sastojao
se od sam o 12 ljudi, a 1951. b ilo ih je o k o 45 ili 50. T im
su lju dim a b ile povjeravan e najveće tajne najtajnije sov­
jetsk e službe, oni su b ili svojevrsna elita, ali im je posao
b io sve p rije n ego »rajsk i«. Š ifrira lo se ručno i P etro v
je na p očetku svoje karijere m ora o često ostajati u u re­
du do pon oći, je r je sam o p o d tim u vjetom m o ga o po-
svršavati dn evn i posao. Poslije, kad je postao zam jenik
šefa sekcije, više nije m o ra o šifrirati i d ešifrirati n ego je
čitao telegram e, k o rigira o ih ako je trebalo, i parafirao.
P e tro v kaže da su šifranti ponekad d ob iva li nekripto-
lošk e zadatke. T a k o je neki B ok ov, visok, šutljiv i fizički

* Petrov je zapadnim obavještajnim službama dao imena trojice

ljudi koji su mu bili uzastopno pretpostavljeni dok je bio šef 6. sek­
cije —Iljina, Dektjarova i Seveljeva. Nije jasno jesu li oni bili načelnici
čitave, u to vrijeme formirane 5. uprave NKVD-a ili samo šefovi jed­
nog njezina odjeljenja, kojemu je bila potčinjena 6. sekcija. Zanimljivo
je da je Sapiro, nasljednik Gljeba Bokija, ostao na položaju samo dva
mjeseca, a onda je uhapšen i strijeljan, i da se to poslije dogodilo još
barem trojici ili četvorici Sapirovih nasljednika. — Autor

340
 silno snažan šifrant, o d ređ en da ubije sovjetskog am ba­
sadora u jed n o j bliskoistočn oj zem lji; B o k o v je to izvr­
šio, tresnuvši am basadora, u njegovu uredu, željezn om
m otk om p o glavi.
K rip toa n a litičk a služba dijelila se na geografsk e i je ­
zičke p od sek cije - kinesku, angloam eričku i tako da­
lje.* Evdokija, buduća P etrovljeva žena, koja je studira­
la d vije god in e japanski u školi za strane jezik e u M os­
kvi, radila je u japanskoj podsekciji. M eđu njezinim k o­
legam a nalazili su se V era Plotnjikova, kćerka p ro feso ­
ra jap an sk og jezik a i literatu re na M osk ovsk om sveuči­
lištu, koji je dugo živ io u Japanu; Galina Potpalova, koja
je tako vo ljela sve što je japansko da je kod kuće nosila
sam o kim ono; Ivan Kalinjin, koji bi p o vrem en o navra­
ćao kao konzultant; i p ro fe s o r Šungski, dostojanstven
starac i najveći autoritet za japanski jezik u podsekciji.
Šungski je p rije revolu cije b io o fic ir carske vojske, ali
to nije b ilo ništa neobično, je r su i m nogi drugi kriptoa-
nalitičari b ili ostarjeli bivši aristokrati, m eđu kojim a se
nalazilo p riličn o m n o go g ro fo v a i baruna. R azum ije se
da je to p roizišlo iz v e lik e oskudice lingvista, a b ez lin ­
gvista nije se razbijanje k o d o va m o g lo ni zam isliti. Krip-
toanalitičara je b ilo tako m alo da su nastavljali raditi
čak ako bi pali u zatvor kao »državn i n eprijatelji«. V la ­
d im ir K rivoš, otac p rvoga m uža E vd ok ije Petrove, R o ­
m ana K rivoša, b io je p rije revolu cije visoki funkcionar
O hrane; njega bi naizm jence hapsili i puštali na s lo b o ­
du, ali je rad io »n on -stop « — čak i kad bi sjedio u m os­
k ovsk om zatvoru Butirskaja. Poslije je i R om an uhap­
šen i strpan u isti zatvor, kao i otac, ali je š e f n jegove
p od sek cije o d la zio tam o svakog dana noseći K rivo šim a
»p o s a o «.
R azum ije se da s uhapšenim kriptoan alitičarim a nije
b ilo p ro b lem a u p ogled u konspiracije. Oni k oji su b ili
na slo b o d i m o ra li su na nju neprestano paziti. Zato na
p rim jer nisu sm jeli n ik om reći što rade i gdje im je
ured. P etrova to nije rek la čak ni vlastitim roditeljim a.

* Godine 1933. u njoj je radila i posebna vojnoobavještajna pod-

sekcija na čelu s pukovnikom Harkevičem, koji je bio potčinjen izrav­
no Bokiju i generalštabu. Čini se da je ta podsekcija poslije raspuš­
tena ili prebačena u nadležnost vojske, a sam Harkevič nestao je u
jednoj staljinskoj čistki. Sef kriptoanalitičara u Bokijevo vrijeme bio
je neki Guzev (vjerojatno Sergej Guzev), stari revolucionar, član Cen­
tralnog komiteta od 1922, član prezidijuma Kominteme od 1930.1 on
je strijeljan 1938. — Autor

341
B ilo im je zabranjeno da odlaze zajedno u restorane,
valjda zb o g opasnosti da b i ih n etko m o ga o prisluškiva­
ti.
Postavlja se, naravno, pitanje k o lik o su bili uspješni.
B ili su uspješni — i to jako. G od in e 1929. ili 1930. Spec
Otdel je p o č e o sastavljati redovan tjedni sažetak tele­
gram a k oje je d ek rip tira o i slati ga šefovim a od jeljen ja
GPU-a i C entralnom kom itetu. Čini se da se 1938. radni
tem p o tako ubrzao da su P etrova i neka Madame Mo-
ritz im ale kao jed in i zadatak u spoređivan je pretipkanih
p rim jeraka dekriptata s origin a lim a pisanim rukom .
B ivši visoki fu nkcionar GPU-a, neki Agabekov, napisao
je u svojim m em oa rim a »U sp om en e ček ista« da je Spec
Otdel »sjajno ob avljao posao čitanja k o d o v a « i da je nje­
go v kadar b io »p rvo ra zred a n «.
Sovjetska vojna k rip tologija nije, kako se čini, im ala
ni tradiciju, ni osoblje, ni uspjehe kao kriptoan alitička
služba tajne policije. K a o p otvrdu za to m o že m o navesti
podatak d a je 1933. osnovana unutar Spec Otdela zaseb­
na vojna podsekcija. Ali, m ožda je taj dojam o vojn oj
k rip to lo g iji pogrešan, m ožda je p roizišao sam o od atle
što se o toj službi i inače m alo zna — vjerojatn o zb o g
toga što se svaki rod sovjetskih oružanih snaga bavi
sam o razbijanjem kriptosistem a svojih pandana u dru­
gim vojskam a - kopnena vojska rješava kriptosistem e
kopn en ih vojski, ratna m orn arica sistem e ratnih m o r ­
narica, ratno zrak op lovstvo sistem e ratnih zrakoplov-
stava. R azum ije se da je kriptoanaliza sastavni d io ob a­
vještajne aktivnosti. G od in e 1938. im ao je G RU (sovjet­
ska vojn a obavještajna služba) u svojoj op erativn oj
branši osam sekcija, a 8. sekcija bila je kriptološka.
(S ekcije su b ile ovak o podijeljen e: 1. sekcija — Evropa;
2. sekcija — B lisk i istok; 3. sekcija — Zapadna hem isfera
i Indija; 4. sekcija — podaci o teh n ičkom razvoju n aoru ­
žanja u dru gim zem ljam a; 5. sekcija — diverzantske ak­
cije; 6. sekcija — p roizvod n ja lažnih dokum enata; 7. sek­
cija — granice; 8. sekcija —k rip tologija.) O pći zadatak č i­
tave o p erativn e branše b ilo je prikupljanje »s iro v ih «
obavještajnih podataka tajnim i o tv o re n im m etodam a.
Podatke je analizirala druga branša (in form a cije).
G od in e 1943. p ro ved en a je v e lik a reorgan izacija v o j­
ne obavještajne službe i on a je tada p o d ijeljen a na tak­
tičku i strategijsku branšu. Z b o g p ovećan ja op sega p o ­
slova p o v e ć a o se i kadar, a zajedno s n jim prostorije.

342
D io kadra preseljen je tada u golem u baroknu palaču
u U lici Znam enskog, koja zaprem a čitav jedan blok, za­
držana je dotadašnja zgrada na trgu kod K a p ije K rop ot-
kina, a d o b iv e n o je i n ek o lik o p om oćn ih zgrada. Jedna
o d njih bila je tvorn ica fo to gra fsk o g papira izvan M os­
kve. G o to v o čitava njezina proizvod n ja odlazila je u je d ­
nu dvokatnicu u dvorištu kom pleksa u U lici Znam en­
skog; u njoj se nalazio fotografski laboratorij za p rip re­
m anje i razvijanje film o va koje je upotrebljavala vojna
obavještajna služba u kom uniciranju putem pošte sa
svojim agentim a u inozem stvu. N a brežuljku V o ro b jo v a
G ora nalazila se služba s fik tivn im nazivom »Institut za
zlato.« Z ap ravo je on d je bila tzv. O sobij Radio D ivizion
(S p ecijaln o ra d io-od jeljen je) — služba za održavanje ra-
dio-veze s tajnim agentim a širom svijeta. K ad bi kakav
sovjetski špijun otip k a o svoju M orseovu poruku bezlič­
n om »C en tru « u M oskvi, p rim io bi je i poslao potvrdu
p rijem a jedan od radio-telegrafista ORD-a; d irek tive
agen tim a em itira o je O R D s potp isom »D ire k to r«. T o je
bila jed in a veza agenata s ustanovom za koju su stavljali
život na kocku. O R D je, naravno, im ao jaku ekipu ra-
dio-teh n ičkih stručnjaka (k oji su se brinuli za tehničku
stranu transm isije i b irali najprikladnije valne dužine) i
ekipu čin ovn ik a Što su distribuirali p ozivn e signale.
V o jn o m k rip to g ra fijo m bavila se zasebna branša
GRU-a, k o jo m je u je d n o m razdoblju ru k o vo d io potpu ­
k ovn ik K ra včen k o (o n će poslije zatražiti azil u A m e ri­
ci). Jedan o d šifranata b io je čovjek koji će to isto u či­
niti poslije rata — Ig o r G uzenko. »D o b ro se sjećam, kao
da sam ga danas pročitao, p rv o g telegram a koji sam on ­
dje d ešifrira o «, piše G uzenko u svojim m em oarim a.
»D o ša o je iz H arb in a [u M andžuriji]. . . a d o im a o se p o ­
put stranice iz kakva špijunskog rom ana. U njemu su
b ili najdetaljniji p od aci o skrovištu [agen tova odašilja­
ča], k o je se nalazilo u n ajn eposredn ijoj blizini palače g e ­
n era ln o g guvernera, i op isiva le su se navade stanovnika
te gradske četvrti . . . D o b io sam na šifriranje i o d g o v o r
na taj telegram . U njem u su b ile instrukcije za sastanak
s k u rirom Centra, k oji je im a o preuzeti m aterijal. N a ­
značen je ulični ugao na k ojem će se održati sastanak,
v rije m e sastanka, točn o na minutu, ispisani su znakovi
prepoznavanja, dane su lo zin k e k oje im aju biti u p otri­
je b lje n e .« G u zen ko i n jego ve kolege, m eđu njim a nje­
g o v n ajbolji prijatelj p oru čn ik Burukin, ponekad su

343
 pratili rad pojedin ih agenata iz dana u dan, p roživljava­
ju ći u mašti njihove uzbudljive pustolovine.
Sovjetski šifranti učili su zanat u n ek o lik o škola. Gu-
zen k o je završio osnovni tečaj u V ojn oteh n ičk oj akade­
m iji u Kujbiševu, gdje je d ire k to r b io buljavi bivši šifrer
M aslenjikov, kojem u su polaznici dali nadim ak Kriptus.
V iši tečaj Guzenko je prošao u tzv. V isok oj školi C rvene
arm ije, koju polaznici nisu nazivali nikako drukčije
n ego obavještajnom akadem ijom . K rip to g ra fija je bila
jedan od pred m eta nastave i u Školi za elek tričn e m ine
C rven e m orn arice u p om orsk oj bazi u Kronštatu (Le-
njingrad). O ndje je taj p red m et u čio P e tro v d o k je bio
na odsluženju vo jn o g roka, i to g o to v o d vije go d in e zim i
i u proljeće, d ok je ljeti i u jesen p lovio. Na tečaju su
se u čili i tem elji kriptoanalize. P etro v je poslije toga slu­
žio dvije god in e kao »stariji šifran t« na razaraču V olo-
darski, gdje je živ io i radio u m aloj kabini ispod zap o­
vjed n ičk o g mosta. N akon završetka vo jn o g roka, ušao
je u G PU kao šifrant. V jerojatn o je da su se krip tološk i
tečajevi održavali i u A kadem iji službe veze C rven e ar­
m ije u Lenjingradu — barem za o p erativn e jed in ice ni­
žeg ranga. V ojska je im ala i vlastiti N au čnotehnički ist­
raživački institut u S ok oln ik om u M oskvi. A k o znam o
da su se on dje obavljala čak i tako n eobičn a istraživa­
nja kao proučavanje kozm ičk ih zraka, g o to v o je sigurno
da se prou čavala i kriptologija. G od in e 1937. taj se in­
stitut fu zion irao s jed n im drugim , pa je tako nastao
C entralni naučnoistraživački institut C rven e arm ije.

N apredak postignut u Rusiji na polju k rip tografije

nakon traum atičnih iskustava u p rvo m svjetskom ratu
došao je d o dram atičn og izražaja u poru kam a k o je su
slale sovjetske vojn e jed in ice u trenucim a n ep osred n o
nakon početka n jem ačke invazije na S ovjetski Savez,
22. lipnja 1941. N ijem ci su svoj iznenadni napad zapo­
čeli u praskozorje, u 3 sata i 30 minuta. S am o n ek olik o
trenutaka poslije toga jed n a ja k o istaknuta sovjetska je ­
dinica poslala je ovu dram atičnu radio-poruku: »Pucaju
na nas. Sto da ra d im o?« O d g o v o r je glasio: »T i si lud,
a osim toga, zašto ne em itiraš u kodu ?«
K rip to g ra fija C rvene arm ije u d ru gom svjetskom
ratu tem eljila se na p rim jen i p rešifrira n og koda. Taj se
sistem u p otreb ljavao u četiri varijante: sistem petoro-
znam enkastih grupa za strategijske poruke, sistem če-

344
 tvoroznam enkastih grupa za taktičke kom unikacije na
visokoj razini (štabovi arm ija), sistem Iroznam enkastih
grupa za kom unikacije na srednjoj razini (d o razine šta­
bova brigada), sistem dvoznam enkastih kodnih grupa
(poljski kod). Petoroznam enkasti k od ovi prešifrirali su
se pom oću maskirnih tablica od 300 grupa, koje bi se
svaki dan m ijenjale. Petoroznam enkastim strategijskim
k od om služile su se zajedno kopnena vojska i ratna
m ornarica; pogranične jed in ice i jed in ice N KVD -a im a­
le su vlastite sisteme, o b ičn o četvoroznam enkaste. S o v­
je ti su osim toga d o b ili od Am erikanaca u sklopu Lend
Leasea stanovit b roj H agelin ovih aparatura M-209. Čini
se da su im poslužile kao uzor za konstrukciju vlastitih
aparatura, ali se ne zna gdje su se te aparature u p otreb ­
ljavale.
K ad god je p rom et d o vo ljn o velik, prešifrirani se kod
m ože razbiti. Sa sovjetskim vojn im prešifriranim ko­
d om to je prvi postigao švedski kriptoanalitičar A rn e
Beurling. U sovjetsko-finskom ratu 1939-1940. Šveđani
su svom medom napadnutom susjedu slali obavještenja
do kojih su dolazili kriptoanalizom . B eu rlin g je napao
vrhunski sovjetski sistem (petoroznam enkasti strategij­
ski sistem ), i otk rio da to zapravo nije p etorozn am en ­
kasti n ego četvorozn am en kasti sistem: peta znam enka
bila je dodana kao neka vrsta kam uflaže. U nekoliko
k o d o va ponavljala se b rojk a za označivanje stranice
(druga p o redu), pa su zato izgledale na p rim jer ovako:
52217, 88824 . . . i tako dalje. U nekim dru gim sistemi;
m a peta je brojka bila (k rip tografsk i) zbroj prvih četi­
riju brojki, pa se zato osn ovn oj grupi 6432 d od avao 5,
i ona je glasila 64325. B eu rlin g je unosio kriptogram e
na papir s kockicam a 5x5 m ilim etara, koji je b io tako
velik (90 cm x 120 cm ) da se m orao posebn o naručiti
u tvornici. A k o bi ustanovio da se negdje poru ke p re­
klapaju, b io je na najboljem putu da uspije.
Sovjetski strategijski plan napada na Finsku tem eljio
se na zam isli o invaziji u pet pravaca od sjevernog do
ju žn og kraja finske granice. Srednji klin im ao se p rob iti
do sela Suom ussalm i i tako presjeći Finsku »u sam om
struku«; jed n a kolona, koja je n apredovala sam o m alo
sjevernije, im ala je zadatak da zauzm e selo Salla. Ali
obavještenja koja su d o b ili od švedskih kriptoanalitiča-
ra p o m o gla su Fincim a da odbiju ta dva sovjetska na­
pada.

345
 U M a n n erh eim o vo j* p ob jed i u bitki k od Suomussal-
m ija ključnu je ulogu o d ig ra lo obavješten je da sovjet­
ska 44. divizija, elitna m otoriziran a jedinica, nadire od
Raatea. Saznavši to, M annerheim je odm ah tam o p o­
slao velik a pojačanja. Dva dana nakon što su tam o sti­
gla (b ez znanja protivnika), Finci su, od jeven i u b ijelo i
nadirući kao sablasti sa sjevera, napali sovjetske snage
u selu, slom ili njih ov o tp o r i prisilili ih da pobjegnu
p rek o zaleđen e površine jezera K iantajärvi. Skijaške je ­
d in ice presjekle su zatim odstupnicu 44. diviziji, na ne­
k o lik o m jesta p resjek le i njezinu k olon u i tada je uniš­
tile d io po d io u borb am a koje su potrajale d o p rv o g
tjedna 1940. godine. Zarobljena je g o le m a k oličin a m a­
terijala, ali, kako piše M an n erh eim u svojim m e m o a ri­
ma, o b javljen im poslije rata, »n ism o m o g li p rocijen iti
p ro tivn ik o ve gubitke, je r su g o le m i snježni nanosi zatrT
pali i p ogin u le i ranjene koji su se, naravno, sm rznu li«.
D ok se v o d ila ta bitka, tem peratura je pala i d o p e ­
deset stupnjeva ispod nule. Šveđani su h vatali stravične
p oru k e nekih izoliranih sovjetskih je d in ic a Jedna o p ­
koljena jed in ica ja vila je rad ijem da u p ravo spaljuje d o ­
kum ente, da će za koji trenutak ustrijeliti posljedn jeg
konja kako bi došla d o mesa, i da je to njezina p osljed ­
nja poruka. N a k on toga je nastala potpu na šutnja, ali su
švedski kritoan alitičari d ek rip tira li jed n u finsku p oru ­
ku iz k o je su saznali da je ta grupa uništena. Jedem o p ­
k oljen i sovjetski bataljon p oslao je kodiranu poruku da
je p o tro šio g o to v o svu m uniciju i sav provijant, i da će
na tom -i-tom m jestu zapaliti tri krijesa, razm ještena u
ob lik u trokuta, kako bi pokazao sovjetskim a vion im a
kam o treba da spuste p ad ob ran im a m uniciju i p ro v i­
jant. Šveđani su tu poru ku d ek rip tira li i poslali dekrip-
tat Fincim a, k oji su tada zapalili svoja tri krijesa i sa zlu­
rad im zad ovoljstvom gled ali kako sovjetski avion i tam o
spuštaju m aterijal.
Šveđani su F in cim a n aročito m n o g o p o m o g li dekrip-
tažom poru ka sovjetsk og zrakoplovstva. M n o g e od tih
poru k a bijahu naređenja da se b o m b a rd ira H elsinki.

* Carl Gustav von Mannerheim (1867—1951), finski maršal i na za­

vršetku drugoga svjetskog rata predsjednik republike, bio je u počet­
ku karijere oficir u ruskoj vojsci i u prvom svjetskom ratu borio se
kao komandant jednog konjičkog korpusa. Nakon oktobarske revo­
lucije, kad su Sovjeti dali Fincima nezavisnost, borio se u Finskoj na
strani kontrarevolucije. U sovjetsko-finskom ratu i poslije njemačkog
napada na SSSR bio je vrhovni komandant finske vojske. — Prev.

346
Šveđani bi takve poru k e d ek rip tira li m n ogo prije n ego
što b i sovjetski b o m b a rd e ri p o letjeli s a ero d ro m a u L it­
vi i E stoniji na let o d 20 m inuta d o cilja, pa su Finci o b i­
čn o im ali vrem en a d ići uzbunu. B o m b e su doduše pa­
dale na Helsinki, ali je broj ljudskih žrtava b io relativn o
malen.
Unatoč svemu, pa i unatoč k rip tološk im p redn osti­
ma, m ala Finska nije se, naravno, m ogla dugo odupirati
sovjetskom kolosu pa je u ožujku 1940. potpisala m iro v ­
ni u govor. K ad su N ijem ci godinu dana poslije toga na­
pali Sovjetski Savez, Finska im se pridružila i poslije
toga razm jenjivala k riptografske in tercep te sa svojim
n o vim saveznikom .
Čini se da je glavn a karakteristika bilance njem ačke
radio-prislušne službe u ratu p ro tiv SSSR-a bila golem a
razlika izm eđu o n o ga što se ostvarivalo u razbijanju
sovjetskih strategijskih i razbijanju taktičkih kodova. U
strategijskom p o gled u uspjesi su b ili ravni nuli. N ijem ci
nisu uspjeli razbiti k rip tosistem e najviših sovjetskih k o ­
m andi — p o g o to v o sistem petoroznam enkastih kodova.
M ožd a su vrijem e d o 1941. S ovjeti iskoristili za p o p ra v­
ljanje svoje k rip tografsk e tehnike, tako da N ijem ci na­
prosto nisu m o gli p o n o viti švedske uspjehe iz 1939. g o ­
dine. Jedno je sigurno: njem ačka je kriptoanaliza m alo
p rid on osila obavješten jim a i uvidu Oberkom m anda der
W ehrm acht u sovjetske strategijske p lan ove i nam jere.
Ali, na p od ru čju taktičkih kom unikacija N ijem ci su
ostvarivali ve lik e obavještajne uspjehe. O ko sredine
1940, u vrije m e kad je H itle r d o n io odluku da napadne
Sovjetski Savez, N ijem ci nisu im ali na Istoku nikakvu
prislušnu službu. M eđutim , jo š p rije n ego što je, godinu
dana kasnije, H itle r udario, nova prislušna služba na Is­
toku op sk rb ila ga je m n o g im i točn im p od acim a o sov­
jetsk o m b ojn om rasporedu. U srpnju je neki zarobljen i
kapetan izdao N ijem cim a jed an od sistem a sovjetskog
ratnog zrakoplovstva. Taj n eoček ivan i »gla vn i zgod ita k «
o m o g u ć io je Luftwaffen da na tlu uništi n ek o lik o stotina
sovjetskih avion a i da daljnjih stotinjak uništi u velik o j
zračnoj bitk i nad M inskom .
Zahvaljujući zračn oj nadm oći, iznenađenju, silini na­
pada, o k lo p n im jed in ica m a i brzini, W ehrm acht je na­
p re d o v a o iz p o b jed e u pobjedu. G od in e 1941, i on da
o p e t 1942, N ijem ci su p od u zeli silne ofen zive i pregazili
g o lem a podru čja Rusije, ali je u ljetu, jesen i i zim i 1942.

347
 Staljingrad o d o lio n jem ačkim napadim a; njem ačka 6.
arm ija bila je najprije opkoljena, a zatim je m orala ka­
pitulirati. Isto d o b n o su N ijem ci m o ra li prekinuti d v o ­
godišnju opsadu Lenjingrada. U ljetu 1943. postalo je sa­
svim jasno da nacizam ne m ože ostvariti svoju veliku
»h istorijsk u « p objedu nad boljševizm om , ali se njem ač­
ka vojska nadala da će ostvariti barem pat-poziciju i
k on solid irati osvajanja. Zato je njem ačka V rh o vn a k o­
m anda od lu čila izvesti niz ogran ičen ih napada da osa­
kati sovjetsku ofen zivn u m oć. B u du ći da je nadm oć
Luftwaffea bila u to vrijem e već prošlost, nacistička o b a ­
vještajna služba na Istočn oj fron ti sve se m anje m ogla
oslanjati na zračna izviđanja, a sve je više o visila o ra-
dio-prislušnoj djelatnosti. G o v o re ć i o op eracijam a k oje
su se v o d ile u sklopu bitke na D njepru u listopadu
1943, načelnik štaba n jem ačkog 48. ten k ovsk og korpusa
izjavio je poslije rata: »N a jb o lji i najpouzdaniji izv o r
obavještenja bila je naša radio-prislušna služba.«
N e k o lik o m jeseci kasnije 48. tenkovski korpus sudje­
lo v a o je u jed n o m napadu G rupe arm ija Jug (jedn e od
triju velik ih grupacija njem ačke vojske na Istočn oj
fro n ti) k ojim a se h tio izravnati sovjetski klin kod K ijeva
i h tjelo se postići da se Rusim a oduzm u ofen zivn e m o ­
gućnosti. Zadatak 48. ten k ovsk og korpusa b io je razbi­
jan je sovjetske 60. arm ije. Zračna izviđanja nisu N ije m ­
cim a d o n ije la nikakva obavještenja o protivniku, a sla­
nje p a trola nije d o la zilo u o b zir zb o g opasnosti da Rusi
nešto naslute. N apad je izved en 6. prosin ca u 6 sati uju­
tro i p otp u n o je izn en adio Ruse, koji su se u neredu p o ­
vukli.

U to vrijem e [napisat će p oslije rata general-m ajor

F. W . von M ellenthin, koji je tada b io p u k ovn ik i
n ačelnik štaba korpusa] m i sm o postizali doista
d o b re rezultate u interceptiranju ruskih radio-po-
ruka. S ve su se [te poru k e] b rzo d ek rip tira le i d o ­
stavljale kom an d i korpusa d o v o ljn o ran o da je
m o g la p o njim a postupiti. B ili sm o neprestano d o­
b ro obaviještavani o ruskom reagiranju na naše
p okrete, o m jeram a k oje Rusi nam jeravaju podu ­
zeti, pa sm o m o g li u skladu s tim m o d ificira ti svo­
je planove. Rusi su u p očetku p o tcijen ili važnost
n jem ačk og udara. M a lo kasnije stavili su u akciju
nešto protu ten kovskih topova. M eđutim , m alo-

348
 -pom alo, p riličn o sporo, sovjetska se kom anda uz­
nem irila, a uskoro su radio-poruke postale m ahni­
te. »O dm ah izvijestite odakle nadire neprijatelj.
T o što nam javljate n evjerojatn o je.« O dgovor: » P i­
taj vražju mater! Otkud da ja znam odakle nadire
neprijatelj?« (K a d god bi se u sovjetskim poruka­
ma spom injali vrag i njegova najbliža rodbina, b io
je to za nas znak da je Rusim a došla voda do grla.)
O ko podn e se sovjetska 60. arm ija prestala javljati
radijem , a kratko vrijem e nakon toga naši su ten­
kovi preerazili njezin štab.

D o večeri su N ijem ci od b acili sovjetsku frontu za više

od 30 kilom etara. Još prije noći 9. prosinca sovjetske
snage na tom dijelu Istočne fron te b ile su tako p ro d r­
m ane da su m orale odustati od planirane ofenzive. U
toku narednih dana N ijem ci su im zadali još nekoliko
teških udaraca. »N e m a sumnje da su Ruse zapanjili i
ošam utili ti sablasni udarci, koji su se d oim a li kao da
dolaze niotkuda. Iz njihovih radio-poruka jasno se v id ­
je lo k o lik o su zbunjeni, ošam ućeni i zabrinuti«, piše
von M ellenthin.
N jem ačka pobjeda u bitki kod R adom išla samo je o d ­
godila, ali nije m ogla spriječiti sovjetsku ofenzivu. Na
B o žić je Grupa arm ija Jug započela povlačen je iz U kra­
jine, a u toku narednih n ek olik o m jeseci Rusi su potis­
nuli N ijem ce 1000 k ilom etara od linije njihova najdub­
ljeg prodora.
M ellenthin n apom inje u svojoj knjizi: »C rven a armija,
koja se b orila u d ru gom svjetskom ratu, silno se razli­
kovala od carske ruske vojske iz prvoga svjetskog rata.
Ali, u dva važna pogleda Rusi se ipak nisu prom ijenili.
Ostali su velik i p ok lon ici m asovnih napada i pokazivali
su izvanredan nehat prem a radio-konspiraciji.« Ovaj
njem ački kom en tar vrijedi sam o u taktičkom smislu, a
epitet »izvan red an « b io je vjerojatn o prikladan sam o u
situacijam a kad bi se Rusi p ovla čili i kad je zb og toga
d o la zilo d o neizbježnog m eteža.
Grupa arm ija S jever čitala je poru ke šifrirane peto-
roznam enkastim k od om sam o veo m a rijetko. Od inter-
cepata dvoznam enkastih, troznam enkastih i četvoro-
znam enkastih k o d o va pročitala je od početka svibnja
1943. d o početka svibnja 1944. godin e — 28,7 posto
(13.312 poru ka od 46.342 interceptirane poruke).

349
 R azum ije se da su dvoznam enkasti sistem i, kao naj­
jednostavniji, bili najčešće dekriptirani, ali je zan im ljivo
da su N ijem ci dek rip tirali m anji postotak intercepata
šifriranih troznam enkastim grupam a n ego onih što su
bili šifrirani tob ože težim četvorozn am en kastim grupa­
ma, čak usprkos to m e što su in tercep tirali veći broj p o ­
ruka s troznam enkastim grupama, pa su im ali više »s i­
ro v in e « za kriptoanalizu. K a k o objasniti taj p rivid n i pa­
radoks? Čini se da je za to postojalo n ek olik o razloga.
N ijem ci su se vjerojatn o više bavili in tercep tim a sa če­
tvorozn am en kastim grupama; m ogli su, s pravom , p ret­
postavljati da će u njim a nabaviti više obavještenja.
Drugo, u u potrebi je b ilo m n o go više troznam enkastih
nego četvorozn am en kastih sistema, pa je zato b ilo teš­
ko pronalaziti preklapanja koja olakšavaju skidanje
m askirnih grupa, i ujedno je b ilo teže d oći d o d o vo ljn o
teksta za njih ovo razbijanje. M n ogob rojn ost trozn am en ­
kastih sistem a (ne individualnih poruka!) dolazi d o iz­
ražaja i u njem ačkim izvještajim a o b roju n ovih sistem a
koji bi bili rješavani u toku p ojed in ih m jeseci; taj je b roj
b io uvijek veći od b roja dekriptiran ih četvorozn a m en ­
kastih sistema. T ak o je, na prim jer. G rupa arm ija Sjever
u studenom 1943. razbila 15 n ovih troznam enkastih sis­
tema, a sam o jedan četvoroznam enkasti; u prosincu su
te b rojk e iznosile 8 prem a 4, a u siječnju 1944. god in e
— 15 p rem a 8. (M eđu tim , njem ački kriptoan alitičari ne
iznose pod atk e o b roju n ovih sovjetskih sistem a koje
N ijem ci nisu uspjeli riješiti.)
Sačuvao se m jesečni izvještaj d ek rip tera G rupe arm i­
ja S jever o rezultatim a njihova rada u veljači 1944. U
njem u se iznosi što se sve saznavalo d ek rip tažom rus­
kih poruka: »P o ru k e su sadržavale o p erativn e b orb en e
izvještaje, podatke o m jestim a okupljanja, o lokacijam a
štabova, o gu bicim a i popunam a ljudstva, zatim izvješ­
taje o rasporedu kom an di i o p ozicijam a za planirane
napade (p rim je r su poru ke 122. o k lo p n e b rigad e o d 14.
i 17. veljače). Osim tih podataka o tv o re n i tekstovi poru ­
ka o m o g u ćili su nam da id en tificira m o sedam n ovih
o k lo p n ih jedinica, zajedno s n jih ovim n u m eričk im oz­
nakama, i p o tv rd im o identifikaciju dvanaest oklop n ih
jedin ica. Osim u n ek olik o iznim nih slučajeva m aterijal
je p ra vo d o b n o obrađen, što je o m o g u ć ilo n jego vo pra­
v o d o b n o iskorištenje.«

350
 HAjtAfc. / U ,u . ,

V lllid lB L / I 4 « r t t u i v j M n ; « a o t « « E i «r - V «s M L o d a I m

ri. / ¿O . ru «, 1775 k l »

c lu N b .Ji u t o r a 1
r u h x t - l i u 6 « l f * u * x v U i caO-iiiiA«^ a u a « 2 4 1 « 5 * *** J-7»*.A-*44
alJKi 1 « a « fc S « t F o t c d u i. , ix j* j ¿uxch . i r t . - , * r * j w t w « r x «**- aiu. r ;_ c * « r —
b i e » u 1000 O r i a - o t u M.oia v c r a i o o t r t « « r u t a , x u a « u * U > »

■ <A«bl«rt o in ^ > 1 1 ]» u - a « «¿m rvsjjt w o r ^ «a .

2 » ) Um 113u Uhx ( « u f c . ¿ . i t ) 1 7 . 2 . 1**. iu t
sH
536 j 9 4 4 * V U u h «J itJ «1 a
4 j . O ( f a a i K r u b t r i J l V ) m u o -»l> i*v * - « . a ~ A ai«A j«a it*. < a ix © h * «i* a ir * • * 1 «
l r l o l * k iu - k a j 4 r o > »a « H p l u j l u a « o b « đ t > a ^ h t «t * » « r u l o U t « c o « . « r t « r -
a t r « u t b i u aui 1 . 4 a i *. JU* i>rtJU* uu obu u* asu 1 7 . *- - 1*4-«
u » I I 4 0 Ulur v o u « » . ^ vju tj tu-t ( J i . b u i t j «-».ii«. 43 ->j \ i t .a m > « w « r x » ll
t ,n f d l « w t x ^ u a ^4 — j r i-Vt — O k t J ^ b r u iix o t i i « fu h r v « V « n u o t t r t bXu » u 1
J r t l . 1 a £ . , 20 Jruhxar«idk« unđ 3 JLts i n Art-Au ¿ « ac iu > w » * * *-.* 2 J&JO U k r
i . l t ) h *.* 9449 c l u « 4333 cJ»r
/ ln X . —.« n t-«*ar..lan# ««a už>d i vuate »** <• i i —& » ± t c a t . i x*. obuo. a i.
/ ' Taru«rĐ_2« a l« 4 « X K ^ b u lt c n t 1 P ^ fiZ B r u a *. 2 b it < m £ »
1a I n A . A « . c h o u i e n .
3 . ) .’-u itit c ilu n ^ (? < iu «T u t oh:. • V r '~ -

Jedna s o v je ts k a p o r u k a iz d r u g o g a s v je ts k o g rata, koju su n je m a č k i

k rip to a n a litič a ri d j e l o m i č n o riješili

N ajviše što se m o g lo postići takvim taktičkim dekrip-

tažam a b ili su lokaln i uspjesi. O čiti neuspjeh njem ačkih
kriptoan alitičara da razbiju sovjetske strategijske krip-
tosistem e, i tako dođu d o vrijed n ih obavještenja što su
ih oni u sebi sakrivali, potaknu o je je d n o g njem ačkog
kriptoan alitičara da iznese m isao kako je Rusija izgubi­
la p rvi svjetski rat u eteru i d ob ila drugi svjetski rat —
o p et u eteru.
M ožd a se u toj tezi krije istina koju njezin autor nije
ni naslutio. Sasvim je m ogu će da su Rusi podjedn ako
uspješno razbijali p ro tiv n ik o v e sistem e kao što su štitili
vlastite. (Zna se da su još p rije 1942. razbili sistem e šif­
rirane E n ig m o m .) Uostalom , sami su N ijem ci in direkt­
n o p oh va lili upornost ruskih kriptoanalitičara kad je na
je d n o m sastanku najviših o fic ira službe veze, održan om
1943, don ijeta o va direktiva: »U bu du će se najstrože za­
branjuje obilježavan je F iih re ro v ih radio-poruka na b ilo
kakav posebn i način.«
Isto d o b n o je S ovjetski Savez štitio svoje diplom atske
b o k o v e sistem om bilježnica za jedn okratn u upotrebu,
praksom koja je započeta jo š 1930. godine. Zahvaljujući
tom e, n itko nepozvan nije čitao ključno važne poru ke
njihova M inistarstva vanjskih p oslova - ni neprijatelji,
ni neutralci, ni saveznici.

351
 U drugom svjetskom ratu tajni agenti GRU-a i NKVD -a
tragali su za p odacim a po čitavom svijetu, poput pro-
spektora u potrazi za nalazištim a ruda. Tri sovjetske
špijunske m reže pronašle su prave zlatne rudnike p o ­
dataka. L eg en d a m a m reža Lucy u Švicarskoj, R ote Ka-
pelle u sam oj N jem ačkoj i S orgeova m reža u Japanu sla­
le su K rem lju neprestanu bujicu izvan redn o detaljnih i
vrijed n ih obavještenja. T e su poru k e šifrirali pom oću
kriptosistem a koji je (p rem d a je p rotivn ik in tercep tirao
p oru k e) ostao h erm etički n eprobojan p rem a svim p o­
kušajim a kriptoanalitičara da ga razbiju. Sve tri m reže
služile su se tada standardnom sovjetskom špijunskom
šifrom , koja je bila pravi triju m f k rip togra fije i koju su
šefovi obavještajne službe u M osk vi s p ravom sm atrali
apsolutno n eprobojn om .
U tom sistemu d oved en a je stara nihilistička šifra do
apsolu tn og savršenstva. U potreba preklapajuće šahov­
ske p lo če spojena je s u p otreb om ključa za jedn okratn u
upotrebu.
Efikasnost šahovske p lo če povećan a je tako da su vi-
sok ofrek ven tn a slova d o b ila jedn ozn am en kaste ek viva­
lente. T im e su skraćeni dužina krip togram a i vrijem e
em itiran ja poruke. M ax Clausen, radio-telegrafist Sor-
g e o v e m reže, i A lexan d er Foote, n jegov k olega u m reži
Lucy, em itirali su šifrirane poru ke k ojim a je otvoren i
tekst b io na engleskom , što znači da se u potreb ljavalo
osam najčešćih slova u tom jeziku. R adio-telegrafisti su
ih m em o rira li pom oću p riličn o zlo k o b n e fraze »a sin to
e r (r)« (A S IN T O E R ) (G rijeh je pogriješiti). A li njihov alfa-
betski red oslijed nije im ao nikakvu ulogu u konstruk­
ciji klju čnog alfabeta.
Za tu konstrukciju najprije bi se izabrala ključna ri­
ječ. Clausen je tako je d n o m zgo d o m izabrao riječ SU B ­
W A Y (p od zem n a željeznica, poth odn ik). Šifrant bi tu ri­
je č ispisao prvu, u najvišem retku, a on d a bi isp od nje
ispisao p reostala slova alfabeta, u jed n a k o velik im reci­
ma, s tim da bi na kraju napisao oznaku za točku i za
b ro j poruke. B rojk am a 0-7 bila su tako označena slova
A S IN T O E R (najfrekventnija slova) red o m njihova ve rti­
kaln og pojavljivan ja na stupcim a s lijeva na desno. N a
kraju su dvoznam enkaste b rojk e od 80 d o 99 b ile na
jed n ak način u p otrijeb ljen e kao ekvivalen ti za preosta­
la slova (i zn akove), ta k ođ er vertik aln im re d o m svoga
pojavljivanja.

352
 S U B W A Y
0 82 87 91 5 97
C D E F G H
80 83 3 92 95 98
1 J K L M N
1 84 88 93 96 7
O P Q R T V
2 85 89 4 6 99
X Z . /
81 86 90 94

T i se ekvivalen ti m ogu ugurati i u m n ogo kom pakt­

niju šahovsku ploču:

0 1 2 3 4 5 6 7 8 9

s i o e r a t n
8 c X u d j P 2 b k q
9 vv f 1 / g m y h V

Sifrant bi zatim zam ijen io slova o tv o re n o g teksta nji­

h o vim ek vivalen tim a na šahovskoj ploči. U zm im o da
o tv o re n i tekst glasi: » W here is 106 d ivision « (G dje je 106.
divizija). N a p o m in jem o da su se b ro jk e o tv o re n o g tek­
sta pisale tako da bi se najprije stavio znak da se prelazi
na brojke, pa, na kraju, op et takav znak kada se tekst
vraća na slova:
w h e r e i s / 1 0 6 / d i v i s i o n
91 98 3 4 3 1 0 94 11 00 66 94 83 1 99 1 0 1 2 7

Daljnji korak b ilo je zam agljivanje toga jed n ostavn og

teksta pribrajanjem n u m eričk og ključa — op eracijom
koja se zvala »zatvaran je« (m askiranje). Clausen i F oote
uzim ali su ključne b ro je v e iz različitih m asovn o štam ­
panih p riru čn ika u kojim a im a m n o go brojeva, kao što
su na p rim jer razna izdanja W o rld Almanaca (Svijet u
brojkam a), je r posjed ovan je takvih knjiga nije sum njivo
sam o p o sebi. F oote se, na prim jer, služio godišnjacim a
švicarskih p rivred n ih statistika, a Clausen je izabrao
Statistisches Jahrbuch fiir das Deutsche R eich (Statistički
godišnjak T re ć e g Rajha) za 1935. godin u — s tim da m u
je glavna sekcija na b ijelim stranicam a služila za šifrira­
nje, a m eđu n arodn a sekcija, na zelenkastom papiru i s
vlastitom paginacijom , za dešifriranje.

23 - Sifranti protiv ¿pijuna III 353

 Poruka u kojoj se zahtijeva obavještenje o 106. diviziji
(izm išljena kao p rim jer) zapravo je v rlo slična jed n oj
poru ci koju je S orgeova m reža doista p rim ila 3. ožujka
1940. K ak o je M oskva znala da će je dešifrirati Clausen,
osnovni je šifrat prešifriran p om oću m askirnih num e­
ričkih grupa nađenih na zelen im stranicam a Statisti­
sches Jahrbucha. E vo kako se to radilo: Sifrant u M osk ­
vi nasumce je izabrao grupu u 11. retku na 3. stupcu
171. stranice. (U Statistisches Jahrbuchu daje se na tom
mjestu količina proizvod n je luksem burške m etalne in­
dustrije za izgradnju željeznica 1931. godine — 113 tisuća
tona. Sifrant u M oskvi uzeo je samo treću brojku (3), je r
je takav bio propis, a zatim je išao dalje po tom retku
i prepisivao adekvatne brojke (količin a tih p roizvod a
izražena u tisućam a tona) za Belgiju, Francusku, V eliku
Britaniju i tako dalje (za 1931. i naredne godin e): 134,
534, 517 .. . T e brojke napisao je ispod osn ovn og šifrata
(d o b iven o g p om oću šahovske p lo č e ) i onda ih je krip-
tografski pribrajao (bez prijenosa desetica). T ak o je d o ­
b io prešifrat poruke:
o s n o v n i S itn u 9 1 9 8 3 4 3 1 0 9 4 1 1 0 0 6 6 9 4 8 3 1 9 9 1 0 1 2 7
U ju i 3 1 3 4 5 3 4 5 1 7 1 8 3 1 2 8 1 1 9 5 1 1 0 4 1 8 8 4 7

preštfnu 2 2 2 2 8 7 7 6 1 6 5 9 4 1 2 4 7 0 3 3 4 2 9 3 2 8 9 6 4

T o je zatim p o d ijelio u gru pe od po pet brojk i (22228

77616 59412 47033 42932 8964) s tim d a je m o ga o dod ati
0 kako bi d op u n io posljednju krnju grupu: 8964=89640.
Zatim je sastavio indikatorsku (pokaznu) grupu k ojom
će obavijestiti dešifranta gdje će naći ključ: 11 3 71 (11
= stranica; 3 = stupac; 71 = stranica . . . s tim da se stotice
nisu u potrebljavale: 171 = 71). Pon ek ad je to što se nisu
u potreb ljavale stotice m alo oteža va lo posao dešifrantu,
koji je even tu aln o m o ra o uzeti stranicu 71, 171 i 271 da
nađe ključ koji daje sm isao tekstu. U o v o m k on k ret­
n om slučaju indikatorska je grupa glasila: 11371. Da bi
je m askirao, sifrant bi jo j d o d a o (o p e t k rip tografsk im
zbrajanjem ) četvrtu grupu od početk a p oru k e (47033) i
četvrtu grupu od kraja poru k e (59412), pa je tako ona
na kraju glasila 07716. Tu grupu stavio b i na početak
poruke. N je g o v posao b io bi tako završen i poru ka se
m o gla em itirati.
Eto, to je bila standardna sovjetska špijunska šifra u
d ru gom svjetskom ratu. Poslije su u nju bila unijeta

354
neka mala usavršenja radi povećanja točnosti i n ep ro­
bojnosti: brojk e su se pon avljale triput um jesto dvaput.
U m jesto samo jed n e prešifrirane pokazne grupe p ri­
m jenjivane su dvije. F oote ih je sastavljao tako da bi,
najprije, indikatoru stranice o tvo ren o g teksta p rib rojio
jednu fiksnu grupu (n jegova grupa bila je 69696); zatim
bi, da d o b ije prvu prešifriranu pokaznu grupu, tako d o ­
b iven om zbroju p rib ro jio petu šifarsku grupu od p očet­
ka prešifrata, a da d ob ije drugu prešifriranu pokaznu
grupu p rib ro jio bi tom zbroju petu šifarsku grupu od
kraja prešifrata. T e dvije pokazne grupe u bacio bi zatim
u kriptogram : prvu kao treću grupu od početka krip-
togram a, drugu kao treću grupu od kraja kriptogram a.
Drugi sovjetski špijuni služili su se jed n o m varijan­
tom toga tem eljn og sistem a koja je bila i kom pliciran ija
i m anje sigurna. Po tom sistemu m askirne grupe stva­
rale su se p om oću teksta kakve ob ičn e knjige, koji bi se
onda šifrirao p rim jen om šahovske ploče. T o m se vari­
jan tom služila R ote K apelle (C rven i orkestar). K ad su
N ijem ci pronašli jed n u od ključnih knjiga, jedn a je d in i­
ca R ote Kapelle ja vila je M oskvi: »K lau s im a B ib liju «
(K lau s = Gestapo; B ib lija = knjiga ključeva). N eki član o­
vi F o o te o v e švicarske m reže uzeli su kao ključ frazu Es
geschah in Septem ber (D o g o d ilo se u rujnu). B ertil E. G.
Eriksson, Šveđanin koji je 1941. uhapšen u Švedskoj
kao sovjetski špijun, služio se kao knjigom ključeva
švedskim p rijevo d o m rom ana Jaroslava Hašeka D o b ri
vojak Svejk.
P rve riječi E rikssonova ključnog teksta ujedno su slu­
žile za konstrukciju šahovske ploče. U jed n o m slučaju
on je izabrao kao ključ tekst koji je započinjao 4. riječju
u 3. retku na 12. stranici H ašek ove knjige: PAUS, SO M
SV E JK SJALV A V B R O T . . . Prvih 10 slova (s tim da se
ispuštalo svako k oje bi se p on ovilo: S, V, O ) upisao je
u najviši redak p reklapaju će šahovske ploče, a zatim je
u druga dva retka upisao preostala slova alfabeta (is­
puštajući p on ovljen a). Tada je p ro izv e o num erički ključ
za vertikaln e koordinate. T o je učinio obilježivši slova
u najvišem retku s O d o 9 prem a n jih ovoj poziciji u al­
fabetu. Prvi redak nije d o b io horizontalnu koordinatu
(pa je nisu im ala ni slova na njem u). Druga dva retka
d o b ila su k oord in a te tako da je kao koordin ata za drugi
redak uzeta brojka iznad p rvoga praznog polja, u najni­

355
žem retku, a kao druga koordinata — brojka iznad p o ­
sljedn jeg slova u tom retku. T a k o je d o b io ovo:

6 0 8 7 5 4 9 1 2 3

p A u s o M V E J K
B C D F G H I L N Q
R T W X Y Z

Zatim je zap očeo izradu osn ovn og šifrata s trećim

s lo v o m p rv e rije č i klju čne fraze i š ifrira o H a šek ov
tekst: (D E )T B L E V E N PAUS, SO M SVE JK SJALV AV-
B R O T M E D . . . tako je p retvoren o u 30 96 91 1 9 1 92
6 0 8 7 7 5 4 7 9 1 2 3 7 2 0 91 9 0 9 96 36 5 30 4 1 9 8 ...
T o što je tako d o b io služilo je kao pribrojn ik za prešif-
riranje. Eriksson je tom e p rib ro jio osnovni num erički
šifrat o tv o re n o g teksta koji je d o b io pom oću ruske pre-
klapajuće šahovske p lo če s 35 polja zasnovane na ključ­
noj riječi GAM BUSLA — s tim da je sedam slova, koja su
n ajfrekven tn ija u ruskom jeziku, d o b ilo kao ekvivalen te
» s o lo « brojeve.
O va varijanta standardnog sovjetskog špijunskog sis­
tem a iz d ru gog svjetskog rata nije bila neprobojna.
U p o treb a suvisloga ključnog teksta stavlja d ekripteru u
ru ke polugu p om oću koje m ože razbiti šifrat. Činjenica
da je riječ o preklapajućoj tablici i nejednakost dužina
elem en a ta osn ovn og šifrata i prešifrata, razbijaju u o b i­
čajeni od n os »jedan-prem a-jedan« izm eđu o tv o re n o g
teksta, šifrata i ključa, pa je takva dekriptaža m n ogo
teža n ego kad je posrijedi standardna šahovska ploča -
ali je m oguća. M eđutim , kad kao ključ služe statistički
b rojevi, dekriptaža postaje nem oguća.
K a k o je taj standardni sistem, tako jednostavan a
ipak tako jak, služio S ovjetskom Savezu u dru gom
svjetsk om ratu?

D r R ich ard Sorge, visok i krupan čovjek pakosnih

očiju, ra d io je u Japanu kao dopisnik n ajboljeg njem ač­
k o g dn evn ika Frankfurter Zeitung. K a o član nacističke
stran ke b io je intim an prijatelj n jem ačkog am basadora
E u gena Otta; n jih ovo prijateljstvo p o tjeca lo je još od
dan a kad je Ott b io sam o p om oćn ik vo jn o g atašea. S or­
g e za p ra vo nije ra d io sam o kao dopisn ik n ego i kao ata­
še za štam pu njem ačke ambasade. On i Ott često bi za-

356
 ' ¿ i ~ i o } ' i r ~// V ' * / i % i v i /t e
♦ i f f / ¿06 oj £ I U . T° c +l ? -*L U U —
7t ^ t * 5 J 7 / 0 T f / 9 7 ?<?/• i ? iT fT j T/Jf #
./ •• * jr n o v * f t 9 / $ - T ' * 0 1 * 1 1 / 7 8 f e j ?
■>- r ; 3 ¿VI7V ‘i i- — *>L£Jl3-~
T J T T T ~rvz i ffl? w ? j j - v v r ^ i / ^ o y o * I •

¡ O S # */Cf20 119/3 67aJl *9¥r7

HJ I. ~>i, 9 0/10 / V ?Vi? ± C i J ’l
vTFTr ¿ «yvrr/I 4i t jo I 7 17Z i ^ ^ >yor

ir / ff if W fV f/ > 9 i 99} OSO/1 r / 9 i f

v^y7z_ 7j^jX ilfcZjL O Ž * f » > 7 J f r A - Z7/rf/
j /i * f * a 30 ' ¿ '7 4 * 7 # f r 7 | « r t r 7 y «

r/9rr ttm 9t9*r i is<f 49ify of* 9T

6£Sđl //431^. .?*/*/
/H i (• t C fcVA Tl4#y fi/i/ Triof

9 ***3 1 1 f i S 9 !> 9 9 79 6 9 9 »/ f H i
’ SSS i 7 ? J 0 9 7 9 0 L 0 J C9 « *1 7 -0 *6 / 6

6 9 :9 i U l i o 3 6/9 f O ZO fST / J>7£

7 * i t f Ol Uo P
■SJ V 0 H t 7 * Jl i r t V y V7«J X«VVV
4 » l i t ?6/96 J , i f f T ¿ f r / O
-,.r io y «r X ^ »rf o o t» l
/ T r ^ / T T T T Zrr111rTyrfiniJm i * / * / o

Evo kako je sovjetski špijun Bertil Erikson šifrirao 1941. jednu po­
ruku Moskvi.
jed n o doru čkovali i razgovarali o novostim a: o izvješta­
jim a ambasade, japanskoj p olitici i tako dalje. S orge bi
poslije takvih susreta slao te obavještajne podatke na
najvišoj razini zakletom neprijatelju N jem ačke — S ovjet­
skom Savezu. Gestapo, ma kako b io inače efikasan, nije
otk rio da je S orgeov djed bio tajnik K arla M arxa — i da
je Sorge odani komunist.
Japan nije b io prva zem lja u kojoj je S orge radio kao
sovjetski špijun. Od 1929. do 1931. v o d io je jed n u sov­
jetsku špijunsku m režu u Sanghaju. Izuzetna sposob­
nost koju je tada pokazao i okoln ost da ga je zanim ao
Daleki istok potaknule su G RU (sovjetsku vojnu ob a­
vještajnu službu) da ga d vije god in e poslije toga pošalje
u Japan pod spom enutom novinarskom kam uflažom .
D ob io je zadatak da razotkriva nam jere Japana, zem lje
s kojom je Rusija izgubila rat na početku stoljeća, koja
je sada bila jed in i ruski suparnik na Zapadnom Pacifiku
i koja je držala u rukam a b odež sprem na da ga zarine
u leđa Rusima.
U Japanu je S orge postepen o stvo rio d o b re kontakte
i čitavu m režu japanskih agenata. N ajveća »rib a « koju
je uhvatio bijaše H otsum i Ozaki, osobni tajnik princa
K onoja, predsjednika vlade; od Ozakija je S orge sazna­
vao za odlu ke najviših japanskih ru k ovod ećih instituci­
ja, a zahvaljujući sjajnoj vezi s am basadorom O ttom i
drugim Nijem cim a, d olazio je do izvanrednih ob avješte­
nja iz njem ačkih izvora. Ozaki je ipak b io sam o najvaž­
niji agent u m reži sastavljenoj od dvadesetak Japanaca,
koji su Sorgeu dostavljali važne vojn e i ek on om ske
podatke.
Izvještaje M oskvi Sorge je slao na dva načina: po ku­
riru (na m ik ro film o vim a ) i putem radija. N je g o v radio-
telegrafist b io je M ax G. F. Clausen, snažan i plećat N i­
jem a c sim patičnih crta lica i guste k ovrčave kose. Clau­
sen je u p rvom svjetskom ratu b io radio-telegrafist u
službi veze njem ačke vojske, a sa S orgeom je p o čeo ra­
diti u Sanghaju. K a o kam uflažu v o d io je firm u za uvoz
i prodaju uredskih strojeva za kopiranje dokum enata,
koja je postigla fantastičan kom ercijaln i uspjeh. (S o r­
geu nenaklonjeni autori tvrdit će poslije da je taj k o­
m ercijalni uspjeh u dario Clausenu u glavu i uzdrm ao
njegovu vjeru u kom unizam — i da je on b io tako za­
okupljen »b izn iso m « te je 1941. poslao sam o trećinu p o­

358
ruka što mu ih je S orge dao da em itira.) K ako b ilo da
bilo, Clausen je b io pravi pravcati radio-telegrafijski
ču dotvorac. U spio je uspostaviti i zatim neprestano o d ­
ržavati radio-vezu na go lem o j udaljenosti prenosnim
odašiljačem koji je sam konstruirao, sastavivši ga od di­
je lo v a kupljenih u Japanu. Z an im ljivo je da ga je m orao
p o n o v o sastavljati za svako em itiranje, a nakon em itira­
nja o p et bi ga rastavio i od n io u velik oj torbi za spise.
Jedne noći u m alo da zb o g toga nije nastradao. D ok su
se on i drugi jedan agent v o zili s tom torb om u autu
m račn im ulicam a Tokija, zaustavila ih je policijska pat­
rola. »S le d io sam se od užasa, pom islivši da sm o g o to ­
v i«, pričao je Clausen poslije rata am eričk om general-
m ajoru W illoughbyju, koji je napisao knjigu o Sorgeo-
voj m reži, »a li nam je policajac sam o rek ao da nam fa­
ro v i nisu u redu, a zatim je salutirao i otišao ne zavirivši
u au tom obil.«
K ad se p rib ližio rat, S orgeova je m reža ubrzala tem ­
po slanja poruka. Em isije, koje su dotad bile n ered o v­
ne, davane uvijek prem a p reth odn om dogovoru , posta­
le su 1938. go d in e redovne: S orgeova stanica javljala se
svakoga p arn og dana i n edjeljom u 15 sati, a svakoga
n ep arn og dana u 10 sati prije podne. Poruke su se em i­
tirale sovjetskoj stanici s p ozivn im k odn im znakom
W IE S B A D E N ; Clausen je m islio da se stanica nailazila
ili u V ladivostoku , ili u Habarovsku, ili u K om som ol-
sku, u svakom slučaju negdje u istočn om Sibiru, a od a­
tle su se poru ke relejira le u M oskvu. U početku je Clau­
sen radio sam o kao radio-telegrafist, to jest, sam o bi
em itirao već šifrirane poruke, ali pošto je Sorge 1938.
d o živ io prom etn u nesreću, dok se vozio m otociklom ,
M oskva mu je dopustila da nauči Clausena kako se šif­
riraju poruke.
»P o ru k e sam o b ičn o šifrirao i d ešifrirao kod kuće u
svojoj sobi u koju sam sam o ja ulazio«, pričao je Clau­
sen poslije rata. »D olazak posjetilaca uvijek bi m i navi­
je s tilo zvon o nad vratim a, pa sam tako im ao vrem en a
sakriti svoje papire. Tripu t se d o g o d ilo da su ih Japanci
nam ještenici m o je firm e ipak vidjeli, ali nisu na njih
o b ra tili ni najmanju pažnju. Jednom zgodom , dok sam
leža o bolestan u krevetu [Clausen je zb og nekoga srča­
n og ob oljen ja m o ra o provesti u krevetu n ek olik o m je­
seci, od travnja d o k o lo vo za 1941], od jed n om se u sobi
p o ja vio dr W ü rtz [liječn ik njem ačke ambasade], koga bi

359
 inače uvijek uvela služavka, ovaj put sam. U pravo u
tom trenutku šifrirao sam jedn u poruku. W iirtz je sum ­
njičavo p o gled a o šumu brojk i na papiru ispred mene,
ali je onda sam o prom rm ljao: 'N e sm ijete ništa pisati
sve dok ne ozdravite!' Zatim m e je rutinski p regled a o i
bez riječi otišao. N e k o lik o dana nisam m o ga o spavati
od straha da će m e W iirtz prijaviti policiji, ali se ništa
nije d o g o d ilo .« O tvoren i tekstovi poruka S o rg eo ve m re ­
že bili su uvijek na engleskom ili njem ačkom , nikad na
ruskom — da se u slučaju propasti m reže ne o tk rije za
koga je radila.
Sorge je ne sam o saznao da N jem ačka planira napad
na Sovjetski Savez nego je čak ustanovio približan da­
tum napada. A li Staljin je ign orira o to u pozorenje, kao
i neka druga u pozoren ja da predstoji invazija, pa su ga
N ijem ci iznenadili. K ad se tako Sovjetski S avez našao u
ratu, nastupio je trenutak za koji su se S orge i njegova
m reža p rip rem a li još od početk a d ru goga svjetskog
rata. Pregn u li su da dođu d o je d n o g je d in o g podatka
koji su i S orge i sovjetsko ru k ovod stvo sm atrali životn o
najvažnijim za daljnje vo đ en je rata, m ožda čak i za sam
opstanak S ovjetsk og Saveza — h oće li Japanci napasti
Rusiju u o v o m trenutku njezine slabosti i pokušati p o­
stići da se »rukuju s N ijem cim a na U ralu « — ili će se za­
d o v o ljiti p la n ovim a za koje je S o rgeo va m reža znala, to
jest p la n o vim a osvajanja M alaje i In d o n ezije s n jih ovim
k au ču kom i naftom ? O dluku o tom e Japan je d o n io u
najstrožoj tajnosti na sastanku kabineta od ržan om 2.
srpnja u prisutnosti cara. S orgeova je m reža u skoro p o ­
čela saznavati n eke podatke u vezi s tom o d lu k o m i sla­
ti R usiji sve veće k oličin e m aterijala.
C lausen je 1939. poslao 23.139 šifarskih grupa, 1940.
29.179 grupa, ali je 1941. zb o g ok oln osti koju sm o sp o­
m en u li, p o sla o sam o 13.301 grupu; tada se tog posla
o p e t p rih va tio S orge i em itira o 40.000 grupa. V e lik d io
p o ru k a in tercep tirala je japanska kontrašpijunaža. M i­
n ista rstvo PTT-a, Tokijska glavna pošta, poštanski ured
O sake i poštanski u red gen eraln og gu vern era K o re je
zn ali su jo š o d 1938. da s područja T o k ija em itira neka
ile g a ln a radio-stanica. H vatali su poruke, ali njihovi
d e k r ip te r i nisu uspjeli riješiti ni jed n u jedinu, a p o lic ij­
ske ra d io-gon iom etrijsk e p atrole nisu uspjele locirati
tajn i odašiljač. T a dva neuspjeha im ala su kao p osljed i­
cu d aljn ja dva: Japanci nisu razotk rili S orgeovu m režu

360
i nisu došli u priliku da se d om ogn u njezina odašiljača
i eventualno zaigraju radio-igru.
Podaci do kojih je d olazio uvjerili su Sorgea da sa si­
gurnošću m ože pretpostavljati kako su Japanci odlu čili
da ipak ne napadnu Sovjetski Savez. U toku ljeta 1941,
dok su se njem ačke tenkovske k olon e valjale preko
ruskih stepa, on je te podatke neprestano slao M oskvi.
A onda je Ozaki napokon došao do apsolutno sigurnog
obavještenja da je Japan izabrao južnu varijantu, pa
neće napasti Rusiju. U listopadu je S orge ja v io M oskvi:
»D o napada [na Sovjetski Savez] n eće ni u kom slučaju
d oći prije proljeća.« Rusi su još p rije toga p očeli preba­
civati d ijelo ve svoje D alekoistočne arm ije na zapad,
oslanjajući se na sve optim ističn ije S orgeove izvještaje.
N ep osred n o prije nego što je ta odlučna poruka stigla
u M oskvu, N ijem ci su o tp o čeli divovsku ofen zivu u
obliku kliješta želeći osvojiti sovjetsku m etrop olu prije
početka zime.
V rh ovn a kom anda C rvene armije, koja se nakon Sor-
geova d efin itivn o g izvještaja nije više m orala plašiti da
će dob iti udarac u leđa, sm anjila je tada Dalekoistočnu
arm iju za 15 pješadijskih i 3 kon jičke divizije i ujedno
od atle povukla 1700 tenkova i 1500 aviona, pa sve to
p rebacila Transsibirskom željezn icom n ek olik o tisuća
k ilom etara na svoju zapadnu frontu. B ila je to golem a
snaga za koju N ijem ci nisu ni slutili da dolazi. T e svježe
jedin ice, kojim a je m n ogo p om ogla i sve oštrija zima,
usporile su n jem ačko nadiranje, ali ga nisu sasvim za­
ustavile, je r su N ijem ci ipak »p esn icam a« tenkovskih
snaga na n ek olik o m jesta p ro b ili poput p otk ove raspo­
ređenu obranu M oskve. D ru gog prosinca njem ačke su
se p reth od n ice p ro b ile d o m osk ovsk og predgrađa Kim -
ki i m o g le u daljini vid jeti lukovičaste kupole Krem lja,
ali je već sutradan m aršal Žu kov u bacio u bitku nove
rezerve i potisnuo N ijem ce. Pet dana poslije toga B erlin
je o b ja vio p rivrem en o obustavljanje ofen zivn ih op era ci­
ja na Istoku. M oskva nije pala!
T o se nije m o g lo reći za Sorgea. Policija je uhapsila
n ek og Japanca, koji nije b io član njegove m reže, pod
sum njom da se b a vio kom u nističkom djelatnošću. N ije
izdržao batine i, da se d o d v o ri policajcim a, od a o im
sum njivo ponašanje neke žene koja je bila član m reže.
Ona je to priznala i klupko se stalo odm atati. Petnaes­
tog listopada uhapšen je Ozaki; S orge i Clausen uhap­

361
šeni su tri dana poslije toga, 18. listopada. Clausen nije
m ogao izdržati m učenje, pa je izdao svoj šifarski sistem.
Japancim a se tako napokon pružila prilika da pročitaju
hrpu nagom ilanih intercepata, koji su kasnije u p otrijeb ­
ljeni kao dokazni m aterijal na suđenju. Clausen je osu­
đen na d oživotn u robiju, a Ozaki i Sorge osuđeni su na
smrt i obješeni 7. studenog 1944. u. razm aku od 50 m i­
nuta. A li u povijesti špijunaže m alo je ljudi koji su tako
potpu n o izvršili takav jedan g o le m i i važan zadatak.
M ožda je najveća i najrasprostranjenija sovjetska špi­
junska m reža bila tzv. R ote Kapelle (C rven i orkestar).
N jezini pipci d o p ira li su u najtajnija svetišta nacizma,
njezina je m reža prek rila velik d io N jem ačk e i oku pira­
ne E vrope. N aziv je d o b ila odatle što se u sovjetskom
obavještajnom žargonu špijunski odašiljač zove »m u zič­
ki au tom at«; »m u zik a « koju je svirao taj »o rk e s ta r« od a­
šiljača u Berlinu, Parizu, Bruxellesu, Ostendeu, M arseil-
lesu i m n ogim dru gim mjestima, b ila je »m u zik a « M or-
seovih znakova što su sačinjavali šifrirane izvještaje s
pod acim a k oje je priku pljalo više o d 300 agenata. »D i­
rig en t« C rven og orkestra b io je H a rro Schulze-Boysen,
avijatički poru čn ik na službi u Forschungsam tu Luftvvaf-
fea, N ijem ac s b esprijekorn im »r o d o v n ik o m « (n jegova
o b itelj bila je u rodu s a d m iralom vo n T irp itzom ).
Schulze-Boysen zap očeo je kao kon zervativn i antina-
cist, a završio kao uvjereni pristaša kom unizm a. Prva
violin a orkestra, »k on certm a jstor«, b io je 40-godišnji
A rvid H am ack, nećak utjecajnog teologa-historičara
A d o lfa von Harnacka. Im p resario orkestra b io je Leo-
pold T rep p er, »v e lik i š e f« sovjetske špijunaže u Zapad­
noj E vropi, profesion aln i špijunski ru kovodilac, sa sje­
dištem u Parizu, gdje m u je kao kam uflaža služila tvrtka
»S im e x «.*
O rganizacija koju je T re p p e r osn ova o sa Schulze-
-B oysen om i H a m a ck o m m irovala je sve d ok N ijem ci
nisu prešli sovjetsku granicu 22. lipnja 1941. Istog dana
M osk va je zatražila obavještenje o njem ačkim ratnim
planovim a, i »C rven i ork estar« se aktivirao. V e lik i o r­
kestar M o rseo vih odašiljača p o č e o je ispunjavati eter
cvrku tom petoroznam enkastih n u m eričk ih grupa.
U Cranzu u Istočn oj Pruskoj zadrhtale su antene
Funkabwehra, nacističke kontraobavještajne radio-pri-
* Memoare Leopolda Treppera pod naslovom Velika igra obja­
vio je 1977. godine Centar za informacije i publicitet, Zagreb — Prev.

362
slušne službe. P rva poru ka »C rven o g ork estra« inter-
ceptirana je već 26. lipnja ali su propali svi njem ački
pokušaji njezina dekriptiranja, a nisu dekriptiran e ni
daljnje poru ke k oje su slijedile. Nastojanja da se lo cira ­
ju odašiljači propala su zb o g nedostatka o p rem e — Fun-
kabwehr je im ao sam o šest radio-lokatora d a lek og d o ­
meta. T ek je u listopadu ustanovljeno da su poru ke na­
m ijen jen e M oskvi. Prva stanica »C rven o g ork estra« lo ­
cirana je istom u prosincu. U n oći 13. prosinca o d red
njem ačkih vojnika, s d eb elim čarapam a navučenim
p rek o cokula, nečujno se p o p eo stubama na drugi kat
jed n e v ile u R ue đes Attrebates u Bruxellesu. R azvalili su
vrata, nahrupili u stan i uhapsili šifrera-telegrafista M i­
hajla M akarova, poru čn ika sovjetskog ratnog zrakop­
lovstva i rođaka m inistra vanjskih p oslova Vjačeslava
M olotova , i još dva agenta. U pravo u tom trenutku na
poprištu se p oja vio T rep p er, ali je s n evjerojatn om d r­
skošću uspio u vjeriti N ijem ce da (vjero va li ili n e) —o k o ­
lo prod aje kuniće!
U kam inu vile N ijem ci su pronašli napola sagorjeli
k om ad papira p rek riven brojevim a. B ilo je jasno da je
to kon cep t za šifriran je neke poruke. P ap ir je odm ah
poslan njem ačkim kriptoan alitičarim a koji su ga stali
proučavati. M ak arov nije htio p rogovoriti, pa su N ije m ­
ci došli d o p rv o g značajnog podatka tek poslije šest tje­
dana. B io je to d io je d n e francuske rečenice, koji se d o­
im a o p rije kao fragm en t šifrata n ego o tv o re n o g tek sta
a u tom je dijelu bila riječ PR O C TO R . Funkabw ehr je
p o n o v o saslušao vlasnicu kuće, postariju naivnu u d ovi­
cu koja o č ito ni o čem u nije im ala pojm a. Ona im je
dala naslove jedanaest knjiga k oje je bila vid jela kod
svojih stanara. Jedna od njih b io je naučno-fantastični
rom a n Le m iracle đu professeur W olmar, knjiga od 286
stranica pisca Guyja de Teram onda. U njoj su nacisti
pronašli riječ PR O C TO R .
N ijem cim a se tako pružila p rilik a da od jed n om shva­
te g o le m o s t o n o g a sa čim e su se suočili. P om oću ključa,
k o ji je tako p ron ađen u T era m on d ovu rom anu, napo­
k on su d ek rip tira li 120 poru ka najzaposlenije stanice
»C rv e n o g ork estra«. T im poru kam a M osk va je bila, na
p rim jer, u p ozoren a na njem ačku proljetnu ofen zivu na
Kavkazu, d ob ivala je pod atk e o snazi Luftwaffea, p odat­
ke o vo jn im gubicim a, o potrošn ji i stanju zaliha p o g o n ­
sk og go riva za a vion e i tenkove, i na stotine drugih k o­

363
risnih obavještenja. A li sva im ena koja su se b ilo gdje
spom injala bila su kodna imena; trojica uhapšenih age­
nata ili nisu htjeli odati tko se krije iza tih kodn ih im e ­
na ili to naprosto nisu znali. Funkabw ehr je tada u d vo ­
stručio n apore da locira druge stanice.
Poslije svoga fantastičnog bijega T re p p e r je alarm i­
ra o čitavu m režu. N akon n ek og vrem en a kuriri su d o ­
nijeli n ove ključeve. »C rven i ork esta r« nastavio je svoj
k on cert s nesm anjenom snagom. M n o g e »n u m e re « bili
su razni zahtjevi M oskve:

G IL B E R T U [kodni naziv T rep p era ] o d D IR E K T O ­

RA: P ro vjerite je li G uderian [njem ački tenkovski
gen eral] doista na Istočn oj fronti. Jesu li 2. i 3. o k ­
lop n a arm ija p od n jegovom kom an dom ? . ..
G IL B E R T U o d D IR E K T O R A : Pošaljite izvještaj o
26 ok lo p n ih d ivizija koje se form iraju u Francus­
koj.

O bavještenja i p od aci d ola zili su od in form a tora p o ­

sijanih p o čitavom nacističkom režim u. Schulze-Boysen
b io je na strategijski važnom punktu - u Forschungsam -
tu. H a m a ck se nalazio na visok om položaju u M inistar­
stvu p rivred e kao stručnjak za Sovjetski Savez. »C rven i
ork esta r« im ao je svoje ljude u M inistarstvu vanjskih
poslova, u kontraobavještajnoj službi Luftwaffea, u m i­
nistarstvim a rada i propagande. M ladi H orst H eilm ann,
otp ad n ik od nacizma, rad io je u d ek rip tersk om uredu
k op n en e vojske. N eritm ičk a m uzika koju je svirao »C r ­
ven i ork esta r« bila je divna za m osk ovsk e uši. »O d s v i­
ra la « je Rusima, na prim jer, njem ački plan da sam o o p ­
k o le Lenjingrad um jesto da ga pokušaju zauzeti, slala
im točn e datum e, sate i lok acije padobranskih desanta,
p od atk e o m jesečn oj p roizvod n ji aviona, o tom e da je
jed a n sovjetski k o d zarobljen k od Petsam oa u Finskoj,
o gu b icim a Lujtvvaffea, o p erform an cam a n o v o g lo va č­
k o g avion a konstruktora M esserschm idta, o p ro iz v o d ­
nji sintetičkih pogon sk ih goriva, o p ok retim a trupa uz
obalu Dnjepra. Ruski je m ed vjed »p le s a o « p o toj m uzici
— znajući kako će i gdje n ajbolje šapam a doh vatiti p ro ­
tivnika.
M o n ito ri Funkabw ehra m a rljivo su hvatali i snim ali
em isije stanica »C rv e n o g ork estra«, ali za n jih ove uši to
je bila besm islena kakofonija. Svi pokušaji njem ačkih

364
kriptoan alitičara da dekriptiraju p oru k e ostajali su bez
rezultata, ali je slaba točk a m reže bila u tom e što su N i­
je m c i m o g li locirati njezine stanice. U Bruxellesu je 30.
lipnja 1942. uhvaćena grupa što ju je p re d v o d io veteran
Johann W en zel, stari sovjetski agent koji je tako sjajno
vlad ao radio-tehnikom da je d o b io nadim ak »P r o fe ­
sor«. Slučaj je preu zeo Gestapo. O no što dekripteri nisu
postigli m atem atikom . Gestapo je postigao pen drecim a
i dru gim spravam a za m učenje. »P r o fe s o r « je o d a o svoj
sistem i d ek rip teri Funkabw ehra m o g li su napokon p ro ­
čitati golem u zbirku poruka n jegove grupe. U jed n oj od
njih, staroj g o to v o godin u dana, pronađena su prava
im ena i adrese Schulze-Boysena i H am ack a . . .
O d svih sovjetskih špijunskih m reža u dru gom svjet­
skom ratu najvažnija je b ila on a koja je radila u Švicar­
skoj. Za svoju je prednost m o gla d ijelom zahvaliti tom e
što je radila u neutralnoj Švicarskoj, izvan d om eta Ab-
wehra i Gestapoa, ali d ijelo m i ok oln osti da je u njoj ra­
d io agent s k od n im n azivom LU C Y, koga m nogi sm a­
traju n ajvećim špijunom u d ru gom svjetskom ratu.
L U C Y je b io R u d o lf Rössler, tih čovječu ljak s naočari-
ma, N ijem ac i izdavač ljevičarski orijen tiran ih k atolič­
kih knjiga. K o d n i naziv L U C Y im ao je p o im enu v ile u
kojoj je živ io u Luzernu. Čini se da su n jegovi inform a-
to ri b ili d esetorica n jegovih dru gova iz p rvoga svjet­
skog rata, sve sam i njem ački oficiri, od kojih su p e to ­
rica postali generali, a svaki je barem neko vrijem e bio
u O berkom m andu der W ehrmacht. Jedan od tih oficira
b io je gen eral Fritz Thiele, kojem u je b io potčinjen Chif­
frierabteilung O KW -a, je r je b io drugi čovjek u Službi
veze te najviše n jem ačke kom ande. T o m u je om ogu ćilo
da se služi odašiljačim a O K W -a za slanje radio-poruka
Rössleru. G en eral T h iele ne sam o da je d olazio d o o b a ­
vještenja u p ravo fantastične važnosti i apsolutne to č ­
nosti, n ego ih je m o g a o slati d oslovn o m unjevito brzo
iz sam oga srca njem ačke V rh o vn e kom ande.
S e f m reže b io je A leksan dar Rado, profesion aln i kar­
tograf, čije su karte ob javljivan e svakog dana u n ek o li­
k o švicarskih novina. R a d o je zap ravo b io m ađarski k o ­
m unist k oga je sovjetska obavještajna služba poslala
1936. u Švicarsku sa zadatkom da organ izira obavještaj­
nu m režu. N je g o v zam jenik i glavni telegrafist b io je
A lexan d er Foote, poput m ed vjed a snažan E nglez č e lič ­
nih živaca, tada star o k o 35 godina, k oji je tvrd io da od

365
svojih sredstava živi ,u Švicarskoj zato da ne bi m o ra o
služiti vojsku. G odin e 1941. F oote je u svom stanu u uli­
ci Chem in de Longeraie u Loza ni instalirao radio-odaši-
ljač koji će d ob iti nadim ak JIM. D vanaestog ožujka, p o ­
što je n ek olik o puta em itirao pozivn i znak F R X , napo­
kon je čuo kako m u odašiljač Centra u M osk vi o d g o v a ­
ra: N D A N D A O K Q R K 5 (b rojk a na kraju p oru k e zna­
čila je da ga C entar v rlo d o b ro prim a).
Švicarska je m reža počela brzo davati rezultate. Jed­
ne noći o k o sredine lipnja F oote je poslao u M oskvu sa­
svim kratku, ali životn o važnu poruku (na engleskom ):
D O R A [kodn i naziv R adoa] D IR E K T O R U ,
p rek o T a ylora [jedan ku rir]* H itle r je
d efin itivn o o d re d io 22. lipnja za napad na Rusiju.

N a Staljina je to d jelo va lo jed n ak o kao S o rg e o v o o b a ­

vještenje, to jest nikako; o č ito je da je on i dalje više d r­
žao d o tob ožn jeg zajedništva n jegovih interesa s H itle-
ro vim (p oraz Engleske i d iob a njezina im p erija ) n ego
d o obavještenja d vo jice pojedinaca k oje nikad u životu
nije vidio. Taj slučaj jark o osvjetljava jed a n od najtežih
p ro b lem a s kojim a se suočavaju anal isti obavještajnih
podataka — p ro b lem vjerod ostojn osti podataka.
F o o te se u početku javljao M oskvi sam o dvaput tjed ­
no, ali kad je N jem ačka napala Rusiju, M osk va ga je
obavijestila da će Centar slušati njegovu frekven ciju 24
sata dnevno. U jedno je utvrđen sistem obilježavanja p o ­
ruka p o važnosti: V Y R D O = izuzetno važne i hitne p oru ­
ke; R D O = hitne poruke; M SG - rutinske poruke. Jedna­
ko su se obilježavala pitanja koja je C entar slao m reži.
M osk vi se uvijek žurilo. Foote, koji je najradije sve sam
obavljao, em itirao je najveći d io LU C Y -n og m aterijala i
p rim io najveći d io poruka s pitanjim a (o d k ojih su g o ­
to v o sva bila ob ilježen a znakom V Y R D O ). D vije god in e
živ io je tako ustaljenom k o lo tečin o m koja nam pokazu­
je kako život špijuna u biti nije n im alo rom antičan. P o ­
što bi cijelu noć šifrirao i em itirao, F o o te bi spavao d o
o k o 10 sati, zatim bi glu m io Engleza em igranta, a p o ­
p od n e bi išao na sastanak s kakvim k u rirom u vijek u

* Prema knjizi Scindora Rad6a Dora javlja, Taylor nije bio nika­
kav »kurir« (što je uostalom i nelogično, jer su poruke Dore »Direk­
toru« išle preko tajnih radiostanica), nego se tim konspirativnim ime­
nom zvao Radćov dragocjeni informator i suradnik Christian Schnei­
der. — Prev.

366
n ekom zabačen om mjestu. »N a k o n povratka kući«, piše
u svojim m em oarim a, »o b ič n o m e čekalo n ek olik o sati
šifriranja. Prem a pravilim a, šifriranje se sm jelo obavlja­
ti tek pošto bi pao m rak, iza spuštenih zavjesa i iza za­
ključanih vrata. Ali, ako je potreb a tražila i Centar na­
lagao, d oga đ a lo se i da šifriram cijelo vrijem e.« F oote
u svojoj djelatnosti je em itira o 2000 poruka ili p rosječ­
no 6 dnevno, a poru k e su mu b ile od 100 riječi u p ro ­
sjeku.
K on tak t s C en trom uspostavljao se na d o g o vo ren o j i
uvijek istoj valnoj dužini, s tim što bi Centar p o tvrd io
da je kontakt uspostavljen o d g o vo rivši na svojoj valnoj
dužini, tak ođ er štednoj. Poslije toga bi se oba odašiljača
prebacila na treću valnu dužinu pa bi se na njoj poslala
poru ka i eventualno d o b io od go vo r. Za tu treću valnu
dužinu d vije bi stanice p ro m ijen ile svoje pozivne signa­
le. »O b ič n o sam započin jao em itiranje u jedan sat p o ­
slije p o n o ć i«, piše Foote. »K a d su atm osferske p rilik e
b ile d o b re i poru ka kratka, em itiran je bi potrajalo naj­
više dva-tri sata, ali se često d ogađ alo da su atm osfer­
ske p rilik e b ile loše ili je treb alo em itirati vrlo duge p o ­
ruke. U takvim situacijam a m ora o sam se truditi da se
nekako ipak p ro b ijem kroz smetnje, ili m i ne bi p reos­
talo dru go n ego da čekam povoljn iju priliku. Zato sam
često m o ra o sjediti za odašiljačem i do šest sati uju­
tro . . . R azum ije se da u takvim okolnostim a, kad ste u
eteru tako dugo, sve n orm aln e m jere opreza p rotiv m o-
n itoriranja padaju u vodu, ali sm o znali da se s tim ri­
zikom m o ra m o p om iriti ako doista že lim o slati ob a­
vještenja d o kojih sm o dolazili. Znao je to i Centar, ali
se p rečesto upuštao u taj rizik, ne obaziru ći se ria o p o ­
m en e k oje sm o mu R a d o i ja slali.«
K a d su se N ijem ci p o čeli približavati M oskvi, k om u ­
niciranje je iz dana u dan postajalo sve teže, a tada se
sasvim iznenada — tako da je i ru k ovod eći kadar Centra
b io obaviješten sam o dvanaest sati ranije, a jadn i agenti
nisu bili u o p će obaviješteni — Centar navrat-nanos eva­
kuirao iz M osk ve čak u K ujbišev, 900 kilom etara ju gois­
točn o o d M oskve. T o u m alo da nije u propastilo švicar­
sku m režu. »D evetn a estog listopada«, piše Foote,
»M o s k v a je odjedn om , usred jed n e em isije, prekinula
vezu. R a d o i ja d oziva li sm o je iz noći u noć, ali ona nije
odgovarala. N ak on n ek og vrem en a R ado je p o č e o zdva­
jati, i čak m i je rek ao kako će se p ovezati s B ritancim a

367
 d a . mu on i pom ogn u ili da p očn e raditi za njih . . . A
onda, sasvim iznenada, u u običajen o vrijem e usred noći
— šest tjedana poslije p rek id a veze - Centar nam se na­
p ok on javio. K a o da se nije ništa d o g o d ilo , otku cao je
d o kraja onu poruku koju je b io p o čeo em itirati prije
m jesec i p ol!«
O bavještenja koja je Centru slala švicarska m reža bila
su izuzetno vrijedna. D o vo ljn o je spom enuti da je Ros-
sler svakog dana slao sovjetskom generalštabu njem ač­
ku dnevnu bojnu zapovijed, pa su Rusi točn o znali s k o­
jim su njem ačkim snagama suočeni na svakom dijelu
fronte, k o lik o su on e jake, k oje ih jed in ice sačinjavaju
i tako dalje. K o lik o su Rusi silno ovisili o tim obavješ­
tenjim a, pokazuje jedan negativni prim jer, kad je m reža
L U C Y poslala obavještenje koje je b ilo p ogrešn o ili
m ožda falsificiran o (nikad se nije točn o saznalo). R iječ
je o n ekom obavještenju o rasporedu njem ačkih trupa.
D irek to r Centra p ričao je Footeu poslije rata: »T o p o ­
grešn o obavješten je stajalo nas je sto tisuća ljudi, a nje­
gova je krajnja posljedica bila da su se N ijem ci p ro b ili
d o Staljingrada.« Iz toga m o žem o zaključiti da su m n o ­
ge sovjetske ratne p ob jed e postignute zahvaljujući o b a ­
vještenjim a d o b iven im od Rosslera. F o o te je čak v je ro ­
vao da je »M o sk va ve lik im d ijelo m zasnivala svoju stra­
tegiju na LU C Y-nim poru kam a«.
K a o k od S o rgeo ve m reže u Japanu i »C rv e n o g o r­
kestra«, šifra m reže L U C Y bila je apsolutno n e p ro b o j­
na. Funkabw ehr i švicarska policija, tzv. B upo (Bundes-
polizei), in tercep tirali su n ek olik o stotina poru ka ali
nisu p ročitali ni jed n u jedinu. Funkabw ehr je, naravno,
u stanovio da su em isije iz Švicarske, gdje nije im ao ni­
kakvu vlast, a Bupo, koja je im ala p ravo da uhapsi agen­
te, u p očetku to nije htjela, je r se sm atralo da ne bi b ilo
zgod n o uhapsiti jednu antinacističku grupu. Š vicarci su
zato više od go d in e dana puštali L U C Y na miru, ali ih
je njem ački pritisak na kraju krajeva natjerao da stupe
u akciju. U studenom 1943. B upo je p od u zeo prepad na
dva odašiljača. D vadesetog studenog, u 1 sat i 15 m inu ­
ta poslije ponoći, u trenutku kad je F o o te u p ravo p ri­
m ao dugu poruku iz M oskve, »začu lo se kako se lo m e
vrata, a zatim se soba napunila p o lica jcim a «. F oote za­
ključuje: »U hapšen sam, i tako je prekinuta svaka veza
izm eđu Centra i Švicarske.« A li L U C Y je već p rije toga
ob avila zadatak, njezin je posao b io završen. D o konač­

368
ne kapitulacije N jem ačk e trebalo je doduše čekati još
godin u i pol, ali ishod rata nije više b io neizvjestan.

R atn odopski saveznici Rusije nisu nikad prestali biti

m eta njezine špijunske djelatnosti, ali su on e za vrijem e
rata, naravno, g o to v o sasvim zam rle. M ir je om o gu ćio
Rusiji da se p o n o v o k on cen trira na te ciljeve. Sovjetska
špijunaža postigla je izvan redn o spektakularne uspjehe
s atom sk im špijunim a K lau som Fuchsom i A llan om
N u nnom M ayom , ¿li nije zanem arivala ni usluge »m a ­
njih rib a«. K ad se spustila »željezn a zavjesa«, i kada je
izb io hladni rat, sovjetska špijunska m reža prekrivala je
čitav globus. Da bi se n jom e m o g lo dirigirati, da bi se
štitila od provala, da bi se m o g lo iskoristiti on o što bi
ubrala — b io je p otreb an složen sistem tajnih kom u n i­
kacija. Često su cen tri špijunskih m reža bile sovjetske
am basade i poslanstva — a tu je sigurnost započinjala fi­
zičkim m jeram a opreza.
U K an adi su se kriptografski ključevi, kojim a se slu­
žio šifrant Ig o r Guzenko, držali u specijalnoj torb i što
se svako veče pečatila i odlagala u čeličn i sef; sef se na­
lazio u apartm anu o d osam soba, zatvoren om dvostru­
kim čeličn im vratim a, s rešetkam a i čeličn im kapcim a
na svim p rozorim a; na p ro zo rim a bila su neprozirna
m liječn a stakla. A partm an je b io na p rvo m katu je d n o ­
ga krila zgrade am basade, koja je inače bila okružena
visok om ograd om . U Australiji, gdje je špijunska krip-
tografija bila p ovjeren a V lad im iru Petrovu, ključ sefa u
koji su se p oh ran jivali n jegovi šifarski doku m enti držao
se u posebn oj o m o tn ici zapečaćenoj vosk om i poseb­
nim pečatnjakom , a ta se o m o tn ica stavljala svako veče
u tre zo r am basade. Šifrantsko od jeljen je im a lo je četiri
prostorije, d vije vanjske, gdje su se šifrirale rutinske p o ­
ruke am basade, i d vije unutrašnje, »svetište nad svetiš­
tem «, u k ojim a su šifranti šifrirali špijunske poruke.
P etro v je v id io da glavni šifrant, koji je sjedio u jed n oj
p redn joj sobi, drži u. stolu četiri revolvera. O bje am ba­
sade, on a u K an adi i ona u Australiji, im ale su specijal­
ne peći za spaljivanje kon cepata krip togram a i drugih
tajnih dokum enata. Šezdesetih god in a im ala je am basa­
da u W ash in gton u neprestano pri ruci posebn e k em i­
kalije, zap ravo kiseline, k oje su m o g le u sam o n ek olik o
sekunda p otpu n o uništiti d e b e li svežanj papira, je r je to
u k ritičn im situacijam a i brže i pouzdanije n ego trpanje

24 - Sifranli protiv špijuna III 369

doku m enata u peć za spaljivanje. O to m e kako ozb iljn o
Rusi uzim aju konspiraciju g o v o ri jed n a g o to v o zabavna
zgoda. N a samu N o vu godinu 1956. izb io je p ožar u sov­
jetskoj am basadi u Ottavvi, i ona je izgorjela d o tem elja
sam o zato što je Rusim a b ilo draže to n ego pustiti va­
trogasce da uđu u zgradu i m ožda vid e njih ove šifre i
k od ove!
D oku m enti se šalju tako da se fotografiraju a zatim
se film o v i — nerazvijeni — otp rem e u d ip lom atsk oj vreći.
Zašto nerazvijeni? Zato da ih svjetlo uništi ako n etk o o t­
vo ri kutiju ili om otn icu u kojoj se nalaze. Taj se postu­
pak prim jen ju je na svim porukam a, i od lazn im i d olaz­
nim. K ad takav 35-m ilim etarski film stigne u Moskvu,
tehničari ga razviju, naprave o d svake snim ke jed an p o ­
većani p o zitiv i zatim unište sve negative. C im iz M o ­
skve stigne p otvrd a p rijem a neke poruke, am basada
m ora spaliti origin aln i dokum ent. F ilm o vi za tajnu p o ­
liciju slali su se u paketim a označenim slovim a P M V
(kratica sovjetskog U reda za m jere i utege). Potkraj pe­
desetih godin a p očeli su se slati u zatvoren im kon tejn e­
rim a s u građen im specijalnim m eh an izm om iz kojega
bi se na film o v e izlila kiselina ako bi n etko nepozvan
m akar sam o pokušao o tvo riti p o k lo p a c kontejnera.
N o vi klju čevi za šifriranje šalju se u dip lom atsk oj vreći,
koju pren osi diplom atski kurir. N alaze se u zam otku,
adresiran om na predstavnika tajne p o licije u ambasadi,
a taj je zam otak stavljen u drugi, vanjski, adresiran na
am basadora.
K lju čevi za šifriranje rade se p o sistem u »b ilježn ice
za jedn okratn u u p otreb u « — i to starim ručnim postup­
kom . Iak o svaki ogranak sovjetskih am basada im a vlas­
tite ključeve, a u većim am basadam a i vlastite šifrante,
oni vjerojatn o svi prim jenjuju taj isti sistem. Z ato su svi
kab logram i i telegram i koji stižu u am basade slični: tv o ­
re ih jed n ostavn e grupe od pet brojki. G lavni šifrer (šef
šifranata) najprije p om oću ključa d ešifrira posljednju
grupu —je r ona označuje tko je adresant. M eđutim , i to
se m ijenja, pa na p rim jer grupa 66 666 (o d n o sn o osn ov­
na grupa 66666) m ože je d n o g dana značiti da je poruka
nam ijenjena predstavniku GRU-a, d ru go g dana p red ­
stavniku KGB-a, trećeg dana trgovin sk om atašeu i tako
dalje.
Sistem listova za jedn okratn u u potrebu pojavlju je se
i u fo to gra fira n im dopisim a. O ni su sastavljeni ob ičn im

370
ruskim je zik o m (en cla ir) ali s tim da se važnije riječi
kodiraju žargonskim k od om tajne službe. Na prim jer,
P A K IR A N J E znači šifriranje, O T V O R E N O P A K IR A N J E
znači o tv o re n i tekst, B A N K A je skrovište. Osim toga se
identitet m n ogih riječi kam uflira specijalnim kodnim
nazivim a, a iden titet ljudi kodnim im enim a. T ak o je u
K anadi pukovnik Zabotin, vojni ataše, b io G R A N T, a
špijun Allan Nunn M ay b io je A L E K . (Da je riječ o d o ­
ista efikasn om sistemu, pokazuje »Izvještaj K raljevske
k o m isije« o djelatnosti sovjetske špijunske m reže u k o­
je m se priznaje: »N is m o uspjeli iden tificirati osob e koje
su po dok u m en tim a pripadnici Z ab otin ove m reže i
k oje se spom inju p od kodn im im enim a: G A L Y A , G IN I,
G O LIA , G R E E N , S U R E N S E E N « ) K ad se u tekst ubace
kodni nazivi i kodna im ena um jesto pravih naziva i
im ena u dopisu, šifrant p retip k a taj dokum ent, a naro­
č ito osjetljive term in e zam ijeni sam o brojevim a: »B r.
1«, »B r. 2 « i tako dalje. Pism o se tada fotografira. Zna­
čenja se b rojk i p oseb n o prešifriraju p om oću bilježnice
za jed n ok ratn u upotrebu, i to se stavi u diplom atsku
torbu zajedno s fotografijam a.
K a d je, na prim jer, V la d im ir P etrov 25. studenog
1952. razvio je d n o fo to gra fira n o pism o iz M oskve, jedan
je n jegov d io glasio:

Z ah tijevam o da nam s narednom p rtljagom poša­

ljete sve pod atk e k oje im ate o br. 42. koja se p o ­
javlju je u našim dosjeim a u vezi sa svojom br. 43,
i da nam ta k ođ er ja vite o njezinom br. 44 u Spar­
ti .. .
A k o d o đ e m o d o potpu n ih podataka o br. 42 i nje­
zin om br. 44 u Sparti, odlu čit ćem o da li da br. 45
u Sudaniju je d n o g od naših planera zajedno s br.
46 N ovatori, p o d k rin k om br. 44 ili br. 42.

P e tro v je znao da PR T L J A G A znači u špijunskom žar­

gonu pošta, da je DOSJE konzulat, a P L A N E R kađrovik.
O tv o rio je popis kodnih naziva i v id io da su S P A R ­
T A = Rusija, S U D A N IA = Australija, N O V A T O R I = tajni
agenti. D ešifriran je p o p ra tn o g k rip togram a pokazalo
m u je što znače brojke. Br. 42 = Kazanova, br. 43
= oporuka, testament, br. 44 = rođaci, br. 45 = poslati, br.
46 = p o liniju D ešifrat p oru k e je glasio:

371
 N aređu je vam se da nam s narednom poštom p o ­
šaljete izvještaj sa svim podacim a koje im ate o Ka-
zanovi [jedna stara Ruskinja koja je živjela u Sy-
dneyju]. Ona se pojavljuje u konzu larnim d osjei­
ma u vezi sa svojom o p o ru k o m i u vezi s ro đ a ci­
ma u Rusiji [k oje je htjela posjetiti] . . .
Dok ne d o b ije m o potpu ne p odatke o K azan ovi i
njezinim rođ acim a u Rusiji, razm atrat ć e m o plan
da p ošaljem o u Australiju je d n o g čo vjek a iz naših
k adrova kao tajnog agenta, koji bi se on dje p red ­
stavljao kao rođak K azanove.

Taj se sistem p rim jen jivao radije n ego totaln o šifrira­

nje, i to zb o g toga što je sigurnost ustuknula p red prak-
tičnošću. Šifrirati poruku od početk a d o kraja o d u zelo
bi p reviše vrem en a — a šifranti su jo š radili ručno.
M eđutim , svojim agentim a na terenu sovjetska o b a ­
vještajna služba daje najbolje što ima. U k rip to lo šk o m
p ogled u ne želi se riskirati ništa što bi m o g lo u groziti
njihovu sigurnost. A genti m ogu biti potp u n o sigurni da
se ne m oraju bojati p rotivn ik ovih dekriptera, je r su nji­
h ovi sistem i šifriranja apsolutno n eprobojn i. G lavni da­
našnji sovjetski špijunski šifarski sistem tem elji se na
prim jen i b ilježn ice za jedn okratn u upotrebu.*
O blik b ilježn ice nije uvijek jednak. T o je pon ekad d e ­
bela knjižica form ata i veličin e poštanske m arke, p o n e ­
kad svitak m alen kao opušak cigarete. A li čini se da i
te d im en zije pripadaju prošlosti, to jest, da postaju sve
manje. Jedan list takve bilježnice, zaplijenjen 1954, im ao
je 40 redaka o d osam petorozn am en kastih grupa; četiri
go d in e poslije toga im ao je, s istim dim enzijam a, 30 re ­
daka od deset petorozn am en kasn ih grupa; listovi nekih
b ilježn ica zaplijenjenih 1957. i 1961. im ali su 20 redaka
p o četiri o d n osn o pet grupa. Stupci, reci i listovi n u m e­
riran i su. Jedna je b ilježn ica im ala 250 listova n apravlje­
nih od n ek a k vog m aterijala sličn og silno tankim listići­
m a zlata. O b ičn o je jed n a strana svakog lista štam pana
crveno, a druga crno, vjerojatn o da bi se lako ra zlik o­
vali klju čevi za šifriran je i dešifriranje. »Š ta m p a n je« nije
štam panje u p ra vom sm islu riječi; tekst je fotografiran ,
je r se tako najsigurnije postiže da ključ bude on ak o ap­

* Naravno, odnosi se na doba kad je pisana ova knjiga, tj. u po­

četku sedamdesetih godina. - Prev.

372
 solutno točan kao što je p otreb n o agentu na terenu i
d ešifreru u centru. Prim jen a fotografije, zapravo m ikro-
fotografije, dolazi d o izražaja i u sovjetskoj kriptološko-
-obavještajnoj term in ologiji. List 'bilježnice za je d n o k ­
ratnu upotrebu zove se gama (na ruskom; »ljestvica«,
»ra sp o n «), a to je term in koji se inače u Rusiji u p otreb ­
ljava u fotografiji. »P a p ir« bilježnice ob ičn o je izrađen
od celu lozn og nitrata, a to je zapravo m aterijal od k o­
jega su se pravile p rve film sk e vrpce u povijesti kine­
m atografije. R iječ je o strah ovito zapaljivom m aterijalu,
koji ek sp lozivn o i totaln o sagorijeva.
Z an im ljivo je da tekst za b ilježn ice (k oji se kasnije fo ­
togra fira ) tipkaju daktilografi. T o se vid i po čestim bri­
sanjim a — što je znak da se za taj posao ne u potreblja­
vaju strojevi. T o pokazuju i statističke analize b rojeva
od kojih se sastoje grupe; velik je broj analiza pokazao
da se na prosječn om listu nalazi sedam puta više grupa
u k ojim a se b rojk e od 1 d o 5 smjenjuju s brojkam a od
6 do 0 n ego što bi se, p o računu vjerojatnosti, d o b ilo
potp u n o nasum ičnim izb orom . (Takav je p rim jer grupa
18293.) O čito je da je p osrijed i ljudska intervencija.
D aktilografkinja naizm jence udara lijevo m i desnom
rukom . (L ije va udara b ro je v e od 1 d o 5, a desna b rojeve
od 6 d o 0, je r su oni tako raspoređen i na standardnom
pisaćem stroju). E vo jo š je d n o g zapažanja koji navodi
na takav zaključak. U m jesto da prosječn o sam o svaka
druga grupa započin je b rojem m anjim od 5 (što bi b ilo
u skladu s računom vjerojatnosti), takvim b rojem za p o­
činje 75 posto grupa (tri četvrtin e). Zašto? D aktilograf­
kinja završi jed n u grupu, udari desnom rukom polugu
za razm ak — i onda lije v o m udari prvi broj naredne gru­
pe, k oji je, naravno, m anji od 5, je r radi lijeva ruka. Isto
tako pojavlju je se m anje dvostrukih i trostrukih pona­
vljanja istih b rojeva (22, 333) n ego što nalaže račun v je ­
rojatnosti; m ožd a daktilografkinje, kojim a je rečen o da
tipkaju nasumce, ipak nagonski ne udaraju dvaput uza­
stopce iste brojke. Ali, unatoč svim tim anomalijama, gru­
pe su ipak takve da uspješno odolijevaju kriptoanalizi.
B ilježn ice za jed n ok ratn u u potrebu nađene su k od
n ek o lik o vrhunskih sovjetskih špijuna. R u d o lf Abel,
sovjetski agent najvišeg ranga koji je ikad uhvaćen u
S jedin jen im D ržavam a,* im a o je bilježnicu u obliku
* U vrijeme odlaska u SAD Abel je bio pukovnik sovjetske oba­
vještajne službe. — Prev.

373
knjižice form ata poštanske m arke (4 cm x 2 cm x 1 cm ).
Agenti FBI-a pronašli su je p rilik om njegova hapšenja
21. lipnja 1957. u n jegovoj sobi u njujorškom h otelu Lat-
hman. A bel ju je držao um otanu u k om ad papira, u k o ­
m adu šupljeg drveta obložen a šm irgl-papirom , nalik na
brusni blok (on se predstavljao kao um jetnički fo to g ­
raf); drvo je b ilo tob ože »n eh ajn o« bačen o u košaru za
otpatke. U jed n o m lon don skom predgrađu pron ađen o
je na početku 1961. pet-šest bilježnica za jednokratnu
u potrebu u obliku svitka u donjem dijelu stoln og upa­
ljača m arke Ronson; nađeni su p rilik om p rem etačin e
stana H elen e i Petera K rogera, d voje sovjetskih špijuna
koji su se zapravo zvali Lon a i M orris Cohen. Takve b i­
lježnice nađene su i u lon don skom stanu njihova ne­
posred n og šefa, rezidenta (stalnog agenta) sovjetske
obavještajne službe u Londonu, G ord on a A m o ld a Lons-
dalea.* G odinu dana poslije toga japanska je policija
pohvatala član ove jed n e sjevem ok orejsk e špijunske
m reže i kod njih pronašla stanovitu k oličin u bilježnica
za jedn okratn u upotrebu. A tom ski fizičar G iuseppe
M artelli, optužen u Britaniji za špijunažu u korist S ov­
jetsk og Saveza, im ao je kod sebe dva paketića takvih b i­
lježnica kad je 1963. uhapšen na a erod rom u Southend.
B ile su nađene u kutiji s cigaretam a. Sedam je cigareta
b ilo netaknuto, ali je ostalih šest b ilo zajedn o za lijep lje­
no i p od ešen o da se u njim a sakriju bilježnice. Jedan
špijun Istočne N jem ačke (D D R), koji je p rim a o instruk­
cije radijem u obliku kriptogram a sazdanih od num e­
ričkih kodnih grupa, slao je izvještaje u lim en oj kutijici
koju je krio pod korijenje je d n o g panja; poru ke su bile
šifrirane sistem om bilježnica za jedn okratn u upotrebu.
Čini se da su sovjetski špijuni slali tako šifrirane p o ­
ruke putem radija u M oskvu. A b el je u svom fo to g ra f­
skom studiju u B rook lyn u im ao odašiljač, a u svojoj
stalnoj hotelskoj sobi prijem nik. S vom je p om oćn ik u
pričao da svaku poruku M osk ve snima na m agn etofon ­
sku vrpcu, s k oje onda »sk id a « tekst i d ešifrira ga. N e ­
p osredn o poslije A b elo va hapšenja, am eričk i kontrao-
bavještajci slušali su em isije p o »p ro g ra m u « nađenom
" Britanska i američka obavještajna služba u početku su vjero­
vale, i to dosta dugo, da je Lonsdale Kanađanin. Tek se mnogo kas­
nije otkrilo da je on Rus. oficir sovjetske obavještajne službe. »Lons­
dale« i Krogerovi poslije su zamijenjeni za jednog britanskog agenta
uhvaćenog i osuđenog u Moskvi. — Prev.

374
39692 09097 07361 35'.’ 3 6 30309 69801 S6628 3725* 6 1 *6 7 62308
3 35 71 0 1 **8 6 3 *5 8 2 *1 1 *8 30236 08098 1 *5 *2 31 0 5 1 07595 77970
27135 *0 2 2 0 *7 0 7 9 7 1 T '0 7 00633 01536 97896 00209 7 1 *0 0 *2 0 6 3
* 9 9 * 1 56035 *0 9 *6 151 11 5992* 57188 03S56 96509 00057 *6 0 6 1
10051 21816 6325 3 8 6 2 *0 9 9 *9 5 7 5 6 *3 56639 06326 97662 5 *7 0 5
*0 0 *0 S 5 0 *0 17710 60096 9 *3 6 6 5 8 *9 3 6 9 *2 3 **7 ** 07023 50 6 5 1
11512 18996 9 1 *0 3 *0 6 3 9 50135 M389C 70 2 1 3 66610 66908 03001
7 i*1 6 8 69956 53070 02097 10 1 9 2 0672* 1 3 5 *2 87558 11 0 6 1 7 1 *6 8
2 0 3 *9 15133 12050 56053 *7 7 9 9 1690* 59833 10200 50670 51103
20883 9 *6 *9 70S07 63065 9 *5 *5 92600 1 0 *2 5 35 0 6 1 90370 3565*
S10O2 1 *6 6 2 07600 38392 2222* 99718 57038 0 0 5 *0 62986 *0 7 9 9
2 0 3 *8 2 9 0 *2 76 2 0 2 *9 0 *8 51771 95196 30638 03903 76992 72 6 6 2
96 905 *6 *3 0 7 0 2 9S 72769 07178 77170 *5 8 6 * 50100 *0 6 *9 *2 6 6 1
53669 5330* 10 1 5 2 17 6 9 1 5 *1 1 7 3 5866 60370 62207 91750 99296
0 0 *5 8 97627 93221 37250 6 6 *2 7 66368 08 2 97 3 7 7 2 7 99032 09 0 9 2
52 0 5 ? 66220 87679 61332 81960 6 3 7 *2 23755 03930 *1 5 1 5 10297
5 *2 0 0 37131 32366 77519 5737* 9S762 25255 38703 20509 *0 6 *5
06S87 0 *0 2 7 1000* 00206 29 2 7 * 2 3 0 *9 07180 95128 3 *0 7 5 81629
5 **1 9 6 **6 9 20538 15087 8910S 7272* 90390 9873,S 0 9 1 5 6 0 **1 ?
52 7 7 6 7 3 7 *0 01537 27259 5 1 5 *9 030 ¿3888 63 7 0 3 92325 29209 10990

List k o d a za je d n o k r a t n u u p o t r e b u koji je p r o n a đ e n k o d sovjetskih

špijuna u h v a ć e n ih u Japanu 1961. V j e r o j a t n o je d n a strana služi za šif­
riranje, a d ru g a za dešifriranje.

na k om ad iću papira koji je b io skriven u kraju jed n e

A b e lo v e penkale, i dvaput im je uspjelo uhvatiti poru ke
M oskve, k o je su se sastojale od petoroznam enkastih
kodn ih grupa.* B ritanska kontraobavještajna služba
pronašla je satnicu em isija u istom stoln om upaljaču
K ro g e ro v ih u k ojem je pronađena i ona bilježnica za
jed n ok ratn u upotrebu. R azum ije se da su pokušali
uhvatiti p oru k e M oskve. Na dan 9. siječnja 1961, u 00
sati i 32 minute, nam jestivši prijem n ik na frekven ciju
od 17.080 kilocikala, uhvatili su pozivn i znak sovjetskog
odašiljača: p ovlak a —točka —točka (— . .). Osam naest m i­
nuta p o slije toga uhvatili su isti signal na frek ven ciji od
14.755 kilocikala. O sam naestog siječnja u 06 sati i 38 m i­
nuta uhvatili su na frek ven ciji o d 6340 kilocik ala p o ziv­
ni signal 277, a nešto m anje od je d n o g sata poslije toga
uhvatili su ga o p et na frek ven ciji o d 8888 kilocikala. Ra-
d io-gon iom etrijsk im postu p k om u stanovljeno je da se
odašiljač nalazi n egdje u podru čju M oskve. Lon sdale je
im ao uređaj koji je m o g a o em itirati M o rs e o v e znakove
b rzin om od 240 riječi u m inuti; vjerojatn o se em itirala
snim ka poruke, tj. Lon sd a le b i najprije sn im io vlastitu
poruku, a zatim b i je u bacio u m agn etofon koji bi to
rep ro d u cira o ve lik o m brzinom .
* Abela je izdao agent poslan iz Moskve da radi kao njegov pomoć­
nik. Nisu ga uhvatili Amerikanci, nego je prebjegao i zatražio azil, a
onda je, naravno, izdao Abela. — Prev.

375
 Sudeći po svem u k om u n icira lo se p riličn o često.
K r o g e r o v i su održavali vezu utorkom , srijedom , p e t­
k om i subotom . U pravo to što se tako često k om u n ici­
ra lo objašnjava nam kako se m o g lo d o g o d iti da su i
kod A b ela i kod K ro g e ro v ih p rilik o m hapšenja p ro n a ­
đ en e šifriran e poruke. A b el ih je pokušao sakriti u ru­
kavu. G osp ođ a K r o g e r zam olila je da jo j dopuste do
vrha natrpati peć (kako bi jo j stan b io ugrijan kad se
vrati sa saslušanja!), ali je od to g zahtjeva odustala kad
je u njezinoj ručnoj to rb ici pron ađ en kom ad papira is­
pisan brojkam a.
O sim radija u p otreb ljavali su se i m ik rod oti. Svoj
uređaj za čitanje m ik ro d o ta Lon sdale je d ržao skriven
u lim en k i talka. A b el je. sam p ro izv o d io m ik rod ote.
Sm anjio bi 35-m ilim etarski negativ služeći se o b jek ti­
vom sa v rlo kratkom žarišnom dužinom . Da sačuva č it­
ljivost kod takva siln og smanjivanja, služio se spektro-
skopskim film om , koji se u A m e ric i m o že kupiti u sva­
koj b o ljo j trgovin i fo to g ra fsk o g pribora, a im a raster od
1000 linija po m ilim etru. M ik ro d o te je slao ovako: ras­
parao bi p rim jerak najn ovijeg broja časopisa B etter H o-
mes & Gardens ili A m erican Hom e, um etnu o tanke vrp ce
s m ik ro d o tim a u hrbat, časopis bi op et vješto u vezao i
zatim ga poslao poštom na jed n u adresu u Parizu. B u ­
dući da časopise nije slao p rep oru čen o, n ek o lik o ih je
putem nestalo, pa m u je M osk va naredila da se presta­
ne služiti tim postupkom . A li on je i d alje p rim a o iz
M o sk ve pism a od žen e i djece — na m ik rod otim a.
Sistem b ilježn ice s jed n o k ra tn o m u p o treb o m stan­
dardni je sistem šifriranja obavještajnih poru ka k o je se
šalju u M osk vu b ežičn im putem . M eđutim , obavještajne
službe nekih zem alja Istočn e E vro p e koje pripadaju
sovjetskom bloku služe se i nekim dru gim sistem im a.
Čini se da s tim u vezi vrijed i o v o o p ć e pravilo: ako su
neki sistem izm islili Sovjeti, sistem je prvoklasan i ne­
p robojan; a k o su sistem izm islili drugi — on je o b ičn o
probojan, često s katastrofaln im posljedicam a. G o d in e
1955. švedska kontrašpijunaža zapazila je da jed a n šo fe r
čeh o slo va čk e am basade u S tock h olm u od lazi d o slo vn o
svako v e č e na k o lo d v o r da kupi n ovin e K u rie r i Tid-
ning, dva dn evn ika što izlaze u p ro vin cijsk o m gradu
K arlskogi, gdje se nalaze v e lik e tvorn ice m unicije.
Š vedski kontraobavještajci p retp la tili su se na te listove
i dan im a ih p o m n o čitali, p o g o to v o oglase. U p alo im je

376
 u o č i da su neki n aok o bezazleni oglasi dosta ču dno sti­
lizirani. D ali su slične oglase, u p otrijebivši iste riječi za
iden tificiran je, i d o b ili su o d g o v o re od n ek o lik o ljudi —
za k o je je zatim u stanovljeno da su sovjetski agenti. Ta
akcija d o vela je na kraju krajeva d o razotkrivanja m re ­
že koja je obu hvaćala p et švedskih gradova, i svi su nje­
zini član ovi pohvatani, d ok je pet d ip lom ata jed n e is­
to čn o evro p sk e zem lje protjerano.
Šesnaestog k o lo v o za 1954. iranska je p olicija uhapsila
b ivšeg kapetana iranske vojske Alija Abasija koji jo j je
postao sum njiv z b o g veza s lijevo o rijen tiran om stran­
k om Tudeh. U k ovčegu što ga je A li Abasi n osio u tre­
nutku hapšenja nađen je detaljni i k om p letn i plan ljet­
ne palače šaha R ize Pahlevija, s ozn ačen im p oložajim a
stražara, zatim neki najstrože p o vjerljivi doku m en ti iz
vojn ih arhiva, p o d a ci o razm ještaju artiljerije na granici
p rem a S ovjetsk om Savezu, d vije bilježn ice ispunjene
o č ito šifriran im tekstom , i m n o g o listova papira s tek ­
stom nalik na nekakve trigon om etrijsk e račune i je d ­
nadžbe, s m n o g o grčkih slova koja služe za označivanje
m atem atičarim a dragih term in a kao što su »sinus«,
»cosin u s«, »tan gen s«, »co ta n gen s« i slično. »N e z g o d a «
je bila u to m e što su policajci, pozvavši u p o m o ć je d n o g
p ro feso ra m atem atike, saznali da su u m atem atičk om
p ogled u sve te jednadžbe, fo rm u le i računi apsolutno
besm isleni.
P u k ovn ik M ustafa Am džadi, šef obavještajn og od jelje­
nja teheranske vojn e uprave i jedan p u kovn ik iranske
vojsk e stali su ob rađ ivati tri zaplijen jen e bilježnice. D o
30. k o lo v o za u spjeli su razbiti dva koda, ali su iz njih iz­
vu kli sasvim m ršave podatke. U m eđ u vrem en u je Abasi
o d lu čio da p ro g o v o ri. O tk rio je da je stranka Tu deh
uspjela zavrb ovati o k o 400 iranskih oficira, i da su nji­
h ova im en a šifriran a o n o m m atem atičk om šifrom . Up­
ra vo to je b io onaj trigon om etrijsk i sistem koji A m d ž­
adi i n jego v k o le g a nikako nisu m o g li riješiti. Abasi im
je tada rek ao da je taj sistem zapravo tako k om p liciran
da ga m o že p ročitati sam o čo vjek k oji ga je izm islio —
artiljerijski p u k ovn ik D žam šid M obašeri, kojega su n je­
g o v i k o le g e sm atrali m atem atičkim genijem .
M ob a šeri je od m ah uhapšen, ali u m jesto da oda ključ
p rereza o je ven u na ruci zarđalim ča vlo m k ojega se n e­
kako d ok op a o. D ok je M ob a šeri ležao u ambulanti,
d v o jic a p u kovn ika nastavljala su jurišati na n jego v sis-

377
»Trigonometrijska« šifra sovjetskih agenata u Perziji. Trigonometrija
služi samo kao kamuflaža.

tem, radeći 24 sata dnevno u sm jenam a od 12 sati. Mo-

bašeri je op et od ved en na saslušanje. U njem u je o d je d ­
nom p ro ra d io ponos da je o tk rio i stvo rio apsolutnu
neprobojn u šifru, pa je osjetio n eod oljivu želju da m u­
čiteljim a pokaže kako je ona fantastična — odajući im
njezin sistem. Dvaput um alo da nije p ro g o v o rio — i ob a
puta se ipak u posljednji čas pred om islio. Iranska je
vlada diskretno zam olila neke dru ge vlad e da jo j poša­
lju u p o m o ć svoje stručnjake. Jedan od o n e d vo jice pu­
kovn ika tada je stvorio vlastitu teoriju o M obašerijevu
sistemu. N a red io je da mu d oved u M obašerija i saopćio
mu tu teoriju. M obašeri mu je o d g o v o rio da je teorija
pogrešna i da n jegov sistem neće razbiti čak ni za sto
godina. U trenutku kad je pu kovnik već izlazio iz n jego­
ve ćelije, u M obašeriju je nešto »p u k lo «. M ožd a da o d a
priznanje kriptoanalitičkim sposobnostim a toga pu k ov­
nika, k oje je dokazao o n om teorijom , rek ao mu je da je
»na d o b ro m tragu«. T rećeg rujna d vojica iscrpljenih pu­
kovn ika napokon su razbila n jegovu šifru.
T a k o se otk rila lista iranskih o ficira um iješanih u za­
vjeru. B ila je tako velik a da je treb a lo n ek o lik o dana da
se sva im en a dešifriraju. K ad su nakraju sva dešifrirana,
p roved en a je velika istodobna op eracija hapšenja;
uhapšeno je 400 oficira. Istraga je pokazala da je to bila
organizacija koja je sprem ala puč i o b a ’•'•nje om ražen e

378
dinastije. D vadeset i šest vođ a zavjere (m eđu njim a Mo-
bašeri) osu đen o je na sm rt i smaknuto, a n ek olik o sto­
tina zavjeren ik a i n jih ovih sim patizera osuđeno na du­
gogod išn je kazne robije. G odinu dana poslije toga, p ri­
stupivši B agdadskom paktu, Iran se svrstao uz zapadni
blok.
K a d je riječ o sovjetskim špijunskim m režam a, nikak­
ve k riptografske slabosti ne m ogu ugroziti n jihove
agente, je r takvih slabosti nema. M ožda je najupadljiviji
dokaz za to šifra k o jo m se služio A b e lo v pom oćnik, Rei-
no Hayhanen. Cak ni d vije godin e nakon dolaska u
N e w Y o rk taj debeli, lijeni i n eod govora n čovjek nije se
ni jed an jed in i put osob n o sreo s A b e lo m n ego su k o ­
m u n icirali p om oću poruka k oje bi skrivali na unapri­
je d d o g o v o re n a m jesta — u pukotinu u beton sk om zidu
koji id e uz p ločn ik Jerom e Avenue u B ron xu od 165. do
167. ulice, iza je d n e labave o p e k e ispod m ostića u Cen­
tral Parku, ispod stupova uličnih svjetiljaka u Prospect
Parku i F o rt Tryon Parku. Poru ke su b ile na »m ek a n o m «
m ikrofilm u ; A b e l ga je d o b iva o tako da bi pom oću
n eke tekućine rastopio krutu »b azu « film a i on bi se
smekšao, pa se m o ga o ugurati čak u najmanji prostor.
A b el i kuriri iz M osk ve o b ičn o su te poru ke skrivali u
šupljine specijalnih penkala bezazlena izgleda, u bateri­
je za d žepn e svjetiljke, naliv-pera i čak u šuplji m etalni
novac. V o d o ra v n i znak k red om na d o g o v o re n im m jes­
tim a u gradu značio je da je poruka ostavljena u skro-
vištu; kad bi taj znak b io precrtan kredom , to je b io o d ­
g o v o r da je poru ka preuzeta. T e su se oznake m orale
svakog dana pogledati. H ayhanen je tako ostavio svoju
prvu poruku sam o n ek o lik o dana nakon dolaska u
N e w Y ork , 21. listopada 1952. M oskva je o d g o v o rila šif­
riran om p oru k om na m ek om m ikrofilm u , koji je b io
uguran u šuplji kovani n ovac od 10 centi. Poruka je gla­
sila:12

1. Č estitam o na sretnom dolasku. P ovrđ u jem o

prim itak tv o g pism a adresiran og na V i čitanje
pism a br. 1.
2. Za organizaciju kam uflaže dali sm o n alog da ti
se pošalju tri tisuće u lokaln oj [valuti]. K on zu l­
tiraj se s nam a p rije n ego što investiraš u b ilo
kakav posao i obavijesti nas o karakteru posla.

379
 3. N a tvoj zahtjev poslat ć e m o ti p oseb n o form u lu
za prip rem u m ek o g film a i novosti, zajedno s
p ism om o d majke.
4. Preran o je da ti pošaljem o bilježn ice za je d n o ­
kratnu upotrebu. K ra ća pism a šifriraj a duža s
ubacivanjim a.* Svi podaci o tebi, tvom zaposle­
nju, adresi itd. ne smiju se poslati u jed n o j p o ­
ruci. Pošalji ih u n ek olik o o d vo jen ih poruka,
ubacujući ih u drugi tekst.
5. Paket je uručen [tvojoj] ženi osobno. S [tvo jo m ]
o b itelji je sve u redu. Pozd rav od drugova. Br.
1, 3. prosinca.
Šuplji novčić/s p oru k om nije stigao H ayhanenu u
ruke n ego se n egdje izgubio. M o žd a je stigao, ali ga je
H ayhanen zabunom potrošio. N e k o lik o m jeseci novčić
je kru žio a m eričk om p rivred o m kao stotine m ilijuna
drugih takvih niklenjaka, a da nitko k roz čije je ruke
prošao nije naslutio što se u njem u krije. A tada, je d n o g
sparn og ju tra usred ljeta 1953. godine, novinski k o lp o r­
ter James Bozart, koji ga je upravo b io p rim io s kusu-
rom od n ek og kupca u Foster Avenue u B rooklyn u , slu­
čajno g a j e ispustio zajedno sa još četiri niklenjaka. Sa-
gnuvši se da ga digne B ozart je op a zio da se niklenjak
raspao na dva dijela i da se u je d n o j n jegovoj p o lo v ic i
nalazi k om ad m ik ro film a od o k o 0,4 c m 2, um otan u
tanki papir. »K a d sam ga p ogledao, spazio sam na nje­
m u m n o g o b rojk i u red o vim a «, p ričao je p oslije n ovin a­
rima. O d n io ga je u policiju, koja ga je poslala FBI-u.
D ek rip teri FBI-a zacijelo su odm ah pregn u li da razbiju
tu poruku. O no što je sigurno i što se zna jest — da nisu
uspjeli. N a to m e je ostalo dosta dugo, n ek o lik o godina.
Č etiri god in e poslije toga R ein o H ayhanen je p o b je ­
gao u am eričku am basadu u Parizu na propu tovan ju u
M oskvu. B io je pozvan da se vrati, je r je A b el b io p o t­
puno nezadovoljan n jegovim ra d o m u N e w Yorku .
H ayhanen je izdao A m erik an cim a svoj šifarski sistem
i k lju čeve k ojim a se služio. U ljetu 1957. M ich ael G. L e o ­
nard, F B I-ov ekspert za sovjetsku kriptologiju , p rim ije­
n io je taj sistem na 207 petorozn am en kastih grupa p ro ­
nađenih na »B o z a rto v o m « m ik rofilm u . T a k o je F B I tek
tada uspio n apokon pročitati tu poruku.

* Vjerojatno tehnikom koju je primjenjivao Petrov. — Autor

380
 E vo kako je izgled ao sistem. Š ifriranje bi za p očelo bi-
sekcijom : o tv o re n i tekst b io bi raspolovljen, a zatim bi
p rvi d io b io stavljen na d ru go mjesto, a drugi na prvo,
da se tako osjetljiv početak p oru ke ubaci d u b ok o u nje­
no »m e s o «. S lijed ila je supstitucija p om oću preklapaju-
će šahovske ploče, koja je, u o v o m k on kretn om slučaju,
bila zasnovana na p rvih 7 slova ruske riječi S N E G O P A D
(»p a d a n je sn ijega«). Ta bi se riječ upisala u n a jgom ji re­
dak šahovske ploče. (N e postoji ruski ekvivalent za
A S IN T O E R — a sin to e rr — ali treba napom enuti da se
m eđu ovih 7 slova, tj. s, n, e, g, o, p, a, nalaze najučestalija
slova ruskog jezika. T a k o na slovo o o b ičn o otpada 11
posto n orm aln ih ruskih tekstova, a na slova 5, n, e, g, o,
p, a otpada 40 p osto slova n orm aln og teksta.) Isp od
toga retka b io je upisan, redak p o redak, ostatak ruskog
ć irilič n o g alfabeta, a na kraju n ek olik o znakova za raz­
ne in terven cije p rilik o m šifriranja. O snovni šifrat u pi­
sao bi se v o d o ra v n o u b lok za stupačnu transpoziciju.
O datle bi se tran skribirao o k o m ito (stupac po stupac)
u drugi b lok za transpoziciju, u koji bi se upisivao v o ­
d o ra vn o (redak p o redak). M eđutim , na tom dru gom
blok u b ilo je n ek o lik o zona prekida. Prva je započinjala
u najvišem retku ispod klju čn og broja 1 i protezala se
d o desnoga kraja retka. U narednim recim a započinjala
bi uvijek za jedan stupac udesno. K a d bi se tako d ošlo
d o kraja retka, p resk o čio bi se naredni redak, a zatim
su zon e prekida o p e t započinjale, ali ispod ključnog
broja 2. T o se tako nastavljalo u n ed ogled —od n osn o d o
kraja poruke. Šifarske brojke, koje su se unosile u drugi
b lo k za transpoziciju, upisivale bi se sam o u zon e izvan
zona prekida. K o n a čn i šifrat d o b iva o se vertik aln om
tran skripcijom (re d o s lije d o m ključnih b ro jeva ) znako­
va na tom b lok u — s tim da se nisu uzim ali u o b zir zna­
k o vi upisani u zon e prekida.
O vo m sistem u nisu b ili p o treb n i pisani ključevi (kao
on i na A b e lo v o j b ilježn ici za jed n ok ratn u upotrebu), pa
je u tom p ogled u ovaj sistem b io bolji: nikako nije m o ­
ga o k o m p ro m itira ti korisnika, budući da ga je on držao
u glavi. Z apravo je b ilo sasvim d o v o ljn o da H ayhanen
nauči napam et če tiri bazična ključa. K lju čevi su b ili
SN E G O PAD , p rv ih 20 slova teksta ruske narodne pjes­
m e Osamljena harm onika, datum završetka dru goga
svjetskog rata (3. 9. 1945) i n jegov o so b n i ključni b roj
(13, a kasnije 20). P oton ja tri ključa služila su stvaranju

381
ključeva za transpoziciju i za označivanje k oord in ata ša­
hovske p lo če jed n im p riličn o složenim postu p k om — ali
takvim koji je p osjed ovao unutarnju logiku, k oji je b io
sm išljen da se lako m em o rira i koji se m oga o lako na­
učiti za n ek olik o dana.
Taj se postupak sastojao u ubacivanju je d n o g peto-
roznam enkastog broja na sam om p očetku postupka
stvaranja ključa, čim e se, naravno, osjetno d jelo va lo na
konačni rezultat. (Taj se broj ubacivao na d o g o v o re n o
m jesto u k riptogram u da bi ga dešifrant m oga o pron a­
ći. U H ayhanenovu slučaju to je bila peta grupa o d kra­
ja kriptogram a, a 5 je b io posljednja brojka u datum u
završetka dru goga svjetskog rata.) R azum ije se da se .ta
grupa m ijenjala sa svakom porukom , pa zato ključevi
različitih poru ka nisu im ali nikakvu m eđusobnu vezu
koju bi p ro tivn ik o vi d ek rip teri m o g li iskoristiti. Nadme,
nisu se m ijenjali sam o ključevi za transpoziciju n ego se
m ijenjala i širina b lok ova za transpoziciju — što je, na­
ravno, isklju čivalo svaku nadu da bi se sistem m ogao
razbiti u spoređivan jem poruka. Jedina teoretska m o ­
gućnost bila bi razbijanje sistem a na jed n o j jed in o j p o ­
ruci (s tim da o n o što bi se p ostiglo ne bi b ilo ni od
kakve koristi u vezi s b ilo k o jo m d ru gom p oru k om ).*
Čak ako bi se u p otrijeb ili n ajm odern iji kom pjutori, taj
bi posao zahtijevao takav astronom ski b ro j kalkulacija
da bi trajao n ek olik o godina. Prem a tom e, taj sistem
teoretski doduše nije neprobojan, ali je praktički b io
apsolutno neprobojan.

Eto, takva je sovjetska kriptologija. O njezinoj izvr­

snosti nem a sumnje. N etk o je rek ao za Rusiju da je to
»zagon etka um otana u m isterij stavljen u en igm u «. Tak­
ve su, kada se to hoće, i njezine kom unikacije. U p otre­
ba bilježnica za jedn okratn u u potrebu osigurava tajnost
špijunskim poru kam a i d o b ro m dijelu diplom atskih
poruka i poru ka tajne policije. K o m p lek sn i strojevi ro-
torsk og tipa i elektron ski k om p ju tori za šifriranje čuva­
ju tajne drugih diplom atskih i vojn ih poru ka na viso ­
kom nivou. Čak i kad neka šifra m o ra biti takva da se
m ože držati u glavi, kao na p rim jer ona k o jo m se služio
Hayhanen, sovjetski je k rip tolozi tak o konstruiraju da
postaje praktički apsolutno neprobojna.

* Tzv. specijalno rješenje. - Prev.

382
 19
N. S. A.

O b ičn o se kaže da od svih učenjaka što su ikada ži­

vjeli devedeset posto živi danas. Ta napomena, potpuno
točna, p o g o to v o vrijed i kad je riječ o kriptologiji. Ž ivi­
m o u razdoblju razgranatih kom unikacija i velikih k on ­
frontacija. Titani što se suočavaju zahvaljuju velik d io
g o le m e snage koju imaju kao supersile divovskim k o­
m unikacijskim m režam a kojim a prim aju in form acije i
šalju instrukcije. T e m reže, neu sporedivo veće i neuspo­
red ivo više upotrebljavane n ego b ilo što slično u p ro ­
šlosti, pružaju k rip tolozim a neviđen e šanse. Danas se
»p r o iz v o d i« više k rip to lo gije i više k rip tologa nego
ikad.
O pseg prom eta i veličin a današnjih svjetskih kom u n i­
kacija zapanjuju. Takozvani K om u nikacijski sistem
obran e (Defense C om m unications System), p rek o čitavog
svijeta razapeta strategijska m reža am eričkih oružanih
snaga, transm itira više od četvrt m ilijuna poruka dnev­
no ili više od 10.000 poru ka na sat. N jego vi su kanali du­
gački 10,000.000 m ilja (16 m ilijuna kilom etara), d o v o lj­
no da opašu Zem lju o tp rilik e 400 puta. Ta je m reža p o ­
dijeljen a na 85 podm reža, k oje se služe s 25.000 kanala,
a im aju više od 1500 stanica čije poru ke prihvaća i šalje
dalje 200 relejnih stanica. N jezin i su uređaji stajali 2,5
m ilijard e dolara u vrijem e kad je bila stvorena;* isko­

* To jest, pedesetih godina. — Prev.

383
rištavanje i održavanje m reže stoji godišnje 750.000 d o ­
lara (ne računajući plaće osoblja). M režu poslužuje
30.000 vojnika, m ornara i zrakoplovaca. Ona se zapravo
sastoji od strategijskih kom unikacijskih m reža triju ro­
d ova oružja: STAR.COM (Strategic Arm y Netw ork — Stra­
tegijska m reža kopnene vojske), N C S (N aval C om m u n i­
cations System — K om u nikacijski sistem ratne m orn ari­
ce) i A IR C O M (A ir Force C om m unications Com plex — K o ­
m unikacijski sistem ratnog zrakoplovstva). Sve tri m re­
že spojene su zapravo u jedinstvenu m režu koja funk­
cion ira kao cjelina. U njoj nisu taktički kom unikacijski
sistem i (sistem i brod-obala i zemlja-zrak), koji rade sa­
m ostalno i, naravno, još više povećavaju količinu p oru ­
ka. Taj je radio-prom et tako velik da na p rim jer m o r­
narica im a m n ogo posebnih b ro d o va što služe samo
kao p lo veći kom unikacijski centri. Eskortni nosač a vio ­
na Annapolis, koji je »svoje od slu žio« kao nosač, pregra­
đen je u p roljeće 1964, i njegovi su go lem i brodski han-
gari za avione napunjeni b ezbrojn im odašiljačim a, te­
leprinterim a, šifarskim strojevim a. K op n en a vojska k o ­
m unicira u ratnim uvjetim a p om oću p erolak ih walkie-
-talkie odašiljača-prijem nika i čak p om oću m inijaturnih
uređaja m ontiranih u šljemu. K om an dan ti m ogu pratiti
bitku iz pozadine na televizijskim ekranim a na kojim a
se vid e snim ke kam era u p rvim b orb en im linijama.
A li hrpa statističkih i tehničkih podataka ne m ože
vjern o dočarati opseg, raznolikost i važnost kom u nika­
cija u današnjim vojn im uvjetim a. U p ravim razm jerim a
m ože se ta pred od žb a stvoriti tek postupno, u zm im o
tako da se jedan po jedan nabrajaju, u početku zanim ­
ljivi, zatim iznenađujući i na kraju zapanjujući podaci o
to m e kakve su sve kom unikacijske m reže p otreb n e
m o d ern o j vojsci ili nekoj njezinoj velik oj jed in ici, da bi
slale i prim ale poru ke bez kojih danas naprosto ne
m ogu operirati. U zm im o kao p rim jer am eričk o ratno
zrakoplovstvo.
N jego va tem eljna m reža za prenošenje poru ka na g lo ­
balnoj bazi jest A IR C O M N E T , svjetska teleprinterska i
radio-m reža koja obavlja najveći d io kom unikacijske
aktivnosti ratnog zrakoplovstva. Druga mreža, A IR O P-
N E T (operativna), koja je tak ođ er teleprinterska, ob a­
vlja kom u n iciran je s am eričk im zrak op lovn im bazam a
po čitavom svijetu radi k on trole letova svih jed in ica
zrak op lovstva bez ob zira na to gdje se on e nalazile. Po-

384
sebna (treća) m reža, A G C N (K om u n ikacijska m reža
zem lja-zrak), služi za održavanje veze izm eđu aviona u
zraku, s njim a (i m eđ u sob n o) povezan ih kom andnih
m jesta na zem lji i velik ih zrak op lovn ih baza. Putem te
m reže m ogu se izdavati za p o vijed i za napade i pom oću
nje se neprestano k on troliraju letovi. (T a m reža radi na
sistem u prenošenja glasa.) Posebna m reža F S N (F ligh t
Service N etw ork) služi za telefon sk o kom uniciranje iz­
m eđu vojn ih i civiln ih a ero d ro m a radi sprečavanja
zračnih sudara. R atn o zra k op lovstvo im a vlastitu svjet­
sku m eteorološk u službu koja raspolaže vlastitim, tako­
đ e r svjetskim kom unikacijskim sistem om i koja daje i
p ren osi m e te o ro lo š k e izvještaje i p rogn oze — za cijeli
svijet.
Strategic A ir Com m and (K o m a n d a strategijskog zra­
k op lovstva ) im a šest kom unikacijskih sistema. Od naj­
vitaln ije je važnosti Prim ary A lertin g System (Sistem
p rve uzbune). T o je d ivovsk i i p osve o d vo jen telefonski
sistem, k oji p ovezu je k om an d n o m jesto SAC-a, ugrađe­
no d u b ok o u planinu kraj zra k o p lo vn e baze Offutt ne­
d a lek o od Om ahe, d irek tn o sa svim ve ć im podru čn im
kom an dam a — čak na Aljasci, u Španjolskoj i V elik o j
Britaniji. P osebn e linije spajaju izravn o fam ozn i »crven i
te le fo n « u O ffuttu s m ega fo n im a i telefon im a u k on trol­
nim sobam a baza. N ačeln ik ratn og zrakoplovstva im a
vlastitu »kom andantsku m režu « (Com m anders’ Net); njo­
m e se m ože služiti sam o on, a veza s kom andam a o d ­
ržava se rad ijem (radio-telefon ski). K om a n d a strategij­
sk og zrak op lovstva im a i teleprintersku i telefonsku
m režu, koje dod u še nisu sasvim njezine je r se u nekim
zon am a upotrebljavaju civiln e m reže. Unutar kontinen­
taln og d ijela Sjedinjenih D ržava K o m a n d a strategijskog
zrak op lovstva raspolaže vlastitom radio-telefon skom
m režom , koja jo j služi za rezervu. Postoji i posebna
m reža koja se koristi viso k o frek ven tn im jednokanal-
nim sistem om slanja poruka. Taj je sistem n aročito va­
žan je r radi na relaciji zem lja-zrak. N jim e se šalju k o d i­
rane p oru k e b o m b a rd erim a za napad, pa tako i tzv. fail­
safe poru k e.*
Tactical A ir C om m and (K o m a n d a tak tičk og zra k o p lo v­
stva) oslanja se na četiri m reže. T o su: O perativna tele-
printerska m reža, O perativn a telefon ska mreža, M reža
* To su specijalne šifrirane poruke pomoću kojih se poništavaju
zapovijedi za napad. — Prev.

25 — S if r a n ti p ro tiv ¿ p iju n a I l i 385

za slanje procjena rezultata bom bardiranja, T elefon ska
op erativn a m reža rezervnih zra k op lovn ih snaga. Osim
toga, postoje i neke m ob iln e m reže (s »cen tra la m a « u
vozilim a i avionim a). K om an d a zračne obran e (A ir De-
fense Com m and) oslanja se u p rvo m redu na Teleprin -
tersku m režu br. 1 za davanje uzbune; ona javlja centru
podatke o nadolasku sum njivih aviona, neprijateljskih
b om b a rd era i raketnih projektila. K o m a n d a im a i vlas­
titu teleprintersku m režu za prenošenje kom an di i (kao
rezervu ) istu takvu telefonsku mrežu. M reža C O M LO G -
N E T transm itirá logističke p odatke ve lik o m brzin om
izravno s perforiran ih kartica. Za verb a ln o k om u n icira­
nje u vezi s logistikom postoje čak četiri m reže: SITE-
C O M N E T (za op erativn e potreb e), L O G A IR N E T (za sla­
nje najnužnijih i najhitnijih pošiljki »zračn im m o sto vi­
m a «) i L O G B A L N E T (opskrba raketnih baza). T ran ­
sportna služba zrakoplovstva im a tri m reže (telep rin ­
tersku, radio-telefonsku i m režu za b ežičn o prenošenje
faksim ila). K ontraobavještajna služba zrakoplovstva
im a vlastitu mrežu. Sve zon e (op era tivn e kom an de u
različitim d ijelo vim a svijeta) im aju svoje nezavisne m re ­
že za lok aln e p o treb e (K aripska mreža, Pacifička m re ­
ža, Aljaščanska m reža itd.). N a ro č ito je velik a i složena
m reža E vropa—B liski istok, je r je uključena u m režu
N ATO -a i je r su na tom podru čju vojn e instalacije na­
ro čito guste.
Sto to znači s k rip tološk og stajališta? A k o u zm em o u
o b zir sam o radio-veze, m ogu ćnosti su za analizu p ro ­
m eta i kriptoanalizu silno velike. R azum ije se da se Sje­
din jen e D ržave od toga štite kako znaju i um iju i da is­
to d o b n o nastoje iskoristiti m ogu ćn osti k oje im u tom
p ogled u pružaju adekvatne m reže p oten cijaln og p ro tiv­
nika - SSSR-a, zem alja V aršavskog pakta i tako dalje.
V eličin a to g zadatka d o vela je d o stvaranja nesum njivo
n ajveće krip tološk e organizacije u povijesti. T v o r e je
N a tion a l Security Agency (A gen cija za nacionalnu sigur­
nost — N S A ) i tri k rip tološk e agen cije (u p rave) triju ro ­
dova oružja.

V r lo je vjerojatn o da N S A (kao u ostalom i Centralna

obavještajna agencija, C IA ) duguje svoj postanak d o ­
b rim d ijelo m o n o m e što se d o g o d ilo u Pearl H arboru .
Poslije istrage o ok oln ostim a k oje su Japancim a o m o ­
gućile da on dje postignu iznenađenje. K o n gres je p re ­

386
poru čio »potpu n u integraciju obavještajnih agencija
kopnene vojske i ratne m orn a rice«. U zapisniku istrage
im a tak ođ er i nekih p rijed loga kojim a se p red viđ a cen­
tralizacija k rip tološk e službe. G eneral-m ajor C. A. W il­
loughby, šef obavještajne službe M acA rthu rova štaba,
žaleći se na izb or kriptoan alitičkih podataka koje mu je
dostavljala m orn arica u p ozorio je: »T aj nezgodan i op a­
san p rob lem m ože se riješiti sam o stvaranjem zajednič­
ke, jed in stven e k riptoan alitičke službe, na najvišoj ra­
zini, s nesm etanom , dokraja slob od n om razm jenom
svih poru ka i interpretacija.« Pukovnik H en ry Clausen,
koji je 1944. ispitivao djelatnost MAGIC-a, rekao je Za­
jed n ičk o m kon gresn om od b oru - u toku istrage koja se
vo d ila naredne god in e — kako se n ipošto ne bi sm jelo
dopustiti da »b ilo kakve podatke m on op olizira sam o je ­
dan ro d oružanih snaga«, n ego bi ih neka zajednička
služba m orala svim a jed n a k o distribuirati. U m em oran ­
dumu, što ga je 1947. p o d n io Senatskoj kom isiji za oru ­
žane snage u vezi s p rijed lo g o m da se osnuje Centralna
obavještajna agencija, Allen W . Dulles, budući d irek tor
CIA-e, napisao je: »V ažan dodatak [obavještenjim a do
kojih se dolazi o tvo ren im postupcim a] treba da pruža
tajna obavještajna služba koja obuhvaća i o n o što danas
često nazivam o M A G IC « i da svaka centralna obavješ­
tajna agencija »svakako m ora im ati pristup obavješte­
njim a d o b iven im in terceptiran jem poruka, kako onih
en cla ir tako i šifriran ih «.
U p rv im p oslijeratn im godin am a krip tološk e poslove
am eričkih oružanih snaga obavljale su zasebne službe
triju ro d o v a oružja: kopn en e vojske, m orn arice i zra­
koplovstva. K o p n en a vojska je barem dala svojoj agen­
ciji n alog da »o d rža va vezu s M in istarstvom m ornarice,
M inistarstvom zrak op lovstva i drugim odgovaraju ćim
ustanovam a radi usklađivanja djelatnosti u čuvanju taj­
nosti i usavršavanju kom unikacijskih uređaja i postupa­
ka«. M o žd a su takve naloge dali i m orn arica i ratno zra­
koplovstvo. T o stanje, koje se zapravo tem eljilo na in­
ternoj želji, a ne na sm jernicam a d ob iven im izvana,
im alo je kao posljedicu da su se i dalje događale zlou ­
p o treb e o k ojim a je W illo u g h b y neizravno p ro go vo rio .
Da se tom e stane na kraj, i da bi se osigurala korist
koju bi d o n ijelo u vođen je centralizirane k o n tro le nad
tom djelatnošću, M in istarstvo obran e osn ovalo je 1949.
Arm ed Forces Security Agency (A gen cija za sigurnost oru ­

387
žanih snaga).* A F S A je preuzela funkcije strategijske
kom unikacijske obavještajne službe i zadatak k o o rd in i­
ranja rada, što je sve dotad p rip adalo individualnim
agencijam a; njim a je tako preostala taktička kom u nika­
cijska obavještajna djelatnost, što je sasvim razum ljivo,
je r se taj posao najlakše i najefikasnije obavlja u što v e ­
ćoj blizini poprišta operacija, a ne u n ek om udaljenom
centru (osim kad je riječ o razbijanju tem eljn ih kripto-
sistem a). Ostala je od vojen a prislušna služba na razini
nižih kom andi, što je tak ođ er sasvim razum ljivo, je r se
tu razlikuje »p ro b lem a tik a « s k ojom se suočavaju raz­
ličiti ro d o v i oružja.
Pred n osti takva zajedn ičkog pristupa krip tologiji
b rzo su došle d o izražaja. B ile su zapravo tako upadljive
da je postalo o č ito kako taj pristup treba p roširiti i na
k rip tološk u aktivnost izvan resora M inistarstva obrane,
to jest na sve kriptografske službe am eričk e države,
uključujući i kriptosistem e State Departmenta. Č etvrtog
stu denog 1952. predsjednik Trum an je p otpisao p red ­
sjedničku od red b u o osnivanju A gen cije za nacionalnu
sigurnost (N a tion a l Security Agency, N SA). Istom d irek ­
tivo m ukinuta je AFSA, a njezin kadar i op rem a preba­
čen i su u NSA.
T ru m a n ova od red b a je im ala status najstrože p o vjer­
ljive d irektive, pa se n ek olik o godin a im e N SA nije
m o g lo naći ni u jed n o m javn om dokum entu, niti je spo­
m en u to njezino postojanje. N a p o k o n je 1957. njezin
opis uvršten u ediciju United States G overn m en t O rgani­
zation M a n u a l (Priručnik o organizaciji državne uprave
Sjedinjenih Država), ali je b io kratak i nam jerno neja­
san. Danas službeni opis N SA glasi:

S T V A R A N J E I N A D L E Ž N O S T . N a tion a l Security
Agency stvorena je na tem elju predsjedn ičke o d ­
red b e 1952. god in e kao zasebna organizacija unu­
tar M inistarstva obrane. P otčin jen a je m inistru
obrane, koji njom e upravlja i k o n tro lira njezin
rad. Agencija je izvršno tijelo za obavljanje određe­
nih vrlo specijaliziranih tehničkih poslova u vezi s
obavještajnom djelatnošću Sjedinjenih Država.

* Poslije rata provedena je velika reorganizacija američkih oruža­

nih snaga i nadležnih ministarstava. Dotadašnja tri vojna ministar­
stva (mornarice, rata i zrakoplovstva) spojena su u jedno: Ministar­
stvo obrane. — Prev.

388
 C ILJ I S V R H A . N a tion a l Security Agency im a dva
prim arna zadatka — zadatak čuvanja sigurnosti i
zadatak prikupljanja obavještenja.

R azum ije se da se m eđu tim aktivnostim a nalazi i

k riptologija. N a polju »čuvanja sigu rnosti« (tajnosti)
N S A stvara, izrađuje i nadgleda kriptografiju svih držav­
nih agencija, vojnih i civilnih. Na polju »prikupljanja
ob avješten ja« ona se bavi in terceptiran jem poruka,
an alizom rad io-p rom eta i, naravno, kriptoanaliziranjem
poru ka svih država — i onih koje su saveznice SAD i
»o n ih dru gih «.
U toku p rvih godin a postojanja, A FSA —N SA im ala je
u red e raštrkane p o čitavom W ashingtonu, n aročito u
A rlin g ton Hallu, zgradi u kojoj je prije toga bila Arm y Se­
cu rity Agency (kom unikacijsko-obavještajna služba v o j­
ske), ali je njezina službena adresa glasila 3801 Nebraska
Avenue, gdje je nekada b io centar takve iste organiza­
cije ratne m orn arice. (S ob jem a sm o se sretali na stra­
nicam a o v e knjige.) G od in e 1953. raspisalo je M inistar­
stvo obran e natječaj za projektiran je i gradnju zgrade u
koju će se sm jestiti k om p letn a NSA. G radilište se nala­
zilo u krugu vojn e baze F ort George G. Meade, na pol
puta izm eđu W ash in gton a i B altim orea. U srpnju 1954.
građevinska firm a Charles H. Tom pkins & Company d o ­
bila je u g o v o r (zajedno s firm o m J. A Jones & Co.) u v ri­
jed n osti o d 19.944.450 dolara za gradnju jed n e od naj­
skupljih zgrada na podru čju W ashingtona, na gradilištu
v e lik o m 82 jutra. Zgrada je stavljena p od k ro v i d ovrše­
ni su glavni građevinski ra d o vi u jesen 1957, ali su se
p rvi čin o vn ici uselili tek u p ro ljeće naredne godine. U
m eđ u vrem en u je ukupna cijena projek ta skočila na
35,000.000 dolara: za glavnu zgradu, za p o m o ćn e zgrade
(kasarna o d red a M orn a ričk e pješadije koji daje osigura­
nje), za parkirališta, za elek tričn e vod ove, za zasebnu
električn u centralu, za skladište, za p reseljen je zatečene
teh n ičke o p re m e i za nabavku nove.
V e lik a trokatn ica od stakla, b eton a i čelika, građena
u ob lik u slova A, stoji danas u jed n o j p litk oj uleknini,
okru žena g o le m im parkiralištim a i b o ro v o m šumom.
O krenuta je p rem a jugu, p rem a uskoj cesti koja prolazi
pokraj nje. N e k o lik o stotina m etara dalje prolazi ex-
pressway (superstrada) B a ltim o re — W ashington. Zgra­
da je duga 290, a široka 170 m etara; cijelo m njezinom

389
dužinom teče najduži hodnik u SAD (taj je prim at prije
pripadao 225 m etara du gom središnjem hodniku Capi-
tola).
Osim n ek olik o desetaka ureda i suterenskih prosto­
rija za kom pjutore, zgrada ima, izm eđu ostalog, kantinu
s 1400 mjesta, auditorij s 500 mjesta, vlastitu poštu, am ­
bulantu s rendgenskim kabinetom i salom za operacije,
banku. K o n vejeri (p om ičn e vrp ce) u podrum u raznose
poštu u osam podstanica. U zgradu je ugrađen pneu­
m atski sistem nabavljen u N jem ačkoj, koji m ože tran­
sportirati iz svakog ureda u svaki drugi ured 800 kon ­
tejnera s porukam a na sat, brzinom od 23 m etra u se­
kundi (82 km/sat). O dredišta se biraju namješT-nj-..m
b rojeva na kadranu. U zgradu N S A ugr^đ'-r.c. je u evod­
no više električn ih vo d o va nego u b i' . >. ju drugu zgra­
du na svijetu. N jezini su uredi, sa svojim m etalnim sto­
lovim a, pregradam a i ■ . i.;.'niiv. orm a rim a za sprem a­
nje dokum enata, crni m-inefi današnjice.
lak«, je . i : mpska »katedrala k rip to lo g ije « (najveća
: ać ■cg ae bila po veličin i treća zgrada u
•«••bingeonu," i prem da je sa svojih 130.000 kvadratnih
f korisn og prostora bila veća od zgrade CIA-e, po-
... .aia je pretijesna već nakon pet godina. U svibnju 1963.
hrm a J. W. Baieson Co. d ob ila je u go vo r u vrijednosti od
10,940.000 dolara za gradnju d eveto ro k a tn o g aneksa,
koji je utrpan izm eđu »k ra k o va « slova A glavne zgrade.
T a k o se čitav kom pleks p o veća o za daljnjih 46.000 če­
tvorn ih metara. Gradnja aneksa dovršen a je potkraj
1965
R azum ije se da je ta ekspanzija bila izazvana brzim
rastom sam e agencije. G odin e 1956. d irek to r N S A je re­
kao K ongresu : »Im a m o g o to v o 9000 nam ještenika o v ­
dje u VVashingtonu i po svijetu.« G od in e 1960. d vojica
bivših nam ještenika rekla su da sam o u cen trali u VVa­
shingtonu radi 10.000 ljudi, ali treba napom enu ti da je
ta izjava dana prije n ego što se m o ra o sagraditi onaj
aneks. A k o se uzm e u o b zir da u A m e ric i otpada na sva­
k o g čin ovn ik a prosječn o 14 kvadratnih m etara u red ­
skog prostora, u d vjem a zgradam a N S A m o ra lo je raditi
najm anje 12.500 ljudi da bi im on e p ostale pretijesne;
ako p o đ e m o od brojke od 12,5 kvadratnih m etara po
nam ješteniku, što se postiže u m o d ern im uredim a, za-

' Poslije Pentagona i State Departmenta. — Autor

390
hvaljujući m odern izaciji birotehnike, broj nam ještenika
b io bi veći od 14.000. T o je svakako više od broja na­
m ještenika Centrale CIA-e u W ashingtonu (k oji se p ro ­
cjenjuje na 10.000). Cak ako se tom e d od a nepoznati
b roj ljudstva tih dviju agencija izvan Am erike, N S A op et
ispada veća nego CLA. Na početku sedam desetih godina
im ala je najm anje 1000 ljudi stalno zaposlenih u ino­
zem stvu. N e k o lik o stotina rade sam o u dvjem a glavnim
filijalam a: N SA za D aleki istok (Japan) i N S A za Evropu
(Zapadna N jem ačka). M eđutim , treba napom enuti da,
na prim jer, osob lje in terceptorskih stanica pripada v o j­
sci, iako radi za NSA. N a vo d n o je i budžet N S A dvaput
ve ć i od budžeta CIA-e.
Izvan sam e agencije, ali s njom povezano, djeluje tzv.
Znanstveno-savjetodavno vijeće (Scientific Advisory
Board). N je g o v i su član ovi vo d e ć e ličnosti na naučnim
p od ru čjim a koja su u uskoj vezi s krip tologijom , ali su
ipak izvan nje, kao što su, na prim jer, m atem atika i
elektron ika. T i eksperti inače pripadaju ili različitim
p rivatn im k on cern im a ili rade na sveučilištim a. Zadaća
im je da svojim n ek rip tološk im iskustvom, znanjem i
n ovim idejam a p rid on ose rješavanju p rob lem a NSA. T o
vijeće (S A B ) p rim a stručne savjete od n ek olik o p o d o d ­
b o ra specijalista za uža područja. A gencija prim a i re ­
zultate k rip tološk ih istraživanja različitih nezavisnih na­
učnih organizacija. G odin e 1956. osnovan je tzv. Institut
za analizu [p ro b lem a nacionalne] obran e (Institute for
Defense Analyses). F orm ira lo ga je pet am eričkih sveu­
čilišta radi akadem skog proučavanja projekata u vezi s
n acion aln om obranom . Institut se izdržava od državnih
subvencija k oje se daju za o d ređ en e projekte. N eka se
istraživanja obavljaju p o narudžbi. T ak o je u fiskalnoj
g o d in i koja je završila 28. veljače 1959, to tijelo potpisa­
lo d vogod išn ji u g o v o r da o p re m i i poslužuje laboratorij
za bazična, fundam entalna istraživanja na području teo­
rije kom uniciranja, s p osebn im osvrtom na p otreb e na­
ro d n e obrane. Institut je za taj p rojekt d o b io od države
1,900.000 dolara, organ izirao je posebn o O djeljenje za
prou čavan je kom unikacija, sagradio zgradu za njegov
smještaj, konstruirao poseban k om p ju tor za njegove
p o tre b e — i sve to uradio u krugu P rin ceton skog sveu­
čilišta. P rvi d ire k to r b io je dr A. A drian Albert, tada 54-
godišn ji p ro fe s o r Sveučilišta Chicaga, jedan od najistak­
nutijih am eričk ih m atem atičara, čovjek koji je kriptolo-

391
 giji d ao algebarsku form u jo š 1941. go d in e i koji je ina­
če b io stalni naučni konzultant NSA. T re ć i direktor, d r
R ich ard Lieb ler, radio je za N S A jo š od 1953. i b io je sta­
ri prijatelj tadašnjeg zam jenika d irek tora dra Louisa W .
T o r d e lle — je r su zajedno rad ili kao p ro feso ri m atem a­
tike na Sveučilištu Illin oisa 1937. i 1938.
C om m unications Research D ivision (O djeljen je za p ro ­
učavanje kom u nikacija) nastoji u bistrih m lađih m ate­
m atičara p obu diti zanim anje za m atem atičke aspekte
kom unikacija, a kad »zagrizu «, ubacuje ih u kakav p ro ­
je k t k oji zanim a agenciju. T o m ože biti nešto u vezi s
n ekim praktičn im p rob lem om , na p rim jer nešto u vezi
s usavršavanjem rotorskih sistem a ili usavršavanjem
postupaka njihova dekriptiranja; p on ekad je riječ o
kakvu fu ndam entalnijem problem u , u zm im o o tom e
kako postići da k om p ju tor sam prep ozn aje da je u o tv o ­
ren o m tekstu nešto napisano suvislim engleskim je z i­
kom , a nije besm islena nakupina slova — iako su statis­
tike slične. Praksa je da se m atem atičari uzim aju u p o ­
sao najviše na godinu dana — kako bi se m o g li n e­
prestan o ubacivati novi, »svježi« m ozgovi. Zato b roj m a­
tem atičara ostaje uglavnom jedn ak kao p rve godine: 24.
Institut p o tiče i organiziranje različitih sim pozija o
p red m etim a koji su m akar i u dalek oj vezi s kriptolo-
gijom . T a k o je jed n o m b io p o k ro vitelj (fin a n cijer) sim ­
p ozija o ogran ičen im skupovim a, što ga je organ iziralo
A m e rič k o m atem atičko društvo; dru gom zg o d o m orga ­
n izirao je sim pozij o bazičnim m atem atičk im k on cep ti­
m a u lingvistici.
N S A prisno surađuje i s n ek im k rip tološk im agenci­
ja m a izvan Sjedinjenih Država. Tu svakako dolaze u
p rvi plan k rip tološk e organizacije zem alja Atlantskog
pakta i organ izacije sam og NATO-a. N ijed n a o d tih o r­
ganizacija nije sastavni d io am eričk e k rip tološk e o rga ­
nizacije, ali sve surađuju u njezinoj aktivnosti. T reb a na­
pom enu ti, s tim u vezi, da N S A n ip ošto nije jed in a am e­
rička k rip tološk a organizacija. N jezin im osnivanjem
nisu b ile ukinute k rip tološk e organ izacije triju ro d o va
oružja.
O d tih organizacija najstarija je Arm y Security Agency.
O na je u jedn o najizravniji p redak NSA, ako izm eđu os­
ta lo g u zm em o u o b zir da su u pravo iz nje p o tek li ka­
d ro v i k o ji su stvorili ru k ovod eću jezgru N S A —ljudi kao
Friedm an, Kullback, S in kov i R ow lett. A k o b ism o zašli

392
u p rošlost Arm y Security Agency i njezinih djelatnosti,
ustanovili b ism o da je n eke naslijedila o d službe G2 A6
i o d S ek cije za izradu k od ova (o k ojim a je prije b ilo g o ­
vora), k oje su p ripadale još A m eričk o m ekspedicijskom
korpusu u p rvo m svjetskom ratu, ali adm inistrativno
p reci su jo j b ili Y a rd le y je v Crni kabinet i F riedm an ov
krip tografsk i b iro o d dva čovjek a u M inistarstvu rata.
K a o sasvim definirana jedinka, A S A je započela 1929,
stvaranjem Signal In telligen ce Servicea koji se poslije
p re tv o rio u Signal Security Agency. Petnaestog rujna
1945, sam o n ek o lik o dana poslije kapitulacije Japana,
M in istarstvo rata izd vo jilo je n apokon agenciju iz nad­
ležnosti k om an d e službe veze i p rip o jilo je obavještaj­
noj službi. Tada je d o b ila naziv Arm y Security Agency i
nadležnost nad svim k rip tološk im jed in icam a kopn en e
vojsk e (k o je su u d ru gom svjetskom ratu o p erira le sa­
m ostalno, potčin jen e sam o kom an dam a bojišta).
Iz d irek tiva o radu A S A vid i se da se ona bavi širo­
k om lep ezo m k riptoloških i prislušnih djelatnosti. V eć
sm o n apom en u li da se N S A koristi njezinim intercep-
torskim stanicama.
K rip to lo š k a agencija ratne m orn arice ukopana je u
U red za m orn aričk e kom u nikacije (Office o f N aval C om ­
m unications = kom anda službe veze ratne m orn arice).
0 njoj se zna m alo osim njezina naziva —N aval Security
G ro u p — i podatka da jo j je centrala u Nebraska Avenue
u W ashingtonu. V rlo je vjerojatn o da obavještajni m a­
terijal, d o kojega dolazi, šalje obavještajnoj službi ratne
m o rn a rice (Office o f N aval Intelligence), i zna se da nje­
zin e prislušne stanice rade za NSA. Ta služba nije n ip o­
što mala. N a dan 31. prosinca 1963. m orn arica je im ala
10.700 ljudi angažiranih u različitim k rip tološk im d je­
latnostim a, u sam oj ratnoj m orn arici (uključujući N S G )
1 u NSA. T o znači da je na svakih 70 pripadnika m o r­
narice otp ad ao p o jedan čo vjek zaposlen u kriptologiji.
K rip to lo š k a služba ratn og zrak op lovstva (U. S. A ir
F orce Security Service) nije tako tajnovita, zapravo izdaje
i svoj bilten. Osnovana 1948, danas je važna jed in ica rat­
n og zrakoplovstva, sm ještena u velik o j m od ern oj tro­
katnici u ob lik u slova » U « u krugu zra k op lovn e baze
K elly A ir F orce Base u San Antoniju, Texas. Im a više od
50 stanica u 14 zemalja, k oje su adm inistrativno i o p e ­
rativn o p od ijeljen e na četiri p od od jela. T o su Evropska

393
grupa (Frankfurt), Pacifička grupa (H on olu lu ), tzv.
6940. puk zračne sigurnosti (u zra k op lovn oj bazi Good-
fellow A ir Force Base u Texasu) i tzv. 6981. grupa (u zra­
k op lovn oj bazi E lm en d o rf na Aljasci). K rip to lo šk a služ­
ba ratnog zrakoplovstva im a i vlastitu školu za specija­
liste, koja se nalazi u G oodfellovvu.
S efo vi triju vojnih kriptoloških agencija potčin jen i su
kom andantim a svojih rod ova oružja, koji su članovi
Zdru žen og štaba načelnika generalštabova, koji je pak
ratni štab M inistarstva obrane. U Z dru žen om štabu na-,
čelnika generalštabova djeluje U prava veza i elek tro n ­
ske o p re m e (D irectorate fo r C om m unications — E le c tro ­
nics - J6); njezino O djeljenje za sigurnost i elektron sko
ratovanje (Security and E lectron ics Warfare D ivision ) iz­
rađuje k rip tološk e plamove p osebn e za svaku operaciju.
N ačeln iku te službe p om aže u radu Savjet za vojn e k o ­
m unikacije i elektroniku; n jegovi su član ovi zap ovjed n i­
ci služba veze kopn en e vojske, m ornarice, zra k o p lo v­
stva i m orn aričk e pješadije (M arine Corps). Postoje i d v i­
je savjetodavne grupe (paneli) vojnih stručnjaka, jedna
za sigurnost i kriptografiju i druga za elek tron sk o rato­
vanje. Z dru žen om štabu načelnika gen eralštabova pot-
činjena je i Defense In telligen ce Agency (O bavještajna
uprava M inistarstva obrane), koja p rim a i obrađuje
obavještenja što ih pribavljaju k rip tološk e agencije ro ­
d ova oru žja i NSA.
A li sam a N SA ne potpada p od Združeni štab načelni­
ka generalštabova. Prem a jed n o m d ogovoru , koji je stu­
p io na snagu 15. lipnja 1963, d ire k to r N S A potčinjen je
izravn o o n o m e zam jeniku m inistra ob ran e koji je po
funkciji zam jenik načelnika U prave za naučno-tehnička
istraživanja M inistarstva obrane. Ovaj pak, kao zam je­
nik m inistra, potčinjen je izravno ministru, a m inistar je
član V ije ć a za nacionalnu sigurnost (N a tion a l Security
C o u n cil) — Predsjedn ikova savjetod avn og tijela o n acio­
nalnoj sigurnosti u p o litici na d om aćem , m eđu n arod­
n om i vo jn o m planu. Ostali su član ovi toga tijela p red ­
sjednik i potpresjedn ik SAD, m inistar vanjskih p oslova
(čiji je re s o r jedan od najvećih klijenata N S A ) i d irek to r
U reda za planiranje u izvan redn im situacijam a (k oji up­
ravlja c iv iln o m ob ran om i p ro vo đ en jem m obilizacije).
T re b a napom enu ti da je taj ured potčin jen izravno
p red sjed n ik u SAD. Zam jenik n jegova d irek tora po
fu n kciji je d irek to r U prave za telekom u nikacije, koji je

394
ujedno specijalni p om oćn ik predsjednika SAD za tele­
kom unikacije — čovjek koji koord in ira svu državnu te­
lekom unikacijsku djelatnost, što znači da je svakako u
vezi i s krip tološk im djelatnostim a u općen itijem smis­
lu riječi.
Centralna oba >icštajna agencija (Central Intelligence
Agency — C IA ; potćinjena je Vijeću za nacionalnu sigur­
nost i podnosi mu izvještaje koje sastavlja na tem elju
vlastitih m aterijala i m aterijala što ih šalju ogranci oba­
vještajne službe. Ta razm jena inform acija nije samo uz­
lazno vertikalna nego i silazno vertikalna i horizontal­
na. D rugim riječim a, obavlja se velika razm jena in for­
m acija m eđu svim obavještajnim službama. Tako, na
prim jer, N S A šalje neka obavještenja CIA-i, a neka State
Departmentu, dok od CIA-e dobiva, uzm im o, šifarske
ključeve do kojih je ona došla postupkom »praktične
k rip toan alize« (pu tem agenata), ili od State Departmenta
prim a o zbivanjim a u m eđu n arodn oj politici in form aci­
je koje bi m o gle p o m o ći u dekriptažam a. Zanim ljiv je,
i p riličn o iznenađuje podatak da se i CIA pom alo bavi
k rip toan alizom (R o w lett je to neko vrijem e, ondje ra­
dio), d ok specijalna D ekripterska i prevod ilačk a sekcija
FBI-a radi na razbijanju špijunskih šifarskih sistema
(kao što je b io slučaj s poru k om R eina Hayhanena na­
đ en om u on om niklenjaku).
R azm jena in form acija obavlja se pod k on trolom V ije ­
ća za obavještajnu djelatnost Sjedinjenih Država (United
States In telligen ce Board), tijela koje ie neka vrsta
»u p ra vn o g o d b o ra « ili »k o le g ija « am eričke obavještajne
službe. N jego vi su član ovi d ire k to r NSA, načenik ob a­
vještajne službe M inistarstva obrane, šef službe G—2
(obavještajne službe kopnene vojske), šef službe A -2
(obavještajne službe m orn arice), d irek to r Ureda za oba­
vještajnu djelatnost i istraživanja (Bureau o f Intelligence
and Research) State Departmenta, predstavnik FBI-a,
predstavnik K o m isije za atom sku energiju i d irek tor
CIA-a (k oji je po funkciji predsjednik Vijeća).
»Pas-čuvar« obavještajnih službi jest Savjetodavno vi­
je ć e za m eđunarodnu obavještajnu djelatnost (Foreign
In telligen ce Advisory Board) predsjednika SAD; sačinja­
vaju ga, kao vanjski konzultanti, šestorica »iskusnih p o ­
jed in a ca « koji nisu ni u kakvoj državnoj službi. N jih ov
je zadatak da »n eprestan o revidiraju i analiziraju oba­

395
vještajne fu n kcije« svih agencija. Jedan od članova
FIAB-a m ora biti stručnjak za kom unikacije. Naročita
pažnja posvećuje se djelatnosti NSA.
M nogostru kost veza k rip tologije s drugim elem en ti­
ma am eričk e državne uprave i am eričkih oružanih sna­
ga pokazuje u kakvu se golem u i složenu organizaciju
ona pretvorila. T rošk ovi su bajoslovni. G odin e 1960.
Sjedinjene D ržave su navodno p otrošile 380,000.000 d o ­
lara sam o na održavanje d ivovske svjetske interceptor-
ske m reže; daljnjih 100,000.000 dolara izdano je za plaće
osob lja u podru čnim stanicam a i u vašingtonskoj cen ­
trali. (G o d in e 1965. tih 380 m ilijuna dolara za tehničko
održavanje p o p elo se na 500 m ilijuna.) T reb a n apom e­
nuti da tu nisu uračunati troškovi agencija rod ova oru ž­
ja. G od in e 1966. troškovi su n avodn o prešli m ilijardu
dolara, ali su u te izdatke uračunani i trošk ovi lansira­
nja in terceptorskih satelita. T o je b ilo o k o 2% od god iš­
njeg budžeta narodne obrane, koji je te god in e iznosio
o k o 50 m ilijardi dolara. (R iječ je o izdatku od 15 dolara
godišnje po svakoj am eričkoj ob itelji — i to izdatki
sam o za kriptologiju .) T ak vom budžetu nem a prim jera
u čitavoj povijesti kriptologije. S pom en im o, radi uspo­
red b e i da bi se vid jelo kakav je g o le m i put prešla krip-
tologija, da je Y a rd leyjev Crni kabinet stajao am eričke
poresk e ob vezn ik e trećinu je d n o g m ilijuna dolara — i to
ne za godin u dana nego za čitavo desetljeće.

Iz brojk i koje sm o iznijeli proizlazi jo š nešto: kakvu

golem u važnost pridaje država k rip tološk om m aterijalu
— to jest k o lik o jo j je stalo do obavještenja što se kriju
ispod kriptografskih ok lop a i do podataka do kojih se
dolazi kriptoanalizom . O no što je izuzetno vrijedn o izi­
skuje izuzetno jaku zaštitu. Nastojanja da se to p o ­
stigne o b lik o va la su vanjsko, vid ljivo lice N SA — njenu
nepristupačnost, šutljivost, totalnu konspirativnost.
R azum ije se da to nije nipošto n ep otreb n o ili suvišno.
N eprestan o se na sve strane čine pokušaji da se otkriju
tuđe krip tološk e tajne; u to se p od jed n ak o upuštaju i
jed n a i druga strana. Ta »praktičn a kriptoanaliza«, koja
ne razbija tuđe šifre kriptoan alizom n ego n jih ovom
krađom , neprestano je u akciji. Sovjetski Savez i Sjedi­
njene D ržave naročito su se revn o u to upuštali u vru­
ćem razdoblju hladnog rata.

396
 T o ga je b ilo i prije. Sovjetski su agenti već 1946. us­
pjeli d ob iti sažetke nekih telegram a koje je kanadsko
M inistarstvo vanjskih poslova slalo en clair, a m ožda su
došli i d o podataka o n jegovim krip tografsk im sistem i­
ma. T o su d o b ili od šifrantice E m m e W oik in . N arednik
R oy A. Rhodes, oženjen čovjek, koji je rad io u voznom
parku am eričk e am basade u M oskvi, jed n o m je p rili­
kom , o k o B ožića 1952, otišao na »p ija cu « s nekim sov­
jetsk im »m eh an ičarim a«, pa se ujutro p rob u d io s ne­
kom d jevo jk o m u krevetu, koja mu je poslije n ekog v re ­
m ena rekla da je s njim ostala u d ru gom stanju. S ovjet­
ska obavještajna služba zaprijetila je R hodesu da će ga
»o tk u c a ti« ženi — i on je pristao da otk rije ppjedinosti
0 svom nekadašnjem poslu, kad je rad io u kriptograf-
skoj službi. G od in e 1954. John Clarence, 27-godišnji b iv­
ši britanski vojnik, osuđen je na pet godin a zatvora zato
što je Rusim a o d a o jednu kodnu riječ »o d vrhunske
važn osti« (kako je stajalo u optu žnici). T o je bila kodna
lozin ka za m obilizaciju zračne ob ran e u sjeveroistoč­
n om dijelu V e lik e Britanije.
Takvi su se inciden ti sve češće događali, jedan za dru­
gim . P e to g ožujka 1957. C ejlonac D hanapolo Samarase-
kara u zeo je iz ureda stalnog predstavništva Ceylona
(Sri La n k e) u N e w Y o rk u n jegov diplom atski kod i
p red a o ga V lad im iru Gruši, p rvo m sekretaru sovjetske
d elega cije u OUN. O pet su se sastali nakon je d n o g sata
1 Sam arasekara je onda vra tio kod (knjigu s crven im
k orica m a ) na n jego vo m jesto — u s e f sobe za k o d o ve na
četvrto m katu. Petnaestog srpnja S o lo m o n Bandaranai-
ke, p re m ije r Sri Lanke, izjavio je u D onjem dom u svoje
zem lje da je taj k od »za svaki slučaj« p ovu čen i zam ije­
njen. G od in e 1959. V ad im K irilju k, Rus zaposlen u Uje­
d in jen im narodim a, nagovarao je n ek og Am erikanca, za
koga su Sovjeti, po jed n o j n jegovoj m o lb i za stipendiju,
znali da je svo jed o b n o ra d io na konstrukciji kriptograf-
skih aparatura, da dadne pod atk e o njim a i da se zapo­
sli u kakvoj a m eričk oj k rip to lo šk o j agenciji, po m oguć­
nosti u NSA. Ovaj je o to m e ob a vijestio am eričku kon-
traobavještajnu službu i nakon toga se pet puta sastajao
s K irilju k om , a on da je ovom e, u siječnju 1960, saopće­
no neka kao persona non grata u roku od 24 sata napus­
ti terito rij Sjedinjenih Država.
S kakvom se pažnjom obavlja taj posao, kako se p o­
m no pazi na najm anje sitnice, pokazu je jed n o pism o

397
poslano iz M oskve agentim a M VD-a u Australiji. Sovjet­
ski su agenti pokušavali dvije god in e izvući podatke o
francuskim diplom atskim kriptosistem im a od gđe
Rose-M arie Ollier, činovnice francuske am basade u
Canberri, koja je ondje obavljala kriptografske poslove,
ali nisu postigli ništa. Drugog siječnja 1952. iz centrale
MVD-a otišlo je o v o pismo:

Da bism o m ogli m aksim alno iskoristiti m ogu ć­

nosti gosp ođ e Ollier, P ah om ov m ora u prvom
redu saznati kakav posao ona obavlja u ambasadi,
kakav je njezin svakodnevni radni red: kada p o či­
nje raditi, kad ima o d m o r za objed, gdje objeduje,
kada završava dnevni posao i tako dalje. O sobito
je važno da se dođe do svih pojedin osti o njezinu
šifrantskom radu, kao na prim jer: u kojoj prosto­
riji obavlja šifriranje, gdje se čuvaju šifrirani doku ­
menti, ima li pristupa sefu u koji se pohranjuju
šifre, nosi li sa sobom ključ toga sefa, ako ga ima,
i tako dalje. Apsolutno je nužno saznati od nje, i
to najprije usmeno, kakva se zapravo tehnika p ri­
m jenjuje u šifriranju i dešifriranju kablogram a.
N am a su ti podaci potrebn i da sm islim o najpo­
godn iji način, s najmanje rizika da se to otkrije,
kako da d o đ em o do šifara njezine ambasade.

P ah om ov nije iz gđe O llier ništa izvukao, i naređeno

mu je da se vrati u Moskvu, a zatim je taj zadatak p re­
bačen na V lad im ira Petrova, ali ni on nije uspio. Austra-
lijska K om isija za ispitivanje špijunske djelatnosti, koja
je istraživala taj i neke druge slične slučajeve, pošto je
P etrov zatražio azil u Australiji, to jest prešao na drugu
stranu, napisala je u svom izvještaju: »D a se kojim slu­
čajem M VD, bez znanja Francuske, d o čep a o ključa nje­
zinih kom unikacija, bila bi ugrožena sigurnost ne sam o
Francuske nego čitavoga zapadnog svijeta.«
N ešto slično tom e, ali s gorim posljedicam a, d o g o d ilo
se 1954. N e uspjevši u Canberri, S ovjeti su uspjeli u Pa­
rizu. Grupa agenata, francuskih građana, koji su radili
u kom unikacijskom centru francuskoga N acion aln og
kom iteta za narodnu obranu, ukrala je jedan kriptosi-
stem M inistarstva narodne obrane, a upravo je taj si­
stem om o gu ćio da se čitaju poru ke francuskoga garni­
zona o p k o ljen o g u bazi Djen Bjen Fu u Vijetnam u. M o ž­

398
da je baš to p o m o g lo da je taj garnizon m ora o na kraju
krajeva kapitu lirati* — i da su Francuzi m orali priznati
svoj p oraz u Vijetnam u.
N e pokušavaju sam o S ovjeti dolaziti do k riptološkog
m aterijala. Poljaci su Irw in a W. »D o c a « (»D o k to r a «)
Scarbecka, d ru gog sekretara am eričk e am basade u
Varšavi, fo to gra fira li g o lo g u krevetu s n jegovom 22-go-
dišn jom lju bavn icom Poljakinjom . Onda su mu pokaza­
li te fo to g ra fije i nagovarali ga da im »d on ese šifre«. P o ­
nudili su mu i h on orar od 20.000 zlota, ali je on odbio.
G o d in e 1957. došlo je na F orm ozi (Tajvanu) do velikih
p rotu am eričk ih dem onstracija u kojim a su d em on ­
stranti zauzeli am eričku am basadu i sve u njoj polupali,
kako to o b ičn o biva u takvim situacijama. M eđutim ,
jed n a m anja grupa, naoružana sjekiram a i pijucima, p o ­
kušala je razbiti teška željezna vrata na ulazu u sobu s
kod ovim a. K ad im to nije uspjelo, uvukli su se kroz
rupu p robijen u pijucim a u beton skom zidu d eb elom 15
cm. A m eričk i am basador na F orm ozi rekao je novina­
rim a da će se am erički k o d o v i m orati zb og toga »m a lo
p rek ro jiti«, ali je m inistar vanjskih poslova John Foster
Dulles n ek o lik o dana poslije toga rekao na konferenciji
za štampu da se nijedan kod nije k om prom itirao.
Zapadni svijet tak ođ er se bavi »p rak tičn om kriptoa-
n a lizom «. U tom e svakako im a i uspjeha i neuspjeha, a
kako je riječ o ovak voj tem i, jasno je da uspjesi d ob iva­
ju m anji pu blicitet nego neuspjesi. Dva bivša nam ješte­
nika N S A izjavila su da je »a m eričk a vlada dala novac
šifrantu koji je radio u vašingtonskoj am basadi jed n e
savezničke zem lje [kasnije se saznalo da je to bila T u r­
ska] za obavještenja što su p o m o gla u razbijanju šifrira­
nih poru k a te z e m lje «.** U istom pismu stoji d a je »us­
pjeh [am eričk ih ] kriptoanalitičara barem u jed n o m slu­
čaju olakšalo to što Sjedinjene D ržave opskrbljuju dru­
ge nacije šifarskim strojevim a kojim a poznaju k on ­
strukciju i zato znaju kako su im spojeni ro to ri«. Drugi
jedan bivši agent N S A rekao je novin arim a N ew York Ti-
mesa (1963) da »N S A pribavlja iz tajnih izvora origin ale
nacionalnih šifri [drugih zem alja]. Iz toga se m ože za­

* Osnovni faktor francuskog poraza bijaše to što su Vijetnamci

uspjeli dovući na položaje jaku artiljeriju. - Prev.
** Victor Norris Hamilton, u izjavi Ja vibral svabodu, koja je objav­
ljena u rubrici »Pisma uredniku« moskovskog dnevnika Izvestija (23.
srpnja 1963). — Autor

399
ključiti da netko za račun A m erikan aca krade šifre ze­
m alja B lisk og istoka. Ja sam na vlastite oči v id io u N SA
fo to k o p ije šifara sirijskog generalštaba s uputama za
njihovu u p otreb u «. G odin e 1963. bivši bugarski d ip lo ­
m at Ivan Asen G eorgijev priznao je na suđenju zbog
špijunaže da je, osim ostaloga, o d a o kod bu garskoga
staln og p redstavn ištva u U jed in jen im n a rod im a je d ­
n om a m e rič k o m p ro feso ru »k o ji je vjero ja tn o b io
agent C IA -e.«

Postojanje »praktičn e k rip toan alize« jed n om je bilo

priznato na najvišoj razini. Izv o r je bio glavom Nikita
S ergejevič Hruščov, u to vrijem e sovjetski p rem ijer i šef
partije. P rilik om jed n o g svog putovanja u Am eriku,
1959, dok je razgledao Los Angeles, H ru ščov se pohva­
lio svom stalnom pratiocu, am eričk om am basadoru u
U jedinjenim narodim a H enryju Cabotu Lodgeu, da je
v id io i p ročita o jednu poruku koju je am erički p red ­
sjednik Eisenhovver b io poslao indijskom prem ijeru
N ehruu u vezi s graničnim sukobim a s K in om , i jednu
Eisenhovveru poruku iranskom šahu. Prije toga, H ruš­
čo v se upoznao sa šefom CIA-e A llen o m D ullesom i re ­
kao mu da su neki agenti CIA-e dali Rusim a svoje šifre
i d o b ili za to od njih velik e pare. P red lo žio je Dullesu
da spoje svoje službe kako ne bi i jed n i i drugi plaćali
iste agente.

H ru ščovljeva šala nije bila n ipošto sm iješna fu nkcio­

narim a am eričke kontrašpijunaže, a najm anje onim a
koji imaju zadatak da bdiju nad sigurnošću am eričke
k rip tologije. U m jeram a koje se u tu svrhu p ro vo d e ide
se silno daleko, one su izuzetno stroge i pedantne. Krip-
tološke in form acije »kanaliziraju se« jed n im potpuno
au ton om n im sistem om . K rip tografsk a oprem a, m ateri­
ja li i d oku m en ti distribuiraju se, pohranjuju i registrira­
ju o d v o je n o od sve druge »k la s ific ira n e «* o p re m e i spi­
sa. A k o neki pojedinac im a dopuštenje da čita tzv. top
secret (strogo p o vjerljive) spise ili da dozna takve poda­
tke, on nem a autom atski pravo da vid i ili saznaje b ilo
kakve k rip tološk e inform acije; za to m ora im ati speci­
jalnu dozvolu.

* U angloameričkoj stručnoj terminologiji, »klasificirati« znači

nečemu odrediti stupanj tajnosti. — Prev.

400
 G o d in e 1950. K on gres je p rih vatio tezu Ministarstva
ob ra n e da ni Zakon o špijunaži (Espionage Law) iz 1917,
ni »Y a rd le y je v za k on « iz 1933. (k o ji je obuhvaćao samo
d ip lom atsk e k o d o v e ) ne zaštićuju d o vo ljn o am eričku
krip tologiju . N a p rijed lo g senatora Lyn d on a B. Johnso-
na, kasnijeg predsjednika, Senat i poslije njega P red ­
stavnički d o m d on ijeli su Zakon br. 513 kojim je p rogla­
šeno k rivičn im d elik to m (s tim da se kažnjava zatvo­
ro m d o 10 god in a i n ovčan om kaznom d o 10.000 d ola­
ra) od avan je b ilo kakvih klasificiranih podataka u vezi
s a m eričk im ili in ozem n im kriptosistem im a, u vezi s
»kom u n ikacijsko-obavještajn im djelatnostim a Sjedinje­
nih D ržava ili b ilo k oje strane v la d e « ili m aterijala »d o
kojega se d ošlo u ok viru kom u nikacijske obavještajne
djelatn osti«.
D ije lo m je ta specijalna zaštita p osljedica spoznaje o
izu zetno velik im štetam a koje m ogu p roizići iz odava­
nja n ek og kriptosistem a. Poznavanje šifarskog sistema
pruža p rotivn ik u uvid u ne baš m ale k oličin e podataka,
dok, na prim jer, poznavanje n ek og individu aln og n ovog
oružja n em a šire posljedice. Ta je zaštita posljedica još
jed n e spoznaje — spoznaje o izuzetnoj delikatnosti ob a­
vještenja d o kojih se d ošlo kriptoan alizom . Naim e, p ro ­
tivnik m o že lako izm ijen iti sve svoje k o d o ve na najma­
nji nagovještaj ili sumnju da ih n etk o čita, i tako oduzeti
onim a, koji su razbili neki n jegov k od ili seriju kodova,
važan izv o r obavještenja.
M je re za zaštitu tajnosti N S A počinju već o k o same
zgrade u k ojoj se nalazi njezina centrala. Ona je okru­
žena trim a ogradam a. Vanjska i unutrašnja su o d d eb e­
le čeličn e žice, okru n jen e b o d ljik a vo m žicom , a srednja
je n aelektriziran a žičana ograda. Im a četiri ulaza sa
stražam icam a u k ojim a su m arine i. K ad su ulazi zatvo­
reni djelu je k om p liciran elek tron sk i sistem zrcala i
svjetlosnih signala upozorenja. Ulaz 3, na sjevernoj stra­
ni, o tv o re n je 24 sata dnevno.
M je re sigurnosti prožim aju čitavu unutrašnjost zgra­
de. K a o sama organizacijsko-funkcionalna struktura
NSA, tako je i njezina zgrada oštro i strogo podijeljen a
na sektore, koji su i fizičk i g o to v o h erm etičk i od vojen i
o d svih drugih sektora. N a m n ogim m jestim a u zgradi
nalaze se tzv. check-points, k on troln a mjesta, k roz koja
se m o že p roći sam o sa specijaln om propusnicom .

26 - Sifranti protiv špijuna III 401

O soblje m ože ući u zone u kojim a ne radi sam o uz spe­
cijalnu dozvolu, i ona se m ora pokazati na kon troln om
mjestu k roz koje se ulazi u »tu đ u « zonu. Svaki zaposle­
ni nosi značku (badge) o d ređ en e b oje (što označuje
zonu po kojoj se on smije kretati); svaka zona ima svoju
boju, a na znački je i fotografija vlasnika. Stražari na­
oružani revo lverim a stoje na ulazim a u neke naročito
ogran ičen e zone. Najtajniji doku m enti zatvaraju se (k o ­
m isijski) u sefove s tri ključa; svaki ključ nosi druga
osoba, a sef se m ože otvoriti sam o sa sva tri ključa. P ro ­
storije u kojim a su sefovi noću neprestano obilaze na­
oružane patrole. Najm anje p o vjerljivi doku m en ti smiju
se ostavljati u običn im m etalnim orm arim a, čak p on e­
kad nezaključanim , ali su i te p rostorije neprestano pod
stražom . K ad god se b ilo kakav »k la sificira n i« doku ­
m ent m ora iznijeti iz zgrade da bi se o d n io u neku dru­
gu ustanovu, m oraju ga nositi dva nam ještenika, nikada
jedan sam. I putuje se u parovim a, udvoje, ponekad s
naoružanom pratnjom . Na putovanju se dokum enti
drže p reko noći u zaključanoj torb i za spise (m etalnoj
sa specijalnom bravom ); a m oraju se, ako je ikako m o ­
guće, pohraniti u lokalnoj podružnici FBI-a ili NSA, a u
inozem stvu u am eričkoj am basadi ili konzulatu. Ništa
se ne sm ije nositi kući.
Slične m jere opreza prim jenjuju se i u kriptografiji.
Stalno predstavništvo SAD u O U N im a posebnu sobu
za k o d o ve (K rip togra fsk i b iro), koja je zaštićena č e li­
čnim vratim a deb elim devet centim etara; na hodniku
neprestano stoji naoružani stražar. P rozori su od m li­
je č n o g stakla. Poslije završetka radn og vrem en a aktivi­
raju se ultrazvučni uređaji, koji autom atski daju uzbu­
nu ako se išta m iče u sobi za kodove. Šifarski su stro­
je v i sm ješteni u jednu udubinu, u zidu, pa ih ne m ože
vid jeti nitko tko stoji na vratim a ili p ro đ e hodnikom .
(V rata su ionako go to vo neprestano zatvorena, je r tako
nalaže propis, a da bi se što m anje otvarala, soba za k o ­
d o v e im a vlastitu sm očnicu sa suhom hranom i pićem ,
i vlastiti W C .)
M jere sigurnosti provode se čak u neklasificiranoj k o­
respon den ciji N SA s privatnim osobam a. Svako se p i­
sm o šalje u specijalnoj om otn ici b ez oznake NSA; unu­
trašnja je strana om otn ice oštam pana šaram a tako da
se pism o nikako ne m ože pročitati kroz zatvorenu
om otnicu. Tekst svakog pism a pažljivo se stilizira da bi

402
se iz njega što manje saznalo o radu agencije. Ponekad
se događaju sitni gafovi. N eki kriptolog-am ater ponu­
d io je agenciji p rijevod neke njem ačke doktorske diser­
tacije iz m atem atike s k rip tološk om prim jenom . U
svom pism u on nije napom enuo da je to »disertacija«,
nije u opće u p otrijeb io tu riječ, n ego term in »naučna
rasprava«. N SA je od b ila ponudu objasnivši da joj »nije
potreb n a ta disertacija«. Iz toga je, naravno, jasno p ro ­
izišlo da agencija zna za taj tekst, da ga i posjeduje, vje­
rojatno već preveden, ali ne želi pokazati svoje zanim a­
nje za nj, odnosno, ne želi priznati da je uvidjela njego­
vu potencijalnu vrijednost za kriptologiju. Početnicim a,
koji se zaposle u NSA, objašnjava se da je ta prividna
opsjednutost konspiracijom potrebna radi što veće si­
gurnosti — ako nam ještenici ne g o v o re ni o on om e što
je najbanalnije, neće g o vo riti o p red m etim a tajne nara­
vi. Zapravo je m n ogo jednostavnije i efikasnije zabraniti
sve n ego zabranjivati sam o nešto određen o.
Jedna je od najdubljih tajni godišnji budžet agencije.
Budžet N S A ne m ožete pronaći m eđu stavkama fed e­
ralnog budžeta. T o vrijedi i za CIA-u. Pa kako se onda
te agencije financiraju? D ob rim d ijelom iz »crn ih fon ­
d o va «, koji se stvaraju tako da se u nekim drugim nad-
leštvim a jedn ostavn o povećaju p ojed in e budžetske
stavke, pa se iz tih viškova financiraju N SA i CIA. Sefovi
nadleštava i ustanova u kojim a se tako stvaraju »crni
fo n d o v i« znaju sam o da je taj novac nam ijenjen finan­
ciranju nekoga »k lasificiran og p rojekta«, ali ne znaju o
kakvom je projektu riječ. Ponekad K on gres biva obavi­
ješten o tim izdacim a na zatvoren im sjednicama. M inis­
tar narodne obrane im a p ravo da bez posebne d ozvole
prebacuje novac iz jed n e stavke budžeta narodne ob ra­
ne u drugu stavku i o tom e n ik om e ne podnosi račun.
Doduše, to ne znači da se izdaci N SA ne kontroliraju.
K o n tro la postoji. Obavlja je G overnm ent A ccounting Of­
fice (Služba državn og knjigovodstva), ali se o njezinim
rezultatim a ne obavještava K ongres.
Svatko tko je na b ilo kojem sektoru zaposlen u NSA
m ora p reth od n o p roći izvanredno strogu provjeru p o­
uzdanosti, strožu nego osob lje Pentagona (M inistarstva
obran e). S vakog kandidata p rovjerava posebna služba
za koju radi n ek olik o istražnih agencija, a one istražuju
sve što bi m o g lo biti m akar sam o izdaleka u vezi s nje­
g o v o m lojalnošću. A k o je to u redu, m ora se podvrgnuti

403
 testiranju d etek torom laži*. A ko i to sretno p reb rod i (i
ako p oloži psihološke i psihijatrijske testove), dolazi u
o b zir da bude prim ljen na tečaj krip tologije, ali, dok je
na tečaju, intenzivno se nastavlja p rovjera njegove lojal­
nosti. T o zapravo znači da se do tančina pretrese čitav
n jegov dotadašnji život. Uzimaju se izjave njegovih pri­
jašnjih poslodavaca, razgovara se s n jegovim bivšim ko­
legam a (u školi, na poslu), s n jegovim prijateljim a i
znancima, susjedima, ispituje se je li solidan platac kre­
dita u bankama, a naročito se nastoji saznati je li ikada
pripadao b ilo kojoj organizaciji koja je na popisu sub­
verzivn ih organizacija. T k o god im a bliske rođake u ne­
koj zem lji iza željezne zavjese ne m ože d ob iti m jesto u
NSA. Oni koji p reb ro d e sve te zapreke, završe uspješno
tečajeve i budu prim ljeni u službu, nisu go to vi s tim
p rovjeram a lojalnosti; on e se ob avezn o ponavljaju sva­
ke četiri godine. Svi osim nekih starih nam ještenika
m oraju se p eriod ičn o podvrgnuti testiranju d etek to­
rom laži, a osim toga svaki nam ještenik m ora u o d re ­
đen im vrem en skim intervalim a op et potpisati izjavu da
je d o b ro p ročitao Zakon br. 513.
N SA utuvljuje svom kadru konspiraciju, konspiraciju,
konspiraciju, tako u porn o da konspiracija za njih posta­
je više od navike, više od »d ru ge p riro d e « — pravi prav-
cati nagonski autom atizam . M nogi, m ožd a čak golem a
većina, nikad ne kažu ženama, djeci, roditeljim a, najbli­
žim p rijateljim a što je zapravo n jih ovo zanimanje, što
rade, od čega žive. A ko su pitanja uporna, m n ogi o d g o ­
varaju vicom : »N S A je kratica za N E V E R S A Y A N Y ­
T H IN G !« (N ik a d ne reci ništa!) R azum ije se da danas ta­
kav o d g o v o r ne m ože n ikog zadovoljiti, je r javnost ipak
zna što je (o tp rilik e ) N S A i čim e se bavi. U specijalnom
nastavnom program u za nam ještenike N S A kaže se me-
lodram atičn o: »T o što rad im o u N S A b itn o je za održa­
nje našeg am eričk og načina života. K a o d io tog posla
čuvanje tajnosti jedn ako je važno kao b ilo koji od dru­
gih elem en ata što pridonose uspjehu naše agencije.« In-
dok trin iran je je tako tem eljito da je jedan službenik u
in tern om listu N S A objavio pjesm icu u kojoj se pita,
h oće li to što na o vo m svijetu ne sm ije reći što radi,
im ati za nj kobnih posljedica na dru gom svijetu:
* To je dovelo i do nezgodnih zloupotreba. Nekoj 17-godišnjoj
djevojci, koja se htjela zaposliti u NSA kao daktilografkinja, bila su
postavljana nepristojna pitanja o njezinu seksualnom životu. — Autor

404
 N e m ora m li m ožda svetom Petru reći:
»Znaš, zanat sam svoj p re d o b ro ispekao,
En-es-a m e učio, neću poreći,
zato ne pitaj, šibaj m e — u pakao!«

Unatoč svim tim mjeram a, g o rk o i k om ičn o zvuči

podatak da su se u N SA događale p o vred e konspiracije
koje su b ile spektakularnije i opasnije za A m eriku i nje­
zine saveznice od b ilo koje velik e izdaje u hladnom ratu
— osim onih koje su počin ili atom ski špijuni.

Protagonist p rve b io je Joseph Sidney Peterseri. N je ­

g o v o hapšenje 9. listopada 1954. zb og »iznošenja klasi­
ficiran ih doku m en ata« iz zgrade N SA našlo se na na­
slovn im stranam a najvećih am eričkih dnevnika: najve­
ćeg po tiraži —nedjeljn og izdanja N ew York Newsa, i naj­
ve ć e g po ugledu — N ew York Timesa. Petersen, k om e je
u to vrijem e b ilo 39 godina, b io je bivši p ro feso r fizike;
1940. i 1941. završio je dopisni tečaj kriptoanalize što ga
je organizirala kopnena vojska, a o k o sredine 1941. stu­
p io je u Signal Intelligence Service. U tijeku 13 godina
k oje je p ro v e o u A rlin gton Hallu, sjedištu te službe, ra­
d io je g o to v o na svim p rob lem im a kojim a se bavila. O d­
mah poslije rata, na vlastitu inicijativu, p o č e o je davati
p rijek o potrebn u i »v e o m a uspješnu« poduku kriptolo-
gije n ovim kadrovim a, kao i starim a koji su se od već
specijalizirali. Taj program obu ke službeno je prihva­
ćen 1953. kao osnova nastavnog plana današnje škole
NSA. Peterson je u istrazi iznio u svoju obranu da je
»ra d i priprem an ja građe za satove nastave« uzeo iz d o­
sjea N S A dva klasificirana dokum enta: tzv. Kineski te­
legrafski kod S P -D (s d odacim a i ispravkam a), datiran 1.
srpnja 1945. i klasificiran kao »p o v je rljiv «,* i dokum ent
p od n aslovom Itin e re ri radio-prom eta sjevem okorejske
p olitičk e p o licije (kako ih je razotkrila Grupa A2), s datu­
m o m od 20. veljače 1951. i klasificiran kao »stro go p o­
v je rljiv «.
Visoki, kratkovidn i Petersen sprijateljio se za vrijem e
rata s oniskim , uvijek kao iz kutije dotjeran im pu kov­
n ikom J. A. V erku ylom , o fic iro m n izozem ske kolon ijal­
ne vojske u Indon eziji (N izozem sk a Indija), koji je b io
* Riječ je o kodu u kojemu svaki od 10.000 kineskih ideograma
ima vlastiti kodni broj, pa se mogu slati telegrafom. - Autor

405
jedan od najboljih nizozem skih kriptoanalitičara (s jo š
dvojicom , sastavio je za nizozem sku državnu vlast iz­
vještaj o Funkspielu N O R D PO L, o čem u se opširn o g o ­
v o r ilo u 15. poglavlju ). V erk u yl je za vrijem e rata služio
kao o fic ir za vezu u A rlington H allu — rad eći stol uz stol
s P etersen om na razbijanju japanskih diplom atskih p o ­
ruka, u čem u je stekao velik o iskustvo jo š prije rata. P o ­
sredstvom V erk u yla Petersen se upoznao s G iacom om
Stuytom , šefom kom unikacijskog ureda nizozem ske
am basade. Z b o g zajedničkog zanim anja za m atem atiku
i svoj rad v o d ili su m noge i duge ra zgo vo re o kriptolo-
giji-
K a d se V erk u y l poslije rata vratio u Nizozem sku, Pe­
tersen se s njim dopisivao, pa mu je tako slao i svoje
id eje o k rip to lo šk o j nastavi i n eke druge p odatke da bi
m u p o m o g a o u njegovu n ovom poslu — stvaranju n ove
k rip tološk e službe u nizozem skoj vojsci. Stuyt je ostao
u A m erici i d alje se družio s Petersenom . N izozem ci su
se u to v rije m e u svojoj diplom atskoj k rip tografiji slu­
žili H a g e lin o v o m aparaturom . G od in e 1948, potaknut
razlozim a k oji nisu nikad sasvim objašnjeni, Petersen je
prep isao n eke strogo p ovjerljive zabilješke o rezultati­
m a što su ih A m erik an ci postigli u razbijanju n izozem ­
skih kriptosistem a, a osim toga je izn io iz ureda doku ­
m ent p o d n a slo vo m Analiza H agelinova kriptografa Tip
B-211 i p ok a za o ga Stuytu. (H a gelin je tu aparaturu
konstru irao jo š 1925, d evet godin a p rije m o d ela C—36,
p reteče ra tn o d o p sk o g m od ela M —209!) U razgovoru s
au torom o v e k n jige V erku yl je iznio m išljenje kako P e­
tersen nije b io m otiviran željom da naudi Sjedinjenim
Državam a, n e g o sam o željom da p o m o gn e svojim prija­
teljim a (N iz o z e m c im a ) da zaštite svoje kom u n ikacije od
tuđeg njuškanja.
K a d su a g en ti FBI-a izvršili prem etačin u Petersenova
stana, u jesen 1954, našli su razne d ok u m en te i službene
uredske za b ilješk e k oje je Petersen izn io iz NSA. T o je
b io p rvi slučaj k o ji se našao na udaru tada n o v o g Zako­
na br. 513. M o ž d a su upravo zato m inistarstva p ravde
i n arodn e o b ra n e odlu čila zatražiti p okretan je k rivič­
n og postu pka p ro tiv Petersena um jesto da n jegov slučaj
riješi in tern i disciplinski sud i da ga adm inistrativno
kazni, č im e b i se izbjegao publicitet. M ogu će je i da su
ga n ap rosto h tje li egzem plarn o kazniti, za pouku drugi­
ma. K a k o b ilo da bilo, nastala je velik a bruka. Peterse-

406
nov je od vjetn ik izjavio: »O d lu čivši da sudski gone Pe-
tersena, tjerali su lisicu, a istjerali vuka!« — Petersen ovo
je hapšenje postalo velik a senzacija u štampi. K ad je vi­
d io da se zaletio, državni je tužilac p red lo žio Petersenu
da p ovu če tvrdnju kako se ne osjeća krivim i da prizna
krivnju, je r bi se tako sp riječio javni dokazni postupak
koji bi m ogao nauditi N S A -i. Petersen je naposljetku
pristao. M ožd a mu je bila obećana blaga osuda. M eđu ­
tim, fed eraln i sudac A lb ert V. Bryan, koji je v o d io taj
proces, izjavio je u obrazloženju osude: »U o v o m sluča­
ju za sud nije bitno koje je doku m en te optuženi iznio;
bitna je činjenica da ih je iznio, bitan je sam čin izno­
šenja«, a zatim je »o d ra p io « Petersenu sedam godin a za­
tvora. (O dsjedio je četiri godine, a onda je bio uvjetno
pušten na slobodu.) Vlasti su na kraju krajeva postigle
sve što su htjele: Petersen je egzem plarn o kažnjen, za
p rim jer drugim a, a na sudu se nisu m orali iznijeti p o ­
daci o radu NSA. K o lik o je takav postupak b io pošten
prem a Petersenu, o tvo ren o je pitanje. Jedno je ipak si­
gurno: poslije o v o g slučaja nitko više nije izveden pred
sud zb o g iznošenja dokum enata iz NSA.
U najspektakularnijem slučaju p o vred e tajnosti p o č i­
nitelji nisu izveden i pred sud naprosto zato što su bili
d alek o od dohvata a m eričk o g pravosuđa — p ob jegli su
u Sovjetski Savez. R iječ je o d vojici am eričkih kriptolo-
ga, W illia m u H am ilton u M artinu i B ernonu Fergusonu
M itchellu, koji su 1960, na k on feren ciji za štampu u
M oskvi, za ciglih 90 m inuta izlajali o nečijoj obavještaj­
noj službi više n ego ijedan izdajica d otle i to za rek o r­
d n o kratko vrijem e, a pred rek ord n o velik im slušatelj­
stvom .*
O toj se d vo jici m alo zna, a o tom e zašto su izdali svo­
ju zem lju ne zna se ništa. O bojica su bili p orijek lom sa
Zapadne obale, o b o jica bijahu izuzetno bistri kao dječa­
ci i m ladići, o b o jica su odrasli u atm osferi koja je bila
tipičn o am erička — kao što je tipično am erička pita od
jabuka — ob ojica su b ili d o vo ljn o »č is ti« da prođu stro­
ge p ro vjere kojim a am erička ratna m orn arica p od vrga­
va buduće k rip tologe. B e m o n M itch ell rođ en je 11.
ožujka 1929, i odrastao u gradu Eureka u K aliforn iji,

* T o se dan as n ik a k o n e b i m o g lo reći. U A m e r ic i je d o s a d o b ja v ­
lje n o n a jm a n je d e s e ta k k n jig a b iv š ih a g e n a ta i fu n k c io n a ra C IA -e,
k o ji o d a ju n je zin e m e to d e . — P rev.

407
 gdje m u je otac im a o o d ličn o uvedenu odvjetn ičku kan­
celariju. U gim naziji je pokazao izuzetno zanim anje za
p rirod n e nauke i bavio se fizičkim i kem ijskim pokusi­
ma, ponekad dječački neozbiljnim , kao na p rim jer kad
bi s d ru govim a punio balone vo d ik o m pa izazivao nji­
hovu eksploziju, da plaši susjede. K ad ga p ro fe s o r fizike
nije htio vod iti dalje u izučavanju Einsteinove teorije
relativnosti, ispisao se iz jed in e gim nazije u Eureki i
prešao u gim naziju u susjednom gradu —udaljenom čak
130 kilom etara. G o v o rio je za sebe d a je agnostik, v o d io
je žestoke diskusije o različitim filozofsk im p ro b le m i­
ma, o d ličn o igrao poker, gutao knjige o filo zo fiji m ate­
m atike. G odin e 1951, poslije tri sem estra studija na teh­
ničkom fakultetu K a liforn ijsk og sveučilišta (California
Institute o f Technology), vidjevši da mu prijeti p oziv za
odsluženje v o jn o g roka, d o b ro v o ljn o se ja v io u m orn a­
ricu, N akon svih potrebn ih provjera uzet je u kriptološ-
ku službu i poslan kao k rip to lo g u bazu ratne m orn a ri­
ce u Y okosu ki, u Japanu.
O ndje se upoznao s W illia m o m M artinom , koji mu je
bio g o to v o vršnjak; rođen je 27. svibnja 1931, u Colum -
busu (država G eorgia). K ad mu je b ilo 15 godina, M ar­
tin se p reselio s rod iteljim a u Ellensburg (država W a ­
shington). U gim naziji je bio tako sjajan đak, o č ito izu­
zetno talentiran, da ga je na zahtjev škole testirao jedan
p sih olog kako bi ustanovio bi li mu treb alo om ogu ćiti
da preskoči gim naziju i odm ah se upiše na Sveučilište
Chicaga, u poseban program za izuzetno talentirane
m ladiće i djevojke. P o lo žio je test znanja i intelektu al­
nih sposobnosti, ali je zaključeno da ipak nije d o v o ljn o
sazreo kao ličnost da mu se dade takav privilegij. Ipak
je preostala tri razreda gim nazije završio u dvije godine.
Živa duha, zanim ao se za sve, a najviše za čitanje, h ipn o­
zu, psihologiju i šah. (Sa 17 godin a o svo jio je šahovsko
prvenstvo am eričk og Sjeverozapada.) Studirao je g o d i­
nu dana na Pedagoškom fakultetu u W ashingtonu (gdje
se p o č e o o so b ito interesirati za m atem atiku), a zatim je
otišao na odsluženje v o jn o g roka u kopnenu vojsku,
koja ga je poslala u Japan gdje se upoznao s M itchel-
lom.
Za vrijem e četvorogod išn jeg boravka u vojsci postali
su velik i prijatelji. K ad se M itch ell vratio u A m erik u i
upisao kao student m atem atike na S ta n ford ovo sveuči­
lište, M artin je još neko vrijem e ostao u Japanu, oba-

408
 vljaljući k rip tološk e p o slo ve za vojsku, a zatim se tako­
đ er vra tio u d om ovin u i upisao m atem atiku na S veuči­
lištu W ashingtona. U razm aku od sam o n ek olik o dana
u veljači odn osn o ožujku 1957. ob o jici je ponu đeno za­
poslen je u NSA. Prih vatili su ga i uzeti su u službu kao
m atem atičari. O b ojica su d o b ili d ob re »k arak teristik e«
p rilik o m p ro vjere lojalnosti.
P ošto su se zaposlili u NSA, uzeli su svaki svoj samač-
ki stan u Laurelu, n ed alek o od sjedišta NSA. M artin je
p o č e o ju riti za djevojk am a p o vašingtonskim barovim a.
O b ojica su se upisala u vašingtonski šahovski klub, a
M itch ell je postao kapetan šahovske m om čad i NSA.
M artin je tako d o b ro ra d io i tako se isticao na poslu da
je d o b io jed n ogod išn ju stipendiju, koja je poslije prod u ­
žena za jo š jedn u godinu, i postao prvi stipendist N SA
koji je to postigao. S tom stipendijom upisao se u rujnu
1959. na postd ip lom sk i studij m atem atike na Sveučiliš­
tu Illin oisa da m agistrira, a usput je u čio ruski jezik.
M itch ell je za to vrijem e u W ashingtonu d o živio nesret­
nu ljubav s n ekom rastavljenom ženom .
U p ravo te godine, 1959, ob ojica su p očela pokazivati
ja k e an tiam eričke osjećaje. M artin se u to vrijem e p o ­
č e o družiti s n ekim čo vjek o m o kojem u se poslije tvrd i­
lo da je b io organizirani komunist. U prosincu su on i
M itch ell otpu tovali na K ubu (to je b ilo prije dolaska
Castra na vlast) unatoč strogom in tern om propisu N SA
koji zabranjuje svim nam ještenicim a da putuju u in o ­
zem stvo b ez izričite dozvole. Kasnije, kad je afera izbila,
tvrd ilo se da su ob ojica postali član ovi am eričke k om u ­
nističke partije p rije 3. veljače 1958, i da su im tada b ile
izdane partijske knjižice. O b ojica su bili žestoki p ro tiv ­
nici am eričk e h ladn oratovske politike. B ili su tako
en ergičn o p ro tiv tada jo š tajnih letova aviona U-2 nad
S ovjetskim S avezom i nekim dru gim zem ljam a (o tim
su le to v im a saznali radeći u NSA), da su je d n o g dana
zajedno posjetili člana Predstavn ičkog d om a W ayn ea
Hayesa, d em ok rata iz države Ohio, obavijestili ga o tim
leto vim a i u p ozorili na »v e lik u opasnost« koja bi se iz
toga m o g la izroditi.
U lipnju 1960. zatražili su godišn ji o d m o r od 18 dana
—o d 24. lipnja do 11. srpnja. T o im je odob ren o, i njihov
im je m en to r (viši službenik N SA zadužen za njihovu
karijeru ) kazao da smiju ostati na dopustu i d o 18. sr­
pnja ako od lu če posjetiti rod itelje na Zapadnoj obali.

409
P rvog dana dopusta kupili su avionske karte za sutra­
dan na liniji W ashington—M ex ico City, za avion koji je iz
W ashingtona p olazio n ek olik o m inuta p rije 12 sati. Iz
M exico Cityja od letjeli su 1. srpnja u Havanu: odatle su,
kako se čini, o tp lo vili nekim sovjetskim teretn im b ro ­
d om u Lenjingrad, a zatim otp u tovali vlakom u M o ­
skvu. Osam dana nakon što su se im ali vratiti s prod u ­
žen og dopusta, 26. srpnja, njihov Šef pokušao ih je tele­
fonski nazvati, a kad ih u stanovim a u Laurelu nije na­
šao, telefon ira o je n jihovim roditeljim a. Poslije toga
obavijestio je o njihovu nestanku kadrovsku službu
NSA, a ona je obavijestila FBI. D iskretnom istragom us­
tan ovljen o je da su od letjeli u M exico City, a odatle na
Kubu. M inistarstvo obran e o b ja vilo je predstavnicim a
štam pe 1. k olovoza da se M artin i M itch ell nisu vratili s
dopusta, da su »nestali«. Č etiri dana poslije toga izdano
je saopćenje kako »p ostoji vjerojatnost da su preb jegli
na onu stranu Željezne zavjese«.
M artin i M itchell op et su izron ili na površinu 6. ruj­
na, u dvorani m oskovskog N ovin arsk og dom a, na k on ­
feren ciji za štampu na kojoj su objavili da su se od rek li
a m eričk og i prih vatili sovjetsko državljanstvo. U jedno
su objasnili svoju odluku:

G lavni uzrok našeg nezadovoljstva [A m erik o m ]

jesu postupci kojim a se Sjedinjene D ržave služe u
prikupljanju obavještajnih podataka. Nas dvojicu
zabrinjava to što Sjedinjene D ržave nam jerno i sis­
tem atično povređuju zračni p rostor drugih zem a­
lja i što o tim p ovredam a kažu kako bi obm anule
javn o mnijenje.

Sm eta nas i praksa vlade Sjedinjenih Država da

interceptira i dek rip tira čak i tajne p oru ke vlasti­
tih saveznica. Ona pri tom e ne preza od vrbovanja
agenata m eđu osob ljem zem alja koje su saveznice
SAD.

M itch ell i M artin objasnili su tada zašto su izabrali

upravo Sovjetski Savez:

Čini se da u S ovjetskom Savezu većin a ljudi d ijeli

naše m išljenje o tom e što su zapravo prave ljud­
ske vrednote, pa zato vjeru jem o da ć e m o o vd je

410
 biti b o lje društveno prihvaćeni i da će nam se
pružiti b olja m ogućnost da se b avim o poslom za
koji sm o školovani.
Još nas je nešto m otiviralo: činjenica da se ovdje
sposobnosti žene više potiču i iskorišćuju nego u
S jedinjenim Državama. Sm atram o da se tim e o b o ­
gaćuje sovjetsko društvo i da to sovjetske žene
čini p rivlačn ijim a kao bračne družice.

Objasnivši tako svoje pobude, M artin i M itch ell prešli

su »n a o n o p ra vo «: otk rili su vrlo m n ogo podataka o
a m eričk im krip toan alitičk im uspjesima. Ta su otkrića
potaknula m n oge zem lje da odm ah zam ijene svoje klju­
čeve i kriptosistem e; sam o neke, iako su ih M artin i
M itch ell izričito spom enuli, nisu to ipak učinile. N e p o ­
sredna p osljedica bila je m agla u k ojoj se od jed n om na­
šla am erička kom unikacijsko-obavještajna služba (pa
p rivrem en o nije m o gla čitati tuđe k o d o v e ) — ali je sa­
svim sigurno da se u istoj situaciji i iz istog razloga na­
šao i njezin sovjetski pandan. N ek i dek rip teri N SA m o ­
rali su danim a raditi p rek ovrem en o. U N SA najprije su
b ili zaprepašteni, a onda je izb io bijes p rotiv M itch ella i
M artina. »P ro k le ta k op ila d !« - bijaše tipičan epitet što
su ga tada d ob ili. Predsjednik Eisenhovver ih je na je d ­
noj k o n feren ciji za štam pu nazvao izdajicama. Pentagon
je za je d n o g rek ao da je »d u ševn o bolestan«, za obojicu
da su »o č ito zbrkani u gla vi«, a u saopćenju za štampu
rečen o je da su njih ove tvrdn je »h rpa laži« — što nije
b ilo točno, je r je u slučaju Petersena sam Pentagon pri­
znao da su d ek rip teri N S A čitali k rip togram e N izo zem ­
ske, dakle je d n e savezničke zem lje. O dm ah je pokren u ­
to n ek o lik o istraga k oje su v o d ili K o m ite t Predstavnič­
k og d om a za ispitivanje an tiam eričke djelatnosti, speci­
jaln i p o tk o m itet K o m ite ta Predstavn ičkog d om a za
oružane snage i sam Pentagon.
N itk o nije dalo n ikakvo zadovoljavaju će objašnjenje
zašto su zap ravo M artin i M itch ell dezertirali. N etk o je
izn io tezu da su o b o jica hom oseksualci —ali, i da je b ilo
tako, jasno je da ne b i b ili m orali o tići čak u M oskvu
kako bi se on d je tom e odali. Također, nije iščeprkan ni
najm anji podatak po kojem u bi se m o g lo zaključiti da
ih je n etko u cijen io kao hom oseksualce, a ni dokaz da
su to bili. U tvrdnji da su b ili kom unisti ne objašnjava
se razlog njihova pristupa toj stranci. N etk o je iznio

411
tezu da ih je revoltirala nem oralnost razbijanja kodova,
p o g o to v o k od ova savezničkih zemalja, što su oni sami
rek li jasno i glasno, ali je onda op et ostajalo bez o d g o ­
v o ra pitanje zašto bi to revo ltira lo u pravo njih dvojicu,
a ne n ek olik o tisuća njihovih kolega u NSA. S tim u vezi
iznosila se, kao teza bez dokaza, tvrdnja o njihovoj
»m en ta ln o j p orem ećen osti«, »šašavosti« ili o »d e fo rm a ­
ciji ličn osti«. Prem a jed n oj tezi, koja se na ovu don ek le
nastavljala, M artin i M itchell bili su žrtve takozvanog
»sin d ro m a labirinta« što ga stvaraju specijalni uvjeti
k rip to lo šk o g rada: kriptoanalitičar je neprestano kao u
n ek om labirintu, iz kojega kao da nem a kon ačn og izla­
za (n ep rek id n o naviru novi p rob lem i), a sasvim je o d ­
vo jen o d svijeta, je r radi u najdubljoj tajnosti i nitko ne
vid i i ne m ože priznati n jegove zasluge. Ali, opet je osta­
lo b ez o d g o v o ra pitanje zašto je to tako teško p o g o d ilo
u p ravo M artina i M itchella. M ožda je najm anje u vjerljiv
b io razlog kojim su oni sami objasnili svoj bijeg: revo lt
zb o g toga što Sjedinjene D ržave špijuniraju vlastite sa­
veznike; kao iskusni k rip tolozi m orali su znati da to
čin i i Sovjetski Savez. R azum ije se da su se u istrazi p o ­
ja v ili i psih olozi frojdisti sa svojim objašnjenim a: M ar­
tin i M itch ell zapravo su se podsvjesno pobunili p rotiv
svojih očeva, i ta se pobuna kanalizirala u pobunu p ro ­
tiv »očin sk e figu re« vlasti Sjedinjenih Država.
K o m ite t za ispitivanje antiam eričke djelatnosti iščač-
kao je u svojoj istrazi različite o b lik e p ovred a kon spira­
cije u NSA. O tk rilo se, na prim jer, da m eđu osob ljem
N S A im a dvadeset i šest hom oseksualaca; svi su otpuš­
teni.* Pokazalo se da je procedu ra provjeravan ja n o vo g
osob lja traljava i nemarna. Istražitelji K o m iteta za an-
tiam eričku djelatnost »p a li su u nesvijest« kad su sazna­
li da je jed an k rip to lo g d o b io m jesto p rem d a je b io »n e
sam o hom oseksualac nego i kom u nist«.
Poslije tih istraga p od n ijeli su ostavke d irek to r kad­
rovsk e službe N SA M au rice K le in i d ire k to r službe osi­
guranja, bivši fu nkcionar FBI-a, S. W esley Reynolds.
(Z a R eyn oldsa je ustanovljeno i d a je p rim ao m ito u o b ­
liku raznih »u slu ga«.)

* U A m e r ic i h o m o s e k s u a lc i n e m o g u b iti na io le o s je tljiv ijim p o lo ­

ž a jim a z a to š to su p o d lo ž n i u cjen i. U g o d in a m a p o s lije d r u g o g a s v je t­
s k o g ra ta o tp u š te n je z b o g to g a v r lo v e lik b r o j o s o b lja S la te D e p a r t-
m e n t a i p rip a d n ik a d ip lo m a ts k e slu žbe. - P rev.

412
 Rezultati internih istraga koje su vođ en e u Pentagonu
i M inistarstvu obran e nisu, naravno, nikad objavljeni.
G odinu dana p oslije završetka svih tih istraga jedan
bivši nam ještenik N S A objavljuje novu pregršt am erič­
kih krip tološk ih tajni, i to u pism u m oskovskom dn ev­
niku Izvestija. V ic to r N orris H am ilton rođen je kao Ara-
pin, ali je kao već odrastao čovjek postao naturalizirani
Am erikanac; pri dobivanju državljanstva p rom ijen io je
svoje arapsko p rezim e (H in d a li) u anglosaksonsko (H a ­
m ilton ). U A m erik u je došao kao m už A m erikan ke s ko­
jo m se b io upoznao i ožen io u Libiji. Prem da je b io d ip ­
lôm ant A m e rič k o g sveučilišta u Bejrutu, u Libanonu, u
A m erici se uspio zaposliti sam o kao vratar i p o d vo m ik ;
m jesto p ro feso ra na srednjoj školi, za što je b io k valifi­
ciran, kao A rapin nije m oga o dobiti. N eki u m irovljen i
am erički pu kovn ik n a go vo rio g a je da se zaposli u NSA,
gdje je p o č e o raditi 13. lipnja 1957. kao »an alitičar istra­
živa č« — d ek rip ter — k rip togram a nekih arapskih zem a­
lja. T re ć e g lipnja 1959. m o ra o je podn ijeti ostavku. K as­
nije, kad je sve »p u k lo «, tvrd io je da su ga na to prisilili
je r se o tk rilo da se dopisuje s rođacim a u Siriji; prem a
verziji M inistarstva obrane, to je od njega b ilo zatraže­
no zb o g toga što se p o č e o ponašati tako te je b ilo očito
da m u predstoji »paran oidn o-sh izofren ički slom «. B ez
obzira na razloge i m otive, činjenica je da je H am ilton
zatražio politički azil u Sovjetskom Savezu. Došavši tamo,
napisao je on o pism o listu Izvestija i u njemu napao po­
stupke am eričke špijunaže. N em a sumnje da je prije toga
dao Sovjetim a detaljne podatke o svom radu u NSA.
U Izvestijama H a m ilto n o vo pism o je ob javljen o 23. sr­
pnja 1963. Istoga dana jed an nam ještenik-kurir N SA p o ­
čin io je sam oubojstvo otrovavši se ugljičnim m onoksi-
d om iz vlastitog autom obila, je r je shvatio da će biti
uhapšen zb o g odavanja k rip tološk ih tajni Sovjetim a.
S am ou bojica se zvao Jack E dw ard Dunlap, b io je na­
rednik p rve klase i višestruko od lik ova n ratni veteran,
s apsolutno čistim karakteristikam a, otac obitelji, »p r o ­
sječni Joe«. U N S A je došao u travnju 1958; tam o ga je
poslala na rad Arm y Security Agency. N ajprije je služio
kao osobn i šo fer general-m ajora Garrisona B. Clover-
dalea, p om oćn ik a d irek to ra N SA i načelnika štaba
agencije, a kasnije je postao nam ještenik-kurir.
K a k o i što je Dunlap izdao nikad nije službeno ob jav­
ljeno, ali zašto, to je b ilo sasvim jasno. B ilo je to 60.000

413
dolara. Dunlap ih je utrošio u kupovinu 10 m etara du­
gog m otorn og čamca s kabinom, trkaćeg hidro-glisera s
brzin om od više od 100 m ilja na sat, plavog sportskog
au tom obila m arke jaguar, dvaju najnovijih cadillaca, na
plavokosu metresu, i na to da n aveliko časti svakog na
kom e bi mu zapeo p ogled po izletištim a i klu bovim a od
N e w Jerseyja do Floride. Čini se da je tajne N SA p očeo
prodavati ok o sredine 1960. T o se m ože zaključiti po
tom e što je u lipnju te godin e kupio svoj prvi m otorn i
čam ac za 3400 dolara, plativši ga u gotovu. S trogo p o ­
vjerljive doku m ente iznosio je p o svoj p rilici sakrivši ih
ispod košulje (torb e su se m orale otvarati na izlazim a).
T o je m ogao je r njega, kao pripadnika službe sigurnosti,
nitko nije pregledavao. Davao ih je sovjetskim agenti­
ma, najprije jedanput tjedno, a poslije jedanput m jeseč­
no. N jegova ljubavnica, koja o tom e nije im ala ni p o­
jma, izjavila je u istrazi da je Dunlap red o vn o odlazio
svom book-keeperu (čovjek koji prim a ok la d e) i vraćao
se od njega s d eb elim svježnjevim a novčanica. Znanci­
ma je pričao svašta pokušavajući objasniti svoje izne­
nadno bogatstvo: da je na kom adu zem lje, koji posjedu­
je, pronađena nekakva ruda za kozm etičku industriju,
da je d o b io velik o nasljedstvo, da njegov otac (koji je
zapravo b io čuvar m osta) im a veliku plantažu u Loui-
siani. A m erikan ci nisu nikad saznali što je sve dao Rusi­
m a i što im je odao.
Prem da se služba sigurnosti N SA rado i često hvalila
svojom silnom efikasnošću, sve se to o tk rilo tek nakon
što je Dunlap p očin io sam oubojstvo (i to poslije dva
neuspjela pokušaja). On im nije postao sum njiv prem da
je d olazio na posao jaguarom ili u je d n o m od onih dva­
ju cadillaca, iako se utrkivao on im svojim hidroglise-
rom .iako je udvarao jed n o j čin ovn ici N SA i pred njom
se razm etao novcem . Čitav slučaj d o b io je k om ičn e raz­
m jere kad je N SA poslala p o Dunlapa vlastiti am bulant­
ni a u tom ob il da ga doveze s neke utrke na kojoj se o zli­
je d io —zbog straha da on nešto ne izbrblja u kakvoj o b i­
čn oj b oln ici ako mu on dje dadu sedative! Dunlapa za­
p ravo nije upropastila budnost službe sigurnosti N SA
n ego vlastita pohlepa. On je zapravo adm inistrativno
prip ad ao kopn en oj vojsci, i službovanje u N SA b ilo je
sam o rutinska »tu ra « u n jegovoj karijeri, što znači da je
p o propisim a im ala trajati od ređ en o vrijem e. K ad se
p rib ližio kraj ture, Dunlap je p o d n io m olb u da istupi iz

414
vojske, s tim da ostane na službi u N SA kao civilni na­
m ještenik — i n jegova je m olb a bila uzeta u postupak.
Sam o zb o g toga m o ra o se podvrgnuti testiranju d etek­
torom laži, p rvi put u životu, je r to kao vojni nam ješte­
nik N S A nije m orao. Dva testa pokazala su da s njim
nešto nije u redu: da je sklon laganju, sitnom lupeštvu i
n em oraln om životu.
Puna dva m jeseca nije se d o g o d ilo ništa. Dunlap je i
dalje n orm aln o radio — i krao dokum ente. M eđutim ,
provjeravan je lojalnosti, p okren u to n jegovom m olbom ,
b ilo je u toku, i tako se o tk rilo da on troši iznad n o r­
m alnih m ogućnosti. O dlu čen o je da bude odm ah p re­
m ješten unutar N S A — u običnu stražarsku službu. Za­
p ravo je to b ilo učinjeno za svaki slučaj, rutinski: htjelo
se da Dunlap, sve d ok traje ta istraga, ne dolazi u d o d ir
s p o vjerljivim dokum entim a. N e k o lik o dana poslije
toga Dunlap je p očin io sam oubojstvo, ali taj dram ati­
čan događaj ipak nije ubrzao istragu. Tek nakon još dva
m jeseca napravljena je prem etačin a u Dunlapovu stanu
i on d je je pron ađen a hrpa ukradenih dokum enata. Is­
tom p oslije toga pozvan je u akciju FBI, ali je, razum lji­
vo, D unlapova sm rt p o to p ila svaku nadu da će se ikada
točn o u tvrditi što je p rod ao Sovjetim a. Jedan od onih
koji znaju kako se u takvim ok oln ostim a postupa rekao
je autoru o ve knjige: »U takvim je slučajevim a jed in i
ispravan zaključak p retpostavka da se sve što je prošlo
k roz sekciju u koju je m oga o ulaziti prestupnik — nalazi
u n ekom dosjeu u M osk vi.«

Još od njezina osnutka (kao AFSA), N SA je im ala za

d irek to ra ili n ek og generala ili adm irala. T o određu je
propis po k ojem se na položaju direk tora smjenjuju, po
sistem u rotacije, predstavnici svih triju ro d o va oružja.
M andati ne traju jed n a k o - od 18 m jeseci do 4 godine.
A k o ga u sp ored im o s golem ošću i snagom NSA, britan­
ski D ecyphering B ranch iz 18. stoljeća d oim a se patu­
ljasto i bijedno, ali je ipak sasvim sigurno da nijedan od
dosadašnjih d irek to ra N SA nije im ao ni desetinu krip-
toanalitičarskih sposobnosti je d n o g biskupa W allisa.
Z apravo im ta sposobnost nije u opće potrebna. K rip-
toanaliza je sam o jed a n od n ek o lik o desetaka specijalis­
tičkih p oslova k oje obavlja kadar N S A — i sam o jedan
o d p oslova kojim a se bavi m od ern a kriptologija. G lavni
d io djelatnosti d irek tora okrenut je prem a van — prem a

415
kongresnim odborim a, M inistarstvu obrane, d ire k to ri­
ma drugih kriptoloških agencija. R adom N SA faktički
upravlja zam jenik direktora.
Dat ćem o portrete prvih n ek olik o zam jenika d irek to ­
ra. U pogledu prijašnje karijere i stručnog p ro fila ti se
ljudi veo m a razlikuju. Prvi, kapetan Joseph W enger,
m ornarički oficir, d ip lo m ira o je u klasi 1923. na akade­
m iji u Annapolisu, a poslije toga je najveći d io svoje o fi­
cirske karijere p ro v e o u m orn aričkim kom unikacijam a.
Za vrijem e dru goga svjetskog rata b io je šef m orn aričk e
kriptoan alitičke (d ek rip tersk e) službe u Nebraska Ave­
nue, a poslije rata postavljen je za p om oćn ik a kom an ­
danta Službe veze ratne m ornarice. U N SA je došao
1949, i on dje p ro v e o četiri godine.
N aslijedio g a j e i ostao na tom položaju d o 1956. Jo­
seph Ream, koji u opće nije b io vojn ik nego civil. D ip lo ­
m irani pravnik, R eam se već kao m lad čo vjek zaposlio
u Colum bia Broadcasting Systemu (CBS, druga p o v e li­
čini am erička radio i televizijska m reža). O ndje je posti­
gao sjajnu karijeru koja ga je d o vela do p oložaja vice-
-generalnog d irek tora čita vog koncerna. Iz CBS-a o ti­
šao je u NSA, na m jesto p o m o ć n ik a d irek to ra ; o d a n ­
le se v ra tio u CBS, gdje je 1959. p osta o d ire k to r
n jegove televizijske grane. R eam ov nasljednik, pokojni
H o w a rd T. Engstrom , im ao je doktorat m atem atičkih
nauka sa Sveučilišta Yale, a prije dolaska u N S A b io je
potpredsjedn ik kom pan ije R em ington Rand Inc. (laka
oružja, uredski strojevi, kom pjutori, rakete). Engstrom
je p rije rata (1926. d o 1941) b io p ro feso r m atem atike na
Yaleu, a za vrijem e rala rad io je kao kriptoan alitičar
ratne m ornarice. N akon odlaska iz NSA, 1958, postao je
predsjednik koncerna Sperry Rand Inc. (rakete, ultra-
m od ern i sistem i naoružanja, instrum enti).
E ngstrom a je naslijedio Lou is W. T ord ella. D o k to ­
rand m atem atičkih nauka (disertaciju je ob ra n io na
Sveučilištu Illinois), T o rd ella je od 1935. do 1942. bio
p ro fe s o r m atem atike na Loyola University u Chicagu i
na Sveučilištu Illinoisa. Rat je p ro v e o u kriptoanalitič-
koj službi ratne m ornarice, a poslije rata zap oslio se u
M inistarstvu obrane. K ad je postavljen za p om oćn ik a
d irek to ra NSA, im ao je sam o 47 godina. K a o m atem ati­
čar specijalist je -za teoriju skupova, klasičnu teoriju
b rojeva i algebru.

416
 A gen cija se d ijeli na tri op erativn e grane i nekoliko
p om oćn ih odjeljenja. T ri o p erativn e grane jesu Ured za
istraživanja i razvoj (Office o f Research and D evelop­
ment), koji je o k o sredine šezdesetih godin a zapošljavao
o k o 2000 ljudi; U red za sigurnost kom unikacija (Office
o f C om m unications Security) s o k o 1500 ljudi, i Ured za
p roizvod n ju (Office o f P rod u ction ) u kojem u radi više od
7500 ljudi. P ostoji i niz p om oćn ih službi. Spom enut
ćem o neke k oje su zan im ljive zb o g toga što p osredn o
daju uvid u rad NSA.
R azum ije se da N S A b ez osoblja ne bi m ogla postoja­
ti. R egru tiran je ob avlja K a d rovsk a služba (Office o f P er­
sonnel Services). N jezin je posao vrlo delikatan upravo
zb o g specifičn osti rada agencije. N SA m n ogo ovisi o
k a d rovim a sa znanstvenim i tehničkim p ro filo m struč­
nosti. A gen ti K a d ro vsk e službe ob ilaze sva am erička
sveučilišta i visok e škole gdje se školuju takvi »p r o fili«.
Svaki kandidat m ora p o lo žiti poseban stručno-kvalifi-
kacijski ispit, a ako ga položi, dolazi na red p rovjerava­
nje n jego ve pouzdanosti. T e d vije zapreke, koje m ora
svladati svaki kandidat, tako su stroge da se od šest
kandidata p rosječn o od b ije pet. G odin e 1956, na p ri­
mjer, N S A je uzela u službu 250 m ladih ljudi sa d ip lo ­
m am a u glavn om m atem atičkih nauka, tehničkih nauka
i lingvistike. Z an im ljivo je da školske kvalifikacije ne
m oraju biti u vezi s p oslom k oji će oni obavljati, napro­
sto zb og toga što p rim ljen i kandidati ion ako m oraju za­
vršiti još i školu NSA. Zna se d o g o d iti da p rim ljen i kan­
didat im a u zm im o d ip lom u francuskog, ali ga ne zapo­
sle kao d ek rip tera francuskih k rip togram a n ego ga p o ­
šalju na tečaj ruskog je zik a i zatim zaposle na ruskim
kriptogram im a.
U red za istraživanja i razvoj (Office o f Research and
D evelopm ent) »šp ica « je k rip to lo šk o g progresa u Sjedi­
njenim Državam a. N je g o v prvi d irek to r b io je S o lom on
Kullback, čije sm o im e susretali na stranicam a o v e
knjige. (B io je jedan od p rve trojice kriptoanalitičara
k oje je Friedm an zap oslio 1931.) G od in e 1957. na č e lo
M atem atičk e sekcije O R D došao je tada 47-godišnji H o ­
w ard H. Cam paigne, d o k to r m atem atičkih nauka, spe­
cijalist za statistiku i tzv. hiper-skupove. N jeg o v p o m o ć ­
nik b io je dr W a lte r Jacobs, m atem atički statističar.
U red za istraživanja i razvoj d ijeli se na tri sekcije
k oje nose kratice R EM P, STE D i RADE.

27 - S ifr a n l» p r o t iv Š p iju n a III 417

 R E M P je kratica za Research, Engineering, M athem a­
tics, Physics (Istraživanja, Tehnika, M atem atika, Fizika).
Ta sekcija p ro v o d i fundam entalna k riptološka istraži­
vanja. Ona traga — p o takvim podru čjim a kao što su, uz­
m im o, nauka o statistici i viša m atem atika — za jo š sen-
zitivn ijim i još efikasnijim testovim a koji bi se m ogli
u potrijebiti u rješavanju kom pleksn ih kriptosistem a.
N apada najteže in ozem n e kriptosistem e nastojeći o tk ri­
ti n ove postupke dekriptaže. Sekcija djeluje i kao kon-
zultant drugih odjeljenja u vezi s p ro b lem im a što ih sa
sob om don ose n ove m etode. Radi in ten zivn o na usavr­
šavanju prim jen e k om pju tora u kriptologiji, pa upravo
zato zapošljava elek tron ičare i fizičare. Stručnjaci
REM P-a služe se čak kom p ju torim a da bi konstruirali
b olje kom p ju tore za svoje potrebe. In žen jeri rad e na
usavršavanju m ehaničkih uređaja koji čine d ije lo v e
k rip tološk ih aparatura; tako na p rim jer rade na usavr­
šavanju p rim jen e p erforiran ih kartica u program iran ju
kriptoan alitičkih kom pjutora. Z an im ljivo je d a je šezde­
setih godin a R E M P b io na polju istraživanja ispred tako
d ivovsk ih firm i za proizvodn ju k om p ju tora kao što su
IB M i R em ington Rand — i da su on e otk u p ile m n oge
n jegove patente.
STE D (Standard Technical E qu ip m en t D evelopm en t —
R azvoj standardne tehničke o p re m e ) b a vi se tem eljn im
k riptografskim istraživanjim a i razvojem kriptografije.
G lavni mu je zadatak traganje za n o vim kriptosistem i-
ma. Ta služba osim toga utvrđuje im aju li p ojed in i n ovi
tehnički pronalasci kriptografsku prim jenu. (N ek ad a
su, na prim jer, takvi perspektivn i p ron alasci b ili tran­
zistor i tunelska dioda.) P om oću tako n eob ičn ih oru đ a
kao što su G aloisova teorija polja, tzv. stohastički p ro ­
cesi ili teorije skupova, istraživači STED -a konstruirat
će, uzm im o, m atem atički m o d el neke p re d lo že n e n ove
šifarske aparature, sim ulirati njezin rad p o m o ću k o m ­
pjutora, pa će tako zapravo testirati tu aparaturu, a da
se ona u op će ne m ora izraditi; zatim će, takvim kom -
pjutorsko-m atem atičkim testiranjem , u tvrditi stupanj
n ep rob ojn osti šifre koju ona p ro izvo d i. R azu m ije se da
se STE D u velike bavi i konstruiranjem n o vih aparatura.
T a k o su, na prim jer, n jegovi stručnjaci-konstruktori
konstruirali ne sam o izvan redn o p ou zd an e radio-tele-
fonske in verto re za najviše kom ande, n e g o i m in ijatu r­
ne in verto re koji se ugrađuju u walkie-talkie odašiljače-

418
-prijem nike za k om an d ire voda. U N S A su konstruirali i
vid eo -in verto re za izviđačku televiziju (u prvoj bojnoj li­
niji, u avion im a ) i za bežičn o prenošenje faksim ila. U
konstrukciji takvih projekata sudjeluju stručnjaci n ek o­
liko disciplina: m etalurzi, plastičari, optičari, stručnjaci
za m inijaturizaciju elektron skih naprava i d ijelova (npr.
stručnjaci za štam pane krugove, stručnjaci za ferorezo-
nanciju itd.).
T reća sekcija, R A D E (Research and Developm ent) p ro ­
v o d i bazična istraživanja na području usavršavanja k o ­
m unikacijske tehnike. U tom e se ide v rlo duboko, u
zonu u k ojoj praktična istraživanja graniče s fundam en­
talnim , i istražuju se, na prim jer, tako fundam entalne
pojave kao što je interakcija elektrom agn etskih zrače­
nja i m aterije. K rajn ji je cilj zapravo dvojak — povećanje
osjetljivosti prijem n ih uređaja i postrojenja, i povećanje
sigurnosti postupaka i tehnika transmisije. N ek i odaši­
ljači N S A em itiraju na krajnjem rubu zon e radio-frek-
vencija elek trom agn etsk og spektra. Prislušne stanice
(k o je interceptiraju tuđe p oru k e) iziskuju dva tipa u re­
đaja: tzv. pan oram ske p rijem n ik e (u p rvom redu ante­
ne) koji obuhvaćaju čitav spektar radio-frekvencija i
neprestano ga pretražuju, i takve p rijem n ik e kojim a se
postiže fantastično p recizn o »nan išan jen o« hvatanje sa­
svim o d ređ en e frekven cije, a zatim se, zahvaljujući p o ­
m oćn im uređajim a, neprestano prate sitni pom aci fre k ­
ven cije u h vaćen og signala, pa se on ne m ože izgubiti.
K onstruiraju se sve savršenije antene i antenski »k o m ­
p lek si«, k oji om ogu ću ju da se postiže m aksim alno d o ­
bar prijem i najslabašnijih signala. N ep rek id n o se radi i
na usavršavanju p rim jen e lasera odn osn o laserskih
sn opova kao prenosnika signala.
O bavljaju se i m n oga druga tem eljna istraživanja koja
su na sam oj »š p ic i« teh n ičk og progresa. Jedno je široko
i važno p od ru čje istraživanja fizika kretanja impulsa
k roz elek tron sk e strujne krugove. N a tom poslu radi i
n ek olik o ekipa m atem atičara (osim , naravno, fizičara i
pripadnika tehničkih disciplina). Istraživači N S A k o ri­
ste se u praksi teoretskim dostignućim a jed n e n ove na­
učne discipline, takozvane teo rije inform acija, da bi, uz­
m im o, saznali kako će »n agu rati« m aksim alnu količinu
in form a cija u m in im aln o širok pojas frekven cija (»k a ­
n a l«) — ili da bi u tvrd ili postotak neizbježnih grešaka,
pronašli najprikladnije obrasce prepoznavanja, i tako

419
dalje. Fizičari se služe teorijom kvanta, fen om en im a
kao što su su pervodljivost i m agnetska rezonanca, n o­
vim spoznajam a o elektrom agn etskim svojstvim a kru­
tih tvari, stečenim znanjim a o io n o sferi i njenom d je lo ­
vanju na radio-valove. Jezik se »s e c ira « fonetički, fone-
m ički, gram atički, logički, historijski, statistički i k o m ­
parativno. Z an im ljivo je da N SA za svoje praktične p o ­
trebe čak štam pa interne rječn ike i gram atike m anje
poznatih jezika. T a k o su, na prim jer, šezdesetih godina
štam pani vijetnam sko-engleski rječnik (na 457 strani­
ca), rum unjsko-engleski rječnik, gram atika bugarskog
jezik a . . . i tako dalje.

N ajm anja od triju op erativn ih grana N S A jest COM-

SEC (Office o f C om m unication Security — U red za sigur­
nost kom unikacija). N jegova je zadaća zaštita sigurnosti
(tajnosti) am eričk ih državnih kom unikacija. Zato upra­
v o C O M SE C propisuje (ako ih sam izm isli) ili od ob rava
(ako ih izm isli netko dru gi) sistem e kom uniciranja svih
institucija državn e vlasti i način n jih ove prim jene. K a d
je potrebno, on nabavlja korisn icim a tehničku op rem u
za to ili s privatnim firm am a sklapa u g o vo re o njezinoj
p roizvod n ji i isporuci. C O M SE C se zalaže za načelo
k rip tosigu m osti države i nadzire n jegovu prim jenu.
Sav k riptografski m aterijal i oprem u, b ilo za vojne
b ilo za civiln e svrhe i upotrebu, p ro izvo d i ili N S A sama
ili se oni p ro izv o d e pod njezinim n ep osred n im nadzo­
rom . M eđ u tim treba napom enu ti da se ro d o v i oružja
doduše služe u svom in tern om p rom etu o p re m o m koju
nabavlja NSA, ali upotrebljavaju klju čeve k oje p ro izv o ­
de sam e njih ove kriptografske službe. N aprotiv, u k o ­
m uniciranju m eđu ro d o vim a oružja (ek stern o) p rim je­
njuju se isklju čivo ključevi koje daje NSA.
C O M SE C (u suradnji sa STE D -om ) izm išlja n ove sis­
tem e šifriranja i konstruira n ove krip tografsk e uređaje
koji su p rila gođ en i tim n ovim sistem im a. N a to m poslu
C O M S E C surađuje prisno s korisnicim a, na p rim jer sa
State D epartm entom ; želi se postići da n ovi sistem i i
uređaji budu što b o lje p rila gođ en i n jih ovim sp ecifič­
nim potrebam a, načinu rada, teh n ičkim m ogu ćn ostim a
— a da ipak ostanu n eprobojn i. V e ć sm o napom en u li da
N SA p ro vjera va n eprobojn ost n ovih sistem a kriptoana-
litičk im testovim a. A li ona testira i u ređaje koji p ro izv o ­
d e te sistem e, da bi se ispitala njihova m ehanička ot-

420
 p o m o s t i pouzdanost. T ak o se, na prim jer, pom oću p o ­
sebnih aparatura ispituje otporn ost tih uređaja na m e ­
haničke vibracije, »trešn ju «; dru gim aparaturam a ispi­
tuje se n jihova otp orn ost na djelovan je m orske pjene, i
tako dalje.
Jedan od zadataka stručnjaka COMSEC-a, zanim ljivih
s laičk og stanovišta, jest testiranje i ocjenjivanje stotina
ideja o stvaranju »ap solu tn o n ep rob ojn ih « šifarskih sis­
tema, koje se neprestano slijevaju u NSA, a šalju ih na­
d obu dn i am ateri kriptolozi. Svakog dana d ođ e najm a­
nje jedan takav p rijedlog, nekih dana i po nekoliko.
M n o ge p rijed lo ge šalju fakultetski obrazovan i pojedin ci
(u postotku najviše liječn ici i pravnici), ali je jed n om ta­
kav p rijed lo g poslao neki robijaš, posred stvom d irek to ­
ra kaznionice. Uz m n oge od tih p rijed loga p riložen je
o gled n i krip togram — s izazovom d ek rip terim a N SA da
ga riješe. (D ek rip terim a nije teško zam isliti naivnog
pronalazača »a p solu tn o n ep ro b o jn e« šifre kako s đ a v o l­
skim sm iješkom na licu stavlja svoj n ep rob ojn i k rip tog­
ram u pism o i misli: »N e ć e te ga riješiti d o sudnjega
d an a!«)
Pronalazači n ovih kriptosistem a m ogli bi se grubo
p o d ijeliti na d vije kategorije. Pripadnike p rve k ategori­
je m o žem o zam isliti kao lju de koji su upravo p ročitali
poznatu n ovelu E. A. Poea »Zlatni skarabej« (u njoj
glavni junak tvrd i da ljudski m ozak vjerojatn o ne bi
m o ga o izm isliti takvu zagonetku koju nijedan drugi
ljudski m ozak ne bi znao riješiti) i koji zatim, u pola
sata, sastave »n e p ro b o ja n « sistem šifriranja i tako p ok a­
žu da se P oe ipak prevario. U drugoj su kategoriji na­
dobu dn i pronalazači koji izm isle neku šifru tako je d n o ­
stavnu da šifriranje m ože ob aviti 12-godišnji dječak — i
zatim je p on u d e na prodaju državi za patriotski nisku
cijenu od 100.000 dolara, što je, naravno, prava bagatela
u u sporedbi s vrijedn ošću podataka koje štiti.
Jasno je da sam o neznatan postotak tih sam ozvanih
pronalazača n ovih kriptosistem a im a b ilo kakvu realnu
p red od žb u o opsegu suvrem enih kom unikacija, o uvje­
tim a u kojim a se ob avlja šifriranje, o d om etim a suvre­
m en e kriptoanalize; on i isto tako ne znaju da apsolutno
n ep rob ojn a šifra zapravo p ostoji već od avn o — u obliku
b ilježn ice za jedn okratn u upotrebu. G o to v o svi sistem i
koji se tako nude tem elje se na u p otreb i o lo v k e i papi­
ra; to su sistem i k oji su za današnje p rilik e i p o jm o ve

421
potpuno beskorisni i neupotrebljivi. Danas se čak i čovjek
koji je dobar m ehaničar ne m ože ni u snu nadati uspjehu.
Jedan H agelin danas sigurno ne bi m ogao uspjeti.
Pa ipak, stručnjaci COM SEC-a o zb iljn o razm otre i is­
pitaju svaki p rijed log. M ožda tako postupaju zb o g toga
što nisu za b ora vili da su g o to v o sve tem eljn e kripto-
grafske sistem e koji su danas u u potrebi (rotor, Jeffer-
son ov cilin d ar za šifriranje, vrpcu s jed n o k ra tn o m u p ot­
rebom , H a g e lin o v m ehanizam ) stvorili ljudi koji nisu
b ili p rofesio n a ln i kriptolozi. U vijek p ostoji teoretska
m ogu ćnost da idu će pism o dolazi o d n ekoga n o vo g He-
berna — da se u njem u iznosi neki n ov vrijedan ili ba­
rem u p o treb ljiv koncept. Osim toga, stručnjake n ap ro­
sto zabavlja rješavanje takvih ogled n ih k rip togram a -
p rem d a ih rje šavaju brže n ego b ilo što sa čim se susre­
ću u praksi.
M o g lo bi se reći da u stan ovitom smislu agencija za­
p ravo zlo ra b i te pronalazače i to n ekorektno. Naim e,
njih ove id eje jed n ostavn o nestaju u crn om ždrijelu
agencije. Čak a k o se d o g o d i da se am erička kriptografi-
ja posluži n ek om od tih ideja, njezini tvo rci to nikad ne
saznaju — p o tre b e konspiracije nalažu da im se to ne
kaže, da se o tom e u op će ne obavijeste. To, naravno,
znači da on i ni u k om slučaju ne m ogu d ob iti ni n ovča­
nu nagradu za o n o što su dali agenciji i što je on a uzela.
V r lo je vjero ja tn o da strah od toga destim u lira o zb iljn i­
je k rip tologe, pa zato ne šalju agenciji poten cijaln o v ri­
jed n e ideje.
C O M S E C p ro izv o d i svu silu svakojakih kriptosiste-
ma. S igu rn o je da kopnena vojska im a i specifičn e p o ­
treb e i zah tjeve ne sam o u u sporedbi s dru gim ro d o v i­
ma oružja n eg o i interno, unutar vlastite organizacije;
razlikuju se k rip tografsk i sistem i p otreb n i kom andam a
u p rvoj b o rb e n o j liniji, na fronti, od on ih za srednje ko­
m ande, a ti se razlikuju od sistem a p otreb n ih najvišim
kom andam a. Sistem i kojim a se služi, interno, ratna
m orn arica m o žd a se ne razlikuju toliko, ali treba napo­
m enuti da m o rn a rica danas im a v e o m a n ep rob ojn e sis-^
tem e (u p o tre b a šifarske v rp c e ) čak u m anje važnim ko­
m unikacijam a, d o k se za svaku važniju poruku koristi
ro to rsk im aparaturam a. R atno zrak op lovstvo vjerojat­
no im a m a le k o d o v e za svoje zračno kom u n iciran je i
m n oštvo sistem a za kom u n iciran je na tlu, uključujući
vezu s rak etn o-la n sim im bazama.

422
 Jesu li a m eričk i kriptosistem i sigurni? T o se pitanje
neprestano postavlja, a o d g o v o r na nj nije nikada kona­
čan ni vječan, pa različite kriptografske i krip tološk e
ustanove n eprestan o i intenzivno tragaju za uvijek no­
vim od govorim a na to pitanje. M atem atičari COMSEC-a
testiraju teoretsk e gran ice n eprobojn osti kriptosistem a.
M o že se na p rim jer m atem atički, uz p o m o ć k om pju to­
ra, izračunati m aksim alni broj poruka (to lik o i tolik o
gru pa) koje se smiju poslati bez zam jene prim arnih
ključeva (k od ro to ra to znači bez m ijenjanja rasporeda
elek tričn ih vod ova), a da nem a opasnosti od preklapa­
nja izazvanih sekundarnim klju čevim a — što otvara put
dekriptaži. N a tem elju rezultata tih istraživanja daju se
korisn icim a o d re đ e n e instrukcije, koje im aju snagu
propisa. P ojed in e ustanove testiraju praktičnu sigur­
nost svojih sistem a — i to ili m o n itoriran jem (hvataju se
vlastite p oru k e da bi se v id je lo drži li se osob lje propisa
o k on spiraciji) ili k riptoan alizom (specijalne ekipe raz­
bijaju k o d o v e vlastite ustanove). Potkraj šezdesetih g o ­
dina State D epartm ent je im ao pet-šest vlastitih dekrip-
tera. Ponekad se testiranje prepušta nekim specijalnim
ustanovam a, na p rim je r Institutu za analizu narodne
ob ran e (Institute fo r Defense Analysis). U jed n o m tak­
v o m projektu krip toan alitičari IDA-e d o b ili su ogled n i
krip togram o d 1,000.000 slova šifriran jed n im od v r­
hunskih kriptosistem a kopn en e vojske. Prem da su na
nj u trošili (pom ažu ći se k om p ju torim a) radno vrijem e
koje o d go va ra o n o m e što bi ga u trošio pojedin ac ako bi
neprestano ra d io 6 godin a (tzv. 6 radnih godina), napo­
sljetku su kapitulirali. Ta ep izod a (a treba napom enuti
da je riječ o g o le m o j k oličin i građe: 1 m ilijun slova) p o ­
kazuje da je taj sistem b io doista silno neprobojan, a
im p licitn o nam daje na znanje da su tako n ep rob ojn i i
ostali a m eričk i kriptosistem i.

U današnje d o b a mlažnjaka, kom u niciranje glasom,

zb o g niza p redn osti k oje posjeduje (brzine, osobnosti,
m ogu ćn osti da se u isti mah kom u n icira dvosm jerno),
igra bitn o važnu ulogu. Tajnost radio-telefonskih razgo­
vo ra čuvaju in vertori. Z b o g toga se C O M SE C bavi i ši-
fro fo n ijo m , ali se tim p oslom u istraživačkom smislu
b ave i neki privatni koncerni, u p rv o m redu B ell Tele-
ph on e Laboratories.

423
 Današnji su in vertori n eu sp ored ivo savršeniji od
on ih koji su se u potrebljavali u dru gom svjetskom ratu.
S p o m en im o od m ah d a je to m ogu će i zato što se današ­
nja telefonija, bez ob zira na invertiranje, ion ak o služi u
transm itiranju n ekom vrstom koda, takozvanim siste­
m o m »im pu lsn e k od n e m od u la cije« (pulse cođe m odu-
lation — PC M ). Taj sistem pretvara ljudski glas u sekven-
cije im pulsa i neim pulsa, otp rilik e na sistem u telep rin ­
tera. B ro j im pulsa-neim pulsa u sekundi ovisi o frek ven ­
ciji zvuka (glasa). Taj digitalni sistem (im puls-neim puls)
om ogu ću je istod ob n o ubacivanje m n o go go vo rn ih sig­
nala u isti kanal; kroz isti kabel ili istim radio-telefon-
skim kanalom v o d e se istod ob n o na tisuće različitih
ra zgo vo ra — što dakako silno p ovećava radni kapacitet
m reže. Z apravo PC M sam po sebi pruža stanovitu zašti­
tu tajnosti, je r je potreb n a posebna o p rem a da b i se sig­
nali rek o n vertira li u ljudski govor. N jeg o va je glavna
k riptografska prednost, naravno, u tom e da se signali
m ogu izvan redn o lako, jed n ostavn o (i n ep ro b o jn o ) šif­
rirati (zap ravo p rešifrirati). In v e rto r na p rim je r m ože
šifrirati sekven cije im pulsa i neim pulsa p o sistem u slič­
n om V e m a m o v u telep rin tersk om sistemu šifriranja.
M iliju n i ključnih im pulsa (što služe za takvo prešifrira-
nje) m ogu se registrirati kao nam agnetizirane točk e na
m etaliziran oj vrpci, kao tam ne i svijetle točk e na filmu,
kao p erfo ra cije u p erfo rira n im karticam a — a m ože ih
ad h o c stvarati kom pjutor. (S 1,000.000 im pulsa m ože se
p ren ijeti d vije i pol m inute razgovora, sistem om PCM,
uz 8000 im pulsa u sekundi.) Sinhronizacija (b ez koje
n em a razgovjetn osti) težak je p roblem , ali se uspješno
rješava. T i su sistem i izvan redn o sigurni. Tu se ne p o ­
javlju je p ro b lem o kojem sm o g o v o rili opisujući prve
in vertore, to jest p ro b lem otp orn osti ljudskoga glasa
p rem a izobličavanju —je r je b roj signala fantastično v e ­
lik.
R azu m ije se da su takvi uređaji b a joslovn o skupi.
Jedna je d in a k om p letn a in vertorska garnitura n ove g e ­
n eracije stajala je, p rije 10 godina, 100.000 dolara. A m e ­
ričk i State D epartm ent n abavio je sedam takvih-garnitu­
ra sam o za centralu u W ashingtonu; k om p letan uređaj
nije ve ć i o d u red sk og orm arića za kartoteku sa četiri la­
dice. O ko sredin e šezdesetih godin a takvi su uređaji in­
stalirani u am basadam a u Parizu, Zenevi, Londonu,
Bonnu, B erlinu, R im u i u a m eričk o m stalnom p red ­

424
 stavništvu u OUN, ali danas sigurno postoje u svim io le
važnijim am eričk im am basadam a. Takav invertorski
uređaj (K Y —9) instaliran je i u am eričk im specijalnim
a vion im a iz kojih bi se kom an d iralo snagama odm azde
ako bi zra k op lovn i p od zem n i štabovi bili uništeni kak­
vim nu klearnim napadom .
R a d o vi na usavršavanju in vertora idu paralelno s ra­
d o vim a na sažimanju govora, s radovim a na sužavanju
pojasa frek ven cija na k ojim a se em itiraju radio-telefon-
ski ra zgo vo ri i tako dalje. Tu se doduše u p rvom redu
id e za tim da se »u gu ra « što više transm isijskih kanala
u danas silno prenatrpani elektrom agn etski spektar, ali
je jedan o d krajnjih rezultata i jačanje sigurnosti —je r su
za p rijem takvih signala p otreb n i specijalni uređaji. Je­
dan sistem k opn en e vojsk e kom bin ira štednju sa sigur­
nošću: istim kanalom šalje teleprin terske signale na nis­
koj frekven ciji, a zvuk (g o v o r ) na visokoj frek ven ciji — i
to u isto vrijem e. A k o bi se to pokušalo uhvatiti kakvim
o b ičn im p rijem n im uređajem , d o b io bi se zvuk sličan
o n o m e pri pilenju pom iješan s nekakvim nerazgovjet-
nim roktanjem . D ezin vertorska aparatura u pravom
sm islu riječi »o d u zim a « signale teleprin tera i ostavlja
čist i razgovjetan govor. A li to baš nije osob ito siguran
sistem; svo jed o b n o ga je razb io neki radio-am ater.
Danas se in verto ri ugrađuju u ten k ove i u walkie-tal-
kieje. T o je m ogu će zahvaljujući njihovoj tranzistorizaci-
ji, u p otreb i štam panih kru gova i drugih oblika m inija­
turi zacije.

Jedan od glavnih klijenata N S A je State Department.

C O M S E C nadgleda n jegovu kriptografiju, nabavlja ili
o d o b ra v a njegovu k riptografsku oprem u, ali State D e­
partm ent to plaća iz vlastitog budžeta, sam obavlja de-
kriptaže, za k oje im a vlastito osoblje, sam sastavlja klju­
če v e i sam nadzire rad i fu nkcioniranje svoje kripto-
grafske službe.
R azvoj k rip togra fije u d ru gom svjetskom ratu, p o g o ­
to v o njezin o m ehaniziranje, d o n io je m n oge koristi Sta­
te Departmentu. A m e rič k e oružane snage p o k lo n ile su
m u p oslije rata višk ove svojih šifarskih aparatura i
op rem e, ali da nije b ilo toga, State D epartm ent bi sve to
m o ra o na drugi način p rib aviti —zb og silnog povećan ja
vlastite aktivnosti u p oslijeratn om svijetu. Šifarski stro­
je v i m o g li su obavljati n eu sp ored ivo veći p ro m et radio-

425
-poruka nego ljudi koji su baratali kodn im knjigama: ši-
frant sa šifarskim strojem 10 d o 15 puta je produktivniji
od svog kolege koji se služi k od n om knjigom . N eke su
kodne knjige ipak ostale u u potrebi, p o g o to v o na zaba-
čen ijim punktovim a i u m anjim d iplom atskim predstav­
ništvim a - d ijelom i zb og štednje i kratkoće poruka.
K o lič in a poruka rasla je m eteorski. G od in e 1930.
ukupan broj riječi u svim porukam a State Departmenta
poslanim sam o putem telegrafa izn osio je 2,200.000. U
siječnju 1960. State Departm ent je takvu količinu p rim io
i poslao u sam o dva tjedna. U toku tog je d n o g mjeseca,
siječnja 1960, poslano je 4,943.000 riječi. U lipnju 1961.
njihov je broj porastao na 6,929.000 — povećan je od 1,8
puta u svega 18 mjeseci.
U to je vrijem e tehnička o p rem a State Departmenta
još bila relativn o slaba, a u am basadam a g o to v o starin­
ska; i onda se, u listopadu 1962, sručila na taj zastarjeli
sistem kubanska kriza. Jedva se s njom izišlo na kraj.
D ok su sovjetski b ro d o v i s raketam a p lo v ili prem a
Kubi, a svijet se nalazio na sam om rubu rata, p oru ke iz­
m eđu K en n ed yja i H ru ščova — koje su u takvoj situaciji
sm jele putovati najviše n ek o lik o m inuta (od trenutka
kad bi b ile predane na otp rem u d o trenutka kad bi b ile
uručene drugoj strani) — pu tovale su p o n ek olik o sati.
N ek e od najvažnijih sovjetskih poruka W ashington je
čuo na m oskovskom radiju n ek o lik o sati prije n ego što
su b ile dostavljene B ijelo j kući. Ta je kritična situacija
ja rk o obasjala zastarjelost kom u nikacijskog sistem a
Am erike.
U skoro poslije toga State Departm ent je p o č e o zam je­
njivati svoju zastarjelu kriptografsku op rem u — s punim
od ob ravan jem NSA. Tada su se p o čeli trošiti m ilijuni
dolara za nabavku novih, m od ern ih šifarskih aparatura
i invertora. Od K on gresa je zatražen dodatak budžetu
od 3,250.000 dolara za novu kom unikacijsku oprem u , a
naredne god in e zatraženo je 4,500.000 dolara, što je bila
g o to v o četvrtin a povećanja budžeta State Departmenta
od 24,700.000 dolara. M odern izacija krip tografsk e o p re ­
m e u glavn om je dovršena 1965. godine.

Još jedan rezultat »kubanske raketne k rize« na sekto­

ru kom unikacija b ilo je uspostavljanje ču ven e »vru će li­
n ije « izm eđu W ashingtona i M oskve. Sporazum om , koji

426
je potpisan u Zenevi 20. lipnja 1963, Sjedinjene Države
i SSSR ob vezali su se da će uspostaviti dvostruku ka­
belsku liniju na relaciji W a sh in gton -L on d on -K op en h a -
gen—S to c k h o lm -H e ls in k i-M o s k v a i dvostruku radio-te-
lefonsku liniju W ashington—Tan ger—M oskva, s tim da
prva im a služiti kao glavna, a druga kao rezervna.
A m eričk i brigadni gen efa l G eorge P. Sampson, glavni
tehnički stručnjak am eričke delegacije na tim p reg o vo ­
rima, piše u pismu autoru o v e knjige: »V e ć na sam om
početku p rego vo ra bilo je o čito da treba poduzeti neke
korake kako bi se osigurala tajnost kom uniciranja; ta­
k ođ er je b ilo o čito da za to potrebn a tehnika m ora biti
neka koja je općepozn ata u svijetu. T o je vrijed ilo i za
tehničko rješenje postupka čuvanja tajnosti.« Složili su
se da se to riješi sistem om vrp ce za jednokratnu u po­
trebu, i to je ušlo u konačni tekst sporazuma:
Utanačeno je da će SSSR slati Sjedinjenim Dr­
žavam a (pu tem sovjetske am basade u W ashingto-
nu) vrp ce za dezin vertiran je o n o g što se bude in­
vertira lo u M oskvi, a Sjedinjene D ržave slat će u
M oskvu, putem am eričke ambasade, vrp ce za d e­
zin vertiran je on oga što bude em itiran o iz Wa-
shingtona.
Na a m eričk om term inalu klju čeve za šifriranje-deši-
friranje teleprinterskih signala snim a na vrpci uređaj
E T C R R M II — što je kratica za E lektronski regenerativ-
ni ponavljač za teleprintere, m o d el II. T o je jedn a od
m n ogih aparatura vrp ce za jedn okratn u upotrebu (u
prodaji stoji ok o 1000 d olara) što ih p ro izvo d i firm a
Standard Telefon og Kabelfabrik u Oslu, koja je zapravo
filijala am eričk e m ultinacionalne kom pan ije Internatio­
nal Telephone & Telegraph C orporation (IT T ), a ova je in­
stalirala am erički term inal u Pentagonu. Glavnu o p re ­
mu čine četiri teleprin tera (dva s ruskim alfabetom ,
dva s en glesk im ) i četiri uređaja E T C R R M II. M osk ov­
ski se term in al nalazi u K rem lju , u neposredn oj blizini
ureda sovjetskog prem ijera.
»V ru ća lin ija« puštena je u p ogon 30. k olovoza 1963, i
osob lje je poslužuje na oba term inala 24 sata dnevno.

V r lo je vjerojatn o da upravo C O M SE C kriptografski

štiti čovjek a koji je u isti mah šef diplom atske i vojne

427
grane am eričk e vanjske politike. Taj je čovjek, naravno,
predsjednik Sjedinjenih Država. N je g o v e su o d g o v o r­
nosti tako golem e, upravo stravično golem e, da poru ke
koje on šalje i prim a m oraju biti ob avijen e plaštem naj­
dublje i n a jn ep rozim ije tajnosti. Ali, u današnjem svije­
tu m ogu krize izbiti tako iznenada i onda se razvijati
tako brzo da kom unikacije m oraju a m eričk o g predsjed­
nika pratiti na svakom koraku, bez ob zira na to gdje se
on nalazio, čak na n jegovim najdaljim putovanjim a.
Taj zadatak obavlja A gencija za kom u n ikacije B ijele
kuće (W hite House C om m unications Agency), koja p o ­
tpada p od naležnost A gen cije za kom u n ikacije [M in is­
tarstva] narodne obrane (Defense C om m unications
Agency). N jezin i funkcionari, koji su svi kom unikacijski
stručnjaci, idu na svim putovanjim a ispred predsjedn i­
ka i instaliraju kom unikacijsku op rem u na svakom
punktu gdje se on zaustavi, ali se za njega brinu i d ok je
na putu. Predsjednički avion, A ir Force One, im a inver-
tore i šifarski stroj koji je, sa zatvoren im pok lop cem ,
nalik na kakav električn i pisaći stroj. Predsjedn ički au­
tom obil, posebn o građena o k lop ljen a lim uzina ford lin-
co ln continental (stajala je p ol m ilijuna dolara), im a ra-
d io-telefon s in vertorom . P rilik om svečanih d oček a u
am eričk im i stranim gradovim a, n ek olik o m jesta iza
p red sjed n ik ova au tom obila u k o lo n i v o zi »k om u n ik a­
cijski a u to m o b il« B ijele kuće, sličan kom biju. K a d je
K e n n e d y b io u Irskoj 1963. godine, n ek om funkcionaru
State Departm enta u n jegovoj pratnji te lefo n ira o je k o le ­
ga iz W ashingtona dok je k olon a p rolazila ulicam a Dub-
lina. R azu m ije se da predsjednik im a in v e rto r i u O val­
noj sobi (svojoj radnoj sobi u B ije lo j kući). P otrebu za
takvim u ređajem izrazio je na p riličn o dram atičan na­
čin zapadnonjem ački kancelar K on ra d A den au er kad
se 1962. potu žio u Parlam entu da n etko prisluškuje nje­
g o v e telefon sk e razgovore.
S vak og a m eričk o g predsjednika prati kao sjena, da­
nju i noću, o fic ir kojem u je jed in a dužnost da nepresta­
no nosi, ne odvajajući se od nje ni na trenutak, malu
tanku crnu kutiju u k ojoj su pohranjeni sigurno najvaž­
niji k o d o v i u Sjedinjenim Državam a, a m ožda i u svije­
tu. N a toj se dužnosti smjenjuje, 24 sata dnevno, 365
dana u godini, ekipa od pet specijalno izabranih oficira.
D ok predsjedn ik spava, po jedan od njih dežura budan

428
u predsoblju n jegove spavaće sobe; kad predsjednik pu­
tuje, oni ga prate, ali ne u u niform i nego u civiln om
odijelu.
U kutiji se nalaze k o d o vi koji bi, ako bi d ošlo d o rata,
bili u potrijeb ljen i za em itiran je zapovijedi predsjednika
(kao vrh o vn o g kom andanta oružanih snaga) da se lan­
siraju atom ski interkontinentalni projektili. Zapravo su
ti k o d o vi u p rvo m redu autentikatori; oni garantiraju
(služeći kao neka vrsta lozin k e) da je zapovijed o lansi­
ranju projek tila autentična u smislu da dolazi osobn o
od predsjednika. O ficiri koji nose crnu kutiju postali su
tako nerazdvojan sastavni d io p redsjedn ičkog am ­
bijenta, da je — kad jedan od njih nije letio u predsjed­
ničkom avionu u pratnji predsjednika Johnsona na
putu u D etroit 7. rujna 1964 —to bila vijest koju su obja­
v ile sve am eričk e novine.
K o d o v i u crnoj kutiji sastavni su dio složene i d o b ro
sm išljene p roced u re koja im a dvostruku svrhu: jam či
da će se zap ovijedi za ispaljivanje atom skih p rojektila u
k ritičn om m om en tu »p r o b iti« do odredišta, i jam či da
nikakva lažna poru ka ne bi m ogla izazvati treći svjetski
rat. R ob ert S. M cN am ara, koji je n ek olik o godin a b io
m inistar obrane, najprije u K en n ed yjevo j a zatim u
Johnsonovoj adm inistraciji, rekao je u je d n o m predava­
nju: »K a o m inistar obran e sm atram svojom najsvetijom
dužnošću brigu da predsjednik im a potpunu i apsolut­
nu kon trolu nad u p otreb om atom skih oružja. Siguran
sam da su na to tako gled ali svi predsjednici i svi m i­
nistri ob ran e SAD o d početka atom ske ere.«
Da bi se barem jedan, m akar sam o jedem, »p rim je ­
rak« zap ovijed i za lansiranje projektila p ro b io d o o d re ­
dišta unatoč vatri, razaranju, radioaktivnosti i g o to v o
totaln om uništenju, što bi sve proizišlo iz iznenadnog
atom skog napada — am eričk o ratno zrak op lovstvo (u
n jegovoj su nadležnosti raketni p ro jek tili) p ro v e lo je
disperziju svojih kom unikacijskih i kom andnih centara,
u tvrd ilo neke zakopavši ih d u b ok o p o d zemlju, učinilo
dru ge m o b iln im (pa su sm ješteni u a vion im a koji su
neprestano u zraku), m u ltip liciralo m eto d e transm isije
poru ka (kabelski telefon, radio-telefon, teleprinteri,
m ožd a čak em itiran je radio-signala kroz Zem ljinu unu­
trašnjost od n osn o k ro z sloj stijena što tvo ri njezinu
koru); osim toga svaki o b lik transm itiranja poru ka im a
n ek olik o alternativnih ruta.

429
 Osim toga, n ek olik o »s lo je v a « k o d o v a osigurava da
prođu i budu prihvaćene sam o doista autentične zap o­
vijedi. N e sm ije se prihvatiti nikakva za p ovijed prije
n ego što onaj kojem u je nam ijenjena p rovjeri, razm je­
nom k o d o va što služe kao autentikatori (lozin ke), da
ona doista dolazi iz pravog, n adležn og izvora. O bje stra­
ne m ogu zatražiti su perprovjeru — o p et p om oću speci­
jalnih tajnih kodova. Predsjednik je zapravo sam o prva
karika u lancu poruka; autentičnost n jegove zap ovijed i
potvrđuju k o d o vi u crnoj kutiji. (O n i su za svaki tip za­
p ovijed i drukčiji.) T i su k o d o vi svakako najstrože čuva­
na tajna, ali se tu ne ide za oču van jem tajnosti sadržaja
o n e glavne poruke, je r se on zna: Isp alite rakete! Taj­
nost je tu zato da bi se m ogla sasvim sigurno p otvrd iti
autentičnost poruke.
N a d ru gom kraju, du boko u silosim a u k ojim a se na­
lazi instalacija za ispaljivanje raketa, d vo jica oficira, koji
bi u slučaju p o treb e aktivirali taj uređaj, nose svaki po
jednu karticu veličin e 7,5 cm x 12,5 cm, koja im n ep re­
stano visi o k o vrata na lancu i koju ne smiju skinuti
dok su u službi. K artica je u p ro zirn o m plastičnom
om otu , u ok viren om m etalom , ali se njezin tekst ne
m ože vidjeti. T o je zapravo tablica za dešifriranje. P oru ­
ka da se lansira raketni p ro jek til (u svakom je silosu po
jed a n ) došla bi putem »c rv e n o g te le fo n a « u centru, koji
je spojen sa silosim a pom oću n ek o lik o »kan ala«. T e le ­
fon u silosu p o č e o bi zvoniti, a kad b i jed an o d on e d v o ­
jic e o ficira digao slušalicu i o d g o v o r io da je spreman,
iz telefon a bi se začulo kako telefon ist centra izgovara
slova »sriču ći« ih riječim a k oje su tako razgovjetn e da
ne m ože biti zabune: T A N G O M IK E P A P A Y A N K E E
R O M E O (T M P Y R ) . . . Poslije svake takve grupe od pet
slova telefon ist bi dvaput iz g o v o rio riječi »B R E A K «
(p rek id ) da tako označi kraj grupe. O b ojica o fic ira u si­
losu ispisali bi poruku, slovo p o slovo, zatim bi skinuli
s vrata on e p lo čice s tab licom za dešifriranje, svaki p o ­
sebno d ešifrirali poruku, u sp ored ili dešifrate — i tek
tada za p očeli odbrojavanje.
Posebn i supertajni k o d o vi u potrebljavaju se za izda­
vanje zap ovijed i GO! (Id i!) posadam a b o m b a rd era Stra­
tegijskog ratnog zrakoplovstva (Strategic A ir Com m and)
koji nose atom ske bom be. T i su k o d o v i zapravo sastav­
ni d io sigurnosnog sistema. E vo kako izgleda taj sistem.
A k o bi d o šlo d o uzbune, m lazni b o m b a rd e ri strategij­

430
skog zrak op lovstva (o d kojih je v rlo velik broj nepres­
tano u zraku) odm ah bi p oletjeli prem a unaprijed o d re ­
đen im ciljevim a naznačenim u zapečaćenoj zapovijedi
koju nosi svaki avion. Ali, oni ne smiju p reletjeti stano­
vitu liniju ili točku (to je tzv. točka sigurnosti) ako prije
dolaska d o nje ne p rim e konačnu potvrdu zapovijedi za
napad. K o d za tu posljednju instrukciju drži se u spe­
cijalnoj »c rv e n o j kutiji« (zapravo kutiji drap b oje s cr­
ven im p o k lo p c e m ) koja, zatvorena pečatim a, stoji pri­
čvršćena na zidu kom andne prostorije p od zem n og šta­
ba Strategic A ir Com m and u Omahi, a iste takve kutije
nalaze se i u »le te ć im « kom andam a u avionim a. K o d o v i
se zam jenjuju u nepraviln im vrem en sk im razmacima.
E vo kakva bi bila p roced u ra u slučaju da doista izbije
rat. O fic ir u centru, tzv. kon trolor, o tv o rio bi »crvenu
kutiju«, skinuvši s nje pečate, izvadio bi iz nje k od ove
koji se nalaze zapečaćeni u p osebn im om otn icam a »o d
m aterijala što ne propušta rendgenske zrake«. T o su za­
p ra vo već prije p rip rem ljen e kod iran e poruke, a m eđu
njim a je i kratka kodirana poru k a k ojom se potvrđuje
za p ovijed o napadu. Ta bi se poruka poslala avionim a,
s tim da bi se p rije nje poslale o d ređ en e p oru ke kao
njezini autentikatori. U avionu bi čak tri člana posade
p rim ila tu poruku, s tim da bi svaki m ogao dekriptirati
jed a n njezin dio. »O n i imaju kom ad e pite, a m i im am o
cijelu pitu — i d ok im ne pošaljem o cijelu pitu, njihove
p oru k e ne znače ništa«, rek ao je jedan oficir. (T reb a na­
pom en u ti da je u avionu varijanta »c rv e n e ku tije« s k o ­
d ovim a.) U spoređivan jem d ijelo va svojih poru ka ona
trojica član ova posade d o b ila bi cjelinu — koja bi zna­
čila GO! (Idi!). T ek bi tada sm jeli prijeći onu liniju, a p o :
slije toga više ih ništa ne bi m o g lo zaustaviti. Predsjed­
nik Johnson je d n o m je rekao da je to d io totalne kon­
tro le koju je država nam etnula da bi spriječila slučajno
izbijanje rata. U to m sistem u C O M SE C igra životn o važ­
nu ulogu.
N eu sp o red ivo najveća op erativn a grana N S A jest
U red za p roizvod n ju (Office o f Prod uction, ili PR O D ); u
njem u radi nešto više od p o lo v ic e osoblja centrale N SA
u W ashingtonu. PR O D p rod u cira »kom u nikacijska ob a­
vješten ja«. Taj term in m ora se uzeti u najširem smislu
riječi. P R O D se, naravno, bavi kriptoanalizom , analizom
p ro m e ta i an alizom poru ka em itiran ih en clair, ali se
n jegova djelatnost ne ograniču je na hvatanje on oga što

431
 »č o v je k g o v o ri čovjek u «; in terceptira se i sve što »s tro ­
je v i g o v o re strojevim a«. T o znači da se hvataju radarski
im pulsi, zatim poru ke sistem a za teled irigiran je raket­
nih projektila, telem etrijski signali um jetnih satelita, in-
terceptiraju se i tzv. IF F signali (zapravo p ozivn i znako­
vi za iden tificiran je »prijatelj ili n ep rija telj«). N ajveći
d io posla obavlja se prisluškivanjem , je r se prisluškuju
kom unikacijski uređaji, o b ičn o radio-uređaji adaptirani
za ovu ili onu svrhu, a iz njihova se rada i lociranja
m ože v rlo m n o go saznati. N SA je stupila na to podru čje
elek tron ik e pedesetih godina. N jezin i su in tercep tori
p o čeli m on itorirati sovjetske raketne p rojek tile 1958,
godin u dana poslije lansiranja Sputnika /. Za to je bila
m n o go zaslužna inicijativa PR O D -ova stručnjaka Josep-
ha P. Burkea, bivšeg analitičara radio-prom eta.
S e f PROD-a m ora uvijek biti aktivni oficir. N ek o v ri­
je m e na položaju njegova zam jenika b io je Abraham
Sinkov, jedan od p rve trojice F ried m an ovih dekriptera.
PR O D se godin am a d ijelio na osarri sekcija. Č etiri od
tih osam sekcija b avile su se k rip toan alizom i analizom
radio-prom eta. Sekcija A D V A (kratica od advanced — vi­
soko razvijen ) nastojala je razbijati sovjetske kriptosis-
tem e viso k o g ranga i sovjetske d ip lom atsk e kodove;
sekcija G E N S * (kratica od General S oviet — o p ći sovjet­
ski) bavila se sovjetskim vojn im k o d o v im a i šifram a
srednjeg ranga; sekcija A C O M (kratica od Asian Com-
m unist Countries —azijske kom u nističke zem lje) dekrip-
tirala je šifre i k o d o v e azijskih kom u nističkih zemalja;
sekcija A L L O (kratica od ali others — svi dru gi) dekrip-
tirala je k riptosistem e neutralnih zem alja, zem alja Var-
šavskog pakta i zem alja T rećega svijeta. Peta sekcija,
koja je radila p od nazivom M P R O (M achine Processing
— strojna obrada), pružala je k riptoan alitičarim a k o m ­
pjutorske usluge. Sekcija C O M M U N IC A T IO N S (šesta)
ru k o vo d ila je organizacijom i ra d om in terceptorske
službe. D vije daljnje sekcije (sedm a i osm a) ob avljale su
analizu in tercepata poruka em itiran ih en cla ir i prou ča­
vale sve elek tron sk e m aterijale.
Tu organizacijsku strukturu ra zotk rili su M artin i
M itch ell nakon bijega u Sovjetski Savez. PR O D je p osli­
je toga reorgan iziran u tri velik e sekcije. O ne su orga ­

* Njezin šef bio je neko vrijeme Francis A. Raven, koji je 1941. su­
djelovao u razbijanju japanske strojne šifre PURPLE. — Autor

432
 nizirane po geografsk om ključu, pa svaka analizira sve
tip ove kom unikacijskih intercepata na svom području,
od ljudskih poruka en cla ir do kodiranih m ehaničkih
»p o ru k a «.
Da bi se m ogla prikupljati sirovina za te sekcije, N SA
i am eričk e oružane snage razapele su gustu m režu pri-
slušnih stanica i prislušnih uređaja nad svijetom elek ­
tričnih kom unikacija. Potkraj šezdesetih godina A m eri­
kanci su im ali u svijetu više od 2000 intercepcijskih
»p o z ic ija « (»p o z ic ija « = jedan čovjek osluškuje jedn im
u ređajem ). One se nalaze uglavnom u am eričkim v o j­
nim bazama, ali su m n oge sm ještene u avion im a i na
b rod ovim a , pa su m obilne. Potkraj šezdesetih godina
više o d 8000 vojnika, m ornara i zrakoplovaca (p od kon­
tro lo m stručnjaka N S A ) otipkavali su na specijalnom
papiru tekstove poruka u M o rseo vim znakovim a, koje
su im se neprestano slijevale u slušalice. D rugo osoblje
(k o je nije uračunato u on ih osam tisuća) tehnički o d r­
žava op rem u za interceptiranje poruka i m agn etofon e
na kojim a se snimaju radio-telefonski invertirani razgo­
vori, a p osebn o osoblje šalje in tercepte u Fort M eade.
In tercep tira se 24 sata dnevno, 365 dana u godini, na
svim valn im dužinama; in terceptira se sve što se čuje,
iz svake zem lje b ez razlike.
A m e rič k o »elek tro n sk o izviđan je« obavlja se uglav­
n om pom oću specijalno op rem ljen ih aviona, koji ne­
prestano patroliraju uzduž golem ih granica kom unistič­
k og svijeta. U svojoj u trobi nose specijalnu elektronsku
oprem u , k ojom barataju specijalisti za elektroniku; p o­
m oću te o p re m e hvataju se i snimaju radarski signali
»d ru ge strane«, da bi se zatim analizirali. Dizajniranje
tih uređaja suočuje konstruktore s nekim izuzetno za­
n im ljivim problem im a. T i uređaji m oraju, na prim jer, u
svakom trenutku biti sposobni da uhvate sasvim n eoče­
kivane signale, koje em itira neka sasvim n ova sovjetska
radarska stanica; ti im signali ne smiju prom aknuti. U
isti mah m oraju se krajnje točn o m jeriti ritam pulsova
radara i n jegove frekvencije. Id ea ln o bi b ilo da ti ure­
đaji budu uvijek sprem ni p rim iti svaki neočekivani
n ovi signal i da se zato ne zadržavaju p redu go na ne­
k om već u hvaćenom signalu (a da ipak o njem u saznaju
sve što je važno). K a k o nijedan individualni uređaj ne
m ože ujedinjavati sve te funkcije, avion i za elektron sko
izviđanje m oraju nositi n ek o lik o različitih tipova ureda-

28 - S ilV a n li p r o t iv šp iju n a II I 433

ja za intercepciju. Treb a napom enu ti da nije d ovoljn o
uhvatiti signale, nego treba ujedno locira ti njihov izvor.
Sasvim je jasno da je n eu sp ored ivo vred n iji podatak
koji kaže d a je u zoni ok o M osk ve pušteno u p ogon šest
n ovih radarskih stanica n ego podatak iz kojega se sa­
znaje sam o da je šest n ovih radarskih stanica p ro ra d ilo
»n egd je u Sovjetskom Savezu«.
N e uhvate se baš svi signali. M o že se d o g o d iti da je
avion izvan njihova dom eta; m ože se d o go d iti da avion
nem a sasvim adekvatnu oprem u; m ože se d o go d iti i to
da S ovjeti naprosto ne stavljaju u p o go n neke radarske
stanice kako ne- bi odali n jih ovo postojanje, »d a ne ot­
kriju k arte«. Zato dvije supersile pribjegavaju kojekak­
vim sm icalicam a kako bi n am am ile protivn ik a da ipak
pusti u p ogon svoje »n ije m e « radare, i m ožda čak u po­
trijeb i specijalne radare najnovije konstrukcije. T i tri­
k o vi m ogu biti v rlo opasni. M o že se, na prim jer, d o g o ­
d iti da se pošalje eskadrila atom skih b om b ard era u fin-
girani »n a p a d « tako da lete prem a p rotivn ik ovu terito ­
riju. Lako je zam isliti kakva bi »elek tron sk a galam a«
nastala u eteru da kojim slučajem neka eskadrila sov­
jetskih b om b ard era leti s A rktika ravn o prem a terito ri­
ju SAD. Doduše, dvije se supersile ne upuštaju u tu sil­
no opasnu igru, ali zato prim jenjuju jed n u njezinu blažu
varijantu. A m eričk i š e sto ro m o to m i avion i R B —47 (taj se
tip nekada u potrebljavao kao avion za elektronska izvi­
đanja) letjeli su šezdesetih godin a tik uz sovjetsku gra­
nicu, a ponekad bi čak i u letjeli u sovjetski zračni p ro ­
stor — p rem d a je vlada SAD poslije uvijek poricala da
se to d ogo d ilo . T e bi avion e ponekad »d o h v a tili« sovjet­
ski lo vci ili raketni p rojek tili i o b o rili ih, pa bi tako iz­
bijali m eđu n arodn i incidenti.
T o je b io slučaj kad je 1. srpnja 1960. srušen jedan
R B —47 u arktičke vo d e B arentsova m ora, pa su pogin u ­
la četvorica od n jegove šestoročlane posade. Predstav­
nik SSSR-a protestirao je tada u U jedinjenim n arodim a
izjavom da je jedan am erički avion nam jerno p o vrije­
d io teritorijaln i suverenitet S ovjetskog Saveza — što su
A m erikanci, naravno, poricali. Predsjednik K en n ed y
postigao je kasnije p reg o vo rim a da S ovjeti puste zarob­
ljene avijatičare — navigatora kapetana Johna M c K o n e a
i k op ilota kapetana B ru cea Olm steada. M ožd a je naj­
poznatiji slučaj penetracije — slučaj Francisa Garyja Po-
vversa. N jeg o v U—2, o b o ren iznad Sverdlovska, n osio je.

434
kao svi njegovi prethodnici, »crn e kutije« za snimanje
sovjetskih radarskih signala na magnetsku vrpcu da bi
ih kasnije analizirali eksperti NSA.
I S ovjeti se bave elektronskim izviđanjem . Tako, na
prim jer, g o to v o svakog dana šalju avione tipa T U - 16
p rem a am eričk oj liniji radara na dalek om sjeveru K a ­
nade koja se zove Dew-linija ( Distant Early W arning
Lin e = Linija daljinskog radarskog otkrivanja). M eđu ­
tim, S ovjeti se ipak više oslanjaju na ribarske brodove.
N jih ova oceanska ribarska flota im ala je potkraj šezde­
setih god in a više od 3000 b ro d o va samo u Sjevernom
Atlantiku. K ad go d A m erikan ci ili snage NATO-a održa­
vaju p om orsk e ili kom bin iran e m anevre, izm eđu fo r­
m acija ratnih b ro d o va m otaju se sovjetski ribarski b ro ­
d o v i načičkani antenama; god in e 1960. znalo ih je p ri­
lik om nekih vježbi biti na poprištu istodobn o i do de­
vedeset. R ibarski b ro d o vi često p lo ve vodam a s m alo
riba ali s m n o go obavještenja u blizini Cape K ennedyja
(C ape C anaveral) na Floridi. K ad god se ondje ispaljuje
neka nova raketa, m oraju se p reth od n o p rovjeriti rada­
ri za njezino praćenje, radari za njezino teledirigiranje,
treba p ro vjeriti kom unikacijske veze, staviti u pokusni
p o g o n telem etrijske sisteme. Sve to sovjetskim elek ­
tron skim stručnjacim a pruža p riličn o točnu i k om p let­
nu sliku o tom e što se ondje zapravo događa. Ribarski
b ro d o v i patroliraju na smjenu i u vod am a nadom ak
centru Službe veze kopnene vojske u Fort M onm outhu,
u d ržavi N e w Jersey. K ad su se jed n o m tako opet p o­
javili, m o ra lo se obustaviti testiranje nekih novih rada­
ra k o je su im ali ob aviti stručnjaci L in co ln Laboratory, u
Lexingtonu, instituta u sklopu Massachusetts Institute o f
Technology.
T eh n ičk i najrafiniranija i ujedno najtajnija izviđačka
i in tercep torsk a oruđa N SA jesu um jetni sateliti, koji sa
svojih orb ita prisluškuju svjetske kom unikacije. Postoje
m n ogi tip o vi špijunskih satelita i satelitskih instrum e­
nata. N e k i fotografiraju sve vojne ob jek te na zem lji
(im aju tako snažne teleob jek tive da m ogu iz Svem ira
snim iti kam ion); u drugim a su ugrađene infracrvene
aparature za snim anje u p otpu n om m raku i kroz obla­
ke; i je d n i i drugi šalju snim ke televizijskim putem u
bazu. Sateliti za osluškivanje hvataju i najtiši šapat p ro ­
tivn ičk ih radio-odašiljača i radara; njihovi senzori, koje
su šezdesetih godina konstruirali stručnjaci Lockheed

435
 Aircraft C orporation i RCA (Radio C orporation o f A m eri­
ca), osluškuju m ikrovaln e telefon ske veze i radio-signa-
le za vođ en je raketa, što se em itiraju iz p oligon a za lan­
siranje. K ad satelit dobije bežičn im putem kodiranu in­
strukciju sa zem lje, aktiviraju se n jegovi m agn etofon i i
pošalju m agnetofonsku snim ku tih signala n ekoliko
puta brže nego što je bila snimljena. Šezdesetih godina
A m erik an ci su p očeli u potrebljavati seriju špijunskih
satelita SAM OS. Satelit Samos nalik je na cigaru dugač­
ku 6,6 m etara i debelu 1,5 m etra; težak je 2100 k ilogra­
m a i kruži ok o Zem lje noseći o k o 150 d o 200 kg in­
strumenata. Sovieti imaju seriju špijunskih satelita
KOZM OS.
K a k v e zapravo podatke prikuplja »elek tron sk a špiju­
naža«? D etektiranje grupe novih radara u n ekom zaba­
čen om dijelu Sibira ukazuje na stvaranje n ove raketne
baze. O p erativn i param etri radara (n jego v »elek tron sk i
p o tp is «) otkrivaju njegovu namjenu; tako se, na p ri­
m jer, saznaje služi li za traganje ili za m jerenje visine
aviona ili raketa, ili je d io sistem a za teled irigiran je ra­
keta. Analiza telem etrijskih signala m ože dati važne
pod atk e o instrum entaciji raketn og projektila. Ali, naj­
veća se pažnja posvećuje zadatku koji se sm atra najvaž­
n ijim — otkrivanju postupka za paraliziranje sovjetskog
radarskog sistema, to jest sistem a koji bi u slučaju rata
lo cira o am čričk e b om b ard ere i rakete i om o gu ćio nji­
h o v o uništenje. T o su takozvane »elek tro n sk e p rotu ­
m je re « ( electron ic countermeasures — E C M ). U EC M ub­
rajaju se, naravno, i takozvane EC C M -elektronske
protu protu m jere, to jest m jere za zaštitu od p ro tivn ik o ­
va elek tron sk og izviđanja, od n jegovih pokušaja da pa­
ralizira am eričk i sistem radara, i tako dalje. Zapravo su
ta dva sektora (elektron ska zaštita i elektron sko izviđa­
n je) tako n erazm rsivo povezana i tako jed a n o drugom
ovise da ih m o žem o staviti pod zajednički pojam »e le k ­
tron sk og ratovanja«.
E lek tron sk o ratovanje ro d ilo se u d ru gom svjetskom
ratu kad se p oja vio i radar. W in ston Churchill, koji se
silno za to zanim ao i sâm na neki način sudjelovao u
to m »ratovan ju n evid ljivim zračen jim a« d ok se vo d ila
bitka za Englesku, ali i poslije, dao je to m e grandiozni
naziv »rat čarobnjaka«. U svojim m em o a rim a piše: »B io
je to tajni rat u kojem u su se bitke d o b iva le ili gubile
bez znanja javnosti, a čak i sada, kad su podaci o tom

436
 ratu objavljeni, razum ije ga m alo tko izvan uskoga kru­
ga učenjaka koji su ga vodili. Nikad u povijesti nisu sm ­
rtnici vod ili takav rat.« Ishod je bio od životn e važnosti.
»D a britanska nauka nije pokazala kako je bolja od nje­
m ačke nauke, i da naši učenjaci nisu d jelotvorn o isko­
ristili njezine m račne m ogućnosti u b orb i za opstanak,
b ili bism o poraženi, a, kao poraženi, i uništeni.« Jedna
se od tih bitaka vod ila u vezi s K N IC K B E IN O M , nje­
m ačkim sistem om radio-navigacijskih snopova koje su
N ijem ci em itirali prem a Engleskoj da vo d e svoje b o m ­
bardere u n oćnim napadima. M eđutim , Britanci su ih
tako »isk ren u li« da su b om b ard eri Luftwaffea izbacivali
svoje tovare b o m b i na gole ledine ili u La Manche.
B ritanski učenjaci prešli su poslije iz defen zive u
ofen zivu i pren ijeli poprište »rata čarobnjaka« na ne­
prijateljsko tlo. R adar funkcionira tako da em itira im ­
pulse radio-energije, što se zatim reflektiraju od objeka­
ta na koje naiđu (kao što su na p rim jer avion i) i vraćaju
se kao jeka u radarsku instalaciju koja ih je em itirala.
S m jer iz kojega se vraća »radarska je k a « om ogućuje da
se lo cira sm jer u kojem u se nalazi objekt. Budući da se
radarski va lovi kreću konstantnom brzinom (brzina
svjetlosti), koja je izm jerena apsolutno točno, na neko­
liko d ecim ala je d n o g metra, radarski uređaj m ože izra­
čunati udaljenost objekta tako da izm jeri vrijem e od
em itiranja im pulsa do njegova povratka kao jeke. (M je ­
renja i izračunavanja obavljaju se danas p om oću atom ­
skih satova i kom pjutorski.) Britanski učenjaci brzo su
o tk rili da sn op ovi m etalnih listića, kojim a dužina iznosi
p ola dužine radarskog vala, vraćaju jaču radarsku jeku
n ego objekt velik kao avion ili eskadrila aviona. A ko se
takvi listići (od alum inijske fo lije ) izbacuju iz pom oćn ih
aviona, nastaje n eprobojn a zavjesa kroz koju se nikakav
p rotivn ičk i radar ne m ože p rob iti i iza koje britanski
avion i m ogu d oletjeti do ciljeva i sijati smrt i uništenje
n eom etan i njem ačkim n oćnim lovcim a i vatrom p ro ­
tuavionske artiljerije. B ritanci su taj sistem, nazvan
W IN D O W (p ro zo r), prvi put p rim ijen ili u velik om na­
padu na H am b u rg 24. srpnja 1943. »U činak je prem ašio
sva oček ivan ja«, kaže Churchill u m em oarim a. »N e k o ­
lik o m jeseci poslije toga gubici naših b om b ard era bili
su u pola m anji n ego prije.«
Poslije rata, kad su avioni p o č e li letjeti sve brže i kad
su se n am nožili raketni projektili, važnost radara još je

437
više porasla — je r je samo radar m o ga o p ravod ob n o
u p ozoriti da predstoji napad. Porasla je u g o lem im raz­
m jerim a i u loga elektron skog ratovanja. R azvoj su in­
tenzivirala tri velika tehnička pronalaska poslije rata:
tranzistor, koji je silno sm anjio težinu i dim en zije elek ­
tronske oprem e, p ovećao tim e akcioni radijus izviđač­
kih aviona i om o gu ćio im da nose m n o go više instru­
m enata i to osjetljivijih: takozvana prenosna valna cijev
(traveling wave tube), novi tip antene koji je om ogu ćio
da se izvan redn o brzo pregled a široki pojas frekvencija;
maser (m ejzer), sistem za pojačavanje signala, koji je iz­
van redn o p oveća o senzitivnost prijem n ih uređaja, nji­
hovu sposobnost hvatanja najslabašnijih signala. E lek ­
tronsko ratovanje potaknulo je današnju golem u p ro iz­
vodnju elektron ske o p rem e nam ijenjene obrani. P o ­
tkraj šezdesetih godin a iznosili su izdaci na tom sektoru
p ol m ilijard e dolara godišnje (sam o za istraživanja, raz­
voj i proizvodnju ), bez izdataka za u potrebu i održava­
nje oprem e.
P rvi i najjednostavniji ob lik EC M bijahu on i alum inij­
ski listići što bi se izbacivali iz aviona. Današnji bi ra­
dari s njim a lako izišli na kraj, d ijelo m već i zb o g toga
što avion i danas lete tako brzo da im takva alum inijska
zavjesa ne bi m ogla pružiti nikakvu zaštitu. Ali, s tim se
n edostatkom obračunava tako da b o m b a rd eri (ili ra­
ketni p ro jek tili) izbacuju m anje raketne projektile, na­
punjene takvih listićima, koji eksplodiraju ispred njih i
zbune radare. Još jedan ob lik ECM-a jest u potreba laž­
nih objekata koji imaju svojstvo da pojačavaju radarsku
jeku pa se na radarskom ekranu čine veći n ego što su
uistinu; tako se radarski o p era to ri obm anjuju da prate
takve lažne ciljeve um jesto eskadrile bom bardera. Je­
dan od uređaja kojim a se to m ože p ostići jest tzv. kutni
reflek tor. Sastoji se od triju m etalnih p loča postavljenih
p od p ravim kutom jedn a prem a drugoj; on e zajedno
tvore ugao koji vraća m n ogo jaču jek u n ego ravna p lo ­
ha, pa se čini veći. Drugi je takav uređaj tzv. Luneber-
gova leća, kugla koja fokusira veliku k oličin u prim ljen e
radarske en ergije na m aloj površini, a zatim je reflek ti­
ra kao pojačanu jeku. (Jedna takva leća p ro m jera 30 cm
daje radarsku jeku kakvu bi dao o b jek t s p resjek om od
700 četvorn ih stopa, ili cca 65 m 2.) R oj takvih kugli, iz­
bačen uz putanje interkontintentalnih balističkih p ro ­
jektila, on em o gu ćio bi p rotivn ičk im radarim a da id en ­

438
tificiraju p rojek tile i na njih uprave p rojek tile za obara-
nje projektila.
D ijam etraln o su su protnog tipa m aterijali koji neki
p red m et m ogu učiniti n evid ljivim za radar. Takav je je ­
dan m aterijal o k o 6,5 centim etara d eb eli »sen d vič« od
pjenaste plastike, koji apsorbira radarsku energiju i
tako sprečava njezino reflektiranje, o tp rilik e onako kao
što neki m aterijali apsorbiraju zvuk. K a k o ne dolazi u
o b zir da bi raketni projektili d ob iva li oplatu od takvih
spužvastih m aterijala, ona se o b ičn o izrađuje od speci­
jaln ih keram ičkih m aterijala kojim a je unutrašnja p o vr­
šina presvučena n ekom tvari što apsorbira radarsku
energiju.
Sve su to pasivne elektron ske protum jere. Aktivne
EC M tak ođ er postaju sve rafiniranije, iako je najjedno­
stavnija od njih p riličn o nezgrapna. T o je džem iranje
(jam m ing) — um jetno stvaranje radio-sm etnji. V elik a je
prednost džem iranja što m ože p o rem etiti funkcionira­
nje radara. Za to nije p otreb n o m n ogo energije, je r su
radarske je k e tako slabe da se džem iranjem lako nad­
jačaju, zaguše. M eđutim , m o d e m i se radari efikasno
suprotstavljaju postu pkom E C M koji se zove »in tegra­
cija «. Rezultati n ek olik o okreta radarske antene aku­
m uliraju se na ekranu, sve dok se tako ne skupi d o v o lj­
no en ergije da se objekt m ože jasno vidjeti unatoč dže-
m iranju (k oje na radarskom ekranu stvara »sn ijeg«).
N ezgod n a je strana džem iranja, naravno, u tom e da on o
lako p o rem eti fu nkcioniranje vlastitih radara i spriječi
in terceptiran je važnih p rotivn ik ovih signala.
Jedna je E C M naprava i tzv. gen era tor m nogostrukih
ciljeva. Taj uređaj em itira n ek olik o lažnih jeka, pa se na
ekranu p rotivn ičk ih radara pojavi velik broj »b lip o v a «
(točaka što označuju ob jek t od kojega dolazi jeka); to
zbunjuje p rotivn ičk e radariste, koji ne m ogu razlikovati
pravi »b lip « od lažnih. Drugi jedan E C M uređaj m ože
natjerati p rotivn ičk i radar, k oji je uhvatio metu, da je se
»o d re k n e «; m eta em itira lažni signal za m jerenje vre ­
mena, što je p o treb n o za o d ređ ivan je njezine udaljeno­
sti o d radara —i to p o rem eti fu nkcioniranje radara tako
da je on prestane pratiti.
Ta tri aktivna ob lik a E C M im aju svrhu da zbunjuju
protivnika. N ezgo d a je u tom e što p rotivn ik zna da ga
druga strana nastoji zbuniti. Zato su najrafiniraniji od
svih o b lik a E C M -ove tehnike decepcije, obm anjivanja

439
 protivn ika - one tehnike koje ga obm anjuju a da on ne
zna za akciju kojoj je svrha n jegovo obm anjivanje. T e se
tehnike tem elje na d vjem a osn ovn im karakteristikam a
funkcioniranja radara. Zahvaljujući tom e, m eta (avion
ili raketa) »o s je ti« da na nju padaju radarski snopovi
prije nego što oni (zbog kretanja m ete) postanu tako
jaki da se m ogu odb iti - i to s d o vo ljn o snage da se kao
jek a vrate do odašiljača; osim toga_, radari ion ako o b ič ­
no slijede izvo r najjače jeke. Jedna tehnika d ecep cije sa­
stoji se u tom e da m eta (koja m ora im ati uređaj za hva­
tanje radarskih signala) em itira jak signal lažne jeke,
tako tem piran i po intenzitetu tako podešen da stigne
d o radarskog (p ro tivn ičk o g) odašiljača prije (ili p oslije)
prave jek e i jači je od nje. R adar tu jeku prihvati kao
pravu, on je obmanut, d ob ije pogrešn e podatke o uda­
ljenosti mete, o njezinoj brzini, sm jeru i tako dalje. Slič­
no, u biti zapravo jedn ako tako, m ogu se obm anjivati
radari koji se koriste D o p p lero vim efek to m (p om ak du­
žine vala signala zb og kretanja m ete u odnosu na o d a ­
šiljač). A k o se šalju lažni signali, koji daju lažni D opple-
ro v pom ak, p rotivn ik dob iva lažne podatke o brzini
m ete (avion a ili raketn og projektila).
P ro tiv tih postupaka prim jenjuju se tzv. »elek tron sk e
p ro tu p ro tu m jere« (EC C M ). R adari se m ogu tako k on ­
struirati ili podesiti da reagiraju sam o na o d ređ en e
o b lik e vala. M o že se urediti da v rlo b rzo m ijenjaju fre k ­
venciju signala (s tim da u takvoj situaciji prihvaćaju
kao autentičnu sam o jeku s tom frek ven cijom ). M o že se
neprestano m ijenjati ritam njihova pulsiranja. E lek ­
tronsko ratovanje već je od avn o izišlo iz zon e radio-
-frekvencija; iskorištavaju se i drugi d ijelo vi elek tro ­
m agn etskog spektra, p o g o to v o in fracrven e zrake. P o­
znato je da postoji čitava »p o ro d ic a « raketa za borbu
p ro tiv raketa, k oje same pronalaze protivn ičk u raketu
slijedeći top lotn i m laz njezina m otora. T im raketam a
m ože se stati na kraj tako da se ispaljuju p o m o ćn e ra­
kete, k oje eksplodiraju blizu n jih ove putanje i privuku
na sebe, kao mamac, proturaketnu i protuavionsku ra­
ketu.
Nisu, naravno, sve ljudske kom u n ikacije što ih inter-
ceptira i prou čava N S A šifrirane, kodirane. U centralu
u Fort M eadeu dolaze svakog dana p ošiljk e m agn eto­
fonskih snim ki razgovora k oje v o d e en cla ir sovjetski
vojn i p iloti na svojim vježbam a. Poseb n a sekcija N S A

440
 transkribira te razgovore, ali ne u ob ičn o rusko pism o
nego fonetički, da bi ostale sačuvane razlike u izgovoru
pojedin ih riječi, razlike u akcentim a i tako dalje. F on e­
tički transkribirane snim ke razgovora preuzim aju ana­
litičari druge jed n e sekcije, koji po dijalektalnim razli­
kam a utvrđuju iz kojega dijela Rusije potječu pojedini
piloti. Zašto je to važno? Sto je duži boravak u nekoj
stranoj sredini, to se jače prigušuju u m ladosti stečene
dijalektalne navike u korist novih — pa se pom n om ana­
lizom m ože ustanoviti gdje je zapravo stacionirana
neka eskadrila. Sve se to razvrstava zajedno s m nogo
drugih podataka: s vicevim a, dosjetkam a, prim jedbam a
ili k om en tarim a na račun viših oficira, sa spom inja­
njem u razgovoru susjednih ili obližnjih jedinica, s na­
pom en am a o p erform an ci vlastitog aviona. Ponekad se
d o g o d i da neki analitičar p ro ved e n ek olik o dana nad
je d n o m jed in o m rečenicom . I upravo kao što je poen-
tilistička (»to č k a s ta «) tehnika glasovita francuskog sli­
kara G eorgesa Seurata d o vo d ila d o stvaranja slika koje
su se sastojale od tisuća raznobojnih točkica, bez je d ­
n og je d in o g poteza kista (takva je bila na p rim jer »N e ­
djelja u Grand Jatteu«), tako tisuće sitnih detalja stva­
raju sliku o sovjetskom ratnom zrakoplovstvu — sliku
n jegove snage, rasporeda, m orala, kvalitete op rem e . . .
svega on oga što m ože i m ora zanim ati potencijalnog
protivnika.
Pa ipak, nakon svega što sm o rekli m oram o kazati da
N SA dolazi d o najvrednijih obavještenja dekriptirajući
in ozem n e k o d o ve i šifre. »Praktička kriptoanaliza« p o ­
stigne tu i tam o kakav uspjeh, ali golem u većinu ob a­
vještenja pribavlja kriptoanaliza. T o su uostalom rek li i
M artin i M itch ell g o v o re ć i u M oskvi: »U spjesi koje NSA
postiže u čitanju k od ova i šifara drugih nacija u prvom
su redu rezultat vještine kriptoanalitičara, kojim a u nji­
hovu poslu m n ogo pom ažu digitalni kom pju tori.«
T k o su ti kriptoanalitičari i k o lik o ih zapošljava NSA?
N a to pitanje teško je dati točan od govor. M o d e m a je
kriptoanaliza tako specijalizirana disciplina, i unutar
nje p ostoje tako brojn e podspecijalizacije, da se velik
postotak d ek rip tera N S A bavi zapravo samo. d jelom ič­
n om ili elem en tarn om kriptoan alizom ili obavlja sam o
g o to v o m ehanički posao popunjavanja rupa - pošto
»p r a v i« kriptoan alitičari izvrše p ro b o j u neki sistem ili
ga sasvim razbiju. G ru bom procjen om , koja je ipak

441
sam o plod nagađanja, d ola zim o d o b rojk e od o k o dvije
stotine »p ra v ih « kriptoanalitičara — on ih koji napadaju
nepoznate ili n ove kriptosistem e.
U natoč silnoj tajnosti koja ob avija njihov rad, radna
rutina kriptoanalitičara zapravo se ne razlikuje od rad­
ne rutine običn ih uredskih nam ještenika. D olaze na p o­
sao u tri grupe, kojim a radno vrijem e započin je u 07.20,
i 07.40 i 08 sati, a završava u 15.50, 16.10 i 16.30 sati. (T e
razlike u početku i kraju radn og vrem en a postoje sam o
zato da se izbjegne stvaranje p revelik ih »č e p o v a « u p ro ­
m etu.) Došavši na posao, tipični kriptoan alitičar najpri­
je završi čitanje jutarnjih novina, zap očeto na putu do
ureda, ili n ovine tek sada počn e čitati, ako se u ured
d oveza o vlastitim au tom obilom . Isto d o b n o s kolegam a
brblja o novostim a. K ad se poslije toga prihvati posla,
kriptoan alitičar piše raznobojnim o lo vk a m a po kockas­
to lin iran om papiru, traga za značajnim obrascim a u
kriptogram u, pokušava nazreti o tvo ren i tekst, konzulti­
ra se s kolegam a, prekida posao da bi p o p io kavu. K rip-
toarialitičari imaju jednu veliku p redn ost p red ob ičn im
čin ovn icim a — ne dolazi u o b zir ni sama p om isao na to
da bi posao nosili kući i dovršavali ga noću kod kuće.
U tom pogledu oni im aju slob od n o vrijem e k oje je za­
ista slobodn o. Ipak, to nije sasvim tako. K a ra k ter je p o­
sla kriptoanalitičara takav da č o v je k koji se njim e bavi
naprosto ne m ože od njega uistinu pobjeći: p ro b lem i s
kojim a se sukobljava im aju to n ezgod n o o b ilježje da sa­
svim zarobe n jegov duh i maštu, da m u ne daju mira,
m uče ga neprestano, ne daju m u da se opusti. A k o je
p osrijedi kakav teži i zato zanim ljiviji problem , krip toa­
nalitičar ne m ože a da na nj ne m isli d ok go d se nalazi
u b u dn om stanju, a često čak i d ok spava. A k o mu, d ok
je kod kuće, padne na um ideja kako da ga riješi, on će
je zapisati na kom adić papira, a ako ne stanuje daleko
od ureda, sjest će u auto i od vesti se u u red da tu ideju
iskoristi »d o k je još vru ća«; radije će postupiti tako
n ego dopustiti da ga sve d o n ared n og ju tra m uči neizv­
jesnost.
K a o u dru gim velik im čin ovn ičk im organizacijam a,
vjerojatn o se i u kriptoanalitičkoj sekciji N S A radi u v e ­
lik im prostorijam a s m n ogo stolova. U te sobe kuljaju
intercepti, sirovina kriptoanalize, vjerojatn o pretipkani
na specijalnim papirim a jo š u prislušnim stanicam a ili
u službi za prijem intercepata. H itn e se p oru ke šalju ra­

442
dijem ili teleprin terom . A ko u Fort M eade stigne neko­
lik o verzija iste poru ke (jer ju j e uhvatilo i dostavilo ne­
k o lik o prislušnih stanica), takozvani redaktori najprije
korigiraju sva »uprskana« mjesta. Poslije toga intercep-
ti odlaze analitičarim a prom eta, koji obavljaju zapravo
v rlo važan posao. Oni kolacioniraju podatke o lokaciji
pošiljaoca, p odatke o itin ererim a poruka, indikatore.
T o je p otreb n o da bi se intercepti m ogli sortirati u »fa ­
m ilije « identičnih kriptosistem a —i po tom kriteriju ras­
p o red iti kriptoanalitičarim a.
K rip toa n a litiča ri rade timski. K om p lek sn ost m o d er­
nih kriptosistem a učinila je rad pojedinca nečim što
pripada prošlosti, upravo kao i u g o to v o svim drugim
naučnim disciplinam a. N a p o m en im o u vezi s tim da su
na p rim jer saopćenje o otkriću atom ske čestice omega-
-m inus potpisala trideset i tri atomska fizičara. Kad bi se
objavljivala kriptoanalitičarska otkrića, vjerojatno bi
sličan b roj dek rip tera potpisao saopćenje o razbijanju
n ekoga ro to rsk o g sistema kakve kriptološki razvijene
nacije.
R azum ije se da svaki tim im a šefa koji raspoređuje
posao (na prim jer, određu je poduzim anje takvih-i-tak-
vih statističkih testova), saziva sjednice na kojim a se
raspravlja o radu, odlučuje smatra li neki pristup e fi­
kasnijim od nekoga drugog, daje li b olje rezultate, i
tako dalje. Zapravo je glavni posao samih kriptoanaliti-
čara traganje za takvim tekstualnim obrascim a koji se
značajno razlikuju od onih što bi nastali sasvim slučaj­
no. A li ti obrasci ne »strše«, zapravo su jed va uočljivi,
a individualna slova, od kojih su sazdani, ponavljaju se
tek u silno velik im razm acim a. T o im a sasvim konkre­
tan uzrok. R iječ je o djelovanju rotorskih sistem a ili Ha-
gelin o vih strojeva, i program atora kom pju tora koji p ro ­
izvo d e ključeve, da se što više oteža kriptoanalitičarim a
da priku pe ona m on oalfabetski šifrirana slova bez k o­
jih se ne m ože razbiti nijedan sistem. T e jed va zam jet­
ljive obrasce m ože učiniti vid ljivim a sam o golem a k o­
ličin a krip togram sk og teksta — i sam o divovski kom pju­
to ri za obradu podataka m ogu p rob aviti te silne bujice
i rijeke slova i testirati b ezbrojn e m ogućnosti; bez toga
nem a razbijanja sistem a u realnom roku — to jest prije
n ego što se tim e postiže b ilo kakva realna korist.
N S A vjerojatn o im a u svom centru više kom pju tor­
ske o p re m e n ego m a koja institucija na svijetu. Javnost,

443
 naravno, ne m ože saznati o kakvim je k om p ju torim a ri­
ječ, o tom e se m ože sam o nagađati. N ek i se podaci ipak
znaju, na p rim jer da je potkraj šezdesetih godina N SA
kupila za g o to v o 3 m ilijuna dolara k om p ju tor IB M
7090, tada jedan od najvećih i najbržih na svijetu, spo­
soban da obavlja 229.000 zbrajanja u sekundi.
Pa ipak, u potreba kom pju tora nije don ijela kriptoa-
nalizi potpunu pobjedu u njezinu vječn om ratu s krip-
tografijom , u p rvom , redu zb o g toga što se i kriptogra-
fija služi k om pju torim a i drži tem p o s p rotivn ik ovim
razvojem na tom području. Isto tako nem a ni go vo ra o
tom e da će k om pju tori ikada »od u zeti kru h « kriptoana-
litičarim a. K o m p ju to ri im olakšavaju posao oslobađaju­
ći ih od dosadnih, m on oton ih rutinskih poslova, ali raz­
bijanje suvrem enih kriptosistem a ipak iziskuje m n ogo
više rada n ego razbijanje nekadašnjih. K o m p ju to ri se
m ogu p rogram irati tako da prepoznaju o tvo ren i tekst
kad se on negdje pojavi; to se, na prim jer, postiže tako
da se u njihovu m em oriju ubace k om p letn e statistike o
frek ven ciji slova, zatim n ek olik o tisuća u o d ređ en im
kontekstim a najčešće upotrebljavanih riječi, i tem eljna
gram atička pravila. A li kad se negdje pojave fragm enti
o tv o re n o g teksta, čovjek ih p rep ozn a n eu sporedivo
brže n ego kom pjutor. Osim toga, ljudski m ozak m ože
k o rigira ti i proširivati djelom ičn a rješenja, on se m ože
koristiti teh n ikom »vjerojatn ih riječi«, a k om p ju tor to
ne m ože. D o danas nije konstruiran k om p ju tor koji bi
m ogao, tako m u n jevito brzo kao živi »k o m p ju to r«, ljud­
ski m ozak, p ogod iti (m ožda na tem elju neke vijesti o b ­
ja vljen e dan p rije ili prije m jesec dana u W ashington P o ­
stu) da naoko bezlična nakupina slova i-đo-e-ia m ožda
znači —In d on esia N apokon, da bi k o m p ju to r radio, tre­
ba ga program irati, a to m ože sam o čovjek. Sam o č o v ­
jek m ože narediti kom pjutoru kakve će testove izvesti
s h rp om kriptogram a. Još i danas u kriptoanalizi im a
m jesta — m ožda više nego ikada p rije — za intuiciju, is­
kustvo, individualnu nadarenost, blistavost uma. K o m ­
pju tori su sam o oruđa onih koji njim a barataju, a ne
n jih ovi takm aci ili zam jena za njih. Z apravo i danas, u
dru goj p o lo v ic i 20. stoljeća, u »e ri k om p ju tora«, posao
k rip toan alize ipak se svodi, u krajnjoj liniji, na onaj isti
p ro b lem s k ojim se prije četiri stoljeća suočavao prvi
velik i krip toan alitičar Zapada, G iovanni S o ro iz V e n e c i­
je: da li X znači a ili o?

444
 K va liteta kriptosistem a koje napada N SA nije, narav­
no, jedn aka u svim zem ljam a, nego u tom pogledu p o­
stoje m eđu zem ljam a g o lem e razlike. Čini se d a j e krip-
tološka sposobnost neke zem lje u upravnom razmjeru
sa stupnjem njezina teh n ičkog razvoja i ekonom ske
m oći. A k o je to točno, onda SAD imaju najsigurnije
kriptosistem e i ujedno najbolju kom unikacijsko-oba-
vještajnu (prislušnu) službu na svijetu. N em a sumnje da
su nakon am eričkih kriptosistem a najrazvijeniji, re­
dom , sistem i S ovjetskog Saveza, V elik e Britanije i Fran­
cuske ili m ožda i neke druge zem lje.
V jeroja tn o je da NSA nastoji riješiti sve kriptosistem e
svih zem alja — barem u principu. Ali, da bi se to posti­
zalo i u praksi, b io bi potreban go lem i personal, pa ta­
kav program naprosto ne dolazi u obzir. M ora se p ro ­
v o d iti selekcija kriptosistem a, odlu čivati koji će se od
njih nastojati razbiti, a koji će se ostaviti na miru.
K o lik o će vrem en a neki tim posvetiti od ređ en om
kriptosistem u vjerojatn o ovisi o tom e d o kakvih se in­
form acija m isli d oći n jegovim razbijanjem . Sasvim je
m ogu će da N S A drži neku ekipu na p ojed in om sistemu
i po n ek olik o godina, iako se ne postiže nikakav uspjeh,
ali postoji nada da će jed n o g dana neki šifrant počiniti
om ašku i o tvo riti put kriptoanalitičarim a. U m od ern im
sistem im a, kod kojih se ključevi često mijenjaju, šifrant-
ska je greška jed in a nada za kriptoanalitičare. A ako se
zna da neke nacije bijedn o plaćaju šifrante (da su, uz­
m im o, šifranti talijanske am basade u W ashingtonu im a­
li plaću od sam o 60 dolara tjedno), čekati na takve greš­
ke nije sasvim besm isleno.
K ak va se rješenja postižu? Ona se kreću od totalnog
čitanja svih poruka šifriranih nekim sistem om preko
d jelom ičn ih rješenja s n ek olik o »ru p a«, pa djelom ičnih
rješenja s m n ogo »ru p a « i rješenja u kojim a su rek on ­
struirani p oložaji jed n oga ili dvaju rotora, ali jo š nem a
ni riječi o tv o re n o g teksta — do apsolutnog neuspjeha.
D ekriptati se šalju on im državnim službam a i nad-
leštvim a kojim a m ogu poslužiti obavještenja u dekrip-
tiranim porukam a - vojna obavještenja šalju se Penta­
gonu, diplom atska se šalju State Departmentu, i tako da­
lje. Ta dva m inistarstva i C IA ujedno su glavni klijenti
NSA. R azum ije se da se dekriptati (selekcion iran i i sa­
žeti) šalju i B ijelo j kući, a šalju se i nekim drugim tije­
lima, na p rim jer V ijeću za nacionalnu sigurnost i Vijeću

445
/.a obavještajnu službu SAD (V. S. Intelligence Board).
Predsjedniku se svakog jutra dostavlja bilten sažetaka
obavještenja, tzv. Crna knjiga NSA.
K o lik o je uspješna NSA u ostvarivanju zadataka na
tom sektoru svoje djelatnosti? K o lik o vrijed e rezultati?
N ajvjerojatn ije je da N SA čita sam o m ali postotak in-
tercepata koje dob ije —vjerojatn o m anje od 10 posto. U
m irn od op sk im uvjetim a šifranti m ogu raditi polaganije,
točnije i savjesnije nego u doba rata - a ipak, kad je u
dru gom svjetskom ratu radio-prom et na Istočnoj fronti
b io go lem i kad su šifranti sigurno m n o go više griješili,
d ek rip teri njem ačke Grupe arm ija S jever rješavali su
m anje od 30 posto interceptiranih sovjetskih vojnih
kriptogram a, s tim da k riptogram e šifrirane sistem im a
najvišeg ranga nisu uopće rješavali. Sigurno je da se pri-
slušne stanice NSA danas koncentriraju na poru ke naj­
višeg ranga i prioriteta, je r on e bez sum nje sadrže naj­
vredn ija obavještenja, ali isto tako nem a sum nje da su
šifrirane najneprobojnijim k riptosistem im a i da zato
najčešće odolijevaju kriptoanalizi.
N SA ipak dekriptira d o vo ljn o krip togram a da iz njih
d ob iva izvanredno vrijedna obavještenja. M artin i Mitc-
hell opisali su opseg njezina uspjeha. Izjavili su da NSA
čita k o d o v e više od 40 država (ili o tp rilik e pedeset p o­
sto k o d o va koji su bili u u potrebi u vrijem e kad su njih
d vojica radili u NSA). Na pitanje o kojim je zem ljam a
riječ, M artin je o d go vo rio : »N a p rim jer o Italiji, Turskoj,
Francuskoj, Jugoslaviji, U jedinjenoj Arapskoj Republici,
Indoneziji, Urugvaju . . . m islim da sam ih d ovoljn o na­
b ro jio da steknete opći dojam .« D vojica am eričkih p re­
bjega nisu htjela o d go vo riti na pitanje čita li N S A i sov­
jetske poruke. A li sklonost Sovjeta da se u d ip lom at­
skim porukam a služe bilježn icom za jedn okratn u u pot­
rebu i općepozn ati izvanredno visok stupanj rafinira­
nosti sovjetskih kriptosistem a navode na zaključak da
je o d g o v o r na pitanje postavljeno M artinu — negativan.
H am ilton , onaj Arapin, d op u n io je nekim detaljim a
sliku koju su iznijeli M itch ell i M artin:

M en e su klasificirali kao eksperta za B liski is­

tok i poslali na rad u sek tor koji nosi naziv A L L O
a znači A li O ther Countries — sve ostale zem lje. Taj
sek tor bavi se kriptosistem im a UAR-a, Sirije, Ira­

446
 ka, Libanona, Jordana, Saudijske Arabije, Jemena,
Libije, M aroka, Tunisa, Turske, Irana, G rčke i
Etiopije. Zadatak m ojih kolega u ALLO -u bio je da
proučavaju i razbijaju vojn e kriptosistem e tih ze­
m alja i dekriptiraju svu diplom atsku korespon ­
denciju s njihovim am basadorim a u svim d ijelo vi­
ma svijeta . . . N SA čita šifre tih zem alja pom oću
kriptoanalize . . .
Znam pouzdano da State Departm ent i Pentagon
sistem atski čitaju, analiziraju i iskorištavaju za
svoje svrhe i interese šifriranu korespondenciju
vlade U jedinjene Arapske R epu blike u Kairu i nje­
zinih ambasada u evrop sk im zemljama.
Ja sam, na prim jer, im ao u svom stolu dekrip-
tate svih poruka izm eđu K aira i egipatske am ba­
sade u M oskvi u korespon den ciji što se vodila
1958. za vrijem e posjeta jed n e [egipatske] vladine
delegacije M oskvi radi zaključenja u govora o ku­
povanju nafte u SSSR-u. N SA je sve te dekriptate
slala State Departm entu kao što mu neprestano ša­
lje dekriptate instrukcija egipatskog ministra vanj­
skih poslova svom am basadoru u VVashingto-
nu . . .
N a ro čito je važno napom enuti da am erička vla­
da iskorištava to što se sjedište U jedinjenih naro­
da nalazi na am eričk om teritoriju. Drskost am e­
ričkih organa ide tako daleko da šifrirane instruk­
cije vlada UAR-a, Iraka, Jordana, Libanona, Tu r­
ske i G rčke njih ovim predstavnicim a u svjetskoj
organizaciji dolaze u ruke State Departmenta prije
nego on im a kojim a su poslane.

Obavještenja koja kuljaju iz Fort M eadea miješaju se

s obavještenjim a iz m nogih drugih izvora; sve to pom a­
že najvišim am eričkim funkcionarim a da kreiraju na­
cionalnu strategiju i taktiku vo d eći računa o on om e što
smatraju am eričkim ciljevim a. O bavještenja koja šalje
N SA nisu tako opsežna kao ona što ih pribavlja CLA
(tvrdi jedan bivši funkcionar CIA-e), ali su višeg ranga i
više kvalitete; svako se obavještenje procjenjuje po kri­
teriju vjerodostojnosti, a po tom m jerilu obavještenja
do kojih se d o đ e kriptoan alizom uvijek dobivaju najvi­
šu ocjenu je r dolaze ravno iz usta subjekata. Ali, čak i

447
 kad su najkom pletnija, ona daju sam o d io slike. U dek-
riptatim a se ob ičn o samo aludira na stanovite osob e ili
fakte bazične politike, o kojim a in tercep to r zna m alo ili
ništa; tim obavještenjim a nedostaje kontekst, podaci
koji su bili razm ijenjeni osobnim kontaktim a, pismima,
telefon sk im razgovorim a. Zato većina poruka znači
m alo po sebi; tek poznavanje konteksta čini ih razum ­
ljivim . Zato kriptoanaliza sam o dopunjuje druge ob lik e
prikupljanja obavještenja, upravo kao što oni dopunju­
ju nju.
M ožda je baš ta nekom pletnost kriptoanalitičkih ob a­
vještenja navela am eričke državne šefove da im ne vje­
ruju u doba sueske krize (1956), bez ob zira na njihovu
naoko nepobitnu autentičnost. Kasnije, kad je prošla
kulm inacija krize, G eorge W igg, laburistički poslanik u
britanskom D onjem domu, rekao je n ovin arim a da su
Sjedinjene D ržave čitale britanske, francuske i izraelske
k od ove, pa su zato unaprijed saznale za plan ove tih ze­
m alja da potkraj listopada i na početku studenog zajed­
no napadnu Egipat. Prem da je W ig g dao netočan naziv
a m eričk e službe koja je to izvela, čini se da A llen Dul-
les, šef CIA-e, potvrđu je točnost osn ovn e W ig g o v e tvrd ­
nje. N e k o lik o godina poslije sueske invazije on je u svo­
jo j knjizi »O bavještajni zanat« napisao: »U o v o m slučaju
obavještajna je služba bila obaviještena najprije da je
m ogu će, a zatim vjerojatno, da će d oći do akcija što su
ih Izrael, a onda i Britanija i Francuska, doista podu ­
zeli.« Zašto am erička vlada nije reagirala? Dulles na to
pitanje ne odgovara, ali je W ig g iznio ovu tezu: »A m e ­
rički State Departm ent znao je još od sredine listopada
što sm jeraju Izraelci i Francuzi. M eđutim , A m erikanci
su vjerojatn o m islili da britanska vlada neće biti tako
glupa i uplesti se u tu pustolovinu koja je m ogla završiti
sam o katastrofom .« Tadašnji am erički m inistar vanj­
skih p oslova John Foster Dulles izjavio je: »M i nism o
unaprijed ništa znali.« Kasnije je, kao što sm o vidjeli,
n jegovu tvrdnju p o b io sam n jegov brat Allen. Zato m o ­
ram o zaključiti kako je D ullesova izjava bila sam o p o ­
kušaj da se A m erik a opravda što nije p ra vod ob n o in ter­
ven irala n ego je sve to gledala ne poduzim ajući ništa.
T reb a napom enuti da W ig g nije čovjek čije bi se zaku­
lisne in form a cije m ogle uzeti olako. U pravo je on 1963.
ra zotk rio aferu sa Johnom P rofu m om i Christinom
K e e le r zb o g kojeg um alo da nije pala konzervativna
vlada.* Poslije je sueska kriza nazvana jed n im od najve­
ćih debakla am eričke obavještajne službe, ali je vjero ­
jatnije da to nije b io njezin debakl n ego debakl njezinih
m ušterija na am eričk om vrhu, koji nisu htjeli vjerovati
kriptoanalizi.
Što je s dru gim državam a? M noge, p ogotovu starije,
im aju kriptoan alitičke biroe. R azum ije se da Britanija
im a takvu službu. Ona je d io G lavnoga kom unikacij­
skog štaba (General C om m unications Headquarters), koji
potpada p o d Foreign Office. N jem ačk i kriptoanalitički
b iro tak ođ er je u nadležnosti M inistarstva vanjskih p o­
slova. Francuski kriptoanalitičari rade u Ministarstvu
oružanih snaga (M inistère des Armées). V jerojatn o na­
jm an je dvije trećin e latinskoam eričkih zem lja imaju
službe za razbijanje kodova, ali je u A fric i b roj takvih
zem alja mali. Sigurno je da n eke arapske zem lje imaju
d ek rip tersk e službe; m ožd a su ih organ izirali njem ački
kriptoan alitičari koji su na B liski istok došli poslije
d ru goga svjetskog rata. U Skandinaviji je aktivan šved­
ski kriptoan alitički ured. N a D alekom je istoku Naikaku
Čosašicu, kriptoanalitička sekcija japanske obavještajne
službe, razbila k o d o v e Južne K oreje, i to su Japanci is­
k oristili u p reg o vo rim a koje su s K o rejcim a v o d ili šez­
desetih godina. K a d su to Južnokorejci nekako ipak sa­
znali, prestali su slati p oru k e pregovaračim a telegra­
fom , pa su ih slali isključivo d ip lom atsk om poštom .
K a m o ide kriptologija? Im a li tu tren d ova kojim a se
daljnji tok m ože predvidjeti? U k rip tologiji postoje
»m o d e « kao u svem u drugom . B ilježn ica za jed n ok rat­
nu upotrebu, v rlo popularna poslije dru goga svjetskog
rata, danas više nije u m ilosti. Popu larn ije su, kako se
čini, rotorsk e šifarske aparature (s tri do osam rotora)
i H a g elin o vi m ehanički uređaji za šifriranje. Za poruke
zrak-zem lja i za p oru ke u p rvoj b orb en oj liniji danas se
jo š dosta upotrebljavaju m ali kodovi.
A m eričk o ratno zrak op lovstvo d alo je prije desetak
god in a na znanje, zapravo izričito proklam iralo, kako
nastoji postići da sve poruke, o d poru ka najnižih do
onih k oje šalju najviše kom ande, budu apsolutno ne­
p ro b o jn e i da ih distribuira jed in stven sistem, kojim bi
se svi služili.

* John Profumo, ministar obrane, spetljao se s kolgerlom Ch. Kee­

ler, a jedan od njezinih ljubavnika bio je sovjetski ataše. — Prev.

29 - S ifr a n t i p r o liv ¿ p iju n a I I I 449

 Zapravo je riječ o tendenciji stvaranja jedne jedine
općenam jenske šifre, koja bi bila dovoljn o jednostavna za
najniže ešalone, dovoljno neprobojna za najviše, koja bi
bila u upotrebi dovoljno raznolika da bi se samim tim po­
ništavale posljedice koje bi nastale ako bi pala protivniku
u ruke — i koja bi imala m noge druge prednosti.
Jedan m ogući ob lik takve idealne šifre (m ožda naj­
vjerojatn iji) b io bi sistem tem eljen na izvanredno du­
gom i kvazirandom iziranom ključu koji bi se gen erirao
m atem atičkim postupcim a, i »p rib ra ja o « o tvo ren o m
tekstu, b ilo num erički (kao što je slučaj s bilježn icom za
jedn okratn u u potrebu ) ili električki (V ern a m o vo m ili
n ekom sličnom m etodom ). K om p ju tor, koji bi b io spe­
cijalno konstruiran za taj posao, m oga o bi p ro izvo d iti
takav ključ počevši od sam o n ek olik o ključnih brojki
od kojih bi neke bile zajedničke čitavoj kom unikacij­
skoj m reži i m ijenjale bi se u fiksnim intervalim a, a
neke bi nasumce birao šifrer za svaku poruku zasebno
i ubacivao ih, kao indikator, na u govoren a mjesta u
kriptogram .
M ogu će su m noge m etod e generiranja ključa. N ajjed­
nostavnija je m etoda lančanog pribrajanja. Sukcesivne
brojk e prim arn oga ključa pribrajaju se jedn a drugoj i
njihov se zbroj pripiše iza ključnog broja, postavši tako
njegov sastavni dio; zatim se čitava op eracija p o n o vi s
tim n ovim brojem . U zm im o da je prim arn i ključ 3 9 6
4. U tom slučaju 3+9=12, ali kako je to kriptografsko
zbrajanje, piše se 2 (jer se desetice ne prenose); 9+6=5;
6+4=0. T e tri brojke (2, 5, 0) dopišu se ključnom broju,
pa se tako dobije: 3 9 6 4 2 5 0. O peracija se zatim na­
stavlja s n ovom grupom od četiri brojke. 4+2=6; 2+5=7
i tako dalje. Rezultati se op et dopisuju, pa ključ poslije
te druge runde izgleda ovako: 3 9 6 4 2 5 0 6 7 5 6 3 2
1 . . . T o se m ože nastavljati do sudnjeg dana!
M ogu ći su i složeniji postupci. K o m p ju to r m ože, re­
cim o, p om n ožiti tem eljni ključni broj za od ređ en i dan
s ključnim b rojem poru ke (naznačenim u p oru ci) do
deset znam enki, zatim p om n ožiti produkt s tem eljn im
ključnim b rojem do daljnjih deset znam enki i tako da­
lje — s tim da u krajnji ključ uvijek ubacuje sam o četiri
posljedn je znam enke rezultata m noženja.
T i sistem i nisu neprobojni. D o vo ljn o je rekonstruirati
b ilo koji d io ključa nastalog lančanim pribrajanjem da
bi se m oga o rekonstruirati čitav ključ —p od u vjetom da

450
se zna dužina p rim arn og ključa, ili da se rekonstruira
n ek olik o m ogu ćih ključeva, pa se onda oni testiraju. U
k o m p liciran ijim sistem im a »vjerojatn a riječ« (d ob ro
p ogođ en a ili naslućena) m ože dati fragm ent m ogućega
ključa, koji se zatim dade proširiti m atem atičkom ana­
lizom prem a natrag i prem a naprijed.
M eđutim , ako bi se sistem generiranja ključa m ogao
učiniti d o v o ljn o elastičnim i ujedno d o vo ljn o k om p lek ­
snim, takva bi šifra bila za praktičke potreb e d ovoljn o
neprobojna. K o m p ju to r veličin e m alog tranzistorskog
radija m ogao bi p roizvod iti pravu bujicu digitalnih
ključnih im pulsa ili ključnih brojeva. A ko bi se spojio s
ob ičn im telep rin terom ili s m od ern im invertorom , d o ­
bio bi se uređaj za autom atsko i sinhrono šifriranje ili
dešifriranje, koji bi osiguravao dovoljnu neprobojnost.
M ožd a je to šifra budućnosti. A ko d o toga zaista
dođe, k rip tologija će opet im ati univerzalan sistem —
sam o još n eu sp ored ivo rafiniraniji - koji je bila od b a ­
cila kad je telegra f istisnuo nom enklatore.
A li što je s budućnošću k rip to lo gije kao takve?
Rast p o litičk e k rip tologije razvija se eksponencijal­
nim tem p om još od njezina početka, prije 4000 godina.
H o ć e li n ove m etode, na p rim jer prim jena lasera (lejze-
ra), zasnovane na u potrebi pravolinijskih snopova sig­
nala koje je n em ogu će interceptirati, zaustaviti taj
trend i p rom ijen iti mu smjer?
V jeroja tn o neće. D om et pravolinijskih m etoda (osim
u k om b in aciji s um jetnim satelitim a) ne ide dalje od
horizonta. Za svaku poruku p rek o horizonta radio je i
danas nenadom jestiv; njegove su prednosti tako očite
da će njegova upotreba sigurno i dalje rasti. Uostalom,
laseri ne bi uništili krip tologiju čak ni da kojim sluča­
je m sasvim istisnu radio: oni bi sam o elem en t tajnosti
kom uniciranja p ren ijeli s područja krip tografije (taj­
nosti poru ka) na podru čje tajnosti njihova transmitira-
nja; elem en t tajnosti ne bi nestao iz komuniciranja.
U čitavoj p ovijesti količina tajnosti (»k o lič in a k rip to­
lo g ije «) rasla je istim tem p om kao »k oličin a kom u nici­
ranja«. A li tajnost ne proizlazi iz kom uniciranja nego iz
p olitike, državništva; stvaraju je vlade koje se njom e
služe ili je nastoje oduzeti drugim vladam a. Budućnost
k rip to lo g ije bit će puna tehničkih problem a, ali što se
tiče njezina daljnjeg opstanka — nem a problem a. D okle
go d bu de ljudi — bit će kriptologije.
 SADRŽAJ

14. D vo b o j u eteru: O sovina ................................. 7

15. D vob oj u eteru: N eu tralci i zapadni save­
znici ...................................................................... 75
16. Cenzori, in vertori i špijuni ............................. 137
17. D ok u čivi istočnjaci ........................................... 217
18. Ruska k rip tologija ............................................. 301
19. N. S. A .......................................... 383
W illia m F r e d e r ic k F rie d m a n (sn im k a iz 1930)
 J. R iv e s C h ild s i H e r b e r t O. Y a r d le y fo to g r a fir a n i u je d n o j so b i p a riš ­
k o g h o te la » C r illo n « g d je su ra d ili za v r ije m e p a riš k e m ir o v n e k o n ­
fe re n c ije (1919)

H e r b e r t O. Y a r d le y , š e f
a m e r ič k o g C rn o g k a b in e ­
ta (s n im k a iz 1931)

H o liv u d s k i g lu m a c W illia m P o w e ll (lije v o ) u u lo zi dek-

r ip te ra u film u »R e n d e z -v o u s «, k o je m u se fa b u la zasn i­
va la na je d n o j o d Y a r d le y je v ih k n jiga
D ru g a g e n e ra c ija a m e r ič k ih k rip to lo g a : A b ra h a m S in k h o v, F ran k B.
R o w le tt i i S o lo m o n K u llb a c k (sva tro jic a sn im ljen i 1941. ili 1942)

W illia m i E liz e b e th F rie d m a n , fo to g r a fir a n i 1958, s d ije lo m s v o je z b ir ­

k e š ifa rsk ih s tro je v a
L ije v o : G ilb e rt V e rn o n , p ro n a la za č p r v o g a š ifa rs k o g stro ja k o ji je au ­
to m a ts k i o tk u c a v a o š ifr a ! (o k o 1914). D esno: m a jo r J o sep h M a u b o r-
gn e, k o ji je u p r v o m s v je ts k o m ratu, s p o jiv š i e le m e n te n e k o lik o ra ­
nijih sistem a, s tv o r io p rv u n e p r o b o jn u šifru

Jedan o d p r v ih H e b e m o v ih e le k trič n ih
šifa rs k ih s tr o je v a (sa s a m o je d n im r o to ­
rom )
L ije v o : p ro n a la za č B o r is H a g e lin i šifa rsk i stro j k o ji m u je d o n io b o ­
g a tstvo . D esn o g o re : L e s te r H ill, p ro n a la za č a lg e b a rs k e k rip to g ra fije .
D e s n o d o lje : A r v id D am m , p ro n a la z a č š ifa rs k o g stroja, k o ji se n ije
o b o g a tio

L ije v o : k r ip to g r a fs k i r o t o r je d n o g a o d H e b e r n o v ih s tro jeva . O b ra tite

p a žn ju na sp a ja n je žica. D esn o: H a g e lin o v a a p a ra tu ra M -209, k o ju je
a m e r ič k a v o js k a u p o tr e b lja v a la u d r u g o m s v je ts k o m ratu
L ije v o i u sred in i: A d o lf P a sch k e i W e r n e r K u n ze, gla vn i d e k r ip te r i
Pers Z. D esno: Y v e s G yld en , m e n to r Š vedske k r ip to lo g ije (fo to g r a fija
iz 1962)

L ije v o : k a p eta n A lw in K r a m e r , su d io n ik M A G IC -a . U sred in i: k a p eta n

L a u ra n c e S a ffo rd , o s n iv a č k r ip to lo š k e o rg a n iz a c ije a m e r ič k e ra tn e
m o rn a ric e . D esn o: k a p eta n Josep h R o c h e fo r d , š e f d e k r ip te r s k e je d i­
n ic e k o ja je ra zb ila ja p a n s k e p o r u k e p rije M id w a y a .

L ije v o : k a p eta n T h o m a s D yer, g la v n i d e k r ip te r u R o c h e fo r t o v o j je d i ­

nici. U sred in i: p u k o v n ik H a r o ld S h aw , š e f T e h n ič k o -o p e r a tiv n o g o d ­
je lje n ja U p ra v e za cen zu ru . D esno: W a lt e r K o e n ig , stru čn ja k za in ver-
te r e u B e l l T e le p h o n e L a b o r a t o r ie s
P lo d o v i k rip to a n a liz e : ja p a n s k a k rsta rica n ak on b itk e k o d M id w a y a

S p e k tr o g r a m i k o ji se u p o tre b lja v a ju u o d g o n e ta n ju »in v e r tir a n o g «

(s k r e m b lir a n o g ) g o v o r a . G o r e je s p e k tro g ra m re č e n ic e » W e sh a ll w in
o r w e sh a ll d i e « (Ili ć e m o p o b ije d iti ili p o g in u ti). D o lje je s p e k tro g ra m
s n im k e g o v o r a p o d ije lje n na v re m e n s k e je d in ic e .
 A n a litič a ri r a d io -p r o m e la a m e rič k e v o jsk e u F ra n cu sk o j, 1944

F o to g r a fija n je m a č k e p o d m o r n ic e U—505 s n im lje n a n e p o s r e d n o n a­

k on n jezin a za ro b lja v a n ja . Z a to je na n joj istakn u ta a m e rič k a zastava.