17.

godišnja međunarodna konferencija KONDICIJSKA PRIPREMA SPORTAŠA

Zagreb, 22. i 23. veljače 2019.

Stručni rad

BRZINSKA IZDRŽLJIVOST - TEORIJSKI KONCEPT

Ivica Iveković

UVOD
Različiti autori koriste različite nazive za brzinsku izdržljivost ili izdržljivost u brzini kao što su opća
anaerobna dinamična izdržljivost (Heimer i Matković, 1995), opća anaerobna izdržljivost (Maršić, Dizdar
i Šentija, 2008), anaerobna izdržljivost (Vučetić, Ivanjko, Šentija i Sedar, 2003; Smuda i Vučetić, 2009) i
anaerobni energetski kapacitet (Jovanović, Vučetić i Sporiš, 2009).
Brzinska izdržljivost predstavlja specifičan oblik izdržljivosti unutar motoričkog prostora. Sastavni je
dio anaerobne komponente specifične izdržljivosti, tj. proizlazi iz anaerobne komponente specifične izdr-
žljivosti. Prema tome, kada je specifična izdržljivost povezana s visokim zahtjevima na brzinske sposob-

OSNOVE KONDICIJSKOG TRENINGA

BIOMEDICINSKE I BIOMEHANIČKE
nosti sportaša (Doder, Babiak, Doder i Janjć, 2009), sportaševa sposobnost, da ih održi u brzinskim i situ-
acijskim uvjetima izvođenja motoričke aktivnosti, definira kao brzinska izdržljivost. Odnosi se na moto-
ričke aktivnosti takvih dinamičnih opterećenja u kojima su velike mišićne grupe anaerobno opterećene u
trajanju 10-120 sekundi. Unutar tog vremena odgovorni su mehanizmi anaerobne izdržljivosti pa se može
ustvrditi da je brzinska izdržljivost povezana s veličinom anaerobnih kapaciteta (izvora energije). Stoga,
količina anaerobnih energenata predstavlja važan faktor za razvoj brzinske izdržljivosti pa se s pravom
može reći da je to anaerobna sposobnost organizma (na što upućuju njeni različiti nazivi) te da „spada u
podprostor funkcionalnih sposobnosti“ (Iveković, 2012). Uz energetske izvore, vrijeme ove aktivnosti li-
mitirano je i živčanim umorom (Hnízdil, 2011), alaktatnim i glikolitičkim anaerobnim sposobnostima (ja-
kost, brzina, eksplozivna i repetitivna snaga, itd.) te tehnikom i stupnjem ekonomičnosti kretanja (Vuče-
tić, Ivanjko, Šentija i Sedar, 2003).
Brzinska izdržljivost je sposobnost sportaša da što dulje zadrži postignutu maksimalnu brzinu (Wei-
neck, 2000; prema Maršić, Dizdar i Šentija, 2008), ali i da se specifična brzina, brzinska snaga i tehnička
izvedba održe na maksimalnom nivou opirući se zamoru u brzinskim uvjetima (kada je frekvencija pokre-
ta velika). Opiranje zamoru znači da se može generirati maksimalno ubrzanje i osnovna brzina u uvjetima
„zakiseljenosti“ (Gruić, Vuleta, Ohnjec, 2009), tj. da sportaš posjeduje sposobnost (brzinsku izdržljivost)
stvaranja visoko kvalitetnog rada unatoč nusproduktima anaerobnog metabolizma (Dick, 1997). Zbog toga
sportaši koji imaju odlično razvijenu brzinsku izdržljivost imaju dobro razvijenu sposobnost tolerancije
laktata i velike mogućnosti održavanja konstantne brzine kroz duži vremenski period (produženi sprinte-
vi i sl.) (Vučetić, Ivanjko, Šentija i Sedar, 2003). Većina ovakvog rada obavlja se u apneji, što od sportaša
traži da ima i maksimalnu brzinu i jakost (Bompa, 2006).
Brzinska izdržljivost usko je povezana s brzinskom snagom, maksimalnom brzinom, specifičnom br-
zinom, jakošću i situacijskim zahtjevima i zbog toga predstavlja važnu komponentu uspjeha u momčad-
skim sportovima (nogometu, košarci, rukometu, odbojci). Osim što je važna za momčadske sportove, ona
predstavlja najsloženiju i istodobno najspecifičniju fizičku sposobnost u sprintu (Winfried, 1997). Prema
istom autoru njezin udio u strukturi postignuća različitih sprinterskih disciplina razmjeran je dužini dio-
nice u kojoj se gubitak brzine mora svesti na najmanju moguću mjeru. Ovdje je potrebno naglasiti da se
sprinterska izdržljivost razlikuje od brzinske izdržljivosti na temelju toga koji energetski mehanizam pre-
vladava (Martin, Karl i Lehnertz, 1993; prema Maršić, Dizdar i Šentija, 2008). Tako se pod sprinterskom
izdržljivošću podrazumijevaju opterećenja koja traju do 10 sekundi s dominacijom fosfagenih (alaktatnih)
procesa (npr. trčanje na 100 m), dok opterećenja, koja traju od 10-120 sekundi, kod kojih se energija osi-
gurava uglavnom anaerobnim glikolitičkim procesima (laktatnim), pripadaju brzinskoj izdržljivosti (npr.
trčanje na 400 m) (Maršić, Dizdar i Šentija, 2008; Iveković, 2012).

81
 Ivica Iveković
BRZINSKA IZDRŽLJIVOST - TEORIJSKI KONCEPT

KRITERIJI PODJELE I RAZLIČITE VRSTE BRZINSKE IZDRŽLJIVOSTI

U skladu sa specifičnostima različitih sportova, ali i raznih disciplina unutar pojedinog sporta, razli-
kujemo i određene vrste brzinske izdržljivosti, njih dvanaest (prikaz 1). Jedanaest ih je raspoređeno unutar
četiri kriterija, i to, prema intenzitetu (Winfred, 1997), trajanju podražaja (Iveković, 2016a), s obzirom na
kombinaciju i proporciju brzine i izdržljivosti (Bompa i Carrera, 2005) te s obzirom na važnost i uspjeh u
atletskim disciplinama. Unutar kriterija važnosti i uspjeha u atletskim disciplinama nalaze se:
– Specijalna brzinska izdržljivost predstavlja specifičnu sposobnost koja je važna za sprinterske atletske
discipline. Osim što ovisi o brzini, ovisi i o općoj aerobnoj izdržljivosti koja je preduvjet za veći volu-
men rada i brži oporavak nakon njega (Winfried, 1997).
– Lokomotorička brzinska izdržljivost je sposobnost koja je u utrci na 400 m vrlo važna (Winfried, 1997).
Ona se u strukturi postignuća na 400 m nadovezuje na lokomotoričku brzinu te ju povezuje sa speci-
fičnom natjecateljskom izdržljivošću (nalazi se između tih dviju sposobnosti). Vrlo je važna u središ-
njem dijelu utrke. Objedinjuje dva energetska sustava: laktacidno-anaerobni i aerobni sustav. Ova se
sposobnost aktivira na otprilike 140. metru utrke na 400 m, tj. u 17. sekundi utrke, te je aktivirana sve
do kraja utrke (Winfried, 1997).
– Preponaška brzinska izdržljivost je izdržljivost u povećanoj frekvenciji koraka. To je jedna od sposob-
nosti koja pomaže sprinteru da postigne bolji rezultat u sprintu preko prepona. Winfried (1997) prepo-
našku brzinsku izdržljivost dijeli na kratku, dugu i specifičnu.
OSNOVE KONDICIJSKOG TRENINGA
BIOMEDICINSKE I BIOMEHANIČKE

Slika 1. Kriteriji podjele i tipovi brzinske izdržljivosti.

82
 17. godišnja međunarodna konferencija KONDICIJSKA PRIPREMA SPORTAŠA
Zagreb, 22. i 23. veljače 2019.

– Aciklična brzinska izdržljivost je sposobnost sportaša da nakon postizanja faze maksimalne brzine (mak-
simalna ciklična brzina) djeluje protiv njenog opadanja, odnosno da održi veliku brzinu kontrakcije
i pri brzim ponavljajućim acikličnim pokretima (Beyer, 1987; prema Maršić, Dizdar i Šentija, 2008).
Dakle, sposobnost sportaša da ponavlja brze pokrete usprkos dugom trajanju aktivnosti (Harre, 1979;
prema Maršić, Dizdar i Šentija, 2008).

BRZINSKA IZDRŽLJIVOST – KOMBINACIJA BRZINE I IZDRŽLJIVOSTI

Brzinska izdržljivost predstavlja specifičnu kombinaciju ili mješavinu dviju bazičnih sposobnosti, br-
zine i izdržljivosti (Vučetić, Ivanjko, Šentija i Sedar, 2003; Jerković, Jerković i Mejovšek, 2003; Smuda i
Vučetić, 2009; Iveković, 2012). Specifična kombinacija brzine i izdržljivosti pokazuje da je to kvantitativ-
na biomotorička sposobnost čovjeka. Kao što se moglo vidjeti u prethodnom poglavlju, Bompa i Carrera
(2005) razlikuju dva tipa brzinske izdržljivosti (pri aerobnom i anaerobnom pragu) koji se izmjenjuju u
kombinaciji i proporciji brzine i izdržljivosti kako se dužina (udaljenost) povećava (prikaz 2). Iz prethod-
nog proizlazi da je potrebno uskladiti brzinu i izdržljivost što Gabrilo, Božanić i Sekulić (2009) smatraju
najvažnijim parametrom brzinske izdržljivosti. Kao kvantitativna biomotorčka sposobnost ona je, dakle,
rezultanta karakteristične kombinacije brzine i aerobnog kapaciteta „što u praktičnom smislu podrazumi-
jeva sposobnost višekratnog istrčavanja zadane dionice maksimalnom brzinom, sa što kraćim stankama
između ponavljanja“ (Jerković, Jerković i Mejovšek, 2003). Tu istu razinu brzine sportaš može u kratkom
vremenu ponoviti ukoliko ima razvijenu sposobnost brzog smanjenja mišićne i krvne „zakiseljenosti“, od-

OSNOVE KONDICIJSKOG TRENINGA

BIOMEDICINSKE I BIOMEHANIČKE
nosno posjeduje sposobnost brzog oporavka nakon submaksimalnih ili maksimalnih opterećenja.

Slika 2. Brzinska izdržljivost kao specifična kombinacija izdržljivosti i brzine.

VAŽNOST BRZINSKE IZDRŽLJIVOSTI U ATLETSKIM DISCIPLINAMA

Brzinska izdržljivost je sposobnost postizanja što manjeg smanjenja dostignute maksimalne brzine
trčanja ili „sposobnost sportaša da održi maksimalnu brzinu kretanja u konkretnim uvjetima motoričke
aktivnosti“ (Iveković, 2012). Na primjer, dvojica trkača s podjednakom brzinskom izdržljivošću, a različi-
tom razinom brzine i rezultata na 100 m, postižu različite rezultate u utrci na 400 m (Winfred, 1997). Brži
je dakako onaj koji je brži i na 100 m jer on posjeduje veću rezervu brzine (Winfred, 1997). U trčanju na
100 m brzinska izdržljivost nema toliko bitnu ulogu kao u trčanju na 200 m, a osobito u trčanju na 400 m
(Maršić, Dizdar i Šentija, 2008).
U utrci na 100 m vrhunac brzine dostiže se na otprilike 60. ili 70. metru. U preostalih 30-40 m, odnosno
u drugoj polovici utrke, vodeću ulogu preuzima brzinska izdržljivost (Winfred, 1997). Vrhunski atletičari
na 100 m u završnici utrke ne ubrzavaju u odnosu na druge natjecatelje nego održavaju svoju postignutu
brzinu, dok se kod ostalih ona znatno smanjuje. Stoga su u utrci na 100 m maksimalna brzina i brzinska
izdržljivost tijesno povezane. Važnost brzinske izdržljivosti u atletskim sprinterskim disciplinama ovisi o 83
 Ivica Iveković
BRZINSKA IZDRŽLJIVOST - TEORIJSKI KONCEPT

energetskim procesima koji osiguravaju dobivanje energije (Maršić, Dizdar i Šentija, 2008). Budući da su
oni uvjetovani intenzitetom i trajanjem opterećenja, jasno je da ta sposobnost postaje važnija što je dionica
duža (Maršić, Dizdar i Šentija, 2008).

BRZINSKA IZDRŽLJIVOST – KOMPONENTA SPECIFIČNE BRZINE

Brzinska izdržljivost je sposobnost organizma koja ima dominantnu ulogu u dugotrajnom izvršavanju
rad submaksimalnim ili maksimalnim intenzitetom - približno 85-100% maksimalnog intenziteta (Dick,
2007). Jedna je od tri brzinske komponente (uz alaktatnu i laktatnu komponentu) specifične brzine (prikaz
3). Specifična brzina se odnosi na kapacitet izvođenja vježbe ili pokreta određenom brzinom, koja je obično
visoka, a može uključivati neke ili sve brzinske komponente, ovisno o specifičnostima sporta (Bompa, 2006).
OSNOVE KONDICIJSKOG TRENINGA
BIOMEDICINSKE I BIOMEHANIČKE

Slika 3. Brzinska izdržljivost kao komponenta specifične brzine.

FIZIOLOŠKO GLEDIŠTE BRZINSKE IZDRŽLJIVOSTI

Brzinska izdržljivost je fiziološke prirode, dakle, predstavlja važan fiziološki faktor za mnoge sporto-
ve, uključujući i momčadske (Bompa, 2006).
S fiziološkog stajališta, brzinska izdržljivost je određena sposobnošću svih organa i organskih sustava, a
ispred svih središnjeg živčanog sustava, srčano-žilnog i dišnog sustava (Vučetić i sur., 2003; prema Jovano-
vić, Vučetić i Sporiš, 2009). Najviše dolazi do izražaja kod aktivnosti kratkog trajanja, te njena razina ovisi
o aerobno-anaerobnim (kardio-mišićnim) kapacitetima organizma, tj. količini anaerobnih izvora energije -
ATP, CP i mišićnom glikogenu, ali i o sposobnosti tolerancije biokemijskih promjena koje nastaju kao po-
sljedica anaerobnih kemijskih reakcija (Sekulić i Metikoš, 2007; prema Gabrilo, Božanić i Sekulić, 2009).

84
 17. godišnja međunarodna konferencija KONDICIJSKA PRIPREMA SPORTAŠA
Zagreb, 22. i 23. veljače 2019.

Tablica 1. Čimbenici ograničenja kratkotrajne, srednjetrajne i dugotrajne brzinske izdržljivosti (Iveković,

2016b).
BRZINSKA IZDRŽLJIVOST

Kratkotrajna Srednjetrajna Dugotrajna

• Razina opće aerobne izdržljivosti;

• Antropometrijske značajke; viskoznost mišića;
sposobnost pravovremenog
brzina kontrakcije • Alaktatna i glikolitička
prelaska na aerobni režim rada (prije
• Dinamička jakost agonista; koordinacija; snaga anaerobna sposobnost
porasta koncentracije anaerobnih
(eksplozivna i repetitivna); savitljivost (jakost, brzina,
metabolita); visina energetskog
• Sposobnost oslobađanja velike količine energije eksplozivna snaga,
tempa; jakost; brzina; snaga
u kratko vrijeme (visoki energetski tempo); repetitivna snaga,
(eksplozivna i repetitivna)
održanje visoke radne sposobnosti usprkos itd.); razina puferskog
• Veličina puferskog kapaciteta;
velikom dugu kisika kapaciteta; visoka
sposobnost brzog oporavka poslije
• Tehnika izvođenja pokreta; ekonomičnost razina opće aerobne
tjelesnog opterećenja; brzina
kretanja izdržljivosti; sposobnost
uklanjanja otpadnih produkata
• Količina anaerobnih izvora energije (ATP, pravovremenog prelaska
anaerobnog rada; otpornost
KP, lokalni mišićni glikogen); brzina aktivacije na aerobni režim
organizma na sekundarne produkte
aerobnog kapaciteta (brzina porasta primitka rada (prije porasta
anaerobnog metabolizma
kisika); veličina maksimalnog duga kisika; koncentracije anaerobnih
• Količina uskladištenog glikogena u
efikasnost biokemijske enzimatske razgradnje; metabolita); visina
mišićima i jetri
intenzitet oslobađanja energije; visina energetskog tempa;
• Tehnika izvođenja pokreta;
energetskog tempa brzina uklanjanja otpadnih
ekonomičnost kretanja; lokalna

OSNOVE KONDICIJSKOG TRENINGA

• Veličina puferskog sustava (hemoglobinski, produkata anaerobnog

fosfatni, bikarbonatni); visina pH krvi (viši
pH ukazuje na nižu sposobnost anaerobne
izdržljivosti); sposobnost podnošenja
zakiseljenja organizma (acidoze) i velike
koncentracije mliječne kiseline
• Procesi središnjeg živčanog sustava (CNS-a)
(omogućava nastavak intenzivnog rada ili
aktivnosti pod iscrpljujućim okolnostima)
• Hiperventilacija (udisanje dodatnog kisika putem
povećanja brzine disanja)
• Sposobnost održavanja impulsa toka od višeg
nivoa upravljanja prema lokomotornom području
BIOMEDICINSKE I BIOMEHANIČKE
mišićna izdržljivost ekstenzora i
rada; otpornost organizma
fleksora koljena tijekom ekscentrične
na sekundarne produkte
mišićne akcije (tj. dinamične
anaerobnog metabolizma
mišićne kontrakcije); lokalna
• Količina uskladištenog
mišićna izdržljivost ekstenzora i
glikogena u mišićima
fleksora kuka tijekom koncentrične
i jetri (o tome ovisi
i ekscentrične mišićne akcije (tj.
intenzitet i trajanje
dinamične mišićne kontrakcije);
opskrbe energijom);
koncentrična aktivnost mišića
tehnika izvođenja pokreta;
stražnje strane natkoljenice (ona je
ekonomičnost kretanja
temeljna za proizvodnju snage kuka
što je vitalno za veliku brzinu trčanja)

Aktivnosti koje dominantno uključuju brzinsku izdržljivost one su u kojima je aktivnost brza, dina-
mična i kratka, tako da srce nema vremena dovoditi kisik do mišića koji se koristi u proizvodnji energi-
je (Bompa, 2005), pa se one odvijaju u uvjetima smanjene prisutnosti kisika. Tijekom rada u brzinskim
uvjetima - anaerobni režim rada, koji uključuje maksimalnu aktivnost, tijelo radi u teškim uvjetima (rad u
apneji) i zahtjevi za energijom i kisikom se povećavaju, a mišići se oslanjaju na uskladištenu energiju (Go-
muzak, 2009). Zbog toga, mišići gladni kisika dovode tijelo u stanje koje se naziva dug kisika. Daljnja ak-
tivnost na tom nivou se ne može nastaviti sve dok se ne odstrani mliječna kiselina i „ne plati“ kisikov dug
(Gomuzak, 2009). Da bi tijelo uklonilo mliječnu kiselinu iz sustava potrebno je određeno vrijeme (Bom-
pa, 2006): 10 minuta da bi se uklonilo 25%, 25 minuta da bi se uklonilo 50% i 75 minuta da bi se uklonilo
95% mliječne kiseline. Tijelo može nastaviti s limitiranim aktivnostima niskog intenziteta i to već nakon
što su se i male količine kisika obnovile (Gomuzak, 2009).

ZAKLJUČAK
Brzinska izdržljivost kao jedna vrsta specifične izdržljivosti ima svoja karakteristična svojstva kod ra-
zličitih vidova sporta - u zavisnosti od njihove dinamične i kinematičke strukture (Željaskov, 2004). Prema
tome, brzinska izdržljivost u atletskim trkama, plivanju, biciklizmu, košarci, nogometu i dr. bit će, više ili
manje, različita, kao i u odnosu na regulacijske mehanizme njenog bioenergetskog osiguranja (Željaskov,
2004).

85
 Ivica Iveković
BRZINSKA IZDRŽLJIVOST - TEORIJSKI KONCEPT

LITERATURA
1. Bompa, T. (2005). Cjelokupan trening za mlade pobjednike. Zagreb: Gopal.
2. Bompa T., Carrera M. (2005). Periodization trening for sports. Champain, IL: Human Kinetics.
3. Bompa, T. (2006). Periodizacija - teorija i metodologija treninga. Zagreb: Gopal.
4. Dick, F. (2007). Sports Training Principles. London: A. & C. Black.
5. Doder, V. D., Babiak, J. J., Doder, Ž. R., Janjić, J. N. (2009). Dinamika razvoja skočne izdržljivosti sportaša u dobi
od 8 do 30 godina. U: I. Jukić, D. Milanović, C. Gregov i S. Šalaj (ur.), 7. godišnja međunarodna konferencija,
Kondicijska priprema sportaša 2009, Trening izdržljivosti. Zagreb 20.-21. veljače 2009., str. 432-435. Zagreb:
Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu; Udruga kondicijskih trenera Hrvatske.
6. Gabrilo, G., Božanić, A., Sekulić, D. (2009). Povezanost aerobne i anaerobne izdržljivosti – paralelna analiza
zavisnosti terenskih pokazatelja u muškaraca i žena. U: I. Jukić, D. Milanović, C. Gregov i S. Šalaj (ur.) 7. godišnja
međunarodna konferencija, Kondicijska priprema sportaša 2009, Trening izdržljivosti. Zagreb 20.-21. veljače
2009., str. 395-398, Zagreb: Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu, udruga kondicijskih trenera Hrvatske.
7. Gomuzak, T. (2009). Ragbi – sport izdržljivosti. U: I. Jukić, D. Milanović, C. Gregov i S. Šalaj (ur.), 7. godišnja
međunarodna konferencija, Kondicijska priprema sportaša 2009, Trening izdržljivosti. Zagreb 20.-21. veljače
2009., str. 436-437, Zagreb: Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu; Udruga kondicijskih trenera Hrvatske.
8. Gruić, I., Vuleta, D., Ohnjec, K. (2009). Razlike u brzinskoj izdržljivosti procijenjenoj testom 300 jarda između
vrhunskih rukometašica i rukometaša različite dobi. U: I. Jukić, D. Milanović, C. Gregov i S. Šalaj (ur.) 7. godišnja
međunarodna konferencija, Kondicijska priprema sportaša 2009, Trening izdržljivosti, Zagreb 20.-21. veljače
OSNOVE KONDICIJSKOG TRENINGA
BIOMEDICINSKE I BIOMEHANIČKE

2009., str. 159-163. Zagreb: Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Udruga kondicijskih trenera Hrvatske.
9. Heimer, S, Matković, R. B. (1995). Izdržljivost. U: Pećina, M., Heimer, S.(ur) Športska medicina, str. 26-32.
Zagreb: Naprijed.
10. Hnízdil, J. (2011). Vytrvalostní schopnosti a jejich diagnostika (Doktorska disertacija). Brno: Masarykova
Univerzita V Brně Fakulta Sportovních Studií.
11. Iveković, I. (2012). Različite vrste/podvrste specifične izdržljivosti. U: I. Jukić, L. Milanović, C. Gregov, S. Šalaj,
V. Wertheimer (ur.), 10. godišnja međunarodna konferencija, Kondicijska priprema sportaša 2012, Specifična
kondicijska priprema, Zagreb 17. i 18. veljače 2012., str.127-131. Zagreb: Kineziološki fakultet Sveučilišta u
Zagrebu; Udruga kondicijskih trenera Hrvatske.
12. Iveković, I. (2016a). Kriteriji podjele izdržljivosti i njihov položaj unutar domena izdržljivosti. U: I. Jukić,
C. Gregov, S. Šalaj, L. Milanović, V. Wertheimer, D. Knjaz (ur.), 14. godišnja međunarodna konferencija,
Kondicijska priprema sportaša 2016., Kondicijska priprema sportaša, Zagreb 26. i 27. veljače 2016., str. 294-
298. Zagreb: Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu; Udruga kondicijskih trenera Hrvatske.
13. Iveković, I. (2016b). Faktori ograničenja različitih vrsta izdržljivosti. U: I. Jukić, C. Gregov, S. Šalaj, L. Milanović,
V. Wertheimer, D. Knjaz (ur.), 14. godišnja međunarodna konferencija, Kondicijska priprema sportaša 2016.,
Kondicijska priprema sportaša, Zagreb 26.-27. veljače 2016., str. 289-293. Zagreb: Kineziološki fakultet
Sveučilišta u Zagrebu; Udruga kondicijskih trenera Hrvatske.
14. Jerković, M., Jerković, S., Mejovšek, M. (2003). Brzinska izdržljivost u kondicijskoj pripremi nogometaša. U: D.
Milanović i I. Jukić (ur.). Kondicijska priprema sportaša, Zbornik radova znanstveno-stručnog skupa, Zagreb
21.-22. veljače 2003., str. 439-441. Zagreb: Kineziološki fakultet; Zagrebački športski savez.
15. Jovanović, M., Vučetić, V., Sporiš, G. (2009). Usporedba sportaša momčadskih sportova u parametrima za
procjenu anaerobne izdržljivosti. U: I. Jukić, D. Milanović, C. Gregov i S. Šalaj (ur.), 7. godišnja međunarodna
konferencija, Kondicijska priprema sportaša 2009, Trening izdržljivosti. Zagreb 20.-21. veljače 2009., str. 214-
217. Zagreb: Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Udruga kondicijskih trenera Hrvatske.
16. Maršić, T., Dizdar, D., Šentija, D. (2008). Osnove treninga izdržljivosti i brzine. Zagreb: Grafički zavod Hrvatske,
Udruga „Tjelesno vježbanje i zdravlje“.
17. Smuda, A., Vučetić, V. (2009). Analiza brzine oporavka nakon testa 300 jarda temeljem frekvencije srca za
vrijeme 10 minuta odmora. U: I. Jukić, D. Milanović, C. Gregov i S. Šalaj (ur.), 7. godišnja međunarodna
konferencija, Kondicijska priprema sportaša 2009, Trening izdržljivosti, Zagreb 20.-21. veljače 2009., str. 155-
158. Zagreb: Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Udruga kondicijskih trenera Hrvatske.
18. Vučetić, V., Ivanjko, A., Šentija, D., Sedar, M. (2003). Brzinska izdržljivost nogometaša. U: D. Milanović i I.
Jukić (ur.). Kondicijska priprema sportaša, Zbornik radova znanstveno-stručnog skupa, str. 422-425. Zagreb:
Kineziološki fakultet; Zagrebački športski savez.
19. Winfried, J. (1997). Sprint. Zagreb: Gopal.
20. Željaskov, C. (2004). Kondicioni trening vrhunskih sportista. Beograd: D.T.A. Trade, Sportska akademija
86 Beograd.