Professional Documents
Culture Documents
PA-T5 Omjer Boja U Kozmogramu
PA-T5 Omjer Boja U Kozmogramu
com/user/529407097/Zvjezdan/uploads
Omjer boja
Odrednice psihološke astrologije (napose Huberove) nisu samo puke 'smjernice'. Naime,
mnoge od tih smjernica su prvorazredne, ali da bi se stvarno razumjelo kako ih primijeniti u
praksi bitno je da je svaki njihov proučavatelj spreman potrošiti vrijeme radeći s
kozmogramima - osim vlastitim - mnogih, mnogih i mnogih drugih osoba!
To je osobito zamjetno kada istražujemo, primjerice, kozmogram 'Obiteljskog obrasca'.
U njemu su ucrtane linije za razumijevanje i tumačenje položaja Sunca, Mjeseca i Saturna
kroz koje vidim kako oni odražavaju subjektivno viđenje, napose doživljavanje djetetova
odnosa unutar obitelji. Ali, bitno je za zapamtiti da je svaka obitelj različita pa postoji bezbroj
načina razumijevanja i valjanog tumačenja stvarnosti, sličnih ili istovrsnih pokazatelja u
kozmogramu. A jedini način da se počne razumijevati kako se prispodobe temeljnih načela
očituju u stvarnosti je raditi sa što više kozmograma i što je moguće s više ljudi. Tek kada je
to učinjeno moguće je uvidjeti jesu li te smjernice temeljnih odrednica, dakako u prenesenu
značenju, odista valjane.
To se odnosi na svaku značajku psihološke astrologije - uključujući i razumijevanje omjera
boja u kozmogramu, ali ne u svrhu njegova poljepšanja, već ta 'psihologija' boja ukazuje
kako određene nijanse boja mogu ishoditi očekivanim reakcijama predmetne teme (osobe).
Pri izradi korijenskoga kozmograma (KK rođenja) ovom načinom primjenjuju se tri boje -
crvena, plava i zelena.
Pojedinačni aspekti, u aspektnoj mreži, ucrtavaju se u bojama: crvenom (kvadrati i
opozicije), plavom (sekstili i trigoni), zelenom (polusekstili i kvinkunksi) i narančastom
(konjunkcije).
Tri boje: crvena, plava i zelena, poput triju križeva, prispodobljuju načela energije, oblika
i percepcije.
Crvena
Plava
Nalaze li se u kozmogramu samo crvene i plave linije (boje) onda ćemo vjerojatno
razmatrati nekoga koji u životu naginje zdvajanju između aktivnosti i pasivnosti - ili između
rada i igre (zadovoljstva). Prispodoba crvenog dijela ličnosti raditi će kako bi se priskrbila
sredstva koja bi zadovoljila prispodobljene potrebe plavog dijela ličnosti.
Zelena
Narančasta
Uravnoteženost
Uzajamni omjer koji tvore boje ishodi ne/ravnotežom motivacije. Ovaj odnos predlaže
više plavih nego crvenih i više crvenih nego zelenih linija. U biti najpovoljniji omjer je:
6 plavih aspekata
4 crvena aspekta
2 zelena aspekta
Ako su u kozmogramu zastupljene sve tri boje i pokazuju donekle uravnoteženu sliku,
tada to označava unutarnji sklad. Ali to ne pokazuje bezuvjetno i izvanjsko skladno
ponašanje, već se radi o unutarnjem poimanju zakonitosti razvoja.
Prema obojenosti aspektna mreža može biti trobojna, dvobojna (crveno-plava, crveno-
zelena i plavo-zelena) i jednobojna (što se vrlo rijetko događa).
Kada aspektna mreža sadrži sve tri boje, a ponajprije u prethodno navedenome omjeru,
to naznačuje, kao izričajna zamjembenica u prenesenu značenju, da se svijest osobe
neprestano razvija, jer su obično razvidni i trobojni likovi koji u sebi sadrže poticaj za razvoj,
a također su i neposredni izraz zakonitosti razvoja i rasta.
utjecaje okruženja. Često se u i ovom kozmogramu može naći nedostajuća boja što, kao
izričajna zamjembenica u prenesenu značenju, ukazuje da je ova osoba putem odgoja
usvojila stanovite oblike ponašanje. Naime, njezina joj je okolina pokazala kako da razvije
značajke nedostajuće boje kako bi ih mogla primijeniti u životu.
Motivacija
Mali krug u središtu kozmograma, prispodoba je 'jezgre' ličnosti. Kada smo istražili
značenje boja u kozmogramu, iz središta, razmatramo sljedeću razinu. Dakle, mi smo u
potrazi za motivacijom, ili onim što, na vrlo dubokoj unutarnjoj razini, pogoni osobu.
Razumijevanje boja i njihova uzajamna omjera, dragocjen je pokazatelj naravi te motivacije.
Neravnoteža
Mimogred, u prethodnome navodu nije nužno mnogo zdvajati jer ne postoji toliko velika
neravnoteža, ili njegova konačno prevladavajuća neravnoteža koju pokušava uočiti.
Nadalje, 6 crvenih, dva plava i dva zelena aspekta pretpostavljaju višak aktivne crvene
energije i nedostatka uravnotežujuće plave. Dakle, za pretpostaviti je da će osoba svoj život
usmjeravati na aktivan način.
Ili što ako kozmogram sadrži 4 plava i 3/4 crveno/zelena aspekta? Dakle, ovdje
zamjećujemo višak zelene, što ukazuje na 'traženje i znatiželju', ali možda i na nedovoljno
crvena poticaja za ostvarenje onoga što se sniva ili želi postići.
Ovisnost
Sadrži li kozmogram uglavnom plave i zelene aspekte, prispodobljuje nekoga tko će
vjerojatno postati ovisan o drugima, činiti više za njih, a premalo za sebe. To je obrazac
ponašanja kojega, ponajprije, moramo postati svjesni i, nadalje, prihvatiti da je to stvarno
tako, neumitnost zbilje. Samo s 'osvješćenjem' i istinskim htijenjem možemo pokrenuti
promjene u našim životima, što uključuje i 'unošenje' ravnoteže boja u naše živote.
Pronicavost
Prvi pogled na kozmogram može dati vrijedne naznake o ravnotežom boja. Na tom
stupnju zapažanja, kada promišljamo predodžbe koje izviru iz naže nutrine (uvida, čuvstvima
obojenog prosuđivanja), možemo se zapitati kako nas se doimaju boje i što nam poručuju.
Često ćemo dobiti 'osjećaj plavetnila, crvenila ili čak i zelenila', što se može primijeniti kao
dodatna potpora prosudbi ravnoteže boja.
Razmatranjem kozmograma ispisanog uz primjenu različitih računalnih programa,
razlikovat će se i aspekte linija ovisno o točnosti orbisa (dopuštana odstupanja od točnog
aspekta), što može značiti da jedna boja postaje očito prevladavajućom spram druge.
Tvorba boja
Razni priručnici dostatno opisuju vjerojatne načine prispodobljena 'učinka' nejednakosti
boja na motivaciju, tako da ništa ne bismo postigli ponavljajući ovdje te podatke. Međutim,
tu je zgoda za upitati se: "Ako postoji neravnoteža boja kako to saznanje možemo primijeniti
za vlastitu dobrobit ili potporu nekomu drugomu?"
Inačice omjera, obično su vjerojatni višak jedne boje uz prateće nedostatak druge.
Primjerice, ako kozmogram sadrži višak crvenih i/ili zelenih aspekata, tada slijedi vjerojatni
nedostatak plavih. To prispodobljuje nedovoljnu sposobnost za predahom, odražava
nemogućnost dostatna odmora i opuštanja. Dakle, nužno je osmisliti ravnotežu, iznaći
načina uspostave 'plavetnila'.
Volja (htijenje)
Razvoj i primjena volje bitna je sastavnica oblikovanja promjena u našim životima. Mi
želimo promjene, ali moramo primijeniti htijenje kako bismo zapravo postali drukčijima. Čak
i naučiti zastati i razmisliti kako oblikovati 'plavetnilo' iziskivat će 'zakonitosti volje'. Dakle,
radi oblikovanja 'crvenila' nužno je htijenje da to osmislimo te u konačnici to uistinu i
učinimo. Dakle, oprečno onomu što smo do sada izbjegavali činiti ili smo, pak, ovisnički
naučili da do sada to netko drugi čini za nas.
Priča o bojama
Prilog temi
Boja nije svojstvo materije. Stvarni vanjski svijet je bezbojan, sastoji se od bezbojne
materije i energije, a posjeduje određenu sposobnost upijanja elektromagnetskih valova.
Kad svjetlo padne na neko tijelo, određeni se dio upije, a ostatak se odražava, ili u slučaju
prozirnih tijela, propušta. Jačina upijanja ovisi o molekularnomu ustroju tijela. To znači da
se iz jedne zrake svjetlosti, koju uglavnom čine valovi različitoga broja titraja u sekundi,
čestote izražene jedinicom mjere, zadržavaju valovi posve određene čestota. Preostali se
titraji odražavaju. Kada one dospiju do mrežnice oka, izazivaju u za to određenim vidnim
stanicama električne impulse koji živčanim putovima dospijevaju do vidnog centra. Tamo
nastaje osjet boja. Ono što nas se doimlje kao boja, ovisi o vrsti svjetlosti koja se odražava
ili propušta.
Dakle, boja postoji samo kao osjet, odnosno doživljaj, promatrača, a gledanje je
sposobnost razlikovanja valnih duljina svjetlosti (kao različitih boja).
Boje predstavljaju jedan od najjednostavnijih podražaja koja naša osjetila mogu prepoznati.
Čak i meduze prepoznaju svjetlo, a one i nemaju mozak! No, usprkos svojoj razmjernoj
jednostavnosti, objasniti svjetlost i boje na nešto široj ljestvici značilo bi i ponuditi odgovor
na dva razmjerno složenija pitanja: kako vidimo i zašto vidimo ono što mislimo da vidimo.
Pri odgovoru na spomenuta pitanja važno je imati na umu temeljnu, prethodno navedenu,
činjenicu – boje zapravo ne postoje ili, bolje rečeno, ne postoje u smislu u kojem ih mi
poimamo u svakodnevnu životu. Jagoda i uređaj za gašenje požara nisu crveni, nebo i more
nisu plavi i niti jednu osobu na svijetu ne bismo objektivno mogli označiti kao 'crnu' ili
'bijelu'. Za razliku od boja, ono što zapravo postoji jest svjetlost. Svjetlost je stvarna.
Ali, što su onda boje? Za početak, važno je naglasiti da boje neopozivo nisu svjetlost - one
su u potpunosti 'umjetna' tvorevina našeg mozga. Kako možemo biti sigurni u ovo? Pa, ista
svjetlost može postati 'obojana' bilo kojom bojom na svijetu. Ne u stvarnosti, već u našem
mozgu.
Pamćenje boja
1
Saturacija – zasićenost, popunjenost; veličina kod boje koja se odnosi na njezinu čistoću ili ponoću; stupanj
u kojemu se neka boja razlikuje od sivog iste svjetline. Jako saturirana boja je živa i bogata, a boja slabe
saturacije izgleda izblijedjelo i kao da je pomiješana sa sivom.
No dobro, u čemu je bit? Slike pustinje izgledaju drukčije zato što je vaš
mozak zapamtio crvenilo s lijeve i zelenilo s desne strane u koje ste gledali 60-ak sekundi.
Kad ste pažnju ponovno preusmjerili na slike pustinje, vaš mozak je ove zapamćene boje
jednostavno uklopio u dvije slike pustinje i tako ih 'izmijenio'. Naravno, samo na nekoliko
trenutaka, no i to je dovoljno da na prilično dojmljiv način shvatite koliko su boje zapravo
proizvoljna pojava.
Ovaj pokus neizbježno vodi do sljedećeg važnog pitanja. Jesu li boje uistinu stvarne ili su tek
ishod naših imanentno subjektivnih osjetila? Do sada ste već mogli shvatiti, točan odgovor
krije se u drugom dijelu pitanja.
Važno je zapamtiti, boje su bile u samom srcu evolucijskog procesa milijunima godina. Teško
je uopće zamisliti važniji evolucijski proces od onoga koji nam omogućuje da postojimo i
djelujemo u svijetu koji nas okružuje. Zamislite samo odnos između insekata i cvjetova
(cvjetovi nisu 'obojeni' kako bi ljudi uživali u njima, već kako bi se biljke kojih su dio što
plodnije razmnožavale), ili najrazličitije boje pomoću kojih se razne životinje maskiraju u
okoliš koji ih okružuje. Naravno, po potrebi, boje se mogu iskoristiti i da vas primijeti što je
moguće više živih bića u blizini kao što to, primjerice, čini paun u sezoni parenja.
No, važnost boja nije ograničena isključivo na carstvo životinja. Bili vi svjesni toga ili ne, boje
su jedan od najvažnijih dijelova i našega života. Razmislimo na trenutak o odjeći koju
kupujemo i bojama koje prevladavaju u našoj garderobi. Čitava modna, dizajnerska i
kozmetička industrija počiva upravo na bojama, odnosno njihovom kombiniranju.
zabilježeno i kod djece, njihova povezivanja boja i osjećaja imala su mnogo više različitih
inačica.
S druge strane, u pokusu u kojem su morali povezati boju i zvuk gotovo svi ispitanici (i mladi
i stari) odabirali su slične parove. Niski tonovi najčešće su bili predočeni tamnim bojama
(tamnoplava) dok su viši tonovi uglavnom bili upareni sa žarko žutom.
Koji je dakle zaključak ovih pokusa? Ljudi posjeduju unutarnje mentalne mape pomoću kojih
su kadri povezivati boje s određenim drugim osjetilnim podražajima. Ono što je uistinu
začudno jest činjenica da takvi odnosi (primjerice, između zvuka i boje) ne postoje nigdje u
prirodi.
Ustroj boja
Na temelju gore spomenutih pokusa može se zaključiti da svatko od nas drugačije vidi svijet
koji ga okružuje. To zapravo mora biti tako, budući da su naša osobna iskustva, ponaosob,
nužno drukčija od osobnih iskustava drugih ljudi. No, ono što je važno jest da nitko od nas
ne vidi svijet onakvim kakav uistinu jest.
U tom smislu mi smo svi u zabludi, a sve ono što vidimo zapravo je osobito i osebujno
tumačenje ovisno o našoj osobnoj povijesti, ali i povijesti koju dijelimo s ostatkom
čovječanstva. Ova činjenica, vjerojatno više nego bilo koja druga, može poslužiti kao
nepobitna potkrjepa slavljenju različitosti, a ne za bijeg u sigurnost konformizma.