1.

UVOD
Nezaustavljivim i eksplozivnim razvojem tehnologije, korištenje računala postaje
neophodna vještina u današnjem svijetu. Kako se tehnologija unapređuje
doslovce iz dana u dan, tako računala koja su do jučer bila najnaprednija
postaju zastarjela. U tom aspektu računala imaju prednost u tome da se sastoje
od pojedinih komponenti koje se lako mogu zamjenjivati i samim time pridonijeti
performansama i suvremenosti računala. Budući sa se računalo sastoji od
mnogo komponenti vrlo različitih funkcija, sastavljanje računala će biti opisano
od samog početka, uz objašnjenja uloge pojedinih komponenti.
Sastavljanje računala kod kuće postaje vrlo često pojava, zbog toga što ljudi
žele biti 100% sigurni koje se komponente u njihovom računalu nalaze i da one
besprijekorno obavljaju svoju zadaću. Ovime ne želim reći da su računala
sastavljena od strane prodavača loša, no tu dolazi do nekih "trikova" koje
prodavači koriste kako bi konfiguraciju učinili čim pristupačnijom kupcu, na štetu
nekih komponenti računala gdje dolazi do zamjene sa jeftinijim. Te komponente
ne moraju nužno biti loše, no kao i svugdje, i kod računala je slučaj da poznatiji
proizvođači rade kvalitetnije, samim time i skuplje komponente. Kod
sastavljanja računala, navedene će biti komponente koje su nove, suvremene i
koje bi danas sačinjavale računalo koje je "u korak s vremenom".

2. RAČUNALNE KOMPONENTE
2.1. MATIČNA PLOČA
Matična ploča je, kako i samo ime govori, jedna od osnovnih i najvažnijih
komponenti računala. Na nju se direktno spajaju sve ostale komponente
računala, koje mogu biti interne, tj. nalaziti se u samom kućištu računala, i
eksterne, tj. one koje se na matičnu ploču spajaju izvana bez otvaranja kućišta.
Najbitnija interna komponenta je sam procesor, o kojem i najviše ovise
performanse čitavog računala. Kako postoje razne vrste procesora različitih
proizvođača, tako postoje i razne vrste matičnih ploča za te procesore.
Osnovna podjela je na matične ploče za AMD i matične ploče za Intel
procesore. Ono što određuje koji će procesor doći na ploču je chipset. Kao što
je već navedeno, postoje posebni chipseti za AMD i posebni za Intel procesore.
Ovi za Intel procesore mogu podržavati i neke druge procesore, poput onih
proizvođača Cyrix i VIA. Nakon procesora na matičnu ploču dolaze još
memorija, grafička kartica, zvučna kartica, interni modem, ISDN adapter ili
mrežna kartica. Broj i vrstu komponenti koje se mogu ugraditi na matičnu ploču
određuje broj i vrsta utora na samoj ploči, što je prikazano na slici 1. Smeđi
AGP utor služi za ugradnju grafičke kartice, dok se na bijele PCI mogu staviti
razne, već navedene, komponente. Još postoje AMR i CNR utori koji služe za
ugradnju softverskih modema. Za priključivanje vanjskih periferija na matičnoj
ploči postoje USB, PS/2, COM i paralelni priključci.
Najpoznatiji proizvođači matičnih ploča su Abit, Asus, Epox, MSI, Soyo, Soltek,
DFI i QDI.

2.2. PROCESOR
Procesor je mala pravokutna silicijska pločica sa milijunima integriranih
tranzistora. To je komponenta koja upravlja čitavim računalom i o njemu ovise
računalne performanse. Najpoznatiji i najaktualniji procesori su Intel Celeron,
Pentium III, Pentium 4, te AMD Duron i Athlon. Postoje još VIA-ini i Cyrix
procesori koji nisu toliko zastupljeni. Brzina procesora se mjeri prema radnome
taktu koji se izražava u megahercima (MHz), no u novije vrijeme sve više
postaju zastupljeni gigahercni procesori (1 GHZ = 1000 MHz). Još jedna bitna
odrednica brzine procesora je brzina FSB sabirnice, koja varira od 66 MHz za
Celeron procesore do 400 MHz za najnovije Pentium 4 procesore. Procesori se
još razlikuju po utorima u koje se ugrađuju na matičnoj ploči. AMD procesori se
ugrađuju u utore naziva Socket A. Intel Celeron i Pentium III ugrađuju se u
Socket 370 FCPGA utore, a Pentium 4 u Socket 423 i Socket 478 utore.
- na procesore se obvezno ugrađuje hladnjak koji sprečava uništavanje
procesora uslijed zagrijavanja. Hladnjak se sastoji od pasivnog rebrastog
metalnog dijela koji rasipa toplinu i ventilatora koji hladi pasivni dio.

2.3. MEMORIJA
Računalne memorije su pločice sa memorijskim čipovima različitih kapaciteta
(128, 256, 512 Mb). Služe za pohranu podataka koji su računalnu potrebni za
čim brže i stabilnije izvođenje programa. To su RAM memorije, a dijele se na
SDRAM, DDR RAM i RDRAM (Rambus). Razlika između njih je u brzini rada.
Najsporija je SDRAM memorija koja radi na najviše 133 MHz. Slijedi DDR koja
radi na 266 i novije na 333 MHz. RDRAM radi na frekvencijama do 800 MHz i
najbolje performanse daje sa Intel Pentium 4 procesorima. To je ujedno i
najskuplja memorija, dok su cijene SDRAM i DDR-a približno jednake. Memorije
se još razlikuju po utorima na matičnoj ploči, tako da se npr. RDRAM ne može
ugraditi na matičnu ploču sa SDRAM utorima.
Najpoznatiji proizvođači su RAMBUS (RDRAM memorije), Micron, Whitelake,
PQI, Kingston, Siemens i Samsung.

2.4. GRAFIČKA KARTICA

Grafička kartica je adapter za prikaz slike na monitoru koji se ugrađuje u PCI ili
AGP utor na matičnoj ploči. Monitor se na nju spaja izvana. Dva osnovna
načina rada grafičkih kartica su u 2D i 3D aplikacijama, pa se prema tome i
razlikuju. 2D aplikacije su one koje normalno svakodnevno koristimo, poput
operativnih sustava i ostalih aplikacija u njima. U tom aspektu su sve novije
kartice vrlo slične, jer se više ništa mnogo u 2D-u ne može unaprijediti. Do
velikih razlika dolazi u 3D aplikacijama, gdje se prvenstveno misli na igre, a
zatim na razne programe poput 3D Studio MAX-a ili AutoCAD-a. Grafičku
karticu, slično kao i samo računalo, određuju dvije stvari: procesor i memorija. O
samome procesoru najviše ovise performanse grafičke kartice, dok sada
standardne količine memorije, 32 i 64 Mb, ne čine veliku razliku. Vodeći
proizvođač grafičkih procesora je trenutno nVidia, a odmah iza nje je ATI.
nVidia pruža nešto bolje performanse u 3D igrama, dok ATI ima bolju kvalitetu
samog prikaza. To još postoji već gotovo zaboravljeni Matrox, koji ima odličnu
kvalitetu 2D prikaza, dok u 3D performansama prilično zaostaje. Dok Matrox
sam proizvodi svoje kartice, ATI-eve i nVidia-ine grafičke procesore na svoje
kartice ugrađuju drugi proizvođači: ASUS, Hercules, Leadtek, Gainward, MSI,
ABIT.

2.5. ZVUČNA KARTICA

Služi za proizvodnju zvukova na zvučnicima koji se priključuju na nju. Na
matičnu ploču se ugrađuje u PCI utor, ali postoje i zvučne kartice ugrađene na
samu ploču. Razlikuju se po zvučnim čipovima, o čemu i ovisi kvaliteta zvuka.
Sve suvremene kartice daju približno istu kvalitetu zvuka, tako da nema velike
razlike. Najbitnija razlika je u podršci za surround zvuk i sustave od nekoliko
zvučnika. Tu prednjači Creative Labs sa svojom EAX tehnologijom i Live! i

2
Audigy zvučnim karticama. Od poznatijih proizvođača tu su još i Abit, Genius i
Terratec (profesionalne kartice).

2.6. MREŽNA KARTICA

Kartica koja služi za povezivanje dvaju ili više računala UTP kabelom u LAN
mrežu. Ugrađuje se u PCI utor matične ploče, izgledom je vrlo slična internom
modemu.

2.7. MODEM / ISDN terminal adapter

Modem je uređaj koji služi za povezivanje osobnog računala sa Internetom.
Postoje vanjski (eksterni) i unutarnji (interni) modemi, što je i osnovna razlika
među njima. Interni modemi se ugrađuju u PCI ili AMR utore, dok se eksterni
spajaju na COM ili USB priključke. Performanse, tj. brzina pristupa Internetu
ovise o kvaliteti telefonske linije i o tome je li modem softverski (u radu koristi
centralni procesor) ili hardverski (radi potpuno samostalno). Dok su modemi
analogni uređaji, ISDN terminal adapteri služe za pristup Internetu digitalnom
telefonskom linijom, gdje su brzine veze dva puta veće nego kod modema.
ISDN terminal adapteri su uglavnom interni, ali ni eksterni nisu iznimka.
Izgledom su slični standardnim modemima. Najpoznatiji proizvođači su US
Robotics, GVC, ASUS i Prolink.

2.8. TVRDI DISK

Tvrdi disk (HDD) je uređaj za pohranu podataka. Na matičnu ploču se spaja IDE
kablom (postoje i SCSI diskovi, no oni nisi toliko česti i skuplji su od IDE
diskova, a nema velike razlike u performansama). Postoji nekoliko načina
prijenosa podataka, a najčešći su UltraATA 66 i UltraATA 100, gdje brojke
označuju prijenos megabajta u sekundi. To prvenstveno ovisi o samoj matičnoj
ploči, tj. čipsetu na njoj koji određuje i broj diskova koji se na matičnu ploču
mogu priključiti. Kapacitet tvrdog diska se izražava u gigabajtima (1 Gb = 1024
Mb), tako da su najčešći diskovi kapaciteta 10, 15, 20 i 40 Gb. Najpoznatiji
proizvođači su Seagate, IBM, Maxtor i Western Digital.

2.9. DISKETNA JEDINICA

Disketna jedinica (FDD) služi za pohranu podataka na prijenosne magnetne
medije-diskete. Na matičnu ploču se spaja kabelom na FDD kablom. Budući da
diskete imaju malen kapacitet (1.44 Mb), sve su manje u uporabi zbog vrlo
pristupačnih CDRW uređaja za snimanje na CD-e kapaciteta 650 Mb.

2.10. DVD/CD-ROM/CD-RW
CD-ROM uređaj služi za čitanje optičkih CD medija kapaciteta 650 Mb. Sve
popularniji su i DVD uređaji koji čitaju i obične CD medije i DVD medije
kapaciteta mnogostruko većeg od običnih CD-a. DVD/CD-ROM spaja se na
matičnu ploču istom vrstom IDE kabela kao i tvrdi disk; oba mogu biti spojena
istim kabelom ili svaki zasebno, čime se dobivaju neznatno bolje performanse.
CD-RW uređaji služe sa snimanje CD medija i izbrisivih CD-RW medija (oboji
kapaciteta 650 Mb). Izgledom i spajanjem su identični običnom CD-ROM
uređaju, razliku određuje jedino softver za snimanje CD-a.
Najpoznatiji proizvođači su Plextor, Ricoh, TEAC i LG.

2.11. KUĆIŠTE
U kućište se ugrađuju sve komponente računala. Služi za zaštitu od vanjskih
utjecaja, hlađenje i napajanje računala. Postoje 4 oblika kućišta: desktop, mini

3
tower, midi tower i big tower (postoji još naziv "server case", dakle, kućište za
mrežne poslužitelje). Razlike između tih kućišta su u broju uređaja koji se mogu
u njih ugraditi, tako se npr. u mini tower kućišta mogu ugraditi dva tvrda diska
(veličine 3,5 inča), dva CD-ROM/DVD-ROM/CD-RW uređaja ili disketna jedinica
(veličine 5,25 inča) i jedna disketna jedinica (veličine 3,5 inča). Kućišta se
također razlikuju po vrsti napajanja: AT, ATX ili ATX2. AT napajanja su stara i
više nisu toliko u upotrebi, ATX su najčešća, a najnovija ATX 2 su ista kao i
ATX, samo što imaju dodatne konektore koji su potrebni za Pentium 4 matične
ploče.
Najpoznatiji proizvođači su Macase, Enlight, Task i Aopen.

3. TIPOVI RAČUNALA

3.1. UREDSKO RAČUNALO

Uredsko računalo služi prvenstveno za rad na poslovnim aplikacijama. To su
npr. računovodstveni programi, programi za obradu teksta, tablični kalkulatori i
sl., koji nemaju velike hardverske zahtjeve. Kod uredskog računala optimalna
rješenja su procesori niže klase, poput Intel Celerona i AMD Durona. Od
memorije je najprikladniji SDRAM, koji je cijenom i performansama niže od
ostalih, ali ipak sasvim dovoljan. Odabir matične ploče ovisi o procesoru, tj. o
tome koji je čipset na matičnoj ploči. Najbolje je odabrati matičnu ploču sa
ugrađenom grafičkom karticom, jer same performanse grafičke kartice za
uredske aplikacije nisu toliko bitne, budući da se koristi samo dvodimezionalni
prikaz programa. Zvučna kartica nije nužna za uredsko računalo, no često je
ugrađena na matičnu ploču, pa nije na odmet. Tvrdi disk treba po mogućnosti
biti čim veći za pohranu radnih dokumenata i ostalih datoteka. Za unos
podataka potreban je CD-ROM, koji je standardni dio svakog računala. Također
bi bio koristan i CD-RW uređaj, tako da se podaci s lakoćom mogu snimati na
CD-e i prenositi na druga računala. Uredska računala često su povezana u
mrežu, pa je potrebna i mrežna kartica.

3.2. RAČUNALO ZA KUĆNU UPOTREBU

Računalo za kućnu upotrebu treba objedinjavati neke mogućnosti uredskih
računala, multimedijalne mogućnosti i vezu na Internet. Ovakvo računalo ima
najveći opseg korištenja, od obrade teksta, slike, kućnih video zapisa do
surfanja Internetom i igranja računalnih igara. Zbog samih multimedijalnih
zahtjeva (igre, video), kod kućnog računala pozornost treba obratiti na grafičku
karticu, o kojoj u mnogočemu ovise performanse u igrama i obradi video zapisa.
Naravno, ni procesor nije od nemale važnosti, pa treba obratiti pažnju na
dostatnu snagu istoga. Budući da kućno računalo nije usko specijalizirano za
obavljanje određenih poslova, tako ni komponente ugrađene u njega ne trebaju
biti najskuplje i sa samog vrha ponude; procesori niže klase tipa Intel Celeron i
AMD Duron su sasvim dovoljni. Memorija tipa SDRAM je i ovdje sasvim
prikladna svojim omjerom cijene i performansi. Grafička kartica bi trebala biti
novije generacije, ali opet iz niže i pristupačnije klase, tipa ATI Radeon ili nVidia
GeForce2, no također za današnje programe (igre) sasvim zadovoljavajućih
performansi. Zvučna kartica može opet biti ona ugrađena na matičnu ploču ili
neka kvalitetnija, ovisno o zahtjevnosti korisnika. U kućno računalo za unos
podataka umjesto običnog CD-ROM-a može se i ugraditi DVD-ROM koji uz
obične CD-e može čitati i DVD medije, kao što su filmovi i neke novije igre. Za

4
vezu na Internet može se odabrati analogni modem ili noviji, sve pristupačniji
način povezivanja, ISDN dvostruko veće brzine od modema.

3.3. MULTIMEDIJALNO RAČUNALO

Multimedijalno računalo se prvenstveno usredotočuje na obradu zvuka i slike te
igranje igara, pa stoga zahtjeva odgovarajuće komponente koje te poslove
mogu besprijekorno obavljati. Prije svega potreban je jak procesori novije
generacije, AMD Athlon XP ili Intel Pentium 4. Obrada zvuka, a i prvenstveno
slike i videa zahtjeva velike količine memorije velike propusnosti podataka. Zato
je ovdje prikladna DDR memorija (najbolje radi sa AMD-ovim procesorima) i
RDRAM memorija (najbolje i jedino radi sa Pentium 4 procesorima). Ovakvome
računalu odgovaraju najnovije generacije grafičkih kartica, poput ATI Radeon
8500 i nVidia GeForce 4. Creative Labs proizvodi kvalitetne zvučne kartice,
poput Live! i Audigy serije, a za zahtjevnije korisnike postoje i profesionalne
Terratec zvučne kartice. Tvrdi disk bi trebao biti čim većeg kapaciteta, pa je po
potrebi moguća ugradnja i nekoliko diskova u računalo jer multimedijalni
materijali zahtijevaju mnogo diskovnog prostora. DVD i CD-RW uređaji su kod
ovakvih računala neophodni.

matična ploča

procesor

5
memorija

grafička kartica

zvučna kartica

tvrdi disk