Dobriša Cesarić – poezija

ANALIZA LEKTIRE / DOBRIŠA CESARIĆ

0.1 Voćka poslije kiše – analiza pjesme

0.2 Oblak – analiza pjesme

0.3 Balada iz predgrađa – analiza pjesme

D. Cesarić

Pjesme

Voćka poslije kiše

Slap

Oblak

Povratak

Trubač sa Seine (Matoš u Parizu)

Vagonaši

Balada iz predgrađa

Jesenje jutro

Početak proljeća

Na novu plovidbu

Zidari

Komad juga

Pjesma mrtvog pjesnika

Voćka poslije kiše – analiza pjesme

Već pri samom spomenu naslova ove pjesme možemo zaključiti koja je njezina tema. Dakle, tema ove
pjesme je razmišljanje i doživljaj stabla jedne voćke nakon kiše.

Ako pjesmu shvatimo doslovno, odnosno ako zaključimo da je njezina tema sama voćka, svrstali bi je
u lirsku pejsažnu pjesmu. No, potrebno je proučiti njezino dublje značenje u kojem je voćka u bit
samo simbol.

Da pjesma ima dublje značenje, ako ne prije, mogli smo pomisliti u zadnjem stihu kada pjesnik voćki
daje epitet da je jadna. A takav epitet, naravno, nije primjeren za voćku. Osim što nam govori o
njezinom fizičkom stanju, ovaj epitet nam govori i o tome kakvog je raspoloženja i stanja voćka.

Pjesma se sastoji od dvije strofe, a svaka od njih ima po četiri stiha. Dakle, pjesma se sastoji od dva
četverostiha.
Svaka strofa tvor jednu misaonu cjelinu, a to nam određuju motivi. Motivi koje možemo primijetiti u
prvoj strofi su: voćka – kiša – kapi – sunce – raskoš, dok su u drugoj strofi motivi: sunce – čarolija –
drvo voćke.

Motivima je pjesnik naglasio tematske jedinice koje sama za sebe imaju svoje značenje. Motivi
zajedno tvore pjesničke slike. Možemo primijetiti da su pjesničke slike u prvoj i drugoj strofi u
potpunosti suprotstavljene. Tako je voćka u prvoj strofi raskošna i čarobna, dok je već u drugoj ona
samo jadno malo drvo.

Sada je vrijeme da se pozabavimo onime što smo spomenuli na početku. Dakle, ako prihvatimo
činjenicu da je voćka samo simbol i da je promatramo u prenesenom značenju, analiza strofa može
dobiti dublje značenje. Spomenuti kontrast može nam izraziti suprotstavljene slike koje su i prikazane
pjesničkim slikama.

Glavna odlika pjesme je suprotstavljenost. Ona se ne očituje samo kod pjesničkih slika već i u ritmu. U
prvoj strofi se ponavlja glas “i”, dok se u trećem i četvrtom stihu druge strofe ponavlja glas “o”. To se
zove asonanca.

Možemo primijetiti da ponavljanje glasa “i”potiče na bolje raspoloženje, unosi vedrinu i dobro
raspoloženje, dok ponavljanje glasa “o” donosi uz sporiji ritam i tmurno i sumorno raspoloženje.

Obje strofe napisane su vezanim stihom što znači da su svi stihovi vezani rimom te da su jednake
duljine. Rima je parna (aabb, ccdd), a stihovi se sastoje od devet slogova, dakle radi se o devetercima.

Da bi u potpunosti razumjeli temu pjesme važno mjesto zauzimaju epiteti. Epitete koje najviše
možemo istaknuti su, u prvoj strofi čarobno i raskoš, a u drugoj, obično, jadno, malo (drvo). Epitet
jadno možemo shvatiti i kao preneseno značenje, odnosno personifikaciju jer pjesnik drvetu daje
ljudske karakteristike.

Iz toga možemo zaključiti da voćka ima simbol čovjeka. Tako možemo odrediti i dublje značenje
pjesme. U prvoj strofi voćka predstavlja simbol sretnog čovjeka, dok u drugoj strofi ona predstavlja
čovjeka u nesreći.

Na kraju možemo zaključiti da se radi o alegorijskoj pjesmi, tj. Pjesmi u prenesenom značenju. Pjesma
govori o trenucima u čovjekovom životu, o njegovim lijepim i sretnim trenucima pa o trenucima tame,
boli i patnje.

Slap

Slap – analiza pjesme

Slap je jedna u nizu pjesama Dobriše Cesarića u kojoj se postavlja pitanje o smislu života kroz pejzažne
motive. Stoga je pjesma lirska pejzažna i misaona.

Pjesma je topla, misaona i u isto vrijeme jednostavna i snažna. Odiše optimizmom i nadom o bolju i
svjetliju budućnost. Priroda kod pjesnika pobuđuje snažne emocije, razmišlja o smislu života i
povezanosti između prirode i čovjeka. Koristeći mali broj riječi, uspijeva nam prenijeti slike iz prirode i
izraziti svoja najdublja sjećanja.
U ovoj lirskoj pejzažnoj pjesmi glavna je tema veličanje života (slapa). Motivi koji se pojavljuju u
pjesmi su kapljice vode, duga, slap. Stih je osmerac, a kitica dvostih. Pojavljuje se parna rima.

Glavna misao ili pouka pjesme je novi život. Kada djeluje kao jedinka, čovjek ne može puno toga
učiniti, ali kada se udruži u zajednicu, postaje moćan (slap).

Prema naslovu pjesme vidimo da je slap glavni motiv u pjesmi, a ostali motivi su kap, duga i voda.
Pjesma je kratka i sastoji se tri distiha koji predstavljaju jednu pjesničku sliku. Prikazuje se slap koji
teče, a na vodi se stvara duga koja sjaji mnoštvom boja. Distisi se rimuju: slap-kap, stvara-šara, sjati-
tkati.

Na početku pjesme ponavlja se riječ teče (“teče i teče, teče jedan slap“) čime se naglašava njegovo
trajanje. Ako slap shvatimo kao simbol koji predstavlja život, koji traje, pjesnik se pita što u tom životu
znači njegova mala kap tj. Što predstavlja i po čemu se ističe baš on među tolikim čovječanstvom.
Dalje u pjesmi vidimo dugu koja sjaji mnoštvom boja, a predstavlja dostignuća i snove ljudi. U toj vodi,
pjesnikova kap, tj. On kao pojedinac sudjeluje u njihovu ostvarenju.

Ritam pjesme prati kretanje slapa, koji neprestano teče. U prvoj strofi ritam je ujednačen i brz kao i
protjecanje slapa, a u drugoj strofi se to mijenja. Na tren se staje kako bi se istaknula slika duge na
vodi (“Gle, jedna duga u vodi se stvara“), a to zastajanje ritma ostvareno je upravo uzvikom “gle”.
Motivi koji se pojavljuju u pjesmi su personificirani (“duga sja i dršće, kaplja tka san“) te nose dublje
značenje, predstavljaju pojedinca u ostvarenju svojih snova.

Ovom pjesmom pjesnik želi pronaći svoje mjesto i smisao kao pojedinac među svim ljudima. Traži
nešto po čemu će se istaknuti i pokazati svoju važnost. Ove misli predstavljene su kroz motive prirode
i pejzaža, a pjesma je napisana jednostavnim izrazom, ali sadrži dublje značenje. Sve su ovo odlike
Cesarićevog stila pisanja koje pronalazimo u brojnim drugim njegovim pjesmama.

1 . D O J A M
Pjesma je jednostavna, čista i jasna, snažna, duboko misaona i ljudski topla. Iznje sja vječita svjetlost
i nada u ljudsku budućnost. Piščevi doživljaji prirode sučisti i snažni, a izraz bogato izražajan i
prirodan. Zaokupljen je pitanjem smislaživota, vezom čovjeka i prirode. S malo riječi pjesnik oživljuje
slike iz prirode iizražava najdublja osjećanja.
2.VRSTA PJESME
Lirska pejzažna pjesma
3 . M O T I V I
ap vode, spal, duga
4 . T E M A
Slap ! život
5.PJESNIČKE SLIKE
"izualne# ap, slap
6.VRSTA STIHA
osmera$
7.VRSTA KITICE
dvosti%
8.VRSTA RIME
Parna rima
9.OSNOVNA MISAO
Ponovno ra&anje novog životaPojedinačno čovjek ne može ništa napraviti 'kap(, ali udružen u neku
grupu ilizajedni$u, on tvori moćno jedinstvo. 'slap(

Oblak – analiza pjesme

Već pri samom spomenu imena pjesma možemo na pravi pogled zaključiti koja je tema pjesma. Ovdje
bismo vjerojatno rekli da je tema oblak. No, morat ćemo detaljno obraditi pjesmu da bi došli do
njezine dublje analize.

Kada govorimo o motivima od kojih se pjesma sastoji, možemo ponovo iz naslova vidjeti da je glavni
motiv oblak, a svi ostali motivi vežu se uz njega. Tako na kraju dobijemo pjesničke slike koje će nam
pomoći odrediti i temu pjesme.

U prvoj strofi motiv je oblak, u drugoj strofi motivi su: vjetar – oči – zemne stvari, a u trećoj strofi to
su: put – vlast, zlato i hljeb – on (misleći na oblak) – ljepotu – nebom. U četvrtoj strofi imamo dva
motiva, a to su: Bog i vjetar.

Nadalje, iz analize motiva treće strofe možemo zaključiti da se pjesničkim slikama tvori preneseno
značenje, personifikacija. Oblaku je pjesnik pridodao ljudske osobine i to motivima: “krvareći ljepotu”
i “svojim nebom”. Dakle, oblak ima svoje nebo i on krvari ljepotu. Pjesnik je oblakom stvorio simbol i
oblaku je dao prošireno značenje.

Pjesma je ritmična, a tome pridonosi i pravilna podjela pjesme na četiri katrena. Prva strofa sastoji se
od tri deveterca i jednog četverca, druga se sastoji od tri deveterca i jednog osmerca, treća od tri
deveterca i jednog četverca, a četvrta od četiri deveterca.

Izrazito su kratki četvrti stih prve strofe (Oblak jedan) i četvrti stih treće strofe (Svojim nebom), dok su
ostali stihovi pretežito deveterci. Pjesnik je tim kratkim stihovima htio naglasiti glavno značenje
pjesme i oni su najbitniji za njezino razumijevanje. Stihom Oblak jedan, oblak je izdignut i u prvom
planu, dok stih Svojim nebom govori da on ima i svoj prostor.

Ritam pjesmi donosi pravo značenje i doživljaj i on nije samo ukras u pjesmi. Njime također možemo
odrediti značenje pjesme.

Rima je u prvoj strofi ukrštena (abab), dok je u ostalim strofama isprekidana.

Glavnu ulogu u stvaranju pjesničkih slika imaju poredba, personifikacija, epiteti, simbol, alegorija i
kontrast.

Od epiteta moramo naglasiti “jedan” kod stiha “Jedan Oblak”. Njime pjesnik nije htio nadjenuti oblaku
broj, već mu je htio dati jedinstvenost. Uz to, možemo primijetiti da se taj epitet nalazi nakon imenice,
dok je inače uobičajeno da se on nalazi na prvom mjestu. To se zove inverzija, a znači da je redoslijed
riječi neuobičajen od onog u gramatici. Inverzija je odlična za naglašavanje jedinstvenosti jer se
uobičajenim, gramatičkim redoslijedom ona ne bi mogla naglasiti.

Pjesnik nam je pjesničkim slikama prikazao i samoću i to posebice u drugoj i trećoj strofi koje se
temelje na kontrastu. Oblak putuje nebom i njegovu ljepotu nitko ne primjećuje, a s druge strane ljudi
imaju uprte oči u zemlju.

Svemu navedenom moramo dodati još i personifikaciju i poredbu i možemo zaključiti da se radi o
alegorijskoj pjesmi, odnosno o pjesmi koja ima preneseno značenje. Dakle, oblak je simbol i on ima
karakteristike ljudi. Pjesnik je promatrajući prirodu došao do nekih zaključaka i o čovjeku i njegovoj
sudbini.

Čovjekova jedinstvenost u isto vrijeme može biti i bogatstvo, ali i nesreća. Čovjek će se vinuti u visine i
postat će jedinstven u svojem djelovanju, ali s druge strane on će biti usamljen jer neće biti shvaćen
od okoline.
Povratak – analiza pjesme
Pjesma Povratak Dobriše Cesarića filozofska je misaona pjesma u kojoj se postavlja pitanje života
nakon smrti, ali je ujedno i ljubavna pjesma u kojoj pjesnik izražava svoju sumnju o obnavljanju stare
ljubavi.

Tema pjesme je mogućnost novog proživljavanja vlastitog života i ljubavi, ali nesigurnost pjesnika želi
li to. Nagovještaj teme možemo vidjeti već u prvoj strofi (“Još bi nam mogla desiti se ljubav/Desiti-
velim/Ali ja ne zna da li da je želim/Ili ne želim“).

Pjesma se sastoji od šest strofa po osam stihova pa možemo primijetiti da pjesnik kroz cijelu pjesmu
ostaje dosljedan formi pjesme koju je postavio na početku. Pjesma je pisana vezanim stihom uz
povremenu rimu i stalan broj naglašenih slogova.

Odlika pjesme je jednostavnost izraza, ali u toj jednostavnosti pronalazimo dublje značenje. Postavlja
se pitanje o životu poslije smrti te proživljavanju vlastitog života ponovno, ponavljanjem istih koraka
kojim je već živio svoj život. Pjesnik izražava svoju sigurnost u mogućnost ponavljanja života nakon
smrti u kojem se može sresti s bivšim ljubavima, ali nije siguran želi li to.

Prva strofa pjesme ponavlja se na kraju, dakle prva i zadnja strofa su jednake, ali nose različito
značenje. Na početku pjesme pjesnik izražava svoju nesigurnost u obnavljanje stare ljubavi i ponovno
proživljavanje života te sumnju u ljudsku spoznaju, a na kraju ponavlja te iste riječi, ali kao zaključak
na kraju svojeg životnog puta. Sad je siguran da postoji mogućnost ponovnog proživljavanja života, ali
sprječava ga vlastita neodlučnost. Zadnjoj strofi prethode dva reda isprekidanih crta koja predstavljaju
cijeli njegov život.

Već na samom početku pjesme, jasno nam je da se radi o misaonoj pjesmi. No, nakon što pročitamo
sljedeće strofe, shvatimo da je riječi o pjesmi u kojoj su u pravom planu upravo emocije. Ona govori o
onome što se dogodilo u prošlosti, a sada postoji mogućnost povratka za tim mislima i osjećajima.
Ipak, oni koji su se voljeli, toga neće biti svjesni. Sva njihova sjećanja bit će izbrisana zaboravom. On se
ne pita ni ne naslućuje, zna da će se pogledati kao stranci, a osim toga uvjeren je da ništa ne zna.

“Znam da ništa ne znam…”

Pjesnik je uznemiren time što ništa ne zna, što se može primijetiti već u prvom stihu:

“Ko zna, ah, niko, niko ništa ne zna…”

Osim toga, koristi riječi poput: ko zna, možda i krhko je znanje.

Između stihova “Možda je pao tak istine u me” i “Možda su sanje”, pjesnik se nalazi između realnosti,
jave i istine i sanjarija. A razapetost ovim riječima da se primijetiti sve do kraja pjesme.

Iako je tema već viđena u mnogim stihovima, popularnost ove pjesme je velika. Razlog je vjerojatno
taj što ništa ne može biti toliko banalno kao ljubav. Je li moguće da su se toliko voljeli, a sada se ne
poznaju?

Pjesnik nigdje ne spominje riječ smrt, ali spominje posljednju postaju života koja nam daje naslutiti to
da razmišlja o smrti. Pjesma govori o životu koji ide dalje, ali i pjesnikovom optimizmu koji vjeruje u
povratak.

Prvi stih daje nam u isto vrijeme pitanje i odgovor:

“Ko zna, ah, niko, niko ništa ne zna…”
Stihom – “Još bi nam se mogla desiti ljubav…” pjesnik kao da nagovješćuje svoja pesimistična
razmišljanja jer obično se glagolom desiti izražavaju nezgode.

Ciklička struktura pjesme koja je ostvarena istom strofom na početku i na kraju pjesme i motiv kruga
kao temeljni motiv u pjesmi, predstavljaju savršenu kompoziciju kojom se želi prenijeti misao da se
sve u životu ponavlja te da ne postoji izlaz iz tog začaranog kruga.

Stalnih brojem naglašenih slogova u pjesmi ostvaruje se ujednačen ritam, a tome pridonosi i
povremena rima (znanje-sanje, velim-želim, hlapi-kapi, rime-ime) te aliteracija (niko, niko ništa ne
zna) i stalna ponavljanja (niko, niko ništa ne zna; u moru života što vječito kipi, što vječito hlapi,
sastaju se opet, sastaju se opet možda iste kapi).

Iako je pisana jednostavnim izrazom, jezikom koji je lako razumljiv, dublje značenje možemo tražiti u
metaforama i personifikacijama kojima pjesnik naglašava i dočarava brojne pjesničke slike.

“U moru života što vječito kipi, što vječito hlapi, sastaju se opet možda iste kapi“, ovom metaforom
vizualno nam je dočarao pjesmu, a poistovjećujući ljude s kapima i život s morem izrazio je svoju
poruku o brojnim mogućnostima vječnog života i ponovnih ljubavi.

Svjestan je prolaznosti života (no vrijeme se kreće, no vrijeme se kreće), ali to izražava na optimističan
način, kontrastom između mogućeg i nemogućeg, za čiji izbor smo sami odgovorni.

Balada iz predgrađa – analiza pjesme

Osim što je Dobriša Cesarić često spominjao prirodu u svojim pjesmama koja je imala ponekad i
preneseno značenje, on se često dotaknuo i malog čovjeka. Čovjeka koji se nalazi svuda oko nas, sa
svojim patnjama, tugom, boli i siromaštvom. Upravo to je tema pjesme “Balada iz predgrađa”.

“Balada iz predgrađa” je lirska pjesma koja u pozadini ima socijalnu temu. Uz to, naslov nam govori da
se radi o baladi. Balada je posebna vrsta pjesme koja sadrži obilježja pripovijedanja i epike. Radnja je
obično kratka, kao i pripovijedanje. No, naglašava se osjećajnost, slikovitost jezika te jedinstvo zvuka i
ritma. Ritam je lagan, a prevladavaju i tužno raspoloženje i nesreće, a česti su i tragični završeci
glavnog lika.

Pjesma se sastoji od četiri katrena (prve dvije i zadnje dvije strofe) te dva peterostiha (dvije strofe u
sredini). Prva i zadnja strofa sasvim su jednake.

Neki od motiva koji se pojavljuju u cijeloj pjesmi su: blato – stari plot – sirotinja – mrak – lice – brige –
večer – bolest – zima – maj…

Svi ovi motivi, kao i njihov raspored u pjesmi ukazuju na to da se radi pjesmi koja ima epske, lirske i
pripovjedne elemente. Radnja je kratka, a lik je nepoznat i neimenovan. Znamo samo da se radi o
jednom stanovniku predgrađa.

Strofe opisuju uvijek iste, siromašne sudbine. Mjesto je svevremensko, dok je vrijeme također, vječno.
Od druge strofe vrijeme radnje je konkretnije pa saznajemo da je zima pa da je maj (svibanj), dok se
na kraju pjesme ponovo ponavlja prva strofa.

Vremenski tijek pjesme određen je i ponavljanjem nekih veznika. Oni djeluju i na ritmičnost pjesme.
Tako možemo primijetiti ponavljanje veznika “i” i “a”, kao i ponavljanja riječi “nema”.
Sva spomenuta ponavljanja imaju bitnu ulogu kod određivanja značenja pjesme. Kao što se ponavljaju
riječi, glasovi, veznici i cijela stroga, tako se ponavljaju i sudbine ljudi. Dobili smo dojam da su sve
ljudske sudbine u datom predgrađu iste i niti jedna se ne ističe niti nema posebno značenje. Svaka od
sudbina siromašnih ljudi djeluje jednolično i bez posebnog značaja.

Autor je ovom pjesmom dao kritiku društvu, razlici između bogatih i siromašnih i činjenici da bogati
ne mare za sirotinju.