UNIVERZITET CRNE GORE

POMORSKI FAKULTET KOTOR

MENADŽMENT U POMORSTVU I LOGISTIKA

-SEMINARSKI RAD-

KONKURENTNOST NA TRŽIŠTU
POMORSKOG TRANSPORTA

Naziv predmeta: Ime i prezime studenta:

Menadžment u pomorstvu Stefan Klakor

Mentor: Br. indexa: 12/22

Prof. dr. Mimo Drašković

Kotor, 2023
 SADRŽAJ
UVOD
1. UTICAJ KONKURENTNOSTI NA POMORSKOM TRŽIŠTU
2. TEHNIČKA I TEHNOLOŠKA INOVACIJA
2.1. Automatizacija i autonomni brodovi
3. SARADNJA I STRATEŠKA PARTNERSTVA
4. ODRŽIVOST I EKOLOŠKA SVIJEST
ZAKLJUČAK
LITERATURA

UVOD

2
 Pomorski transport je slojevita industrija sa mnogo segmenata i zavisnih djelatnosti.
Ona sa jedne strane uslovljava funkcionisanje i razvoj proizvodno-prerađivačkih djelatnosti
jedne zemlje. S druge strane, plasiranjem iste zemlje u lanac uvoza i izvoza robe i sirovina,
mijenja tok globalnog ekonomskog tržišta, i otvara veze ka drugim zemljama (Liu and Wang,
2018, p.333). Zbog prije imenovanih razlog, dominacija ovom industrijom je jako poželjna,
što stvara savršen prostor za razvijanje oštre konkurencije među učesnicima.

Ta konkurencija, kako hipoteza kaže, dalje uslovljava konstantnu inovaciju i nadmetanje

među učesnicima ove industrije, što će biti dalje sagledano u ovom radu.

3
 1. UTICAJ KONKURENTNOSTI NA POMORSKOM TRŽIŠTU

Visok nivo konkurentnosti u pomorskom transportu nije novonastao, već traje i razvija
se kroz vijekove i prima različite oblike. Dominacija sferom pomorskog transporta jeste bila
jedna od glavnih ciljeva kolonijalnih sila a i jedno od najefektivnijih sredstava za dostizanje
što veće teritorija i bogaćenje kraljevna. Na temu konkurentnosti na tržištu pomorskog
transporta velik značaj nosi informacija da, po procjenama nakon korekcije inflacije, the
Dutch East India Company predstavlja ubjedljivo najbogatiju kompaniju u istoriji svijeta sa
8.28 triliona dolara, i predstavlja jedan od prvih ikada zapaženih monopola, sa ekskluzivnim
pravom na trgovinu azijskim marketom (Liu and Wang, 2018, p.341). Monopol kao
korporacija koja ima kompletnu dominaciju nad jednim tržištem ili segmentom tržišta, teško
se zapaža u svom apsolutnom značenju u današnje doba, time se The Dutch East India
Company izdvaja kao jedan od rijetkih primjera monopola u svojoj teorijskoj i apsolutnoj
formi.

U savremenom poslovnom okruženju, pomorska preduzeća suočavaju se sa sve većim

izazovima kako bi održala i unaprijedila svoju poziciju na tržištu. Konkurencija je oštra,
tehnologija se neprestano razvija, a ekonomske promjene utiču na globalnu potražnju za
prevozom tereta (Liu and Wang, 2018, p.334). U cilju opstanka i rasta, pomorska preduzeća
moraju pažljivo razmotriti strategije koje će im omogućiti ostvarivanje konkurentske
prednosti.

Kao i svako tržište, tržište pomorsko transporta je u konstantnom stanju promjene,

inovacije i težnje ka ostvarenju što većeg zadovoljstva potrošača. Korisnici usluga pomorskih
preduzeća, tj. potrošači, zahtijevaju niže cijene, sigurnije i kvalitetnije rukovanje robom, kraće
vrijeme transporta, kao i lak pristup nizu relevantnih informacija ostvaren kvalitetnim
marketingom (Vukić and Cerban, 2022, p.92). Takođe za uspješno poslovanje jednog
pomorskog preduzeća, važe principi za uspješno poslovanje bilo koje kompanije, stručni i
obučeni zaposleni moraju pružiti visok kvalitet usluge (Drašković, 2007, p.34). Za kontrolu i
ostvarenje ovih stavki je, naravno, zadužen menadžer, odnosno različiti nivoi i sekcije
menadžmenta. Ljudski kapital igra ključnu ulogu u ostvarivanju konkurentske prednosti
pomorskih preduzeća. Investiranje u obuku i razvoj posade ne samo da povećava operativne
vještine, već i doprinosi stvaranju tima koji je motivisan, odgovoran i spreman za suočavanje
sa izazovima. Zadovoljni i obučeni zaposleni često predstavljaju konkurentske prednosti kroz
povećanu produktivnost i bolje upravljanje resursima (Drašković, 2007, p.18).

Naravno pored svih tih faktora kao što su tehnološka inovacija i konstantan rad
menadžera na usavršavanju operacija i usluga, ogroman uticaj na sposobnost pomorskog
preduzeća da uspije na pomorskom tržištu jesu brojni faktori uslovljeni samim porijeklom
preduzeća tj, uslovima u državi u kojoj preduzeće posluje (Vukić and Cerban, 2022, p.78).

4
 2. TEHNIČKA I TEHNOLOŠKA INOVCIJA

Jedan od ključnih faktora koji pomorskim preduzećima omogućava ostvarivanje

konkurentske prednosti jeste kontinuirano ulaganje u tehnološku inovaciju. Ako upoređujemo
nekoliko brodarskih preduzeća današnjeg vremena, i zanemarimo pojedine aspekte
konkurentske prednosti nastale srećom, u modernom doba zasigurno najveću prednost imaju
oni bordari koji najprije usvajaju nove tehnologije, tj. oni sa najboljom tehnološkom
integracijom. Prvi korak dobre tehnološke integracije jeste pravilan odabir potencijalnih
tehnologija za dalje istraživanje i inovaciju kao i praćenje trendova u pomorstvu (Komianos,
2018, pp. 335-342) Jedan od tih trendova, koji je izvor neprestajne diskusije već nekoliko
godina jesu autonomni brodovi i težnja ka što većem stepenu automatizacije djelatnosti
uopšteno. Može se pretpostaviti da kompanija koja ostvari najveći stepen inovacije u baš
ovom polju, predstavlja novog dominatora na tržištu. Neke od kompanija koje su u utrci za
najuspješniju realizaciju autonomnih brodova su: Mitsui, A.P. Moller-Maersk, Kongsberg
Maritime…

Nesumljivo je da integracija pametnih tehnologija na brodovima, kao što su senzori,

autonomni sistemi upravljanja, i analitika podataka, mogu poboljšati efikasnost operacija,
smanjiti troškove održavanja, i povećati brzinu isporuke. Osim toga, implementacija
digitalnih platformi za praćenje tereta i upravljanje zalihama doprinosi optimizaciji logističkih
procesa (Vukić and Cerban, 2022, pp. 89-92).

2.1 Automatizacija i autonomni brodovi

Trka za razvoje autonomnih brodova postala je odlučujuće takmičenje unutar

pomorske industrije, sa kompanijama koje ne žele samo steći konkurentsku prednost, već i
preoblikovati samu prirodu pomorskih operacija. Postoje mnogo očiglednih prednosti
autonomnih plovila naspram onih rukovođenih ljudima. Na primjer bolji odabir ruta i njihova
optimizacija, smanjenje opasnosti po ljudski život, otklanjanje faktora ljudske greške,
proračunatije manevrisanje broda. Tehnološke inovacije su na čelu ovog takmičenja, a
kompanije ulažu velika sredstva u vještačku inteligenciju, mašinsko učenje, senzorske
tehnologije i rješenja za međusobno povezivanje (Komianos, 2018, p.336). Ova poboljšanja
imaju za cilj omogućiti brodovima sigurnu plovidbu, i savršenu komunikaciju s drugim
plovilima, lučkom infrastrukturom i kontrolnim centrima.

Ovo takmičenje se proteže izvan tehnoloških i regulatornih domena i obuhvaća strateška

partnerstva i saradnje. Kompanije sklapaju saveze s dobavljačima tehnologije, istraživačkim
institucijama i drugim igračima u industriji kako bi udružile resurse, podijelile stručnost i
ubrzale razvoj rješenja za autonomni transport. Ova partnerstva nisu samo sredstvo dijeljenja

5
financijskog tereta istraživanja i razvoja, već i način da se iskoristi zajedničko znanje i
iskustvo (Liu and Wang, 2018, p.344).

Očigledno je da kompanije koje su u rani usvajači razvoja autonomnih brodova

nemaju samo za cilj transformirati sopstveno poslovanje, već i pozicionirati se kao lideri u
oblikovanju budućnosti cjelokupne pomorske industrije. Uspješna realizacija autonomnog
brodarstva će ne samo redefinisati konkurenciju unutar industrije, već će takođe doprinijeti
evoluciji globalne trgovine i logistike u godinama koje dolaze (Komianos, 2018, p.338.)

3. ODRŽIVOST I EKOLOŠKA SVIJEST

Jedna od najnovijih komponenti konkurentnosti na tržištu pomorskog transporta i

veoma dobar način diferencijacije jednog preduzeča od ostalih, pogotovo onih zastarjelih,
jeste ekološka svijest kompanije. U kontekstu rastuće ekološke svesti, pomorska preduzeća
koja usvajaju održive prakse imaju prednost. Neke od tih stavki su korišćenje ekološki
prihvatljivih goriva, upravljanje otpadom, i smanjenje emisija ugljenika. One ne samo da
doprinose očuvanju životne sredine, već privlače i klijente koji sve više traže održive opcije u
transportu (Vukić and Cerban, 2022, pp. 87-90). Iako zvuči banalno, održavanje samog
sredstva putovanja - u ovom slučaju mora, je nešto što je neophodno za dugotrajnost
pomorstva i sve u svemu samu budućnost svijeta. Zato je bitno da održivost postaje ključni
element konkurentske strategije u pomorskom sektoru.

Slika br.1: Share of CO2 emissions by ship class (left) and flag state (right), 2013–2015

Izvor: The international council on clear transportation, 2017 p.2

6
 4. SARADNJA I STRATEŠKA PARTNERSTVA

Dok industrija prihvaća digitalizaciju i teži povećanju efektivosti, postoji istovremena

potreba za kolektivnom saradnjom radi učvršćivanja komunikacionih veza, razmjene korisnih
informacija, podizanja standarda uslova za rad, povećanja sigurnosti na moru kao i
predanošću odgovornim poslovnim praksama kao što su zaštita životne sredine i društvena
odgovornost koja se ne mogu ispuniti individualnim trudom i radom (Vukić and Cerban,
2022, pp. 92-93).

U savremenom globalizovanom poslovnom okruženju, pomorska preduzeća mogu

ostvariti konkurentske prednosti putem strateških partnerstava i saveza (Liu and Wang, 2018,
p. 333). Naravno smanjenje vremena koje je potrebno da brodarska kompanija ispuni svoj put,
i otpremi prtljag koji prenosi predstavlja glavni razlog zašto bi jedna kompanija bila izabrana
naspram druge. Jačanje logističke mreže, uključujući razvoj i održavanje globalne mreže luka
i skladišta, pruža mogućnost za smanjenje vremena potrebnog za transport i povećanje
efikasnosti distributivnog lanca. Povezivanje sa ključnim pružateljima usluga i postizanje
visokog nivoa koordinacije sa partnerima u logističkom lancu omogućava pomorskim
preduzećima brže i pouzdanije ispunjenje zahtjeva klijenata (Drašković, 2007, pp. 73-74).
Ova sinergija često dovodi do stvaranja inovativnih rješenja koja povećavaju ukupnu
efikasnost i konkurentske prednosti. Povezivanje sa drugim prevoznicima, logističkim
kompanijama ili tehnološkim liderima omogućava dijeljenje resursa, smanjenje troškova i
pristup novim tržištima (Liu and Wang, 2018, pp. 333-335). Štoviše, globalna priroda
pomorskog transporta zahtijeva saradnički pristup među zainteresovanim stranama u
industriji, vladama učesničkih zemalja i međunarodnim tijelima za rješavanje zajedničkih
problema kao što su sigurnost plovidbe i održivost sredine.

7
ZAKLJUČAK

Kao što je istaknuto u ovom radu, konkurentsku dinamiku u industriji pomorskog

transporta karakterizuje delikatna ravnoteža između saradnje i rivalstva. Brodarske kompanije
se moraju uklopiti u složene operativne sisteme, poštovati internacionalne zakone i udovoljiti
promjenama potražnje tržišta. Stalna potraga za inovacijama i usvajanje digitalnih tehnologija
je neophodna za opstanak na tržištu i zahtjeva suočavanje sa novim, modernim izazovima.

Suočeni s tim izazovima, otvaraju se prilike za rast i razvoj za one koji se mogu vješto
snalaziti u konkurentskom okruženju. Strateški savezi, ulaganje u održive prakse i integracija
najsavremenijih tehnologija među ključnim su putevima kojima pomorske-transportne
kompanije mogu postići konkurentsku prednost.

8
LITERATURA

Vukić, L., Cerban, M. (2022), “Economic and environmental competitiveness of container

shipping”, Maritime transport research, Vol. 3, pp. 77-101

Liu, J., Wang, J. (2018), “Carrier alliance incentive analysis and coordination in a maritime
transport chain”, Transportation Research Part E: Logistics and Transportation Review,
Vol. 128, pp. 333-355

Drašković, V., Drašković, M. (2007), Osnovi menadžmenta u pomorstvu, Kotor.

Komianos, A., (2018), “The Autonomous Shipping Era. Operational, Regulatory, and Quality
Challenges”, International Journal on Marine Navigation, Vol. 12, pp 335-348

World shipping council (2023), Liner shipping - a global, competitive industry,

https://www.worldshipping.org/a-competitive-industry, (preuzeto 30.11.2023.)

Slika br.1: The international council on clear transportation, 2017 p.2