Download as txt, pdf, or txt
Download as txt, pdf, or txt
You are on page 1of 1

Albert Camus francuski je filozof i književnik koji pripadan egzistencijalizmu te

je dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1957. godine i pisac romana "Stranac".


Ovo djelo nastalo je 1942. godine u razdoblju kasnog modernizma i prvoj fazi
Camusovog stvaranja, fazi apsurda.
Tu fazu karakterizira prihvaćanje besmisla života i nalaženje sreće u istome.
Glavni lik ovoga romana, činovnik Mersault, tehnikom je redukcije, postupkom
suvremene književnosti, sveden na osjetilno, elementarno.
"Stranac" je podijeljen u dva dijela, a ponuđenim ulomkom završava prvi koji prati
Mersaultov život do ubojstva Arapina.
Mersault ubija Arapina zasto sto je kako on navodi izgubio kontrolu nad sobom te mu
je zasmetalo sunce, a ostali ga smatraju strancem zato sto je otuđen od ostatka
svijeta, ravnodusan je prema svemu sto se desi u njegovom životu.

Glavni junak ovog romana je mladi činovnik Mersault koji predstavlja stranca sebi i
svijetu.
Na sve situacije u životu reagira ravnodušno, ne iskazuje nikakve emocije te se u
potpunosti razlikuje od društva.
Nakon majčine smrti nastavlja sa svojim životom zabavljajući se kao da se ništa i
nije dogodilo.
Kada ga Marie pita voli li je on joj odgovara da je ne voli te kad ga je pitala da
se ožene njemu je bilo svejedno što prikazuje njegovu ravnodušnost
Uživa u mirisu njegove cure Marie, dodirivanju njenog tijela, zvuku njenog smijeha,
a smatra kako ih izvan njihovih tijela ne veže ništa.
No jedan sasvim običan izlet na koji kreće s djevojkom Marijom i prijateljem
Raymondom, uvest će pomutnju u njegov život.

Na izletu Mersault igrom slučaja postaje ubojica Arapina koji njemu osobno nije
ništa skrivio, zbog učinjenog djela ne osjeća nikakvu grižnju savjest.
Prije tog ubojstva došlo je bilo i do tuće između dva Arapa i Raymonda i Massona.
Hladnokrvno nakon prvog hica ispaljuje još 4 u beživotno tijelo Arapina.
Glavni uzrok kojeg on navodi i koji ma neki način opravdava svoj čin jest prevelika
sunčeva svijetlost koja mu je udarala u čelu: „Osjećao sam samo udarce sunca po
svom čelu…“.
Mersault i nakon toga ostaje ravnodušan, njegova ga ravnodušnost i ponašanje čini
strancem.

Smatra da je život besmislen i ne prihvaća život kakvog nameće društvo.


Na početku roman umire mu majka, iako je sasvim logično da smrt pogađa ljude, on i
na taj događaj ostaje ravnodušan.
Roman je temeljen na psihi glavnog junaka što je temeljna odrednica modernog
romana.
Radnja roman zapravo se odvija u psihi glavnog junaka kroz koju nas autor vodi.
Ubojstvo Arapina simbolički je zapravo i završetak njegovog života jer je zbog toga
osuđen na smrtnu kaznu.
Za vrijeme dok je boravio u zatvoru razmišlja o svom smaknuću te odbija pomoć
svećenika.
Ne vjeruje u Boga i smatra da mu on ne može pomoći.
Iz navedenog djela zaključujem da je bit filozofije egzistencijalizma prihvaćanje
besmislenosti života što prihvaća i Mersault.

Mersault glavni lik ovog romana otuđen je od ostatka svijeta te se smatra strancem.
On uopće ne pokazuje svoje emocije te smatra da je život besmislen.
Završava tragičnog zbog ubojstva Arapina, ali i onda nakon ubojstva Arapina on ne
osjeća grižnju savjest.
Iako isprva Mersault govori kako ne vjeruje u Boga,da ne vidi smisao života,on se
mijenja kada ga osude na zatvorsku kaznu te želi imati ljude oko sebe.
Lišen nade shvaća da je je svejedno umre li sada ili za mnogo godina jer sve čeka
ista sudbina i svi životi vrijede jednako.

You might also like