BalkanDownload

BalkanDownload

Joana Karistjani

Mala Engleska

preveo s grčkog
Zoran Mutić
BalkanDownload

Božje Oko
 BalkanDownload

Moglo je biti i od isparina, od vlage pšenica počne trunuti, pa se pri utovaru

rasutog tereta zbivaju bedastoće, možda je kriva i usoljena hrana, tresla je
vrućica Savasa Saltaferosa, no nije mu se dalo ostaviti Nikifora samoga u
skladištu, natjerao je svoje kumče i Steljosa nakon šihte, obojica ovolikih
pleća i mišića, prihvatite ga, položit ćemo ga na pramac, obavit ćemo to za
deset minuta.
S cigaretom u ruci, umotan u ogrtač od voštanog platna zbog jutarnjeg
mraza, prosjedio je cijelu noć uz kovčeg.
Presijecali su vodu - Atlantik nemušt kao grob.
Dobacivao mu je čikove, povuci i ti koji dim, stalno si nešto dudao, kako
li će stići do luke, od Caripita do Paramariba tri dana i tri noći plovidbe, a
Nikifor pokojnik, ode od nečeg poput upale pluća.
Olovo u ustima od cigareta, nekakvo peruansko smeće, dvije kutije
popušio Saltaferos, pred zoru je pred pokojnikove noge spustio šteku, ostale
unutra još četiri, otišao u kabinu i ostavio svog radista da posljednji put u
istok zuri sam, sam bez ikoga svog svaki od nas u ovom životu, razmišljao je
kapetan, Nikifor fali, a ostali nazočni, nazočni u Paramaribu i puni love, a što
se tiče ženske, petnaest godina obješena faca, a budući da se život ne može
poderati na dva ravna dijela, grickat će mirovinu ne bi li joj se još malo
raširila guzica, dok se Nikifor neumorni, zlatnog srca, najbolji pomorac,
najtraženiji radist u firmi, kojega su ženske po lukama, unatoč tome što je
zaudarao na češnjak, čašćavale besplatnom jebačinom, pokupio na zadnje
putovanje u četrdeset prvoj.
Prije tri godine, dvadeset šeste, Saltaferos je s Androsa primio kuvertu s
 BalkanDownload

fotografijom, Mina s kćerima, Orsa i Mosha, na širokim stubama pred

crkvom Blažene Djevice na Tinosu, a na poleđini dvije riječi suhe ko barut,
izdrži teškoće dok se ne osigura budućnost za Orsaliju i Moshu, a
Bogorodica se ne žali zbog tvoje odsutnosti.
U to doba išli su iz Adena u Bombay, salitra, Indijski je ocean odjednom
podivljao, nakrivio je Majku božju na jednu stranu, četiri dana i četiri noći
cjenkanje s Haronom, otpisani, otpisani sva dvadeset dvojica, a kad se
jednom smirio bijes pa su parobrod priveli razumu, kapetan je gorio od
žudnje da ispljune tajnu. Posada - više od polovine iz istoga mjesta, no
Saltaferos je tijekom plovidbe držao distancu kako se ne bi narušila stega.
Nije dakle mogao naći načina, kuraže - hajde, života ti, Hristakise, isprži mi
dva jajeta na oko - reći kuharu, koji se i sam uvalio u sličnu situaciju u
Čileu, pa dok umače u žumanjak, ispripovijedati nadugo i naširoko, neka
netko zna, za svaki slučaj, pa neka je i Hristakis, dobar čovjek, samo nek se
ne uzrujava, jest bezbožnik, ali ga je lako ganuti, majku i kćeri, Čileanke u
Vaiparaisu, zvao je Froso, Tasula i Vangeljo, kao i one druge, dolje, na
Egejskome moru.
Drugu ljubav mogao je ispovjediti samo Nikiforu, bilo je nečega
majčinskog u njegovim očima, kestenjastim i sasvim običnim, izdvojile bi na
stranu svakoga koga bi mučila neka tajna, povjeri je meni, šaptale su, i budi
miran, gricnuo je zalogaj kačkavalja, pa dobro, reći ću ti, počeo je kapetan,
ali u posljednji čas kao da mu je odrvenio jezik, znaš li ti, kad naletimo na
tajfun, najviše me brine moje kumče, bez oca, a jedinac u majke, od
dvanaeste godine vučem ga po morima, a mati bi presvisnula da mu se što
dogodi, izbacio je iz sebe nešto sasvim drugo, što ipak nije bila laž.
Pokojnik to ne bi progutao, on je lovio radiosignale duše, las señates del
alma, gledao ga je ravno u oči sve dok ih Saltaferos nije oborio na tanjurić sa
sirom, a on je, sa svoje strane, obuhvaćajući jednim pogledom već smireno
obzorje, počeo pjevušiti puhni, puhni, maestralu, odnesi me ka feralu, moje
draaage, jednako s teškom cigaretom u ruci.
 BalkanDownload

Jedanaestoga srpnja, u srijedu, Spiros Maltabes dodirnuo joj je ruku,

sedamnaestoga srpnja, to jest idućeg četvrtka, već ju je stisnuo, ovoga puta
ne desnu, onu drugu, blago ju je pomilovao, ponovo je stisnuo, protrljao je
tamo gdje se dijele dva i dva prsta. A ona se skupila kao kakav pužić,
osjetila je kako posvuda gori, a odmah potom kako joj srce, bešumno, puca
poput nara, a sitni rubini ispisuju lukove po zraku, ponovo joj padaju po
ramenima i po njemu, i nalik na krijesnice odskakuju od kamenih ploča na
krovu svečeve crkve. Čini se da sam umrla, pomislila je bez straha i žaljenja.
Dvadeset prvoga u mjesecu, u ponedjeljak, razmaknuo joj je uvojke, da ti
vidim oči, Orsa, prije nego se smrkne, ali mu je ruka dugo, dugo ostala na
njezinoj kosi, prst joj je uvukao u čvrstu pletenicu, pogladio je i obuhvatio
dlanom, ogrubjele vrške prstiju prislonio joj na sljepoočnice, na zatiljak, duž
grla, slijedio je polumjesece njezinih uški, polumjesece vjeđa, niz ravnu liniju
nosa i blagi luk brade.
Teški su muškarački prsti. Samo te taknu, a ti se skameniš. A sada o
mjestima.
Prvi randevu bio je dolje, kod mostića, iza platana i divljih smokava, u
podne, a Orsa je našla izgovor da nosi kore od dinja, lubenica i krastavaca do
kokošinjca grobara, koji im je davao višak jaja, u drugoj prilici pazila bi da
ne ugazi u mulj tamo gdje voda kao da ključa, da ne sjedne guzicom u vodu,
strašno se bojala vodenih zmija, guja, vinogradskih bjelouški, jednom se čak
onesvijestila i od sljepica. Pošla je na prvi randevu bez pastirskog štapa
kojim je lupala oko sebe i dizala buku ne bi li rastjerala gmazove, sunce je
pržilo po krovovima, stubama, staklenicima, dvorištima, probijalo se kroz
krošnje kao kroz sito, ali nju nije boljela glava, sva mokra od znoja kotrljala
 BalkanDownload

se sretna-presretna prema rječici, zaboravila je i grobara; pojavila se na svom

prvom randevuu tegleći u rukama veliku zdjelu s ostacima jela, oguljenim
korama, sjemenkama i osušenim komadima u masti.
Drugi randevu na drugome mjestu, iza crkve Svetog Dimitrija, u suton,
krenula je do svoje kume da zajedno provedu večer, siroticu je žderala
samotinja, okruženu osušenim grmljem, bez susjeda, s bezimenim psetom što
nikad nije lajalo. Drveće mastike ogromno, zid još uvijek vruć, Sveti
Dimitrije kao opijen - svetac listopada, s konca jeseni. Kad su vrućine, svi
jure kako bi se obratili ljetnim svecima, Petru i Pavlu, prvima i najboljima,
Kuzmi i Damjanu, svetim Sirotima, proroku Iliji, Svetoj Petki, Svetome
Pantelejmonu. Tamo dalje, u poljima, nije bilo žive duše, dvije tisuće
stanovnika grada nije ni sanjalo o njihovoj idili. Jedini svjedoci - nekoliko
lastavica što su lepršale tamo-amo hitajući kako bi se zavukle u svoja
gnijezda pod pocinčanom nadstrešnicom nad vratima.
Poslije, kad se Orsa uspela do kume, misli su joj bile drugdje, došla je
praviti joj društvo, a ni riječi nije izustila, samo je blenula u zvijezde. I kumi
je dodijalo, možda se i naljutila što je djevojka ne drži dostojnom tajni,
natrpala je u suknju mahuna, čitav ih je sat čistila u mraku prepustivši svoje
kumče njezinim mislima, sve dok nije utonula u san na malom divanu pod
indijskim jorgovanom.
Treći randevu, gotovo pala noć, mjesec već izišao, Spiros Maltabes prvi je
sišao na morsku obalu i čekao je, u maloj špilji u kojoj su kapari visjeli sa
stijenja, i oni nalik na uvojke, krili joj čelo.
Izuli su cipele, zagazili do gležnjeva u mlaku vodu, pokušao ju je uhvatiti
za koljeno, a njoj se omakne prigušeno nemoj, Spirose, života ti, imao je u
očima nekakvu moć ne od ovoga svijeta od koje bi se ona ukočila, a u
rukama drugu, što ju je pekla, poput žara u posudi za tamjan. Trudeći se
disati normalno, prislonila mu je uho na prsa što su odzvanjala jekom
udaljenih oceana, a kuda sve nije putovao, po svojoj volji birao je teške
prolaze, a velika su mu ljubav bile neke đavolje luke. Djevojka je bila
odjevena u svilu boje koralja. Za noćnog randevua boja je izgubila svu draž.
 BalkanDownload

Ali dodir nije.

Randevu broj četiri, nedjelja, dvadeset sedmi srpnja, svi pozvani kod
Pandelisovih, trči tamo, trči ovamo, savršen alibi da se još jednom izvuče u
dvorište nekog drugog sveca, bilo kojeg, bili su u odličnim odnosima sa
svima.
Za prvi poljubac Orsa se odjenula u svilu žućkasto-smeđe boje, otac joj je
prije slao cijele bale, dok je plovio između Calcutte i Bombaya, nanizala je
na konac jasmine pa je cijeli buket zakvačila za pojas, poprskala se
kolonjskom vodom po mišicama, dekolteu i iza ušiju, malčice je štrcnula i na
kosu, budući da je bio dan, neće probuditi sumnju ni kod koga, neće imati
potrebe krišom se umivati po izvorima ili potocima prije nego se vrati kući.
Spiros Maltabes primjereno je ocijenio žućkastosmeđu svilu, a potom ju
je izgužvao, grlio je i ljubio svoju djevojku i grebao je svojim žuljevitim
dlanovima, kao da je Orsa htjela išta drugo, voljela ga je već sedam godina,
od dvanaeste, trinaeste, od jednog studenog kad je kišilo kao iz kabla, a on,
tad mu je bilo devetnaest, svukao se i dugo ronio zbog oklade s nekim
momcima, a o njegovim poljupcima sanjala je upravo ovako, pomalo divljim
poput valova, sasvim izvjesnim, nalik na neizbrisive pečate na njezinim
usnama.
“Hajde, reci mi o kome se radi”, navaljivala je na nju sutradan Nana
Buranda-Karapiperi, na papiru filologinja, po sklonostima učenica, ali Orsa
nije otvarala usta, za sada nije htjela dijeliti svoju tajnu. Sve se zbilo upravo
onako kako je željela. Potajni randevu, mjesta pusta, riječi povjerljive,
izgovori pomno razrađeni, strast i zrnce panike. Svaka ljubav, a posebno prva,
mora neko vrijeme izostaviti trećega.
Profesoričina dvokatnica maslinaste boje imala je kao zaštitni znak
čuvenu bijelu ružu, porijeklom iz Japana, i ona joj je ovjenčavala verande i
prozore, pa je kuća usred ljeta izgledala zatrpana snijegom. Pile su kavu, njih
dvije; još prije nego je obudovjela, gospođa Nana održavala je veze s bivšim
učenicama kao da je još djevojka.
 BalkanDownload

Orsa joj je navraćala tu i tamo, uglavnom dan nakon randevua, tražeći

spokoj, ne bi li ponovo poprimila svoj uobičajeni neuznemireni lik, kako
majka ništa ne bi nanjušila.
Pogledala je nešto milostivije Nanu, njenu fino očešljanu kosu, lijepo
obojene usne, dva požutjela prsta, gdje sjedi prekriženih nogu u novoj
točkastoj suknji s vječnim naborima, raspoloživa; to je bilo glavno,
raspoloživa u svakom trenutku. Laskalo joj je povjerenje djevojaka i nikada
im nije radila iza leđa, kolege, roditelje i skrbnike nije obavještavala, čak ni
kad bi morala.
“Neki sam se dan zabavljala razmišljajući o loše sparenim parovima u
gradu, preraspoređivala sam, pa sam ih pola iznova vjenčala. Ravnatelj
gimnazije je kao stvoren za Glinosovu, a njegova žena paše kao rukavica
tipografu. U drugu ruku, pop Filip bi bolje živio s Francescom.”
“A popadiji je najbolje da se prihvati Svetog Fanurija.” Orsa ju je čula
kako po dva-tri puta dnevno traži svog muža po tuđim kućama.
“Fotograf savršeno ide sa slastičarevom Notom”, nastavila je Nana.
“A slastičar sa svojim čokoladama”, ponovo se ubacila Orsa, a
profesorica se oduševila, bilo je prirodno da ova dvadesetogodišnjakinja,
njezina bivša učenica, na sve to gleda kao šalu, igru za verandu, ne bi li ubile
vrijeme, koje je u njihovu gradu protjecalo mnogo sporije nego drugdje, no
životno iskustvo i bezbrojna popodneva što ih je posvetila suštinskim
promatranjima i razmišljanjima nisu ostavljali mjesta sumnji.
“Jest, dušo moja, uobraženost mladosti najljepša je pogreška u životu,
često se sparuje nesparivo i bilo bi tisuću puta bolje da se slastičar vjenčao s
nekakvim kolačem, a da je Notu pustio na miru.” I Nota je prije mnogo
godina bila njezina učenica; donosila joj je na malom pladnju slatkiše u
celofanu s vrpcom, a u drugom spektakularnom i ništa manje prozirnom
omotu ispraznost svojega bračnog života, mudrica Nana, ispod banalnosti i
utješnih svakodnevica pecala je sitna razočaranja.
 BalkanDownload

Spremam se u Atenu, rekla je Mina, Kurmulis joj se javio, jedno imanjce u

Kifisiji, nije loše, četiri stotine pedeset aršina, tik do onog što ga je preklani
dobila cjenkanjem, na Svetog Petra i Pavla, proširit će oba komada i dobiti
jedno kako Bog zapovijeda, dođi iz ovih stopa da sklopimo ugovor, poručio
joj je.
Mina Saltaferu imala je svoje ljude, prikupljala je informacije,
preračunavala, a funte su se gomilale. Potom bi natjerala Moshu - ona starija
nije surađivala - da prepiše ugovore lijepim, čistim slovima, poslala bi ih
istoga dana onome, moguće je da ti truneš po oceanima, ali ja ne kradem
Bogu dane, dopisala bi ispod toga riječ-dvije; nije imala običaj sa svojim
mužem puno razgovarati.
U srpnju 1927. izbio je požar u središtu Pireja, u veljači 1928. pedeset
trgovina u Monastirakiju otišlo u prah i pepeo, drugi su bili na gubitku, ali ne
Saltaferena, premda su njezini ulozi bili pretežno u Atičkoj banci, bacila je
oko na jedan frizerski salon, jednu krojačku radnju, jedan komad zemlje, sjela
je i bistre glave proračunala, nikad opterećena sjećanjima, tinejdžerskim
uspomenama, natezanjima između djedova i pradjedova i nepoželjnim
medama, ničim što ju je sprečavalo da traga za kupovinama po svome otoku,
iako je djetinjstvo provela još prije konca stoljeća, u Smirni.
Kćeri su poznavale njezinu posvećenost posrednicima nekretnina, Kurmilis
je, kao da bi se usudio postupiti drugačije, sakupljao povoljne ponude za
Saltaferenu, a drugima je davao mrvice ispod stola.
Ima pune dvije godine kako nije kročila u Atenu, tada je pratila onoga i
ostala je u Jonionu tri dana dulje kako bi sredila narudžbe, cipele od Plitasa,
 BalkanDownload

Arkada Arsakion broj 5, skupocjeni okviri i ostalo, taksisti i vlasnici

autobusa štrajkali su zbog engleskog Powera, svegrčka gužva, pa je bila na
silnim mukama kako privesti koncu sve obveze koje je imala, no ovoga je
puta javni promet radio kao sat te je iz luke otišla ravno liječniku za
venerične bolesti, nekom Nikolaidisu u središtu Pireja.
“Tako i tako stoje stvari”, rekla mu je, “otac je navukao sifilis, ima tome
više godina, ali ostale su posljedice, oslijepio je, poblesavio, umišlja da je
bogzna tko, ali mene zanima njegov sin.”
“Neurosifilis?” upitao je liječnik. “A otkud ja znam?”
Saltaferena je predočila kronologiju, petnaestoga kolovoza 1911. kapetan
Vatokuzis, okončao s plovidbama i donator za popločivanje dvorišta svetoga
hrama, nije se pojavio na proslavi svečeva dana, po slabinama mu izbilo
nekakvo crvenilo, breskvin cvat, došapnula joj je njegova žena,
neraspoložena, sa sobom je vukla sina, bit će da je tad imao sedam godina.
Kćerkicu je pokojna Mersina Vatokuzi rodila 1914. Naprosto je pukla,
istopila se prije nego što je prošlo četrdeset dana. Još prije toga, kad je
potonuo Antonije P. kod Sicilijskih otoka, usred zime 1905., bacili su krivnju
na Marija, Minina brata. Utopila se trojica, a brod nov-novcat s
nepopravljivom pukotinom. Obitelj Mersine Vatokuzi s očeve strane,
Pomorska kompanija za prijevoz ugljena N. Daniolos i sin, u ono vrijeme
imala je i jedan ured na Sirosu, dadoše brod u staro željezo, a zauzvrat
dobiše nešto bijedno, dvije i pol tisuće engleskih funta. Mario se odao piću.
Mersina je, Bog joj dušu prosti, popila mozak svojemu ocu, uzmi Marija
natrag na posao, povratio ga je iz mrtvih, a ovaj počeo rintati kao konj,
preuzimao je sve pogibeljne tovare, amonijak, salitru, naftalin, lakove i
katran. Kada je 1922. Nuredin-paša spalio Smirnu, on je pokupio iz Male
Azije nekoliko skupina vojnika i prevozio ih tamo-amo, a 1923. i on je nestao
kao pomorac na dnu La Manchea, a ne kao pijanac, da ga se srami njegovo
dijete, i ono sada u Johannesburgu, u engleskim rudnicima dijamanata.
Tisuće ih sastavljaju kraj s krajem u Africi, a Afrika može progutati još
tisuće, i jedno i drugo je u redu, razmišljala je Saltaferena, uzalud iščekujući
 BalkanDownload

makar kakvo pismo od nećaka, pa taman da je i o iskopavanju dijamanata.

“Koje lijekove uzima bolesnik”, povratio ju je u stvarnost Nikolaidis,
“bizmut, salvarsan ili živu i jodide?”
A koja ih otočanka nije znala, takva im je sudbina, o tome su pričali i kod
Murene. Raspitao se liječnik za venerične bolesti i o sinovljevu zdravlju, ne
mogu se zakleti, gospođo Farakuki, Mina je dala lažno prezime, ne mogu se
zakleti, ali sin je najvjerojatnije začet prije no što se otac zarazio sifilisom.
Konačno, napravit ću od njega zeta, pa je bolje da požurim, odlučila je
Saltaferena jer joj se u posljednje vrijeme starija kći činila previše odsutnom,
kao da nije od ovoga svijeta, i blesava, kad je Minu iskušavao Tonis, glavni
računovođa kod Vatokuzisa i Hadulisa, diskretno je izbacio
peteroznamenkasti okrugli broj, kad je riječ o imovini, osjetila je kako joj je
srce počelo udarati, njezinoj prvorodenoj kćerki, prema općem mišljenju,
falilo je desetak centimetara visine da bude prava Afrodita, ali, na kraju
krajeva, i Nikos je izgledao čvrst, kao aristokrat, a novac je bio mamac, na
kćerku se mnogo troši, a takav brak bio bi najbolja otplata njezinoga osobnog
duga Mersininoj duši, pomagala joj je familiju, duguje joj veliko mersi.
Sredila je i stvari u vezi s posjedom, dvadeset pet engleskih funta
sterlinga, vratila se na Andros i poštom poslala Savasu prijepis ugovora, s
potpisom od šestoga kolovoza, na dan Spasiteljeva Preobraženja, napisala mu
je, napomenula je i malu svotu što ju je dala kao prilog pogođenima potresom
u Italiji, sitnica, preklanjski potresi u Japanu, Jugoslaviji, Palestini, Pakistanu
i Italiji ostavili su je bez prebijena groša.
O dogovaranju braka ću ga obavijestiti poslije, kada cijela stvar bude
gotova, odlučila je i nanovo se prihvatila kućanskih poslova.
 BalkanDownload

Kod Murene je svakoga poslijepodneva bilo pravo hodočašće, skupile bi se s

koca i konopca, i što ti je činiti, ustoličile bi se u salonu, gutale su
nesažvakane suhe kolačiće gurabije, a sama Murena, pijana od rakija,
mastika i likera, jednako je prepredeno brbljala sad o ovom, sad o onom, i
dok bi najuspješnije priče izazivale salve smijeha, sve glasnije i sve češće
čulo bi se pssst i šššš oglašavajući grijehe vanjskom svijetu. Dječurlija iz
susjedstva privukla bi se četveronoške, ovoliko je niska bila ograda oko
dvorišta, prisluškivali su i pamtili zvjezdane riječi, u osnovnoj školi tu su
lekciju svi savršeno naučili. Učitelj, kako bi tobože izribao Murenu,
podbadao ih je da mu je otkucaju, tih čovjek, gospodin Stratakis, razmišljala
je Mosha, to mu je jedina mana.
“Iz iste su rupe ispali, jedan je sin jebao kao korejski tajfun, a drugi kao
širòko, to sam čula iz usta njihovi’ nevjesta”, vlastitim ju je ušima čula
Mosha neki dan dok je tragala za majkom, i ne samo to, toliki je zalet
uhvatila Murena da nije stigla prekinuti kazivanje ni skrenuti priču ne bi li
ispravila štetu.
Nije na nju toliki dojam ostavilo ono što je čula koliko ono što je vidjela,
uspaljene, zarumenjele gošće koje nisu ni opazile djevojku, kako bi se tek
mogle suzdržati, svaka je svirala svoju violinu, kao opčinjene blenule su u
usta debele, koja se hvalisala kako ga njen taj-i-taj nije mogao izvući jer mu
se sidro upetljalo u njezine dlake.Kad je Moshi bilo jedanaest, dvanaest, pa i
trinaest godina, postala je malčice prepredena, žderala ju je znatiželja, i kad
god bi njezina majka, doduše rijetko, uzela košaricu sa svime nezakrpanim i
usmjerila pramac put Murene, ili gdje god su se već sve okupljale, a njena
besramna usta prva i najbrbljavija, ona bi našla izgovor da iznenada bane, pa
 BalkanDownload

što joj uho ulovi, zapisivala je na mikroskopske papiriće, a potom bi

recitirala u društvu s Katinom, Kiki, Mari, kurčina mu ko jarbol, šeeset muda
na brodu jednako je tries mudonja posade, pizde su debele jer im se dolje
skuplja mast, mjesecima i godinama nije mi ga nitko pomuzo, Argentina
proizvodi najbolje deke jer je cijela zemlja jedan veliki bordel i na pameti im
je samo da se dohvate postelje, ima još, puno limuna s otoka čini kiselim
cmok, a nekad i picin sok.
Sve to do trinaeste, možda trinaeste i pol, bila je to zabranjena riznica,
žuđena patnjica, što znači ovo, a što ono, pitale su se djevojčice, sred ljeta
tajna ljubav cvate, a kad snijeg pane, svaka sama ostane i tako dalje.
Mosha nije mogla smisliti dobru ideju ne bi li joj Orsa poklonila pažnju,
tri godine starija, to se nikad neće promijeniti, uvijek će biti tri godine starija,
tatina miljenica, koja se, nimalo uobražena, satima zatvarala u svoju sobu, ni
mušica se nije čula iznutra, ili bi se ispružila poleđuške na kamenu dvorišnu
ogradu i promatrala Božje Oko, tamo gdje se rogovima sudaraju dvije
planine, a oblaci se povazdan žure.
Orsula, mrzim te, nek se zna, razmišljala je Mosha, ali nemoj zavoljeti
nekog pomorca jer ćeš, osim straha da ga ne izgubiš, i ti blenuti u Murenina
usta, koja će već uistinu prestarjeti, trideset osam joj godina, slonici, pa se
satirala ne bi li smislila nešto originalno, udovice osobito ne bi sjedile i
slušale je kako jednako ponavlja istu priču a da se ne pobune, zahtijevale su
nešto novo. Pa je, prije nego što se prihvate šalica s kavom, razbijala glavu
kako da zadovolji žene koje su, kako udovice tako i neudovice, svake večeri
lijegale same u postelju.
Nekoliko mjeseci prije Mosha je blenula u majstora koji je stigao iz Atene
i popravljao madrace. Na dvostrukoj postelji njezinih roditelja udubljenje je
bilo s jedne strane, on je nešto mumljao i potajno se smješkao, a nju je majka
poslala u ljetnu kuhinju da skuha kavu. Još malo pa će doći konac, a bračni
par Saltaferos neće potrošiti ni jedan jedini par pokrivača.
Kiša je lijevala, kapi sjekle poput sablje, posvuda blato, nas tri žene
zaudarale smo na ustajalu vlagu zatvorenog prostora, Mosha bi ponekad
 BalkanDownload

psovala, raspoloženje bi joj se popravilo samo za nastave engleskog u

gimnaziji. Kože poput mlijeka, kost i koža, kovrčave kestenjaste kose, to je
bio David, izdvajao ju je od ostalih u vrijeme nastave, dao joj je, u srijedu,
The Tower of London, 631 stranica, a ona mu je knjigu vratila u petak
raskupusanu, pravi pothvat, htjela ga je uvjeriti da jezik neće biti prepreka
među njima, a Britanac, nepovjerljiv, postavio joj je nekoliko pitanja, no ona
je sve imala u malome prstu. Čim je zazvonilo, možda kako bi joj se ispričao,
“stay for a while”, rekao joj je i sasvim joj iznebuha pokazao jednu kartu,
djevojci je slikarevo ime na jedno uho ušlo, na drugo izišlo, u svakom
slučaju, bio je Amerikanac, božićna noć, Temza zaleđena, barke i jedrenjaci
izvučeni na obalu, kako joj je srce lupalo, pobrkala je pojedinosti.
Još su neke zaglavile tu, od usuda se ne bježi, a jedna vrsta usuda bilo je
to što su osuđene škiljiti zgrbljene nad svojim platnom, stalno iznova brojiti
čvorove i ubode iglom u dugim, neprolaznim popodnevima i u studenim
zimskim večerima, s riječima u kući odbrojenima, dvije u kuhinji, druge dvije
u podrumu, svakoga dana iste. Moshi se kukičanje gadilo, možda zato što im
je nekakav nepisani zakon svima nalagao da kukičaju taj jadni kvadrat i
vješaju ga na najuočljivije mjesto u dnevnom boravku kako bi ih špijunirao i
prijetio im cijeloga života, čuj, govorio im je, od usuda se ne bježi. Kad bi joj
ova blesava Orsa otkrila makar jednu tajnu, Mosha bi joj povjerila sve svoje,
prodrmala bi je, može se umaći usudu, ali ja s pomorcem, nema govora,
naprosto nema govora, bojala se da i ona ne postane jedna od Mureninih
klijentica.
Katerina, kaži ćoro, lovit će te Kavodoro,1 kad god bi se more uzburkalo,
neka vražja dječurlija gađala bi iscijeđenim limunovima Katerinu Basandi,
muž joj je bio kuhar, utopio se prije dvanaest godina u brodolomu, s cijelom
posadom, na drugom kraju svijeta, a ona od tada nije mogla izdržati pogled
na morsko plavetnilo, preselila se iza jednog jednobojnog brijega, pa je, pod
Moshinom pratnjom i zaštitom, išla deseterostruko duljim stazama ne bi li
izbjegla uličice u čijoj se dubini nazirao komadić Egeja, ponekad bi s dlanom
na obrazu štitila oči od bilo kakvog nagovještaja mora.
 BalkanDownload

Nije bila luda, samo neobična.

Ni Mosha nije željela more, stoga je bilo suđeno da se zaljubi u engleskog
profesora, ispružena na svom željeznom krevetu, onako izblijedjela iza tila
mreže protiv komaraca, i sanja o bijegu s Male Engleske, kako su Andros
krstili krupni brodovlasnici s uredima i interesima u Londonu i sitni vlasnici
brodića sa sličnim ambicijama, nalaženju svojega životnog prostora u Velikoj,
stvarnoj Britaniji, sa servisima za čaj, kolačićima i beskonačnim bračnim
raspravama na engleskom o temama istančanim, suvremenim i europskim.
 BalkanDownload

Novac moraš naći, bez njega ništa nećeš postići, Demosten, bio je brži od
Saltaferosa, inače bi to prvi formulirao kapetan onoga jutra oko deset i pol
kad je dobio brzojav, prokleto more od glave do pete, Constanza, Cardiff,
Diego Suarez i Maracaibo, kurve, sve uokrug opkoljavaju oceane,
beskonačne, a kurva nad kurvama samo more, upravo kad ti dadne da se
obogatiš, svuče ti gaće, Savas je ključao od bijesa i brige.
Teška srca izvješćujemo da je prerano otišli i nikad prežaljeni Jason
Telemes, nakon što je navukao upalu pluća i crveni vjetar, preminuo u New
Yorku 17. srpnja 1929., Oktopodov sin bio je ćato, suhogaća, neuspješan u
poslovima vezanim uz brodove, potonuli su mu, dva sve u svemu, Marusio,
sagrađen 1907., kupljen 1916. za 11.000 funta, nestao 1917. uz urugvajsku
obalu, Kimatijani, sagrađen 1908., kupljen 1925. za 27.000 funta, potonuo
dok je plovio za Filipine, nigdje se nije mogla naći ni bračna družica, bez
prebijene ostao Telemes, s dugovima i obveznicama u posranom gradu koji
mu je došao glave.
Stari prijatelj, Jason, puno ih umire u posljednje vrijeme, razmišljao je
Saltaferos razderan nadvoje, volio je more, samo što se bojao kako će sve
završiti, kad ostaneš na jednome mjestu na kojem nema tvojega djetinjstva,
likova, sjena, riječi, drugih zvukova, pravaca, boja, koliko je drukčija plavet
morska, kapetanu je draži bio taj pjesnički oblik, zbog značaja voda, koliko
različito plavetnilo, u Zaljevu, nakon Prikazanja Blažene Djevice Marije, sivo
i uljano, dok se ne digne jugozapadnjak i oboji ga u olovno, a afričke vode
opet narančaste, osobito poslijepodne, što se tiče plavetnila Koraljnoga mora,
nešto sasvim drugo, tamo se vode pale i gase i bliješte fosforom nalik na
božićne girlande s lampionima, poput mandarina na padini s jutarnjom rosom
 BalkanDownload

na kori, s onu stranu Kavodora kad se zapali istok, voće blista poput
električnih žarulja i izluđuje vrapce, koji se njime guše. Mjesto malo, ali su
njegove neobičnosti beskonačne, a njegova mala mora sumporno-plava, sad
su smirena poput sode što te povrati od žeđi, a sad se uzburkaju i utapaju
svijet, kao što je i Oktopod, car u preferansu, Pashalis Telemes, así es la
vida.
Pedesetogodišnjak Saltaferos, nije više posjedovao srčanost neznanja, a ni
vrijeme nije baš bilo na njegovoj strani, nosio je teški teret iskustva i dobi i
nekakvu žestoko izoštrenu sentimentalnost, samo malčice zašećerenu,
govorili su mladi, možda zbog reakcije na svoju skroz-na-skroz suhu ženu,
koja je u ono vrijeme nadmašila još žive Telemese, Marise, Valmase, Zanise,
lovce na lignje, hobotnice, tunjeve, škampe i jastoge, vagala je i odbrojavala i
potajno kovala planove za vjenčanja, iznenadila bi ih Mina kao ministar
financija kad najavi devalvaciju, a kapetan se tisuće milja dalje tjeskobno
pribojavao trenutka kad će upasti u vodenu brazdu njezinih manevara.
Nikada nije pročitao dušu svoje žene, propustili su nekoliko prilika, a sada
nijedno od njih nije bilo raspoloženo za to, u drugu ruku, nije bilo načina,
činili su upravo ono što i brojni kapetani i njihove žene na otoku, muž se
skrbio za muške stvari, brinuo se da s brodom sve bude u redu, za luke,
utovare i istovare, prihode, život u vrijeme plovidbe, a žena se skrbila za
ženske stvari, brinula se da s domom sve bude u redu, za investicije, za
podizanje i ženidbu i udaju djece. Samo što je, kad bi došlo stani-pani, Mina
izabrala jedan probušeni pojas za spašavanje, novčanik, mudro žensko, znala
je što stavlja na kocku i što je uzaludno, a barem je u strategiju koju je
razradila za svoje kćerke trebala uložiti malo više srca, takvo što želio je
Saltaferos, uplovio bi u neku luku u Latinskoj Americi, general cargo, i prije
nego što bi otvorio pismo s Androsa, za svaki bi se slučaj prekrižio.

* * *

Kažeš idem i guram nos u poslove cijeloga susjedstva, ja kažem ti ideš i

guraš onu svoju stvar po lukama cijeloga svijeta, htjela mu je to napisati u
 BalkanDownload

lice, ali strpjela se, doći će i tome vrijeme, ništa neće propasti, računala je
Mina. Mosha je u međuvremenu prepisala čestitke iz Glasa Egeja, osamdeset
drahmi cijena objavljivanja, obitelj kapetana Savasa P. Saltaferosa šalje tople
čestitke Demostenu G. Glinosu, sinu našega sugrađanina višeg farmakologa
Oružanih snaga Georgiosa K. Glinosa, za upis u školu za pomorske novake.
Probisvijet otac, probisvijet i jedinac mu sin, ali Saltaferena nije mogla
nagađati tko će im biti potreban za, nedajbože, crne dane u ovome malome
mjestu, pa je zbog obiteljskih interesa sa svima bila cile-mile, a polovini je
iza leđa pokazivala lakat. Nije bilo moguće povjeriti komandu u domu
odsutnome, more mu je bilo i u glavi i u guzici, na suhom je bio poput ribe na
suhom.
Plavet morska ulila ti se u oči, draga Orsa, pisao je prvorođenoj, a mlađa
se jadala, pa ako bi mu starija napisala sve u svemu jedan list papira, mlađa
mu je nudila sve vijesti s Androsa, dajući prednost njegovoj rodbini i
kopnenoj družini, prijateljima, suhozemnim štakorima.
“Piši na cigaret-papiru”, govorila joj je Mina, “tako će ti osjećaji biti
manje teški.”
Tipograf je otisnuo smrtovnice za nedjeljne spomene, udovica L. Isari,
gdje je L stajalo umjesto Leonardos, i udovica S. Argiropedu, gdje je S
stajalo umjesto Sokrat, Sterjos je imao drugu udovicu, a onda trči pa ih
razdijeli naizmjenično po dvjema kavanama, vlasnici su se dogovorili da
međusobno podijele ucviljene, trgom se opet neće moći proći od svijeta u
crnini, nije mogla proći nedjelja bez koljiva, navlačila se i svlačila crnina,
uvlačilo im se crnilo pod kožu, pocrnjela bi im i krv, pa su se poslije vukle
po spomenima znanih i neznanih, lokot na radnji preko cijeloga tjedna, a onda
nedjeljom crni kostimi i redovi za izjavu sućuti.
Mina je odlučila povesti obje još prije svanuća kako bi se popele na
Apaturiju, kod svekrve, dogovorila bi na licu mjesta prodaju smokava,
poštedjet će ih parade crnine. Naime kuća im je bila nedaleko od glavne
crkve, cijeli život gledaju spomene pomorcima, osobito ljeti, kad bi na otok
nagrnuli svi otočani iz dijaspore, pravi potop.
 BalkanDownload

Prije nekog vremena, na Uzašašće, promatrala je Orsu, pokupila je iz

jaruge i s presahnulih terasa kod Tri Crkve puno naručje makova, visjela je
na balkonu i bacala i otpuhivala latice, koje su se ionako smjesta linjale,
ispunila se uličica crvenim pahuljicama, a povjetarac ih je nosio do maloga
bijelog grada, opustjeloga zbog popodnevne sijeste. Mina je bila u prizemlju,
u sjeni loze, jela je dva komada voća i krišom izvirivala kako bi bacila
pogled na nju, lijepu, udaljenu, boje meda, nalik na očijukanje zapadnoga
vjetra. Bio je u pravu, onaj, morsko plavetnilo ulilo joj se u oči, pa da
vidimo, možda će plakati i plavim suzama kad sazna za mladoženju, kog
vraga cmizdriš, nema hoću-neću, već će to Mina prekinuti.
 BalkanDownload

Peti rujna, otprilike pet sati, pet poslijepodne. Pijesak je usisao svu vrelinu
dana, pa je zračio nekakvim drhtavim svjetlom, poput zlatnoga praha povrh
svega što je ostalo mrke boje, kamenje i zemlja, prozirna voda što je
otkrivala dno, ovdje jarkocrveno, ondje tamnozeleno, s vodenim biljkama
iznurenim suncem što ih je progonilo u dubini. U sredini zaljeva ispružila se
jedna svetica, koja, izgleda, nije više voljela Orsu, Sveta Talasini,
snježnobijela, potpuno jednaka onoj što je, nalik na kozu, sjedila na stijeni i
držala stražu u nekim večerima kad su se Spiros Maltabes i ona skutrili u
njezinu malom vrtu za dva ukradena poljupca.
Jedna je plivačica zaveslajima ruku razbila morsku površinu i rasula
sveticu u bijele papiriće poruke koju je razočarani primatelj poderao, sve su
to bile kratke slike što su ispunjavale popodne toga petoga rujna 1929.,
popodne što ga je Orsa Saltaferu željela provesti sama, nije imala ni bliskih
prijateljica, a raspoloženje joj je bilo tako jadno da joj je smetala i najmanja
kretnja, čak i u daljini, kao što je ta plivačica, Bozakisova goveda što su
pasla osušeni osjak i telence boje cimeta što je drijemalo u sjeni zelenog
javora.
Orsa je stegnula u šaci tri morem izjedene žlice što ih je na obalu izbacio
jučerašnji meltem, iz pijeska ih je izvukla, a na sebi su imale zelenkastu boju
zaborava, uvijek ću ih držati u torbici, pomislila je, popodne je hitro
prolazilo, njezin se kostim nikako nije htio osušiti, a ona plivačica izišla je na
obalu i izvalila se nauznak, cijeli svijet pretvorio se u tri vodoravne
usporedne vrpce, jednu bijelo-modru u gornjem dijelu, jednu plavu u sredini i
jednu žutu sasvim dolje, a u njezinu kutu plivačica u kupaćem kostimu boje
višnje. Nije željela razgovarati s njom, nipošto, bolje ovako, izdaleka, a da se
 BalkanDownload

to desilo ljetos ili lani, možda bi odlučila zadržati u sjećanju tu sliku iz ljeta
1929., tako je Orsa pohranjivala prošlost u riznicu, na primjer ljeto 1928. bilo
je u cijelosti crveni šešir jedne nevjeste što ga vjetar tjera plažom, ljeto 1927.
Spiros Maltabes na kraju mola bez košulje gdje udara i psuje jednu
hobotnicu, a ljeto 1926. Nana Buranda-Karapiperi u crnini s crnom lepezom
kako sama sjedi u sjenovitom holu svoje kuće, a vrata otvorena.
Svijet se na plaži prorijedio, ovdje jedan, ondje drugi, kretanje na tržnici
zamrlo, grad, s ostacima franačkog zamka na vrhu, sa stubama, bezbrojnim
crkvama, mramornim fontanama, aristokratskim dvokatnicama s grbovima
venecijanskog ili lokalnog nadahnuća, lođama i neoklasičnim pojedinostima,
u teškoj armaturi radi odolijevanja vremenu, a na trokutnoj kruni reljefna
godina gradnje za pamćenje, ženski je svijet postupno preoteo cijeli grad,
pomorci su zatvarali vrećice, vezivali svoje zavežljaje i odlazili, daleko je i
Savas Saltaferos, obećao je doći sljedećeg Uskrsa i ostati tri mjeseca.
Orsi nikad nije dolazilo da kaže draga mama, mamice, majčice, nek je nosi
vrag, nek je samelje mlin, dolazilo joj je da vikne iz petnih žila, osobito kad
bi Saltaferena posumnjala u ispravnost njezinih odluka, pa uzela iz ormara
kutiju cigara Havana kako bi se dogovorila za ispovijed, slabosti popa Filipa
bile su svima znane, a cigare su bile kao pohrana novca kod nekoga trećeg,
na čuvanje, ishodile bi oproštaj svakoga grijeha ili osjećanja krivnje.
Saltaferena je bila dovoljno prefrigana, popu je dodijalo slušati stalno isto,
nakon trideset godina službe u tom Božjem hramu vršljanja pomoraca i
njihovih žena nisu bila ni originalna ni zanimljiva, saslušao bi odsutan duhom
i na koncu bi razriješio sve i svakoga, izlazio u crkveno dvorište i postavljao
zasjedu malobrojnim muškarcima na otoku tragajući za društvom za igru
tavle. Izgledao je obeshrabreniji kad bi mu zasjeda propala nego kad bi
doznao što kao teret leži na duši njegovu stadu.
Ako joj majka nije potpuno bezosjećajna, razmišljala je djevojka, ovih
dana trebala bi srediti svoju savjest jednom kutijom cigara Havana.
Prethodnoga dana pojavio se Spirosov ujak Emilios Balas, da popije kavu
kod njih i prepredeno načne temu, odlučila sam, dat ću je drugome, mnogo je
 BalkanDownload

toga, i svetih stvari, što mi vezuje ruke, reci svom nećaku, na žalost, već sam
dala riječ drugdje, u svakom slučaju, taj Spiros, dobri moj čovječe, čini mi se
kao preveliki šarlatan za obitelj, a ujak je, onako malen, progutao jezik, ni
riječju nije spomenuo osjećaje, Saltaferena je, opet, oplovila oko grebena i
nije čeprkala koliko je trebala i koliko je običavala onako krajnje
sumnjičava, Orsa, prisluškujući, nije propustila ni riječ. Osjetila je kako joj
žile paf pucaju i prazne se i ugledala vlastitu krv kako pravi potočić, kako
otječe sporo i neizbježno metar po metar u ljubljenom krugu Maltabes, Sveti
Dimitrije, mostić, staro groblje, špilja u stijenama, a ondje svoju crvenu boju
predaje i više je nema, postaje čista voda, jedno s morem.
Majka joj je, onako zatečena, prešla u akciju, ni da je revolverom nišanila
u Balasa, ne bi ga onako zakočila, još ga je povrh svega zatražila izmet iz
golubarnika, nek ga prospe po njezinim karanfilima.
“Da ti ga ne drpe opet tvoje susjede.”
Nepomična iza dvostrukih hrastovih vrata dnevnoga boravka, Orsa je
suzdržana daha slušala i nikako nije mogla briznuti u plač.
 BalkanDownload

Napiši mi, zlato moje, recept za pastele, možda nam kuhar ispeče koji
komad, stigao je krasopisom sastavljen recept od Moshe, toliko meda, toliko
oraha, toliko sezama, pa ga je zbrda-zdola preveo Angeliti, Angeliti
Rodriguez San Pedro, ženi maloj, ali velikoj mrlji na savjesti, datum nabavke
1916., mjesto Argentina, nabavljač Savas Saltaferos. Nije jurcao za
suknjama, bio je normalan muškarac kojeg je žena izluđivala stalnom kiselom
njuškom, tvoja kolera i moja kolera, nazivali su svoje žene on i pokojni
Nikifor. Provodadžija je dakle bio brodski pas Aheloos, bojao se oluja, ali su
ga svi na brodu zavoljeli, posranka, s jednim ugašenim okom i prljavim
krznom boje kave, što je dva dana i dvije noći povraćao i razbijao sve pred
sobom. Čim bi se ukotvili u Buenos Airesu, Saltaferos je izvodio Aheloosa u
šetnju ne bi li došao k sebi, životinja bi se primirila, pa su odlazili i do cura,
Angelita je bila prinova u kući, povedi i njega u sobu, da se opet ne
isprepada, pa napravi neku štetu, mazila ga je, nazvala je veterinara, a ovaj je
prepisao nešto za smirenje.
Jebeni ga je pas upetljao, bilo je pisano da uslijede i como vos querrás,
mi amor i si mi amor, a kad su peti put stigli u Argentinu, ona ga je čekala s
pilavom od krumpira i halvom, a on je posvojio njezina sina. Otac nepoznat,
djetetu tri godine, čak ga je zvala Odisejem, jedino što joj je ostalo iz
grčkoga od one tri-četiri godine koliko joj je guzica izdržala u školskoj klupi,
bogami će me smotati, kurvetina, razmišljao je Saltaferos, istoga
poslijepodneva odvukao ju je do notara i natjerao je da potpiše da se nikad
neće razotkriti njegovoj službenoj obitelji, a sljedećeg jutra raspetljali su sve
i pred matičarom i sve troje otišli na sladoled.
Tiho rujansko jutro, već je mirisalo na proljeće, Angelita, po običaju
 BalkanDownload

preširokoga srca, umiljavanje, tango, poljupci, oneraspoložila se od

neočekivane sreće što ju je zadesila i briznula u plač zahvalnosti.
Savas je promatrao dječarca, sigurno nije bio za baciti, imao je nekakvo
dostojanstvo u očima, nije odobravao majčin svjetonazor, čovječuljak od tri
godine, a sve na njemu i pri njemu, a povrh svega i našušurena kovrčava kosa
nalik na anđeosku aureolu od algi.
Angelita i Odisej, oboje poput Bogorodice, tako da je Saltaferos barem u
Buenos Airesu mogao predahnuti, pa je rekao Hadulisima zašao sam u
pedesete, nema više Kine Japana Indije Mandžurije, silna je frka tamo sad
zbog revolucije, Argentina mu baš leži, dobro je upoznao mora južnoga
Atlantika, Atlantico Sur, već nekoliko godinica za sebe prevozi teret u
Kingstown, Georgetown, Curacao, Paramaribo, Necocheu, Valparaiso i
natrag.
Nije bilo nikakve potrebe da to drugi saznaju, dobro, Nikifor je, naravno,
zavrijedio jednu takvu tajnu, ali je crknuo upravo kad mu se Savas htio
povjeriti, a njemu ostao tajni sin, momak od već petnaest godina, metar
osamdeset.
I svima poznate kćerke. Neki je dan u Lisabonu dobio tri pisma, od Orse,
Moshe i Mine, rekao bi da ih ne pišu stvorovi što žive pod istim krovom, već
ljudi što se međusobno i ne poznaju, iz različitih zemalja i različitih rasa, žena
mu poslala popis troškova od osam i pol redaka i nešto prožvakala o
nekakvoj predstojećoj prošnji, Mosha jedanaest stranica raporta o tome što se
zbiva iza tuđih kapija, nakon što je zaobišla vrata bijele dvokatnice na Rivi,
njihove, a Orsa dvije razvučene stranice na kojima mu je na svoj način
govorila sasvim dovoljno, živio ti meni, tata, sakrij me na toj svojoj brodici,
na kraju krajeva, kako je i nona govorila, ipak je Mala Engleska premalena
da se u nju stisnu veliki osjećaji.
Namrštio se Savas Saltaferos stoti put, žena ga je lišila zagrljaja rođenih
kćeri i kad god bi se svake dvije-tri godine i sam vratio na otok nije se
osjećao lagodno ljubeći i grleći dva suzdržana djeteta što su u međuvremenu
izrasla u curetine, pa je i njihova dob podigla još jedan zid između njih.
 BalkanDownload

Nakon što se nekoliko puta igrao kazališta na Androsu, pretvarao se kako

je čežnjiv i ojađen, dok se iznutra žurio zdimiti i ponovo kliznuti u svoje
vode, trideset šest godina pomorac, sve su mu vode bile znane. Bojao se čak
poželjeti svoju postelju, svoj vrt s limunima i mandarinama, svoj mali
čempres, svoju staru i nešto probranih, poput Grigorisa.
Ispružen u zraku, na rukama četvorice mornara, zagledan u Božje Oko,
modro nebo, podnevni mjesec, Grigoris je letio, tatice, letio je posljednji put,
glavnom ulicom, prošao je pokraj gomile narezanih klada i uvenulih grana
ladoleža, koje je opet uništio sentimentalni brijač, prošao je i pokraj platana
blizanaca na trgu, pokraj kuća u kojima je noću sjedio s društvom između
dva ukrcavanja na brod, i sletio kod Bogorodice, napisala mu je Orsa. Slušao
je, tatice, od jedanaest ujutro do četiri popodne zvono, slušao je i tihi plač
svoje žene i pokušavao se priviknuti na sve.
Duša mu se stisnula zbog Grigorisa, stisnula se i zbog Orse, djevojke čiji
je um opsjednut mračnim mislima. Ugasio je cigaretu, pokupio pisma i ukrug
protrljao sljepoočnice, majka mu je patila od glavobolja, pa ih je i on
naslijedio, to mu je barem bilo sigurno. Izlazeći iz svoje kabine kako bi se
bacio na posao, naletio je na kuhara, koji mu je donosio neke kobasice, pa se
na njega istresao:
“Jebeš sve, konačno ću još reći da žudim za Androsom, a mislit ću na
Aristosa sitničara, recimo, koji tumači snove onako opušten i izbrijan do pod
kožu, s čistom geometrijom od brkova, dok važe ovčji putar ili bakalar.”
“A pravi i najpikantnije kobasice”, dopunio ga je prestrašeni Hristakis.
 BalkanDownload

Stranica 146, savjeti engleskog admirala sir Frederica Bedforda za

izbjegavanje sudara na moru, u knjizi svojega oca, Elementi pomorske teorije
i prakse sa svim tablicama i astronomskim kartama, Pelopidasa Cukalasa,
knjižara Estije, 1912., stara, ali još uvijek autoritet na svom području, Spiros
Maltabes znao ju je napamet, a nije ta knjiga bila jedina, od dvanaeste je
prelistavao takva izdanja.
A što bi drugo radio nasred Indijskog oceana, gdje se ništa ne događa,
nema ničega do parobroda što se kotrlja po bijelom univerzumu, a ta
jednoličnost nagonila ga je na razmišljanje o istom i stalno istom sve dok ne
skrene.
Sedamnaestoga listopada u Surabayi na Javi, na doku za utovar riže,
saznao je da ga je Saltaferena odbacila bez diskusije, u dvadeset sedmoj
godini kapetan sa primamljivim ponudama od brojnih brodovlasnika, s
Androsa i Hiosa, s Egnuse, Kasosa i Kefalonije, nije čak ni upitala postoje li
kakvi osjećaji ili sklonosti između njezine kćeri i njega, eto ti, ona, što je
kupovala ulje s vrha, putar iz sredine, a med sa dna, nije znala kupiti zeta za
svoje dete, sam Bog zna na kojeg je ostarjelog kicoša-rogonju bacila oko, to
ti je za nju zakon: nemaš novca, nema krovca. Tijelo da se po cijelu noć
njime zabavljaš, ode, izgubio sam ga, prisjećao se Maltabes vitkoga struka,
nježnih zapešća i gležnjeva, fino popunjenih ruku i nogu. Kad ju je prvi put
poljubio, Orsa mu se od stida onesvijestila u zagrljaju, no kad se povratila,
ostala je šutljiva nekoliko trenutaka, a onda je neočekivano smejlo uzvratila
na njegov prvi poljubac tisućama svojih i ostavila ga smetenog od
iznenašenja. A svjedoci posljednjeg randevua prije nego što će se ukrcati -
četrdeset golubova njegova ujaka što su čučali između kućica i ribljih kostiju
 BalkanDownload

u golubarnika i gučući pratili jedni druge isprekidana daha i nedovršenih

riječi.
Neobična djevojka, u jednom trenutku pokorna, u drugom nepokorljiva, u
trećem brbljava i vedra, u četvrtom nedodirljiva i nujna, na mene jako utječe
svjetlo, tvrdila je, ili snovi.
Rijetko je govorila o svojoj rodbini, pročitat ću ti jednu pjesmu, kazala bi
sasvim neočekivano, a potom ga je gnjavila da prepozna čija je, zbunjivala ga
je navodeći inicijale pjesnika ili njihov rodni grad, a on je jednako gubio, i
njoj se jako sviđalo što se njezin ljubljeni ne razumije u poeziju. Prepisala je
odovud i odonud bezbrojne stihove u jednu dugu i usku kožnatu bilježnicu,
debelu poput crkvenih knjiga, nalik na one u koje na parobrodima upisuju
isplate posadi, papeterie Hautin, fondée en 1856., francuski je naučila s
razglednica, ali joj je izgovor bio pristojan. Maltabes je, onako na sreću,
prelistavao vlastitu bilježnicu uvezanu u crnu kožu, s etiketom Ostria
ispisanom na mrkom ukrasnom okviru, isplata posade od prvoga travnja
1928., lani, telegrafistu Nikolosu Zanisu isplaćeno 250 škuda, ložač Joanis
Potizos primio 37 funta, na sljedećoj stranici mehaničar Atanasios Maistros
tražio je u Calcutti kaparu od 50 funta, i tako dalje, Maltabes je deset puta
napravio krug oko svijeta. A opet, prošloga ljeta duboko su ga se dojmili
prostranost i skrovita mjesta na tome malom otoku što su zamaskirali njihovu
idilu, oko njih sve poznanici i znatiželjnici, a nitko ništa da nanjuši.
No i sama Orsa stizala je uz tisuću i jedan oprez, uvijek uvijena u svilu,
znao je ponešto i Spiros o ženskim toaletama, ali ovo je bila cijela priča,
dolazila je dakle s nekoliko jasmina provučenih kroz pletenicu boje meda,
vrpcom boje mora poput njezinih očiju, on bi zurio u njihovu plavet i vidio
njihovo vječno i svježe talasanje, po ovom ću moru ploviti, objavljivao joj je
i stiskao je uza se, sav uspaljen, sretni Maltabese, govorio je samom sebi,
ova je djevojka prava sirena, posrećilo ti se, nalik na onu što ju je nosio
tetoviranu na lijevoj mišici, raskošnih kosa, izvijena repa i fino izvučene
krljušti.
Posao na parobrodu naporan je, a ljudi kao navijeni, ovaj pet, onaj
 BalkanDownload

petnaest, onaj opet dvadeset pet godina na moru, jedino novajlije nisu
preuzimali inicijativu, nego su jednako propitkivali. Kad bi potrajalo
jednolično vrijeme, sve je postajalo sasvim isto, sasvim uobičajeno.
Spiros je pazio na one starije, svaki se kretao vlastitim korakom, kako u
lukama tako i za plovidbe, pa čak i šaljivdžije, problematični i svi
nepodnošljivi podvodači, primirili bi se na dugim plovidbama, more bi ih
oborilo s nogu trećega dana, nametnulo bi svima vlastiti ritam i svoje tišine,
koja god im struka bila zapisana u pomorsku knjižicu, podmazivač, brodski
mali ili poslužitelj, kao što je bio Takis, Murenin nećak, zlatno dijete s otoka,
što se otisnuo na more evo ima već dva mjeseca, pripravan za najpaklenija
putovanja, a nije zapao u tajfun kako bi bio primoran furiozno se moliti Bogu,
ispuhala mu se strast za peripetijama i pretvorila se u neurasteniju.
Mnogo se toga nakupilo Spirosu u glavi. Ali očekivao je i da će uloviti
nešto sreće. “Dvaput si mi lani spasio brod, dva bogatstva si mi izvukao”,
Hadulis mladi, sasvim poseban tip, aristokratskih manira i od knjige, upravo
mu je brzojavom obećao dionice u njihovu novom parobrodu, Leonidas II,
naručenom na ime njihova strica što je uspješno djelovao u pomorskoj
trgovini i krijumčarenju, a umro sasvim prirodno, od starosti, nakon što je
prethodno u igri tavle do nogu potukao popa.
S petnaest posto dionica Saltaferena bi ga smatrala većim gospodinom, pa
bi je Maltabes, kojemu je djevojka zapela za oko, ovako ili onako dobio.
 BalkanDownload

Mazga pred prozorom, deset vreća osušene balege oko korijena šljive
damascenke, luster koji se više nije ljuljao, a električar je naposljetku sišao s
ljestava nakon što je cijeli podrum posijao sitno isjeckanim komadima
crvenog i crnog kabela i brončane žice.
Mina Saltaferu izgrdila ga je jer je došao vješati lampe nakon vjenčanja,
zar je kriv Eftihije što je navukao prehladu s vrućicom i ostavio obveze
prema mušterijama neispunjene?
No Saltaferena je Orsinu svadbu organizirala kao vojnu kampanju, dijeleći
vrlo precizne upute rodbini, susjedima i ostalima kako se ne bi primijetila
Savasova odsutnost, kako nitko ne bi stigao odmjeravati nedostatke toga
vjenčanja, ne bi li se uza svu gužvu smela i prvorodena, pa se zaboravila i
začepila.
Mosha je izdaleka promatrala kako na molu istovaruju iz maune i tovare
na tegleću marvu venecijanske stolce, četiri magarca polako su se kretala,
potrajalo je skoro pola sata dok nisu stigli, sišli stubama i u dvorištu im
istovarili otmjena sjedala i jednu vješalicu za kapute, darove Hadulisa
brodovlasnika, svi sukrivci duboko su gurnuli ruku u džep.
Ubijala je vrijeme u slastičarnici, pored njezina brkatog utemeljitelja što
se već deset godina, izblijedio od ljetnog sunca, odmara od kandiranog voća i
vlastite pizme, a jedina mu je briga kako svojim čežnjivim pogledom zgromiti
muhe što žude za šećerom, samo kad bi se odvažile liznuti.
Bi li se udala za slastičara? Pod uvjetom da nije pomorac, uzela bi i šegrta
što kuha kolače od badema i pasticio, ma, da već nije zaljubljena, uzela bi i
ono ropče što ljetom plijevi po gumnima i kupuje gorke bademe za sumadu.2
 BalkanDownload

David je sjedio u slastičarnici, upravo je pojeo jednu pastu, po svoj prilici

čokoladnu jer je na tanjuriću ostalo tragova, i ispisivao je, pognut, karte,
božićne karte što će stići nakon praznika, došlo joj je da ga izgrdi, već je
dvadeseti prosinca, ali njemu je smetao svijet što je jednako izlazio i ulazio
da naruči ili kupi, pozdravio ju je nekako službeno, a ona je ostala tako, kao
stup soli, i pratila tamo u daljini četiri magarca s venecijanskim stolcima,
jezika isplaženih od tegljenja po ledenom zraku, dok nije čula: gospođice
Saitaferu, konfeti su spremni, pa dabogda ih i vama uskoro...
Orsa je izgledala kao nestvarna u nebeskoj vjenčanici, iz atenske modne
kuće, kose poprskane limunovim cvatom i s čoporom pratilja, djece kapetana
i brodovlasnika, cijeli je Andros od njezina vjenčanja napravio glavni događaj
i poslao darove, ispunila se dvokatnica fino napravljenim košaricama punim
svadbenih kolača, donji stan, u kojem je obično obitavala cijela obitelj, ne
gornji, koji su Saltaferosi namijenili za miraz prvorođenoj, opravljen samo
najboljom robom, a u međuvremenu su ga otključavali samo za blagdane i za
goste. Orsa ni za živu glavu nije htjela boraviti u gornjem stanu, koji je imao i
bolji pogled na cijeli Egej, na zaljev Paraporti, a s druge strane na Božje Oko,
pričala je nekakve gluposti o ladoležu u lijehama kraj kojih je htjela biti
preko ljeta, majka ju je vješto navela da se bori za cvijeće i pustila je da
pobijedi, a Vatokuzis se nije petljao, Orsa je bila premija njegova života, nije
on bio Orsina premija, jer kada se Saltaferena, blistajući više i od samog
Atanasija od Sirosa, Tinosa i Androsa, koji je doputovao kako bi osobno
blagoslovio njihov brak i kao viši crkveni dostojanstvenik što djelotvornije
prognao sifilis, kada se dakle Mina počela desno i lijevo razbacivati,
naglašavajući roditeljski blagoslovi temelj su doma, Orsa se zagledala u nju
kao janje za klanje, ali zaludu.
Vjenčanje je održano u ponedjeljak, 27. prosinca 1929., A ti, nevjesto,
budi veličanstvena poput Sare, zadovoljna poput Rebeke i bogata poput
Rabele, uživaj u svojemu mužu, poštujući odredbe zakona, jer će tako biti
zadovoljan i Gospodin; u sredini dvorane, pod neučvršćenim lusterom što ga
Eftihije nije stigao skinuti, Atanasije je zapijevao moćnim glasom, a pop
Filip, stojeći uz njega, pratio ga je potiho, kroza zube.
 BalkanDownload

Veselje je potrajalo do u zoru, Mosha je pratila ozbiljne mladence, jedan

valcer pa jedan balos, i zamišljala svoju sestru razodjevenu kako se prvi put
predaje nekom muškarcu sumnjive krvi, a naslućivala je da drugoga želi,
nekoga čije se ime nije usuđivala prevaliti preko usta, no najtragičnije od
svega bilo je to što ovaj plavokosi štrkljasti Vatokuzis, polusklopljenih
kestenjastih očiju, ne izgleda ni budala ni zao, Gospodine Bože, kolika je laž
sad za njih dvoje namirisana soba, uštirkane plahte i satenski poplun
capitonné, ružine latice, školjke i konfeti razbacani po postelji njihove prve
zajedničke noći, noći mučeništva.
Noć mučeništva ovo je gospođe, gospodina, uz svijeće, jer to volja je
Boga nam Gospodina, Katina, Kiki, Mari, Mosha, četiri nerazdvojne
prijateljice iz istoga razreda, ponovo su shvatile da su djevojke, pa su na
jedan, na dva, na tri slile po jednu rakiju naiskap.
David je odlučio pokrenuti se, zamolio je Moshu za ples, a ona se bacila
na njega s obnovljenim nadama, stisnula mu se uz prsa, a stranac se uplašio,
nanovo ju je udaljio na cijeli pedalj od svojega tijela - udaljenost koju
prihvaćaju pravila života na otoku. No svakako je shvatio njezino
razočaranje, premda je ona duboko uzdahnula ne bi li ga još više istaknula, a
oči su joj se još više smračile. Nakon četiri-pet okretaja i glasom još više
engleskim nego obično, poslije ćeš mi pokazati i korake balosa, rekao je, ali
nije bilo poslije, kao da je zaboravio, ponovo se izgubio u svojem kutu
između dvojice divova, Papadopulosa, profesora fizike i matematike, i
gospođe Hazapi, profesorice povijesti, sasvim mršav David, nisu mu se
sviđala ni jela sa svadbenog stola, samo je pastele i čokoladice grickao,
gospođa Nana počesto mu je nutkala zdjelu.
Mina Saltaferu, čije su oči bile posvuda, opazila je taj valcer, ali je
komentare sačuvala za ujutro, kad se budu opraštali posljednji, manje-više
pijani, tražeći gdje su zaboravili svoje bombonijere.
“Platila sam i muziku, jednu funtu sterlinga sviraču laute i jednu sviraču
sandurija,3 okončala se gužva. Idemo i mi leći satak-dva.”
Kćerka je bilo znatno viša, najviša u obitelji, pa je oniska i poteška Mina
 BalkanDownload

ustala, ispravila joj precrnu kovrčavu kosu i promatrajući dobro-dobro ne

samo Moshu nego i pod, to jest Orsu, koja se s Nikosom još prije povukla u
donji stan, povjerila je bit iskustva cijeloga jednog života, vodeći blago
mladu kćerku točno do iznad bračne postelje tek vjenčanih i govoreći tiho
jedno ću vam reći objema, tisuću je puta bolje da se djevojke ne udaju za
one koje vole, jer kad oni odjure ravno prljavicama, bol se lakše izdrži.
Mina Saltaferu, premda oniska i debela, kad joj je bilo dvadeset godina,
bila je poželjna žena zahvaljujući spoju boja, kože bijele kao mlijeko, kose
crne poput gavrana, očiju poput ugljena, usta boje šljive, u svoje vrijeme bila
je i ona netko i nešto, a u Smirni, gdje je izrasla u djevojku, nisu puštali žene
da propadnu. Iznutra je, dakako, odavno bila svedena na vrstu koju joj je
odredio njezin brak, cijeli život u iščekivanju i zlatna medalja za vjernost, ali
ta nagrada nije vrijedila ni pišljiva boba.
 BalkanDownload

10

Što da ti kažem, srce moje, ne bi li mi oprostila? Nisi željela darove, nego

mene. Nijemci su mi jasno dali do znanja da ja osobno moram nadgledati
popravke u Hamburgu. Na dan tvojega vjenčanja, kad sam računao da ću do
zore plesati balos, da ću pjevati, Kriste i Bogorodice s jedinim sinom tvojim
paru sreću zaželite što pred oltarom stoji, sve sam već brzojavom utanačio s
Vangelakisom, a onda sam se kao stoka napio uz neke strance i njihovo
ojkanje.
Bolje je što nisi došao, tata, snijeg je pokrio cijeli otok, pa je izgledao
aristokratski i neobičan, nalik na pejzaže s planinama vječnoga leda što si
nam ih slao iz Arhangelska.
Dvadeset riječ, ako je i toliko, to je bio Orsin odgovor Savasu
Saltaferosu. Prihvatila je svadbeno putovanje kako ne bi više gledala svoju
majku gdje mlatara nijemim liječničkim potvrdama s pečatima i žigovima,
dvadesetogodišnja nevjesta, premlada da bi posumnjala kako se možda
Saltaferena boji da slučajno na koncu, ili još gore, prije konca, sagleda
drugačije svoj život i brizne u plač.
Kamo sreće da smo svi nježni jedni s drugima, kad bismo se češće grlili i
ljubili, jecali i smijali se u uzajamnom zagrljaju, pokušavajući, pogoditi čije
to srce kuca u našim grudima, naše ili tog našega, tako je Orsa često
razmišljala, donijela je neopozivu odluku da u životu pažnju poklanja jedino
ljubavi, i to od dvanaeste godine, jedne noći kad je sasvim nenadano osjetila
opaku samoću, no radosti što ih nosi ugodna samoća nije odbijala.
Prije vjenčanja otišla je do Apaturije, dobar sat pješice, kako bi noni Orsi
rekla istinu i s njom skovala savezništvo. Stigla je po ugodnome zimskom
 BalkanDownload

suncu, selo gleda prema istoku, i čim su dvije Orse pojele riblju juhu i
oglodale škrge, uobičajenu hranu za starce, starija je pristavila džezvu za
kavu, a mlada je ustala da opere tanjure u sudoperu i vidjela kroz kuhinjski
prozorčić kako se sunce već izgubilo iza planine, pa joj se istoga časa
smračilo i raspoloženje; voljela je kad pada večer ili noć u mjestima što
gledaju na zapad, sam dan nekako bi dangubio, na cijelu se okolicu malo-
pomalo navlačio mrak, trenutak u kojem bi se upalilo električno svjetlo ili
fitilj petrolejke izgledao je kao da svjetlost i tama razmjenjuju cjelov, a
drugdje, gdje se sve odvija nekako naglo, htjela bi presvisnuti.
Okrenula je zdjelu za juhu i dva duboka tanjura naopako kako bi se
ocijedili, ponovo je pogledala van, zračni desant stotina čvoraka što su
doletjeli poput meteora, prozujali kao meci i sjatili se na dvije ogromne
smokve golih grana nalik na hitnuta koplja, smokve pepeljaste boje, a nešto
dalje već sasvim crna ograda za zaštitu od vjetra sklepana od čempresa,
krajolik poput ikone prijetećeg sveca.
“Dobro, da te čujem”, rekla je starica, dodala joj fildžan, spustila na stol
košaricu s mandarinama i duboko uzdahnula pripravna saznati nešto ozbiljno,
savršeno je shvatila svrhu toga posjeta, a oduvijek je obožavala ići uz dlaku
svojoj snasi i potkopavati joj planove.
Orsa ni da zucne, progutala je rođeni jezik i osjećala se ukočenom.
Nona je malčice čeprkala, nabacila nekoliko riječi, sifilis, svekar, bojazan,
ljubav, a onda je, prirodno, skrenula na druge stvari.
“Koliko dugo nisi podrezivala kosu?” zapitala je svoju unuku dok je ova
navlačila kaput i šubaricu.
“Od drugog razreda osnovne”, odgovorila je Orsa, poljubila je i izišla.
Malobrojne susjede, zamagljeni likovi iza okana, jedna ovdje, druga ondje,
prikovale su pogled za pustu stazu, nisu očekivale pojavu nekog prolaznika,
zarana su nanjušile posjet zaručnice, pa su je željele vidjeti gdje ubrzava
korak kako je ne bi uhvatila noć na zasniježenim putovima. Dvije-tri malčice
su odškrinute prozor, razmakle zavjesice i doviknule sretan ti bračni vijenac.
 BalkanDownload

“Nemoj me dodirivati večeras”, rekla je Nikosu Vatokuzisu. Svatovi su ih

s uobičajenim prostaklucima otjerali cijeli sat ranije u spavaću sobu. Njemu
se uopće nije žurilo, potražio je svoje cigarete, onda ćemo druge noći, nema
veze, Orsa, rekao je i pušio do jutra slušajući lautu i lupu nogu u plesu u
gornjem stanu, kao da je došao smak svijeta, jedan jedini sloj drvene grade
između katova, temeljna mana te dvokatnice, a frka nikako da se okonča.
Vrlo brzo nevjesta je počela razlikovati tanke štikle koje je nosila Mari od
visokih potpetica Naninih, koja je pri svojim sitnim koracima prvo stajala
vrhom pa tek onda petom, poput kopita mladoga konja, mladoženja je bez
teškoća prepoznao Hadulisove teške potplate u jednom jedinom balosu što
ga je starac otplesao, razaznao je čvrsti korak mitropolita, koji se povukao
prilično rano, od nesigurnoga koraka popa Filipa, koji je ostao, samo što mu
je laktanje podsjeklo i noge i raspoloženje, neko vrijeme oboje je osluškivalo
jecanje neke djevojke, razdriješio se til na bombonijeri neke male pratilje, a
konfeti se otkotrljali po podu poput šljunka.
Sljedećeg podneva otputovali su na Afroesi u Pirej, ostali su u
Prijestolnici četiri dana, on je trčao da razriješi sve što još nije sredio za
putovanje, od brodovlasnika do šefova lučke kapetanije i pomorskih
agencija, do tvrtki za nabavu užadi i platna i druge opreme, pa do
nadgledanja utovara.
Hadulisi, Vatokuzisovi poslovni partneri, a ne samo Saltaferosovi gazde,
poslali su u Prijestolnicu cijelu snježnu planinu, stotinu prebijelih ruža. Orsa
je sve to prevalila preko glave u sobi, promatrajući kroz prozor gužvu na
cesti i u luci, kišu, kola, automobile, užurbane ljude i mnoštvo brodova. Kada
bi se snoćalo, sjedila je u tami i brojila svjetla vani, puno ih je više bilo nego
što je navikla, žućkasta i zamagljena, dok su valovi sitne kiše udarali i
stresali se, poput oblaka prašine ovijajući cijeli Pirej.
Da je bilo drugačije, šetala bi od izloga do izloga, ulazila u trgovine, išla
dotjerati nokte i kosu, odlazila bi u posjete. Ali nije bilo drugačije, bilo je
tako kako jest. Maltabes je plovio negdje po Indijskom oceanu, usred svog
ljeta, u posadi Oštrije mnogi su bili s Androsa, a prepiska je bila formalna,
 BalkanDownload

taj i taj je umro, ta i ta je rodila, onaj se vjenčao s onom, znao je dakle, ili će
za koji tjedan doznati, kako je Orsa Saltaferu postala supruga Nikolaosa
Vatokuzisa.
Ova posljednja radnja obavljena je u kabini, dok je Arbipelagos s vjetrom
u krmu plovio na otvorenome moru kod Sardinije, a uljana lampa pored
ležaja gorjela je kao i obično. Nikos Vatokuzis držao je povazdan sklopljene
oči, pa ih je sklopila i Orsa, samo ih je Sveti Nikola na svojoj ikonici držao
širom otvorene, nije htio da mu bilo što promakne.
Kad je cijela priča završena, Orsa je postala svjesna kako je izraz “postala
sam njegova” pogrešan, prvi put osjetila je kako njezino tijelo pripada njoj i
samo njoj, upravo koliko i njezine misli, okrenula se lagano na stranu, a on
joj je, u mrkloj noći, bez ikakvog objašnjenja raspleo dugačku pletenicu i
svojim joj češljem dugih zubaca, bez žurbe, raščešljao kosu, kao da već
odavno čeka da to obavi i vidi. Popušio je jednu cigaretu i izišao zaputivši se
k dimnjaku kako bi provjerio drži li se brod kursa.
Orsina vjenčana haljina, prebijeli kukičani svileni slap na vješalici pokraj
prozora, ostala je ondje svih četrdeset dana putovanja.
 BalkanDownload

11

More se uzburkalo, oplovili su svjetionik na Finisteru, a Nikos je kroz

dalekozor tragao za stijenama Vigo, brojne su se škune, jedrenjaci i parobrodi
posljednji put usidrili na dnu, na španjolskome otvorenome moru.
“Jelo je bilo preslano”, rekao je Mansolas, nikako mu nije ležala
Karistinakisova kuhinja, neprekidno je pio vodu, Nikos i radist radije su
udarili po kavi, njih trojica razgovarala su uz prekide zbog duge, otegnute
škripe željezne brodske opreme, pušili su i čekali da stignu do točke na kojoj
je dvije godine prije potonuo Egej II.
Nije bilo govora da se Orsa usprotivi tradiciji, tako gorda nije bila, more
je nad njom imalo nesavladivu moć i oduvijek su je opčinjavale riječi
pomoraca, čupala ih je jednu po jednu iz rečenica i nikad ih nije zaboravljala.
Tako je dakle zabilježila mjesta brodoloma i željela je baciti koljivo u vodu u
spomen nestalima. Teglila je četiri-pet vrećica posvećenih u manastiru
Svetoga Nikole, kako je već godinama bio običaj.
“Prilično depresivno za bračno putovanje”, rekao joj je Nikos blago,
oslobađajući je tužne dužnosti.
“Nisam praznovjerna”, odgovorila mu je tiho, bez ironije u glasu, a nije
izigravala ni uobraženu gusku, u svemu se posve slagala s njim.
Dogovoranje braka pa potom vjenčanje, a sada njih dvoje, dotad znanci iz
viđenja, trebaju zajedno provesti cijeli život. Kad im je bilo prvi put, ona je u
tijelu osjećala led, a on paniku, svanulo je dok to nisu odradili, Nikos bi joj
blago dodirnuo leđa, nesiguran, svako malo odmaknuo bi se u postelji držeći
je za ruku, ona bi se okrenula na drugu stranu, a on se skrivao ljubeći zrak
nad njom i promatrajući kao neprocjenjivi mramorni kip nježni zglob svoje
 BalkanDownload

žene i njezine bijele prste prepuštene njegovu dahu i usnama.

“Stigli smo”, trgnuo ga je u stvarnost prvi oficir, a Stamatis, brodski mali,
obavijestio je Orsu, koja je, pripravna već cijeli sat, izišla iz kabine uvijena u
kabanicu od voštanog platna povrh zelene suknje, s rupcem preko kose i
vrećicom u ruci.
More je bilo nemirno, razjareno kako je već nalagao mit toga kraja,
prekrižili su se, Orsa se nagnula preko ograde i rasula koljivo po
uspjenušanim vodama, neka im Bog podari smiraj duši, rekao je Nikos; kad
je potonuo Egej II, nestao je i Sofoklo Rodokanakis, njegov kolega sa studija
iz Robertija i jedini vršnjak s kojim je postao istinski prijatelj, uz tulume,
zagrljaje, poljupce i beskrajne suze.
Na otoku, tuga zbog majke i sram zbog oca natjerali su ga da raskine s
mladenačkim druženjima, motao se sam po Rivi i molu, Sablast S Mola,
prozvala ga je njegova dadilja Anezio, ljetni meltemi i jugozapadni vjetrovi
prskali su mu u lice, a njemu je od jedanaeste godine utjeha bila neizostavna
cigareta u unutrašnjem džepu kaputa.
Kad mu je bilo šest godina, šest jer je krenuo u prvi razred, probudila ga
je jedne noći škripa koraka po drvenom podu i kućnim stubama, vjerojatno
otac, stigao s broda i pripit, Mersina, tjerao je njegovu majku da se vrati u
postelju, a ona, posramljena i kao opčinjena, izjurila je iz kuće u spavaćici i
sjurila se ravno prema rijeci. Dječak je otrčao do prozora i kroz mrak i sitnu
kišu promatrao bijelu spavaćicu kako se gubi prema klancu. Anezio ga je
sakrila u zagrljaju i, bez riječi, znali su oboje da misle isto, njemu šest, a njoj
trideset šest godina, možda će nesretnica pasti u rijeku i utopiti se.
Nije brinuo o tome hoće li se otac vratiti živ s putovanja, samo nek se
ukrca, a sa skupocjenim igračkama kojemu je dovlačio nije se igrao, vraćao
se svake druge godine s još čudesnijima i zatjecao sve one prethodne
netaknute, još zapakirane.
Dječak je otkrio kako će ga kažnjavati, što ga je dobrano koštalo jer je još
bio dijete, djetešce, a iz kutija su ga izazivali biciklisti na navijanje, njemački
 BalkanDownload

vlakovi, sjajni metalni zrakoplovi.

Bilo mu je četrnaest godina kad je izgubio majku, pretrpjela je šok od
hipoglikemije ili nešto slično, patolog Rezvanis odgovarao je sasvim
neodređeno i okretao svoje sitne oči k Božjem Oku i nebesima, koja su,
prema njegovu mišljenju, bila najviše kriva.
Nikos je pripravio još težu kaznu za svojega oca, koji je u ono vrijeme
plovio negdje po Sjevernome moru. Vratio se kapetan i zatekao se pred
urotom, njegovi sin i šogorica kovali su plan da mladi Vatokuzis nastavi
školovanje u Carigradu, na jednom dobrom koledžu, Robertiju, u društvu sa
svojim rođakom, premda je istina da zahvaljujući uzajamnoj ravnodušnosti
nije bilo izgleda da se otac i sin ikad zbliže.
Očev sifilis odvratio je sina od otiskivanja na more i konačno ga nagnao
da promijeni put i prebaci se na studij matematike na Atenskom sveučilištu.
Ne može se ni sjetiti koliko je liječnika posjetio kao student, koliko se puta
podvrgnuo Wassermanovu testu. Do druge godine studija naučio je dosta
toga, ne iz matematike, nego iz drugih oblasti. Više nije želio kažnjavati
nikoga.
Odlučio je slijediti karijeru pomorca i taj njegov čin bio je prešutno
pomirenje s ocem, ostavio je papire za izdavanje pomorske knjižice na
mramornome stoliću u holu, ovaj ih je dobro-dobro pregledao i vjerojatno ga
je htio zagrliti, pomorac do srži, starac, ali što da radi kad se svojega sina
bojao još otkako je bio ovolicni.
“Putovao je i moj otac na Egeju II, dvije i pol godine, time-charter, po
morima sjeverne Kine”, rekla je Orsa i bacila još jednu vrećicu za
Asimakosa, s kojim je nestao njezin ujak.
Duboko u noći dohvatili su se Biskaja, Zaljev se lijepo pobrinuo za
dobrodošlicu, kiša kao za potopa, vidljivost nula, svi na nogama, vezani
užetom da ih ne odnesu vode, najgore moguće vode; Orsa, i sama vezana,
ispraznila je vrećicu za Konstantina Vulgarisa, ostala joj je jedna za
Nautilus, koji je prije šest godina povukao na dno La Manchea cijelu svoju
 BalkanDownload

posadu, zajedno s njima i drugog majčina brata Marija, obavijestite me,

zatražila je od posade; njezin dragi ujak, naučio ju je tango.
“Kad bi postojali morski grobovi, e, da, biskajsko bi groblje bilo
beskrajno, neprolazno”, rekao je Nikos; želio je taknuti Orsu, pobrinuti se za
nju jer je bila mokra do kože, no budući da je od samog početka ona
određivala distancu, a misli su joj bile drugdje, nije bio trenutak, ionako je
morao otvoriti četvere oči radi posla, barem dok se vrijeme ne primiri.
Ništa ne smije požurivati, na otoku moreplovaca na kojem brojna djeca
imaju olimpijsko čelo4 ili naboranu staračku kožu, sjećanje na njegovu
sestricu koja nije napunila ni četrdeset dana, praznovjerje i neznanje
godinama su ga ograničavali na nekakvu gordu samoću, sav se predao poslu,
sa ženama je osjećao krivnju, a ovo stvorenje što mu je došlo kao dar s neba
nije želio izgubiti.
Orsa je satima zurila u more, sigurno ne zato što ju je njegovo plavetnilo
smirivalo, nešto je čitala s beskonačne površine. Nikos Vatokuzis promatrao
je njezine oči kako se gotovo neprimjetno kreću slijeva nadesno, taj trud
neprekidni, ponekad cijeloga jutra. Gledala je u plave ispisane povijesti što
su ih visoki valovi tumbali, ali i mali, to je znao i sam iz iskustva, jer nikad
nisu prestajali, ostavljali su te povijesti bez kraja i njihove junake bez
predaha.
 BalkanDownload

12

Odlutale koze brstile su po gradskim vrtovima, a zabludjele kćerke mučile su

svoje majke. Teško tebi, besramnice, rekla je Mina i hitnula mladoj kćerki u
glavu košaricu s orasima, ova je uzviknula nemoj, draga mama, puna soba
orahove ljuske i jezgre, gacale su po njima i uljem zamrljale podne daske.
Saltaferena je upravo iščeprkala svoju zametnutu kutiju za šešire, i što će
tamo naći, pored pohranjenih pisamaca školskih kolegica i svoga pametnog
oca, nekih papirića s riječima šlagera, pokraj pjesmica, različitih “misli”
nabacanih zbrda-zdola, svega toga povezanog šarenim mašnicama, otkud u
njezinoj kući fotografija onoga stranca među stvarima njezine kćerke.
Ima već dva mjeseca od izleta u manastir, za posljednju nedjelju prije
velikoga posta, karavana od četrdeset mazgi do Jerakona, Mina se divila
Englezu, kako je poljubio ruku Haduleni, Raiseni, Lukiseni, kako je onako
usredotočen i željan znanja slijedio igumana što ih je vodao, dovoljno mu je,
kao, ono jadnoga grčkog da shvati kada je podignut, kada obnovljen, kada je
napravljen oltar, kako su pločice, zajedno s izbjeglicama, stigle iz Kutahije5 i
konačno našle spokoj u Časnim Dverima.
Nije mogla oprostiti samoj sebi što je isključivo s ponosom razmišljala o
Moshulinu širokom obrazovanju, o njezinoj strasti prema tom tuđem jeziku,
uvijek je tako pokušavala objasniti tom perverznjaku, jer je muškarac koji
prilazi strankinji perverzan, tuđi se svjetovi nikad sresti neće, Mina Saltaferu
imala je čvrste stavove i nepokolebljive nazore.
Prije nego je raskomadala fotografiju - budala pred svojom engleskom
kućom - dobro ju je odmjerila, nimalo nije sličila palači. Došao je ovamo
nažderati se, izgladnjeli bijednik s facom bijelom ko platno i boležljivim
 BalkanDownload

rebrima što se bjelasaju ispod košulje, poznat joj je bio njegov kroj, jer ju je
mala alapača prije mjesec dana, na pokladni četvrtak, odvukla i u Klub,
Eksadaktilosove kćerke svirale su jednoličnu glazbu, bile su za to nadarene,
a njezinima je dodijalo, pa su prekinule ima već tri godine. Mosha je opet sa
strancem, razgovaraju po engleski; možda su Eksadaktilosove navudrene za
glasovir, zato moja vlada jezicima, pomislila je i savjest joj se primirila.
Gradonačelnik je održao govor zahvale upućen Moraitisu, koji je
Filharmoniji darivao komplet brončanih instrumenata, a kada je došao red na
stariju Eksadaktilu modra lica, Mini se smučilo tapa-tupa po glasoviru, u
dubini duše mrzila je taj instrument, kao prvo, zauzima puno prostora, kao
drugo, crn je ko katran, pa je pustila mislima da odlete izvan Kluba, do
zbivanja protekloga tjedna, donacija za Atensko antituberkulozno udruženje
pet stotina drahmi manje u njezinom novčaniku, rađanja pet jaganjaca u
Mesariji i udara groma, sekirala se zbog Leonisa, kozara, potrefilo ga u
Katakaleima, i sam se zapalio i izgorio, no odjeća mu ostala nenagorena,
naprosto je popucala po šavovima i rasula se po trnovitom žbunju, jednom da
prođeš iglom i može se ponovo nositi, prokomentirala je Murena,
bezosjećajna kao i obično.
Dakle glasovir, beskrajni glasovir, a pokraj nje Mosha, veze li veze, potiho
nagnuvši se malčice prema gospodinu profesoru, kojeg će, teško li njemu,
već sljedećeg jutra Mina prijaviti brodovlasnicima što su ga pokupili tko zna
gdje i donijeli ga kao milosrdni dar za djecu pomoraca, vratite ga tamo
odakle se nitko ne vraća. Otići će s nekoliko cigara do popa Filipa ne bi li joj
se oprostila nepažnja, premda je razmišljala da i to skreše, preskupe su
cigare.
A poslije će sjesti da osobno napiše onome čovjeku, moram joj naći nekog
da je zaručim, jer ili se uspalila ili se zasitila otoka, pa ćemo je izgubiti.
Poslat će mu i fotografije iz Londona, Vatokuzis je onu stariju zatrpao
zlatninom, ogrlicama, narukvicama, naušnicama, njezino iskusno oko već im
je izračunalo cijenu.
Davno, dosta davno, i njoj je Savas obećao odvesti je na tromjesečno
 BalkanDownload

putovanje sve do Baltika, a nazad bi je vratio drugi parobrod s Androsa,

izvadila je i Mina pomorsku knjižicu, no njezin oštar jezik pokvario je sve,
druge žene kapetanâ, Raisena, Lukisena, Hadulena, odlaze sa svojim
muževima i po šest i po devet mjeseci, i tako je Saltaferena ostala na kopnu
za sva vremena.
Umorna, zagledala se kroz prozor i zaboravila se nakratko, popodne, dani
duži, Egej spokojan, a Tinos prekoputa.
Nadam se da će zet naći malo prosvjetljenja kako bi bolje uzeo stvar u
svoje ruke, pomislila je, nek nađe nadahnuće što ga imaju lastavice, pa čine
neobjašnjiva čudesa, na primjer lete zajedno, satima.
Teška je bila lanjska godina za Minu, teška je i ova, osjećala je nekakvu
težinu u prsima, nije joj bilo drago što nanosi bol svojim kćerima, ali sam
život određuje tako, ljubav traje kratko, a jad dugo.
 BalkanDownload

13

Tip je umišljao da je lakrdijaš, ali nije bio drugo do barbarin, gospodin

Dinos, Njemičin sin, četrdesetogodišnjak, nedozreo, jedan dan je radio, a pet
sjedio, boravio je sedam mjeseci u Americi, blenuo je u plantaže kukuruza i
pamuka, pa mu dodijalo, vratio se, unajmio povrtlara i prozvao je svojom
plantažom zelene salate.
Rano popodne, sa snažnim vjetrom i krupnim kapima, ostacima proljetne
oluje što je harala cijeloga prethodnoga dana i noći, izvukli su se nalik na
puževe golaće svi koji su osjetili potrebu provjeriti štetu u vrtovima i na
brodovima ili nešto kupiti za obitelj.
Ispred uzerije naišla je i Katerina Basandi, gospodin Dinos ju je zgrabio u
naručje, ugurao je usred društva i gurnuo joj u usta komad lignje iz konzerve.
Žena se počela buniti, a on se hihotao, hvalisao se i uživao u tome što je
napravio lakrdiju za neke iznurene glumce predstave Napoleon je bio curica,
koji su zbog nevremena zaglavili na otoku, i za onih desetak na dopustu i
nekoliko zgubidana što su zijali i čekali hoće li mesarova udovica progutati
lignju.
Mosha je krenula do Talije kako bi preuzela dugmad i pojas koje je
naručila da joj presvuku platnom za uskrsnu haljinu, vidjela je što je vidjela,
nahrupila u uzeriju i natjerala Katerinu da ispljune lignju, nije jela ni ribu ni
druge morske plodove, i nek nije, njen problem, pitam se tko je ustvari
skrenuo, izlajala je mlada Saltaferu gledajući starog momka ravno u oči,
zgrabila je ženu za ruku, izvukla je van, a onda su se žurnim korakom
zaputile k njezinu udaljenom kraju grada, pola sata pješice, a Katerina je, po
svojoj staroj navadi, diskretno stavila ruku na obraz kako ne bi vidjela
plavet, muka bi joj došla od pogleda na more, a i nije bila jedina što je
 BalkanDownload

odbijala jesti ribu i plodove mora ili plivati, bilo je i drugih, posebno onih
koje su izgubile nekog bliskog u okolnim vodama, nisu uzimale ribu u usta,
mogla bih pojesti dio onoga svoga, mislile su. Dok su podigle rezu, noge su
im se ukočile od studeni, ludo vrijeme.
“Ima već dvanaest godina kako sam ih sve otjerala”, rekla je žena i
zapalila petrolejku, “elektrika još nije bila stigla u naše susjedstvo. Kad smo
bili djeca, uvečer bismo sjeli na stijene i gledali kako prolaze osvijetljeni
brodovi.”
Ubacila je dvije-tri cjepanice u peć, otključala jedan kožnati pomorski
kovčeg, dala znak Moshi da prekopa po njemu, a ona joj je okrenula leđa i
stala uz uski prozor i nepomična se zagledala u svoju planinu što joj je
donosila noć cijeli sat ranije.
Mosha je podigla poklopac kovčega, Evangelos Basandis, stajalo je
ispisano iznutra, a poslao ga je iz Europe prije vjenčanja, pun svilenoga ruha,
spavaćica i gramofonskih ploča, čista muzika i pjesme strane, crno oko čašu
gleda, a plavo uz prozor sjeda, još uvijek joj je u ušima odzvanjao
veličanstven Katerinin glas, čula ju je prilikom zaruka s njezinim kuharom,
Mosha u to vrijeme djetešce od pet godina, i usadila joj se predodžba da
djevojke pri zarukama steknu glas i nauče sve pjesme.
Kovčeg se prelijevao od natrpanoga gusto kukičanog platna, stolnjaka,
jastučnica, zavjesa; Mosha ih je jedno po jedno razmatala i osjećala nekakvu
jezu kako joj se širi hrptenjačom i guši je u grlu, e, da, što bi mogla kazati do
pustiti suze da teku kao rijeka.
Marusio, vlasnik broda Jason Telemes, potonuo s cjelokupnom posadom
na obalama Urugvaja, 22. 4. 1917., nestali pomorci, Gerasimos Fakis,
kapetan, Adamandios Fakis, prvi oficir, Nikolaos Mandarakas, prvi strojar,
Nikolos Hazapis, pomoćnik strojara, Marios Pertesis, radiotelegrafist,
Leonidas Zanis, poslužitelj, Evangelos Basandis, kuhar, Asimakis Hiotelis,
mornar, Pandelis Vakarelis, ložač, Dimitrios Mandarakas, podmazivač,
Mateos Papadakis, brodski mali.
 BalkanDownload

Ubadajući ravno i ukoso, s crnom, sivom i tisuću vrsta proklete plave

boje, Katerina je, sve te godine, povijena nad netaknutim bijelim plahtama
svojega miraza, rašivala patkice, dupinčiće, zvjezdice i umjesto njih vezla
mornarske pjesme s otoka, jednu za drugom, borba s valovima smrti,
prevrnute čamce za spašavanje, prazne pojasove za spašavanje, polupotonule
lađe pod tužnim neznanim nebom, ondje je jedan svjetionik, Svjetionik kitova,
svjedočio o tome kako su podmukle stijene namamile brod u klopku, ovdje
je jedan kovitlac vjetra, tornada, stavljao svoj potpis na opakost, a ondje pak,
gdje su razlozi ostajali neznani, Sudbina, u crno odjenuto Zlo, stajala je na
pramcu ili na krmi što je izvirivala nekoliko aršina prije nego će se preturiti u
nedostupne dubine.
Mosha ih je razmotala više od petnaest, postavila po stolcima, kovčezima,
po stolu, sofi, po ćilimu, po pločicama, imala je pred sobom pobjesnjele i
smrtonosne oceane, dragocjeni popis izgubljenih pomoraca, datume, odviše je
često teška Haronova ruka gurala otok u dubine, a on se polagano vraćao na
površinu, omamljen i sav u crnini i suzama.
“Vangelisova nona, koja živi u Kašteli, šalje mi konac”, rekla je Katerina,
koja se posvađala sa svom rodbinom, krv nije voda, ali zna biti otrov, štono
kažu, još je stajala na prozoru, a vani je mrak postajao sve gušći.
Mosha je izula cipele, gazeći po vezovima prišla joj i toplo je poljubila u
obraz, još mlad, dvadeset osam godina Katerina i, kako je njena mlada
prijateljica otkrila toga trenutka, ništa manje lijepa, veoma lijepa, sa svojom
svijetlosmeđom kosom, gustim trepavicama i brojnim madežima na vratu.
Moshine grudi nadule su se od bijesa zbog sudbine Male Engleske, Little
England, prokleta bila, kako su je zvali neki brodovlasnici, ali ne i David, iz
solidarnosti sa sirotom Katerinom, iz straha da se vezovima ne priključe
njezin otac i zet Vatokuzis, ah, Orsa, omaklo joj se, zar je moguće umaći
usudu? Igru s tom fatalistićkom frazom često je igrala, otvoreno ne bi li
ispala sarkastična, a potajno kako bi se uzrujala.
 BalkanDownload

14

Sat na zidu pokazivao je da je prošlo sedam, Mosha nije imala želju otići,
sklupčala se na sofi i iz unutrašnjeg džepa svoga kaputa izvukla pola
cigarete. Na gramofonu je počeo pjevati nekakav Rus, glasa dubokog i
dojmljivog, ko će znati o čemu pjeva, o nečem žalosnom i čežnjivom, kao i
uvijek, Katerina ih je već naučila napamet, pa ga je pratila. Svršio je u mene
cijeli ocean, prala sam plahte i spavaćice svakoga dana, proste žene iz
Kortija prostirale su ručnike iz kuhinje i pregače, pa bi se ofucali, i to je već
čula Orsa, Murena je imala trenutak nadahnuća i sasvim dovoljno
slušateljstva, unutra su zveckale šalice, tanjurići i čaše s vodom, neće ovdje
tražiti majku, odlučila je, prošla je pokraj žute dvokatnice i zaputila se k
tamnozelenoj kući filologinje, mnoštvo dvokatnica u gradu, sve su imale po
jedan balkon što gleda na more, a svi su sjedili na onom drugom, slijepom,
što gleda na kuću preko puta ili u neki zid, ali zato štiti od sjeverca. Ljudi su
htjeli-ne htjeli gledali u more svakoga dana, i Orsa je vjerovala da prostrani
horizont, beskonačno obzorje, kako je napisala u jednom školskom radu u
trećem gimnazije, more čije vode teku drugamo, bilo kamo, i sa sobom
odnose misli, krajolike, glasove, čine da se mornari i otočani nikad ne
osjećaju uhvaćeni u klopku.
“Teče plavetnilo, a i mi s njim.”
“Vi s Androsa s jedne biste strane putovali, a s druge, nitko vas ne može
pokrenuti.”
Gospoda Nana ostavila je cigaretu u pepeljari pa je po rukama
razmazivala nekakav losion, imala je žućkaste pjegave prste i dlanove, a nije
joj bio poznat organski uzrok, možda ju je na taj način sudoper tjerao od
sebe. Kava bez mirisa, poslužena u salonu, do u tančine nalik na sve salone
 BalkanDownload

na otoku, s malom bibliotekom, nužnim namještajem i za kuće kapetanskih

žena, napola skrivena iza velikih dvokrilnih vrata.
Svibanj, a kroz otvorene prozore uvlačio se teški miris bijele ruže. Orsa se
osjećala neudobno ali sigurno. Gospoda Nana jednom joj je ispripovijedala
svoju povijest u mnogo riječi, poslije ju je ponovila donekle skraćenu, a kako
su prolazile godine, točka na pripovijedanju javljala se sve ranije, već nakon
sedam, šest, pet rečenica.
“I kada je, zlato moje, nestala moja prva ljubav, ne u brodolomu, nego na
kopnu, negdje u Indiji od dizenterije, popustila sam pred flertom svoga kolege
sa studija jedino, baš jedino zato što je i on bio s Androsa, a zamisli, do tada
još nijednom nisam bila na otoku.”
Nije mogla podnijeti povratak u svoj kraj, u Pramandu, u prefekturi Arta,
Bogu iza leđa, izvanzemaljske ljepote, u prekrasnu Dzumerku, sasvim
bolesno željela je naći kakav kut iz pokojnikova okruženja, pa je živjela,
besprijekorno odjevena, jednoličnim životom, okružena tuđim životima, do
pojedinosti upućena u tuđe ljubavi, tuđe strasti i patnje.
“Što će reći, u životu više vrijedi ono što izgubiš nego ono što nađeš”,
žurno je zaključila Orsa, valjda je nešto peče, nekakva opsesija, neka dvojba,
nešto.
“Ono što nađeš ponovo ćeš izgubiti”, naglasila je Nana riječ po riječ, “ono
što si izgubila ostaje ti za sva vremena.”
Tako je barem razmišljala prvih godina braka s Mikesom, no kako je
vrijeme prolazilo, život ju je podario lekcijom koja je sve okrenula
naglavačke, više vrijedi ono što imaš, makar i jedno, koliko god malo bilo,
nego ono što ti manjka.
“Podjednako vrijedi i jedno i drugo, probereš i uzmeš, izreka, moto,
poslovica vrijede i obratno.”
Orsa nije bila raspoložena za zagonetke, pa su ostavile prošlost i
improviziranu filozofiju, filologinja je bila vična objema, ali njezina bivša
učenica nije čeznula za učionicom i osrednjim ocjenama. Ispravljajući male
 BalkanDownload

nabore na svojoj suknji, gospođa Nana zasula ju je tisućama pitanja o

Londonu, koji nikad nije našla vremena posjetiti jer joj je morska bolest
padala teže od žudnje u srcu, stigla je prije petnaest godina na otok preko
uzburkanog mora i od tada nije kročila dalje od Kavodora.
Što god je pitala, bilo je različito od uobičajenog, nose li Englezi kapute
od krzna ili od platna, je li opazila pse na ulici, ima li ruža tako impresivnih
kao što je ova njezina, ima li prebijelih djevojaka koje hodaju same ili
povazdan u nečijoj pratnji. Ostalo, parkove, muzeje, palače, to je dobro znala,
gospođa Nana Buranda-Karapiperi pozivala je na čaj sve novodošle gospođe
i majstorski ih ispitivala s magarećom upornošću i pjesničkim raspoloženjem.
Orsa joj je predala i razglednice, kupila ih je u Londonu, ali nisu
prikazivale London, na njima je bio Jamaica Bridge u Glasgowu, hotel
Commodore u New Yorku, hotel Majestic u Bombayu, e, tu je imala u
duplikatu; filologinja je skupljala razglednice s mostovima i raskošnim
hotelima, njezina je zbirka iznosila pedeset tri mosta i osamdeset dva
najznačajnija hotela. Dala joj je i jednu fotografiju kuće Charlesa Dickensa,
što je ova posebno naručila, bila je poznata njena slabost prema tom
književniku, inače je onog Engleza iz gimnazije, Davida Bradleyja, zvala
David Copperfield, a svoga kanarinca zvala je Oliver, premda joj je Murena
napomenula da je ta ptica ili ženka ili nijema; i stvarno, popodne se brzo
bližilo kraju, a Oliver u svojoj krletki nije puštao glasa i ništa ga nije
zanimalo, prava žuta statua.
Mikes Karapiperis umro je prije tri godine, pa je stigao čas da nanovo
prelistaju i album s fotografijama, pokojnik, filolog, debeljuškast i
dostojanstven, s ljubavlju prema životu u očima koja je svjetlucala kroz
njegove naočale, u gimnazijskom dvorištu okružen svojim učenicima i
učenicama, nekad u školskoj odori, nekad u gimnastičkom kostimu ili u
uniformi iz nekog skeča, od školske godine 1917. do školske godine 1925.,
kada je podlegao malariji i sve ih lišio svojih kalambura. Dok je prelistavala
fotografije, Orsa je postala svjesna činjenice da osim učitelja umiru i učenici,
blizanke od epidemije tifusa, Matjos iz kavane, koji se naprosto osušio,
 BalkanDownload

Bakis, več na svom prvom brodu. Prošla je brzo Maltabesa učenika,

zaustavila se na Vatokuzisu učeniku, stisnutih očiju, četrnaestogodišnjak i
nepodnošljiv, malo prije no što će otputovati onoj tetki u Carigrad, što je, na
kraju krajeva, vrijedilo više u njezinu životu, onaj kojeg je izgubila ili onaj
kojeg je stekla? Izvukla je iz džepa brzojav koji je dobila od muža, pročitala
ga naglas i otkrila u profesoričinu izrazu znatiželju, zanimanje i paniku,
upravo tim redoslijedom.
Gospođa Nana trznula je rukom i pokvarila nabore na suknji, pogledala
pokraj sebe u Olivera i mahnula mu s dva-tri prsta, otpuhnula dim cigarete i
nanovo prinijela šalicu usnama, premda je poodavno popila kavu do kraja.
Vijesti je bez riječi primio i stari Vatokuzis, dok je Nikosova dadilja, koja
je sada starca brisala i prala od govana, vjerna obitelji još od dvanaeste
godine, pomilovala Orsu po kosi, učinila nad njom znak križa i ne rekavši ni
riječi otišla i kleknula pred ikonostas, a po zvuku njezina glasa i
promrmljanim riječima bilo je izvjesno da se svađa s Bogorodicom.
“Nikos dolazi za deset dana, pa ćemo zajedno otputovati u Carigrad.”
Brzojav je stigao iz njegovog ureda u Pireju, njen muž, koji se nije
udaljavao u stražnje dijelove Zemlje, obično je oplovljavao Europu od
Baltika do Crnoga mora, po svoj prilici uzeo je dodatne slobodne dane kako
bi kao bračni par otišli i zatražili blagoslov od patrijarha ne bi li se beba
rodila zdrava, rekla je Orsa hladnokrvno, prenijela šalice u kuhinju i mahnula
i sama s dva-tri prsta kako bi poželjela laku noć Oliveru, “On to čini zbog
mene, ne vjerujem da je bolestan”, rekla je i ostavila profesoricu u polutami,
usidrenu u stolcu za ljuljanje, uvijenu u nabore suknje, dok je palila još jednu
cigaretu.
“Ako ti bude muka, cuclaj gorku nezrelu maslinu, čula sam”,
posavjetovala ju je nakon što je dvaput povukla dim i nekoliko trenutaka
šutjela.
Orsa je izišla, ubrala jedan pupoljak i zaputila se nizbrdo ulicama s malo
prolaznika, ali nije mogla izbjeći da poželi barem deset puta dobru večer
 BalkanDownload

ženama pomoraca što su, dok je padao mrak, sjedile sasvim osamljene i
nepomične na svojim prozorima ne bi li se privikle na sve bližu noćnu studen,
a potom se rasporedile u skupine, po tri ili po pet, za noćno druženje na
otvorenome.
Prije mnogo godina, tek što je stigla elektrika u nonino susjedstvo, Orsi je
tada bilo deset godina, prolazila je gore-dolje ispred otvorenih vrata i čudila
se ženama, po jednoj u svakom holu, skamenjenima satima na stolcu ispod
lampe, nalik na zeca uhvaćenog u zrake svjetla. Odšetala je do mola, morski
povjetarac i odsutnost drugih uspokojili su je. Sjela je na jedan smotani kabel
leđima okrenuta svjetlima grada i zagledala se ravno u svjetionik, u staklasti
Egej, u okrnjeni mjesec što se napola upalio na nebu. Bijeli pupoljak mirisao
je na znoj njezinih ruku, dok je silazila, gnječila ga je kao grudu tijesta.
Trznula je rukom i hitnula ga u vodu. Pogladila se po grudima, koje više nisu
bile kao u djevojčice, i po trbuhu, koji se širio i zatezao šavove, zadnji put
što nosim haljinu boje koralja, više mi ne paše, pomislila je i briznula u
žaloban plač.
 BalkanDownload

15

Sunce se otrgnulo od mora i odskočilo na nebo. Čak i Božje Oko ima nešto
poput modrice od udarca, prljavo ružičasto i našao si, prijatelju, najbolju
planinu, rekao mu je Saltaferos, da se nauživaš prizora u Svojim djelima; što
je ponovo zavrijedio i kapetan nakon tri godine po tuđim krajolicima.
Vjetar s kopna povijao je topole i orahe, šuškanje se vuklo šipražjem,
ošinuo je i Drugo Susjedstvo i čvrsto ga prigrlivši postavio ga je niže;
Saltaferos je gledao čudesa i ostale neobjašnjive stvari, ponovo mu se
probudila žeđ za romantičnim i lirskim.
Kad ga je prošlo, pa se uozbiljio, priznao je da je zatekao otok utonuo u
malariju i tifus, a svoju familiju kako stenje od potajnog svraba i očitog
mraza, a mjesec svibanj. Nešto je nanjušio od promrmljanih riječi u pismima,
u Pireju ga Mina nije razuvjerila, usidrili su se trećega svibnja, na doku su
iščekivale obitelji iz Pireja, Papajanisi i Vujuklisi, Filipakisova Markela,
Pitaulisova Maro s Hiosa, tri supruge i dvije kćerke s Androsa. Ostali su dva
dana i dvije noći u Hermesu kako bi predao dužnost Hadulisima, kako bi
uzeli od optičara naočale za poluslijepoga kćerkina svekra, kako bi kupili
nešto zlatno za prvo unuče koje su očekivali, kako bi se odvezli taksijem do
onih parcela.
Druge večeri skupilo se društvo u jednoj krčmi za meraklije u Marusiju,
takva mjesta pronalazio je Arjiropedos, prežderali su se ukusnih seljačkih
jetrica i iznutrica s roštilja, pa su uslijedile zdravice bremenitoj Orsuli, Mina
cijele večeri kao stup leda, na faci te žene nikad nisi mogao vidjeti
oduševljenje, na žalost, život bez slavlja jednak je dugoj cesti bez krčme,
Demokrit.
 BalkanDownload

“Ugor i list, ako si raspoložen za proljetnu ribu, odaj počast mom stolu,
čekam da mi Luis donese, a u jedanaest će biti skuhane. Prošeći malo po
svom imanju i vrati se na vrijeme.”
Noć je proveo kod svoje majke; od ožujka pa sve do studenog starica je
boravila u maloj kući u Apaturiji, bilo joj je više nego dovoljno kad bi
proboravila u staroj kući Saltaferosâ u Plakuri i razgovarala s rodbinom
cijeloga prosinca, siječnja i veljače, u ostalim mjesecima trebalo joj je samo
dobar dan od susjede pa bi joj srce bilo na mjestu.
U cik zore ispekla mu je kavu, crveni emajlirani lončić što ga je kapetan
povazdan vukao sa sobom spustila je na zidić male terase, na sam rub, a svoj
je stolac postavila točno u okvir vrata, polovicu u kući, a polovicu izvan
kuće.
Ima već nekoliko godina kako je gradsko groblje premješteno drugamo, pa
je njegova majka prevrnula i nebo i zemlju i potegnula najjače veze,
poslanika u Parlamentu za Ciklade i brodovlasnike, ne bi li napismeno dobila
dozvolu od gradonačelnika da se sahrani, kad joj dođe vrijeme, na starom
groblju, pokraj svojih roditelja; muž joj je nestao na Dunavu, šlep mu se
prevrnuo, zatrpao mu je kosti riječni mulj, nestao je i raštrkao se moj
pokojnik, govorila je prije starica, nije mi ostao čitav ni u sjećanjima. Sada
već, kad bi pošla objedovati, polako je žvakala prvi zalogaj, progutala bi ga i
okrenula se njegovoj izblijedjeloj fotografiji, malčice je neslano, kazala bi mu
i ponovo ga zaboravila.
Savas je gutao kavu gutljaj po gutljaj, a majčina šutnja navela ga je, očito
smišljeno, po nekakvom planu, na teške misli, kao da mu kaže sjedi gdje jesi
i preuzmi stvari u svoje ruke kao muškarac.
Orsa, koja joj je u mnogočemu sličila, prekjučer se, u ponedjeljak,
protrljala o njega poput mačke, on je govorio i govorio, pusti, tata, te krupne
riječi i muškaračko ponašanje, šapnula mu je kako druge ne bi primijetile,
kad god se donose presudne odluke, ti uvijek daješ signal s drugog kraja
zemlje, i nemoj mi govoriti štuj starije, kao kakav Hilon,6 to vrijedi za očeve
drugog tipa.
 BalkanDownload

Iste su večeri zet i tast prošetali po Plakuri i Niborju.

S druge strane, daleko od valova, zdesna i slijeva od rijeke, čulo se
mukanje goveda, nešto sasvim drugo od zvukova oceana, a tama je po
poljima blago dijelila svoje jednolično laku noć. Otišli su do mola, pili rakiju
iz iste flaše i razgovarali, o porinućima brodova i zbivanjima u Južnoj
Americi.
Ima glavu za brojeve ovaj Vatokuzis, bio je i na sveučilištu, inače je
računao hoće li funta pasti ili skočiti i kako da poveća udio u Nereju koji je
imao kod Hadulisa. Tako je pobrojio neke povoljne prilike o kojima se
pričalo među upućenima, Kimatiani II, Otok Skiros, Mala bogorodica II, a
tast se složio, veze s brodogradilištima u Hamburgu, Savas se ponovo složio,
posredništvo poslanika u Parlamentu za kredit od banke, novo odobrenje,
njegova namjera da vrlo brzo, s partnerom ili sam, kupi još jedan manji,
makar i teretni. Od tasta najbolje želje i odobravanje za sve.
Saltaferos se osjetio smirenim, Nikos će za Orsu učiniti sve i así es la
vida, rekao je malo ogorčen što je njegova djevojčica otišla drugom
muškarcu, takav je život.
“Sad kad ćeš dobiti i dijete do grla si u obvezama.”
“Samo nek bude zdravo”, uzdahnuo je Vatokuzis, bacio praznu flašu u
more i počeo monolog, kao da se kladi sam sa sobom, Carigrad će odagnati
dvojbe, sjedinit će nas zauvijek, nešto njegovo zlato, nešto njegov Bizant,
njegova raznovrsnost i tisuće boja, Nikos je gomilao najintimnije nade u grad
koji je prije nekoliko godina i njega samog, učenika hladna srca, naveo da
ponovo zavoli život.
A ipak, nakon svega rečenog, Savas se uvjerio sto posto da brak starije
kćerke nije sretan. Što se tiče one druge, uhvatio ju je nateklih očiju, što da
joj kaže još i on za Engleza, nije laka odluka, tjedan dana na kopnu, a
problemi ga saletjeli odasvud, i premda je govorio kako će se usidriti ne bi li
malo predahnuo, napio se vina, prošetao do prijatelja i rodbine, svako malo
naletjela bi jedna napola uplakana ili druga što ga je davila svojim
 BalkanDownload

insinuacijama.
Što se tiče Mine, nakon tri godine odsutnosti prvih ga je dana kao i obično
progonila s debelom tekom prihoda-rashoda, i iako se Savasovo oko nanovo
priviknulo na njihov izgled, a nos na njihov miris, uživao je u višnjama kako
crvene, marelicama kako žute, i u svježe posađenim sadnicama lubenice u
lijehama, ili bi sjedio u potkošulji na rubu prozora i zurio u prozore susjeda,
ženin glas iza njega iznosio mu je ekonomske pojedinosti, otplaćeni dug od tri
tisuće sedam stotina drahmi Singeru, dvadeset funta trgovini na pristaništu
Dzelepis, kao i platno, posude, elektrika, i općenito, troškovi vjenčanja.
“Ma poslala si mi sve i napismeno”, govorio joj je tu i tamo, u jednom mu
je trenutku došlo do guše, naglo se okrenuo, snažno je ščepao za mišice, ajde
k vragu, rekao je u sebi i prvi put vidio kako joj je pletenica dvaput smotana
oko glave već sasvim bijela.
“Odoh s crkvenim zborovođom do njegovog vinograda da zalijemo lozu”,
rekao joj je konačno i izišao.
“Ponovo?” upitala je Mina tiho, bacila svoju bilježnicu u ladicu radnog
stola i svom je snagom zalupila.
U kapetanu je sve uskipjelo, došlo mu je da se vrati i glasno joj kaže idi k
vragu, uglavnom zato što je znao koliko je i sam kriv za sudbinu koju su
dodijelili svojim kćerima, ali se pojavio pop Filip, pop ex maechina, rješenje,
vrebao je, podigao je desnu šaku stisnutu kao da će baciti kockice, baš smo
čovjeku upropastili grlo cigarama, pop je kalemio cigaru na cigaru, a disao je
na mahove, Saltaferos je brzo prešao na druga, bezbolnija razmišljanja.
“Sanjao sam kako sam pobijedio Isusa u tavli”, rekao je pop promuklo ali
raspoloženo, “pa me popadija natjerala na post.”
 BalkanDownload

16

Maltabes nije očekivao ništa dobro od kuće u kojoj lljudi ne šalju naglas
jedni druge k vragu. Sakati Andonis, siroče nakon što je umrla Anezio, držao
je bombonijeru na deki i tko god bi naišao bio bi počašćen. Brod se lagano
valjao u noć i Spiros je stavio jedan konfet u usta i cuclao ga, razgovor o
osiromašenju Mamaisa s krahom lanjskoga listopada, o svjetskom
gospodarstvu na dnu i lavinama bankrota. Brzojav toga jutra iz Londona, šef
mu je čestitao na petnaest posto udjela u novoizgrađenom Leonidasu II,
11.500 tona, 388.000 funta, a potom, nekoliko sati poslije, brzojav o propasti
onog drugog, Lloyd je povukao ugovore o osiguranju, europske banke počele
su primjenjivati kaznene klauzule, i Mamaisi će biti za Dromokaitio.7
Maltabes je prvi put razmišljao kao brodovlasnik, makar i žutokljuni.
Svijet je ostajao bez posla, mnoge će obitelji istjerati na cestu i oca i sina
ne bi li našli novog poslodavca.
Ni Spiros Maltabes ni njegov ujak Emilios Balas nisu nikad radili na
brodovima Mamaisa, što je ipak čudno, kao da su im bacili uroke, jedna je
havarija povlačila drugu. Plovidbe su bile od Chase Baya do Batavije, od
Splita do Gdinje, od Diega Suareza do Djiboutija, Mamaisi su imali vlastite
rute i redove vožnje, od Marseillea do grebena svjetionika na Kilkieran
Pointu, od Le Havrea do hridi Kanarskih otoka, odovud i odonud sve do
podmuklih voda Torenta.
Dvadeset je godina otac Mamais, Nikolos, za lokalnu tvrtku ugljena
prevozio parobrode po Crnome moru, Sredozemlju i Engleskoj i nijednom mu
se nije zapalio metan, a 1926., one godine kad su se mnogi upustili u posao s
brodovima, njegov sin Epaminondas, okončavši studije na Akademiji na
 BalkanDownload

otoku Hidri i na londonskoj Visokoj školi za strojarstvo, promijenio je ime

tvrtke u Prekooceanska plovidba N. Mamais i sin, general cargo, tri
besprijekorna broda, Maltabes im je zavidio na uspješnoj kupovini, ludio je
za Samotrakom, Lezbosom i brodom kojim su se najviše dičili, Svetom
pomorkinjom.
Četiri i pol godine održali su se Mamaisi u brodovlasništvu.
“Uništili su ih tračevi”, rekao je stari Polemis, kuhar, a i mnogi su drugi
slično mislili, guzica im je to tražila, u Plakuri su ostavili svoje ženske
puštene s lanca, jedne haljine ujutro, druge uvečer, trajna kod Josifa i deseci
narudžbi za štikle.
Oba sina sad bez posta, morali su kucati na tuđa vrata, stotinu ih na
istome brodu, bore se s olujom za mjesečnu plaću, tko će biti prvi probran i
gdje, strašno sam zabrinut, rekao je Polemis, ama daj, Andonakise, još jedan
konfet i meni, moje se dobre želje obično ostvare, hajde da se spasi crnih
dana Vatokuzis sa Savasovom starijom kćeri; njegov mladi sin išao s njom u
osmoljetku.
Maltabes je ispljunuo na palubu polurastopljen konfet, nije znao s čije je
svadbe, popij vode, kapetane, popij vode, doviknuli su mu, dodali su mu
čašu, a Statakis ga je očinski pljesnuo po plećima, ma junačino moja, ne
smiješ vjerovati bademima, oni su ti ubojice.
Dok je dolazio k sebi, hajde, nek je uskoro i na nas red, uzviknuo je
šaljivdžija Andonis, kojemu je ljepota davala smjelosti, sedmorica
neoženjenih na OSTRIJI, računali su da se prilikom sljedećeg boravka na
Androsu šestorica zaruče ili ožene.
“Pa da se za iduće iskrcavanje i ti privikneš na cuclanje konfeta ne bi li se
i sam vjenčao, kao sedmi”, zaključio je šalu Andonis.
Od lani umirovljen, Emilios Balas nije obavijestio Spirosa o vjenčanju,
saznao je to, ima već neko vrijeme, od drugih.
One večeri kad se njegov ujak vratio očerupan od Saltaferene, onako
razdražen ružno ga je odgurnuo, opsovao ga kao beskorisnoga, a starac je to
 BalkanDownload

primio k srcu. Ionako mu nikad nije pisao, slao je kratke brzojave, svakog
sedmoga prosinca, dabogda doživio stotu i nek vas Bog čuva, ili kad bi
doznao da su se za dlaku izvukli od nekog tajfuna ili neke slične pošasti u
Tihom ili Indijskom oceanu ili u morima oko Filipina.
“Kapetani Mamaisa imat će problema da ponovo nadu mjesto, jedan je s
Androsa, jedan s Kefalonije, a jedan s Kasosa”, vratio je Maltabes priču na
pomorske stvari, za njega je ona druga tema bila okončana, otrovali su ga
Orsini pljesnivi konfeti, u duši je podivljao zbog Saltaferosa, kriv mu je bio i
otac jer je izbjegavao zauzeti stav, kriva mu je bila i pohlepna majka, a
ponajviše mu je kriva bila nova mlada jer mu je požderala jedno ljeto ljubeći
ga i paleći ga pjesmama, štipanjem i modrim pogledima ispod oka, ali kako
je pala prva kiša, njezin se žar ugasio i usmjerio na Vatokuzisov sef s
novcem, i sama pljunuta Saltaferena, poslat ću joj na dar bilježnicu od tisuću
stranica, pomislio je, nek ubija vrijeme s prihodima i rashodima, jer nema
govora da će ikad žudjeti za mladoženjinim tijelom, iz znanih razloga.
Maltabes nije bio naviknut na Francuskinje s kaputima od devine dlake,
na Engleskinje s dvodijelnim haljinama od tvida, na Ruskinje s krznenima
šubarama, znao ih je u podsuknjama i na tome im je bio zahvalan, nikad ga
nisu podvrgavale mučenju s aristokratskom odjećom i dvosmislenim
stihovima, naprotiv, ako bi zatražio da mu izmasiraju leđa ne bi li ga
popustila, strpljivo bi to odradile.
Andonakis je presavio jednom, dvaput, triput til s bombonijere i strpao ga
u džep, poput opsjenara progutao posljednji bijeli konfet, nakon što ga je
zavrtio i u mraku njime ispisao brojne hitre krugove. Nebo je bilo bez ijednog
ukrasa, gdje su, kvlagu, nestale posrane zvijezde, naljutio se Maltabes i
krenuo provjeriti kako teče plovidba.
“Kad li ćemo već jednom, dobri Bože, stići u Tocapillu, da se malčice
odmorimo, poždera nas vlaga i mrtvo more”, oglasio se iscrpljeni Busolas,
prvi strojar, ali čim je shvatio da je Maltabes bure baruta, sjeo je nepomičan i
nijem, svi su znali - kad mu dođe crno pred oči, bolje je da zanijeme, ni list
nek se ne miče.
 BalkanDownload

Spiros mu uze jednu cigaretu i upaljač, uvuče punim plućima dim i

pograbi kormilo usmjeravajući brod ravno u mrak.
 BalkanDownload

17

Još kao studenta na Robertiju i poslije kao pomorca, s tovarima žitarica ili
ugljena iz Odese ili Constanze, Nikosa nisu napuštali prizori Carigrada i
njegove duše.
Blago svjetlo zore i večeri zbunjivalo je Grke, razmišljali su svanut će
grčki dan, a navečer ćemo utonuti u grčki san, sve dok se izmaglica ne bi
razišla, pa bi priznali da se grad poturčio, ali je, dakako, ostajala predodžba o
tome da je Carigrad pjesma od stotinu kitica, a Nikos ju je želio izrecitirati
svojoj ženi, riječ po riječ.
Plovio je na svom prvom brodu za Kartagenu, teretnjak Bogorodica,
kapetan Lionakis, kad su saznali za uništenje Smirne, lumpao je ondje
tijekom tri ekskurzije, u društvu s Rodokanakisom, ženskarom i drugim
studentima, a uz njih, dakako, i njegov dosadni rođak koji nije htio
sudjelovati ni u čemu. Smirna ruku raširenih u zagrljaj, s besprijekorno
dotjeranim domaćinima što podjednako vole i posao kojim se bave i provod,
Amudianos i Samiotis, partneri njegova oca, trgovali su uljima i slatkim
likerima.
Duša mu je izgorjela na vijesti o spaljenome gradu, zamisli da predaju
požaru i Carigrad, razgovarao je s posadom, i ondje je došlo do incidenata,
pedeset mrtvih, a engleska Sredozemna flota hita kako bi zaštitila Tjesnac.
“Sačuvao nas Gospodin Bog od Engleza i Francuza”, križao se bezbožni
kapetan, zakleti neprijatelj zapadne politike, zapadne diplomacije i zapadne
kuhinje i puti.
Nikos i Orsa obišli su zidove Aje Sofije, ulaz nije bio dopušten, pa je ona
kupila metar dopisnica i razglednica i svakodnevno ih slala. Više je sati
 BalkanDownload

razgledala razglednice nego sama mjesta, Nikosu je to bilo poznato još od

kuće i od bračnog putovanja u London, na neki sebi svojstven način
povezivala je stvari i osjećala mjesta koja je posjetila ili koja nikad neće
imati priliku posjetiti, stavljala je sve u red, mijenjajući, čak i naopako
okrećući razglednice, miješajući ispravne s naopako postavljenima, sve od
onih bezbrojnih, ispisanih što ih je držala po kutijama i ladicama ili vukla sa
sobom po novčanicima i torbicama.
Le pont d’Adana, pronašla je jednu francusku seriju, most u Adani, hotel u
Peri, Constantinople Palace, za gospođu Nanu, objasnila mu je.
Patrijarh je navukao prehladu, tako da je njegova vrućica odgodila
sastanak za dva dana. Njih je dvoje sjelo na trajekt, otišli su u Proti,
Antigonu, Halki, na Prinčevske otoke, fotografirali su i bili fotografirani,
taksijem i tramvajem obišli su Balukli i palaču Doima Bašče, Orsi je bilo
krivo jer nisu zatekli tulipane kad im je vrijeme, i to one prave, koje nikad
nije vidjela.
Istoga popodneva u hotelu Royal Orsa je promatrala drveni luster na
stropu i kružila blago rukom po svome trbuhu, koji se sasvim zaokruglio,
štoviše, u jednom trenutku uzela je njegovu ruku, osjetila žile na njoj i stavila
je sebi na trbuh, bez riječi, oči su joj se ovlažile i blistale su u sutonu.
Nikos se sagnuo i obasuo poljupcima, stotinu puta, njezin trbuh, dva-tri
puta poljubio je zrak, a četvrti put tkaninu, ružičasto platno, ponovo dva-tri
puta u zrak, a onda jedan oklijevajući dodir usnama po njezinu tijelu, usnama
što bi ostale zapečaćene i udaljene samo da mu je rekla: Nikose, prekini.
Sljedećeg jutra nanovo su prošetali do Fanarija, pratili svetu službu i
pričestili se u crkvi Svetoga Jurja, a oko jedanaest sati primio ih je Fotios II.,
još se nije oporavio od slabosti, no ljubazan i blag, prelijepa Grkinjo, rekao
je Orsi, blagoslovio je i darovao joj jednu knjigu, Himne bizantskih meloda,
čini se da ju je i sam vrlo rado čitao.
Dok su se patrijarh i Orsa bavili pojedinostima cijele priče o darovima za
bolnicu u Balukliju, Vatokuzis je slušao vlastito srce kako neredovito udara,
 BalkanDownload

gotovo ga boli od napora, možda zato što se njegova žena opustila, a bila je
nevjerojatno lijepa, više no što je on mogao podnijeti. A želio je da patrijarh
bude na većoj distanci, impozantniji, s nečim neuobičajenim u držanju, nečim
svemoćnim i božanskim, nije mu bio dovoljan susret s Fotiosom II. koji se
još oporavlja, trebao mu je jedan tete a tete sa samim Bogom, Oleg Onjegin,
sjetio se legendarnoga oficira ruske carske vojske, kao student naletio je
neočekivano na njega, jednog nedjeljnog jutra, na jednoj čistini u šumi na
Prinčevskim otocima, u drvenoj je kolibi taj božanstveni smrtnik pravio
bičeve za svoj kruh svagdanji.
Rezervirali su stol kod Pandelisa za jedan poslijepodne, Madijanos iz
Otomanske banke, Frangopulos, sin, eksport-import, zajedno su studirali na
Robertiju, sa ženama Korinom i Sofijom, tri para, njegova se tetka preselila s
cijelom obitelji u Egipat, gdje je njegov rođak mizantrop uspješno radio kao
inženjer.
Nekoliko dudova i višnji iz Haskioja, to je sve što je prethodnih dana
stavljala u usta Orsa, i ne samo zbog posta. Rasterećena nakon jutarnjeg
posjeta, kod Pandelisa je s apetitom nekoliko puta nabola na vilicu taš-ćevap,
od mesa je jela samo janjetinu, kušala je slatkiše, sve lagane, s rižinim
brašnom i ružinom vodicom, štoviše, zatražila je i recept, kazan dibi. Izvrnula
je torbicu, među onolikim suvenirima, razglednicama i kuvertama nije mogla
naći svoju bilježnicu, a na suknju su joj se istresle tri izvijene, morem
nagrizene žlice.
“Lani, koncem ljeta, izbacili su ih valovi na Jaliji”, rekla je, lako
pocrvenjevši i poljubila ih.
Njezin otac, ispričala je društvu, kaže Kartagena, Odesa, Marseille,
Arhangelsk, Biskaj, ali njezin svekar i muž kažu Kartageni, Odisos, Masalija,
Arhangelos, Viskaikos, a njoj se više sviđa grčka varijanta, takva pomorska
tradicija, toliki pomorci, normalno bi bilo da sve luke svijeta pripadaju
Grčkoj, završila je razmatranje, nagnula glavu ulijevo i počela se igrati
naušnicom što joj je štipkala kožu na vratu i ramenu.
Nakon što su se bezuvjetno predali Orsinu šarmu, prvo je Frangopulos, a
 BalkanDownload

potom i Takis Madijanos značajno namignuo Vatokuzisu, pao je Carigrad, a

potom i srca muških gostiju za stolom.
U sljedeća tri dana, dok nije ponovo naišao Oropos, brod Hadulisa za
general cargo, i dok se nisu ukrcali za povratak, obilazili su sve što nisu
stigli, od Sedam brežuljaka, kako su ih pamtili iz školskih udžbenika, šetali
su po Peri, po Tatavli spaljenoj u požaru prošloga siječnja, Orsa, inače
ravnodušna prema religiji, u Carigradu nije napustila nijednu crkvu ne
zapalivši obvezne svijeće Bogorodici na Galati i u Svetom Trojstvu u
Taksimu, otišla je do Evangelistrije u Jeni Sehiru, svidjela joj se i svježa
unutrašnjost hramova s freskama tamnih boja. Probrala je jednu ikonu i
privukla pred nju stolac ne bi ti prije svega odmorila leđa, raširila je noge i
među njih ugurala nabore suknje, pa naposljetku izvukla crnu lepezu i počela
se lagano hladiti po vratu i oznojenim mišicama.
Vatokuzis ju je mogao promatrati satima. Dlačice ispod njezina pazuha
nalik na vlasi kukuruza, vitice boje meda što su se izvukle iz ukosnica pa
bježale unatrag, njezine modre oči, sad poluotvorene, sad sklopljene, kao da
se jadaju svecu, jao, teško meni, izmučio me šetnjama moj muž. Tako je,
Vatokuzis ju je mogao satima gledati. Zamalo da zaboravi i narudžbu koju im
je dala Anezio, jednu amajliju za Andonisa, koji je putovao na Oštriji s
Maltabesom.
“Mada nema baš neke potrebe, Spiros je najbolji kapetan od nas svih”,
rekao je Nikos, “šefovi se u njega zaklinju, nema toga što ne bi učinili za
njega.”
Čuo je kako će postati kapetan na njihovom prvom prekooceanskom
brodu, na liniji od Southamptona do New Yorka, na Minervi, čudu
brodogradnje i luksuza.
“Za Andonisa bi bilo tisuću puta bolje da ostane s njim na putničkom
brodu, da vidi ljude.” Dadiljin jedini sin imao je tek dvadeset godina, a već
je šest napunio na tankerima i general cargo.
Nikos nije mogao napustiti teretnjake u sljedeće dvije-tri godine, radin i u
 BalkanDownload

nekakvim planovima, ukratko, morao je biti Nikos Vatokuzis, službenik

Nikosa Vatokuzisa poslodavca.
Nasmijala se Orsa, dobro, rekla je, moja su specijalnost sveci, pa ću ja
odabrati amajliju; a sutradan ujutro njen je muž pio tursku kavu na promenadi
i čekao da se pojavi Oropos, a ona, u bijeloj suknji i s još istaknutijim
iscrtanim madežom na desnoj sljepoočnici, nalik na Bjeloruskinje što su tih
godina preplavile zabavne centre, sama se vratila trajektom na Prinčevske
otoke i donijela od Svetog Jurja Tvorca Zvona, sveca zaštitnika dječaka,
crveni križić od kosti i nešto zvončića.
“Uzela si samo za Andonisa?” upitao je Nikos i osjetio se kao idiot, ne
zato što se odao, kako bi netko pomislio, naprotiv, drugo ga je zanimalo, a ne
sin, naprosto je često bivao nespretan s riječima i gestama, pred Orsom bi se
zbunio i ona se gotovo naviknula na to, pa mu je davala odrješenje grijeha,
poneki bi je put čak dirnulo što joj muž govori tako, zbrda-zdola.
“Ja ću roditi kćer”, najavila mu je samouvjereno, ovlaživši slinom madež i
trljajući ga prstom sve dok nije nestao.
Uvečer, tek istuširana i osvježena, blago crvenih obraza i ramena od
toploga lipanjskog sunca, sjela je na pramac u ligeštul što joj ga je rasklopio
Orjinos, galantni kapetan stare škole, i oprostila se od Carigrada grickajući
perec.
 BalkanDownload

18

Eros esti... vi, love is... ja, ti esti anir vi, what a man is ja, gamos esti pistis
aionia kai psychon te armonia vi, a wedding means faith to eternity and
soul’s harmony ja, a tako sam i zaslužila.
Kvragu strani jezici, kvragu strane zemlje, zalud sve. Mosha je izgubila
oči nad posranim engleskim, odlične ocjene, koje bi mister zaokružio svojim
izvijenim potpisom, poserem mu se i na potpis i na ocjene.
Puni mjesec u kolovozu, tek što je izišao, i on pobjesnio zbog događaja,
sjedeći na šljunku, Kiki, Katina, Mari, Mosha, promatrale su ga kako se
uspinje i blijedi, mlada Saltaferu plakala je i častila svoju majku imenima,
njoj muž nabija rogove, okrutnica, škrtica, bijednica, a njezine tri vjerne
prijateljice uživale su u još nespoznatom osjećaju ženskoga očaja zbog
izgubljene ljubavi.
David Bradley otkazao je kuću, spakirao stvari u kofere, pobjegao je ili
utekao ne ostavivši adresu, ne rekavši ni goodbye, Moshula, nije se oprostio
ni od kolega ni od partnera u bridžu iz Kluba, Marisa, Rezvanisa, gospodina
Dinosa.
“Kako je ponekad lijepa tuga”, rekla je Mari, “kako je samo naglašavaju
neobični krajolici, kao sad.”
Crno-crvena izmaglica, golema stijena-sablast, more nepomično kao da je
presahnulo, a evo ga odnekud udaljeni parobrod sa svim svjetlima, nalik na
sitne naušnice i ogrlice.
Donijele su Macango, Kerani, Ksantis, Papastratos, Santé, cigare, šibice i
upaljače i pušile su jednu za drugom, u svojoj kamufliranoj pušionici, iza
stijenja. Ako bi ikad itko raščistio malu gomilu kamenica, pronašao bi rupu
 BalkanDownload

punu opušaka i filtera što se gomilala dvije godine; u njihovu gradu duhan i
žene jednostavno nisu išli zajedno. Što im je bilo činiti? Ondje su zakopale
svoju bol zbog otkazivanja Katininih zaruka, malome je draža bila
Nizozemka, ondje su bile i njihove brige zbog odlaska gotovo svih školskih
drugova na brodove, ili prvo na studije, a u svakom slučaju u pomorce, na
Trozubac, akademiju Svegrčke unije oficira trgovačke mornarice, na Siros, na
Hidru ili u Englesku.
“Osamnaest godina je krajnji rok, ili se zaručujem s onim kojeg volim, il'
gubim dragog svog, evo obećanja mog, nek bude zakon strog, tako mi
pomogo Bog”, uglavnom Mari i Mosha, ali i ostale slagale su prikladne rime
ne bi li otjerale strah pred životom što, odjednom, u osamnaestoj godini, nije
više dopuštao šegačenje.
Lipanj, srpanj, kolovoz, nakon mature, šest zaruka i dva vjenčanja,
polovina njih dogovorena na brzinu. I tako, svakog vikenda, cijelo stado
bivših školskih kolegica ujutro bi razgovaralo po spomenima, a uvečer, u
suknjicama po posljednjoj modi, sastajale se po žurevima, četveročlani savez
sestrinskih srodnih senzibiliteta, Kiki, Katina, Mari, Mosha, K.K.M.M.,
dajući pečat svakom spajanju, ali i svakom razdvajanju, dakle Katina-
Mihalis, Angela-Janis, Mando-Leonida, i Mosha-David, žudno uvlačeći dim u
pušionici i dodajući još dvadeset opušaka u ilegalnu pepeljaru.
Mosha je puhala dim po svojim mišicama, u svoj dekolte, pušite mi sve u
kosu, žive bile, kad se vratim kući, hoću smrdjeti na cigarete, govorila je
žestoko.
Dva dana prije pratila je stariju sestru u šetnju, došao joj je deveti mjesec,
pa je svakoga dana, čim bi zašlo sunce, pravila veliki krug, preko mosta, do
špilje u stijenama, do Svetoga Dimitrija, ruta uvijek ista, nije se smjela
promijeniti, čini se, pitanje stege.
“Načula sam kako kaže mami: nije London baš Bogu iza leđa, a ti vrlo
nehajno upravljaš životima svojih kćeri”, Orsa, koja je rijetko govorila, a s
majkom samo kad je bilo apsolutno neophodno.
 BalkanDownload

Egej u najljepšem dobu, puhao je blagi meltem, pa su šetale polagano,

ravnomjernim korakom, s džepovima širokih žutih sukanja napuhanih vjetrom
prepunim suncokretova sjemena, malo priče, više grickanja. Mosha joj je
ispričala za Engleza, tako malo, sasvim malo.
“A ti, voliš li Nikosa?” upitala je. “Dobar je drug.”
“Ah, voliš li ga?”
“Ama, Mosha, s njim ću mirno živjeti,”
“Njegove ruke...”
Sestre su i prije komentirale zapanjujuće ruke previsokog, nespretnog i
neurednog Vatokuzisa, duge i koščate, s brojnim plavim žilama i žilicama oko
lakata i zapešća, ruke poput geofizičke karte s rijekama i pritocima, Rio de la
Plata.
Hodale su bez daljnjeg razgovora, već se smračilo i nije bilo potrebe, sada
je svaka razmišljala za sebe, pojedinačno, u skladu s jednim Naninim
izrazom, Mosha je kriomice promatrala sestrin nabrekli trbuh i da su toga
časa naišle na majku ščepala bi je za ramena, hajde, gubi se, rekla bi joj,
cica-mica, tisuć ptica, podmazana suha pica; uvelike joj je smetalo što Mina
i sama hladnokrvno prelazi Murenin prag, kao i Nikiforova udovica, evo dva
tjedna kako im je to postala baza broj dva.
 BalkanDownload

19

Otprve sin, razmišljala je njezina majka; dok je primalja stigla iz Livadije,

Orsa je obavila svoj posao ne nakašljavši se. Anezio, nogu uništenih
artritisom, trčala je tamo-amo poput djevojčice kako ne bi propustila porođaj,
a ni ostavila starca bez pažnje.
“U naslonjaču, s dekom preko koljena, izgubljen u grijesima”, rekla je
novopečenoj majci. “Nije ni pitao, sama sam mu rekla, sin je, nije ni trepnuo,
ali se ručica kojom se kao kliještima držao za ručku naslonjača olabavila, a
šaka mu se otvorila, dlan mu krvav od napetosti.
“Zet odsutan i povazdan će biti odsutan, isto i Saltaferos, ali sad već
imamo muškarca u kući”, hvalisala se Mina unukom i rekla mersi Njoj
zapalivši tamjan od divlje ruže sa Svete gore.
Gusti miris oslobodio se iz posude, ispunio kuću, proširio se susjedstvom
i istopio u nebu; predvečer je, doba kad novosti brže ulaze u kavane i
domove, u vrijeme večere svi su znali da je Orsa gotovo bezbolno rodila
krupnog, živahnog delija, s crnom kovrčom, zaliscima i kosom Saltaferene.
“Nadjeni mu ime pokojnoga kralja”, predložila je kćerki; Konstantin je i
kao prijestolonasljednik i kao kralj počastio otok svojim posjetima, a Mini je
u posljednje vrijeme bilo žao monarha, dotični je okončao svoj život na
Sardiniji, a ona, kraljica Olga, u Rimu. Ustvari, željela se spasiti urokljivoga
Joanisa, imena djetetova nesretnog djeda.
Orsa se zagledala bebi u oči, začepila bi mu usta bradavicom, a iz dojki
joj je teklo kao iz izvora, dok su majka i dadilja provodile vrijeme perući i
otkuhavajući pelene.
“Dobro je dok ima posla”, govorila je za sebe Mina, koja tih dana nije
 BalkanDownload

stizala predahnuti, sređivala je stvari za bebu, otplaćivala sve ono što je

obećala različitim svecima, brinula se o prehrani mlade majke koja je bila
teška i izbirljiva na jelu, i borila se s cijelom planinom dunja iz Apaturije za
receli, kolač i slatko od dunja, veliku teglu namijenila je Mariki Haduli, što je
uplela prste u cijelu priču s onim strancem.
Prije dvije godine Mina je otračala Tasu od prekoputa, jer je dovukla iz
Kafkare nekog kaluđera da joj iščita molitvu za tjeranje demona u Pariz,
devet godina njezin drugorođeni na studiju prava, postao je opčinjen, nije mu
padao na pamet retur.
Uplaši se, nek te užas spopadne, nek te strah obuzme, bježi, primi
udarac, odlazi, ti što s nebesa pade, i s tobom vječno prepredeni zlodusi
Pariza, sablast pohote, sablast dana i noći, podneva i večeri, gluhog doba
noći, i tako dalje i tako dalje, Mosha je to naučila napamet, pa joj je sa
svojim društvom odgovorila Tasa mula naždera se mušmula, pa tjera vraga
iz Pariza grada. Budući da istjerivanje demona prihvaća i Crkva, ako bi se
Hadulena napravila gluha, Mina bi kaluđeru naručila da odradi molitvu koja
bi obuhvaćala cijelo Ujedinjeno Kraljevstvo, to što bi ispala smiješna nije
bilo ništa prema osjećaju i svjetonazoru koji su joj donosili olakšanje,
posebno kad se ne bi mogla opredijeliti jesu li okolnosti za smijeh ili plač.
Srećom, Hadulena je obožavala vlast i voljela ju je počesto i na svaki
način potvrđivati, pričalo se da je sidro što ga je zlatnim koncem izvezla na
desnom krilu svih svojih kaputa izvezla zlatom i s prednje strane svih haljina
i na svojim gaćicama, a to je procurilo kao osveta neke pralje ili vezilje
prema kojoj je jednom nepravedno postupila.
U salonu od poda pa do stropa dominirao je punom veličinom golem
Isusov kip, što je dopuštalo Haduleni da ga predstavlja kao stalnog
suučesnika, svjedoka, suradnika i pratioca, a njezinu mužu nije dopuštalo da
se u vlastitom domu osjeća kao da pripada prvoj klasi. Uživala je stara
vještica što je sredila Engleza, a dvostruko je uživala Mina što je zloduh
utekao, a ona ponovo stekla svoju djevojčicu, kako bi je pripremila, ako
bude moguće, još do kraja godine, za jednog od petorice dobrih mladoženja,
 BalkanDownload

Margetisa, Frangina Lavdasa, Anina Lavdasa, Raljasa ili Porfiratosa, redom

po kvalifikacijama.
Savas se ponovo ukrcao početkom kolovoza, propustio je i rođenje, ona
nije željela da joj se petlja oko nogu premda se nije jasno i glasno protivio
njezinim planovima i procjenama, naprosto je šutio ili bi krivio lice i odbijao
svaku odgovornost.
U drugu ruku, koliko god Mosha bila bijesna, pa bi nestala, čas kod ove,
čas kod one, njezina je majka bila strpljiva, ionako se bližilo razdoblje kad će
se Mina pozabaviti klanjem svinja, njezinu je prasad tovio Aposperitis u
Vurkotiju zajedno sa svojom, barem ono što mu je preostalo od ljetnoga
požara koji je hitro kliznuo nizbrdo pa spalio cijelu padinu, pretežno majčinu
dušicu i origano, ali i nešto maslina, krušaka i lijeha s lukom.
“Vidim ih kad spavam, svih dvadeset devet, izvrnute na leđa, svakog časa
će puknuti, budim se i plačem, gotovo je, nema mi više sna”, jadao se zbog
svoje prasadi, premda je ta žalopojka bila suvišna budući da bi se u
studenom svinje ionako pretvorile u kobasice i mast u kantama, pa bi se
otisnule k oceanima kao meze za muževe.
Mina je grdila Aposperitisa, ali mu je bila beskrajno zahvalna jer bi joj sa
svom tom pričom zabavio misli i dušu i skrenuo ih s obiteljskih problema,
koji su satima i višekratno bivali izvan kontrole.
Tridesetoga listopada, na praznik Zenovija i Zenovije, potrošila sam tri
zlatnika i kupila od Isarisa, u Mesariji, dar za roditelje, jednu kravu boje
meda, bit će im korisna kad ona stara prestane davati mlijeko, napisala je
onome.
Predvečer je novorođenče pregledao Saravanos, pedijatar koji je dolazio
jedanput mjesečno iz Atene, prethodno je prodiskutirao i s Rezvanisom,
obiteljskim liječnikom Saltaferosâ, majčina božanstvena ljepota ubila je sve
mikrobe i bacile u čedu, pedijatar, izuzetno raspoložen, istodobno je očijukao
s kćerkom i rugao se majci, koja je od tjeskobe odrvenjela i poblijedjela kao
krpa.
 BalkanDownload

Dok je odlazio, nakon što ga je isplatila Orsa, kroz poluotvorena vrata

vjetar je ispunio salon osušenim lišćem jasmina i ladoleža što se, nalik na
sitne bube, vuklo po pločama na podu. Mina je pograbila metlu, ostavi, draga
mama, tako su lijepi, rekla je starija kćerka, ljuljuškajući dijete u naručju,
gore-dolje, gore-dolje, i odgurujući lišće papučom.
 BalkanDownload

20

Alpe?”
“Uskličnik.”
“Patagonija?”
“Trotočje.”
“Sahara?”
“Upitnik.”
“Ande?”
“Točka-zarez.”
“Niagara?”
“Dvotočje.”
Nana Buranda-Karapiperi došla je u posjet Orsi s crveno-žutim balonom
za bebu i idejama za novu igru pitanja i odgovora, kao što su mjesta i
prikladni interpunkcijski znakovi.
I Mina je neko vrijeme sjedila s njima, prišivajući dugmad, završila je
osnovnu školu u Smirni, u ono vrijeme kad je njezin otac svojom brodicom
prevozio po gradovima i otocima bez luka i s pristojnim lukama smokve iz
Nazlija, kruške iz Parse, sladić i šišarke iz Filadelfije i dobro je poznavao
samo tamošnji zemljopis, kotar Ajdinija, s planinama Sipilosom, Tmolosom,
Mesogisom, Latmosom, Kadmosom i Mimasom.
Poslije je naučila razgalamljene priobalne trgovačke centre pet
kontinenata, nije dopustila sebi da bude supruga pomorca, a da ništa ne zna o
zemljopisu.
 BalkanDownload

Stoga je nalila liker posjetiteljici, pokupila ono što je šila i povukla se,
Čuli su se njezini teški koraci iz gornjega stana, vukla je stolce,
preraspoređivala, ponekad bi opsovala.
“Svađaju se?” upitala je Nana. “Sama je gore.”
U kući majka posljednjih godina nije puno razgovarala sa svojim kćerima,
pričala je s Babisom, ostarjelim mačorom koji nikad nije izlazio, pet oka
težak, teško pokretan i povazdan pospan, a već nekoliko mjeseci upućivala je
primjedbe bankovnoj knjižici, postavljala pitanja stoliću i slala cjediljku k
vragu.
Žestoka zima, studeni 1930. i siječanj 1931., istrunuli su u kiši, a staričine
koze podavile su se u Apaturiji.
Svijet se uvukao u sebe, neraspoložen, poslovi su zaostajali, a za božićne
blagdane more je bilo uzburkano više dana, što je poremetilo redove vožnje
parobroda, pa su svi slavili u ograničenoj mjeri, zbog nedostatka robe i
kašnjenja s pošiljkama i preuzimanjem čestitki.
“Kako ste provodili zimske večeri s Mikesom?” upitala je Orsa.
“Ubijali smo vrijeme kartajući”, odgovorila je filologinja i utonula u posve
privatno sjećanje; jedne večeri pokojnik, zadovoljan nakon dvostruke porcije
makarona što su se još pušili i nekoliko čašica vina iz Sinetija, navukao je
napola opijenu Nanu na natjecanje u prđenju, nikad ti to neću oprostiti,
govorila mu je dugo nakon toga, ali kad god bi joj to palo na pamet, usta bi
joj se razvukla od uha do uha, što sve ne bi dala za još jednu takvu noć, kad
su, pucajući od smijeha, prdjeli poput nepristojnih učenika, pa se usmrdjela
spavaća soba, siječanj mjesec, otvorili su suprotne prozore kako bi napravili
propuh.
“Reci mi o čemu razmišljaš, bit će o nečemu lijepom.”
“Pusti”, rekla je filologinja, ni u ludilu ne bi priznala. Bilo joj je žao mlade
djevojke što će većinu noći svoga života provoditi sama, tisuće noći, na brzu
je ruku sračunala, uistinu tisuće noći. Ona i Mikes proživjeli su nerazdvojni
cijelih šesnaest godina. Neka mi je i četrdeset, čuvaj me se, tvoj Nikos mi se
 BalkanDownload

vrlo sviđa. Oči su mu tako izražajne, rekla bih da mu naočale uokviruju oči,
ne smanjuju ih. A što se tiče njegove bradice, produžila je raspoložena, šteta
što ju je žrtvovao, jednom davno vidjela ga je kako stoji u studenoj noći
ispod nekakve ulične svjetiljke u Niboriju, s kosom i bradom što su blistale
od sitnih pahuljica, kao u stepi.
Tamnoputi Maltabes morao se brijati dvaput dnevno, prisjetila se Orsa i
počešala po obrazu, poljubila bebu i smjesta otjerala tu misao što je dalje
mogla, na drugu stranu planeta, u Canberru, koja je evo već dvije godine
nova prijestolnica Australije.
“Misliš li da će Pariz ikad prestati biti prijestolnica Francuske?” upitala se
Nana s dražesnom nevjericom.
“A Beč Austrije?”
“Ili Rim Italije?” profesorica je nastavila dovoditi u pitanje europske
prijestolnice, i sama bi pozdravila neke promjene, na primjer kad bi Venecija
postala glavni grad Italije, ili Barcelona Španjolske, ili Petrograd sovjetske
države što se prostire na dva kontinenta, njezine su razglednice poticale takve
subverzivne misli, i koliko god ju je morska bolest držala ukotvljenu na
Androsu poput ratnog zarobljenika, toliko ju je više obuzimala pomisao na
nekakvu neprekidnu zemljopisnu fluktuaciju.
“Ne samo što bi bilo nepraktično nego bi i zbunjivalo poštare”, blago joj
se narugala Orsa jer joj je malo dosadila cijela priča.
“Nemojte mi više govoriti što je ispravno, a što pogrešno, što se može
učiniti, a što ne, hoću svoje zablude, sve su mi potrebne i nadam se da ću
stvoriti i druge”, poželjela je Nana.
Orsa je nježno njihala bebu, koja je već odavno zaspala, istina je,
filologinjin trosatni posjet gotovo ju je iscijedio.
“Smišljaš li sve ovo samo ne bi ii ti brže prošla noć?” zapitala ju je.
“Dvadeset jedna ti je godina? Još si ti daleko, dijete drago”, odgovorila je
ova, ugasila drugu cigaretu te večeri, ustala, proučila pomno nabore na svojoj
 BalkanDownload

suknji i potražila kišobran i kaput. Na vratima je zastala i odmjerila Orsu,

željela se uvjeriti u prvobitni dojam, i uistinu, njezina prelijepa bivša učenica
izgledala je iznurena i donekle omršavjela.
“A Mosha?” upitala je. “Ponovo je zaljubljena.”
“U koga?”
“U bebu.”
 BalkanDownload

21

U svojoj šezdesetoj godini Anezio je naučila napamet sva komplicirana,

najsvetija sveta mjesta u Svetoj Zemlji, crkvu Bogorođenja u Betlehemu,
vode Jordana, držala je u glavi sva mjesta kojima je Gospodin kročio,
Svetinju nad Svetinjama, hram Božji i džamiju Al-Aksa, a razlozi njezina
truda bijahu trostruki.
Kao prvo, opise je nudila jedino ona jer je jedino ona vidjela, budući da je
stari Vatokuzis ostao trajno slabovidan.
Drugo, ispravljala je i dopunjavala ono što bi on napola izmucao,
dotjerivala mu značenje, proturječila, brisala ono što je zvučalo suludo,
ispunjavala česte šutnje ne bi li prikrila njegovo propadanje.
I treće, premda nitko to od nje nije tražio, željela je pokazati kako
velikodušnost Vatokuzisa nije bila uzaludna kad su je poslali kao
bolesnikovu pratilju u Jeruzalem, i to, štoviše, u prvom razredu, i to za
dvadeset jednu i pol englesku funtu, dok je drugi razred bio osamnaest i pol,
drugi ekonomski razred dvanaest i svatko na madracu od kuće, a treći razred
sedam funta s noćenjem po samostanima, a ne po deluks-hotelima.
Atanasije od Sirosa, Tinosa i Androsa pozvao je i Minu Saltaferu da
sudjeluje u ekskurziji društva Presveti grob, dogodine ću ja, odgovorila je
ona izravno mitropolitu, pa je Mosha, koja je privodila kraju sve što je s tim
imalo veze, poslala svojim krasopisom ispisane na adresu Ujedinjenih
mljekara braće Jeorjandis, Ulica Sveučilišta broj 48, Atena, dva zahtjeva za
sudjelovanje uz odgovarajuću kaparu.
Na parobrodu, od Pireja do Rodosa, pa na Cipar, 532 morske milje, Cipar-
Jaffa 180, ukupno 712, računao je starac, neke stvari i neka mjesta nikad nije
 BalkanDownload

zaboravio, činilo se da njega samog mnogo više uzbuđuje putovanje nego

odredište, a Anezio je ionako bila drugdje, dobra stara vremena kad je on bio
gazda prije nego što je navukao onu opačinu, u vrijeme kada mu je način na
koji je govorio, uštogljeno i oštro poput britve, osiguravao prvo mjesto,
ponekad ga čak izdvajao, otkud ga je mogla pratiti rulja, niži od njega, oni što
su se spoticali o riječi ili mumljali otkrivajući prije vremena poentu neke
anegdote, pa bi pokvarili ostatak večeri.
Od veljače do svibnja dadilja je diplomirala sve faze uskrsnoga izleta, sve
svečanosti, molitve i himne, kao da se već vratila s dugo očekivanog
putovanja, Orsa je njušila i dojila dječaka, a njezin je svekar bijesno kriveći
lice zabranio da se dječaku po njemu nadjene ime Janis, igrao se kovrčom na
dječakovu čelu, za njega je ponovo na klavijaturi raštimanoga glasovira koji
je prezirala otkrila Bolesnu lutku Čajkovskoga i još jednu, njemačku, sve dok
mu se uho nije zamorilo, nema više, točka, otkud je glasovir za našu familiju,
smijale su se dvije sestre.
Beba je Moshu donijela na nepun dah od srca starije sestre, čini se da su
morale zagaziti u manje-više dvadesete godine i otkinuti se od roditelja kako
bi se sastale kao sestre. U rijetkim sunčanim zimskim danima izlazile su u
šetnju s kolicima ne bi li se malo protegnule, nek i beba malo vidi svijeta, a i
one, otišle bi do Nika da se slikaju, Mosha se sa svojim nećakom
fotografirala više puta nego njegova rođena majka.
“Paše mi beba”, vikala je; s Kiki i Mari Katina je otišla u Atenu u višu
školu za njegovateljice, krale su slatke naranče od Antonije i namirisane
crvene jabuke od popa, sve bi učinile za tog čovječuljka, koji se, čim bi čuo
njezinu galamu, počinjao smijati i zahtijevati da ga diže visoooko i stišće uza
se.
Zahvaljujući vlazi što su mu je podarila tri mjeseca kiše Andros je dobio
svoju porciju gljiva s njihovim mrkim kapama, žutih lisičarki i crvenkastih
sunčanica, sva brda bila su urešena šarenim gljivama, ukusnim i nimalo
hranjivim.
U Tomin ponedjeljak8 uvečer Anezio i njezin svekar vratili su se iz Svete
 BalkanDownload

Zemlje u Pirej natrpani malim ikonama, vjerskim suvenirima i amajlijama,

kao da su znali, reklo bi se, jer su zatekli Orsu u Melisiji, na klinici
Papasarandu, s ozbiljnom anemijom, onesvijestila se kod kuće dok je pete
trljala plovućcem.
Mina je ostala s djetetom, a dvije sestre stigle su navrat-nanos u Atenu po
Rezvanisovu nalogu, budući da se on nije mogao prihvatiti liječničkih
odgovornosti, naložio im je neka idu u Atenu i nastavio sa svojim samotnim
šetnjama po Rivi. Orsa je zadržala dadilju i otjerala Moshu kući, djetetu je
trebalo njezino vedro raspoloženje, dva dana poslije sestra i svekar u
invalidskim kolicima ukrcali su se na Afroesu i po proljetnom se vremenu
vratili na otok.
“Na svečanosti Svetoga Svjetla9 okupili smo se sa svih krajeva svijeta, iz
Arabije, Sirije, Abesinije, karavane s tisućama deva, mnoštvo ljudi svih
vjera, Armenci, Sirijci, Kopti, čak i Turci, arhijereji i patrijarsi u svečanom
ruhu i s odličjima, a naš luđak u odori kapetana. Odjenula sam ga nasilu”,
naglasila je Anezio, “a znam da mu se svidjelo, drugi je par rukava što me je
na Veliku Subotu pljunuo i nazvao kurvetinom.”
Orsa je ostala u klinici cijeloga lipnja, pretrage zbog poremećaja štitnjače
ili čira na dvanaesniku, srećom, nedostatak željeza bio je uzrokovan
trudnoćom i dojenjem, dakle injekcije, vitamini i tisuću dvije druge stvari, a
potom, koncem kolovoza, u hotel Cecil, u Kifisiju, radi ozdravljenja i odmora
pod nadzorom, Hadulisi su se pokazali kao obitelj, slali su vlastite
znanstvenike, sveučilišne profesore.
Nikos je slao brzojave, značajne darove i duga pisma ispunjena tugom što
ne može napustiti brod u Sjevernome moru i doći kako bi bio uz nju, bližila
se isplata dugova, a po svoj prilici, premda to nigdje nije jasno rekao, sramio
se tražiti još jedan dopust, nije želio zloupotrijebiti dobre odnose s
Hadulisom sinom, koji je postupno preuzimao upravljanje tvrtkom i imao na
raspolaganju sedam brodova.
Orsa je jednako očekivala da je doktor Ikonomu potjera natrag, njezinu
sinu, ali je spiskala cijelo ljeto u hotelu uz Anezio, koja ju je šopala kremama
 BalkanDownload

i bon filetima opisujući sasvim drugačije putovanje automobilom do Mrtvoga

mora i obred Pranja Kristovih nogu, mudrost Božja kroz ponor nas vodi i
more drži, nije joj od toga moglo biti bolje, dodijalo joj je, posebice nakon
posjeta njezina Andonakisa hotelu Cecil, ostao je jedno popodne i smjesta
natrag u Andros, izležavanje od dva mjeseca, a zatim, kako se moglo
očekivati, Southampton i Minerva, novi prekooceanski brod.
Ne volim Kifisiju, razmišljala je Orsa, nenavikla na previsoko drveće i
tolike sjene, ona sama, puti boje meda i modrih očiju bila je kao potez kistom
Egeja, cikladski otočić usred ljeta, Sikinos ili Sifnos, kako je govorio njezin
otac. Jednoga je popodneva ispratila na vlak Melpo Atanasaki, svoju
prijateljicu od gimnazije, udanu u Pireju, prijateljstvo iz djetinjstva koje joj
ništa više nije značilo, zamorno. Vlak je otišao, peron prazan, kasni sat. Orsa
ugleda nekakvu bijelu cipelu visoke pete odbačenu na tlo i odluči da od
cijeloga razdoblja bolesti, Melisije, oporavka, Kifisije, baš tu sliku pohrani u
sjećanje.
Sljedećeg su se jutra spakirale, još prije svanuća poklonila je mladoj
sobarici iz Kalamate svoj parfem, podijelila je napojnice posluzi i taksijem se
spustila do Pireja, bio je treći rujna, Andonis će ostati do desetoga listopada,
a Anezio je brojila dane.
“Samo me gurni kad se pojavi Andros”, naložila je dadilji i sklopila oči.
Kada su uplovili u svoje vode, poslijepodne je već bilo odmaklo, a nebo
se ispunilo oblacima, ah, ljeto sam propustila, a koliko su mi nedostajale
sitnice s otoka, izmaglica povrh Božjeg Oka, miris vrbice, vinogradi, smokve,
potoci obrasli crnom korom, Bogorodičina ljubav prema ružičastim ljiljanima;
Orsa je postala svjesna koliko joj je Andros neophodan, nužan uvjet
postojanja.
Afroesa se ukotvila pred lukom, a na obalu su stigli čamcima, Anezio je
nadgledala utovar prtljage i paketa s igračkama sva razdražena jer joj je
jedinac sin odjurio K Aladinu umjesto da je dočeka.
Počelo je sipiti.
 BalkanDownload

“Donijela si prvu kišu”, dobacila je Mina Saltaferu svojoj kćerki i,

okružena užurbanim putnicima koji su tamo-amo vukli kofere, torbe i
kovčege, spustila maloga Savasa, tako su mu nadjenuli ime, na molo; stajao
je na vlastitim nožicama, u mornarskome odijelcu i već je činio prve korake, i
to sam propustila, pomislila je Orsa, trebalo joj je malo vremena da se
privikne na pomisao da nema više bebu, nego pravog momčića.
Kiša je padala sve jače i kvarila mu kovrče.
“Mosha je otrčala kući da ti donese kabanicu i kišobran, da se opet ne
razboliš, evo je, dolazi sa zaručnikom, neki dan su objavili zaruke.”
Obradovala se, začudilo ju je kako se sve neočekivano i brzo odvilo, ali
se obradovala, u tri joj je sekunde palo na pamet pet pozitivnih stvari, kako
je isključeno da se njezina mlada sestra nasilu uda, kako će se izvući od
njihove majke-kerbera, možda će zaboraviti Engleza, bit će dobra majka,
odnosi među njima dvjema napokon će se učvrstiti, a sitna je kiša u
međuvremenu jačala ističući boje grada isušenog ljetom, pa se Orsa, ponovo
na svojemu mjestu, osjetila opuštenom i punom života.
Podigla je dijete u naručje i okrenula se da vidi Moshu, stizala je hitro,
pod ruku sa Spirosom.
Spirosom Maltabesom.
BalkanDownload

Jednokatnica
 BalkanDownload

22

Jednokatnica. Uništava radost moje djece, truje mi život, noću mi krade san,
u one rijetke noći kad je on ovdje, i još brojne druge, Orsi se po glavi evo
već sedam godina vrti jedno te isto, i to je čini nesretnom; zidajući
dvokatnicu 1917., Saltaferosi su, kako se vidjelo uklesano na metopi fasade,
previše potrošili na dovratke i kvake, a škrtarili su na podu, poput
raskriljenog rupca cijedio je zvukove i živote iz gornjega stana u donji, čiste,
nježne daske od čempresovine, bez gline između njih, bez ikakvog čvrstog
materijala koji bi upućivao na to da se radi o dva stana, što bi im razdvojio
živote i držao ih na sigurnoj udaljenosti.
U lipnju su se na otok vratila ona sedmorica s Minerve, prekooceanski
brod ostao je zbog manjih popravaka i održavanja u rotterdamskim
dokovima, pa su računali da će ostati do početka listopada. Dobrodošlica i
fešte za Maltabesa u gornjem stanu, posjeti i idimi-dođimi, slatko od marelica
još uvijek toplo, zete, za tebe druga porcija, prva za tvoju šogoricu, opet je u
drugom stanju, obnarodovala je Saltaferena, niste mi o tome pisali, rekao je
Spiros dijeleći djeci sportsku odjeću, rekete i četkice za zube od najlona, u
Americi se nije moglo naproizvoditi dovoljno tih novotarija, no mali je Savas
objesio njušku, opet je htio japanske petarde, bure baruta od sedam godina,
spremno za eksploziju, izluđivao ih je.
Ostalo, uobičajeno, fine tkanine za suprugu i punicu, pet mostova i tri
hotela za profesoricu, kuvertu s razglednicama predao je u ruke Orsi zajedno
s poklonom za nju, drvenim aligatorom; čini se da je zaboravio koliko se ona
boji gmazova.
“Uvijek nas se sjetiš, Spirose”, rekla mu je smireno, u stvarnosti se
prestala zanimati za darove, zasićena još kao djevojčica, brojne njezine
 BalkanDownload

znanice ganuo bi već sam djetinjasti ritual raspakiranja, kad se pitaš što li je
na dnu kutije, nešto lomljivo ili ne, kad odljepljuješ etiketu zemlje podrijetla,
povlačiš polako špagu nimalo ne brinući o sadržaju, često samo po načinu
pakiranja nagađajući da se radi o još jednoj argentinskoj deki, dvanaest ili
dvadeset četiri poljske staklene čaše ili uokvirenim brazilskim leptirovima.
I u njezinu donjem stanu, i u sestrinu gornjem, kao i u svim ostalim bez
izuzetka stajale su kutne vitrine koje su povezivale dva zida, a ukrasi su bili
jedna piroga s tamnoputim veslačima ili lav od čohe, čija bi se glava
zaklimala kad bi otvorili prozore, pa u sobu nahrupio povjetarac.
“Uvijek nas se sjetiš”, ponovila je i sišla u prizemlje.
Jednokatnica, tisuću puta prokleta, sve se čuje, ama baš sve, i Orsa je
željela sve čuti, kad bi Mersina ili Savas krenuli zavrištati ili posvađati se,
prekinite, preduhitrila bi ih, njezin povratak u stvarnost iz svijeta u koji bi
otišla i izgubila se između dva putovanja njezina zeta plaćala su djeca, jedino
kad bi on bio na otoku, nije se brinula za njih koliko bi bio red, živci su joj
bili u dronjcima, ćulila je uši na zvuke i škripu s prvoga kata, a kad bi se on
nanovo ukrcao na brod, pokajala bi se, pa bi grabila djecu u naručje i
izluđivala ih poljupcima, ovo je zadnji put što si me uzrujao, Spirose, klela se
u sebi, no bilo je dovoljno, dvije godine poslije, da nazre u daljini njegov lik
kako se približava, pa da sve iziđu na prozore ili na kapiju kako bi mu
poželjele dobrodošlicu, s onim ne baš prikrivenim divljenjem, i onda kao da
bi joj opalio top u prsima, topao pozdrav i pokornost, posebno čim bi se oba
kata primirila, odmah potom počela bi fešta na madracima, u početku polako
i blago, a potom više ne, te Orsa nije mogla prigušiti želju da mu prstom
prijeđe preko lica i potraži u njegovim zjenicama tragove onoga starog.
Gosti su otišli, čula je gdje privlače stolce kako bi večerali, Maltabes
uvijek isti, širi od života, pravio se da je poblesavio dok mu je Mosha
pripremala ćufte, omiljeno jelo, odlazio je svako malo do otvorenoga prozora,
Androse, ni za što te ne bih mijenjao, proderao bi se i digao na noge cijelo
susjedstvo pa bi, spuštajući glas, rekao tko se utopio, pokajao se, ponavljao
je i uzdisao, a evo ga potom gdje zvižduče, e, joj, rodna grudo, i kako miriše
 BalkanDownload

ladolež; nekada je ladolež bila lozinka, značila je u osam kod vjetrenjače.

Spustili bi se stubama kroz višnjik, sišli osamljenom stazom, hvatala ih je
nesvjestica, Spiros bi obgrlio Orsu oko struka kako bi je zaštitio od mirisa, a
djevojka bi se na licu mjesta istopila poput svijeće. Kada su Zanini sinovi
potkresali drvo i oborili ga dvjema sjekirama, jer se od njega teško spava u
kolibi na imanju, njima uvijek nešto smeta, donijet ćete nesreću, rekao je
Spiros i oboje je prasnulo u smijeh, o Bože moj, koliko su se samo smijali,
tako je, bravo, djevojčice, rekao je, ne nerviraj se, ispunit ćemo ladoležom
lijehe oko svoje kuće, a ljeti ćemo spavati na verandama i udisat ćemo njihov
miris, po cijelu noć nećemo spavati, samo ćemo ga udisati.
Prošlo je jedanaest, a oni tek legli, Mosha je djecu uspavala nasilu,
četverogodišnja Hristina nije se mogla zasititi očevih zagrljaja, htjela je da
potraju do ponoći, nije ga se uopće sjećala i bio joj je nalik na novu igračku,
ali se bračnom paru žurilo, Orsa je poput lopova čekala suzdržana daha,
Maltabese, razmišljala je, po cijelu noć ne spavam, ne dišem, po cijelu noć ne
spavam, ne dišem. Brojila je zvukove, jedan po jedan, otvaranje i zatvaranje
kapaka na prozorima, Mosha se, kao i obično, po svoj prilici nagnula kako bi
se uvjerila da je Orsa ugasila svoje svjetlo, potom je izula visoke papuče i
legla prva, čula se škripa željeznoga kreveta, Spiros je hodao gore-dolje po
sobama, kao da nešto traži, bit će da je htio na miru razgledati cijeli prostor
sa svim stvarima, onim prastarim i potpuno novim, nemoj dugo, pozvala ga je
njezina sestra, kad bi bio odsutan, nije pokazivala koliko čezne za njim,
začulo se zveckanje kod umivaonika, valjda je pio vode, i polako se vratio u
spavaću sobu, točno iznad njih. Orsa se ukočila, čula ga je kako izuva sad
jednu cipelu, sad drugu, ispružio se u postelji, s lijeve strane, dubok,
muškarački uzdah probio se kroz jednokatnicu, beskorisni zidari, ubojice, iz
dubine duše proklela je Halasa, potom tišina, znana tišina od zbunjenosti, kad
se dodirnu dva tijela što su dugo bila strana jedno drugom, a malo zatim
prigušeno ispitivanje udova, duboki uzdasi, već ih je znala napamet, htjela-ne
htjela, sve ih je vrebala u nekim noćima 1931., odmah po njihovu vjenčanju,
1933. i 1935., kada je Spiros odsjedio dva-tri mjeseca svaki put na Androsu.
 BalkanDownload

Prsa i butine svoje sestre viđala je ljeti u moru, a potom kad je rađala i
kad je dojila, kad ju je mučila vrućica, nepažljivu, povazdan je bazala okolo,
i često bi se prehladila Mosha, ona bi se popela na gornji kat kako bi je
njegovala, mijenjala joj znojem ulijepljeno donje rublje i gladila joj kožu,
proučavala sve tajne njezina tijela, široke dojke s debelim bradavicama
tamnim kao čokolada i bedra mliječna poput opala.
Dobro je znala kuda Maltabes pruža svoje ručetine.
Kad su im uzdisaji uhvatili zajednički ritam, ona ustade što je tiše mogla,
nabaci nekakvu halju i, dok je uzimala u ruku papuče i polako pritvarala
vrata za sobom, ugleda, pri svjetlu što je kroz otvorena okna probijalo od
punoga lipanjskog mjeseca, par očiju što su je pratile; oči njezine majke, koja
je uvijek imala problema sa spavanjem. Osluškivala je i ona.
Jednom, nekoliko godina prije, kada je Orsa otišla na tri dana u Pirej kako
bi se našla s mužem, vratila se i zatekla svoju spavaću sobu na drugom kraju
kuće, ostavila je kofer u predsoblju, a dijete predala majci u naručje, a onda,
još uvijek u kaputu i bez riječi, rasturila na licu mjesta novi raspored; to se
ponovilo nekoliko puta, nakon nekih jednodnevnih posjeta Tinosu, kad je išla
zatražiti pomoć od Bogorodice, Mina bi, jednako se pretvarajući kako ni o
čemu nema pojma, prostrla nove prostirače i objesila druge zavjese, ali to
nije pilo vode.
“Naučila si na svoj mir, mi ćemo ti samo ići na živce”, pokušala ju je
upecati Mosha, jednom-dvaput.
“Kad mama i Anezio hrču, glasnije su i od buke mora”, izvukla bi se
starija kćerka s udice.
Mrak je bio nekako bjelkast pri punome mjesecu; Orsa je osluškivala što
se događa u susjedstvu, tišina, samo joj je u daljini Murena zapela za oko,
sjedila je bez svjetla na svojoj maloj terasi i pušila kalemeći ljute cigarete,
tako bi prebrodila ljetne noći, u kombinezonu, dok joj se debelo meso
prelijevalo uokolo kao neko društvo, ostarjela je i zahrđala kao željezne
šipke na balkonu, s cigaretom u ruci.
 BalkanDownload

Nakon godina samoće djetinjasti čajevi od valerijane i limunova lišća bili

su beskorisni, čak ni veronal, koji su tražile, sve iscijeđene nesanicom, od
patologa Rezvanisa, nije mogao riješiti taj problem, i Orsa je sve to kušala,
ništa specijalno.
Krenula je drugom uličicom ne bi li se sakrila od orlovskih očiju, nije joj
bilo do razgovora, a posebno ne o muškim tijelima. Ruku prekriženih povrh
trbuha od osam mjeseci spuštala se polako nizbrdo i napravila već uobičajeni
Maltabesov krug, rijeka, špilja u stijeni, golubinjak, Sveti Dimitrije, staro
groblje na sasvim osušenome brijegu, dok se vratim, računala je, i oni će se
osušiti, prokleti bili.
Poželjela je da bude mala djevojčica, da krade Bogu dane skrivena u
salonu, sasvim sama, satima, da često mijenja foteljice kako bi tamnozeleni
baršun uvijek našla svježim, da uzima zlatnu kićanku teške zavjese, da se
njezinim uvojcima miluje po vratu i obrazima, da je prepleće sa svojima i da
joj to bude dostatno.
Kada je ponovo ušla u kuću, koljena je više nisu držala od iznurenosti,
gležnjevi su joj bili natečeni, kapci teški, a duša prazna, Maltabesov krug
zahtijevao je oko dva sata, oči njezine majke zatreptale su kako se pridigla,
njezino je neporemećeno hrkanje očito bilo lažno.
Odozgo, mrtva tišina.
 BalkanDownload

23

Treba biti vješt kako bi pričvrstio kapke na prozorima. Meltem je bio žestok,
bijele su se zavjese njihale, okna su ječala, a Mosha je jurila iz jedne sobe u
drugu kako bi kontrolirala propuh, osigurala šarke, spriječila štetu.
U blagovaonici, na naslonima stolaca, pažljivo presavijeni pokrivači od
engleske vune, nebeskoga pamuka i francuskoga baršuna, sve što joj je tolike
godine na kapaljku slao njezin otac, ali je zato njezin muž poslije nadoknadio,
pa i povrh toga. Sad kad se zasitila raskoši malo su joj čak išli na živce, nije
više zamjerala ocu, ni svojoj sestri, koja je onda dobivala lavlji dio.
Nije joj baš bilo po volji da usred ljeta trči i do krojačice, da se
nepomična znoji dok traje proba, prikladnija sezona za šivanje haljina bila je
jesen, kad se okupljaju kod njezine rođakinje Arhondije Sari i odlučuju
kakva će biti moda, iz prve ruke doznaju vijesti i prve kušaju svježe slatko
od dunja.
Murenin se režim urušio sam od sebe.
U srce ju je pogodilo što se njezin muž, koji joj je, kako je umišljala, do
kraja života morao bez riječi biti prikovan za gaće, više nikad neće vratiti,
uzalud i prinošenje žrtava Bogorodici Theoskepasti u prirodnoj veličini od
voska, bludni pomorac u odori, u stavu mirno, pa je tako sama prorijedila
okupljanja, a jednoga popodneva ispričala se i zatvorila vrata, definitivno je
izgubila domišljatost u pričama o ljubakanju i zabranjenom voću, šutke je
predala štafetu Nikiforovoj udovici, koja je i sama odavno prešla granicu od
sto oka, masna pizdurina od dana kad se rodila, samo manje talentirana nego
što je bila njezina prethodnica.
Lanjskoga je ljeta bilo fantastično, s Orsom i sve četvero djece otputovali
 BalkanDownload

su na Tinos, odsjeli su u hotelu Tinion Palace deset dana bez majke, koja im
je uvijek predstavljala prepreku, čak joj nisu ni predložile da ide, iščekivala
je Mina sve dok nije krišom prebrojila karte u ladici radnoga stola i ledenim
glasom objavila: ja sve računam da bih trebala ostati zbog klanja svinja i
berbe grožđa. Mali su rođaci bili u ljubavi, Savas neprirodno ozbiljan za
svojih sedam godina, da ti se smuči, Mersina nježne duše i strašljiva, a
njezino dvoje, Hristina i Mimis, neobuzdani i zbog tamne puti pravi
Cigančići.
Malo-pomalo otkrivala je svoju sestru, kao da je bila zamotana u kakvu
kovčegu, pa ju je dan za danom odmatala palac po palac. Drugačiji stvor od
onoga kakvom ju je zamišljala kao djevojka, Mosha se već zarana otrgnula
od mišljenja drugih, formirala je vlastito, sama je odlučivala s kim će i kad i
zbog čega biti topla, plemenita, ravnodušna, zlobna, pa čak i kučka.
Ugurale bi noge u topli pijesak, jedna pokraj druge, krajičkom oka vrebale
su djecu, plivače koji bi ih se dojmili, mladiće i muškobanjaste djevojke što
su poput akrobata skakali s visokih stijena, približavale su se jednako i sve
bitnije jedna drugoj, ne povjeravajući se i bez puno priče, čak ne gledajući se
u oči. Muževi im nisu bili tu, pa su dijelile njihovu odsutnost.
“Ma naravno da se ne može umaći usudu”, smijala se zadovoljna Mosha,
možda se jest udala za pomorca, ali kakvog, Spirosa Maltabesa, što ćemo,
nitko drugi nije mu bio ni do koljena.
Za blagdan Petnaestoga kolovoza 1931. Orsa je bila odsutna, otišla je u
Kifisiju na oporavak, a on, blesav ali šarmantan u isti mah, nigdje nije spustio
guzicu, igrao je do svanuća, raspalio je vatru u silnim srcima i jednu po jednu
slao u postelju udane žene s plamenom među nogama ravnom onome u
prsima, Murenu, Tasu, Nikiforovu udovicu, Hadulenu, da mi je kćerka,
govorile su pred Minom, požderat će nam ga kakva Španjolka, svima se
svidio, svidio se i Moshi.
“Tko ti je to razbolio kćerku, gospa Mina?” zadirkivao je Saltaferenu
vukući je nasilu u kolo jedan-dva kruga.
 BalkanDownload

“Imam ja i drugu”, odgovorila mu je ona i to je bilo to.

Tek vjenčana Mosha pratila je Spirosa na jednom putovanju do Amerike,
New York joj se učinio sasvim drugim univerzumom, obilazila je iskolačenih
sredozemnih očiju tolike znamenitosti, muž ju je posvuda vodao i Mosha je
blistala u haljinama za jedanput, na Androsu se ne bi htjela pojaviti u tako
izvještačenoj odjeći, pohranit će ih na dno ormara.
Music Hall, restorani, lomljenje svetoga kruha u grčkoj zajednici,
svadbeni prijmovi po luksuznim hotelima bili su vrhunac otmjenosti i finoće,
sve je pisala sestri, bio je jedan ogroman cvjetni aranžman u predvorju, sto ili
dvjesto vodenih kozlaca, od onih što rastu po Androsu oko seoskih čatrnja ili
u koritima potoka, što ih beru kako bi ukrasili epitafios.10
Vidjela je i Anezijina Andonisa, nije više dolazio u Grčku, iz političkih
razloga, napustio je grčki restoran Lutraki u Chicagu, u kojem je 1993.
prilikom Svjetske izložbe našao posao; u međuvremenu je postao frizer.
Njegov je salon bio u Altonu, u Chicagu, od otoka vjetrova do grada
vjetrova, Amerikanke su njegovo And- pretvorile u Ad-, pa je postao Adonis,
a lijepom Ciklađaninu nije se žurilo da ih ispravi.
Elem, u New Yorku im je predao jedan golemi karirani kofer za njegovu
staru, silno mu je nedostajala, slomio se, malo, prije nego što će se oprostiti
od njih, raskovrčali su mu se i pomno počešljani uvojci, zakačio se kao čičak
u Maltabesov zagrljaj i počeo jecati, ah, kapetane, jednako je ponavljao, i još
toga, nevezano, o moru, o svojoj ljubavi iz Aladina još iz djetinjstva, sažetak
osjećaja i veza, pravi dramatični oproštaj, sve zato što ga je Spiros uvijek
izdvajao zbog mangupskog ponašanja i spremnosti na najnaporniji rad,
pomorac, kuhar, frizer, politički aktivan, za ime svijeta, onda je i njih dvoje
briznulo u plač.
U muzeju Metropolitan Mosha je dugo sjedila pred slikom koju joj je
David Bradley pokazao na jednoj razglednici u vrijeme one blentave idile,
kako ju je sada nazivala, očito sretna u svom braku.
Tako dakle, Whistler se zvao slikar, James McNeil Whistler, i osim
 BalkanDownload

zaleđene Temze za neki Božić iz minulih stoljeća, neodoljivo su je privukle

scene iz pomorskoga života, recimo plavetnilo općenito, Katerina Basandi sa
svojim preslicama bila je narodni odraz iste stvari, i Mosha je se prisjetila u
pravom trenutku; dakle ovaj Whistler slika more, rijeke u zoru i rijeke
uvečer, Valparaiso u noći prikovao je djevojku kao magnet, a Maltabes, koji
se u međuvremenu dosađivao, uhvati se za temu i poče joj pripovijedati o
tom čileanskom gradu koji je znao kao vlastiti džep, prve dvije godine na
brodovima motao se uglavnom onuda, uzimali su pilote iz Necocheje kad bi
htjeli oploviti grozni Rt Horn s neprekidnom prijetećom grmljavinom valova.
Mosha je oduvijek voljela putovanja i velike gradove, veliki grad
predstavlja brojne pripovijesti za otkrivanje, u koje možeš uroniti nos, igrati
glavnu ulogu, ili se naprosto prepustiti njegovim čudesima, čarolijama i tuzi.
Nakon svakog usklika divljenja zbog nekog nebodera, kakve limuzine ili
neobičnoga ljudskog lika, željela bih da živimo u New Yorku ili u Londonu,
neprekidno je ponavljala Maltabesu i kao da se u dubini duše natječe za
posebno mjesto u njegovim očima, postajala je sve nasrtljivija, sve
otvorenija, sve veličanstvenija, činila je ono što baš nije ležalo njezinoj
prirodi.
U svakom slučaju, prije vjenčanja Spiros je položio kaparu za jednu kuću
u Kasteli, kao da je htio umaći od znanih mjesta, Pirej je imao mnoštvo
raznolikog svijeta i silne zanimljivosti i odgovarao mu je, premda bi se
poneki put u njemu osjećao kao divlja zvijer u kavezu, ubijao je vrijeme po
trgovinama s pomorskom robom, kod Lazopulosa, nedaleko od Pošte, s
naslagama karata engleskoga admiraliteta, u Ulici Galakatu, preko puta Trga
Karaiskakis, gdje su se mogle kupiti sisaljke, pumpe za ulje, užad za
tegljenje, lopate za ložače i zalihe za malariju, a pored carinarnice, u Ulici
Vihu, naklapanje o razvoju profesije i tome slično dok je bivši inženjer Ratne
mornarice kalibrirao sekstante, kompase i barkete.
Lijep je Pirej, ali se Mosha nije konačno odvažila otarasiti se svojega
maloga svijeta. Tako je imala muža svake dvije ili tri godine po tri mjeseca,
slala mu je duga pisma, kao nekad ocu, ali čim bi se tinta osušila, ponovo je
 BalkanDownload

ubijala vrijeme na isti način, društvo je opet imalo kvorum budući da

dezerterka Katina nije mogla naći posao kao bolničarka u Pireju, pa se vratila
i postala njegovateljica njihova oca invalida, astma, no usprkos svem
njihovom nerviranju četveročlano sestrinstvo K.K.M.M. zadržalo je ponešto
od ludosti šesnaestogodišnjakinja, osim Katerine sve poudane, uložile su
dosta truda ne bi li uvježbale nove krasopisne potpise, nakon što su dodale i
prezimena svojih supruga, dimile su, slobodno odbacujući opuške u pepeljare
u jednom salonu ipak poluotvorenih kapaka, čitale romane u nastavcima, a
posebice nakon nedjeljnih spomena, sanjale o bijegu od stvari što su ih
brinule, uzrujavale ili naprosto bile banalne, a sve na još djetinjastiji način,
tim prije što su znale da se takvo što ne može ostvariti.
“Neki sjede na prozoru i čekaju ne bi li vidjeli kako im život prolazi
izvana, evo je, avantura, bijeg, sokakom prođe, pa uz brijeg, i samo
klimoglav nam daje, moralna pouka ostaje”, sklapala je stihove Mari, udana
i ona, ostavljajući skrivena značenja što su ih ostale, sretnije sa svojim
muževima, izbjegavale dalje razjašnjavati, u drugu ruku, još dok su bile
mlade djevojke, nisu mogle reći kako se Mari uspalila za muškarcima,
govorile su da Mari ima slabost prema odjeći s tregerima.
Bile su pošteđene Murenina leksikona, ali bi njihova tijela na neki svoj
način kadikad priznala, recimo zbog kakvog privatnog pitanja koje bi
odjednom postalo javnom tajnom ili zbog utjecaja vremena, posjedovale su
nekakvu sklonost vragolanskom ponašanju kakvo se javlja kod adolescenata
u provinciji, sjedile bi u pijesku sa suknjama zadignutim, dodirujući se
butinama, ili bi ofucanim štosovima izazivale Katinu da otkopča grudnjak i
izbaci sise, dvije oke po komadu, s blijedozelenkastim žilicama povrh
ružičaste puti.
Tako čine djevojke i u romanima se to opisuje kao nehajnost, razmišljala
je Mosha i nije mogla opravdati neke književnike zbog olakog shvaćanja,
morali bi zakopati puno dublje.
Brojne njezine kolegice iz srednje škole željele su otići, nisu odlazile,
željele su studirati, ne bi se upisale na studij, u jednog bi se zaljubile, za
 BalkanDownload

drugog se udale, mnoge nasilu, poput njezine sestre, stara priča koja je,
srećom, pala u zaborav, u drugu ruku, Vatokuzis je podnosio sve žrtve za
Orsu, i ne samo to, pogodio bi upravo ono što bi poželjela i često joj je slao
preskupa izdanja s veličanstvenim ilustracijama, biografije i fotografije
planinskih zimskih krajolika iz cijeloga svijeta; Orsa je obožavala snijeg, pa
je zimu provodila zaštićena u svojem papirnatom utočištu, kod sekretera u
svojoj spavaćoj sobi.
No sada je bila sredina ljeta, povjetarac je pomicao nježne zavjese što su
poigravale sad s unutarnje, sad s vanjske strane prozora, mačak se sav
predao tom prizoru, a Mosha je pokupila tkanine i smjestila ih u ormar,
željela je pripremiti savršeno pečenje, Spiros je specijalno naručio, samo što
više nije imala vremena pustiti meso da se polako peče.
 BalkanDownload

24

Aves marinas y algas, morske ptice i alge, Savas Saltaferos zagazio je u

šezdeset treću, godine u kojima bi se svi oni što su se spasili ralja morskoga
psa prekrižili i okušali se u nekom drugom načinu povlačenja.
Na posljednjem putovanju po južnome Atlantiku, Buenos Aires-Rosario,
govedina, plovidba od tek nekoliko dana, poveo je sa sobom i sina, u krajnju
ruku neku vrstu sina, Odiseja, grančicu od devetnaest godina, dvaput višeg
od svoje majke, cabello largo y rizado, duge kovrčave kose, muškarci na
brodu, ali i svijet u lukama stidjeli su se dići pogled kako bi ga odmjerili,
prelijep momak.
Starac je trebao u mirovinu, neće se više viđati, mladić se unaprijed
pripravio za to dirljivo putovanje, gdje si naletio na takvog putnika, pitali su
svi, on bi odjednom izvukao neki stari štos ili kakvu strastvenu pjesmu, jednu
za drugom, así es la vida, takav je život, kratko putovanje na valovima
oceana, las olas del oceano, zapjenjenima i mračnim, često gustim od morske
trave što u obilju cvate u tim morima i lijepi se za brodske bokove, za palubu
i za ventile.
Mladić je obožavao pogled na gradove iz daljine, kad ih ostavlja za
sobom, a on se udaljuje polako-polako brodom ili avionom. Kada je nekoliko
mjeseci prije američki Boeing lansirao 714, zrakoplov s barom, jedanput ću,
govorio je, i ja obletjeti svijet s nekim pićem u ruci, u letjelici. Trenutačno je
učio za mehaničara, već je radio i skupljao novac.
U listopadu 1938. Saltaferos je zaključio jedno poglavlje svojega života.
Želio se vratiti. Njegova je pedesetogodišnja pomorska karijera počela uoči
blagdana, jedne noći 1888., mnogo prije nego što je svanulo, a grad se
 BalkanDownload

probudio, uz miris anisa iz božićnoga kolača što ga je tjerao na povraćanje, a

on, trinaestogodišnjak, šegrt kod pekara, cijepa drva za peć i nosi krpe za
umatanje. Povukla se i njegova majka, i na dan njegova odlaska, dok je
komadić mjeseca obećavao lijepo vrijeme, ostavila je kuću nepometenu kako
ne bi navukla nesreću na njegovo putovanje. Njegova starica, cijeloga života
u borbi protiv Rijeke, pisali su s velikim R, a na umu su imali Dunav, brojni
otočani s Androsa u ono vrijeme po pridunavskim pokrajinama, trgovina i
kupi-prodaj; zbog Rijeke je ostala udovica u tridesetoj, nije joj bilo po volji
da i svoju siročad vidi kao pomorce.
No sada, kad je povratak bio pitanje tjedna, Savas je sve zbrajao i
oduzimao i preračunavao se. Angelita je, ne bi li mu ugodila, obožavala sve
grčko i njezin stan bio je država u državi, u argentinskoj prijestolnici, tri sobe
s policama na kojima su bile uredno poslagane bezbrojne grčke suruntije,
lutke grčkih vojnika u suknjicama, prazne limene kutije za slatko i prazne
kartonske kutije za ratluk, požutjeli listovi Glasa Egeja, kutije za cigarete
Macagos, flaše s mastikom i uzom te omoti čokolada s bademima; Ita,
Angelita-Ita, nije bacala ništa grčko, nikad, mi amor, a nije se toliko radilo o
predmetima, o otpadu, koliko o osjećajima prema grčkom kapetanu i
dobročinitelju što su poput tapeta krasili zidove i namještaj u stanu.
Nije nimalo dvojio Savas da se po njihovu konačnom rastanku njegova
privržena argentinska ljubavnica neće vratiti svojim starim lokacijama i
ružnim navadama, nikad neće zaboraviti korake balosa, a dok bude živjela,
specijalitet će joj biti faširano meso s rižom u umaku od jaja s limunom. Nije
osjećao grižnju savjesti ni krivnju, nudio je i uzimao od svega, zagrljaje,
brigu, novac i tu i tamo ugodno čavrljanje, udario je i koju pljusku, dobio
nekoliko ogrebotina od noktiju.
Na brodu Marusio Bebi nitko nije znao istinu, čini uslugu Hadulisima,
raspredalo se, nije mogao pružiti ruku čak ni kako bi pljesnuo po plećima
momka kojeg je poznavao još kao dječarca od tri godine, navikli su se jedan
na drugoga, Itin mali i veliki muškarac, koliko su puta pri blagom zalasku
sunca sjedili na balkonu i pili limunadu, a ona, uz iluziju savršene obitelji,
 BalkanDownload

pripravljala u kuhinji večeru, nešto posve grčko, ali obično razvodnjeno,

nikad nije naučila spremati umak.
Kada je Savas posljednji put stisnuo u zagrljaj već pedesetogodišnjakinju,
u subotu 7. listopada 1938., pogladio ju je po kosi, uvijek je bio slab na
žensku kosu. Od farbanja i peroksida prorijedila se, nije više bila cabello
largo y rizado, a što li će joj, jebem li mu dimnjak, poput valova padati po
ramenima dok se bude njihala u tangu, pomislio je kapetan i stao kao ukopan,
Angelita je imala još malo pa ćelu.
Pletenice, kike, uvojci, trajna, kovrče, valovi i konjski repovi, najljepši
ukras, često je perom šarao još bogatije frizure žena po časopisima i
novinama, pa je odvratio oči od lubanje žene s istrošenim jednoličnim
loknama, a onda se, nakon časka odbojnosti, okrenuo i poljubio je u obraz,
pljesnuo je prisno po stražnjici, gurnuo joj u džep svoje ključeve i zatvorio
vrata za sobom. Nije se okrenuo kako bi uhvatio njezin posljednji pogled, još
mu treba i da to pamti. Kofer je odnio prethodnoga dana, financije i ostalo
sredio je kao gospodin, Angelita je izgledala sigurna i zadovoljna, spokojna.
Sve se dakle okončava, a zajedno s tim i dio s njegovim omiljenim lukama,
jer Ameriku je zavolio, čak i sjevernu s pokradenim imenima europskih
gradova.
Odisejeve kao ugljen crne oči promatrale su Savasa ne tražeći kruha
preko pogače, ne pritiskujući ga, srećom, čak i bez zahvalnosti, s jednom
sasvim jednostavnom ljubavlju. Rekao bi sretan put, buen viaje, i ne bi imao
na umu hasta pronto, do skorog viđenja. A ionako je smrdjelo na rat.
Nijemac već dvije godine oprema divizije, naručuje podmornice i avione,
Britanija je utrostručila svoje zrakoplovstvo i nema dva tjedna kako je,
zajedno s Francuskom, proglasila djelomičnu mobilizaciju.
Oceani će postati kobniji, jedna plima bez oseke definitivno će izbaciti
Savasa na njegovu hrid, jastog s jednim kliještima polomljenim, nek razmišlja
o svojim zetovima, o Vatokuzisu, od brodovlasničkog štofa, čije pomorstvo
propade uzalud, i o morskom vuku Maltabesu, nije bilo toga na moru za što
on nije bio sposoban.
 BalkanDownload

25

Aristokratski putnici na plovećim palačama poput Normandije, Queen

Elizabeth, Queen Mary i ostalima nisu uživali posve neuznemireni u luksuzu
transatlantskog putovanja, pomisao na rat smetala je i tjerala strah u kosti, u
salonima prvog razreda rasprave su se vrtjele oko posljednjih novosti,
Englezi i Francuzi porinuli bi svako malo prekooceanski brod prosječne
brzine trideset čvorova, a Treći Reich podmornice, samo su sasvim mladi
imali volje za ples i flert, a oni u dubokoj starosti za rasprave o
tradicionalnim temama s višednevnih putovanja, o japanskome karakteru, o
kraljevstvu faraona i o vraćanju iz mrtvih putem umjetnog disanja.
Maltabesu je dodijalo svaki dan biti upicanjen, s uvijek ispeglanim
hlačama, savoir vivre, raspojasane bogatašice uvijene u krzna i u svoju
dosadu, što su stavljale muževe u postelju kako bi potom kidnule iz kabine
na zadnje piće s kapetanom, obasipajući ga nimalo dražesnim nagovještajima
jer su bili sve osim nagovještaja, sve to punih sedam godina, zaželio se
drugih mora, drugih tovara, pogibelji i nepredviđenih situacija, i tako, dok
Minerva bude u Rotterdamu zbog nužnih pregleda, sredit će s gazdama da
prijeđe na Leonidas II, gdje će moći bolje nadzirati i vlastite interese, dolazi
rat, mnogi će se upetljati.
U međuvremenu mu je povjetarac donio miris Tinosa, i kako se pojačavao
i kovitlao, ovijao ga je raspoznatljivim mirisima cijelih Ciklada.
Sam grad, duga, uska vrpca između dva zaljeva, bio je ožbukan u bijelo za
Petnaesti kolovoza, i od Picikle, gdje su pravili zaokret, neodoljivo je
podsjećao na prebijeli prekooceanski brod usidren uz molo.
Prije nego što će se otisnuti u nove oluje i bure, Maltabes je računao da će
 BalkanDownload

se odmoriti, najesti i napiti, otplesati i izići u susret popu, koji je s pločom za

tavlu pod miškom išao s kata na kat molećiva pogleda, želio je prošetati po
istinskom tlu, po zemlji, kamenju, po travi s kukcima i po kaldrmi; zgadila
mu se drvena brodska grada.
I premda je jučer obilježeno četrdeset dana od smrti upravnika Službe
svjetionika, Maltabes se otkačio, plesao je uz Filharmonijsku limenu glazbu,
nakloni i pozdravi, sitna iznenađenja, susreti, a u kavani oko malih, uskih
stolića utjehe, svi koji su imali pripovjedačkoga dara, za preostale, osvježili
su sjećanje na pokojnikove pothvate u pecanju i, riječ po riječ, prenijeli
razgovor s moruna i arbunâ na plovila što putuju pod panamskom zastavom,
na stare putničke brodove što se preobražavaju u teretnjake, na rat što se
neizbježno bliži, pa će svojim torpedima i minama upropastiti blago voda.
Ujak Emilios, kao kakav brodolomac, umirovljen, nije bježao od svojih
dužnosti, inače je posebno poštovao čuvare svjetionika zbog njihove
marljivosti i otpornosti na samoću, i u svojim lutanjima po planinskim
padinama, koritima potoka i kamenjarima u traganju za gljivama, puževima,
blitvom, a ponajviše za vlastitim odnosom prema tajanstvenoj prirodi otoka,
sve je više razvijao stav da svjetionici upravljaju i planetima na kopnu,
zaljubljenima u pustinje ogoljenih prostranstava kojima briše vjetar, sate i
dane udaljene od naseobina.
U svakom slučaju, Spiros mu je gurnuo pristojnu svotu u džep, pusti
priču, ujače, kad te lijepo molim, za dušu moje majke, sutra te vodim k sebi,
jest ćemo zajedno, Mosha će zaklati pijetla.
No pijevac se izvukao.
Šogoricu su mu uhvatili trudovi, Mosha je djecu i nećake razdijelila
susjedama i sletjela dolje, a Spiros je zaboravio ujaka i krenuo dovesti
babicu.
Vatokuzis je na Arhipelagosu sjekao vode Baltika, a Marusio Bebi na
palubi je držao Saltaferosa, koji je čekao da mu South Atlantic potpiše i
ovjeri mirovinu.
 BalkanDownload

Osamljen, u gornjem stanu, Maltabes se naslonio na prozor i pušio. Orsa,

u trudovima, ispuštala je prigušene jauke, upinjala se da ne vrišti, možda se
brinula za drugu djecu, što su s istom količinom straha i znatiželje
odbrojavala svaki jek.
Iznenadio se kad je ugledao Mersinu, koja je isplivala iz tajnosti, bosa,
prišla sagnuta i pridigla se u njegov zagrljaj između lakata naslonjenih na
prozorski okvir. Pomilovao ju je po kosi. Djevojčica je nagnula glavu na
stranu i oslonila je o njegovu lijevu ruku. Osluškivala je majčine glasove.
“Tetak, pokaži mi svoju tetovažu”, rekla je zavjerenički. Pričekala je da
on zavrne rukav na košulji i sasvim prinijela nos sireni koju je platio od prve
mjesečne plaće.
Mersina u šestoj godini nije ni najmanje sumnjala da u oceanima žive
brojne sirene; pogladila mu je mišicu kretnjom koju je naslijedila od majke,
ispričat ću ti jednu istinitu bajku, objavila je, a kad god bi se Orsi oteo nešto
snažniji jauk, njoj bi trepavice zaigrale i čvršće bi se privila uz njega ne bi li
pobijedila strah od rađanja, našla je utočište u nevezanom čavrljanju.
“Prije mnogo mnogo godina, mama kaže prije sto ili dvjesto, jedan brod
koji se zvao Palatinos, pun siromašnih Nizozemaca, plovio je u Ameriku. Ali
dok su putovali, zavadili su se svi sa svima. Poginuo je kapetan i dosta
drugih. A poslije Palatinos nije znao sam naći luku u Americi”, završila je
djevojčica svoju priču.
Tražila je da pričaju mit o Palatinosu svakoga prosinca, iste večeri, te
večeri kad se očekivalo da veliki jedrenjak stigne u Ameriku, i svi su s obale
promatrali brod u plamenu pobune, kako se muči u valovima, a potom
nanovo nestaje u zimskoj noći.
Tu je pripovijest Orsi ispripovijedao Maltabes prije dvanaest godina,
jedne tihe ljetne večeri kad su se potajno sastali dolje, kod Jalije, kod špilje u
stijenama, štoviše, jedan račić uvukao se u Orsinu bijelu papuču, a kad su joj
se malo osušile noge, pa ju je potražila ne bi li je obula, rak ju je štipnuo za
palac, a Orsa je bila sleđena sve dok nije shvatila da se ne radi o nekoj
 BalkanDownload

otrovnoj zmiji sklupčanoj unutra.

Djetinji plač odozdo, žaloban i razdražen, vratio ih je u stvarnost, curica
je, doviknula mu je Mosha gurnuvši glavu kroz prozor, djevojčica se opustila
od prevelike napetosti i nekoliko suza skotrljalo joj se niz obraze, čak mu je
iskliznula iz naručja kako bi otrčala dolje koreći tetka, isplači se i ti, tetak,
mama kaže da čini dobro.
Maltabes je ostao sam. Kroz prozor je gledao susjede kako dolaze s
olakšanjem, s buketima cvijeća, ružičastim ljiljanima Bogorodičinim i s
košaricama punim svježe ubranoga grožđa ili šljiva.
Premda joj je to bio treći porođaj, Orsa je cijeloga dana imala bolove u
trbuhu, sunce je već odavno zašlo, a on, zaboravljen, nije stavio ni zalogaja u
usta, a popušio je barem trideset cigareta.
Otišao je do umivaonika i pljusnuo se vodom po licu, isprao usta,
sapunom oprao ruke i iz ormara uzeo čistu košulju.
Dok je silazio, na pola stuba do kuhinje sretne Moshu, koja je išla gore
kao da je vrag goni, na stolu sam ti ostavila pokrivene patlidžane, nadam se
da si se nekako i sam snašao, rekla mu je i cmoknula ga u uho, lutka je
curica, dobacila je sva zajapurena nestajući kroz vrata.
Prije nego što je ušao u šogoričin stan, Maltabes je ispružio ruku i ubrao
jednu granu ladoleža, palo mu je na pamet da griješi, ali ga je tjerao vrag.
Njegova punica, sad unutra, sad vani, odbrojavala je novac primalji, neke
susjede pomagale su u uobičajenim poslovima, sakupljale krvave krpe i
lavore, Mersina se posadila ispod stola, tresla je kićankama stolnjaka i
razgovarala s mačkom, pošaljite mi djecu da ih nahranim, imam punjene
rajčice, jednako je ponavljala Murena uglavljena u jedan naslonjač.
Maltabes je pogledom upitao žene, dobio dopuštenje i bešumno ušao u
spavaću sobu; Orsa se primirila, novorođenče, sitno poput zrna, odmaralo se
pokraj nje, punđa joj se razvezala, pa se kosa boje meda pri najmanjoj kretnji
vukla, nemušto se talasajući, po čistim bijelim prostiračima.
 BalkanDownload

“Nek ti je živa i zdrava”, rekao joj je, prišao i prinio joj ladolež licu kako
bi ga pomirisala.
“Hvala, Spirose”, odvratila je iznurena rodilja ne dižući oči da ga pogleda.
Čekao je Maltabes, iščekivao, čedo je spavalo nepomično, prvo
novorođenče koje je promatrao izbliza, pri polusvjetlu je imalo boju
voštanice i ta slika života starog nepuna tri sata učini mu se slična kakvom
suveniru s putovanja u neko mjesto prvi put doživljenih tajni; tišina je
postajala sve teža, sve dok se i sama Saltaferena nije začudila, pa promolila
glavu kroz vrata s pogledom što je pržio.
Izišao je. Bila je noć.
Provjerio je ima li u džepu kutiju i upaljač. Čuo je Anezio kako dolazi
razgovarajući sama sa sobom, bit će da je tek stavila onoga ludog na
spavanje, nije bio raspoložen za pozdrave, pitanja i odgovore, pa je neko
vrijeme zurio u prazno iz jednog mračnog kuta.
Polako koračajući, sišao je do obale, taj put, taj sat, pusti grad, spokoj i
noćni vjetrić budili su mu sjećanja i mučili ga, i on s rukama u džepovima
produži gurajući cipele duboko u pijesak, nije pokušavao izbjeći ni vodu,
mokasinke su mu se natopile i otežale, smočili su mu se rubovi hlača,
zaprljale mu se čarape od sitnoga pijeska.
Bio je u žalosnom stanju. A povrh svega, čekalo ga je da skuje nekakvu
rečenicu za brzojav Vatokuzisu. Draga Orsa rodila žensko. Majka i
novorođenče uživaju izvrsno zdravlje. Najtoplije čestitke. Ljubljena supruga
Orsa rodila je prelijepu djevojčicu. Neka vam je živa i zdrava. Prelijepa Orsa
donijela je na svijet treće dijete, oči su joj modrije no ikad, a kosa, nešišana
od drugoga razreda osnovne škole, pri večernjem svjetlu nježno plovi po
bračnoj postelji.
 BalkanDownload

26

Nitko u široj obitelji ni oko njih nije bio crven, Anezio nije željela čuti za
komunizam, sve dok Saltaferos nije poslao radio, koji je svima promijenio
život, vjerovala je da triput prokleti vrag kruži slobodan, uglavnom u
Andonakisovu frizeraju u Chicagu.
Rekli su joj “Alton Chicago”, ona je čula “Balaton Chicago”, s godinama
joj se šum mora zauvijek usadio u uši, kamo ode, sirotan, i ponovo pusti
korijenje u močvarama i jezerima, ubit će mi ga malarija, mumljala je
gnjevno, dodijali su joj bolesnici. Neurosifilis je uništio njezina ostarjeloga
gazdu, prazno odijelo, slijep, bez noktiju, bez pameti, njegova kazna
prevladala je granice pravednosti, to je već bilo suviše okrutno.
Saltaferena ju je tješila govoreći kako će Moshin punac ubrzo otići tamo
odakle nema povratka, a kod Orse ima jedna postelja viška za nju, ona starija
slabo jede, kao vrapčić, neće moći izići na kraj s troje djece, a duboko u srcu
računala je na kakvu razboritu saveznicu u kućanstvu u kojem su njezine
dvije kćerke od najranijeg djetinjstva bile protivnički tabor.
To je razložila i svojemu mužu, nešto izravno, a nešto uvijeno, Savas
Saltaferos zavrijedio je svoju mirovinu, a ona je u veljači 1939. sišla do
Pireja kako bi ga dočekala s konačnim olakšanjem što joj ga more nije
požderalo, ali i s nekakvim neodređenim strahom zbog zajedničkog življenja,
Savasu je šezdeset tri, njoj pedeset tri, morat će uvježbavati život jedno uz
drugo, međusobno trpljenje, suparništvo i neslaganje o bilo čemu tijekom tri
desetljeća braka učinili su da se ne vole, no ne i da su pred razvodom,
kapetan bi se, srećom, svaki put ukrcao na brod i nestao poput dima.
U Pireju su odsjeli u hotelu Prijestolnica, Saltaferos je donio mnoštvo
 BalkanDownload

kofera, uobičajene argentinske deke za miraz Hristini, Mersini i novorođenoj

unuci, imao je neraščišćenih računa s Pomorskom mirovinskom zakladom,
želio se po isteku svoje mornaričke karijere oprostiti sa svim gazdama u čijoj
je službi povremeno radio, htio je poljubiti ruku majke, supruge, sestre,
pokloniti im koraljne narukvice.
Prije tri godine, dok je iz Južne Amerike plovio u Južnu Afriku, Jorgakis
Ljakuras, njegov prvi ložač, izgorio je nakon što je eksplodirala cijev za
odvod pare, pa je bračni par Saltaferos otišao do Megare, posjetiti mladu
udovicu i dječaka, šest mu godina.
Ondje, u maloj kući s dva nepotkresana grma ruža i uskim sobama boje
limuna, kapetanova je žena osjetila kako je steže srce, istinski je steže.
Pomorski suveniri bili su razbacani po jednoj polici. Lošeg raspoloženja,
djevojka ih je poslužila odvratnom kavom u posudama kakve je i Savas slao
svojim kćerkama. Ništa nije pitala, odgovarala je koliko je morala. Dijete
nije bilo tu, ne reče im gdje je. Otišli su po kiši, nije im predložila da ostanu,
i dok su stigli do autobusa, bili su mokri do gole kože. Kao i svakog zimskog
dana, Saltaferena je vukla sa sobom kišobran, ali je za dvoje bilo teško
stisnuti se poda nj.
Zima je bila i za njezina prošlog putovanja u Pirej, 1936., tri godine prije,
kad su ratni brodovi uplovili u luku s posmrtnim ostacima kralja Konstantina
i s kraljicama Sofijom i Olgom. Kralja su izložili radi odavanja poštovanja;
Saltaferena je odradila svoju dužnost usprkos oštećenim koljenima što su s
teškoćom balansirala njezino teško tijelo, otplatila je sve svoje dugove,
kaparu za neke male nekretnine što će donijeti dobit, božićne narudžbe,
posjete daljnjoj rodbini, posvuda je išla u svojoj istoj dobroj crnoj haljini i sa
svojim kišobranom, i tog je puta rosila sitna kiša.
Mjerilo za usporedbu gradova bila je mitska Smirna iz njezina djetinjstva,
bez diskusije bi pobijedila sve druge gradove, no u Ateni i Pireju, sasvim
sama, uživala je što je svoj gazda, što škrtari i cjenka se oko svakog groša,
što iz notara izvlači zadnju kap znoja. Otišla je na tržnicu i na komadić papira
zabilježila cijene ribe kako bi ih usporedila s onima na otoku, zapisala je
 BalkanDownload

koliko koštaju haljine, cipele, galanterija, mliječni proizvodi, slatkiši i likeri,

cijenu već elektrificiranoga metroa, vožnju taksijem, ionako su se svi
raspitivali samo za cijene u Ateni kad bi se vratila, sasvim uvjereni da je
gospođa Mina našla vremena da u nekoliko dana stigne posvuda i da potom
još napravi usporedbe i predviđanja.
Dok su se vraćali brodom, promatrala je svojega muža, koji je drijemao,
oduvijek je bio lijepo građen, samo mu se nos udvostručio, modar i izbušen
porama, iz nosnica i usiju stršile su dlačice, a kako su mu kapci bili čvrsto
sklopljeni, nije imala uvid u plavetnilo njegovih očiju.
Nek nam Bog pomogne, uzdahnula je više iz navade; umorila se od
prizivanja Boga, zasitila se i uzdisanja.
Hadulisi su zadržali Maltabesa, nešto oko brodova, Vatokuzis se vratio
kako bi uživao u trećem djetetu, sad kad se umirovio i Savas bit će ovo prvi
put u jedanaest godina što će u kući zajedno boraviti tri kompletna bračna
para.
Ma zamisli, jednako je ponavljala u sebi, ne prihvaćajući da se njezin muž
pretvara kako je mrtav umoran ne bi li izbjegao razgovor s njom, okrenula je
prezirno glavu ka Kavodoru; poput Savasove kose, valovi su se neznatno
bjelasali, srećom, nikad joj nije bila muka na moru, jedino bi se sledila u
strahu od potresa, nekoliko tjedana prije, u Čileu, dvadeset je gradova
sravnjeno sa zemljom, nekolike susjede čiji su muževi, sinovi, zetovi tovarili
bakar u Valparaisu ludjele su sve dok nisu obaviještene da su njihovi na
sigurnom, a neke od njih, Franga, Žana, Pepi, ne gubeći ni časa, nanovo su se
prihvatile svojih mjesta na sofi kod Nikiforove udovice kako bi nastavile
tamo gdje su stale. I to je bio jedan od načina da odagnaju ne samo studen
samoće nego i studen smrti.
Njezine kćerke, jednoj trideset, a drugoj dvadeset sedam godina, još
nijednom nisu nogom kročile k Mureni, ni k njezinoj nasljednici. Mlada ih je
nasilu pozdravljala kad bi naišla, a starija je razmišljala o drugim stvarima.
Saltafereni nije bila draga aristokratska gesta staroga Hadulisa, što je
 BalkanDownload

ostavio Maltabesa još prije tri mjeseca, umjesto da se naposljetku jedanput i

oni kao obitelj svi okupe na jednome mjestu. Otišla mu je i to mu priopćila.
“Rat se sprema, gospa-Mina.”
“Neće biti samo jedan”, suho ga je presjekla.
Iste večeri pomorci su naprosto nestali u zagrljajima svojih najbližih, ratna
je prijetnja nagonila ljude da se još nježnije i još očajnije stišću jedni uz
druge, nitko nije žurio razdvojiti se.
Puhalo je i bilo je hladno. Savas Saltaferos, uspravan i čvrst, ljubio se,
grlio, stiskao ruke, suzio, izgubio se u gomili što su je oko njega tvorili
starica majka, unuci, kćerke, ostali rođaci i poznanici, i, nakon što je
izračunao da je odradio svoju dužnost prema svima, uhvatio je pod ruku Orsu
i, krenuvši prvi, dao znak da se treba vratiti kući.
Starija kći naslonila je glavu na očevo rame kako je nikad nije spustila na
majčino, ni kad je spremala ispite, ni kad bi imala vrućicu, niti kada je
rađala.
Saltaferena je bacila pogled na vlastito rame, upitala se koliko je ono
podatno za njezine djevojčice, i tijekom cijeloga puta nije mogla oči odvojiti
od Orsine duge pletenice boje meda s kojom se sjeverac poigravao kao s
uzetom za jedra.
 BalkanDownload

27

Prilikom zabave u povodu krštenja najmlađe Vatokuzisove, u prostranome

salonu s dvosjedima tik uza zidove nalik na crkvene klupe, skupocjeni okviri
s fotografijama pretežno muškaraca, uglavnom nestalih u nekim prošlim
brodolomima, s policama koje su pokušavale pomiriti suvenire iz zemalja što
su međusobno ratovale, nježna, profinjena Orsa ostavila je svojega muža bez
riječi.
Okupili su se nakon crkve, kuma Nana Buranda-Karapiperi, koja je čedu
uz ime Asimina dodala i Artemisija s nakanom da je zove Arta kako bi se
podsjećala na svoj zavičaj, rodbina, susjedi, prijatelji s brodova, veselili su
se do svanuća. Orsa je ispijala vino naiskap i obrazi su joj se zapalili, s ocem
kao kavalirom, za kojim su uslijedili preostali muškarci, možda svi, plesala
je dok joj se duša nije zasitila; Vatokuzis je promatrao njezino tijelo
zaslađeno od tri porođaja, prsa i bokove kako se tresu, imala je nešto
neuobičajeno, toliko nježna, ali toliko nježna zapešća i gležnjeve, nije ta cura
bila proizvod Savasa i Mine, sličila je produktu anđela, njegova šogorica
Mosha klasična ljepotica, Orsa nešto neočekivano, nekom trećem nije bilo
dovoljno čuti opis njezinih odlika i boja kako bi u mašti sklopio njezinu
sliku.
Gutljaj po gutljaj ispijao je piće i krišom je promatrao kao da nije njegova
žena, kao da pripada nekom drugom, koji bi mu mogao tražiti polaganje
računa.
Pored njega Rezvanis je korio kumu, oprostite za indiskreciju, pijete, čuo
sam, sedam do osam kava dnevno, čuo je i za cigarete, ali nije znao kako to
iskoristiti, pa je prešutio, pretjerivanje nam, draga moja gospođo Karapiperi,
na kraju dođe glave. Profesorica je izbjegla nastavak, s kumčetom u naručju
 BalkanDownload

potražila je Balasovo društvo i stručnost, crknuli su joj Oliver, Orfej i Homer,

i njezina je neobična indonežanska krletka ostala prazna.
Vatokuzis ju je čuo više puta kako dubokim basom govori bebi ćiju-ćiju i
zabacuje glavu lijevo-desno poput ptica kad piju vodu i pretpostavio je
koliko će joj razočaranje biti kad mala progovori i prestane cvrkutati.
Saravanos, pedijatar zadužen za sve petero djece u kući, stigao je iz
Atene, nije pio, nije plesao, a Mosha se brinula da mu ne bude dosadno
posvećujući mu svakih pola sata po pet minuta, prvak budalaština bio je
Dinos, što veliš, Nikose, da napravimo natječaj tko ima deblje dupe, dobacio
bi na uho domaćinu kad god bi ga plesne figure prinijele dovoljno blizu, a
njegova je punica izdvojila nasamo slastičara i ispitivala ga o sirupu od
grožđa iz Pitrofosa, i Teofanis je bio iz Male Azije, iz doline Burnova, iz
ugodna istoimenoga gradića.
Djeca su pljeskanjem pratila plesače, njegov sin Savas nosio je kravatu za
odrasle koja je kvarila ukupan dojam, u krcatom salonu suvereno je vladala
Orsa u haljini boje trule višnje i osobito raspoložena, što se tiče njegova
pašanca Maltabesa, prvoklasnoga plesača s koferićem spremnim da se za
desetak dana zaputi k Indijskom oceanu, taj je gurao funte sterlinga u džep
sviraču laute Vangelakisu, kad ćeš mi, ptico ljubljena, pismo svoje poslati,
na srce ću ga staviti, srce, da mi se pozlati, daj da jednom zoru dočekamo uz
balos, vikao je, a ne uz grmljavinu mora.
Drugi je novorodenčetov djed bio odsutan. Bio je na izdisaju. Nikos mu je
govorio o postavljanju mina po morima, nadajući se da će starcu u mrtvim
očima sinuti barem jedna iskra, ne počinje rat baš svakoga dana, i sam je
stari bio na brodu Irini kad ga je u svibnju 1917. pogodio torpedo, srećom,
nisu imali gubitaka, nedaleko od Spartiventa na Sardiniji. Sam, oronuo, igrao
se pamučnim uzetom svoje kućne haljine, visok i koštunjav, iskrivljen u
tisuću puta popišanome smrdljivom naslonjaču od kojega se nije odvajao ni
danju ni noću, glave spuštene na desni naslon. Njih dvojica već nekoliko
godina nisu imala što reći jedan drugome, inače je starac, kad bi mu bilo
bolje, gubio dodir sa stvarnošću, zapovijedao je Anezio i samo Anezio da
 BalkanDownload

otkvači sidro i ostavi ga na maloj plutači, baci ulje na more ne bi li primirila

gnjev valova, ispali rakete, zatvori otvore za ventilaciju, osigura kapke na
oknima ne bi li izbjegli tajfunu što se vrtoglavom brzinom približava
blagovaonici. Kad bi se, opet, bolest našla u uzlaznoj fazi, prije, sad je
situacija bila beznadna, postao bi svjestan svojega gadnoga stanja, pa bi
potonuo u dubine šutnje, grižnje savjesti i tuge. Nestalo mu je sve arogancije.
U ponedjeljak poslijepodne, nakon lekcija engleskoga što ih je Mosha
davala njegovoj djeci, Nikos ih je uzeo za ruke pa su krenuli prema njegovu
roditeljskom domu. On je pokazivao, a ona su se natjecala tko će prvi naći
englesku riječ, molo, svjetionik, mazga, beba, željezna kapija, stube, ulaz,
starica, tepih, djed. Bojala su se djeca toga dalekog djeda što je na koljenima
jednako držao kapetansku kapu i kojeg im Anezio gestama, nemoj da bi tko
slučajno, zaklat ću vas, nije dopuštala da poljube; djed koji nikad nije dobio
cjelova od unučadi.
Vanjskim drvenim stubama Vatokuzis se uspeo na tavan i donio dolje sve
po dvije desetke prašnih kutija izblijedjelih boja, zaprljanih mišjim govnima,
s mašnama ambalaže istrulim i zaraslim u paučinu. Otresao ih je koliko je
mogao na balkonu, poderao papir i vrpce i donio pakete u sobu svojega oca,
kojem su Savas i Mersina, zbunjeni, okrenuli leđa, pa su gledali kroz prozor
na praznu cestu.
Nakon nekoliko minuta nešto nenošenih odijela, budući da se kapetan
nikad nije mogao sjetiti koliki mu je manje-više sin, pa mu je kupovao neke
brojeve izvan pameti, ali i sve igračke što su prije trideset godina bile
najtraženije po najskupljim trgovinama u Londonu, Kielu i Carigradu, od
klizaljki i kaleidoskopa do vlakova i stotina olovnih vojnika, igračke kojima
ne samo da se nije igrao već ih i nikad nije dotaknuo, sve je to ležalo
razastrto po tepihu. Djeca, koja nisu imala pojma o skladištu na tavanu,
ostala su zabezeknuta, no počeše se raspitivati. Na starca nikakav dojam nije
ostavila nenadana eksplozija šarenila, nije shvatio sinovljevu konačnu gestu
opraštanja, a riječi su već bile suvišne, predugo sam čekao, pomislio je
Nikos tužno, ali Anezio, prvakinja u shvaćanju skrivenih značenja, razjasnila
 BalkanDownload

je stoti put da se starac već sasvim otkačio, a onda je pokazala gore, na

svadbeni vijenac i rekla jasno i glasno da je Bog imao dobar razlog kad je
nametnuo tako tešku kaznu. Tek se tako osjećala slobodnom osjećati ljubav i
brinuti se o jednom gazdi koji je svoje grijehe otplaćivao s debelom
kamatom.
Povratio joj se glas, kad si se već popeo, valjda si vidio da krov treba
debele popravke, i vjetar je pomaknuo dva-tri crijepa, pa je vlaga ušla do
zida u predvorju, rekla je.
Nikos ju je zagrlio kako bi joj pokazao da je ne smatra odgovornom za
trulež i trošnost kuće, zatim je iz unutarnjeg džepa sakoa izvadio presavijenu
kuvertu i gurnuo joj je u ruke, mrke, istrošene i pokrpane poput njezine kućne
haljine dugih rukava.
Njezin Andonakis, komunist, deran, dvadesetdevetogodišnji deran, nije
mogao doći u Grčku, od 1933. zatvarali su ih u srednjovjekovne podrume u
Nafplionu, osuđivali ih i tjerali u progonstvo, strijeljali, i prije negó što je
izbio rat, dadilja za malu djecu i one koji su ponovo podjetinjili, kako se
šalila na vlastiti račun, izvadila je specijalnu vizu kako bi otputovala u
Ameriku u sedamdesetoj godini.
Pomno je i znatiželjno pregledala papire i kartu, nisi muško dijete, nećeš
ići u vojsku da mi pišeš, rekla joj je u ono doba majka ne upisavši je u školu,
nikad nije naučila čitati ni pisati, ali Vatokuzis je sredio s jednom posadom s
Androsa, oni će je paziti.
“Nikose, dijete drago, da ja tebi nešto kažem”, rekla je zamišljena, “ama
hoću stisnuti na grudi onog skitnicu crvene guzice, ali ti ćeš uskoro otploviti,
ja moram ostati uz staroga kenjca u posljednjim trenucima, da mu sklopim
oči.”
 BalkanDownload

28

Tuča je propast za seljake, a milodar za obožavatelje rijetkih zvukova, sitne

kao koštice marelice ili trešnje, kuglice leda spotiču se o okna, o izlizane
ploče kaldrme, o limene krovove kokošinjaca, gusta tuča, Božji gnjev, rekla
je baka Orsa, ipak opčinjena tom eksplozijom prirode, stajala je ruku
spletenih na leđima i naprosto osluškivala, nevjerojatno je što starica nije bila
zauzeta kućanskim poslovima.
Juha pripravljena, riba uobičajena u veljači, preostala od pogreba svekra
koji je krepao u pet do dvanaest, pa je i njegov sin stigao na sprovod, a nije
propala ni karta što ju je Anezio kupila za Ameriku.
Dvoje starije djece bilo je u školi, dvije Asimine ostale su doma, Asimina
je konačno postala i beba, ime Arta što joj ga je od milja nadjenula Nana
palo je u nemilost, siromašni Epir nije nadahnjivao prosperitetnu kapetansku
obitelj, a što se tiče dviju Orsi, nagnule su se nad svoje tanjure, starija je
šutjela jer je razgovor trebala početi mlada, koja je u međuvremenu odrasla.
Odnos između njih bio je mnogo dublji i riječi nisu bile nužne.
Orsa Vatokuzi, nakon što je od vrućice koju nisu mogli spustiti izgubila
mučaljivu baku u Kato Ipsilu, kad god bi joj došlo da pukne, odlazila je još
dalje, do svoje bake, u Apaturiju, kako je ne bi mogli lako vratiti natrag,
dakako da bi požalila, pa nije otvarala svoje srce kako ne bi ranila i staričino,
ali četnu ispovijedi kad je svojega muža zvala čovjekom dobroga srca i
nježnim ocem pri tim posjetima do kojih je uvijek dolazilo malo prije nego
što će se Maltabes pripraviti da otplovi...
“Došla sam jer me mučila nekakva neobjašnjiva želja da razgovaram o
ribi, probudila sam se i rekla: htjela bih sa svojom bakicom popričati o ribi”,
 BalkanDownload

bila je sasvim iscrpljena od pogreba, mnoštva svijeta i sveprisutne crnine;

njezina je otpornost na te stvari bila ravna nuli.
A inače, još od malih nogu, premda je bila prvorođena, nije išla ona,
Moshula je bila ta što je od šeste-sedme godine pratila njihovu majku po
kućama ožalošćenih rođaka kako bi ukrasile posude s koljivom. Mina
Saltaferu bila je nadarena za morbidne stvari, potražnja za njom bila je silna, i
silom je vodila mlađu kćer, sat i pol hoda, ponekad i dva sata, u ljetne noći,
kako bi pripremile koljivo u posljednji čas, da se ne ukiseli.
Starica je sisala ribice, razdražile su je bezbrojne koščice, redala ih je
uokolo po tanjuru, a onda se u jednom trenutku okrenula prema pokojnikovoj
fotografiji i pokazala mu usnaču nabodenu na vilicu s kretnjom koja je
kazivala: slastan zalogaj. Srećom, hrani za zadušnicu nije se moglo
prigovoriti, Anezio je bila nadležna za sve, sve je presitne ili oštećene ribe
izdvojila, izvadila je kristal i porculan i sahranila svojega starog pišonju
domaćom majonezom i vrlo uspješnom kokošjom juhom s jajima i limunom.
“Dakle labra, lumbrak i crveni arbun ribe su posve lijepog izgleda, a od
njih se pravi hranjiva juha, love se do ožujka, poslije su kao gnječeni grah.”
Starica je nastavila sa svojim proljetnim ribama, jeguljom izrezanom na
kolute za kuhanje ili tankim ploškama za prženje, rastegnuta je priču sve do
svibanjskih sardina i menula punih ikre, i kako se bližila Uznesenju Blažene
Djevice Marije i čistom kamenom dnu s kojeg su ljeti poslastice morski
ježevi, izvrsni s limunom, a još bolji s octom, skrenula je pozornost svojoj
unuci, što ju je slušala s posve lažnim zanimanjem, bolje je, pomislila je na
trenutak i nastavila s prženim lampugama u rujnu, ali ne, nije imala prava
izmotavati se, pa je odgurnula svoj tanjur i dok je ton njezina glasa i dalje bio
neodređen, umjesto zareza stavila je naglo točku.
Orsula je stresla mrvice sa svoje crne haljine, zagledala se baki u oči i
naložila joj: da nisi nikome ni pisnula, dolazi rat i sve će pokriti.
Vrijeme se proljepšalo, duga je poput mosta povezivala Andros s
Tinosom.
 BalkanDownload

Dakle njih će dvije povezivati jedna tajna što joj je stiskala staračko srce,
ali ju je i bacala, u osamdeset i nekoj godini, u središte jedne ljudske priče,
sa zahtjevom da se nađe tu kao utjeha, razborita i smirena.
Progutala je za sva vremena brojna pitanja, svakodnevica ne može
promijeniti činjenice, ispružila je ruku i pogladila dragu kosu, dolazi rat i sve
će pokriti, ponovila je, ili će pokriti odavde dovde, pomislila je za sebe; iz
životnog iskustva znala je da je to najvjerojatnije.
 BalkanDownload

29

Zastidio se Maltabes čim je ušao u ujakovu kuću i vidio koliko je u njoj sve
ofucano. Šest jednakih stolaca, nekad otmjenih, očigledno je godinama
ostavljeno bez lakiranja, a njihove nježne noge rasklimale su se, pa su se
klackali tamo-amo. Deka očupana, izgubila je dlaku boje kestena i potpuno
oćelavjela, poput platnenog pokrivača. U sudoperu u uskoj kuhinji bili su
poslagani u nizu jedna naranča, jedan limun, jedna mandarina, jedna jabuka i
jedno jaje. I, na žalost, upravo je nestalo kave.
Impulzivan i razmažen zahvaljujući svojemu jedinom ujaku, jedinom
rođaku tijekom njegova odrastanja, Spiros bi tu i tamo poslao pozamašni ček
kad god bi ga uhvatilo suosjećanje ili grižnja savjesti, a potom bi ga nadugo
zaboravio ili bi ga čak kažnjavao, kao da je taj dobrohotni, tihi čovjek koji
jednostavno nije bio najbistriji snosio bilo kakvu krivnju.
Popili su čaj od planinskih biljaka skuhan u džezvi, iz dvije šalice,
omiljena rasprava među muškarcima bio je rat koji se iščekivao, i tako se
kotrljalo jedno dva sata, starac je nabrajao vijesti o novim razaračima, Kralj
Đuro I. ili Kraljica Olga, što su bili naručeni u engleskim brodogradilištima i
o tome kako je Treći Reich porinuo Bismarck. U međuvremenu je umro i
papa Pio XI., kojeg je starac jednom vidio izdaleka, na Trgu Svetoga Petra u
Rimu, a posvuda je ostavila dojam drskost koju su Nijemci pokazali šaljući
svoje poslanstvo kardinalima sa zahtjevom da se izabere papa fašist.
“A o čemu ti razmišljaš?” upitao je nećaka, ne, dakako, u vezi s papom,
nego s njegovim planovima, kose zalizane na stranu i četvrtastih brkova, rat
se neumitno bližio, i stari se ložač mogao zakleti kako kada sve završi,
pomorci, oni koji se izvuku, neće moći prepoznati svoje luke. Njegovo je
prošlo, neće saznati iz prve ruke ni za pokolje ni za razaranja, više ga je
 BalkanDownload

brinulo što će dokovi, rive, carinarnice, rezalište i navozi za porinuća i

popravak brodova, cisterne s gorivom, a uz njih i kućice za pomorce i
prenoćišta, biti prvi cilj.
“Promijenit će se svjetska karta luka.”
No što je Spiros imao na umu? Uz pristojan račun u engleskoj banci,
nestrpljivo je iščekivao savjet Hadulisa mlađeg što mu je činiti. Njegov bi
mu punac rekao uloži u teretnjake, a onda bi brzo sve povukao, njegova
punica, koja je iz dna duše mrzila more, rekla bi uloži u zemlju, govorila je i
pružala mu oglase o kupoprodaji parcela, ali i povrćarnica i mesnica; on sam
želio je riskirati još godinu-dvije po dalekim morima ne bi li zaokružio onu
svotu, a kad završi rat, za koji nema govora da će potrajati dulje od dvije-tri
godine, prodat će svoj udio u Leonidasu II prije nego mu dođe vrijeme za
staro željezo, i kupiti vlastiti teretnjak.
Za sedamdeset tisuća funta mogao si naći manje-više 4500 registarskih
tona i od 7500 do 8000 tona nosivosti, ne previše star, desetak godina, a za
dodatnih dvadeset do dvadeset pet tisuća mogao si dobiti novi. Vatokuzis je
to već učinio, dva teretnjaka s partnerima. Zadovoljan zbog ozbiljne rasprave
što je označila stanku u njegovu podcjenjivanju, starac je zadrijemao, ali se
Maltabesu nije žurilo otići.
Budući da je ujak bio brat njegove majke, i samo zato što nije bilo očeve
braće, Spiros ga je u neku ruku doživljavao kao tetku, pa mu je sve te godine
pomalo nedostajalo, a malo se i sam lišavao muškog društva; no Emilios
Balas bio je osobito skromnih zahtjeva i suviše dostojanstven da bi polagao
pravo na nećakovu pažnju.
Ostavio je nešto novca pod pepeljarom i bez imalo krivnje koju bi
izazivala nazočnost njegove žene ili djece prepustio se razmišljanjima o Orsi,
sa svom žestinom zabranjenog čina. Kao da se upravo otrijeznio, pitao se
kako su svi postali jedno klupko, je li njegov pašanac, koji je bio svetac i
više od sveca, nešto znao, je li Orsa ikad razgovarala s Moshom i je li se
Mosha ikad iz neke druge ruke obavijestila kakvu je ulogu punac odigrao u
tim bračnim poslovima što ih je Saltaferena sredila kao isplatu pozajmica i
 BalkanDownload

financijske transakcije, zašto se Orsa, koja podrhtava i trese se u njegovom

zagrljaju, nikad ne suprotstavlja svojoj majci i, više od svega, zašto se i on
sam, iz nekakve pizme i ranjenoga muškaračkog egoizma, ponio tako
odvratno i prema jednoj i prema drugoj sestri.
Konačno je Maltabes, stari vuk kad se radilo o suočavanju sa zapaljivim
teretom, koji je znao kad zaobići oluju a kad uploviti u nju, prihvatiti ma
kakav morski hir i kapric, kao i svi čistokrvni pomorci kad bi isplovili iz
poznatih voda, načinio zbrku od svega, osjećaja, prijateljstava, rodbinskih
veza i pitanja naslijeđa, jer je njušio da mu ga i Hadulisov sin negdje zavlači.
Zapalio je još jednu cigaretu, pokrio svojim sakoom starca, konačno
priznao kako sve ove godine Orsa izbjegava njegov pogled, ali je i on
zadržao nekakav stav izazovne ravnodušnosti, uza sitna peckanja tu i tamo,
obično svojim izborom suvenira ili nekih riječi koje je zakucavao u rečenice
tobože slučajno, na primjer ladolež.
Zagledan u maslinove koštice u pepeljari, ostatke ujakove marende, prvi
je put pomislio kako je možda suđeno da nestane na oceanu u ratu, pa se
morao požuriti da nasamo izdvoji Orsu i pogleda je ravno u oči, Orsu, koja i
sad ima prsten što je nekad pripadao njegovoj majci, možda zato što ga je
nekamo zaturila jer joj više ništa ne znači ili upravo suprotno, jer joj puno
znači... Gdje smo ono stali, djevojko? Hajde, završimo s pričom, reći će joj,
radi se ovdje i o petero djece.
Savas, osam-devet mu godina, u dubini duše nije se ponosio očevom
odlukom da se malo pomalo pokupi na Egej, divio se presmionom tetku što
kroti ciklone i tajfune, kuša sva pića i povlači dim iz svakovrsnih cigareta.
Sve one pripovijesti o riskantnim putovanjima, morskim sablastima, morskim
psinama čiji su drobovi puni trulog mesa što ih je nekada pripovijedao Orsi
između zagrljaja i vođenja ljubavi, sve ih je Savas znao.
Maltabes bešumno ustade, okom opšeta po fotografijama, uglavnom
parobrodi na ugljen i poštanske brodice, masline iz Agrije kod Volosa za
Brailu i Potamos11, sarakacanske12 pletenine za Cipar, drveni ugljen iz Odese
za Trst, požderao je ujak cijeli ovaj jedini život zviždučući svoje pjesmice,
 BalkanDownload

krug oko sunca vjetar se sprema, krug oko lune zima golema, jebem ti
morsku vodu i njezinu slanost, gunđao je kroza zube, jedino za čim je žudio
kao lud bilo je da u zagrljaj stisne Orsu, da svoju glavu, što je gorjela i
brujila, skrije u njezinu kosu, da dlanove povuče ukriž, i poput mađioničara
izbriše sve pogreške što su se zbile.
Zatvorio je vrata za sobom; crv što je izjedao drvo pristajao je kao
rukavica vlasniku kuće.
Sjeverac mu je godio, prekinimo s budalaštinama, branio se, pomislio je
da ode do ureda Hadulisâ kako bi raščistili neka nerazjašnjena pitanja, ali ga,
po svoj prilici, već satima čekaju za ručak, već je pretjerao.
Stol je bio prostrt, njegovoj djeci, navikloj jesti što god i kad god bi
poželjela, dodijalo je čekanje, pa su gnjavila mačku, Mosha je skinula
pregaču, nosila je nešto tek sašiveno, crveno i, sjedeći na uglu stola, lakirala
je i nokte u crveno.
“Opet ćufte”, učini Maltabes i zavali se onako težak na svoje mjesto.
 BalkanDownload

30

Vatokuzis i Anezio otputovali su brodom Iris u Pirej. Stara se dadilja sa

Spirokocosom i mazgama popela do Vurkotija i odabrala za Orsu sluškinjicu,
jednu poštenu i vrijednu četrnaestogodišnjakinju, koja bi znala pustiti da joj
ulje u tavi pocrni, a kad bi glačala kukičane urese, pobrkala bi pravu stranu
sa stražnjom, ali nije bila probirljiva u jelu i pravila je izvrstan umak za ribu
od limuna i ulja, imala je ugodan glas i voljela je boraviti izvan kuće, da naša
profinjena gospoja ne osjeti čežnju, razmišljala je Anezio, taman se brašno
ucrvalo kad se vratim, nakon pet mjeseci, u ljeto, računala je. Dva mornarska
kovčega njezina vrloga muža što se krio po lukama Istoka, a da nijednom nije
zatražio ni fotografiju svojega sina, ona je još tada odlučila ne pamtiti ni
vjeđe ni nosni luk, niti bilo što intimno od njegovoga tijela, svaki dio za sebe,
kako ga ne bi u mislima donosila pred sebe kao muškarca, s cijelim tijelom,
kad je već crknuo, već godinama, jedino su joj dva prazna kovčega ostala od
cijeloga braka, pa ih je do pucanja natrpala izvezenim zavjesama, kukičanim
stolnjacima i dvostrukim prekrivačima za postelje, njezini vlastiti bili su
netaknuti, neka ih zatekne neka nevjesta, pa taman bila i Amerikanka.
Nikosu nikad nije bilo dosadno s Anezio, nije ih vezivalo samo mnogo
toga iz prošlosti, radilo se i o njezinoj odlučnosti da se ne odrekne nijednoga
prava u životu u korist mladih, premda se bližila sedamdesetoj. O svemu je
imala vlastito mišljenje i posjedovala je odvažnost za svađu, znala je tko
zavređuje njezina milovanja, jer su bila rijetka, za malobrojne, i kuljala su iz
njezina srca, nije krila koliko joj je Saltaferena nesimpatična, škrticom ju je
zvala, zar sam ju jednom ulovila neopreznu, opuštenu, a bio je u pravu i onaj
Savas kad ju je kroza zube zvao kolerom, bez okolišanja je priznavala i svoje
gađenje prema spolnim bolestima, no ne samo da nije napustila svojega
 BalkanDownload

propalog gazdu, kojega je osuđivala i proklinjala pred svima, nego mu je,

poput privržene kuje, do samoga kraja lizala rane. Nikos i ona neobjašnjiva
Orsa što je dolazila u polumraku i stavljala joj u usta jedan ratluk, a dvije
kapi preskupoga parfema iza smežuranih ušiju, što joj se katkad skrivala u
zagrljaj i suzama joj natapala haljine, a onda i djeca, već troje njih, bio je to
svijet o kojemu je bez predaha brinula i danju i noću.
Njezini su otečeni gležnjevi svjedočili o kilometrima što ih je propješačila,
poznavala je svaki pedalj otoka, gdje rastu gljive ludare za otrov, mak za
pitu, gdje kapar visi u buketima peteljki s cvijećem i plodovima, koja staza
vodi do koje osamljene kapelice, koji javor u Dipotamati nudi najtamniju
sjenu, kraj kojega grebena kod Vorija prolaze jata škarpina i na koje se
osušene zidine u Felosu trebaš nasloniti, otrti znoj, a potom se, posve
nepomično, prepustiti svekolikom zalasku sunca, od početka do kraja.
“Priroda nagrađuje strpljive”, govorila je Anezio, nije predvečerje samo
jedna boja i to ti je to, i naravno da je bila u pravu. I potpuno se slagala s
Orsom kad joj se ova sasvim ozbiljna ispovjedila, toliko sam razmišljala o
pijesku, često me pijesak posve zaokupi.
Nikos je uživao u spokoju svoje stare dadilje, koja nije strahovala od
putovanja na drugu stranu oceana ni od tuđine, išla sam ja i u Svetu Zemlju,
podsjećala je sve oko sebe, od Boga poslane anđelske straže, dušu mi
bijednu bez milosti traže, ponavljala je kako naklonom tako i nenaklonom
slušateljstvu, a kako bi provjerila učinkovitost svojega pamćenja, iznosila je
po tisuću puta pojedinosti o obredu Pranja Kristovih nogu i službi Uskrsnuća
uza svu svećeničku veličajnost damastnih odora izvezenih zlatom.
Chicago neće biti urešen kićankama pravoslavlja, ali je Anezio bila više
nego pripravna i željna za drugačije krajeve, možda se na Androsu Majka
Priroda uistinu potrudila kao umjetnik i podarila mu onu raskoš, no i drugdje
će biti dobro.
Vatokuzis se za nju brinuo kao sin, bez zazora, a inače nije krio koliko
obožava tu čudesnu ženu, dopratio ju je na palubu Patrisa II, porazgovarao s
kim je trebalo, nemoj mu trljati sol na ranu pričom kako bi se morao vratiti,
 BalkanDownload

izgubit ćeš svojega Andonisa, nježno joj je šapnuo na uho; bila je otvorena
sezona lova na ljevičare, i samome mu je bilo poznato sasvim dovoljno
slučajeva.
“Ma uzmi jednu flašu”, Katerina Basandi, sirotica opterećena plavim i sa
svim ostalim dobrim i lošim odlikama, slala je Andonisu dvije boce ružine
vodice kako bi ljeti stavljao kap-dvije u vodu koju pije.
Vatokuzis, u smeđem flanelskom odijelu i ogrtaču iste boje, ostao je na
žalu i mahao joj rupcem sve dok daljina nije umanjila i jedne i druge,
odlazeće i ostajuće, kako one na keju Dzelepis tako i one na
prekooceanskome brodu, nalik na beznačajne mrvice, zašlo je i sunce i Nikos
se zaputio do doka na kojem je bila vezana Penelopa, nasljednica
Arhipelaga.
Popeo se na teretnjak radi posljednjih dogovora, sutradan su u cik zore
trebali krenuti u Brailu i Odesu, zavolio je te tužne gradove, bestidne i
propale, nikada nisu imali ambiciju progurati se među prve, poput američkih
što unazad pedeset godina nisu ni postojali, a sada su u snovima siromašnih
preuzeli mjesto Obećane Zemlje.
S rukama u džepovima i u društvu s prvim oficirom prošao je Vatokuzis
višekrat svim brodskim prolazima ne bi li naučio naslijepo sve stube, ljestve,
krivudave prolaze i zaokrete, sve strojeve i sva vrata, specijalnosti, njuške i
imena posade, nanovo je čuo pripovijest o nezainteresiranom kuharu, posada
je skoro pocrkala od nemoći, slali su SOS ženama i majkama, pošaljite koju
kobasicu, potom je otpravio prvoga oficira i uvijen u svoj ogrtač smjestio se
na palubi i zagledao u svjetla Pireja.
Prvi put u toliko godina zatekao se kod kuće zajedno s Maltabesom. I
uvjerio se da jednokatna palača visokih stropova s dvostrukim vanjskim
vratima, kvakama i porculanom, štukaturama, lijepo istesanim namještajem i
obiljem srebrnine ima jedan veliki nedostatak, to što ima samo jedan kat,
osobito u prvo vrijeme, kad se Maltabes, čini se, nije mogao zasititi slasne
Moshe, svake su im noći odozgor stizali pljuskovi uzdisaja i škripe, dokaz i
demonstracija bučnoga vođenja ljubavi, koje je Vatokuzis prezirao, no koje
 BalkanDownload

mu spočetka nije ni padalo na pamet.

“Jesu li se to oni gore posvađali?” upitao je posljednje noći Orsu, desetak
dana nakon što je rat na madracima njezine sestre i zeta prestao.
“Nije mi rekla”, odgovorila mu je oklijevajući.
U rijetkim trenucima tišine Nikos je mislio tisuće misli, na kraju krajeva,
muškarci odlaze na put k moru i gradovima po svjetskim kartama, a žene su
prikovane, zato i volim Orsu i svoje kćerke.
Nedostajat će mu sonatine Clementija i Couleaua ispod Mersininih sitnih
prstiju, nema dara, sirotica, gnječi klavijaturu kao što gnječi mačji trbuh, ali
kakve to veze ima?
“Kuću ne mijenjamo. Da promijenimo barem spavaću sobu?”
Nikos je svojoj ženi odmaknuo kosu s uha i šapnuo joj svoj prijedlog.
“Ma hajde”, odgovorila je ona žurno, “samo ti primjećuješ takve stvari, ja
zaspim ko klada. Osim toga, kao i svi vi, Spiros uglavnom nije tu, gotovo
nikad nije tu.”
Vodili su ljubav tiho, Orsa je još uvijek dojila, pa se nije bojala da će
začeti četvrto dijete, Nikos ju je dodirivao gotovo neprimjetno, poput tata,
pojedinosti koje drugi nikad ne bi naučili, njezin spiralni pupak, nešto sitnih
madeža na njezinu trbuhu, raspoređenih točno poput zvijezda Maloga
medvjeda, nježno paperje oko njezine trtice, dlake među nogama nalik na grm
boje meda, uvijek vlažne kao da ih zapljuskuje kakav neznan, blagi val, jedva
ih je dodirivao, jedno za drugim, kao da mu nedostaje odvažnosti, kao da se
plaši da će ga udariti struja, razmišljala je Orsa, iznurena.
Pirej se kupao u svjetlima, Vatokuzis je zatvorenih očiju znao položaj
svake građevine, zapalio je cigaretu i nakon prvog rasterećujućeg dima ustao
kako bi malo razmrdao smrznute noge ne bi li mu krv počela brže kolati.
Halas će se sa svojim šegrtima u proljeće prihvatiti rada na kući njegova
oca, otišao je i dogovorio se s njim pola sata prije no što će se ukrcati,
crepovi, nosive grede, vodoinstalacije, suvremena kupaonica, farbanje, jedan
 BalkanDownload

široki nadsvođen prozor kraj kojeg će se Orsa odmarati u stolici za ljuljanje

zagledana u Egej i slagati se s Nanom u kolikoj se mjeri neki krajolik
proljepša kad kakva ptica klizi preko oblaka ili kakva mazga dašće ravnom
seoskom stazom, Anezio se više neće osjećati nekomotno, kuća ima sasvim
dovoljno spavaćih soba i sporednih prostorija, zadržat će i sluškinjicu,
tazbina neće više biti zgurana u dvije sobice, imat će i kuhinju i kupaonicu
tik do sebe, Mina će moći ponovo preuzeti cijeli donji kat.
“Jedino što je visoko, dragi moj Nikose, puše vjetar i neprekidno zavija,
kao da kuća tvojega oca plovi po uzburkanom Biskajskom zaljevu”, rekla bi
tu i tamo Orsa, još uvijek neodlučna kad se radilo o preseljenju.
 BalkanDownload

31

Mosha se razletjela po trgovinama, tragajući za košuljom smaragdne boje.

Napunila je Spirosov kovčeg svim uobičajenim stvarima, novim rubljem,
slatkišima i tome slično, a dodala je i nešto pomalo neobično, bilježnicu u
koju je zapisala riječi pjesama koje je njezin muž pjevao i uz koje je plesao
prigodom imendana i večernjih sjedjeljki, nešto od njegova djeda, žlicu za
cipele od kornjačevine kako bi mu noge udobno kliznule u novi par cipela
koje mu je specijalno naručila, buketić pramenova kose, svoje i dječje, koje
je povezivala crvena plišana leptir-kravata s njezine lanjske večernje haljine.
Čvrsto je držala kišobran, padalo je, šibao je vjetar, puhao je čas u ovom,
čas u onom smjeru, u visokim potpeticama, gležnjevi su joj se skroz smočili,
u trgovinama je još bilo malo svijeta, nije bilo ni devet ujutro, a dosta se ljudi
naguralo u crkvu zajedno s učenicima osnovne škole i gimnazije za službu Tri
jerarha,13 svetaca zaštitnika obrazovanja.
Sutradan ujutro trebala bi ispratiti svojega muža u Pirej, i dok je hodala
onako pognuta i podrhtavala, misli su joj bile poput leda, usredotočene na
Spirosove živce, već je danima govorio upola manje, a pušio dvostruko više
nego obično. Košulja boje smaragda bila je već umotana, platila ju je i
izlazeći okrenula se na peti i ubrzala korak, Katerinu nije posjetila još od
njezina praznika, 25. studenog.
Kao i svake godine, nakon službe, odlazila je do te udaljene kuće,
slavljenica nije imala snage otići na molitvu do kapele Svete Katerine, jer je
Njezina Milost, od cijeloga grada, odabrala postaviti se na vrh jednoga
strmoglavoga grebena, budući da je u njegovo podnožje, uza samo more, prije
nje stigla jedna druga svetica, Sveta Talasini.
 BalkanDownload

Zašto je večeras ne bih pozvala na večeru, mislila je Mosha ljuta na samu

sebe što se nije ranije sjetila.
Zatekla ju je pod platnenim zaklonom od sunca kako dijeli izmrvljene
komade sira trima prebijelim vitkim mačkama, sasvim nalik na ruske
balerine. Smjesta je pristavljen ibrik za kavu, stigli su i liker i pepeljara, ako
ti neću smetati, idem sad s tobom kako bih ti pomogla u kuhanju, predložila
je Katerina, a Moshi je pao kamen sa srca, budući da je iskusna Anezio
upravo plovila prema Novom Svijetu, sluškinjica se skrbila za sestrino
najmlađe čedo, a sama je Orsa toga popodneva trebala otići po nonu, koja je
u posljednje vrijeme nekako sve brže starjela, a ne bi se udostojila sakriti
svoju slabost prema Savasovoj prvorođenoj, šuš-muš i posebni pogledi što bi
ih dobacile jedna drugoj održavali su potpunu solidarnost između dvije Orse.
Dok je čekala da kava zakipi, Katerina je pustila inozemne pjesme, koje je
pjevala s prilično jednoličnim izgovorom raznih jezika, ali u svakom slučaju
prekrasno, nimalo ravnodušno, svježe je izvodila na svjež način, strastvene
strastveno, a žalobne upravo tako.
Cigareta... Nije ni pitala, naprosto je Moshi ponudila kutiju, bacila je
pogled i na nedirnuti liker, tako je na muk navikla udovica obično postavljala
pitanja i odgovarala, naprosto pokazujući predmete ili bacajući pogled na
njih.
“U trbuhu mi je sve nešto uzburkano, možda sam opet začela.”
Katerina, koja je pušila samo da zadovolji Moshu, smjesta ugasi svoju
cigaretu i postavi pepeljaru na prozor kako ne bi smrdjela.
Otvorila je ormar, izvadila jednu od sukanja što joj ih je povremeno
poklanjala njezina prijateljica, i brižljivo vratila gramofonsku iglu na mjesto.
Nepomično je promatrala kako ploča usporava s okretajima i čim se
zaustavila ona se dala u potragu za češljem i kuhinjskom pregačom, pokupila
i smeđu svilenu haljinu s vješalicom i pokazala Moshi na vrata.
Ispred Josifove brijačnice naišle su na Maltabesa. Svježe izbrijan, tek
ošišan i po svemu do kosti pomorac, s poštovanjem je pozdravio Katerinu,
 BalkanDownload

doživljavao ju je kao udovicu svojega kolege, i to možda i ne zvuči kao nešto

osobito, ali Spirosu je značilo puno. Pogladio ju je po obrazu i jednoj kovrči,
dat ćeš mi koljivo i na jednom papiru imena brodova, dok se mjesta potonuća
i imena i prezimena i sam sjećam, rekao joj je.
Vjetar je puhao, ali je kiša prestala, pločnici su se brzo osušili, oblaci su
hitro plovili i prestizali jedan drugi, njima dvjema trebalo je još nekih sitnica
za večeru, uglavnom cimeta i klinčića, a povrh toga, i meda za slatkiš,
Spirose, zdravo, kazale su, možda malo zakasnim, otpovrnuo je Maltabes,
imao je još nekih poslića i da se tu i tamo oprosti, tričarije u posljednjem
trenutku.
Držeći otvoren dlan uz obraz kako bi izbjegla morsku plavet, ustvari boju
olova zbog vremenskih prilika, i mnogo sigurnija uz gospođu Moshu
Maltabes, Katerina se spustila uličicama i stubama iza svoje prijateljice,
hitala je skrenuti svoje misli na masnoću svinjskoga mesa, poriluk i celer,
zahvalna Moshi što je se sjetila za oproštajnu večeru, ali i uzrujana tim prije
što će morati provesti tolike sate s vlasnicima brodova, i to još uoči rata.
Radio ju je opčinio, smeđa kutija što je ukućane tjerala da zastanu u
predsoblju, skamene se u salonu i svrnu pogled prema dobro ulaštenom
malom aparatu što je bio u stanju mijenjati raspoloženja i odrediti što će biti
značajno toga dana. Zaboravile su upaliti petrolejke, pirjale su meso i rezale
tanke kolute krumpira za furtalju, omlet s kobasicama, osluškujući u
smračenoj kuhinji glas nekog neodređenog trećega što opisuje kako
novonabavljeni razarač Kralj Đuro I., porinut u Engleskoj, upravo uplovljava
u pomorski dok; otvorena Mosha počela je vikati živio, na dvije-tri minute
motao joj se po glavi onaj prokleti David, žgoljav i izbirljiv, a ipak neće
uspjeti umaći mobilizaciji, no ta je djetinjasta pričica sada završena, ostavio
joj je za uspomenu i dugo sjećanje izvrsno poznavanje engleskoga jezika.
U prizemlju je Mina Saltaferu pekla baklavu, Elena sluškinjica igrala se s
djecom nekim još uvijek nepolomljenim božićnim igračkama, Savas je s
najstarijim unukom skoknuo do popa kako bi kibicirali proglašenje prvaka u
tavli, premda se popadija već otkačila, tak, tak, okrugle pločice i kockice
 BalkanDownload

javljale su joj se u glavi neredovitim zvukom punih dvadeset godina,

posljednjih pet godina nije im ni kavu pravila, a to bi razjarilo popa, uletio bi
u unutarnju prostoriju, raspalio joj pljusku otvorenim dlanom i vraćao se
natjecanju kao bure baruta, samo bi pokupio odobravajuće poglede
natjecatelja.
U svakom slučaju, oko osam sati, oko orahova stola, proizvodnje Helmis,
na gornjem katu palače sa sva tri dodatka kako se ljudi ne bi tiskali, zauzeli
su svoja mjesta pop, bez supruge, koja mu je onemogućivala da se posve
opusti, Savas, Mina, Emilios Balas, novopristigli na otok Hadulis sin,
nerazdvojne Moshine prijateljice Mari, Katina, Kiki sa suprugom Busulasom,
koji je sa Zanakisom i Maistrosom bio u Spirosovoj posadi, pa potom i
daljnja rođakinja, krojačica Arhondija Sari, koja je obožavala odijevati
upadljive dezene i povazdan je sličila naslonjaču u koji će se njezin Zanis
skutriti, njihova ljubav ni za trun smanjena od pamtivijeka, njezin prvi i
posljednji muškarac, večeras odsutan, na Crvenome moru, kabinski
poslužitelj u trgovačkoj floti Maridesa.
Dvije Orse ušle su u posljednji čas, dodijalo mi je računati vrijeme, a opet
stalno griješiti u aritmetici, rekla je starija i uhvatila se svoga stolca, na
dobrodošlice i komentare odgovarala je bacajući pogled, bila je očita njezina
namjera da do kraja večeri sjedi ne otvarajući usta. Mlada Orsa hitro je sišla
da baci pogled na djecu, koja zbog buke i gužve na katu iznad sebe još nisu
bila pozaspala, podojila je najmlađe, presvukla se, obukla svoju tamnozelenu
haljinu, poprskala je i malo parfema po odgovarajućim mjestima, i odjurila da
se javi na zov dužnosti.
“No”, ponudila se osvrćući se oko sebe, tražeći neki posao u posljednjem
trenutku, da donese neku flašu vina, neku soljenku.
“Sad kad si se udostojila pojaviti, Madamo, što ćemo ti”, rekla je Mosha,
chef, te, pokazujući na Katerinu, dodala “upravo potpisuje umjetnička djela
večerašnje gozbe.”
“Gozbe u čast odsutnoga”, prokomentirao je Hadulis, otmjen i lijepa
držanja, najprikladniji za odnose s javnošću, nakon što je - budući da se već
 BalkanDownload

zatekao na otoku - svake noći do poslije ponoći ostajao po raznim gozbama

prigodom ispraćaja muškaraca zaposlenih u obiteljskoj tvrtki na more, neke
je pomorce istinski cijenio, druge je prihvaćao po dužnosti.
Utišani zvuk radija kroz otvorena kuhinjska vrata donosio je na mahove
vijesti onima koji nisu sudjelovali u raspravama ili bi im misli načas odlutale,
nedavna i dragocjena nabavka, ššš, dobacila im je Saltaferena, koja je tako
sredila svoja osjetila vida, sluha i opipa da je prva lovila glavne pojedinosti,
spiker je najavljivao nešto nečuveno, prijedlog Vlade da uvede deset dana
rasprodaje u ožujku; i dok su gosti tako grickali hranu, a u kuhinji kobasice
cvrčak u tavi, Mina Saltaferena skretala je razgovor na pitanja gospodarstva,
očito dobro upućena i u pitanja izvan domene kućanskih potreba, kako joj je
uputio kompliment Hadulis, šarmantan i opušten sa svima; prema
Saltaferosima se odnosio kao prema svojima zahvaljujući iskrenome
prijateljstvu što ga je razvio s Nikosom Vatokuzisom, sasvim iznenada, prije
pet godina, jedne tople večeri kad su raspalili po pivu i uzajamnom
povjeravanju sitnih tajni u nekakvoj tavernici u srcu Pireja.
Ušli su istodobno. Kroz kuhinjska vrata zdjela s furtaljom, a kroz ulazna
vrata Maltabes. Orsa, pop, koji je u vlastitoj kući slabo jeo, i većina ostalih
okrenuli su se prema furtalji, Mosha, koja tek što je ostavila kuhaču, i
njezina majka pogledali su Spirosa, a baka Orsa nikoga. Katerina je još bila u
kuhinji, skinula je pregaču i trljala sapunom ruke, a otvorila je i prozor ne bi
li izišli para i mirisi prženja.
“Ama kuda si to lutao? Otišao si nekoliko sati prije mene iz ureda. Gdje
si se opijao?” upitao je brodovlasnik točeći Spirosu rakiju.
“Hodao sam gore-dolje po molu, možda i deset puta”; već mu se danima
odlazak ispriječio kao planina, pa je rakiju strusio naiskap, skinuo jaknu i
bacio je na jednu sofu, a onda sjeo za prazni stolac na čelu stola.
Slio je još jednu rakiju i, ispustivši jedno ahh jer mu je oštar alkohol
opekao grlo, podignuo oči prema svojoj ženi s pogledom koji ju je uzdrmao,
stopostotnim pogledom praštanja; iznenađena, Mosha je ispustila vilicu i
potražila pomoć u sestrinim očima, samo što je njezina saveznica oborila
 BalkanDownload

polusklopljene oči i šutke se višekratno pričešćivala vinom rubinove boje iz

Sinetija.
Posrani rat, pomislila je Mosha, to će biti, izgleda da joj se muž plaši da
im se više neće vratiti.
Hadulis, uredski tip, prekinuo je šutnju, tema koja im je uvijek bila pri
ruci je prokleti rat, Estonija, Letonija, Danska potpisale su s Njemačkom pakt
o nenapadanju, Norveška, Švedska, Finska odbile su ga, rekao je, a evo i
vijesti o oceanima, sve su loše, ledene i zbrda-zdola.
“A hoće li onda u Indijskom biti bolje ili gore, ili jednako kao i na
Atlantiku?” upitala se Mosha.
“Očekujemo najnovije izvještaje”, odgovorio je Hadulis, “moramo
pričekati da bismo vidjeli.”
Pale su zdravice, izvrsno pripremljena jela i šale nekako više nasilu. Pop,
premda je prije slabo prošao na natjecanju, bio je u ludom raspoloženju, a
nisu zaostajale ni Moshine prijateljice, u cijeloj atmosferi pretjerane
napetosti, Indijsko sinje more, dervišu14 u Maltabesu, vratite se do zore,
dajte mi svoju besu, a ponešto i za posadu, Zanakis, Maistros, Busulas,
družba fina dok je vina, a bogami i pop pije jer mu nema popadije, kucajući
čaše s popom i improvizirajući stihove napile su se ko zemlja, ujak je polako
žvakao i uživao u svojim zalogajima, a kratkim i preciznim rečenicama
odavao je priznanje premijeru Metaksasu što je utvrdio specijalni objed i
fiksnu tarifu za pomorce, baka je gladila komad kore kruha i grickala samo
mrvice, Orsa je sjedila tiho, kao da su joj se misli opet uhvatile planina i
gora, Mina Saltaferu strijeljala je istraživačkim pogledima kad bi se začuo
kakav pretjerano konkretan stih, a Maltabes je, doduše, ispružio ruku Moshi
oko ramena, oslanjajući je više na naslon stolca, ali joj je okrenuo leđa
zbrajajući i oduzimajući s trojicom članova svoje posade i Hadulisom
naizmjence dobitak i štetu i razmjenjujući pitanja na koja nije bilo odgovora.
Tanjuri su se ispraznili, pop Filip je okrajkom kruha kao spužvom pokupio
umak, vino je svima donijelo dremljivost i nešto neophodne rezignacije, ali
 BalkanDownload

donekle rat, a donekle i Spirosova razdraženost, malo-pomalo oduzeli su svu

živost i napetost iz razgovora i dodali nekakvu čeznutljivost i tugu.
Kako ću stići izvesti sve izgubljene u ratu, pitala se Katerina; za stolom
nije nijednom otvorila usta osim prilikom zdravica i želja za sretan put, pa se
i sama iznenadila kad joj je glas, neplanirano, sam od sebe, u početku tiho, a
zatim sve postojanije, prihvatio jednu omiljenu rusku pjesmu, prikrivenu kao
da je izgubljena u zimskom nebu.
Svi su zašutjeli, okrenuli se prema njoj i zauzeli bolji položaj ne bi li je
čuli, Mosha je ispod stola potražila njezine prste čvrsto vezane u čvor na
koljenima i blago je gladila u ritmu pjesme, prste izbušene pogrešnim
ubodima igle i natečene od ozeblina, of gavarila rosila zalataja, berijozaven
veselim jazikom, ni Katerina ni itko drugi nije, dakako, znao što znače riječi,
ali da su se tog časa otvorila vrata i da je ušao neki Rus, pomislio bi da su
mu svi zemljaci, u tolikoj su se mjeri svi prepustili značenju pjesme, pa je
čak i pop svima dao oprost od grijeha zbog pogibeljne nacionalne pripadnosti
pjesme, i žuravli pečalno proletaja, us nje žalejut boljšenija.
 BalkanDownload

32

Moshino treće dijete bila je djevojčica.

Rodila se na dan kad je Reich zakupio od Italije tršćansku luku na deset
godina, 13. srpnja 1939. Čuli su vijest s neprestano uključenoga radija, koji
je nekoliko dana poslije prenio i zapovijed Vlade da se svi radioaparati
moraju prijaviti Odjelu za tisak i turizam pri Ministarstvu. Mjeseci trudnoće
prokotrljali su se između crnih briga i razvoja događajâ, Talijani su u travnju
zauzeli Albaniju, Englezi su uveli vojnu obvezu, a sovjetski maršal za rat,
glavni zapovjednik Vorošilov, bio je pozvan u London radi uspostavljanja
zajedničke vojne strategije, i ta se činjenica više od svega dojmila Anezio,
sasvim primirene po povratku iz Amerike, gdje je utažila žeđ za zagrljajima
svojega jedinca.
“Rumunjski časnici nose steznike, zato izgledaju tako uspravni i širokih
prsa”, rekla je Nana; zavalila se u stolicu za ljuljanje, a u naručju joj je
spavalo kumče, debeljuca od desetak mjeseci, profesorica je pomicala samo
desnu ruku kako bi prinijela cigaretu ustima i tu i tamo otresla pepeo u
pepeljaru.
Orsa je sa sobom donijela radio, sama će Nani pripovijedati o sestrinom
porođaju i ostalim obiteljskim stvarima, a elektronička će naprava dopuniti
vijesti iz svijeta.
“Mosha još nije pustila mlijeko, a beba se čini gladna, bradavice su joj
sve izranjavane, izgrizene.”
Na stoliću su bile poslagane razglednice u obliku harmonike, uspomene iz
Venecije, drevna mjesta i tropski krajolici iz Egipta, dosta unikata. Orsa je
strpljivo pročešljala blago svojega muža što je gotovo istrunulo na tavanu, a
 BalkanDownload

Nana se sasvim dovoljno nauživala i strast za kolekcijom tek se počela

gasiti.
“Evantija Hiju provela je medeni mjesec u hotelu Calvi na Korzici, Nena
Bei u Grand Hotelu Miramare u Genovi, Marija Dardanu u hotelu Ritz u
Nici, a u njemu je bila i Marija Kanaki, Lena Vardakosta bila je u Grand
Hotelu du Pavilion u Parizu”; nenaputovana Nana, koja je osim morske
bolesti u ovom životu navukla još i reumu, zatvor i nesanicu, održavala je
popis fotografija hotela u kojima su njezine omiljene i one ne toliko omiljene
učenice imale sreću spavati pokraj svojega kapetana, prvoga oficira ili
glavnoga strojara.
Bio je to dug popis jer je Nana napunila dvadeset pet godina kao
filologinja, a Mala je Engleska, Bogu hvala, rađala putnike, mladiće i
djevojke. Sretnom, vrlo sretnom osjećala se Orsa što Nana brblja svojim
dubokim, skoro muškim glasom, neprekidno, i ne propitkuje, između dvije
cigarete pogladila bi nježno malenu po leđima, promeškoljila bi se,
protegnula se, ponovo se promeškoljila i ponovo dotjerala nabore na modroj
plišanoj suknji, osjećala je očajničku potrebu da govori, ne toliko da sluša,
smirivala ju je jeka vlastitoga glasa što se sporo prelijevala preko platnenih
stolnjaka i pokrivača po namještaju, ostavljajući tu i tamo kakav zvučni
ukrasni epitet i dvoznačni prilog; posljednje tri godine, kad su gimnazije već
podijeljene na muške i ženske, njezin je nemušti salon primao manje posjeta.
Orsa je već cijelo desetljeće iskorištavala Nanu, no došlo je vrijeme kada
je o njoj počela razmišljati kao o ljudskom stvoru koji vjerojatno ima dosta
toga na umu, već je neko vrijeme istraživala ispočetka pojedinosti njezina
lica, dvostruke brazde na obrazima i trostruke na uglu oka, a jednako tako i
pojedinosti u kući, jednu mutnu fotografiju ujaka iz Atene, bez djece, koji je
omogućio svojoj vrijednoj sestrični iz Arte da završi studij, tri ili četiri para
papuča s potpeticom što su virila ispod pokrivača na divanu kraljevsko plave
boje, pokojnikove zimske i ljetne kape dobro oprašene na vješalici za kapute.
“Tvoja ju je majka ljetos potkresala, ruža je nalik na snježnu lavinu u
Alpama, padne na nju sunce, toplota je omekša, a kroz balkonska vrata njezin
 BalkanDownload

nas miris sve intenzivnije posjećuje.”

“Nano, voliš li bijelo?”
“Ljeti je previše svjetla, a zimi je pretjerano tužno.”
I sama Orsa imala je tridesetak razglednica, iz Norveške, Kanade, s
Ognjene Zemlje, slučajnu gomilu planinskih krajolika u zimu, točno je, bjelina
može iscijediti silnu količinu tjeskobe.
U svojim je mislima Nana odavno iscrpila poglavlje s ružama, prikladno
je usporedila svibanjske pupoljke s malim djevojčicama, ružičasti cvat od
kojeg se pravi ružina vodica sa zaručnicama, a divlje ruže sa stotinu latica s
otmjenim gospama što se šeću glavnim atenskim bulevarom.
Već se napola smračilo, beba je lizala breskvu, na radiju pjesme što su ih
izvodili nježni ženski glasovi, a Orsa i Nana u žutoj dvokatnici na Androsu
ponovo su počele razgovarati o mjestima udaljenima tisuće milja. Jer su
živjele na Androsu, ali njihove pripovijesti odvijale su se i širile po cijelome
planetu, da budemo iskreni, mnogo se manje toga događalo na njihovu
otočiću, a mnogo više drugdje, po lukama drugih zemalja, drugih kontinenata
ili tijekom plovidbe. Pa i na radiju, uho im nije previše hvatalo ono što se
događalo u Lamiji i u Patri, pozornost su im privlačila međunarodna zbivanja,
tek onako, kako bi se mogle prepuštati maštanjima. Slastičareva Nota nikad
nije morala maštati, šest je ujutro, Teofanis sad sigurno sprema pan d’
España, razmišljala je, pet je popodne, sad je sigurno izišao da dovuče jaja
od Stavrule, a putar i brašno od Batidisa. I ona i hotelijerova Ana i Josifova
Keti uvijek su točno znale gdje im se čovjek nalazi.
“Pomorac? Može se nalaziti i pet i deset tisuća milja od mjesta na kojem
njegova žena pretpostavlja da jest.”
“Vjerojatno misliš na svojega zeta, ljubavi”, primijetila je Nana.
Orsa nije odgovorila. Dakako, njezin je muž zimu provodio tu, u blizini, na
Crnome moru, i sama je dvaput skoknula do njega, kad bi mu brod uplovio u
Pirej radi istovara staroga željeza i utovara drvne grade.
 BalkanDownload

Ustala je, protrljala malo leđa, oko bubrega, ostavila sam pelene i jedan
džemperčić na stoliću kod ulaza, sjetila se i otišla do zrcala kako bi malčice
dotjerala frizuru; mala će ostati kod svoje none, a Orsa će predstavljati cijelu
rodbinu na klavirskom recitalu starije Eksadaktilu u Klubu, mlada
Eksadaktilu napustila je muziku, dobro udana u Starome Falironu za jednoga
veletrgovca higijenskim potrepštinama.
Kad im je služavka donijela pozivnicu, Saltaferena je tresnula vratima za
leđima nesretne žene, samo tapa-tupa, tapa-tupa, gdje više ima smisla, gubila
je strpljenje i za Mersinine lekcije glasovira, idite vi, mene boli glava,
zapovjedila je svima preostalima, Moshi još nije bilo prošlo četrdeset dana
od porođaja, Anezio će ostatak života provesti u crnini za svojim starim
poslodavcem, sluškinjica, na koju se pozivnica ionako nije odnosila, imala je
paziti djecu, neka je djevojčica umrla od zmijskog ugriza i Orsa već deset
dana nije dopuštala djeci ni nosa promoliti u park ili u polja; i tako joj se
potrefilo da mora izdržati jedno dosadno predvečerje u vrijeme kad su joj
živci bili nekako napeti, tek joj se sasvim poremetio, a sva je nekako bila na
rubu snaga.
“Što je s Mersinicom?”
“Dovest će je Arhondija, u novoj suknjici.”
“A ona sama valjda će se opet umotati u nekakav maštoviti dezen.”
“Ako stigne završiti svoju vlastitu, jutros još nije bila sašivena po
šavovima i porubljena, magnolije, i to na različitoj tkanini, blještavi crno-
zeleni listovi.”
“Što li to onaj njen Zanis nalazi za poljubiti?”
“A valjda nešto nalazi...”
“Ali usne su joj strašno tanke. Ni crta...”
Nana je, s bebom u naručju i ispravljajući nabore na svojoj suknji, opet ta
njezina opsjednutost velikim, malim i lažnim naborima, prišla Orsi, uklonila
nekoliko dlaka što su joj se slijepile s bijelom bluzom, ovoga puta svirat će i
 BalkanDownload

neke kompozicije što ih je sama skladala, rekla je, tako piše na pozivnici.
“Nadrljali smo”, odgovorila je Orsa, premda nije to ozbiljno mislila;
starija Eksadaktilu nosila je ozbiljne, otmjene kostime, obično u nekoj nijansi
smeđe, i sama je noću šetala od Slavoluka do Zamka i od Zamka do
Slavoluka, imala je razumijevanja za one kojima su bili nasmrt dosadni
njezini muzički pothvati, te u vrijeme recitala nije vodila bilješke o
odsutnima.
Tako je Orsa spustila poljubac na čelo svojem djetetu, nježno uštipnula,
skoro pogladila Nanino uho, izvukla je iz torbe ogrlicu, naušnice i narukvicu,
žustro ih navukla i bacila pogled na svoj sat.
“Hajde, dušo, preseli se ovamo, blizu mene”, rekla je profesorica, voljela
je svoju bivšu učenicu još odonda kad je ova pisala najljepše sastavke na
slobodnu temu, a zavoljela je i bucmastu Artu, a ne Asiminu, i još uvijek
polagala pravo na to ime, premda ne više onako tvrdoglavo, u svojoj samoći
osjećala je potrebu za njima dvjema.
“Da si mi živa i zdrava, pusti sada priču o selidbi”, šapnula joj je Orsa na
uho - već se dugo mučila ne bi li donijela tu odluku, Vatokuzis je na svoj
način vršio pritisak na nju, dotle da je zadnja pisma poslao na adresu kuće u
kojoj nitko nije stanovao, Anezio i njezina majka međusobno su se žderale, i
ta ju je nesloga gonila iz bijele jednokatnice, slala ju je ravno u poznata,
izdvojena mjesta, u malo dvorište crkve Svetoga Dimitrija, do mostića s
debelim, svježim krošnjama ili do špilje u stijenju, za večeri, kad se ne
nailazi na kasne plivače.
Jedanput je, štoviše, kad je skrenula s uobičajene staze ne bi li izbjegla
jednu dosadnu susjedu, u gusto zasađenom Lukisasovu voćnjaku otkrila
najljepšu čatrnju koju je u životu vidjela, sa zlatnim ribicama, lopočima i
dugogodišnjom golemom alojom uokolo, bila je pet metara duga, dva široka i
dva duboka, posve rimski prizor u proljetnoj svježini, sastajalište za medare,
kosove, leptire i potpuno drugačije, kao da nije s ovoga svijeta, afrička oaza
u ona dva ili tri srpanjska dana kada se ne može disati, kada bi glavobolje i
vrtoglavice mučile na meltem inače naučene Ciklađane, požalila je što je
 BalkanDownload

Spiros i ona nisu uključili u probrana mjesta za sastanke, Maltabesov krug

okončao bi s kamenim obziđem čatrnje, u sjeni lotosa, pokraj ogromnog
mehanizma za crpljenje vode i goleme aloje, pepeljastosive skulpture koju
nije pomicao vjetar niti ju je nagrizao zub vremena.
“Već godinama iščekujem da postanemo susjede, tvoja je majka nekoliko
puta dolazila Halasu kako bi mu se požalila na jednokatnicu i posavjetovala
se s njim, šteta luksuzne palače s krasnim stubama i ogradom od kovanoga
željeza, govorio mi je majstor, ništa se ne može učiniti. Uništit će je jurcanje
one dječurlije, nadala sam se, jer su tvoji nećaci neukrotive zvijeri.”
“Nisi mi ništa rekla za razglednice što ti ih je Lili poslala s Baltika”,
promijenila je temu Orsa izlazeći.
“E, konačno sam vidjela kako izgledaju ta svjetla, zelena i crvena, što
reguliraju promet u Kopenhagenu...”
Nana je s djetetom u naručju sjela u slamnati naslonjač na svojoj maloj
verandi, ali nije palila svjetla kako se ne bi skupljali komarci, noćna tama
ionako se nikad ne bi zgusnula u punoj mjeri, zahvaljujući tolikim bijelim
ružama; Orsa je hitro sišla niz tri stube, zaokrenula za ugao, izvadila iz torbe i
navukla na prst prastari zlatni prsten sa sitnim-sitnim zelenim kamenom,
produžila dalje i stopila se s preostalim stanovnicima grada koji su, ljubitelji
glazbe ili ne, žurili prema Klubu, jer je starija Eksadaktilu, osim što je bila
pijanistica, bila i nesretna žena, njezin je zaručnik, prvi oficir na brodu
Stenies, nestao u brodolomu što je odnio brojne živote 1927., ostavio je
djevojku samu na moru Griegovih Morceaux Lyriques.
 BalkanDownload

33

U nedjelju, 3. rujna, Britanija i Francuska objavile su rat Njemačkoj, a pet

dana poslije Grčka je muškarcima od dvadeset do pedeset godina zabranila
napuštanje zemlje.
Bio je petak, Penelopa tek što se usidrila u pristaništu Kunduriotis i
tridesetšestogodišnji Nikos Vatokuzis bio je uhvaćen u zamku.
Nekoliko dana poslije zatekao se ispružen poleđuške na jednoj od plaža
otoka, napola opijen blagim zrakama popodnevnoga sunca; svjetlo u rujnu
uvijek je neobično, blijedožuto ili boje limuna, taj mjesec ne širi ruke u
zagrljaj kao travanj, ne iznuruje poput ljetnih mjeseci, niti razdražuje poput
veljače usred zime. Rujan je zagonetan mjesec, kamene ograde po okolnim
brežuljcima boje staroga zlata, more blijedo i nepomično, obiteljski piknik u
punom zamahu s Mersinom, koja je galamila da joj je muka kad su je
natjerali da proguta kruh s putrom i marmeladom od kupine, s malom koja je
ponovo postala Arta prepuštajući ime Asimina Moshinoj bebi, pa je sad
razbijala kuhana jaja o krupni šljunak, i Savasom, koji je na svojoj stijeni,
Snješku, na udice namještao mamac kako bi se prepustio pecanju čim se oni
svi pokupe odatle. Malo prije toga Orsi se izgubio pred očima, tražila ga je
među plivačima i po plaži, među sitnijima i mršavijima. Kad ga je konačno
uspjela razaznati u gomili, kad je vidjela kako se probija kroz vodu poput
dupina i izlazi na obalu, zaprepašteno se uvjerila da njezin Savas nije više
dječak, tek iz daljine shvatila je koliko joj je sin narastao. A bio je ljut, otac
mu je obećao, usprkos majčinim i bakinim protivljenjima, da će ga povesti na
sljedeće putovanje, Pirej-Carigrad-Odesa, no propao je san, nije, naravno, bio
kriv Vatokuzis, ali u njegovu dječjem umu svi su odrasli, neovisno o statusu,
predsjednici vlade, generali, roditelji, snosili dio krivnje za zaokret kojim su
 BalkanDownload

krenule stvari, imao je vlastiti pomorski kovčeg, kabanicu od voštanoga

platna, mornarski kaputić, dalekozor, i bez imalo krivnje žudio je da ih u
vrijeme putovanja zadesi kakva pošast kako bi dokazao svima ne samo da ne
pati od morskih bolesti već i da zna posve logično kako spasiti brod, inače se
po otoku motao oko muškaraca što su igrali tavlu i kartali po kavanama i
ispaljivao rečenice, nikome određenom, sidro engleskoga Admiraliteta teško
je ukotviti, osvojio bi ponekad topao, a ponekad srdit pogled, ali je odvažno
nastavljao, bacač katapultira uže od tristo metara na pristanište ili na drugi
brod radi spašavanja preživjelih. Popeo bi se do svoje tetke i prekapao po
nekakvim nevjerojatnim prastarim Spirosovim knjigama, engleskim,
španjolskim ili grčkim, pokušavajući dešifrirati simbole i mrlje u raznim
bilješkama i, uz Moshino dopuštenje, raširio bi po podu izdanja hidrografske
službe Ratne mornarice, četrdeset-pedeset svezaka, i sve ih čerupao,
Svjetionici i pomorski signali, Tablica udaljenosti između luka u nautičkim
miljama, Upute za meteorološka promatranja, Pomorske karte grčkih luka.
“Da večeras odemo zajedno do Kluba?”
Vatokuzis je sinu predlagao zajednički izlazak muškaraca, Savas je
ozbiljno kimnuo, može, i s olakšanjem se vratio samome sebi, polizao je
marmeladu i bacio komadiće kruha ciplima što su nestrpljivo kružili oko
Snješka.
Bit će onizak i debeo, kao i njegova baka, mislio je Vatokuzis
promatrajući dječaka, prestao je biti duguljast i žgoljav poput pruta, kako je
odrastao, prepisivao je izgled Mine Saltaferu, no glava mu je bila kao kod
klasičnoga grčkoga kipa, kovrčava crna kosa i duge sjenovite trepavice što
su napola zatvarale njegov otvoreni pogled, obično razočaran, već u devetoj
godini. Stari Saltaferos odmaglio bi od kuće u ranu zoru, ni kavu nije pio sa
svojom ženom, siroti se dječak ubijao od dosade uz tolike žene, nona, mama,
teta, sestre, rođakinje iz prvoga i drugoga koljena, Anezio, Eleni i jata
posjetiteljica što su neprekidno naklapale po kuhinjama, ostavama, po
dvorištima i salonima, vrlo osamljeno dijete, brinuo se Vatokuzis za svojega
sina, bdio je nad njim pazeći da dječak to ne opazi, promatrao ga je kako
 BalkanDownload

čeprka po priboru i kako otvara i zatvara kombinirke ili nož za obrezivanje

tek onako, bez cilja, kako urezuje nekakav svoj znak u stabla eukaliptusa bez
društva ili kako satima promatra more, nepomičan.
Još uvijek nije probavio činjenicu da će se mladić otisnuti put mora, i jest
i nije želio vidjeti Savasa na brodovima, neki su dan njemačke podmornice
potopile britanski putnički brod Athenia, svi su se ugrizli za usnu kad su čuli
tu vijest, a mladi je Vatokuzis počeo pipati gornju usnu moleći Bogorodicu da
mu na brzu ruku posadi kakav debeo brk ne bi li se otisnuo na ocean radi
osvete.
Pao je sumrak, postalo je svježije, ali je bilo i izmaglice, Orsa se nalaktila
s nogama u vodi do gležnjeva, dovoljno udaljena od svojega muža, već neko
vrijeme odnos među njima zahladio je zbog te proklete selidbe, u gradu se,
po svoj prilici, već pale svjetla, doviknula mu je, što je bila lozinka za
mirenje i polazak, ravna, glatka plaža tamnjela je velikom brzinom i tjerala
Vatokuzise navrat-nanos, druga malobrojna društva ionako su se već udaljila
nabadajući s kamena na kamen.
Odjeveni u odijela i ozbiljni, otac i sin, ušli su u Klub pomoraca s
Androsa oko pola osam, Daniolosi, Marisi, Mamaisi, Hadulisi, Mandarakasi,
kapetani i vlasnici brodova, pomorci, kopnena vlastela, razgovarali su o
politici, uspaničeni, a uz njih neobrazovan i beznačajan svijet, gospodin Dinos
s društvom, izvaljeni na kožnatim počivaljkama, žurili su se dodati svoje
informacije i podijeliti svoju mudrost ne bi li što pametno zaključili.
Poduzetnički genij i stroga stega navigatora s otoka izokrenuti su
naglavce, država nije poduzimala nikakve zaštitne mjere, a posljedica je bila
da su posljednjih godina brojni grčki brodovlasnici pribjegavali zastavama
pogodnosti, Liberije, Paname, Hondurasa, 1939. godine, u vrijeme lanjskog
popisa, u registar trgovačkih brodova s Androsa bila su još uvijek upisana
192 parobroda, te su mnogi ljudi otvorenih očiju kriomice bacali poglede
prema New Yorku i Londonu, nije im više bio dovoljno velik njihov otočić, a
i cijela ova domovina nalik na malu trgovinu, Grčkica-domovinica, obično
donosi zakone kojima im potkresuje krila.
 BalkanDownload

I eto ti rata što će zbrisati cijele posade, plovila i bankovne račune, neće
nadoknaditi oplakivanje veličanstvenim ratnim dobicima kao što je bilo u
Prvom svjetskom, kad su neki počeli s čamcima na vesla, a završili kao
brodovlasnici.
Nikos Vatokuzis slušao je i hvatao bilješke, reci mi, Savase, zašto se
Mandarakas onoliko naljutio, upitao je dječaka, koji je dopunjavao ono što bi
promaknulo ocu, kada prođe ratna oluja i sam Vatokuzis bude morao donositi
odluke, zašto ne Engleska, recimo, gdje će njegovo troje djece dobiti najbolje
obrazovanje, a bit će i više mogućnosti za pothvate i bit će raznovrsnije.
Na raspolaganju su mu stajala dva teretna parobroda u kojima je imao
udio, neka se izvuku neoštećeni, pa ćemo vidjeti, kada dođe vrijeme, samo
da ostanemo neoštećeni i mi, neće nas ništa više držati na otoku, razmišljao
je.
Grobovi njegovih roditelja s karanfilima i kraljičinim naušnicama, kako su
zvali fuksije, cvjetovi boje grimiza, višnje, precrveni ili ružičasti, bezbrižno
su cjelivali posmrtni mramor, koji, srećom, nije izgledao onako očajan i
odbojan kao način na koji su iz života otišli oni pokopani u njima, Vatokuzis
ih je posjetio u društvu sa svojom ženom, Anezio i Mersinom, Orsa je htjela
zaliti biljke i zapaliti kandilo svojoj noni, kako je činila svakoga puta, i
mačak je došao s njima do groba, ne stari, Babis, krepao od debljine,
Haralambis akrobat, koji je volio skakati s jednoga nadgrobnog spomenika na
drugi i uživao u grickanju nježnih listova, samo mu je Kristov trn umaknuo i
nešto besmrtnih agava, koje su obranile svoje ime. Anezio je bila oprezna, te
su dva fotografska portreta, doduše, bila postavljena dijagonalno, jedan
nasuprot drugome, samo što se pokojnici nisu gledali kako se ne bi i na
onome svijetu nastavili svađati, u početku je ćulila uši ne bi li čula kakve
prigušene kletve, pa se kao primirila, smrt je išla na ruku bračnom paru,
zaključila je i prekrižila se.
Mersina ju je oponašala. Vatokuzis, s panama-šeširom u ruci i
olabavljenom kravatom, promatrao je čas svoju kćerku u bijeloj suknjici
kako kima povjetarcu, čas svoju majku u okviru, sjećao je se u bijeloj noćnoj
 BalkanDownload

haljini kako kao nožem presijeca noć nadvoje bježeći pred ljubavnim
mahnitanjem njegova razgaćenoga oca. Kćerka mu je ispala pljunuta njegova
mati, za sada nekoliko brojeva manja. Oči i kestenjasta kosa, suze nalik na
bisere, nosnice vlažne, nokti izglodani na vazda ledenim rukama, koje bi
stotinu puta dnevno prekrižila na prsima i uzdahnula zaboravljajući svijet oko
sebe, upravo kao što je činila i pokojnica, nesvjesna ili slomljena srca, ovisno
o okolnostima.
Jesen je stigla gorča nego ikad.
Saltaferena joj je zapovjedila da postane slađa, slažući s gluhom
histerijom džem od mošta, marmeladu i slatko od dunja, ali se jesen nije
pokoravala ženi koja je napustila ljude, a bila sklona jelima i desertima.
Usred gužve u dvokatnici, uz kućne radove i neprekidne odlaske i
dolaske, gdje ti je, kvragu, bila pamet, moja Orso, pitao se Vatokuzis,
osjećajući prijetnju; njegova žena nikad ne bi povukla ruku kad bi je on
snažno stisnuo, nikad se ne bi razdražila kad bi je nježno obgrlio oko struka
ili joj u šaku uzeo gležanj ili podlakticu, nikad mu ne bi kliznula iz naručja
kad bi joj noću poput krivca skidao jedno po jedno noćnu košulju pa donje
rublje, naprosto bi ostala kao komad leda, a u neka se jutra budila sasvim
crvenih očiju.
U listopadu, na dan Svetoga Dimitrija, popeli su se k Moshi kako bi
čestitali imendan njezinu sinu, i pred rodbinom i ostalima, selidbu treba
srediti prije nego duboko zagazimo u zimu, naglasila je njegova punica, idi k
vragu već jednom, rekla je Orsa bez daha, i prije no što su ostali shvatili o
čemu se radi, skočila je da izađe, suknja joj se zakvačila za jedan čavlić na
sofi i poderala.
Vatokuzis je zatekao ženu u jecajima, u donjem dvorištu, pored ladoleža
što je onako žut razbijao tamu. Naslonio se na zid i popušio jednu cigaretu,
zatim još jednu, pa treću i četvrtu.
“Imamo još pet Dimitrisa za večeras”, podsjetio ju je.
“Idi ti sam”, zamolila ga je i pogladila ga po licu, bila je sva rasturena,
 BalkanDownload

tako da njezin muž nije navaljivao, izišao je i bešumno zatvorio za sobom

drvenu kapiju sa zasunom.
Na otvorenom oknu prvoga kata Saltaferena je vrebala žudno iščekujući,
ali što je moglo biti dubljim uzrokom? Vatokuzis se uspeo uz uličicu zbunjen
i razočaran, već je bilo osam, mnoštvo svijeta, uglavnom žena, sve u zlatu i
blještave i zveketave jurcale su od jednog Dimitrisa k drugome.
Nikos se zaputio prema kućama pomoraca, posljednjeg će posjetiti
svojega podmazivača, Mimisa, i njegovu ženu Mirni, Dimitrisa i Dimitru, a
večeras su planirali strašnu feštu, 14. listopada torpediran je britanski razarač
Royal oak s tisuću i dvije stotine članova posade i taj teški gubitak izludio je
pomorce, jedno dobro pijanstvo, Gospodine, žestoko pijanstvo, za tim je
čeznuo Vatokuzis, i nastavljajući dalje protiv udara jugozapadnoga vjetra
garbisa u svom najboljem odijelu, sam, vukući pogled od osamljene stijene
nasred obale prema svjetioniku na ulazu u luku i ponovo natrag, Turlos-
Turlitis i Turlitis-Turlos, osjetio je kako mu se oči vlaže iza naočala i kao da
ga netko šiba po njima.
 BalkanDownload

34

Na dan 30. listopada 1939. stotinu šezdeset milja zapadno od irske obale
torpediran je Tresivulos, prvi brod s Androsa, i nestala su dvadeset dva
pomorca.
Ta je crna vijest poput crnog vala obojila cijeli otok u crno.
Prezimena i kuće raštrkani po selima i po glavnome gradu, Vojadzidis,
Ciknas, Balas, Gulandris, Kambanis, Manusos, Adamopulos, Sotiros, Ginis,
Krusis, Robos, Pepas, Parliaros, Prindezis, Sapundzakis, Stiljanos, Filipidis,
Fundos, Lukrezis, Lavdas i Malatades, osim njih i kabinski poslužitelj
Saltaferos, nećak iz obitelji, Mala se Engleska skvrčila, nije mogla podnijeti
tolike okupljene žalopojke i toliko koračanje po svojim uličicama, mnogi su
išli zajedno od kuće do kuće, a oni što nisu izgubili nekog rođaka ili prijatelja
nisu se razlikovali od ojađenih, imali su i oni nekoga svoga po oceanima i od
30. listopada strah im se za sva vremena usadio u dušu.
Trateći ovako vrijeme za tavlom, izludjet ću, mrmljao je Savas Saltaferos
samom sebi; s brodom Tresivulos potonulo je jedno jedino i obožavano
popadijino kumče i ona je prestala kuhati; a pop Filip, neizglačane i
zamrljane odore, došao je do kraja snaga zbog tolikih pogreba i spomena,
leđa su mu pucala, ukočio se, sav isprepadan i pogrbljen, iza ploče za tavlu i
riječi kao što su pločice, kockice, četvorke, šestice, dupliranje, kućice, i nije
se micao ni milimetra.
Kad bi gubio, taština nad taštinama, sve je taština, govorio je, a to je kao
rukavica pristajalo ne toliko njegovu porazu koliko njegovu stavu o životu,
vanidad de vanidades, todo vanidad, smjesta bi preveo Saltaferos, a sada, s
okončanjem njegove pomorske karijere i ratom što se sve više razmahivao i
 BalkanDownload

razarao, ta njegova čeznutljiva izreka često bi mu se omakla, a njegovi su je

unuci prihvatili kao jezikolomnu igricu, pa bi je vrištali iz petnih žila, lozinka
i odziv u brojnim igrama i nadmetanjima.
Kćerke su mu bile uha prilijepljena za BBC, Mosha, kao po dužnosti,
krasopisom je bilježila pregled vijesti, a susjede, žureći obaviti stvari za
obitelj, ipak nisu propuštale navratiti u njihovo dvorište i pokucati na okno,
kakve su novosti, pitale su, pa bi produžile nizbrdo do trgovine mješovitom
robom ili do tržnice.
Okupljanja kod tipografa, u Lučkoj kapetaniji, u Klubu pomoraca s
Androsa, u gradskoj Vijećnici, po kućama, bila su svakodnevna, ništa se nije
rješavalo, samo su društvo tražili, pa je čak i Emilios Balas, Maltabesov
ujak, uzrujan zbog Spirosove sudbine, jurcao posvuda bez daha, tegleći sa
sobom svoju nezaboravnu ulogu skrbnika, svoju tugu i svoj kišobran s pola
iskrivljenih žica.
Kava se pušila u crvenoj emajliranoj šalici, stari Saltaferos, koji je
odbijao druge šalice, teglio ju je sa sobom na sastanke, po uzerijama i
pogrebima, ma stvarno, pa koliko sam ja ljudi izgubio kao kapetan, govorio
je u sebi, nije se radilo o tome da im ne pamti broja, nego upravo zato što ga
nije mogao zaboraviti, taj mu je broj svako malo svrdlao u mislima, u
Biskajskom su zaljevu valovi 1918. pokidali uže što je vezivalo Marisa za
njegov post, sutradan mu ga je čamac sa svjetionika donio nateklog poput
bubnja, u jednoj vražjoj oluji 1926. Atlántico Sur15 oteo mu je s mosta
Karistinosa, Polemisa, Ralisa, 1929. izgubio je zbog žestoke prehlade svojega
prijatelja Nikifora Dokasa, 1936. izgorio mu je Jorgakis, mladi ložač iz
Megare, šest izgubljenih u putovanju što je potrajalo četrdeset tri godine,
trideset sedam kao glavni na osam brodova, Dunavu, Bogorodici, Egeju II,
Marioguli Haduli, Idrusi, Posejdonu, Majci božjoj i Marusio Bebi, neki su
se u međuvremenu već pretvorili u staro željezo, a drugi će biti samo dodatna
briga u ovim teškim vremenima.
Prije nekoliko mu je dana Anezio priznala kako joj je njegova nesnošljiva
i preškrta žena, kako ju je bez ustručavanja kitila, ugurala u njedra krišom,
 BalkanDownload

kako ne bi vidjeli ostali, novčaničić s dvadeset funta sterlinga, neka ih položi

u manastir Svetoga Save, nedaleko od Jeruzalema, za zdravlje i dug život
njezina supruga, onda kad je sa svojim gazdom otišla na putovanje do
Svetoga groba, nemoj o tome pričati lijevo i desno, naložila joj je;
objelodanjivanje tako širokogrudne donacije nije odgovaralo njezinoj
reputaciji.
“Tako ti je, gazda Savase, otkupila spasenje od morskih psina”; imajući u
vidu dugoročne investicije i profit, Mina Saltaferu je jednom za sva vremena
podmazala Svetoga Savu i Gospodina Boga.
Stari kapetan svjesno je izbjegavao miješanje u obiteljska pitanja svojih
kćeri, ali zbog nekih stvari koje bi napola izrekla njegova majka, zbog nekih
lažno arogantnih Orsulinih pogleda, zbog poneke papuče koja bi tu i tamo tko
zna otkuda potrefila Minu ravno u glavu, zbog Vatokuzisa, koji se ponekad
doimao više kao gost nego domaćin u vlastitoj kući, u dušu mu se uvlačila
studen, no kako nije bio naviknut na odnose što su vladali među ljudima na
kopnu, povukao se, promatrač nagovještaja što su prijetili smrću.
“Sve je taština”, pop Filip, već pretvoren u ruinu, posudio bi svoju izreku
od Svetoga Romana Meloda za svako dokono čavrljanje.
Sjedili su u Klubu, oko njih su brujili glasovi muških družina, Saltaferos je
iz crvene šalice srkao vrele gutljaje i slagao se s njim.
“Mislim na te takozvane prezervative”, razjasnio je pop i suho se
nakašljao, taj revolucionarni izum što se već masovno proizvodio donio je
gromoglasno razglašeno - ili potajno - olakšanje milijunima članova
pomorskih obitelji po svim kontinentima, “ali evo ti ga sad, rat, spasit će se
od sifilisa kako bi ih raskomadale nagazne mine”, rekao je fatalistički
svećenik, koji je u svojoj dugoj službi ukopao nebrojene žrtve te boleštine i
čuo ispovijedi od kojih se prevrtala utroba, ono što mu je sada trebalo bila je,
pod svaku cijenu, jedna cigara, Havana, ne bi li ga obavila mirisnim oblacima
dima i tako ga nakratko otkinula od bijednih strana ovozemaljskoga življenja.
Dan za danom sve više mu se gadio pop i njegova jadikovka, srdio se i
 BalkanDownload

zbog rodbine, vječni obožavatelj mora i putnik, kapetan je prizivao u sjećanje

nijanse plavetnila što su ostavljale pečat na morskim krajolicima, tražio je
društva pomoraca, katkad, kad bi sanjao, recimo, fantazmagorične južne
obale Australije, odvlačio je svojega unuka i imenjaka na okomite litice i
svjetionike, jedino svjesno prepuštanje samome sebi bilo je njegovo
obožavanje ženske kose, kad god bi Orsa otišla frizeru, išao je s njom iz
straha da je ne ošiša, štoviše, naložio je Josifu, ako ona plavooka dođe bez
mene, reci joj boli me nešto u trbuhu, samo reci, ja ću ti nadoknaditi štetu.
A noću, kad bi legao na lijevu stranu madraca, koji još uvijek nije
poprimio udubljenje, trebalo mu je dugo dok ne bi sklopio oči, osluškivao je
blago hrkanje svoje kolere, slušao valove kako zapljuskuju Rivu, prisjećao
se i ponavljao kao molitvu, zapovijedao sam brodovima bez mnogo riječi,
nedostaje mi mrmor mora, pa sam ga krenuo zamijeniti buncajući o
plavetnilu, i tako sam uništio vlastiti um čežnjom.

* * *

“Nikakvih novosti od Spirosa?”

“Ama baš ništa.”
“Sirota djevojka”, rekla je polako baka Orsa i starim prstima poravnala
rese na svom šalu.
“Mosha?” upitala je Saltaferena bez daha i tako se nehotice odala, ali bilo
je prekasno da povuče upitnik. Njezina svekrva zaključila je dijalog jednim
ah. Maltabes, jugozapadni vjetar, Maltabes vreli pustinjski vjetar, prije nego
je digao sidro, ponovo se poigrao vatrom, no nazočnost dadilje koja ništa nije
slutila dok je razgledala mrtve u okvirima, jednog po jednog, kao da im kaže
“dobro vas našla”, zabranjivala im je da se pograbe riječima ili rukama.
Bilo je dva popodne, njih su tri srkale kavu bez riječi, Saltaferena se s
Anezio popela do Apaturije, do svoje svekrve, između Božića i Nove godine,
odnijele su dvije presvlake donjega rublja, jednu noćnu haljinu, jedan češalj
 BalkanDownload

dugih zubaca, ukosnice i jednu košaru s kobasicama, kremastim stolnim

sirom, slatkišima i paštom zvanom anđeoska kosa, u osamdeset drugoj dosta
je oteščala, rijetko je izlazila iz svojega kuta, nije krila nespremnost da
kuburi s petljavinama u jednokatnici, a praunučad nije trpjela dulje od
sekunde.
Nijedna od njih tri nije imala sreće u braku , zurile su van, kroz prozor,
svjetlo je odlazilo iz klanca mnogo prije nego bilo gdje drugdje na otoku,
možda su i te dvije-tri riječi što su ih razmijenile donijele tešku sjenu koja je
uništavala smisao posjeta.
Saltaferena je gurnula ruke u njedra i zarila nokte u prsa, umakao joj je
nadzor nad životom, sve se okrenulo naglavce, te je ona, koja je smatrala
vrhuncem vrhunaca to što je osigurala polaganje zasebne svote u banku za
svakoga od svoje unučadi i učenje napamet svake kamate, dobivala jedino
neugodne obavijesti, pa je od njih sklapala plaćene iskaze sućuti u Glasu
Egeja, štoviše, u nekim je slučajevima računala i nanovo preračunavala u
glavi male oglase, unaprijed, sasvim sigurna da je taj i taj umro, “novine ne
obavještavaju, samo rezimiraju i podsjećaju”, razmišljala je Saltaferena i bez
greške stavljala po jedan križić kraj imena svakoga od svojih mrtvih.
Prokleta 1939., stigla je s potresom koji je razbio Čile na komade, a otišla
s potresima u Turskoj, jedanaest tisuća pokopano u ruševinama, i ona ih je
žalila, činiš da poput lista bijednoga zemlja cijela drhti, govorila je i iskosa
bacala poglede na Božje Oko, prestala je iz čista mira mijesiti brašno s
kvascem i krpati čarape, osluškivala je šuplju škripu iz neizmjernih dubina
zemlje i dva-tri puta na dan upozorila bi potres!, a onda prestala disati.
Zemlja je podrhtavala pred Nijemcima, Mina Saltaferu drhtala je pred
nečim drugim, razaranjem što će iz temelja iščupati jednokatnicu budući da iz
utrobe njihova posjeda jek ljubavne boli nije htio prestati. Radio je, uvijek
namješten na BBC, prenosio nekakvu neizdrživu napetost u kuću, nije,
dakako, razumjela engleski, no kad god bi spiker spomenuo Hitlera ili
Gestapo, njezina prvorođena kći, koja je obično sjedila leđima okrenuta
majci, naglo bi se okrenula i podarila je pogledom ispunjenim nesrećom.
 BalkanDownload

“Ateni je prepuštena na milost i nemilost vremenu, ali je Vori na

sigurnom”, rekla je Anezio, a ostale ni da zucnu. Pokušala je prenijeti
razgovor na praunuke. “Ovaj Saravanos stvarno se dobro brine za našu
dječurliju”, rekla je; iskreno govoreći, kad god bi došao na Andros, pedijatar
bi prošetao do njih kako bi se vlastitim očima uvjerio da djeca pucaju od
zdravlja i da Moshinu sinu nisu ponovo pomodrjeli prsti, dakle nije bilo
bojazni da Mimisu prst odumire. Gospodin Saravanos upotrebljavao je brojne
neuobičajene riječi, ali kakvo vrijeme takve i riječi, u maloj kući u Apaturiji
Savasove majka i žena odbijale su neobuzdano povlačenje u teme
medicinske ali bezbolne i nastavile su se odmjeravati i mučiti jedna drugu
šutnjom.
Anezio je izišla iz kuće, umotala se u svoj ogrtač i sjela na nisku kamenu
ogradu u dvorištu kako bi slušala jeku klanca.
Već je bilo pet sati, dan je gotov, na brzinu, koja je cijena limuna, upitala
je starica snahu počinjući razgovor kojem je vrlo hitro i neopozivo stavila
točku onim svojim ah.
 BalkanDownload

35

Panahrandod je proglašen nestalim 15. siječnja 1940. Prethodnoga dana

isplovio je iz Downsa s dvadeset šestoticom članova posade, poslije je
uspostavio kontakt s engleskom postajom Land’s End, a potom ništa, izgubio
se svaki trag brodu, po svoj je prilici torpediran, pa je potonuo s posadom i
teretom, prema tome, Kacikis, Bafalukos, Mileos, Karamalengos, Falangas,
Makris, Karas, Knakotos, Sifnakis, Dziotis, Turlos, Petrakis, Fifis, Raisis, pa
još jedan Mileos, Mihas, Protopsaltis, pa još jedan Petrakis, Foleros,
Veinoglu i kabinski poslužitelj Pijangos.
Još kao učenik osnovne škole Maltabes je ubijao vrijeme i zimi i ljeti na
rubu lukobrana glavnoga otočnoga grada diveći se teretnjacima, ukotvljenim
ili onima što su odlazili, izvlačeći sidro okomito i puštajući sirenu da triput
zaredom zatrubi. U Prvome balkanskom ratu brod na kojem je radio njegov
otac bio je rekviriran radi prijevoza vojske i na ušću Strume otac je otišao,
izgubio ga je, umro je od kolere, koja je u to doba kosila, pa je osmogodišnje
siroče prešlo pod skrbništvo ujaka Emiliosa, koji je bio škrt na batinama, ali
pun ljubavi.
Spirosu Maltabesu, izravnom Posejdonovu potomku, maskoti
brodogradilišta u Paraportiju još otkako je prohodao, savršenom poznavatelju
vještine zapovijedanja brodom i povijesti pomorstva, s tisuću datuma,
pothvata i imena junaka, slanom poput usoljenoga bakalara, teško je padao
svaki gubitak broda, a članova posade još teže, tako da je vijesti o sudbini
Panahrandosa primio osobno, tim prije što su trojica nestalih mornara radila
s njim nekoliko mjeseci, jednom od njih, iz Pireja, bio je vjenčani kum, a s
drugom dvojicom, još prije, prepustio se onim nezaboravnim orgijama što su
potrajale cijelu noć u nekakvom marseilleskom bordelu, tako su se opustile i
 BalkanDownload

kurve, valjda u želji da zaborave sve svakodnevne neugodnosti, i tako su bile

raspoložene da su sutradan popodne poslale na brod sanduk aromatiziranih
pjenušavih vina, jedan album s fotografijama razgolićenih i, prikvačene
pribadačom za jastučić, nekakve crvene amajlije od satena. Prošlo je i to.
Osim te nesreće s Panahrandosom, četvrtoga veljače, na Atlantiku, jedna
je njemačka podmornica bez upozorenja torpedirala dva grčka teretnjaka, El.
Statatos, dvanaest mrtvih, i Keramies, još četvorica, Englezi su odlučili
naoružati svoje trgovačke brodove, a već sljedećega tjedna Hitler je
odgovorio da će ih smatrati ratnim brodovima. Prekooceanski putnički brod
Queen Elizabeth jedva što je stigao u newyorški dok broj devedeset kad je
objavljeno otkazivanje svih njegovih putovanja.
Kog vraga tražim na Indijskom oceanu, pjenio se Maltabes od bijesa, još
prošloga srpnja Japanci su zatvorili rijeku kod Kantona ne bi li blokirali
britansku trgovinu, a on je iščekivao račun o kupovini željno čekanog broda
svoje Anglocikladske tvrtke, kako ju je nazvao, u vrijeme kad nije računao
na brodarinu, ni na Indijskom oceanu, ni na Pacifiku, niti bilo gdje drugdje,
Francuzi i Englezi postavili su mine sve do norveških voda ne bi li prekinuli
trgovinu metalom s Njemačkom.
A nije bilo vijesti ni s otoka, na kraju krajeva, tamo gore ostavio je
nekakvu suprugu s troje djece, umjesto zlatne igračke te, na put me vodi,
molim te, tatice, super frajer ti si, a bogami ni ružan nisi, FIristina je išla
pjesničkim stopama ženskoga udruženja K.K.M.M., u njezinoj je sedmoj
godini on za nju bio prototip muškarca i to mu se sviđalo, ali ga je već
mučila barem onoliko koliko ga je i pekla vijest da je Vatokuzis nasukan u
Grčkoj, pa se Orsa svakodnevno druži s mužem, možda ga ponovo
zaboravlja, Orsa s modrim očima i puti što pulsira, s ušima što neprekidno
mijenjaju boju i temperaturu, sad boje jantara i ledene, a onda ružičaste i
zapaljene, a onda opet ispočetka, no možda je bolje što nije i njega zakačila
zabrana isplovljavanja iz zemlje, jer kako bi mogla jedna skrivena ljubav ne
eksplodirati, i sama snažna i razorna poput ovoga rata? Sukobi su tek počeli i
Maltabes je tek naslućivao ono što je pretpostavljao da će se zbiti kad
 BalkanDownload

završe, jer ako preživi ovaj pokolj, kao ratni veteran, neće prihvatiti nastavak
ove zbrke.
Večeri boje cimeta nisu mu ništa značile, dovde su mu došli i isprepleteni
koraljni otoci, otišao je i u neki bombayski bordel i pun sat jalovo je dahtao
na nekakvim vlažnim plahtama, a zbog prohibicije što je već godinama
vladala u Indiji nije mogao strusiti ni neko pivo ne bi li mu se raščistilo u
glavi, zamalo da pukne.
Tako, kad je idućega jutra stigao brzojav o prihvaćanju tendera za Malu
Englesku, ime na kojem je Mosha inzistirala za Anglocikladsku tvrtku, kad je
već postao brodovlasnik, počastio je posadu osvježavajućim pićima i
trosatnim odmorom, a onda je u gaćama sjeo u salon i počeo ispijati
nebrojene kave i snivati o sasvim svom brodu kao o bijelome konju okruglih
sapi i o dimnjacima iz kojih se dim poput pletenica vije i obavija cijeli svijet
uzduž i poprijeko, Mala Engleska, 4978 registarskih tona, 7500 tona
nosivosti, ispod čekića, vrijednosti 92.000 funta.
Otkud i ova besramna vlaga od koje ti se koža lijepi i cijedi prljavštinu, a
mozak se besciljno muči.
S koje god strane Maltabes sagledao stvari, volio je svoju djecu, Orsu,
drevnu, a ipak mladalačku žestinu Egeja, grčku pomorsku tradiciju i slobodu
oceana, upravo kao što je i naučio u školskim klupama i u životu, sedmorica
Maltabesa utopljenih, plus smrt njegova oca u balkanskim ratovanjima, i zato
je, kada je BBC objavio taj ukupni broj, u srpnju 1940. izgubljeno četrnaest
grčkih brodova, a utopio se dvadeset jedan mornar, postao svjestan kako mu
je suđeno da uđe i on u taj rat i nije osjetio ni najmanju želju za bijegom ili
proklinjanjem svoje sudbine, odvažnosti je imao, njegova je izdržljivost bila
općepoznata, a Spiros je još od djetinjstva, mnogo više od ostalih, s
nekakvim otrovnim izuzetkom, imao sklonost da se zapali, a potom ispali.
Po engleskim zapovijedima, rekvirirani brodovi iz svih savezničkih
zemalja formirali su konvoje i teglili potrepštine iz Amerike u Europu.
Čak i da je mogao, Spiros nikada ne bi podigao zastavu neutralnosti, nikad
 BalkanDownload

ne bi eskivirao i ostao kao promatrač, pogotovo sad kao brodovlasnik, tako

da je već istoga dana poslao prikladan brzojav i stavio sebe i svoj jedini brod
na raspolaganje ratnim službama, a svi su zanijemjeli od njegova dobrog
raspoloženja, pa morali bi znati, to je Maltabes i posve je u svom elementu.
 BalkanDownload

36

Prva je bila njihova rođakinja iz drugoga koljena Arhondija Sari, i odlučno je

objesila svoj vjenčani prsten, slijedila je Mosha s Malom Engleskom,
precizno izrađenim modelom broda, lijepo posrebrenim, dugačkim petnaest
centimetara, Orsa je, kao treća, oklijevala, prstima lijeve ruke obuhvaćala je
oval kameje, staro bečko obiteljsko naslijeđe što joj ga je baka objesila oko
vrata upravo za tu priliku, a prstima desne pretraživala je po platnenoj torbi
dragulje svojih najskupocjenijih uspomena, tri žlice izjedene morskom solju.
Naposljetku je otkopčala kameju s vrata; Bogorodica je prikupljala
skupocjene žrtve, a Orsa se sramila objašnjavati joj.
Tisuće hodočasnika iz cijele Grčke sjurile su se na Tinos ima već dva
tjedna, od početka maloga posta, četrdeset dana pred Uznesenje 15.
kolovoza, tinoska Blažena Djevica prihvaćala je zamolbe, žalbe, zahtjeve za
oprost i opetovane molbe za uobičajene stvari, bolesti tijela i duše, pečalbu,
u vezi s posjedima i financijskim problemima, neuzvraćene ljubavi, začeća i
rađanja; 1940. svi su u svoje molitve stavljali, kao post scriptum, nešto
vezano uz rat, sve dok rat nije prestao biti problem drugih, to jest do pola
osam ujutro, kada je razarač ELI, usidren u zaljevu ispred luke u čast
velikoga pravoslavnog blagdana, s kapetanom gospodinom Hadzopulosom i
posadom od dvije stotine trideset dva mornara, pogođen s dva torpeda i u
roku od jednoga sata potonuo u tinoskim vodama, no taj događaj ipak nije
odgodio nošenje čudesne ikone kroz gradske ulice.
Vrijeme i mjesto što ih je neprijatelj odabrao obeznanili su svijet, kako
odrasle tako i djecu, svi su nosili službeni izraz koji poprimaju lica u
ključnim trenucima kad očekuju da se konačno dogodi nešto što će im srediti
život.
 BalkanDownload

Dvije sestre i Arhondija Sari, krojačica, pomišljale su na sve najgore; za

pomorce i njihove obitelji rat uvijek počinje ranije, a završava kasnije.
Sasvim je druga stvar nošenje ikone, rulja je izgazila Orsin slamnati šešir,
pa se ona, kako nije mogla pratiti službu po suncu, vratila u poznato
okruženje Tinos Palasa s nekakvim čvorom u utrobi i sa željom da iz
dubokog očaja zagrli sestru i plače sve dok joj se oči ne isprazne od milijardi
suza što su stizale u valovima.
“Hajde sa mnom na Tinos da prinesemo darove za Malu Englesku”, tako
ju je nedavno molila Mosha, koja se često i već prema prilici rugala, ne može
se umaći usudu ili usudu se može umaći, no sada, za svaki slučaj, željela je
poduzeti sve neophodne mjere ne bi li zaštitila obitelj i imetak. Samo tri
pisma dobila je od Spirosa, na malo stranica i nekako drugačija, govorila je
tvrdoglavo, no dok je prijateljicama čitala odlomke, Orsi je pokazivala samo
slike na razglednicama. Na povratku s Tinosa Arhondija je, iznurena, spavala
naslonjena na mišicu jedne debele podatne Ciganke, a Mosha je iz svoje
torbe izvadila nekakva pisma, naposljetku je poželjela sa sestrom podijeliti
nekoliko rijetko ispisanih redaka, desetak sve u svemu, koji su bili sasvim
neuobičajeni za čovjeka tako izravnog poput Spirosa, nalik na strijelu.
“Pusti”, prekinula ju je Orsa, “nemoj mi ih čitati”, a budući da su je svi u
obitelji smatrali krhkom i ekscentričnom, Mosha je pokupila pisma i
posvetila se razgledanju obzorja.
I prije joj je, davno, pokušavala čitati kratke stihove ili poneki ulomak iz
vlastitih pisarija prije nego što bi ih otpremila na put, ili pogreške nastale
nehajem iz Spirosovih pisama, luka Surabaya, dva retka niže ponovo, ovoga
puta Sorebaya, a četiri retka niže Sorabaya, a sa stražnje strane s dva r.
Vraćale su se u Pirej u konvoju koji su štitila dva razarača, Olga i
Georgios, pod komandom zapovjednika flote viceadmirala Kavadijasa, bile
su uplašene žene i osjećale su se nesigurno, kao, uostalom, i svi ostali putnici
što su pratili zastavama okićeni ratni brod gdje onako neočekivano nestaje u
modrim vodama Egeja bezazlenim poput djetinjih očiju.
 BalkanDownload

Orsa je gurnula ruku u torbu, osjećala se tako krivom i nepravednom da je

pomislila baciti žlice u more, kao da bi nekakvom čarolijom ta kretnja mogla
ponovo uklopiti neuklopivo i povezati nepovezivo, ili barem neka ih ostavi
da se probijaju kroz život bez strasti.
Ispružila je ruku prema Moshi kako bi njezina put dotakla put mlade
sestre, žalila ju je, žderala se u sebi, zašto Nikos nije običan grčki muž koji
bi se preselio ne čekajući odobrenje, koji ne bi dizao veliku gužvu zbog
takvih gluposti, razmišljala je ne dopuštajući da se u njoj probudi onaj stari
jad što će je izjedati.
Dvadeset prvoga kolovoza vratile su se u Pirej iz Lisabona tri stotine
grčkih mornara spašenih s brodova na koje su izvršeni napadi njemačkih
podmornica. Vijest je prenio grčki radio.
Maltabes nije bio među njima, nije se očekivalo da bude, ni BBC nije
imao ništa lijepo priopćiti tih dana, kuća je jedva disala, šutnja,
neraspoloženje, živci, plač, djeca su postala manje zločesta tim prije što su
im odrasli sada poklanjali manje pažnje, i jednoga dana Orsa je ustala od
stola sasvim nenadano, svi su jeli u donjem dvorištu, u svježini pod lozom,
ostavila je pržene listove tikvice, “odoh do Nane”, rekla je samo i utekla.
Zatekla je profesoricu na malome sjevernom balkonu, gdje je bilo svježije,
kako presavija izglačane prostirke, tog je poslijepodneva bila pozvana kod
ravnatelja gimnazije, pa je upravo završila s naborima i reverima, opet ću
nositi odjeću mišje boje, rekla je i otišla objesiti je na vješalicu za kapute u
predvorju. Leda su joj bila malo pogrbljena, profesionalna deformacija,
govorila je, smršavjela je, ali joj je korak jednako bio poslovan kao u
djevojke, voljela je da je zovu učenička, a neke za igru spremne vesele duše
radosno su joj ispunjavale tu želju.
“Portugal - Kitera”, kazala je vraćajući se s pepeljarom i cigaretom, a
potom se zavalila u ležaljku.
“Sicilija - Karpatos”, odgovorila je Orsa, tako se dugo nisu upustile u tu
igricu, koje mjesto kojem odgovara, Nana Buranda-Karapiperi, bez premca u
 BalkanDownload

takvim stvarima, izmišljala je tisuće načina kako bi zaokupila mozak, nikad

nije nikamo otputovala, a ipak je vlastitom strategijom izgradila akvarij
kojemu nitko nije mogao prigovoriti.
“Epir - Irska.”
“Meteora - Karpatija.”
“Kanada - Etoloakarnanija, ali zašto...”
Nije imala odgovor na sve Nana, u drugu ruku, nije ni marila, Orsa je
pobjegla od vlastitih problema, našla je privremeno utočište u pitanjima i
odgovorima i u zemljopisu raspoloženja, upetljala se, štoviše, ali uzaludno,
ne bi li se Nana naposljetku opredijelila za nešto što ju je godinama mučilo,
ne bi li odabrala.
“Pariz ili London?”
Dvije stotine nacističkih zrakoplova bombardirale su francusku
prijestolnicu u lipnju, a nekoliko dana prije toga mnogo ih je više - osam
stotina - preletjelo preko neba La Manchea i istreslo tisuće bombi na
britansku.
Vječno neodlučna, Nana je poznavala obje metropole iz književnosti i s
razglednica i nije imala srca opredijeliti se voli li više jednu ili drugu.
 BalkanDownload

37

Prema kućnom redu, ponedjeljkom se u jednokatnici, kao, uostalom, i u

većini kuća u primorskim gradovima i selima u Grčkoj, jede riba, pa je tako
u rano jutro Mosha u društvu s Lenjo otišla do Plakure, upecale su pauka,
škorpione, za juhu ili bukvu za prženje, upitala se i zaobišla bukve jer ih
njezina majka jako voli; egejski povjetarac odnio joj je težinu koju je
osjećala u glavi, u posljednje je vrijeme upoznala iscrpljenost od nesanice,
došlo je vrijeme da se i ja zaputim starom Rezvanisu radi čuvenih tableta,
razmišljala je poražena.
Mosha, vješta ma koliko nenaspavana, platila je najbolju ribu, poslala
Lenjo do trgovca u Plakuri po preostale stvari i zaputila se kući, poslat ću
jedan lonac juhe i Emiliosu, pokušavala je upamtiti; diskretni Spirosov ujak
stidio se doći im u posjet kako ne bi pomislili da traži novca ili nešto na dar,
štoviše, tu i tamo ljeti bi po kakvom poznaniku što bi naišao znao poslati
vrećicu karamela za djecu, a zimi gljive koje je brao u šumi,
Proglas Georgija drugoga, s pečatom i potpisan u atenskoj Palači, nije
Saltafereni ostavio nimalo sumnje da je objavljen rat, upravo je sjela da
iskapi svoju kavu kad je to čula na radiju, u 9.30 ujutro bombardirani su
Tatoi, Pirej, Patra, naše snage brane tlo domovine, i to na granicama, u drugu
ruku, već satima zvona svih crkava na otoku oglašavala su tu gadnu vijest,
Saltaferena je izbježbanim uhom oskuškivala ding-dong iz udaljenih sela,
dalekih otoka, gradova s kraja na kraj Grčke, Grčke okrenute naglavce.
Eto ti ga sad, govorila je stisnutih usana, bila je sama, sve su otišle, Orsa
je ostavila metlu i lopatu za smeće, kupila je po dvorištu osušene jasmine i
opalo lišće loze i ladoleža, Mosha je u pola posla ostavila neočišćenu ribu, a
nevaljalac Haralambis sve je zaprljao, Lenjo se ponovo nekamo izgubila,
 BalkanDownload

treba joj uši iščupati, Anezio je još zarana otišla do Arhondije isprobati jednu
crnu haljinu, kog su joj vraga trebale probe, već trideset godina šije isti kroj i
vješa ga o svoj kostur.
Trgom se nije moglo proći od svijeta, dječica u školskim kutama, žene u
kuhinjskim pregačama, supruge brodovlasnika i dadilje, sijede starine
iznurene od vlage, obješeni o svoje štapove, stvorenja obilježena sifilisom i,
dakako, dječaci i momci koji su hitali kako bi se registrirali, ići će brodom
do Sirosa, mnogi su stigli pješice od Vrahnua, Pitrofa, Strapurgijesa, Stenjesa,
Apikije i još dalje u planini, od Vurkotija, u skupinama, pjevajući, zviždučući
i u tako ludom raspoloženju da žene u njemu nikako nisu mogle sudjelovati.
Pop Filip, koji je imao naviku loviti iz zasjede, postavio se u pristanište i
svako bi malo iščeprkao iz svoje odore kutiju s cigarama i počastio momke
što će ih uskoro pokupiti mobilizacija, zaboravljao je da ih treba
blagoslivljati kršćanskim željama, ali je pamtio sva imena i prezimena,
desetke i stotine imena i prezimena, gladio je momke po kosi, namigivao im,
čak im ljubio ruke.
Nik se dao u akciju, spašavao je od zaborava prijatelje iz djetinjstva,
obitelji, bračne parove, Nikolaosa i Orsaliju Vatokuzis, Atanasiosa i Keti
Bulakas, Zanisa i Arhondiju Saris, Georgiosa i Maro Zanis, bio je posve
svjestan kako će fotografije koje snimi toga dana, u ponedjeljak 28. listopada
1940., predstavljati povijesnu gradu, kako će se držati pod jastukom i u
ladici komode kraj postelje i ljubiti najviše na svijetu, i da, uokvirene, neće
stajati na polici u kuhinji, nego na obiteljskom ikonostasu u svakoj kući,
rame uz rame sa svecima.
Ostarjeli gimnazijski profesori odjeveni u svečana odijela ispraćali su
mlade kolege, gospođa Nana čas je čvrsto grlila bivše učenike kako ih ne bi
izgubila, a čas stiskala suknju da joj ne pobjegne, malobrojne bijele ruže koje
su još preostale u to godišnje doba, a napola joj ih je iz ruku već raznio
vjetrić, podijelila je prvim momcima koje je zatekla, da budemo iskreni, sami
su joj uzeli iz ruku kako bi ih poklonili djevojkama. Djevojke... Djevojke su
se, opet, toga dana, možda zbog cijele gungule, kovitlale poput zvrka,
 BalkanDownload

zarumenjele bi se svakih pet minuta, zaslijepile bi te, pojavile bi se na

uglovima ulica nalik na bubamare, po četiri ili pet, zajedno, hvatale su zalet
sasvim nenadano, lepršave pletenice što su presijecale preko trga kako bi se
zaustavile na ogradi suprotnog pločnika, dok su druge, poput samotnih
kipova ostajale nepomične po balkonima, tek bi im trepavice blago zatreptale
kad god bi Manusis raspalio svojim činelama dok je Filharmonijski orkestar
svirao marševe. Čak im je i Eksadaktilu opraštala falš note, nazočna i,
štoviše, dražesna; Mosha je prvi put opazila koliko su joj kose posijedjele, pa
je smjesta razvezala jedan vlastiti pramen i privukla ga sebi pred nos kako bi
vidjela što se događa na njezinoj glavi.
Odlaze svi, odlazi i Vatokuzis. Brod se otisnuo, a Nikos je promatrao
Andros gdje se smanjuje i osjećao Orsinu glavu boje meda kako mu se
oslanja o prsa, kao da ju je ponio sa sobom.
Kroz nekoliko dana grad je postao prazniji, a život drugačiji. Narod je
odlazio u polja s malom ikonom nekog sveca u džepu, a vraćao se kasno i
okupljao oko radija, koji se u to vrijeme zapalio od vrelih novosti što ih je
morao prenositi.
Zanimanje nisu više budila samo mjesta poput Liverpoola, Antwerpena,
Baltimorea, Paname, Cristobala, Batavije, Chitagonga i Santa Fea, u njihov su
se život uvukle i riječi kao što su Pogradec, Korče, Parmet, Delvine,
Gjirokaster i Klisura, imena na međunarodnoj pozornici sasvim beznačajnih, a
u nacionalnom smislu značajnih grčkih gradića u Albaniji, koje je grčka
vojska osvajala jednu za drugom izazivajući fijasko operetnih razmjera među
Talijanima, koji su bili odgovorni, prema konačno objavljenom nalazu istrage,
za potapanje Eli.
Kakva li je Albanija, pitala se Mosha, nikad nije odande dobila
razglednicu; Nana Buranda-Karapiperi nije sebi mogla oprostiti što je u zbirci
propustila cijelu jednu zemlju, nijedna od njezinih djevojaka nije se odlučila
provesti medeni mjesec u njoj, grčki brodovi naprosto su plovili kraj nje
putujući prema Trstu, Dubrovniku ili Veneciji, ili vraćajući se odande.
Mosha, ponekad i Orsa, prekoračila bi poneki put, sada već od vlastite
 BalkanDownload

volje, prag Nikiforove udovice, koja je još uvijek udovice, supruge i

zaručnice nazivala masnim pizdama, ali bez traga seksualnih začina, kao
kakvim imenom od dragosti, uz kapljicu sućuti, kao da ih naziva
zlosretnicama, Mosha je znala novosti sa svih fronti, sjedile bi žene izbačene
iz ravnoteže i slušale kako su Amerikanci zauzeli danski Grenland, na kojem
uspostavljaju vojne instalacije i zrakoplovne baze, one što nimalo nisu znale
engleski postale su ovisne o Moshi, štoviše, slale su joj djecu kako bi im
davala lekcije i to bi je katkad navelo da kaže Bog te blagoslovio, Davide, a
drugi put, opet, grom te spalio, prokleta Engleščino, kad bi je uhvatilo loše
raspoloženje ili kad joj se djeca ne bi svidjela.
Zima 1940./41. bila je vrlo kišna, jedan osmodnevni potop razorio je
osušene kamene zidove, ostave i torove za stoku, i odnio kokošinjce sajedno
s kokošima. Saltaferena je računala gubitke u izgubljenoj živini množeći i
dodajući blago drugih, s punim pravom to im je došlo kao šok, budući da je i
nju samu zamalo povukla bujica u klancu kada je pokušala spasiti mačka
Haralambisa, barem joj je blesava Mersina to od svega srca pripisala kao
plus.
Grobar Vasilakis žalio je potapanje prekooceanskoga broda Edison,
cijeloga se života zezao na račun vlastite nesposobnosti s gospodarskim
pitanjima, ja dajem pozajmice mrtvima, govorio je, a kako mu nije pošlo za
rukom postati veliki brodovlasnik, zvao je svojega magarca Edisonom sve
dok se ovaj, natovaren limunima, nije utopio u nadošloj rječici u Nimborju.
Nešto se čudno zbiva u ratu, vrijeme je ispunjeno krupnim događanjima,
ali u malim mjestima u koja stiže tek njihov odjek ono kao da se ne kotrlja
uobičajenim tijekom, možda zato što se svakodnevne stvari, pisma, novčane
doznake, sudski procesi i slična birokracija zaustavljaju, a budući da je sve
nepokretno ili, ako se kreće, to čini sporo, upravo u času kad pomisliš da jest
i da će zauvijek ostati siječanj, kažu ti da je već travanj, zamisli samo koliko
vrijeme gubi na svom tijeku i značenju, jer je bio kraj travnja kada su
Nijemci zauzeli proljetnu Atenu, a štuke u pet dana zbrisale deset razarača i
torpednih čamaca Ratne mornarice, Psaru, Hidru, Tijelu, Doris, Kidonije,
 BalkanDownload

Egli, Kios, Kizikos, Pergamos i Aretusu, o čemu Mosha nije htjela ni

razmišljati, nekad šaljivica, tvrdoglava i nepobjediva, a trenutačno nekako
požutjela, pomalo razdražena, ni pedeset posto onoga kakva je prije bila.
Rat je u međuvremenu postajao sve manje bezličan, dvije njezine
kolegice, bolničarke u Ateni, utopile su se kad je u njemačkom
bombardiranju potopljena plovna bolnica Atika, ranjenici, bolničari, liječnici,
nitko se nije živ izvukao, neka djeca s otoka osakaćena od ozeblina i rana
podijeljena su po vojnim stacionarima, veliki masakri u toj pomorskoj igri
skrivača slagali su se jedan na drugi, Britanci su za odmazdu zbog potapanja
Hooda, tisuću tri stotine mrtvih, progonili po Atlantiku više od tisuću sedam
stotina pedeset milja i potopili Bismarck, još tisuću mrtvih, na kraju krajeva,
što je ovo s brojevima, bjesnjela je Mosha, kojoj san nije dolazio na oči,
potpuno su ovladali nama, a mi smo pogubili sve račune; plašila se da i
Spiros ne postane jedan od brojeva, dvije stotine dvadeset jedan ili šest
stotina pedeset sedam.
Nakon mahnitoga kretskoga otpora, koji je popustio desetkovavši
probranu 7. diviziju njemačkih padobranaca, agresori su 31. svibnja zabranili
kretanje po ulicama u cijeloj Grčkoj, od deset navečer do jutra, Moshu je to
gušilo, pa je zatražila od svoje sestre da joj pravi društvo u onoj dugačkoj
olakšavajućoj šetnji na koju je Orsa često išla poslijepodne; Sveti Dimitrije,
polja s trstikom, staro groblje na brijegu s reljefima jedrilica na mramornim
nadgrobnim pločama, mali most, špilja u stijenama, i tako je Mosha, i ne
znajući, koračajući ruku pod ruku sa starijom sestrom i grickajući sjemenke
suncokreta, i sama obilazila Maltabesov krug.
 BalkanDownload

38

Francuskinje imaju vodenastu guzicu. Engleskinje široku i izblijedelu,

Španjolke tešku-tešku, Njemice ajoj, kao Kuppova oklopna vozila, Ruskinje
stražnjicu šunkicu, Talijanke dupe kao naslikano, Kineskinje je nikako
inemaju, crnkinje toliku da na njoj možeš ručak servirati, a kod argentinki se
stalno puši.“
Stari Saltaferos, prikovan uz bolnicu zbog napadaja angine, davao je
lekcije svome unuku, klinac je bio lud od sreće što mu je djed na
raspolaganju, zahvaljujući srčanim smetnjama i čistim dugotrajnim ležanjima
u postelji počelo je zlatno razdoblje u njihovim odnosima, ljudi postaju
korisniji, neprocenjivi kad su im svakodnevne stvari izvan dohvata.
Bilo je to neočekivano, da kažemo sretna nesreća što je zatekla Sarasa
Vatakuzisa i definitivno ga oslobodila, u jedanaestoj godini, od uticaja
neprekidnog ženskoj vojevanja u jednokatnici, tamnoputi prerano sazrio
dječak od zore do noći sjedeo je uz djedovo uzglavlje i naučio toliko toga o
moru, o strojevima, o zemjopisu i o mučkim stvarima da je vjerovao kako u
životu neće imati nikakvih dvojbi. Prisilni odmor natjerao je
nediscipliniranoga bolesnika da smisli, ne bi li provocirao, orginalne psovke,
jebem ti Kolumbove alge, isprdim ti i poserem Hitlera, dabogda im se
njemački ne mogao dignuti, pederske podmornice, otišli smo u albanske
planine radi pišanja.
Konačno nešto positivno, razmišlajo je Nikos Vatakuzis gledajući svojega
punca i sina kako kao na nekoj fešti uživaju u tajnama što su ih šaptali jedan
drugome na uho, poslednjih mjeseci, nakon što se vratio s minolovca na koji
su ga bacili kada je mobiliziran, nešto ga je gušilo na Androsu, osjećao se
više kao susjed nego kao član kućanstva te je tako, kad mu je nakon jedne
 BalkanDownload

cigare u poluzamračenome uredu u svojoj kući mladi Hadulis ponudio raskid,

osjetio koliko je apsurdno olakšanje što mu se javilo, no ionako više nije
mogao izdržati, njihovo divljenje Spirosovim rizičnim pothvatima umanjivalo
je njegovu važnost, a razvodnjavala ga je i njegova mračna punica; zar je to
ona u posljednje vrijeme vrebala iza odškrinutih vrata i teških zavjesa ili je
možda samo odbijala služiti im kao otirač za noge? Toliko teških žena
okupljenih na jednome mjestu bilo je više no što je mogao izdržati jedan
muškarac kojemu je već ušlo u krv ne biti nazočan.
Otišao je do obnovljene, nenastanjene kuće svojega oca i na tavanu sakrio
sanduk s raznobojnim svilenim prekrivačima, stoljećima ga je držao u
Hadulisovu skladištu, želio je da s useljenjem u kuću po posteljama prostru
sasvim nove prostirače kupljene po europskim trgovinama u Carigradu na
koje ga je upozorio školski kolega Madijanos, samo što do preseljenja nikad
nije došlo, pa je Nikos odgodio i iznenađenje, razočaran je crpio iz godina
djetinjstva korisnost tavana koji je žderao i činio beskorisnim neiskorištene
darove.
Povjerio je sudbinu svojega imetka starijem Hadulisu, zamolio je Moshu
da njegovoj djeci daje intenzivne lekcije engleskoga jezika, ako dopuste
okolnosti, htio je smjesta izvući obitelj u Englesku ili Ameriku, Amerika mu
se činila lakšom nego selidba dvije uličice uzbrdo, neki odvažni prijatelji
obogatili su se prije četrdesete i spasili se jednom za sva vremena od
gloženja na malome otoku, dao je stroge zapovijedi blesavoj sluškinjici da ne
prebacuje na Anezio teške poslove, navečer je šetao molom, satima, u mraku
i vlazi, sasvim sam, s tisuću misli, nekad bi ih odbacivao, a nekada ih
prizivao natrag ne bi li ih doveo u kakav-takav red, a kad je, oko ponoći,
legao u zagrljaj svoje žene, potrudio se i napravio podobnu reprizu ugodnih
milovanja u znak sjećanja na stara dobra vremena, očešljao joj je kosu onom
pirgavom američkom četkom za kosu što joj ju je poslao njezin zet, nježno joj
je opetovano ljubio Maloga medvjeda, dugo joj je stiskao krhke zglobove i
skoro ih iscijedio napola, vodili su ljubav, a on je, zaboravivši se u mraku, i
dalje imao naočale, ovlažene od neprekidnih suza koje Orsa nije ni opazila,
ali ja te obožavam, šaptao joj je, a ona je odgovarala čuvaj se, lijepo te
 BalkanDownload

molim, pripazi se, i davno prije no što je svanulo Nikos se zaputio prema
Bliskom istoku.
 BalkanDownload

39

Ime broda bilo je prekriveno, tama, svi otupjeli, a Spirosove misli, u

pogrešno vrijeme prikovane na pogrešno mjesto, slagao ih je, jednu po jednu,
haljine svoje majke.
“Hodi da odaberemo”, dozvao ga je njegov stari jedne večeri nakon što su
prošla tri mjeseca od pogreba, njemu jedanaest godina, “hodi, ptiću moj, da
obavimo ovaj ženski posao”, i širom je otvorio vrata ormara.
U dvije od pet svjetiljki lustera izgorjeli su fitilji, ima tome već neko
vrijeme, zamijenit ću ih čim svane, zakleo se u sebi Spiros i osjetio se
beskorisnim, no otac nije bio raspoložen za izdiranje na njega, zadržat ćemo
jedno od ovih jedara kako bismo je pamtili, a ostale razdijeli u znak sjećanja
na nju, rekao je, htio ih je poslati u Arni, nekim blesavim tetkama što su
održavale izvrsne kontakte s Onim Gore, križat će se, Nek joj se Gospodin
smiluje, i bit će sasvim iskrene, sto posto.
“Kako bilo da bilo, nemoj da ih ponovo zateknem pred sobom”, bio je
sasvim jasan kapetan Mimis, studirao je za strojara u Engleskoj, u ono
vrijeme brodovlasnici nisu bili škrci, štoviše, gledali su malo ispred sebe, u
desetljećima u kojima je vladao parobrod davali su novac šakom i kapom
snalažljivim i obdarenim uposlenicima, pravili su od njih gospodu po dobrim
školama i angažirali ih za cijeli život.
Skinuo je s vješalice jednu ružičastu suknju koja je odozgo imala, tu i
tamo, rasute zelenkaste listiće, da si ga tada upitao, Spirosa, momčića, nije
obraćao pozornost na takve stvari, nije znao što je ružičasta, tolike godine
poslije otkrio je to na dnu svojega pamćenja i sasvim se ispravno prisjetio.
Kad bi bio na kopnu, na dopustu, njegov je otac u vrijeme proslava i
 BalkanDownload

blagdana, zarana izbrijan i namirisan, prije nego što bi se sasvim spustio

suton, u svom engleskom odijelu, iščekivao njegovu majku, pokoj joj duši, a
ona bi jednako držala pred sobom, kao bajunetu, vješalicu sa suknjom, uđi-
iziđi, išla je iz sobe u sobu i razmišljala hoće li je obući, neće li je obući.
Uvijek bi navukla nešto drugo.
“Sačuvaj ovu boje šljive, ptiću moj, iz Liverpoola, kad smo se zaručili”,
zatim je izvadio crni kostim, omirisao ga, mislim da i ovu sačuvamo, rekao
je, nosi je na tolikim fotografijama, ostavi je, nek se nađe, a stavi na stranu i
ovu svilenu boje karamele, nosila ju je na krštenju, a ovu s cvijećem, e,
nećemo ovu s cvijećem, u njoj su otplesali jedan nezaboravni grozni valcer na
novogodišnjem balu 1903.
Sat poslije, okružen suknjama, kapetan Minus nekako je neuredno plakao,
jecao je poput žene, ja sam kriv, bestidnik, govorio je, pomorci za sobom
ostavljaju udovice, to je zakon, ptiću moj, njegova je žena pogazila taj zakon,
i kroz njegove ruke iskliznula prva, točno u trideset drugoj godini. Zaljubio se
u nju nakon što je umrla, do tada ju je zatrpavao haljinama, ali je po lukama
tražio više tuđe zagrljaje nego njezin, a jadnica je to znala. Nakon smrti
Hristine Maltabes od prokletih gljiva Spiros je često znao uloviti oca kako s
kavom i cigaretom sjedi pred otvorenim ormarom, a onda odjednom protrese
tkanine, rekao bi da mu pokojnica šalje kakav šapat ili mu, skrivena iza
odjeće, daje znak ručicom u rukavici, možda se tako utisnulo i sin u svojoj
glavi ono najbolje od pokojnice i počeo cijeniti spektar boja, teksturu i
kvalitetu tkanina.
“Ne stoji ti grimizno”, rekao je Orsi 1929., a ona je obećala da će još iste
večeri iz svojega ormara izbaciti tu boju.
“A plava?” upitala ga je predajući se bez otpora i sa slatkim, najslađim
strahom njegovoj procjeni.
“Tvoja boja, sasvim tvoja boja jest zelena boja čempresa”, naznačio joj je
i od tada je najčešće šila u toj boji.
Arhondija Sari, koja je ionako digla ruke od boja, sad ova, laska mi crna,
 BalkanDownload

sad ona, žuta je nepravedna prema meni, a mušterija je uvijek u pravu, sa

zadovoljstvom je na Orsin račun stavila isključivost čempresove boje.
Poslije, kad bi se iskrcao, uvijek bi je zatekao u njezinim zelenim
nijansama, a onda bi njegov moćni glas, evo me ko bik na crveno, izazvao
pometnju, pa bi se smjesta okrenuo na drugu stranu, prema svojoj ženi Moshi,
koja je živjela u baršunu boja purpura, višnje, šljive, kraljevskoj tkanini na
koju je bio slab i njegov otac.
Maltabesi su se razumjeli u dobra odijela, luksuz im je bio u krvi.
Kobno putovanje kapetana Mimisa, jedanaest mjeseci nakon tog sortiranja
garderobe, u balkanske ratove, prve totalne ratove u stoljeću, no dosta je bilo
priče o obiteljskim stvarima, neprijatelj na vidiku, komodor konvoja dao je
alarmni signal, njemačke su podmornice prije koji dan torpedirale jedan
francuski parobrod, poslije su požderale još tri, jedan norveški i dva
nizozemska, vatra se proširila na Atlantik, raspalila se buktinja.
Raspuštanje konvoja, srećom, primili su Morseov signal, dobili su i tajnu
oznaku za sljedeći susret, pa se svako brinuo da stigne kako zna, ostali su
imali protuzračne topove na komandnim mostovima i prednjem kaštelu, a pri
topovima na krmi mornari topnici u cjelonoćnoj smjeni, Maltabes na
nenaoružanoj Maloj Engleskoj, s pamukom i sumporom utovarenima u New
Orleansu, prije no što se u Halifaxu sastao s drugim brodovima konvoja.
Grčkih pet sve u svemu od sedamdeset tri, belgijskih, panamskih, brazilskih, i
još odasvuda, brodovi sa pšenicom, brodovi hladnjače iz Argentine, vojni
transporteri, brodovi debele stražnjice s engleske obale, kitolovci što u doba
mira zabijaju harpune u kitove po mutnim južnim morima; nepravednost rata
kao vjetar je otpuhnula Maltabesa...
Sedamnaest je brodova izgubljeno u napadu već prve noći, deset sljedeće,
četrnaest u napadu treće noći, a prekooceanski eskortni brod prevrnut, otišao
i on.
Formirajte konvoj, povećajte broj signala, ponovo je izdao zapovijed
komodor. Kada je naposljetku radist ugledao irski obalski svjetionik, od
 BalkanDownload

sedamdeset tri broda bio je preostao trideset jedan, svi teško oštećeni.
Maltabes je brojio daske na palubi, ne ljude, preživjele je iz mora teško
sakupiti, službeno je bilo zabranjeno zadržavanje te vrste, ali su Englezi kršili
zapovijed, ravnodušni Amerikanci nikad, nosili su oko vrata vrećice od
voštanog platna s pomorskom knjižicom, diplomom, jednim ili dva pisma, sve
to, naravno, kako bi im se mogao identificirati leš, Spiros se sjetio jednoga
blagog uplašenog momka, Janakisa, s Hiosa, koji nikad nije gurao fotografiju
svoje drage u vrećicu kako se ne bi smočila. Predali su ga liječnicima, u
Kanadi.
Iduće večeri po dolasku konvoja u Garston u jednom pabu, svijeta s koca
i konopca, svi puni strepnje i pijani ko zemlja, trusili su pivo po dvije krigle
odjednom, Busulas, Kikin muž, zamalo da pukne.
“Najtvrđa ti je glava kod mornara s Hiosa kad se radi o sfernoj
trigonometriji”, proderao se Maltabes; onaj Batis, najstroži u komisiji za
kapetanski ispit učinio je da se osjećaju kao smeće, on nije stigao kako treba
naučiti nebesku sferu, mjesec dana u večernjoj školi u Pireju, kod Horsa, i
pravac more. Roditeljsku su kuću požderali dugovi njegova oca, a Emilios
Balas, njegov ujak, već je Spirosu predao svoju dušu, kao što će i on svoju
malome Savasu Vatokuzisu, koji je u jedanaestoj već u srce pohranio more i
njegove štosove, ako se tako nešto može reći. Pio je, osjećao se opuštenim,
sramio se što se usred cijele gužve on, kapetan četrdesetjednogodišnjak,
zavukao u trokritni ormar koji nije mogao stati u roditeljsku spavaću sobu,
nisu kako Bog zapovijeda proračunali zidove i prozorske okvire, pa su ga
stavili u salon. Bilo je nemoguće cijelu tu dugu šetnju po sjećanjima ne
završiti s Orsom, prisjetio se njihovih malih randevua i koliko je pažnje
poklanjala svojim haljinama, jednoga su popodneva ustali s vlažne kiselice
pa su nanovo sjeli u sjenu limunova drveta, nakratko, možda pola sata, ni
toliko, a ona je poslije teglila i natezala nabore svoje bijele suknje ne bi li
skrila zelenkaste mrlje što su cijelome svijetu dovikivale njihova milovanja.
Oko njega ostali su ispijali svoja pića ili bi se onako pijani zavalili na
šank paba, častili jedni druge, pokazivali fotografije svoje djece, širili
 BalkanDownload

nosnice uspaljeni kad god bi neka žena prošla tik kraj njih ne bi li se sastala
sa svojim društvom u pozadini, upijali pojedinosti o napadu tri stotine
šezdeset japanskih ratnih zrakoplova što su sravnili sa zemljom američku
bazu u Pearl Harboru na Havajima i uvukli Ameriku u rat; Maltabes je tisuću
puta proputovao tim vodama, poznavao je cijeli krajolik, izgled i
raspoloženje naroda na svim frontama sukoba, mogla je njegova koža izdržati
rat, došlo i prošlo, utonuo je ponovo u prošlost, s vatrenom Orsom prije
dvanaest godina, oko podneva, leže skriveni od drugih, pola sata najviše, na
kiselici, u sjeni limunova drveta, a sirota djevojka poslije pokušava izbrisati
zelene mrlje s bijele suknje.
 BalkanDownload

40

Cijene proizvoda, njezin lijek i njezin otrov, bogatstvo i njezina slatka muka,
a nešto konkretnije, cijene luka i limuna, jer su minama ispresijecan Egej,
financijski usponi i padovi te notarova ojađenost za sinom izgubljenim u
Albaniji, Agesilajem Kurmulisom, potporučnikom, razuvjerili Saltaferenu, pa
više nije gledala u Atiku radi investiranja, nego je tragala za kakvom
parcelom u pustoši planina na Androsu, samo se cjenkala, ne mareći za divlje
pse i vukove.
A što bi drugo radila? Saltaferos čas pada u krizu, čas se oporavlja, nije
ga željela u kući, i unuka je stvorio takvim da je pljunuti on, dvije kćerke
nisu joj polagale račune, e, kasno je sad, govorila je ponekad zlobno, za sebe,
ali nije više to ozbiljno mislila, mahniti Maltabesov ujak zamalo je izazvao
požar u jednokatnici. Koncem prosinca priredili su zabavu za sve muškarce u
obitelji, 6. prosinca, dan Svetoga Nikole, Vatokuzis, 10. prosinca, dan
Svetoga Save, muž i unuk, 12. prosinca, dan Svetoga Spiridona, Maltabes,
došlo je poznato putujuće kazalište, sve o istom trošku, sve u dlaku isto kao
prije; Balas je previše žderao i pretjerano pio, stjerao ju je u predsoblje i
počeo je gnjaviti jer je odbila pregovarati za prvorođenu, ona je pobješnjela i
izgurala ga van, u dvorište, i po snježnom vremenu gurnula mu glavu u korito
s vodom ne bi li se otrijeznio, gubi se odavde jednom za sva vremena, prljavi
starče, htio bi mi kuću uništiti, pa ga je, kako bi bila sasvim sigurna, napola
odnijela nekih dvjesto metara dalje, starac je bio lagan kao perce i plakao je,
kako se, za ime svijeta, prepustio piću, govorio je sam sa sobom, nakon toga
jedva da je liznuo vino, a sve to samo kako mu se ne bi omakla kakva riječ
koja bi naškodila dvjema, kako se naknadno ispostavilo, najljepšim i
najkršćanskijim, kako ih je nazivao, obiteljima, i diskretno je prizivao Boga
 BalkanDownload

da se upetlja i sve privede lijepome kraju.

Vrijeme nije izbrisalo niti ublažilo znanu temu, pa bi Saltaferena, umorna
od prikrivanja nečega tako teškog, eksplodirala i počela psovati Amerikance
što prvi put primaju crnce u ratnu mornaricu, Nijemce što su prešli Dunav,
talijanske vojnike što su posjekli platane u Apikiji, svoju svekrvu, koja joj je
s nekoliko riječi, Mina, sahranila si vlastite kćerke, zarila nož u srce,
antikrista majstora Halasa i cijelu bandu tesara i stolara što ih je krišom
uvodila u jednokatnicu, jer je ona bila kriva, jednokatnica s tankim daskama
od čempresa, toliki su se naopako skrpani brakovi učvrstili, toliki su se
neprikladni parovi riješili nevolja, samo što u drugim katnicama pod nije
propuštao stenjanje, dahtanje i svaki pothvat onih odozgo, znala je dobro jer
je i sama mogla čuti.
Ovaj Spiros, s krasnim odijelima potraćenima, vječno raskopčan ili
pogrešno zakopčan, nepočešljan i napola izbrijan, bez čarapa ili cipela,
raskopčanog pojasa što mu visi naprijed, taj bestidni Spiros, kad bi se
iskrcao između dva putovanja, pretvarao se u oganj što je indiskretno
plamtio.
Jedini blaženi trenuci spokoja u palači bile su vijesti s ruske fronte,
osobito kad ostali nisu bili u kući, pa bi Saltaferena i Anezio, antikomunistice
iz pristojnosti i kršćanskog odgoja, natjerale Mersinu da im kilavo-kljakavo
prevodi; stara je dadilja, štoviše, slavila totalni poraz Nijemaca pod
Moskvom i njihove gubitke na Krimu, milijun i pol mrtvih Švaba, nije više
imala potrebe ugristi se za jezik i da joj teško padne kad pomisli kako je
njezin Andonis, frizer u Chicagu, ispao crveni.
I to je bilo nešto. Jer, kad se sve ostalo sagleda, čemer, bitke, okupacija,
torpediranja, žalovanja, neimaština, glad. A ratne zime nisu imale milosti
prema svijetu, na prebijelom otoku rijetko su snjegovi stizali do mora,
neobičan prizor, ljudi u crnom kopali su snijeg radi poneke rotkvice,
zaboravili su veličajnost i zlatnike, pojeli su odavno ruske kavijare i vrlo su
brzo olizali planine od zelenila.
 BalkanDownload

41

„Agare pri korijenu jedne sasvim žute mimoze.“

„Citronema i ružmarin.“
„Ukrasna paprat i kraljevska begonija u zimskom vrtu.“
„Mušmula, a uz nju kraljevska begonija u zimskom vrtu.“
„Ljubičice i lišajevi.“
„Maslina i oleander.“
„Kale i paprat na obali rijeke.“
Nina Buranda – Karapiperi sve ih je naučila da neprekidno tragaju ya
duetima biljaka, jasmin i ukrasni slak, zaključila je igru šalom na račun Kleri
Delaroje, jedne od susjeda, koja je, doduše, posadila ukrasni slak, samo što
nikada nije uživala na negovim upečatljivo modrim cvijetovma jer se
izležavla do podneva, a oni se sklapaju oko jedanaest sati, prije negosunce
dostigne zenit.
Veliko žensko društvo, četvorka K.K.M.M, Orsa, Eskadaktilu i Nana,
posjetilo je Katerinu Basandi u četvrtak 1 listopada 1942., na dan kade je
navršila četrdesetu; Mosha se uvijek brinula ya Kterinjo. Prije nekoliko dana
neka su djeca iz susjedstva otišla piješice od arnautskih sela Amoloho i
Varidi na sjeveru kako bi predmete namenjene mirazu razmenile ya nešto
hrane. Katerina im je dala čipkane kukučane prostirke, a zatrađila je jednu
mladu kokoš i barem malo brašna i jaja, spremala je kašu od boba, na kraju
krajeva, tolike godine nije joj se posrećilo da pripremi objed za družnu, a evo
sad joj se pružila prilika usred ratne nestašicem u svakom slučaju, izvrsna
ideja, jer su se žene opuštale kad bi bile same, razvezao bi im se jezik,
 BalkanDownload

svjedočile bi o strahu što ih muči, priznavale su studen u srcu i sijede vlasi

što im tu i tamo bivaju sve gušće po glavi.
“Nana, zašto tražiš da te nekad oslovljavaju sa Buranda, nekad sa
Karapiperi, a nekad Buranda-Karapiperi?” upitala je Kiki, koja je godinama
željela razjasniti taj misterij, a sad se, kad je sa svojom bivšom filologinjom
bila na ti i dijelila cigarete, nekako okuražila.
“Karapiperi se ustalilo još od onda kad sam izgubila Mikesa, dok je bio
živ, stalno je prigovarao kako sam ugrabila priliku da podignem zastavu u
njegovome mjestu, među njegovom rodbinom, na žalost, nisam bila dovoljno
zrela kako bih mu ponudila tu radost, druge su mi stvari bile značajnije, tek
nakon što je umro, odlučila sam da sam njegova supruga.”
Nana je dopustila sebi nešto rijetko, dubok uzdah, inače je uvijek
razrađivala scenografiju svojih razgovora kako bi izbjegla iznenađenja, samo
što Kiki, pomalo nepristojna još od malih nogu, nije poštovala ni stil, ni
distancu, niti nabore.
Tako su se kotrljali sati zahtijevajući otkrivanje tajni, bio je to jedan od
onih osobito svijetlih jesenjih dana kada priroda mijenja boje pred našim
očima i svi osjećamo potrebu da skinemo neki kamen sa srca.
Eksadaktilu, koja se odazivala samo kad bi je prozvali po prezimenu, ime
Vaso zaboravljeno od svih, bez ikakvog pritiska i u desetak rečenica rekla je
kako je zavoljela drugoga, samo što nema govora da će se ikad udati, Mala
Engleska doživotno ju je pomazala kao pijanisticu na ceremonijama u
sjećanje na sve one što su se utopili i naposljetku se pomirila s činjenicom da
u malim mjestima postoji potreba da netko na svojim plećima nosi taj teret.
Njezino čelo, obrazi i prsti poprimili su znane blage nijanse purpura, žile su
joj se račvale pod prozirnom kožom, za studenih dana Eksadaktilu bi sva
pomodrjela, bilo je kod te žene nešto neuobičajeno što je ostale otočane
nagonilo da je cijene, ali i da joj se malčice svete.
Kiki je na samome početku razjasnila da je Busulas muškarac njezina
života, njezin debeljko i prljavko, a udvoje su bili čvrst par, inače, kad bi se
 BalkanDownload

on ukrcao na brod, ostale je nisu mogle uhvatiti ni za glavu ni za rep, Katina

se rugala svojoj sudbini budući da se posranom usudu ne može umaći, dva je
puta bila zaručena, a mladoženje su na kraju uzeli Nizozemke, Mari je
priznala kako je od nedostatka tjelesne ljubavi cijelo tijelo boli, noću bi joj
natekli trbuh i dojke, svrbjele su je bradavice, tablete za spavanje više joj
nisu mogle pomoći, kad bih živjela u nekom velikom gradu, našla bih
ljubavnika, izjavila je odrješito, cjelov i zagrljaj noću i danju, noću i danju u
tvom milovanju, podsjetila ju je usput Kiki na nekakav stari pjesmuljak, čak
je i Nana zatreptala, bilo je noći, nemoguće je da ih nije bilo, kad bi čeznula
zbog jalovih ćoraka što ih je ispucao njezin Mikes, koji je uvijek inzistirao na
tome da život moraš sagledati s bolje strane.
Još jedna rakija u čašicama, toga barem nikad nije manjkalo u Katerininoj
kući, sjedila je u najudobnijem stolcu u sobi i držala na koljenima jednu prebi
jelu mačku, nije se ustručavala reći svojim posjetiteljicama kako joj ljubav
uopće ne nedostaje, otkako joj se muž utopio, nije poželjela drugoga, ostala
je udovica u petnaestoj godini, njezina usta i tijelo još uvijek pamte, doduše
nekako maglovito, ponešto od Vangelisa, liznula bi usne, a na njima kao da je
i dalje bio njegov poljubac, nježan okus svježe, rijetke pljuvačke, zaslađene
gorkim bademom; bio je kuhar, a na njegovom nesretnom brodu nitko se
nikad nije požalio na njegove usluge.
Nastupila je tišina, koja je začudila čak i mačku, ustala je i pogledala u
gošće, osobito u Mari, koja je sjedila tik uz nju i naježila se pri pomisli da
Katerina možda govori istinu, osjetila je ljubomoru, pa je ispružila ruku,
poškakljala životinju po trbuhu i skrenula misli drugamo, maloljetna udovica
nije stigla kako treba ni osjetiti svojega muškarca i tjelesnu ljubav, zbog toga
i ne traga za njom, premda spokoj na Katerininu licu nije ostavljao mjesta
dvojbi kako je barem njoj dovoljno makar samo sjećanje na Vangelisa.
Nana, četrdeset osam godina, četrdeset Katerina, trideset šest Eksadaktilu,
trideset dvije Orsa, a Kiki, Mari, Katina i Mosha po dvadeset devet; ova
zadnja bila je pomalo divljakuša, potajno je u susjednoj sobi razmotala i
ponovo smotala dva posljednja veza svoje prijateljice, potapanje
 BalkanDownload

Trasivulosa, nježnu nijansu sive za Indijski ocean, njemačku podmornicu,

ispaljeni torpedo, eksploziju na brodu, a u jednom jedinom stupcu dvadeset
šest imena i prezimena, a potom gubitak Panahrandosa, samo more, valovi,
duboko ojađena sirena s vrpcom, Panahrandos nigdje na vidiku, a imena
raštrkana po vodi.
Njihovi su muškarci i mnogi drugi otočani bili razdijeljeni po oceanima,
pomorske i zračne bitke od Midwaya do Koraljnoga mora i od Madagaskara
do sjevernoga Atlantika odnosile su mnoštvo mrtvih, pa se sedam žena, dok
su išle Katerini, zaklelo da neće ni riječi prozboriti o ratu.
“Otpjevaj nam, draga Katerina, neku rusku pjesmu, da ne razumijemo ni
riječ”, rekla je Mosha, premda dvije sestre večeras nisu iznosile ništa od
svojih bračnih stvari, ona je drugi put ustala, zapalila petrolejku, jer su već
mjesecima prekidi električne struje bili sasvim normalni, a potom je nanovo
sjela.
“Ruske pjesme najbolje idu uz brige”, rekla je Nana. “Najbolje su”,
presudila je i Mari, “najbolje.”
Katerina je poljubila mačku, nasuho progutala jedanput ili dvaput, znala je
točno što žele njezine posjetiteljice, dugu, otegnutu pjesmu što savršeno
odgovara bezbojnom predvečerju, u kojoj se jednako ponavlja riječ ljuba,
voljena.
I tako je zapjevala, glas joj se slomio i omekšao, pomislila je Eksadaktilu,
žene su osjećale kako rođendanski skup traži gdje bi se moglo naći prikladno
finale, Mosha je pograbila sestru za mišicu i podigla je, ispreplele su ruke
oko ramena i pojasa i potražile korake između sirtosa i tanga, za njima se
otisnuo par Kiki-Katerina, dok su ostale potiho pjevušile melodiju i na
odgovarajućemu mjestu ubacivale riječ ljuba.
Malo poslije ostavile su Katerinu da prekapa po svojim poklonima,
rukavicama, rublju, kolonjskoj vodi s mirisom mimoze, mimoza ili mošus,
savršen par za jednu besmrtnu maćuhicu u malom francuskom vrtu.
Tri bijele mačke, bijelo kućno trojstvo, nepomične na niskoj ogradi terase,
 BalkanDownload

zakrenule su malo glave i promatrale posjetiteljice kako se udaljuju, smračilo

se, a njima je trebalo pola sata do grada.
Udaljeno rzanje, miris ižednjelih polja, jedna iznenađena ptica, štene što je
mahalo repom i izgubilo se iza nekakvih kupina; to je bila njihova zemlja.
“Zamislite, djevojke, Mina mi ove godine nije dala uobičajenu teglicu
marmelade od kupina”, rekla je Nina i uzela Orsu pod ruku.
“Nije pravila marmeladu”, odgovorila je Mosha; djeca su joj rekla da su
kupine pune ptičjega izmeta, opredijelila su se za marmeladu od naranči za
zimu, a od marelice za ljeto jer se topi u ustima, nikakva utjecaja na njih nije
imala britanska književnost tako draga njihovim majkama, u kojoj su, kao što
je poznato, stranice i stranice posvećene neudanim, a ipak svježim plavušama
sa slamnatom košaricom o ruci, što satima i satima lutaju šumovitim alejama
i beruckaju sve do posljednje kupine po engleskoj prirodi.
“Kad je već o tome riječ, djeca su sasvim u pravu”, dobacila je Kiki.
Prvu su ostavili Nanu, a posljednju Eksadaktilu, njihova ostarjela
sluškinja čekala ju je na pragu, Orsa i Mosha zaobišle su u to doba prazne
glavne ulice i zaputile se precrnom uličicom nizbrdo; nakon onolike graje,
otkrivanja jedne drugoj, i osjećanja ženskog suučesništva i solidarnosti, noć,
svježina i tišina ponovo su ih vratile njihovim najosobnijim brigama.
 BalkanDownload

42

Hladno poslijepodne, mršavi mali Englezi, mnoštvo njih, možda i stotinu, od

šest do dvanaest godina, dječaci s tamnoplavim kapama od baršuna, a
djevojčice u kariranim suknjicama, trčali su prema plaži, tu, na zapadnoj
obali Britanije, klečali su i lizali pjenu, more je postalo slatko, valovi kao od
sirupa, jer je ondje, s tovarom kubanskoga šećera, torpediran i potonuo s
cijelom posadom Dim. Termiotis. Možda i nije bio baš san, za Maltabesa je
značenje imalo to što se stvarnost pretvorila u košmar, rat u punom jeku, na
kopnu, u zraku, na moru, svi su brodovi sudjelovali kao kružeće, plovne
bolnice ili podijeljeni u konvoje na Atlantiku, Sredozemlju, Indijskom
oceanu, gdje su podvodne mine i torpeda u deset minuta znali desetkovati
dobre mornare i potopiti cijele imetke u razdoblju kad je cijena gradnje broda
po toni dostizala trideset funta, a od listopada 1942., evo već nekoliko
mjeseci, engleska funta sterlinga zabilježila je vrtoglavi rast. Budući da ga je
žudnja za pomorskim pustolovinama žderala još od malih nogu, naučio je
tada napamet kao školske pjesmice minulu pomorsku slavu - i još uvijek je
se sjećao - o kojoj mu je pripovijedao djed i ona mu je pothranjivala snove o
moći i bogatstvu, putovao je na Maloj Engleskoj usred noći, zapalio bi iduću
cigaretu na opušak prethodne i igrao se s mislima, brig Neuvela ruža, tona
182, bombarder Nova sreća, tona 61, i škune, šalupe, brigantine, osim toga
skele i koče, bio je sedmi prosinca, njegov rođendan, a kao dar primio je
vijest o porinuću, u Philadelphiji, najvećeg razarača na svijetu, krstili su ga
New Jersey, ali o čemu bi drugom razmišljao nego o protjecanju svojega
četrdesetogodišnjeg života ne bi li ostao opušten jer u svakom trenutku može
otići tamo odakle se ne vraća, poput njegovih kolega iz srednje škole, daljnjih
rođaka i prijatelja, Mansolasa, Hjonasa, Georgalasa, Lajosa, Karamuzisa,
Janakulasa, Mustakasa, Harharosa, Perlurendzosa, Karipoglua, Bukuvalasa i
 BalkanDownload

Paleokrasasovih momaka.
Deset dana prije francuski admiral Darland izdao je zapovijed da se
potope brodovi u toulonskoj luci kako ne bi dopali Nijemcima, sami su
spalili i digli u zrak 250.000 tona, neki kapetani nisu više željeli živjeti, ostali
su na komandnim mostovima i otišli na dno zajedno sa svojim ljubljenim
brodovima; isplakao je svoje Maltabes, ispsovao se, provjerio sve, pogladio i
poljubio daske, pregrade i otvore za ventilaciju na Maloj Engleskoj, nazovi
ga Kapetan Mimis, po ocu, pratit će te nesreća ako ne održavaš tradiciju,
uzalud se borila punica da promijeni njegovu odluku.
Njegov trideset prvi konvoj, nevelik, dvadeset sedam tankera i brodova
general cargo, isplovio je iz Bostona i razvio se po sjevernom Atlantiku,
saveznici su u međuvremenu poboljšali radarske sustave, pa su ih
obavještavali o tome gdje se pojavljuju njemačke podmornice, uvijek žustar
Maltabes izvodio je savršene manevre, pa bi pokupio i ponekog brodolomca,
preživio je dovoljno smrti, bilo mu je svega preko glave, nije bilo dana bez
gubitka nekog znanog broda, i znanog svijeta, s dvadeset dvojicom u posadi
Male Engleske, svi od pomorskoga roda i s braćom i rođacima po ostalim
pogibeljnim pomorskim putovima, oplakivanje i crnina postali su
svakodnevica.
Gubici silni, brojke vrtoglave. Spiros je u glavi bio u stanju baratati
velikim brojevima, ali mu nisu išli oni mali, ulagao je napore da se prisjeti
jednostavnih stvari, uobičajenih slika, voćnjaka s limunom, ne odveć jakog
meltema što im ne dopušta vijati žito, svoje djece što se ubiše od dosade u
crkvi, Moshe kako s njim pije rakiju dok grickaju pržene tikvice, jedino Orsu
nikako nije mogao zaboraviti, izvlačio je iz sjećanja sve one po strani
pohranjene i beznačajne pojedinosti što su ga boljele i dovodile do očaja,
mali ožiljak od cijepljenja na njezinoj lijevoj mišici, jedan zub malo iskrivljen
i nešto manji od ostalih, što je njezinu osmijehu davalo neku gordost i draži,
svilena suknja boje koralja - iste kao i boja mjeseca u kolovozu, njezino
neujednačeno disanje, ta je djevojka bila pripravna ili zgasnuti ili izgorjeti,
paleći sve oko sebe... U čežnji je stigao čak i do slike jedne zajedničke
 BalkanDownload

budućnosti, kuće u Kasteli, jednog njihova djeteta, rijeke poljubaca, i sebe

samoga, jednog Maltabesa crknutog od iscrpljenosti gdje se vraća s oceana i
pada kao proštac u san, na njezinu rasutu kosu i u njezine modre oči.
Novosti s otoka nisu imali, saznavali su za glad i siromaštvo u Grčkoj,
njegov radist nije znao što mu je žena rodila, Leonardos, poslužitelj, brinuo se
zbog smokvina medića, koji mu je osakatio deset plodonosnih smokava,
kuhar je povazdan slao sve k vragu jer je imao živahnu kćer i ženu koja je
bila nesposobna pritegnuti joj uzde; svatko je nalazio nešto drugo za što će se
brinuti osim nebrojenih smrti i ratnih pustošenja.
Prve su noći izgubili šest brodova.
Druge noći sedam, no čim su se pojavili saveznički zrakoplovi i odagnali
njemačke vukove, uspjeli su iz vode izvući nekoliko brodolomaca, većinu ih
je primila Mala Engleska, i ponovo je grčki kapetan postao legenda.
Treća noć, srećom, mirna.
 BalkanDownload

43

Koriste se svojom vojnom premoći kako bi krali kokoši, Talijani su stvoreni

za kostime, gamaše i razdjeljke, ne za šinjele, čizme i buhe, rat im nije išao
kao Nijemcima, koji su bombardirali otok i sravnili sa zemljom palače
krupnih brodovlasnika, a koliko samo bogatih kuća u Plakuri, hrpe ruševina,
polupanog mramora, silan dim i jedan mehanički pijanino što je sam od sebe
svirao usred zgarišta. Odjednom se izmijenio grad u kojem je svaka kuća bila
dio njegova tijela, dio njegova lica, aristokratska vila Hadulisa, a pokraj nje
bijele kuće Telemesa, Lukisa, Saltaferosa, Mandarakasa, popov dom boje
šećera, Orjinosova prebijela zgrada, nešto više Vatokuzisova modra, a
razbacane između državnih zgrada i ostale kuće uspješnih domaćina s
lođama, ogromnim oknima i francuskim parketima, Nanina maslinasta,
oljuštena ružičasta kućica Nikiforove udovice, Murenina prežuta, kula
stražara u kojoj je debela napunila pedeset petu i ostala sasvim izgubljena,
nije znala treba li ostarjeti kao učiteljica psovki i prepredenih trikova ili kao
čestita napuštenica.
Savas Saltaferos i pop Filip s pločom tavle pod mišicom, istjerani iz
svojih kuća, nepoželjni, razgovarali su o tome s Emiliosom Balasom, otišli su
mu u posjet, u maloj kuhinji pili su nezasladen planinski čaj i, Bogu hvala,
nisu se dosađivali jer ih je rat usred sve jednoličnosti i jada i nevolja
opskrbljivao zapanjujućim promjenama u stavovima i u svakodnevnom
životu, Anezio je na primjer, kad su se Nijemci predali pod Staljingradom,
izišla u pokisla polja i počela sakupljati mak turčinak, zeleni javor i blitvu,
počastila je oba kata i nešto susjeda popečcima i vinom dva tjedna nakon što
je prošao imendan odsutnoga Andonisa, uredila je prorijeđenu kosu i primala
čestitke, kao da je njezin sin komunist osobno porazio Paulusove
 BalkanDownload

neprijateljske bojne, nije podnosila Ruse, ali je uživala u tome kako su

ponizili Nijemce, i ubuduće neće mrziti crveno, koje je, ovisno o
raspoloženju, zvala crvenilom, rumenilom, krvarenjem ili prokletim ružem,
ima već godina kako je usvojila nekakvo gađenje prema jednoj boji, upravo
kao što je za Katerinu svemu bila kriva plava, nije to loša ideja, govorila je
starica, sav se iskališ na jednu boju.
A što im je drugo bilo činiti? Srećom, smišljali su bezbrojne načine da bi
izdržali neizdrživo, naučili se na nepodnošljivo, oprostili ono što se ničim
opravdati ne može, kako bi protumačili neshvatljivo i izgovorili neizrecivo, a
sve to samo kako ne bi ostali sami; olakšanje je bilo kad bi iskopali neku
dobru riječ kako bi mogli postojati zajedno s drugačijima, u što god da su
vjerovali.
Balasa, pretjerano omršavjela, s krupnim smeđim očima iskolačenim na
licu na kojem su udubljenja i kutovi prerasli u prave rupe, duboko je
pogodilo razaranje marseilleske luke, nije ga moglo utješiti ni totalno
uništenje japanskoga konvoja u Tihom oceanu, petnaest tisuća mrtvih s
dvadeset dva potonula teretnjaka u jednom jedinom napadu, tamo se puno
govorilo o američkom generalu MacArthuru, sve u svemu, saveznici su
preuzimali inicijativu, no Balasu nikad nisu ležale tako udaljene plovidbe, u
srcu mu je bilo Crno more, Dunav, a još više Sredozemlje, u kojem su luke
primale tone bombi i bile u gadnom stanju, poravnate sa zemljom, nesigurne i
ružne.
Čim je čuo riječ luke, nenaputovani je pop rekao pronađen je lijek za
sifilis, ne sjeća se više koji, u svakom slučaju, zahvaljujući svojoj profesiji
bio je nekako osjećajan i brižan za konkretno, znao sam ja zašto dajem oprost
od grijeha, nije dovoljna priča da dobre želje roditelja temelj doma podupiru,
rekao je, Balas je ispružio ruku i pogladio Saltaferosove sljepoočnice,
potiljak i bijele čuperke i, budući da su o otkriću lijeka za sifilis već
razgovarali, i otvoreno, i u naznakama, skrenuo je priču na svoje golubove,
ostala su mu dva para, nije mu srce dalo da ih skuha, a drugi mu ih jednako
kradu, cijeli sloj golubljih govana u golubinjaku, a kako nije više bio toliko
 BalkanDownload

pedantan u čišćenju, nogavice bi mu se zamazale, čak se Marica od

prekoputa diskretno ponudila da mu pere rublje.
“A što ti treba ta nevolja, još ti pojedoše sav kukuruz”, priupitao je pop.
“Predvečer paradiraju nad cijelom dolinom, nad gradom, pa odu do
Paraportija i Livadje, Falike, opet do Livadje, Mesarije”, pratio ih je i tako
mu je prolazilo vrijeme, užitak što ga je naslijedio od pradjeda, djeda, oca,
sina, a tu će se i okončati; kao mladiću, Balasu se dvaput omaklo s
neuspješnim ženidbama.
“Pojedi ih prije nego ti ih pojedu Talijani, opustošili su sve golubinjake”,
rekao je Saltaferos, što je Balas kao izravno zainteresiran saznao prije ostalih,
okupacijska vojska izvršila bi juriš i ostavila za sobom raščupano perje i
duboke tragove čizama u gomilama golubljih govana.
Već neko vrijeme nije se pojavila Orsa, još jedan obožavatelj tih letova i
možda sjećanja vezanih uz njegov golubinjak, Balas je, nehotice i
neplanirano, budući da je, naravno, nije slijedio, naletio na nju jedno-dva
popodneva u okolnim višnjicima, i njezine oči poprimale su boju višnje čim
bi ga nazrela kroz granje, tolike su godine prošle, a on nikako nije mogao
zaboraviti svoj neuspjeh u dogovaranju brakova, bolje bi bilo i bez žena i bez
višanja, razmišljao je on o uzaludnim ljubavnim pothvatima i vraćao se kući
neraspoložen.
Upravo u pravom času, eto ti ga mali Savas, Mina i popadija poslale su ga
da im potraži muževe prije zabrane kretanja i večernje vlage, dječak je
Balasu nosio dvije zdjele s makaronima, pola štruce kruha i jedan sapun, sve
zamotano u ručnik.
Jedan dvanaestogodišnjak u jednoj sekundi može podići raspoloženje
muškaraca u godinama, svi su živnuli i, kao po dogovoru, nastavili još neko
vrijeme razgovarati o muškim stvarima, djed ga je pogladio po kudravoj
glavi, cabello rizado, viknuo je nekoliko puta iz čista mira, svoje
dogodovštine iz Argentine nije ispovjedio čak ni popu.
Dvojica Savasa toliko su se zbližila da je malo nedostajalo da se zavole
 BalkanDownload

do kraja života, pa i dulje, često bi, kad bi išli u šetnje po uskim ulicama
otoka, do mola ili po pješčanim plažama, stariji ispalio poneki od drevnih
epigrama ili nešto argentinsko, i to u zabavnoj kombinaciji, a mladi bi
zasukao rukave i pokazivao crne dlačice što su mu procvale pod pazusima,
kao i na gornjoj usni i drugdje, namignuo bi djedu, obojica su slobodno
razgovarala o tim temama, no crne kovrče i paperje, kao i miris cigareta na
koje je katkad zaudarao, nisu bili znak nestrpljenja za ženama, već
nestrpljenja da se otisne na more, i to, štoviše, onako kako se činilo u davna
vremena, kad su u trinaestoj, četrnaestoj godini dečki odlazili raditi kao
brodski mali, zadužili bi žlicu, vilicu i deku i rintali dvanaestosatne smjene
sve do 1930.
Jednoga ih je poslijepodneva pokupio s ceste stari Hadulis, odvezao ih do
nove kuće u koju se smjestio sa svojom kapetanicom i dvije služavke nakon
što mu je palača razorena u bombardiranju, sjeli su u salon s otrcanim
namještajem i širom otvorenim kapcima pa im je iznio novost, njegovu sinu i
Vatokuzisu, nakon tri neuspjela pokušaja da stignu do Bliskog istoka i nakon
što su Britanci već istjerali Sile osovine iz El Alameina, pošlo je za rukom
nemoguće, nitko ne zna kako, zatekli su se u New Yorku, novost je stigla u
krajnjoj tajnosti do jednoga starog prijatelja iz Pireja, jednog od moćnijih,
nisu mu bile poznate druge pojedinosti i malo je bilo izgleda da će ih doznati,
bitno je bilo da su živi, a kad je već o tome riječ, kad završi rat, zlato će se
proizvoditi u Americi, osobito u agencijama za opremanje brodova,
putničkim i pomorskim, kao i u poslu s hotelima, mudra su ta dva grčka
momka, neće oni sjediti skrštenih ruku; Hadulisi su već izgubili Minervu i
dva teretnjaka, a oni nisu bili ljudi što bi se zadovoljili sjedenjem i
oplakivanjem izgubljenoga.
Ali i tako će izgubiti sina, razmišljao je Saltaferos o starici, toliko je
daleko Amerika, dok ga je u dubini duše žderala pomisao da će on izgubiti
svojega unuka i Orsu, užasnuo se što ni od svoga tijela ni od svoje duše nije
umio skriti da mu je draža starija kći, i od oštrog bola u prsima obli ga leden
znoj, ama, prijatelju stari, saberi se, govorio je u sebi, dječak je sjedio
spokojno na rubu jednoga kanapea i prstom slijedio crteže na blago
 BalkanDownload

nagorjeloj tapeti, dok je bila u dobrom stanju, valjda je predstavljala neke

široke tamnozelene listove na pozadini višnjeve boje, skočio je kad je čuo da
mu je otac dobro, ostale vijesti nije bio u stanju procijeniti, dođi k sebi,
jebem ti dimnjake, govorio je u sebi Saltaferos, zar ti je mogla stići bolja
vijest, ispio je dva gutljaja kave i povratio se, zasuzio je od olakšanja, tatice,
Arta ima Velikog medvjeda na trbuhu, kao ti i ja, povedi nas sa sobom,
uključi nas u posadu, da malo promijenimo zrak, kunem ti se da ću izdržati
tvoje nagle promjene raspoloženja, neću dobiti onu bolest od koje se pada u
more, napisao mu je u šali i poslao mu jednu smiješnu fotografiju,
novorođenče kako nosi njegov poklon, ružičaste baletne papučice koje su mu
bile kao čizme, Haralambis akrobat već ih je skoro poderao nošenjem. Nikad
nitko iz obitelji nije gledao neku baletnu predstavu, čak ni Orsa, pomislio je
Saltaferos, sam ću joj ispržiti krumpire večeras, pa ćemo sjesti da
porazgovaramo, odlučio je, a onda se okrenuo Hadulisu, još neki dan, znate,
rekao je engleski radio da je na njihovoj godišnjoj izložbi cvjetnih proizvoda,
mislim u Londonu, Kraljevsko društvo ruža dodijelilo zlatnu nagradu ruži El
Alamein, neka nova vrsta, narančasta s crvenkastim pjegama.
“Ruža El Alamein? I ja ću svoj peršin krstiti Gorgopotamos16”, odgovorila
je suho kapetanova žena, prezirala je sve što je imalo veze s Britanijom,
njezino oštro usko oko već je neko vrijeme bilo usredotočeno na mladoga
Vatokuzisa, kojega će sretna sudbina uskoro preobratiti u Amerikanca.
 BalkanDownload

44

Nigdje se nije moglo naći ni cica ni pamučnoga ili žičanoga platna, čak ni u
komadima kako bi zamijenila poderane na policama u kuhinji, prazne
trgovine, Mina Saltaferu imala je debelih problema pri smišljanju rješenja za
kućanstvo, Anezio beskorisna, ušla bi u skladište i zablenula se od čuda u
bale svile, kosture od trske i bakreni lonac s lulom za pečenje rakije, jedino
joj je polazilo za rukom malo kuhanja i uspavanki za djecu, što se tiče
sluškinjice, s njima je dobro jela, dobro pila, sad je već odrasla kobila,
sasvim druga priča, vratila se u Vurkoti i kopala po poljima i njivama, rat je,
a snažne je ljude teško naći.
Nije bila neosjetljiva Saltaferena da bi zanemarivala zbroj mrtvih i
nestalih, njezina je rodbina u okvirima bila obješena po zidovima s istim onim
melankoličnim izrazom što ga s vremenom poprime pokojnici, ali joj je
donekle duši bilo lakše zbog njezina vlastitog zbroja nekretnina, Hadulena je
brojila potonule brodove, Katerina podavljene pomorce, njezina svekrva
siročad, Savas svoju umirovljenu družinu, Balas bombardirane luke,
profesorica bombardirane luksuzne hotele, Nikiforova udovica debele pizde,
njezine kćerke sam Bog zna što, a ona pet parcela u Kifisiji, Ambelokipima i
u Apikiji, ugovore potpisane uoči Svete Kirijaki, Svete Barbare, Svete Ane,
dva stana u Ulici Stadiju17, potpisane na Svete Sirote, četiri radnje opet u
Ulici Stadiju, za trgovine je odabrala svece muškarce, Svetoga Spiridona,
Svetoga Atanasija, Svetoga Haralampija, a za najveću apostole Petra i Pavla,
a sad se imala znojiti i ne spavati noćima, nedostajala joj je jurnjava i sve u
zadnji čas, žurilo joj se da u nešto uloži novac što je ležao pogibeljno dokon
u banci, zbog toga je i otišla u Klub, da nije Siburas pjevao barkarole i “Malu
moju brodicu”, premda ih je milijun puta čula, i da Mini nije zapela za oko
 BalkanDownload

jedna prodavaonica mliječnih proizvoda u Ulici Patision, nema govora da bi

išla na recital.
Mosha je, malčice prehlađena, ostala kod kuće s gomilom dječurlije,
Mersina se u međuvremenu zasitila glasovira jer je nisu baš često ostavljali
da vježba, jer bi smetala sad ovome, sad onome, tijekom prvoga dijela Orsa
je sjedila u sredini, lijevo i desno od nje Saltaferena i Muranda-Karapiperi, ili
bolje Kalapiperena, u drugom dijelu Orsa je u sredinu postavila profesoricu,
ulovila je majku kako znatiželjno promatra prstenčić sa zelenim kamenom,
ukras nepoznatoga porijekla, djevojka je preplela prste, ali je bilo kasno.
Vatokuzis će povesti prvorodenu zajedno s njihovom djecom u Ameriku i
to će biti nekakvo rješenje, razmišljala je Mina, nije da to želi, sve je nekako
zaokretalo za jednu krivinu koja joj je izmicala, bacila je neprimjetan pogled
na profil svoje kćerke s dubokim osjećajem krivnje i ljubavi koju joj nije
mogla pokazati, nije se usuđivala dodirnuti ručicu s tajanstvenim prstenom,
odučila se od očitovanja osjećaja.
U drugome se dijelu, nakon nastupa malih sestara Pertesis i Saris,
Eksadaktilu, u nekakvoj jednodijelnoj haljini od krepa, boje gorčice,
namjerno opredijelila za hitre, živahne, poznate teme, nitko nije napustio salu,
nitko nije pao u san, za veći dio svijeta bio je to jedan od onih recitala što
opravdavaju izum glasovira, inače je cijela manifestacija imala za cilj pomoći
ljudima da očuvaju duh, jer je rat nanio duboku ranu pomorstvu, Atenjani su
umirali od gladi, ljudi s Androsa potapali su se u pomorskim bitkama.
Kada je program završen, Saltaferena je, u širokoj otmjenoj haljini, udarila
opsadu oko Siburasa lažnim komplimentima i jednom prikladnom
gospodarskom ponudom, svijet oko njih dotjeran i dostojanstven, spokojna
Eksadaktilu primala je stereotipne čestitke, u malim zajednicama svi se
zajedno kreću prema crkvi, sajmu, nekoj manifestaciji vjerskoj ili svjetovnoj,
tako da nedostatak obnove u licima ili prostoru zamara, ali i sadrži neki
osjećaj sigurnosti, ovdje smo brojni, poznanici, svi zajedno, što god da se
zbije.
Kada se Saltaferena s Orsom vratila doma, popele su se na kat kako bi
 BalkanDownload

pokupile djecu i poželjele laku noć, na radiju su, jednako tiho, svirali veliki
inozemni orkestri, Mosha je stojeći miješala rižu s mlijekom kako se ne bi
slijepila, a za kuhinjskim je stolom Anezio, s Artom zaspalom u krilu,
nožićem čistila mahune.
Orsa je, prekidajući tu i tamo zbog umora, ipak nekako uspjela sklopiti
jednu podulju rečenicu kojom je sestri opisala sve vezano uz recital, Mari je
iščašila gležanj, Katina je zaboravila jedinice što ih je gomilala u gimnaziji,
pa se opet pojavila s povjesničarkom Hazapi, Siburas je nosio odijelo u dvije
boje, Talijani su se pristojno ponašali i bili izdvojeni od lokalnih, Eksadaktilu
joj je, samo kimnuvši, posvetila Mendelssohnove Pjesme bez riječi.
Dan im je završio kad je počelo emitiranje pregleda vijesti, uobičajena
priča, ponovo u Tihom oceanu, nisu dobro čule gdje, a vjerojatno im je bilo
nepoznato to mjesto, Amerikanci su bombardirali i uništili brojne brodove i
avione Sila osovine, nisu upamtile točno koliko, na stotine, uslijedila su
detaljnija izvješća, samo što žene više nisu obraćale pozornost, u ušima im je
ionako jednako zujalo od ratnoga rječnika, u savezničkim su se pregledima
vijesti ionako spominjali samo neprijateljski gubici, ostale bi, iz očitih
razloga, obično prešutjeli.
Vijest koju je prešutio BBC donijela je Kiki Busula uletjevši sva
požutjela. Negdje se spotaknula, na nekim stubama, tko će ga znati, potpetica
joj je otpala, pa je šepala. Oslonila se na kuhinjski ormarić, skinula desnu
cipelu, stisnula je u naručje i, ne mogavši zaustaviti kišu suza što su je
oblijevale, kotrljale joj se niz obraze, miješale se i brkale joj red riječi i
slogova, od krčanja izazvanog jecajima i njezina vezanog jezika nekako se
sklopila crna vijest, preko njezina zeta što se zatekao sam u Engleskoj, preko
njegovog predratnoga partnera s uredima istovremeno u Pireju, Liverpoolu i
drugdje, a uglavnom preko Britanskoga Crvenoga križa, objelodanjeno je da
je Mala Engleska potonula pred irskom obalom 11. ožujka 1943., Englezi su
pokupili tri člana posade koji su im dali relevantne informacije, i nikog više.
Presjekao im se dah.
Orsa se, prvi put u životu, naočigled svih, izvan kontrole, bacila poput
 BalkanDownload

ranjene lavice, udarcima nogu rastjerala pred sobom djecu, mačiće, šamlice,
raspalila papučama što ih je držala u ruci po mlijeku s rižom tako da se lonac
otkotrljao preko sobe kao čigra, a onda se više stropoštala niz nego što se
popela uz vanjske stube, Mosha, kao stup soli, nije htjela povjerovati ni
onome što je čula ni onome što je vidjela, gužva je istoga časa podigla na
noge dvije susjedne kuće, jedni u papučama i sa salvetama od večera u ruci,
a drugi u pidžamama, dojurili su do bijele kuće, recite što, nek ga vrag, je li
bilo, raspitivali su se izvan sebe neki što su imali koga svojega na
Maltabesovu brodu, ali tko bi im mogao objasniti, Mosha, ni govora, Anezio
isto tako, Mersina, Hristina, Dimitrakis i Arta plakali su, a Mina Saltaferu,
još uvijek odjevena u svoju otmjenu haljinu i s bisernom ogrlicom, lupala je
glavom o zid dok se nije onesvijestila.
Kada su dvojica Savasa stigla kući, u donji stan, vijest o Maloj Engleskoj
već ih je zatekla na molu dok su pecali, vratili su se bez daha, mladi se
plašio za djedovo srce, Anezio im nije dopustila da udu u donji stan, poslala
ih je gore i krenula za njima, kuhinja je sva zaudarala, zaprljani lonci, stolci,
šamlice i zidovi, razgažene masline i razbacane osušene mahune, a Mina s
četvero unučadi na krilu, sasvim bijela, dolje kaos, siroti moj Nikose,
dječače mamin, zavijala je stara dadilja, jedina koja je u tome času cijeloj
drami dodavala i Vatokuzisa.
Čim je Moshi postalo jasno da gubitak njezina muža i broda nije jedina
nevolja koja ju je zadesila, odjurila je dolje, starija je sestra bez prestanka
plakala u svojoj kuhinji, nije imala ni snage ni volje sprečavati mladu, koja je
nasilu otvarala ormare, ladice, etažere, kutijice s nakitom i kutije za šešire i
izbacivala sve što je bilo u njima, podizala pokrivače na posteljama tragajući
za dokazima, derala je pisma i razglednice razvrstane po temama ili
kontinentima u velikim kutijama, kovčežiće, torbice, tragala je među
listovima knjiga za bilješkama, a potom ih treskala o zid, isprevrtala je svece
na ikonostasu, razvalila okvire slika, otvarala staklenke, dizala poklopce s
posuda za mlijeko, šećer, juhu, svih skupocjenih servisa, poput kakvog
pomnog detektiva pregledala je darove i suvenire što ih Spiros donio Orsi,
dva svilena slonića, jednog drvenog aligatora, gejše, američku cjediljku za
 BalkanDownload

limun, zelene rukavice i paunovo perje, ne bi li našla zapisano bilo što

šifrirano, jednu riječ, nekakav datum, inicijale, makar što; nakon što je cijelu
kuću pretvorila u štalu, Mosha se izvan sebe bacila na Orsu udarajući je
šakama i nogama, raskrvarila joj je sljepoočnicu, čeljust, vrat, koljena,
raščupala joj bijesno onu nikad šišanu kosu boje meda, sve dok, i dušom i
tijelom nalik na iscijeđenu krpu, nije nakratko zastala, zapalila cigaretu, reci
mi, kazala joj je plačući, tko je Mersinin otac, Nikos ili moj muž?
BalkanDownload

Tko se utopio, pokajao se

 BalkanDownload

45

Mnogo mjeseci nakon oslobođenja, jedne studene, sunčane nedjelje krajem

1945., trg ispred Gradske vijećnice ispunio se svijetom, obaviještenim na
ovaj ili onaj način, slili su se iz sela i udaljenih vrtova jašući na mazgama, u
taljigama ili pješice, a što se tiče odjeće, i tu je bilo dvojbe, oni u crnini
nadali su se nečemu neočekivanom, nekakvom preokretu sudbine, kao
čarolijom, a oni što su nosili šareno, kao da su se naši utopili, pitali su se i s
osjećajem krivnje zagledali u vlastita siva, zelena i smeđa odijela.
Život se, u svakom slučaju, sam od sebe dovodio u nekakav red, u
privremenom logoru kod Paleopolisa mali su skauti privodili kraju službu u
spomen na američkog predsjednika Franklina Roosevelta, u Strapurjesu su
popravljali grobnicu i podizali kosturnicu, močvaru su kod Paraportija prskali
više puta, opetovano, novim pesticidom zvanim DDT, svinjogojci i pčelari
pokušavali su korak po korak, šepavo, sakupiti životinje i košnice, ali je
pomorstvo pretrpjelo brodolom, u službenim se izvješćima spominjalo tisuću
četiri stotine i toliko nezaposlenih pomoraca na Androsu, a potpora za
njihove obitelji bila je sramotna, dok je na primjer u Pireju bila dostojna
poštovanja, ništa dakle od inozemnih posada, parola je bila brodovi s
Androsa za mornare s Androsa, figurirala je na naslovnici Glasa Egeja i u
svim lokalnim novinama te poticala radničke skupove, obitelji pomoraca još
su uvijek plaćale visoku cijenu rata.
Kostas Karjorakis iz Zaganjarija, uljar na brodu, od kojega nije bilo ni
traga ni glasa od 1944., kada mu je brod potonuo u Madagaskarskom
tjesnacu, u početku ratni zarobljenik u jednom japanskom logoru, a potom na
Filipinima, jedan od pet tisuća koje je general MacArthur oslobodio u veljači
1945., kada je objavio pad Manile, konačno se vratio na otok i s balkona
 BalkanDownload

Gradske vijećnice odgovarao je, koliko je mogao, na tjeskobna pitanja

roditeljâ i suprugâ, je li igdje na Tihom oceanu naletio na nekoga od onih za
koje se još uvijek ništa nije znalo, od onih s popisâ poginulih ili preživjelih.
Mosha je s ocem i nećakom uzaludno odlazila na sva okupljanja. S krajem
rata na otok se iz raznih vrsta zarobljeništva vratio najveći broj pomoraca s
Male Engleske, brod je torpediran u četvrtak 11. ožujka 1943., četvrte noći
kako je konvoj bio na putu, malo prije nego što će se ukazati Irska, more je
bilo mirno kao ogledalo, neke su sretnike pokupili Englezi, neke bez sreće
pokupio je kao ratne zarobljenike jedan njemački transporter, koji je poslije
potopljen savezničkim projektilima, iznova su ih pokupili Nijemci,
torpediranjima i ratnim zarobljavanjima nikad kraja, tko se spasio, a tko nije,
nitko nije znao što se zbilo s kapetanom.
U tetinu dnevnom boravku mladi je Savas prebacio obiteljske fotografije
sa zida iza kanapea pa ga je okitio uokvirenim odlikovanjima za hrabrost,
pismima pohvale i zahvalnicama od inozemnih ministara, konzula, pomorskih
agencija, međunarodnih sindikalnih udruženja i pojedinačnih pomoraca,
inozemnih državljana, koje je neustrašivi Maltabes spasio, captain-ghost
pisale su inozemne novine, kapetan-duh, sablast koju tek treba razotkriti.
Sjedio je dječak i satima proučavao inozemne pečate, potpise, tuđinsku
kaligrafiju, znao je od a do ž kakva je frka u obitelji, uglavnom je prekinuo
sve odnose s majkom i tetkom, ali je tvrdoglavo odbijao osuditi heroja, u
drugu ruku, cijeli se Andros, cijedeći po kuhinjama, ostavama, praonicama i
malim kuhinjama u dvorištu cijelu priču o Saltaferosima, već zaljubio u miris
Spirosove slave, osobito je u očima djece i mladih postao isto što i Tezej,
Odisej ili Sveti Juraj, i koliko više nitko nije znao ništa o njegovoj sudbini,
sve je više legenda poprimala lude razmjere.
Po društvima su se rezimirali i napuhivali Maltabesovi pothvati obilježeni
smjelošću i patriotizmom, još otkako mu je bilo pet godina, kad je pobjegao
jednoj rođakinji i sasvim sam sišao od Vurkotija u planinama do glavnoga
grada na otoku, od sedme godine, kad je rasturio jedno zmijsko gnijezdo, od
osme, kada se cijeloga ljeta družio s jednim jatom dupina, koji su ga
 BalkanDownload

promatrali kako se kao lud od veselja brčka i roni s njima, od jedanaeste,

kada je od sigurnog utapanja spasio jednog rođaka, u rujnu 1922., kada se, na
dopustu između dva putovanja, ukrcao na tuđi jedrenjak i otplovio do Male
Azije, gdje je skupljao progonjene grčke obitelji, potom njegove pomorske
pustolovine po oceanima, kada je krotio uragane i rugao se olujama,
skraćivao dane putovanja, izvrdavao usidrene podvodne mine i vukao
Nijemce za nos.
Kapetan-Sablast ostao je na komandnome mostu zapaljene Male Engleske
u stavu mirno i polagano potonuo zajedno s njom, to je Kostas Karjotakis
doznao u ratnom zarobljeništvu od dvojice ruskih oficira, pouzdanih ljudi,
kao i na svim ostalim brodovima, ime Mala Engleska bilo je prekriveno
cijeloga rata, ali su se opis general cargo, datum i lokacija apsolutno
podudarali, a s istim karakteristikama nije naveden nijedan drugi gubitak,
podmornica ih je locirala, ali je njegova odluka bila neopoziva, nije htio
napustiti svoj brod.
Mosha nije pustila ni glasa, zagledala se u svoju tamnocrvenu pletenu
bluzu, čula je kako nešto u njoj puca i upisala se, lica zategnuta od prevelike
napetosti što ju je izazvalo opuštanje od gotovo trogodišnje agonije nad
brojnim različitim stvarima nevezanim uz život njezina supruga i, dok su je
dvojica Savasa pridržavala, zaputila se polako prema bijeloj dvokatnici. Iza
nje se formirala tiha povorka, prva Kiki Busula, njezin muž Panajotis
ispripovijedao je stotinu puta prijateljima, grčkim i stranim novinarima, kako
te kobne noći nije htio poslušati zapovijed da napusti brod, ali ga je Spiros
udario nogom, ispsovao ga kao psa, dvaput ga pljusnuo po licu ne bi li ga
utjerao u čamac za spašavanje, slijedile su Zanaki i Majstoru sa svojim
muževima, Spirosova posada, i oni se spasili, Emilios Balas u jadnom stanju,
nalik na pticu slomljena krila, Katerina Basandi, čak i daljnja rodica
Arhondija Sari, koja je svojega Zanisa izgubila u jednom drugom konvoju, pa
onda sama sašila svoju crninu, i kako su ih udari studenog vjetra
zasljepljivali, sišli su do Rive dok je novost o Maltabesovu neustrašivom i
tradicionalnom kraju letjela od usta do usta i zamjenjivala sve druge teme o
kojima se raspravljalo po kavanama, u Klubu i kod tiskara.
 BalkanDownload

Nekako ružno ostarjela Mina Saltaführer, kako su je neki već duže zvali,
nije se odvažila ispratiti kćerku do trga, stajala je nekako po strani s
pripravljenim opravdanjem, jedan jedrenjak s Mikonosa donio je purane,
kapetan je, nanizanima na motku, paradirao njima kroz uličice pecajući
mušterije, ali je tražio petnaest tisuća za oku, a svijet nije imao, kad je do nje
stigao glas o zetu, sjela je onako teška na jedan podzid, bilo je malo propuha,
nedostajao joj je jorgovan s trga, posjekli ga pokvarenjaci.
“Kako si mogla”, rekao joj je muž 1943., one večeri kad se sve razotkrilo.
Mina nije imala što odgovoriti čovjeku za kojega se udala bez ljubavi, a
on sam nije joj dopustio da ga zavoli, makar naknadno, imala je čak snage,
ondje, na podzidu, svjesno, a ne iz navike, osim pokojnika, njezinih nesretnih
kćeri i siročića, oplakivati, kako je i zavrijedio, i prelijepi izgubljeni brod što
ga nitko iz kuće nije vidio izbliza. Nju će zapasti dužnost da istražuje dugove
Male Engleske i pokojnikove, deponirane u nekoj engleskoj banci; ostali su
žalili i stoput žalili zahvaljujući Mini, koja im je osiguravala kruh svagdašnji,
pa i sutrašnji i luksuz tugovanja i depresije.
Do toga je trenutka uvijek mogla dokazati kako je u stanju odoljeti svemu
i svačemu jer se rodila tvrda poput divlje kruške, a vidi sad, nema snage da
ode kući, ćurlikanja purana ponovo su učinila grad malim i provincijskim,
rupom u zahodu ovoga svijeta, i tako se Saltaferena skupila sva u sebe, sitni
ugarak, jednako kao i ovaj podzid, samo nek ne bude u dvokatnici kad Orsa
dozna neopozive vijesti.
A ona je, opet, željela samo da Spiros bude živ, samo toliko, nosila je
nekakvu tamnozelenu pletenu haljinu, pa je, uz kosu boje meda, imala boje
jesenjih vrtova, svakog bi časa provirila kroz prozor prema kaluđerima
sličnim planinama Božjega Oka, čistila je od buba leću za sutrašnji objed,
osjećala je nekakvu napetost od koje joj se lice sledilo i pobijeljelo, mora
biti živ, razmišljala je, s vremena na vrijeme stizale su im slične obavijesti,
samo što su se nekoliko puta različiti mornari zaklinjali da su vidjeli
kapetana-Sablast u Vera Cruzu, u Brisbaneu, kod Rta Dobre Nade, možda
ovaj Kostas Karjotakis potvrđuje jednu od brojnih verzija, nadala se Orsa,
 BalkanDownload

samo neka je živ, nije željela razmišljati dalje od toga, sve ostalo bilo je
sporedno.
Otkriće vlastitih osjećaja onoga dana predstavljalo je bombu u temeljima
dvokatnice, puna dva mjeseca opetovane epizode koje su mogle iscijediti
suze, kao u najmelodramatskijem romanu, otočani općenito posjeduju
stanovitu količinu fatalizma i romantizma, u ovome slučaju za stupanj više,
modra košulja, vrisnula je odjednom Mosha i jurnula niza stube, Spiros je bio
slab na modre košulje, a ona, neprestano iznova pokušavajući i cijedeći svoje
pamćenje, jednako je iskapala inkriminirajuće pojedinosti, prije mnogo
godina, u Paraportiju, podne bez daška vjetra, što je bila rijetkost, iza trske
što se njihala oko joj je zapelo za nešto modre boje, kad odjednom izbi starija
sestra sva zarumenjela, jurila je kako bi je stigla da se zajedno vrate kući.
A na kaktusu duboko urezani inicijali S + O = O + S, prastari, samo što ih
vrijeme nije načelo, nanjušile su ih sumnjičave jedanaestogodišnjakinje
Mersina i Hristina, i premda se nisu povjerile jedna drugoj, ipak su
razmišljale o tome kako možda ipak nisu samo rođakinje nego i sestre,
slučajno su čule nekakvu svađu svojih majki, Mosha je kao mahnita
istraživala datume i mjesece, a Orsa ni da zucne, sljedećeg je jutra prije zore
otišla s jednom torbicom i petogodišnjom Artom u Apaturiju, nonu Orsu
napao je dvoznamenkasti broj boleština, a njezinu joj unuku kliještima ne bi
mogao iščupati iz krila, na koncu, i to je bilo nekakvo rješenje.
Ni jedan jedini put nije joj starica nabacila neku od uobičajenih opaski,
zavrtjet ćeš mu pamet, blesava, zavodnica, budala, naprotiv, onako i sama
lišena tih problema, sjedila je i govorila sama sa sobom, blaženi, ponavljala
je, oni koji vole i koji se ljube, bacala je vatrene poglede na Krista i na
svojega muža kako bi im presjekla kašalj u znak mogućih prigovora; i u
sobici čiji su zidovi bili natopljeni otrovom, odjednom je eksplodirao život,
sivi mršavi leš smrdljiva daha podrhtavao je na malome divanu i pružao ruku
ne bi li nekoga pomilovao i ponudio mu ljubav, bez kraja i konca.
Dvoje Orsinih starijih došlo je i malo su se poigrali s Artom, sjeli su na
malu terasu i zagledali se u jastrebove što su kružili nad gusto zasađenim
 BalkanDownload

klancem, krišom su bacali poglede na majku, ali su je voljeli, nisu bili ni

dovoljno snažni ni besramni da bi joj postavili sljedećih pet pitanja, prvo, jesi
li ikada voljela tatu, drugo, jesi li se ikad krišom viđala s tetkom poslije
udaje, treće, kakva su sorta roditelja djed i baka kad su izrodili toliko zlo,
četvrto, voliš li ih i dalje, i peto, kad se već nisi udala za onoga kojeg si
voljela, zašto nisi ostala stara cura?
Orsa je kriomice bacila pogled na djecu, obožavala ih je i nije mogla više
gnječiti Mersinin trbuh, škakljati osjetljivog Savasa, mazati im kriške medom
od grožđica, pokazivati im zbirke razglednica, u drugu ruku, nije više bila
raspoložena za slaganje planinskih pejzaža u zimu sa svih pet kontinenata u
takav jedan niz, kao da se malo-pomalo uspinješ podnožjem jedne jedine
ogromne planine, Svjetske gore, tako ju je zvala, prolaziš selima raštrkanima
po istočnim i zapadnim gorama, vijenci planina jedan za drugim, a potom
neugaženi planinski vrhunci, i onda, s jedne strateške točke, pogled na cijeli
svijet, recimo.
Nakon svibnja definitivno se vratila u dvokatnicu, stara je Saitaferu, dok
joj je duša krvarila, iz očiju posljednji put sijevnula munjama, pred svima, na
sina i snahu, jer im, po svoj prilici, nije mogla oprostiti, korak pred samrtnom
posteljom, a nije susprezala gnjev, pop Filip, i sam kost i koža, oronuo,
otpjevao je nešto neodređeno, a onda zašutio, pripravna na smrt ipak je imala
posljednju riječ.
Orsa se osjetila potpuno samotnom bez none, nikada njezina djeca nisu
kušala taj mirisni med, nonicu što kuje urote s unucima, blebeće nevezano,
zanima se za pitanja srca, svađa se u njihovo ime, čak trača i smišlja psine.
Nasilu se kotrljao život u nekoć bijeloj dvokatnici, uz ovo i ono nikome
nije padalo na pamet obijeliti je, a Savas se sramio kako mu dom propada, no
sramio se i dovesti ličioce s četkama, samo im farbanje fali, rekli bi oni što
žive za to da skuju frazu koja će se toga dana citirati, što stavljaju oblačiće s
tekstom povrh nekog događaja i puštaju ih da plove nad gradom.
Orsa i Mosha izbjegavale su jedna drugu, a kuća je postala poligon za
izbjegavanje frontalnih sudara; pa bi prva čistila leću i izbacila ticala ne bi li
 BalkanDownload

čula korake i vijesti, i stvarno, mnoštvo koje je slijedilo Moshu držalo se

podalje, čula je teške potpetice na vanjskim mramornim stubama, gornja
vrata, izuvanje cipela u holu, vučenje nogu kroz hodnik, i u potpuno
jednakom donjem stanu Orsa je korak po korak prepisivala put što ga je
prelazila njezina sestra, koja je otišla do spavaće sobe i sručila se poput
vreće, po svoj prilici sasvim odjevena, na desnu stranu dvostruke postelje,
dakle umro je, govorila je za sebe Orsa, zamišljala je kako njegove crne oči
pucaju, trepavice kako mu ispadaju jedna po jedna, i nije joj preostajalo ništa
osim da stoji pogleda prikovana za strop, za pregradu u kojoj se već krive
grede od čempresovine, njih bi valjalo nanovo premazati.
Zatvorila se i ona u svoju sobu ne bi li poštedjela neugodne situacije
svoje roditelje i djecu, nećake su poslali Busuli, a u loncu je bilo juhe s
mesom. Nije izišla ni poslijepodne, ni za večeru, kad ju je otac moljakao, tek
kasno navečer, kada su iznureni svi pozaspali dubokim snom, Orsa je
nabacila preko ramena nekakvu jaknu, izišla je i popela se, jednu po jednu,
uz dvanaest stuba, ključ kao i uvijek u kuhinjskim vratima, no kandilo što ga
je zapalila njezina majka vodilo joj je bešumne korake prema spavaćoj sobi,
bila je bosa, dodirnula je zidove dlanom i nadlanicom, pritisnula prstom o
rezbarije na zrcalu, po oblinama venecijanskog stolca, udahnula miris sobe,
pogladila zavjesu, pokrivače na praznoj lijevoj strani, lijevo uzglavlje, sjela je
na rub postelje, iskrenula noge i tabanima smotala prostirku ispod postelje,
potom slijedila ravne spojeve podnih dasaka, a onda se zagledala ili pokušala
razabrati pod, tu i tamo, daske od čempresovine pucaju u oluji i utapaju nam
muževe, ali se ispostavilo da su i u kući, tanke i bez potpore, kobne,
pomislila je, pri nejasnome treperavom svjetlu prepoznala je na komodi
bočicu s tinkturom opijuma, bacila pogled na policu sa svadbenim vijencem i
fotografijom bračnoga para u New Yorku, ode on, izgubili smo ga, kazala je u
sebi, izgubili smo ga, izgubili, ponavljala je, a onda je odjednom osjetila kako
nema više snage za život, nagnula se nad Moshu, koja je spavala poleđuške,
odvojila joj od lica kovrče na kojima su se osušile sline i suze i poljubila je u
obraz.
 BalkanDownload

46

Naši su pušaći na rubu živaca, objavile su lokalne novine na prvoj stranici,

zbog uzburkanoga mora već se deset dana nije pojavio nijedan brod, dvojica
Savasa, koja su kriomice pušila, stariji zbog problema sa srcem, a mladi
jednostavno zbog mladosti, izludjeli su od tog desetodnevnog uskraćivanja, u
drugu ruku, zabranjena cigareta još ih je uvijek povezivala, zbog svega što se
zbilo, unukovo je povjerenje bilo uzdrmano, žalio je svojega djeda, što je bilo
najgore, njih dvojica nisu više bila partneri u dijeljenju tajni i bježanju od
obveza, pusti, rekao mu je, ne zanima me, neće putovati s njim na Siros kako
bi ispratili kapetanov posljednji brod, naputovani Marusio Bebi, prodan u
staro željezo.
Do Sirosa bi bila najobičnija šetnja, koliko kad se smočiš do koljena.
Od 1938., kad se posljednji put usidrio, Saltaferos je putovao mnogo više
nego prije, ali u mislima, ponekad kako bi pobjegao od sadašnjice, a ponekad
kako bi kaznio samoga sebe što je u Argentini hodao uokolo u papučama i
prdio bez ustručavanja, kad čuješ prdež, dobiješ vijest-smrdež, dok se u
njegovoj vlastitoj kući odigravala antička tragedija, stanje izvan pameti i
razuma, a uzrok svemu strastvena ljubav, muškarci će svakakve gluposti
učiniti pod utjecajem Afrodite, ispravno je što imenom te božice počinje
naziv ludila, bit će da je iz Euripida, i to preko njegovoga nikad
zaboravljenoga učitelja iz osnovne škole, Fokasa Ralijasa, neženje iz
uvjerenja, sretnika.
A valovi nikako da se smire, tek što je Spirosova smrt postala službena
stvar zahvaljujući pečatima ministarstava i Brončanom križu dodijeljenom
palome pomorcu, hajde nanovo brzojavi sućuti, patriotske pohvalnice po
novinama, pljuni i kreni ispočetka.
 BalkanDownload

Ojađeni Saltaferos, kao pravi pomorac, volio je ženski rod, nije mu

smetalo što mu je žena zaredom izrodila tri kćeri, prva beba, krštena zrakom,
ne vodom, poživjela je nekoliko sati, možda joj je tako bilo i bolje,
razmišljao je kapetan, svijest o očinskim nedostacima bila je toliko snažna i
bez olakotnih okolnosti da je hotimice ukrštao mačeve sa svojom anginom;
od sedam ujutro na nogama, kao lud pripravljao je krumpire za Orsu, ili
gljive, a ona ni da se okrene i pogleda ih, odbijala je bilo što staviti u usta,
nije bila u stanju progutati, silom su joj niz grlo lijevali nekakve juhice, u
koje bi, bez njezina znanja, otopili sredstva za jačanje, muž joj je iz Amerike
donio multi-vitamine i ne samo to, brdo relevantne prepiske i recepata od
liječnika i profesora iz Atene, a eto ti pored njih i biljni lijekovi i napici,
postala je sveta dužnost Haduleni, Mureni, Nikiforovoj udovici, Tasi,
popadiji i, dakako, Nani, povratiti Orsu, imalo je to stvorenje nešto pri sebi,
pa je nitko nije psovao ni kleo, zakonita udovica Mosha imala je njihovo
suosjećanje, no Orsa je posjedovala neku drugu kvalitetu, riječima neopisivu.
Sve su ostalo mogli podnijeti. Nekakva boleština oslijepila je goveda u
Gavrionu, druga je istrijebila živinu, žetva ravna nuli, od oke sjemena oka i
pol žita, srednji prinos, manjak mačjih mužjaka u Kapariji, skuhali ih Talijani
iz stražarske kućice, na plesu u Klubu kadrila, a kod kovača deset tona
engleskoga kamenog ugljena što ga je poslala britanska Misija za vezu, istek
roka za zamjenu vojnih funta, dvije stotine drahmi za oku mesa, a ista priča u
cijeloj Grčkoj, jedina razlika u tome što na Cikladima nije ukinuto opsadno
stanje, vojna zona, kako su dekretom podsjećali Vladin zastupnik i viši
saveznički vojni upravitelj za Egej.
Saltaferos se budio prije svanuća u lirskom raspoloženju.
Zurio bi u oblake oko Božjega Oka, one što ih je mlinar vidio kao vreće s
brašnom, ili pralja kao neizglačani cic, slastičar kao kremu od putra, stara
cura Katerina kao veo za udavaču, a profesorica kao produžetak svoje bijele
ruže, dok im se Savas divio kao oblacima, bio je on jedan od onih što imaju
osobit osjećaj za prirodu, razgovarao je s njom, milovao je istok, svađao se
sa snjegovima, vlagu pod oblacima tjerao u materinu, i polagao punu vjeru,
 BalkanDownload

stopostotnu, u asa u rukavu, u blago, prozračno, toplo, sunčano svjetlo

Ciklada.
U rano poslijepodne odvukao bi se do tipografa, do novoosnovane Kuće
pomoraca, do kavana u kojima je klijentela izlagala sve što je čula o Komisiji
za namirnice u svakom selu, a u 7.15 slušao je najnovije vijesti o suđenju u
Nürnbergu s osobitim zanimanjem za sudbinu njemačkoga admirala Karla
Dönitza, zapovjednika podmorničke flote.
Nakon škole djeca nisu mogla naći nijednoga od odraslih spremnog
pozabaviti se njima, osjećaj krivnje učinio ih je beskorisnima. Poneki bi put
kapetan izdaleka pratio Maltabesovu dvanaestogodišnju siroticu, Hristinu,
nosila je crninu, crn je bio i čvor na mašni njezina konjskog repa, igrala se na
pokisloj pješčanoj plaži Niborja i blenula u drveni mostić, minijaturu
brooklynskoga mosta, mjesto sastanka s drugom rodicom, Mersinom, dotad
nerazdvojne i zaklete da će odavati jedna drugoj besciljne i nepromišljene
postupke svojih roditelja, po svoj prilici izgubit će to i, naravno, u redu je
prepiska, no sasvim je druga stvar isplakati se na prijateljičinu ramenu,
vrelim suzama.
 BalkanDownload

47

Veljača, četvrtak, devet uvečer, vlažni snijeg na opustjelome atenskom trgu

Marusi, golema obiteljska taverna, osušeni vijenac ostao od poklada,
klijentela malobrojna, konobar očiju sjajnih od dosade promatrao je farove
automobila što bi tu i tamo zaokružili slabo osvijetljenim trgom. Kada su se
staklena vrata otvorila, nije se čak ni okrenuo kako bi pogledao par što je
žurno šmugnuo unutra, muškarac tridesetogodišnjak, tu negdje i žena, ustvari,
prije će biti oko dvadeset osam, u crnini, ne po modi, u znak žalosti, nisu
razgledali uokolo, svalili su se za prvi stol, na brzu ruku naručili, međusobno
su isprepleli prste, prva žena, gledali su se ravno u oči, i opet žena
intenzivnije, nagnula bi malo glavu, sad lijevo, sad desno, puna, od vlage
valovita kosa odskakala je kad bi joj se očešala o ramena, kretnje su joj bile
nalik na pažljivo smišljene poze, nedavnost njihova poznanstva objavljivala
se na sva zvona, taj muškarac, kojemu očito nije bilo ni na kraj pameti čak ni
raskopčati svoju jaknu, njoj je značio sve. Kako su bili gladni, bacili su se na
tanjure, ali žena, kao da se pokajala što je uzela kokoreci, nije se suzdržala,
očigledno je bila slaba na janjeću jetru, slezenu, pluća i bubrege uvijene za
roštilj u crijevo, samo što to nije bilo baš jelo za romantični randevu, igrala
se vrhovima prstiju s prepečenom iznutricom, uza svu dražest i otmjenost
koju je mogla skupiti gladila je i grebla po njoj kao po strunama mandoline,
grickala je okrajke poluzatvorenih usana kao da gricka švicarsku čokoladu, a
tzatziki je ustima prinosila sa strane i uživala u njemu kao u kremi od
badema, dok je komadiće kruha gutala poput kruha za pričest, drugdje se ona
nalazila, u raju, ne s pokojnikom što ju je zavio u crninu, već s ovim
crnokosim što je, šutljiv i ugodan, nalik na mačora jedući trgao kosti,
promatrala je djevojka kovrče njegove kose, a zatim joj se pogled polagano
spustio na bijelo lice, vjeđe, smeđe oči, kliznuo niz rub nosa, do usta, do
 BalkanDownload

umašćenih prstiju i brkova i čisto obožavanje okončalo se na janjetu, nakon

što ga je odmjerila s kraja na kraj.
Na drugom je kraju sobe Nikos Vatokuzis ostavio svoj tanjur pri drugom
zalogaju, taj ga je prizor opčinio, iz te žene, toliko lude od ljubavi i tako
senzualne, frcale su iskre, njegova žena nijedanput se nije tako upalila zbog
njega, uvijek je želio grliti Orsu najosobitijim milovanjima, no ona je uvijek
bila suzdržana, voljela je drugoga, i Vatokuzis je briznuo u plač nad svojim
napola pojedenim odreskom.
Njemačka se urušila u svibnju 1945., Nikos je još davno prije toga
otprilike znao u kojem grmu leži zec, te mu oslobođenje nije mnogo značilo,
njegov je povratak za Božić iste godine bio boj izgubljen bez ijednoga
ispaljenoga hica, kako se već kaže, čim je vidio Orsu iscijeđenu i propalu,
boje limuna i pepela, nije imao živaca ni za jednu riječ, bilo mu je jasno da je
uzaludno inzistirati da se vuku čak do Amerike.
Međutim Savas u petnaestoj godini i Mersina u dvanaestoj, još nedorasli,
zasićeni bolesnim stanjem u dvokatnici, morali su otići i od doma i s
Androsa, i iz Grčke, srećom u njihovim godinama nije ti sasvim jasno što
znači zauvijek, Hadulisov sin u Americi, u New Jerseyju, bio je kao brat
kojeg je Nikos stekao u četrdesetoj, brinut će se za njih kao da su njegove
krvi, u drugu ruku, prije više godina ulovio je nešto u zraku, predvidio je na
što će izaći ljubavno rivalstvo i na vrijeme je stao na gubitničku stranu,
neoženjeni delija srednjih godina s opetovanim tajanstvenim neuspjesima i
razočaranjima, odabrao je Vatokuzisa i našao mu se pri ruci, doživljavajući
voajerski i iz neposredne blizine jednu veliku ljubav i sve njene bure i oluje,
što je njemu bilo više nego dovoljno.
Mersina je bila sasvim izgubljena, štoviše, kada je upitala je li ispravno
što se razdvaja od majke, Nikos nije ostavio prostora argumentaciji.
“To je ti kažnjavaš?” rekla je, a on je iskolačio oči, nikad ne bi očekivao
takvo pitanje od djevojčice koja još ide u osnovnu.
Anezio, sa svoje strane, nije mrzila Orsu, u očima te djevojke nije bilo
 BalkanDownload

osnovnih sirovina od kojih se grade takvi osjećaji, čak ni najmanjeg

nagovještaja suosjećanja, otvoreno je optuživala punicu svojega Nikosa,
momčine kojega nikad nije smatrala gazdom, zar nesretnik nije bio kao
njezina krv; stoga se sasvim sama preselila u modru dvokatnicu kako bi je
prozračila, zamijenila žarulje na terasama te geometrijski potkresala lavandu
u francuskom vrtu.
Koristeći se starošću kao alibijem, što je u njezinu slučaju bilo jednako
slabom vidu, lošem sluhu i šepavim nogama, odlazila je do Orse samo kad je
trebalo što izglačati, u stanu bi se ražalostila, smatrala je grijehom što tako
krasna cura propada, što se na njezine oči topi božanstvena ljepota, tragala je
za obrazima koji su skoro nestali, za plavetnilom u očima, za osušenim
prsima, za nestalim bedrima, ljudi su pričali kako ništa ne jede.
A sada će izgubiti i svoju djecu, žestoka kazna.
Dok je u Ateni čekao da im putovnice budu gotove, Vatokuzis je u svojoj
predratnoj brodici s motorom Desoto išao u duga samotna kruženja po
susjedstvima na obali, još od studija i svojih putovanja zavolio je Grke iz
Male Azije, pa je odlazio u izbjeglička gnijezda po kojima su se krili
ljevičari, u četvrti Kesarijani i Vironas,18 prema kojima je prethodnoga
prosinca zemljak onog drugog Vironasa, Britanac Scobie, imao manje
samilosti nego Nijemci;19 obilježja rata još uvijek svježa, zidovi sravnjeni sa
zemljom, zderani stropovi, stanovništvo u crnini, političke strasti - sasvim
drugi svijet od američkoga, također strasti roditelja, općenito strasti, svakoga
je dana išao drugamo, kao da je vagao cijelu zemlju i ljude ne bi li saznao
koliku težinu u njegovoj duši ima domovina, ta čudesna zemlja što ga je
temeljito počela obuzimati tek nakon što ju je napustio, otkako je odlučio i
svoju djecu lišiti nje, zemlje kojoj je služio s osjećajem dužnosti, dok
Maltabes, kako bi mogao izbjeći usporedbu s njim, Maltabes, nakon što je
naučio lekciju od samoga života, nije nanovo propustio priliku, ponudio je
svu svoju strast Grčkoj, volio ju je ludo i bezumno, poput svih što se srcem i
dušom bacaju na sve i na koncu ukradu djevojku za sebe.
 BalkanDownload

48

Na dan 31. ožujka golemo je jato ždralova preletjelo preko Androsa, Emilios
Balas, napola je šetao, napola šepuckao stazama oko Livadije, promatrao je
svoje golubove kako lete nisko iznad vrtova sa slanutkom i divljom
artičokom, i čim je potpuno shvatio što se događa na nebu, naježio se, eto ti
slike koju još nisam vidio u ovih sedamdeset pet godina života, pomislio je;
nakon Spirosove smrti nije imao drugih motiva za življenje, ptičja krila i
paperje bili su tek nadjev, a on nikad nije bio tako plitak da bi mu to bilo
dovoljno.
Otišla je u glavni grad otoka, do crkve Svetoga Jurja, Spirosovo siroče,
Hristina, kako bi krstila blizance Kiki Busule, bili su na nogama njezin
Panajotis, koji se spasio s Male Engleske, i cijeli grad, na kraju krajeva, ne
može se na ovome prokletom otoku umaći usudu, razmišljala je Mosha dok
je igrala ulogu kapetanove udovice, koju je mrzila otkako je postala zrela,
neranjiva i s osjećajem dužnosti u svojoj crnoj haljini, stajala je sa strane
držeći u naručju dva skupocjena ogrtača za krštenje, iz Londona, i nije
skidala pogleda sa svoje tamnokose curice, uskoro bi trebala dobiti prvu
menstruaciju, računala je, ispitujući omalena šiljasta prsa i, uglavnom, lice
što se počelo preobražavati u žensko i vrlo rano predviđati brodolome i tome
slično.
Crkva dupkom puna Hristininih školskih vršnjaka, novi je naraštaj već
ulazio u igru, jer, premda su blizanci, u dobi od samo dva mjeseca, bili
preveseli, a sama ceremonija podjednako blistava u rano nedjeljno
poslijepodne, posvuda je bila prisutna Maltabesova neopoziva odsutnost jer
je utjelovljivala i simbolizirala sve izgubljene pomorce. Neutopljeni su, kao
na prozivci, bili do posljednjega u crkvi, brojni od njih na životu zahvaljujući
 BalkanDownload

junaštvu i sposobnosti kapetana koji se dvadeset tri godine borio s oceanima

i pobjeđivao.
A zbog toga je, inače, i Tjesnac je ključ'o, a More je Crno jaukalo, a za
mnom srdašce moje tužno je uzdisalo, zbog toga je i Kada je mokar morski
vuk, ruho obuče bijelo, pa kad sjedne za kormilo, gledaš mu moćno tijelo;
Vangelakis, lautist, punih mu šezdeset godina - što su se itekako vidjele na
njemu - tijekom proslave krštenja prošao kroz cijeli svoj repertoar pjesama o
moru i fešta je ostala za pamćenje jer se sve živo na noge diglo.
Kapetan Savas, kao predstavnik obitelji, pazio je na gomilu od svoje
šestero unučadi i s prastarim Hadulisom, Balasom i ostalim nepristalima za
balos raspravljao o trasiranju i ravnanju autoceste od Gavriona do glavnoga
grada na otoku valjkom, s kojima se ponovo krenulo kako su se bližili izbori.
Nakon crkve Mosha se vratila u jednokatnicu. Ispod nje iz Saltaferenine
sobe stizalo je svjetlo, isto je bilo i s Orsinom sobom.
Uspela se mramornim stubama i unatoč studenom zraku sjela na mali
balkon bez jakne, bez svjetla, i zapalila cigaretu, Bože dragi, eto me ko i
Murena, pomislila je i sjetila se kako je bila tvrdokorna u mladosti, kad su je
vrijeđale masne pizde, a vrtjela se oko onoga stranca, profesora, jer je on bio
jedini što ju je mogao otkinuti od znanoga krajolika.
Nije se udala za posranca, za junaka se udala, i eto ti ga sad.
Njezina kćerka što je rasla brzinom svjetlosti ponovo ju je vratila u dob, u
napore i u bit odnosa, Saltaführer na primjer, njezina majka, kad god bi bila
blizu da izgubi svoj moral, izvodila je desant na kćerke i krala njihov.
Oko nje tamnomodro, crno, mala svjetla u daljini, nešto nalik na noćni
Valparaiso što ga je naslikao onaj Whistler; susjedstvo i cijeli grad
pripravljali su se za novo krvoproliće, američko je veleposlanstvo uputilo
posljednju obavijest svim američkim državljanima da se smjesta vrate u
Sjedinjene Države, te su muškarci s dvostrukim državljanstvom okupljali
svoje žene i djecu, Mari je već povezala u zavežljaje miraze i obiteljske
suvenire, s dužnim te poštovanjem molim jerbo tebe ponajviše volim, pod
 BalkanDownload

urgentno skupi sve popove, kaluđere i druge lopove, i vladike što pojati
znaju nek mi jednu molitvu sklepaju, kojom mogu istjerati vraga iz New
Yorka, nek ide bestraga, napisala joj je na oproštajnoj kartici koju joj je
poklonila zajedno sa svojim naušnicama od krštenja, a što se tiče Katine, i
ona je digla sidro, konačno se upokojio i njezin otac, a ona se na jednom
putovanju u Pirej, svojim tetkama koje su joj trebale pomoći da se zaposli
kao medicinska sestra, upoznala u pekarnici s nekakvim Massimom, kojega
su oduševila njezina ogromna prsa, pramčana sirena, zvali su je još od malih
nogu, no da se nije našla ta duša iz Genove, pramčana sirena od trideset
sedam godina ostala bi kao duh u kući; otišlo je dakle i četveročlano
sestrinstvo, i vrijeme mu je bilo, Mosha je zapalila još jednu cigaretu, pa
onda još jednu, zatim petu i sedmu i desetu, postala je svjesna da njezine
zbrda-zdola misli nisu ništa drugo do izgovor, dugo čekanje da njezino uho
ulovi kakvo iskašljavanje, spuštanje poklopca na lonac, radio, na kraju
krajeva, bilo kakav zvuk nek stigne od Orse, no uzalud, zaključana i
zabarikadirana u sobi, po svoj je prilici propustila i prelet ždralova. Dobar
predznak, šuškale su neke bezube bakice na krštenju, a među njima Balas,
stručnjak ornitolog, sasvim nalik na kakvog ostarjelog ždrala što sitno
isjeckanim kukuruznim zrnima hrani sve što leti nebom i sažalijeva se nad
svima što pripadaju rodu gavranova, ucijenjenima na po tri tisuće drahmi po
glavi.
Tri dana poslije njegova susjeda Mardisa Andonoglu zatekla ga je u
golubinjaku kako leži potrbuške, uronjen u dva pedlja izmeta.
Nakon što je prošlo četrdeset dana, Mosha je, raspremajući njegov
samački dom, spaljujući starudije, bacajući otpatke i desetkujući suvenire i
novinske izreske s pripovijestima natopljenima suzama, našla sedamnaest
poštanskih kuverti što ih je Spiros slao svojem ujaku, bez pisama, jedino što
je na onom trokutu što ga pošiljatelj presavija poput kapka i lizne ne bi li ga
zalijepio pisalo, iznutra, za Orsulu.
 BalkanDownload

49

Vrijeme je bilo lijepo, pa su djeca lunjala po Paraporriju, Niborju i Jaliji,

izvalila bi se na pijesak ili šljunak po dvoje ili troje zanovijetajući i inateći
se.
Rezvanis, patolog, vlasnik najtežeg išijasa na otoku, ostao je bez svojih
malih proljetnih šetnji, bez spokoja koji donose himne što se pjevaju za
službe Blaženoj Djevici Mariji, bio je vezan uz svoju kuću i nikako se nije
mogao spasiti od Saltaferene, koja ga je neprekidno gnjavila ne bi li pronašao
kakav čudotvorni tonik za njezinu kćerku. Manos Sotirijadis, doktor
mikrobiologije s pariškog Pasteurova instituta, evo, tu je i njegov telefonski
broj, a kakva korist od toga, Andros još uvijek nema telefonske veze, draga
moja Mina, objasnio joj je poslije, analiza probavnih tekućina metodom
Winter nakon što se izvrše detaljna fekalna istraživanja kako bi se
dijagnosticirale eventualne boleštine u želucu i crijevima... Ali kako prebaciti
svježu stolicu do Atene? Linijskom parobrodu treba dvanaest sati do Pireja, a
Orsa, što ako joj se trbuh zatvorio, pa ne može ni gutati bez poteškoća, neće
se ni mučiti s putovanjem i liječničkim pretragama; ionako joj nije stalo do
vlastitoga zdravlja. Eftihis, električar, koji je sve što bi zaradio ulagao u barut
za lov na prepelice i mršave grlice, davao je Saltaferosu jedan dio, Luis,
Nonas, Lavdas i Skordas slali su pauke, škarpine i one prekrasnih imena što
se, nalik na srebro, blistaju poput debeloga nakita, kako je skupno usporedila
Nana sve nepoznato, evo i mušmula iz Apaturije, nije Orsa namjerno odbijala
hranu, izgubila je želju za životom i cijela ta scenografija kuharstva i
slastičarstva išla joj je na živce, naposljetku je i lijekove bacila kroz prozor.
U kući se nitko nije ni trudio ući Mini u dušu, opažali su druge stvari,
kako nije proslavila poraznu vijest o pobjedi monarhije i Đure Drugoga,
 BalkanDownload

rezultat plebiscita, i nije pukla od jeda kad su Amerikanci bombardiranjem iz

zraka sravnili sa zemljom japanske palače, stresla je nekakve sklepane
jastuke ne bi li s njih spale mačje dlake i naprosto se okrenula i zagledala u
radio. Istina je da se kajala, patila je i mučila se iz daljine, odustala je od
tisuću neuspješnih pokušaja da nanovo uspostavi odnose sa starijom
kćerkom, samo što im se riječi nikada nisu poklapale, nikad im se značenja
ne bi podudarila, pitanje što bi ga postavila jedna od njih nikada nije nailazilo
na odgovor koji bi uputila druga, Orsa se služila neobičnim riječima, kao da
ih upućuje samo vlastitim ušima i vlastitom razumu, onome razumu kojega se
toliko bojao i Saltaferos, tim prije što je jednom davno izgubio i brata od te
bolesti od koje se pada u more.
“Daj mi pisma. Svih sedamnaest.”
Nakon toliko vremena Mosha je ušla u sestrinu sobu, zatvorila je vrata za
sobom, a onda se u nekoliko minuta odigralo puno toga, gnjev zbog tajne
prepiske i zaprepaštenje zbog Orsina izgleda izbliza, i ravnodušnost druge
zbog grdnje i nešto poput uzdaha olakšanja jer joj je sestra ponovo ušla u
sobu.
“Moshula...”
“Daj mi pisma”, ponovila je Mosha zapovjednički, prijeteći, skoro se
proderala, snažno gurnula Orsu, šutnula joj šamlicu pod noge, potražila
utočište u cigaretama i kašlju od njih, a kad je Orsa ustala iz stolca za
ljuljanje i navukla lagane čarape i jaknu, krenula je za njom, pa su sišle do
mostića dok su ih šibali sjeverac i očaj što su ga dijelile.
Prešle su cijelim Maltabesovim krugom. Gotovo polovinu puta Mosha je
pridržavala sestru, koja nije imala snage, ali je bez oklijevanja skinula sa
sebe teret pet-šest rečenica, cijedile su se kap po kap po odgovarajućim
mjestima, mostić, srijeda devetoga srpnja 1929., crkva Svetoga Dimitrija,
četvrtak sedamnaestoga srpnja 1929., špilja u stijenama, ponedjeljak
dvadeset prvoga srpnja 1929., onda kad je njihovoj noni ispunjena želja da je
sahrane, izuzetno, na brežuljku, na groblju Svetih Sirotih, nedjelja dvadeset
sedmoga srpnja 1929., trstenjak u Paraportiju, petak prvoga kolovoza 1929.,
 BalkanDownload

golubinjak, subota drugoga kolovoza 1929., unatoč svemu tome, pisma,

presjekla ju je zapovjednički Mosha, pisma, a Orsa joj je smireno odgovorila
ne prije nego što meni povjeruješ.
Bližila se noć, po zasniježenim su se stazama malobrojni prolaznici
sklanjali u stranu začuđeni, stoka je mukala, oko njih mirta, žutilovka, kupine,
vrbovo pruće, uberi vrbov prut za sreću, davno je još govorio pop, osim neba
tražio je pojačanje na drugim stranama.
Nana Buranda-Karapiperi, obaviještena o njihovu zajedničkom izlasku,
otrčala je do Orsina stana, sjela u naslonjač i pušila iščekujući, već je duže
vadila cijeli svoj arsenal aliteracija i metafora ne bi li natjerala svoju
miljenicu da se zainteresira, no uzalud.
Te večeri, kada se Orsa vratila i bez daha pala u postelju, Nana joj je
ponudila Papadopulosove petit beurre, koje je, u pravilu, radije služila
gostima, pa se zbog tjeskobe ponovo prihvatila nečega nevezanog, biljaka,
koje su joj bile adut sve otkako se pokojni Mikes u javnosti narugao njezinu
vođenju kućanstva, Nanina je kuhinja bez ikakvog šmeka, ali njezino
poznavanje vrtlarstva dovoljno je da održi brak bez djece - no zahvaljujući
četirima lijehama, čiji je sklad boja činio njezina supruga sretnim mi, curo
moja iz brdovitoga Epira, vjenčali smo se zbog maćuhica, govorio mi je, i to,
štoviše, bez imalo ironije.
“Prestani već jednom”, prekinula ju je Orsa, to je već toliko puta čula;
krajičkom oka opazila je dopola ispražnjenu bocu likera, bit će da je
profesorica opet potegnula koju, često je dolazila u bijelu jednokatnicu, zbog
svojega kumčeta, govorila je, ali uglavnom zbog toga što je ondje maštala o
ludim trenucima, smatrala je Orsinu sobu nečim nalik na oltar izgubljenih
ljubavi.
Samo što je se Orsa, osobito te večeri, željela otarasiti, osjećala je
potrebu da razmišlja o Maltabesu, gubila je svoja dva djeteta zbog njega, a
nije mu to uzimala za zlo, izluđivala ju je njegova slika - kako tone u ocean
dok mu odora nadolazi u vodi, iz usta mu bježe mjehurići, a kapa mu
natopljena, ali još neko vrijeme pluta na površini.
 BalkanDownload

50

Saltaferos je ugrabio priliku i dobio novi napadaj angine pectoris kako bi

učvrstio primirje i približio svoje kćerke jednu drugoj. Zajedno su mu u istoj
sobi, makar i nakratko, davale tablete, Mosha mu je čitala novine, vijesti koje
su svi već znali budući da su kolumnisti Stamatudis, izdavač-tiskar,
Papadopulos, upravitelj gimnazije, Salonikis, umirovljeni kapetan te
Lefendarios iz lokalnoga ogranka Svegrčke pomorske federacije, stanovali u
blizini, pa su znali ono što i ostali, kada je Glas Egeja objelodanio vijest da
je brod Adelfi Grčke ratne pomoći ukrcao osamnaest konja u Sjedinjenim
Državama, životinje su u međuvremenu već popasle pola krivičice, djeteline i
maslačka u cijeloj kotlini.
Čitala je Mosha, bila raspoložena ili ne, Mosha, Moshula, Moshaki,
madeža tisuću leđa ti krase, Spiros ih ljubi i ne zna za se, Saltaferos se
prisjetio kakva je bila kao nevjesta, živahna i skitnica, a njezine lude
prijateljice zasipale su joj uši kratkim stihovima, drago dijete, govorio je u
sebi i pokušavao je zavoljeti podjednako kao i onu, ali kako joj to pokazati,
nije mu ležalo glumljenje Magdalene pokajnice, pa je jednako ostavljao stvari
kako jesu, odgađao je.
Posjetila ga je i filologinja, i prvi put pokazala koliko joj je drag budući
da se, malo prije nego će poći, odvažila i rekla mu nešto, kao da je o tome
godinama razmišljala, on je malo pročačkao po sjećanju, činilo mu se
neizbježnim ili nužnim zbog gošćine profesije, a Nana, koja je upravo to
očekivala, ponovila je polagano, gotovo odrecitirala tri ili četiri izreke što ih
je kapetan imao u malom prstu.
“No time, gospodine Savase, ne udarate pečat ni na što, samo bježite od
nečega, recimo, zajašete na jednu izreku i otisnete se.”
 BalkanDownload

“Ali i vi ih citirate...”
“Posve svjesno.”
On ju je ipak poštovao, premda mu je uho uhvatilo jednu njezinu
indiskretnost, prije više godina, jednoga podneva, govorila je starijoj, jedino
zajedničko što vaši roditelji imaju jest - ost, brbljavost i podmuklost.
I najmlađi bi unuci zavirili u sobu kako bi vlastitim očima vidjeli djeda,
Arta, Mimis, Mina, u školskim kutama bež i plavim, mali Maltabes očiju kao
u ždrala, čeznuo je za nečim višim, obično se zavlačio pod bolesnikovu
postelju, kao da bi se ogledao u očima mačke, tko će koga prvi hipnotizirati,
pa bi se satima ondje zaboravio, satno što djed, već starac, nije imao volje za
uspostavljanje novih i zahtjevnih odnosa, ionako se ljudi nakon stanovite dobi
zamaraju, ne slijede mlade, zanimaju ih samo oni koje već poznaju, dovoljni
su im za onoliko koliko im je preostalo.
Savas mlađi, posljednja bitna veza u njegovu životu, bio je odsutan,
tinejdžerske dvojbe i ljubav poput groma iz vedra neba prema kćeri
Arhondije Sari, po cijeli dan nitko ga ne bi vidio, a po okončanju školske
godine otputovat će s Mersinom u Ameriku.
“Ma dobro si, čovječe Božji, hajde, ustaj”, objavio mu je jedne rane večeri
stari Rezvanis.
Mina i Anezio stajale su kao gromom ošinute liječnikovim navaljivanjem,
zajednički boravak Orse i Moshe u istoj sobi bila je jedina utjeha posljednjih
godina.
Proljeće je već odmaklo, američka UNRRA dijelila je antipirin i druge
lijekove protiv malarije zahvaljujući lokalnim seoskim povjerenstvima
nastavljala se raspodjela sukna, pulovera i cipela, nije se moglo ugrabiti ni
jeftinih časopisa što ih je slala britanska Obavještajna služba, trupa putujućih
opsjenara davala je predstave u Lukisasovoj kavani, a gospodin Dinos,
zaljubljenik u kazalište, kako je sam govorio, u glumice, kako su drugi
govorili, bio je neutješan jer ga je proljev ponovno spriječio da ode na turneju
Sofije Vembo na potezu Kairo-Kartum-Addis Abeba.
 BalkanDownload

Saltaferos je nanovo ušao u život grada sa svojom novom šalicom, kao i

obično, crvenom i emajliranom, kupljenom povodom njegova ozdravljenja i u
znak brižnosti njegove kolere, umotan u svoj debeli pomorski kaput.
Odšetao je do mola i zagledao se u Faruk, brod obalne plovidbe što je
istovarivao mast, mljevene mahunarke i mlijeko u prahu, pa je malo-pomalo
nanovo poprimio svoj pomorski izgled.
“Idemo do mene doma, poslao mi je sin, iz New Yorka, jednu kuvertu za
tebe, strogo osobno, tako piše”, stari Hadulis, u osamdesetoj, i sam je izašao
kako bi se malo razmrdao i kako bi mu krv bolje prokolala u nogama.
Saltaferos se uplašio da bi očekivani glas iz Amerike mogao biti
Vatokuzisova odluka kako preuzima i treće Orsino dijete, a kako ću joj to
reći, razmišljao je, nek nam se Bog smiluje, tko zna što će nas još snaći,
rekao je okrenuvši se, spreman puknuti, starome brodovlasniku, no nije se
radilo o novim komplikacijama u tragediji njegove kćeri.
Kada su ušli kod Hadulisa i prošli u ured s posrebrenom ikonom Svetoga
Nikole, golemim portretima, lakiranim kartama i svescima knjiga uvezanim u
kožu što su mladiću požderali mladost, starac je iz pretinca izvadio nekakav
žućkasti omot i diskretno ostavio Savasa nasamo, kazat ću da nam serviraju
limunadu, rekao je i okrenuo se bez žurbe, izašao u kuhinju, naručio, zahvatio
dvije žlice poriluka s rižom iz lonca, pogladio mačke što su drijemale na
nekakvoj vreći prostrtoj na kamenoj vrtnoj ogradi, njegova se stara zaželjela
kaluđera, pa je kupila za manastir nove lonce, tave i kotliće, u rano jutro
tridesetak mazgi stalo je u red, jedna za drugom, i krenulo prema Kafkari.
Hadulena, čvrstih kostiju, uzjahivala je i sjahivala kao muško. Oba puta
kada su izgubili brod, Idrusu 1921. i Egeon 1923., osobno je otkaskala na
mazgi u Sineti, Menites i Aprovatu kako bi objavila loše vijesti.
Hadulis se vratio u ured i zatekao nekadašnjega glavnoga kapetana
kompanije natmurena, s onim izrazom koji poprimaju lica ljudi što se
suočavaju s opetovanim salvama nedaća, pa se naposljetku predaju. U ured u
New Yorku stigao je od grčkoga konzula u Buenos Airesu nekakav dopis što
 BalkanDownload

ih je obavještavao da se traži Savas Saltaferos, umirovljeni kapetan tvrtke

Pomorski prijevoz Gavril Hadulis i sin, zakoniti nasljednik jednoga stana u
argentinskoj prijestolnici i izvjesne svote u gotovini.
Procedura službena, no konzul, koji je nekada i sam radio za Hadulise, i -
neizbježno -Savas, viđali su se u davno doba, i to ne jednom ili dva puta,
zbog profesionalnih transakcija, a i mimo poslovnih sastanaka, kako bi se
bacili na pivo, asado, i Merditu, Carmencitu, Lolitu, Terezitu, Negritu i
Chiquitu, razumiju se pomorci u te stvari, no ovoga puta Angelita Rodriguez
San Pedro, Angelita-Ita, i prelijepi Odisej, Odisej, njihov sin, poginuli su u
prevrnutom autobusu, a kapetan je njihov nasljednik.
 BalkanDownload

51

Kao prvo, svake večeri ostavlja na mramornoj ploči komode pregršt jasmina,
upravo kao i njezina pokojna baka, premda je dijete nikada nije upoznalo. To
se ne prenosi, to se nasljeduje. Kao drugo, jedna je Mersina nalik na drugu
kao pljunuta, djevojka je sasvim prozirna, poput maestrala. Treće, kada
plače, i ona izleti na cestu. Ima još. Ne jede zečetinu. I još jedna zajednička
točka, nema talenta za glasovir, Vatokuzisi ne posjeduju osjećaj za pjesmu i
ples. I još jedna. Obožava bijelu, snijeg, pjenu, konfete, cic i galebove.
Dođi jer moramo ozbiljno popričati, poručila je Anezio Moshi; Mersina je
sanjala nekakvu gospođu u bijelom, koja je od nje tražila da joj smjesta
preda jednu teglu s također bijelim karanfilom, nema dvojbe, ta je žena
njezina baka, Nikosova mati, razbijala je glavu ostarjela dadilja ne bi li
prikupila neoborive dokaze o skrbništvu nad Mersinom, čak je ispraznila i
pretinac i istresla neuokvirene fotografije na stol.
“Ama i mi smo, dušo draga, ispale netalentirane za glasovir, a dvojbu
bude samo datumi, tu je i sedamnaest pisama”, Mosha je prazne kuverte
bacila u krilo starici, koja se nije udostojila prekopati ih, požutjeli papir s
nečitljivim žigovima i škarama odrezanom poleđinom, Balas je poštanske
marke davao ženi prekoputa.
Sjedile su u kuhinji, djevojčica se vrtjela na šamlici, pogled svisoka,
Egejsko more iznad kutije za kruh, a zlatna pješčana plaža Paraportija iznad
jedne zdjele s graškom pripremljenim za kuhanje, mahuna graška otvara se
uzdasima, govorila je Orsa, mahuna graška otvara se uzdasima.
Došlo joj je da brizne u plač, postala je svjesna koliko je upala u mrežu
vlastitih praznih argumenata.
 BalkanDownload

Što ju je kog vraga nagnalo da toliko povrijedi Anezio, koja je u roj

golemoj dvokatnici boravila u najmanjoj sobi, vječna služavka nevidljivih
gazda, što im je održavala palaču kako ju je zatekla, pa čak i biljke upravo
kako je nekada naložila gazdarica, francusku fasadu i paprat, ukrasnu
koprivu i miloduh u sjenovitom hodniku što je vodio do stražnjega dvorišta, a
u malim teglama u stakleniku ukrasni hmelj, neven, jaglace, pakujac, režuhu,
divlju ružu i bijeli karanfil, raščupan nakon posjeta Saltaferenina mačka.
“Zašto i ti ne bi otišla u Ameriku kako bi bila s Andonisom i Nikosom,
mogla bi mu pomagati oko djece?” upitala je Mosha.
“To je bio Orsin posao, ali kako? Ionako mi to nije ponudio. U dubini
duše htio bi da malčice pripazim na tvoju sestru, mada se njoj više ne može
prići.” Anezio je zastala, a potom je prilično gordo izjavila kako je Andros,
premda joj je Amerika otela oba momka, više zanima, cijeli jedan gradić od
dvije i pol tisuće stanovnika, od kojih je u svojoj sedamdeset petoj poznavala
polovinu, punim imenom i prezimenom, imenom oca i majke, stavovima, a što
se tiče druge polovine, po licu i hodu mogla je pogoditi iz kojega su sjemena
niknuli.
Amerika je za nju bila završena priča, nije imala želje da je ponovno vidi,
već je bila u njihovom Muzeju, vidjela je ženu koja upravlja tvornicom
namještaja, crnca gdje jede baklavu te tri Kineskinje s trajnom koja im nikako
nije stajala, pa je oštro ukorila svojega sina što mušterije frizerskog salona
ostavlja u zabludi. Jedino su joj se svidjele vožnje automobilom. Cijelome je
otoku bilo poznato kako svake nedjelje u podne, nakon zadušnica, plaća
jedinom taksistu u gradu da je svojim autom provoza do Tri Crkve.
“I konačno, haringe i bakalar u Gavrionu”, izjavila je, premda je to nije
zanimalo u takvim trenucima, neprekidno je mislila na Nikosa, nekad ovako,
a nekad onako, student, a potom po brodovima na Crnome moru, navukao ju
je na pikantne zalogajčiće, usoljenu tunjevinu i bodorke, roquefort i prašku
salamu. A stara učiteljica glasovira, najpoznatija na otoku, Kelly, s pet unuka,
ogromnom stražnjicom, rijetkim brkovima, kosom nalik na žicu na kokošinjcu
i mnoštvom zlatnine vježbala je s Nikosom Čajkovskoga, na glasoviru je
 BalkanDownload

držala zdjelicu s inćunima i turšijom, nije posjedovala ni izgled ni navike

važne umjetnice poput Eksadaktilu, koja ju je, na sveopće olakšanje,
naslijedila, onakva, kao da nije s ovoga svijeta i nesretna u životu, kako i
priliči pijanistici.
Mosha je razgledala fotografije, gospođa Kelly, onako debela i razdragana,
kako grli dijete, glasovir sam za sebe, različiti brodovi, ukipljeni kapetan
pored statua što mu, reklo bi se, zavide, turistički gradovi i predjeli, kasina,
pokojna Mersina, koja se nije stigla okoristiti otkrićem penicilina, profinjena i
vrlo fotogenična, oči, obrazi i valovi njezine kose blistali su gdje bi se
ukrstili, kao kad se igraš sunčanim zracima i zrcalima. Ista je fotografija bila
obješena i u sobi njezine sestre, već dugo nije tamo kročila.
“Dakle. Ja, koja sam uz Vatokuzisa, a ne Maltabesa, velim ti da si
nepravedna prema svima, i prema svojem pokojnom mužu, neka mu Bog
dušu prosti, i prema svojoj sestri, i prema svojemu zetu. Ama eto ti
Mersinice, stavi fotografije jednu uz drugu, isto lice i ista crna sudbina.”
“A pisma?”
“Onaj siroti vrag Balas nikoga nije namučio dok je bio živ, a uspio nam je
sve zagorčati nakon što je umro. Zaboravi pisma. Zakopaj ih. Postoji šestero
djece kojoj se treba posvetiti, nemoj da ona od svojih majki prepate kao što
ste vas dvije od svoje.”
“Je l’ te to ona nagovorila da me uvjeriš?”
“Nije, tako mi kostiju pokojne Mersine, možda sam se rodila kao
sluškinja, ali ne primam zapovijedi od Saltaferene, dovoljno je zla napravila.”
A sve vrijeme Mosha je izbjegavala pogledati u budućnost, kako će se
okončati cijela priča, jednako je iščekivala odgovore i ostajala kao
promatrač, nikako nije htjela povjerovati kako Orsa očajnički i slijepo voli
Spirosa već sedamnaest godina i kako je njihova veza iz mladosti, poput
njezine s onim Englezom, kojega je posve odbacila i zaboravila, jedno lišce
bez obraza i zamagljeno.
“Neka mi preda pisma da ih pročitam, moram ih vidjeti, ne radi se samo o
 BalkanDownload

tome da se mnogo toga zbilo meni iza leđa, htjela bih znati je li moj muž
ikada bio zaljubljen u mene i u kojoj mjeri, ti, Anezio, uspoređuješ fotografije
kako bi izvukla neki zaključak, ja ću uspoređivati riječi, ono što je njoj pisao
i ono što je meni govorio.”
Okna su bila zatvorena zbog zapadnoga vjetra, a kuhinja se ispunila onim
posebnim mirisom što ga poprimaju staračke kuhinje, nalik na poklopljenu
zdjelu sa svime što je preostalo od ručka, a tu su bile i smeđe naprsline u
porculanu, na policama godinama neupotrijebljeno posuđe, u sudoperu
rastopljeni sapun sveden na zrno graška, a voda ustajala mirisa, kao da je i
sama ostarjela; Mosha nije imala o čemu drugom razgovarati, pa je ustala i
malo se promuvala po sobama kuće koju je njezina sestra višekratno
odbacila, vrijedan namještaj ostao od predaka urešen veličanstvenim
beskorisnim darovima, klizaljkama, štapovima za golf, štapovima i mušicama
za pecanje pastrva i lososa po američkim rijekama, jedan šešir za safari, a
iznad glasovira, na drvenom postolju, rogovi mužjaka antilope, eto ti još
rogovi, pomislila je i zastala zagledavši se odsutno izdaleka, iz dubine
hodnika, u kuhinju, u kojoj je Anezio vještim kretnjama slagala fotografije
kao što pokeraš slaže karte.
 BalkanDownload

52

Najprimjerenije mjesto za ono što su imali na umu bilo je Piso Jalija, daleko
od znatiželjnih pogleda, krajolik što je obuzimao srce i dušu i mijenjao ih.
Žuta obala, pet stotina metara duljine i stotinu pedeset širine, ležaji od
osušene trave što odišu parom u podnevnoj žezi, male pješčane plaže što se
protežu poput balkona i ispunjavaju brežuljke nalik na amfiteatre sve do
samih vrhova brdovitoga vijenca. A budući da se sama pješčana plaža diže u
nebo, zašto se i valovi ne bi o njega razbijali?
Napola je sklopio kapke, slijepljene i teške od osušene soli, boje su
poigravale, sunce ga je prikovalo tisućama bodeža i vidio je bijele zapjenjene
krijeste valova prošarane iskidanim algama nalik na sitno sjeckanu salatu
kako se onako slani prelijevaju preko vrhova planine i obrušavaju posvud
uokolo u to aluminijsko poslijepodne.
Čuo je piskutanje isparavanja, osjetio se otupjelim, pa se prevrnuo na
stranu, nije više vidio planine kako tiho kipe, vidio je modru vodu, boju
prirodno studenu, a svježina mu se iz očiju razlila cijelim tijelom. Naježio se.
Maloprije su vodili ljubav, prvi put, Marina je imala samo svoju majicu,
Savas jednako tako, jednostavno su se bez prekida ljubili i gledali u oči,
četiri crna oka, a u majicama se nisu toliko ni stidjeli, premda dolje ništa nisu
nosili, donji im se dio tijela nikako nije opirao, slijepili su se jedno uz drugo
poput magneta i jednako koprcali. Odjeća im je bila razbacana uokolo,
Marinine gaćice plutale su mokre, a nekoliko malih radoznalih gušterica
zurilo je u dvije školske torbe.
Posljednji dan predavanja, Nikos Vatokuzis, kojega su poslovne obveze
zadržale pet mjeseci u Pireju, a budući da se Orsa nije htjela predomisliti,
 BalkanDownload

ostavio je sve što je imalo bilo kakve veze s poslovima kako bi poveo dvoje
starije djece u Ameriku.
Grad je sve to pratio suzdržana daha, kao da se ne slaže ili barem kao da
ne očekuje od Vatokuzisa, nježne prirode, da majci oduzme djecu, a i on se
sam pitao zašto produžuje s tim petljavinama, u koje se nije upustio iz
osvetoljubivosti, premda je već dugo bio sasvim drugi čovjek, naprotiv, sve
je to bio trik, smicalica u kojoj su mamac bila djeca, ne bi li Orsu otrgnuo od
otoka, ne bi li je spasio, ne bi li počeli novi život negdje daleko. Njegov je
plan već daleko odmakao, imao je unajmljeni stan u New Yorku, našao je
škole za djecu, kućepazitelja, ugovori za opskrbu brodova, trebali su ga
hitno, put bez povratka, a tolike obveze i emocionalne nevolje što rađaju
samo pogrešne odluke, jednu za drugom. U svakom slučaju, Anezio ga je na
to upozoravala, razmisli iznova o svemu, a Orsino jadno stanje ga je
posramljivalo, koža joj se gulila, nokti pucali, kosa opadala, po jastucima i
naslonima kanapea, posvuda, skovrčane i slijepljene dlake od pola metra što
su mijenjale crteže i nijanse na tkaninama i vezu.
Posljednje noći prije odlaska, nakon što su rodbina i ostali otišli, zatražila
je da joj puste djecu u postelju, legli su, Mersina desno, a Savas lijevo od
nje, slaba sam i ne mogu s vama, možda kasnije, čim Arta završi osnovnu,
rekla im je, znali su da je to nemoguće, ali su sve troje bili jaki, do zore su
govorili laži i tako nisu plakali.
Orsa je za Savasa pripremila jednu bilježnicu u kojoj su na posebnim
stranicama bile slike, jedna je prikazivala proljeće, druga ljeto ili šibanje
vjetra, sve krajolici Androsa, ja nisam tako pronicljiv promatrač kao ti ili
tata, dušo. Točno, mislio je Savas ogorčeno, a ipak je njegova majka uvijek
primjećivala nešto što bi svima drugima promaklo, otvorio je bilježnicu i
hitro je prelistao, Jerakones, Dipotamata, toranj Muvela, Lamiron, Turlitis,
Lidi, Pitara, Piso Jalja. Marine Sari, najljepšega krajolika na Androsu, nije
bilo; momku je bilo sedamnaest godina, dob u kojoj nije lako prihvatiti da si
neopozivo vezan uz rodno mjesto; i ne samo to, u sebi se malčice i rugao
majci zbog tog slatko-gorkog suvenira i dva je puta iščitao posljednji opis
 BalkanDownload

poratnoga Gavriona, napola srušena vjetrenjača kao bedem, grobnica

neznanoga junaka sa srušenom ukrasnom ogradom, napuštena štavionica na
pješčanoj obali i napola spaljena brodica što počiva u plićaku.
I njezino je tijelo još jedan razrušeni Gavrion, osjećao ju je tik uza se i
obuzeo ga je očaj što svi oni, bez iznimke, tek promatraju kako se njegova
majka smanjuje, do konačnoga ništavila, uplašio se, ali ju je ipak želio
dodirivati, taknuti joj ramena, koljena, rebra, sračunati koliko je još manjka,
njegova je majka uglavnom iščeznula, preostalo je još vrlo malo.
Ruža kompasa, punom parom naprijed, tjesnac, glavni jarbol, kućica
kompasa, pregrada, ruta, brodska straža, nostromo, riječi koje je momak
zbijao u rečenice namjerno skovane, njegova je majka pohranjivala po
papirićima, blokićima i poleđinama razglednica, drage pomorske riječi
ugodna zvuka, a Savas je, nespretno no trudeći se od sveg srca, davao Orsi
svoje darove.
Za Mersinu, Anezio i Minu pripremili su kofere sa svilenom odjećom, u
vrijeme zlokobne okupacije Saltaferena bi tu i tamo postavila zasjedu
mladićima Što su se otiskivali na osamnaestosatno pješačenje do albanskih
sela20 kako bi zamijenili darove od miraza za grašak, birala je najnježniju
čipku i najsitniji vez i mijenjala ih za drugorazrednu robu; i eto ti sad tri
prepuna kovčega za unuku, reklo bi se da ide ravno mladoženji, Nana joj je
priredila jedan album s posvetama svih školskih kolegica, Orsa ga je ispunila
čistopisom bajki, legendi i zagonetki koje joj je nekada zadavala dok ju je
uspavljivala ili kad bi je htjela natjerati da pojede jaje, vukodlaci, vještica
Gigena, o jedrenjaku Palatinos s Nizozemcima, bijelo je, sir nije, repato je,
miš nije, sol liže, vol nije, što je to? ponovo je upitala kćer, pomalo s
nelagodom, ali Mersina nije čula, praćakajući se poput tek ulovljene ribe
bacila se i otvorila majčinu torbu i kao opsjenar izvukla tri morem izglodane
žlice, nije upitala što traže ondje ni jesu li možda amajlije, kao da ih je
kriomice već više puta promatrala i potajno uzimala u ruke, a onda pokaza na
jednu sa svijenom drškom:
“Mogu li je dobiti?”
“Ma naravno, sunce moje”, odgovorila je Orsa, “ma naravno.”
 BalkanDownload

53

Cijenjena moja kumo,

na vrhu Olimpa, dvije tisuće osam stotina petdeset metara nadmorske
visine, u trenutku dok smo svi okupljeni razgledali otkinute glave nekolicine
anarhokomunista nazovigerilaca, poštar mi je uručio vaš ček i ne možete
zamisliti koliku sam strašnu zahvalnost osjetio. Herakle bonis, 912.
pukovnija.
Mosha je zatražila pismo od Nane i ponovo ga u sebi pročitala jednom-
dvaput, zaokupljena kućanskim poslovima, ostala je izvan doticaja sa
svjetskima, koja nikako nisu mogla proći nezapažena, Grčka je u to vrijeme
proživljavala nešto neviđeno, Građanski rat21, braća u različitim političkim
taborima su se klala, Alekos, kumče njezinog starog, spetljao se sa
zloglasnim Abatijelosom i izrastao u okorjelog sindikalista, pa je po lukama
u inozemstvu činio s brodovima što je htio, premda on sam nikada nije
posjedovao ni čamac od dva metra, tiskareva obitelj, sinovi, Hristinin
nastavnik matematike, Eftihis, električar, i daljnja rođakinja Arhondija davali
su za pravo ljevičarima, bračni par Rezvanis, pedijatar Saravanos, trgovac
Aristos, brijač i prefrigana Tasa od prekoputa onim drugima, jednako kao i
Nikiforova udovica i Murena, zadrigla od žderanja i pića, premda je, čim je
doznala kako će se njezinu nećaku, mlađem bratu onoga jadnika Takisa što je
obolio od pomorske neurastenije, i to ti je dodatna nesreća, suditi kao
špijunu, Janjos špijun!, upregnula je svoja bijedna koljena i kao luda odjurila
do Atene ne bi li ga Vojnome sudu predstavila kao blentavog, pa joj je nešto
pošlo za rukom, prevrnula je i nebo i zemlju, ali joj je nešto uspjelo.
A evo ti ga sad, ovo žalobno djetešce, imenom ni manje ni više no
 BalkanDownload

Heraklo, krstili ga filolozi, ali mu u glavi beton, u dvadeset prvoj piše takve
stvari; ovoga puta okupile su se kod Eksadaktilu pa su se, nakon
preliminarnih ceremonija, uzvika oduševljenja zbog sobne lozice što je zeleno
obojila zidove i strop u blagovaonici, zbog četrdeset i nešto begonija u
stakleniku, i krletki s češljugarima i kanarincima postavljenih među krhke
grančice, smjesta spustile na zemlju, u stvarnost, zbog mladićeva pisma koje
je uzdrmalo Nanu, ne zbog toga što je bila za ljevicu, to nikad, sreća je što mi
žene nemamo pravo glasa, govorila je, već zato što je, budući da nije imala
djece, namjeravala sve ostaviti tom daljnjem rođaku i kumčetu, iluzija o
nasljedniku, možda se i nije toliko uzrujavala zbog svojega radnog stola, no
njezine razglednice s kaligrafski ispisanim nazivima i stihovima, cijeli jedan
svijet, uništen Heraklovim rukama.
Eksadaktilu nije često primala u svojoj kući, demencija i staračka
deprimiranost učinile su njezinu majku agresivnom, vezanu uz postelju, a toga
je dana slala k vragu sve njih, portugalske prljave kurvetine, zbog nekih
neoprostivih nedovršenih radnji, čini se, pokvarenoga pokojnika, ali je i
služavka, bakica spremna skljokati se svakog časa, nekad svima znana po
savršenom uvaljavanju suhih kolačića u šećer, počela zaboravljati, tri je puta
poslužila kavu sa slatkim od višanja. Nisu razgovarale samo o jednom
predmetu, gađale su se zbrkanim novostima onako u krugu, kako su sjedile,
pijanistica, Mosha, Nana, a Katerina, koju je nedavno potonuće Himare,
dvadesetoga siječnja, s tolikim stradalima, potpuno uzdrmalo, osjećala se
ulovljena u klopku između bezbrojnih brodoloma, pusti to, govorila joj je
Mosha, i ona je željela prestati s kukičanjem, ali joj je bilo žao ostaviti
izmučene neoplakane duše, još samo jednu, posljednju, govorila je svakoga
puta, a vidi sad Himaru što je leševima ispunila tjesnac Kafirea i Eubejski
zaljev, plima i oseka nosile su utopljene gore-dolje, a linijski brodovi danima
su skupljali naduta tijela.
“Što ćeš svirati na balu u korist naših postrojbi?” upitala je Nana
Eksadaktilu, svi su izludjeli zbog opetovanih balova i prikupljanja novca što
ih je organizirala Grčka skrb za Momke na braniku domovine, polovina se
Grka klala po okomitim planinskim vrhuncima, dok je druga polovina
 BalkanDownload

izvodila predstave u korist Momaka, ludnica.

Mosha se malčice naslonila Katerini na rame, nije nalazila nimalo užitka,
osobito toga poslijepodneva, u odlučivanju je li za kralja, za demokraciju ili
je iz temelja crvena;

ona joj je budala Heraklo jednim udarcem svoje vojničke lopatice rasparao
grudi, kao da nemaju sasvim regularan građanski rat kod kuće, sama ona i
Orsa postavljale su zasjede jedna drugoj po prizemlju i prvome katu.
Poželjela je laku noć ostalima i prva se povukla, a tek što je stigla u svoju
kuhinju, popela se Arta i nešto joj predala, od mame, kutiju za cigare, gdje ih
je našla, upitala se Mosha, ali čini se da je toga petka bio dan za epistole, jer
je u drvenoj kutijici ležalo sedamnaest Maltabesovih pisama Orsi. Uplašila
se, nije bila sigurna hoće li smoći snage i pročitati ih. A što ako čitanje tih
pisama pogorša opće stanje, upitala se. Papir je bio vrlo tanak i požutio, tinta
izblijedjela, oko joj je zapelo za nekoliko razbacanih riječi, Surabaya, ugljen
što dimi, mala moja sireno, bolesni od žudnje za hranom i potrebe za vinom,
okrenula je dva-tri lista, još nekoliko riječi, more glatko kao ogledalo,
poljubac, cigarete, Mosha je i sama zapalila jednu, prelistala je, pa tek na
samom kraju, negdje draga Orsula, drugdje draga Orsulice. A što ćemo sada,
upitala se s naporom dok ju je nešto stezalo u trbuhu, krala je riječi koje joj
ne pripadaju, sklonila je s velikoga stola zdjelu s voćem, pepeljare i vazu sa
zimskim cvjetovima i pažljivo poredala sedamnaest pisama kronološkim
redoslijedom. Ponovo je bacila pogled na datume što ih je Spiros bilježio u
desnome gornjem kutu, Chitagong, 27. rujna 1929., u vrijeme plovidbe, 1.
listopada 1929., Calcutta, 7. listopada 1929., Surabaya, 17. listopada 1929.,
u vrijeme plovidbe, 25. listopada 1929., Vasora, 26. listopada 1929., Vasora,
28. listopada 1929., u vrijeme plovidbe, 7. studenoga 1929., u vrijeme
plovidbe, 11. studenoga 1929., Lorenzo Marquez, 21. studenoga 1929., u
vrijeme plovidbe, 23. studenoga 1929., u vrijeme plovidbe, 7. prosinca
1929., njegov rođendan, 25. prosinca 1929., Suerte, 5. siječnja 1930., u
vrijeme plovidbe, 24. siječnja 1930., u vrijeme plovidbe, 22. veljače 1930.,
 BalkanDownload

Surabaya, 20. ožujka 1930. Svih sedamnaest poruka poslano je poštom prije
njezinih zaruka i vjenčanja sa Spirosom, što joj do tada nije ni palo na pamet,
krv joj je jurnula kroz žile, Surabaya, jednako je šaputala, Surabaya,
Surabaya, više puta, možda i deset, i premda je morala smjesta vratiti kutiju
u prizemlje, sjedila je cijele noći i dešifrirala Spirosov švrakopis s pogrešno
obilježenim akcentima, najgori od svih đaka što su ikada prošli kroz školske
klupe na Androsu, polovinu ih je polomio, a bilježnice su mu bile pune packi;
no, dakle, ničega čemu bi se moglo prigovoriti, ništa nije upućivalo na to da
su Spiros i Orsa tada imali nešto neponovljivo, štoviše, prepoznala je dvije-
tri fraze koje je gotovo od riječi do riječi pisao i njoj, izraze ljubavi,
nedostaje mi miris tvoje svježe oprane kose, a na drugome mjestu, ugrist ću
te za usne, da ti pokažem tko sam ja, potom obraćanje, Orsula ili Orsulice,
kao i Moshula i Moshulice, a dakako, više od polovine pisama bilo je
ispunjeno gnjevom i povrijeđenim muškim ponosom zbog vjenčanja s
Vatokuzisom, pozivao je njezinu sestru da ostavi muža, da kriomice pobjegnu
na drugi kraj svijeta i bjesnio je kao malo dijete što mu udana Orsa i ne
odgovara, je li te to taj sifilitičar ljubi bolje od mene, pitao ju je i molio Boga
da mu se sjeme ne primi. Dakako da takve stvari više odgovaraju
razmaženom i pakosnom ženskaru nego heroju, siroti je Spiros bio mnogo
uspješniji u odlomcima o moru, njegova domišljatost i pjesnički poriv činili
su tekst božanstvenim, ponekad plačem kao dijete pri zalasku sunca nad
Žutom rijekom, pisao je, čak i mulj bliješti, a tama juriša poput plamena,
nema toga koji je vidio mjesec u bijeloj noći nad Koraljnim morem pa poslije
toga odbacio pomorsku jaknu, ratni zarobljenik oceana, opčinjen do kraja
života.
No koja ga je od nas dvije više voljela, Orsa ili ja, prvi se put zapitala za
toga muškarca koji je toliko gordo odbio spasiti se i iščeznuo sa svojim
brodom. A, opet, možda je more volio više od svega? Ili je možda umro kako
ne bi morao birati, kad je rat već završen? Mosha je znala da nikada neće
dobiti pouzdan odgovor na sva pitanja, tako ti je u životu, ne može se baš sve
raščistiti, no ljudi nekako proguraju i kreću dalje, u nova poglavlja.
Uz riječ Surabaya za tu noć, što joj je s usana silazila sporo i neprekidno i
 BalkanDownload

pravila joj društvo, složila je pisma u kutiju za cigare i sjela da popuši još
jednu-dvije cigarete zureći u zid s uokvirenim porukama punim zahvala od
pomoraca - navigatora i topnika i prvih oficira i signalistâ, više od dvije
stotine što su se utapali pokupio je captain-ghost, takve se stvari nikada ne
zaboravljaju, pomislila je Mosha, osjetila je kao ubod noža u trbuhu, usta su
joj se ispunila gorčinom, a Spiros, onako lijep i dalek, nalik na vragolana i
Apolona, sjedio je sve u šesnaest u svojemu okviru i sasvim sam i izgledao
kao da mu nitko ne treba.
 BalkanDownload

54

Nakon što mu je umro neki pacijent, stari je Rezvanis imao sve vrijeme
ovoga svijeta do četrdesetoga dana kako bi postavio točnu dijagnozu, u
mladosti, prvo je sahranio mladu Vatokuzisovu majku, a tek je poslije utvrdio
kako je žena umrla od hipoglikemijskog šoka jer joj nije propisao
intravenoznu otopinu glukoze zbog visokog tlaka, za razliku od jedne
dijabetičarke srednjih godina iz Kurelija, kamo je otišao u goste i ponio
kolače, otišla je i ona, zbog jedne ozljede na koljenu uzalud je život izgubio i
onaj brodar iz Niborja s mnoštvom dječurlije, Saltaferena je u očaju
iščekivala ozdravljenje zahvaljujući vitaminskim napicima i onom odvratnom
norveškom ulju od morunine jetre, u međuvremenu je dodijavala svakome
liječniku, porodničaru, otorinolaringologu ili dermatologu koji je dolazio na
otok kako bi ponudio svoje usluge na koji tjedan, i konačno je uspostavila
cijelu mrežu sa svecima, grčkim i rimskim, maloazijskim liječnicima Svetim
Sirotima, prvoga studenog, rimskim Svetim mučenicima Kuzmom i
Damjanom, prvoga srpnja, Svetom Barbarom, što gaji bilje koje snižava
temperaturu i tjera boleštine vezane s ojedinama, Svetim Spiridonom,
stručnjakom za uši, Svetom Petkom za oči, Svetim Antipom za zube, Svetim
Pantelejmonom kao liječnikom opće prakse.
Orsa se ljuljala u bečkom naslonjaču koji joj je poklonila Nana, oslonjena
na dva-tri jastuka kako bi joj bilo mekše, promatrala je modroplavi kvadrat,
nebo i Egej, kroz svoj prozor, ispripovijedala bi poneku priču Arti, premda se
ova nije pretjerano približavala majci, dvije žlice pirea, dva gutljaja
maslačkove juhe ili šalicu razvodnjene jušice i to bi bilo sve.
Nekoć se cijeli otok slagao kako joj manjka pedalj da bi bila prava Venera
Milska, sada je bila svraka. Radio u njezinoj sobi uvijek je bio uključen,
 BalkanDownload

utišan, slušala je pjesme, što bi već naišlo, vijesti, što bi već naišlo, i lokalne
novosti koje joj je prenosila Anezio u fanatičnom pokušaju da svojoj
gazdarici dadne života i pošalje signal Vatokuzisu, koji je iščekivao.
Stiglo je i drugo zvono za Uznesenje Blažene Djevice Marije, koje su bili
poslali u Atenu radi popravka od bombardiranja, ptice su crkavale, ali je
tržnica bila puna jeftinih jastoga, od osamnaest do dvadeset tisuća drahmi za
oku, Gajtanakisovo putujuće kazalište u jednoj atenskoj kavani prikazuje
Ljepoticu iz Pere, izviđači organiziraju folklorni nastup u korist kraljevih
postrojbi, brodovlasnici američkim teretnjacima tipa Liberty nadoknađuju
izgubljenu flotu, trideset Engleskinja dobilo je pomorsku knjižicu i služe na
dva broda teško izgovorljivih imena, govorila joj je i trljala joj listove i
potiljak s malo kolonjske vode ne bi li je popustilo, a Orsa se prepuštala
njezinoj ljubavi i uzvraćala starici brzim i kratkim poljupcima po rukama.
U jednom takvom trenutku zatekla ih je Mosha jednoga poslijepodneva
kada je ušla u sobu sa zdjelicom kreme u ruci i nekakvom drugačijom bojom
u očima, ne onom crnom, njezinom. Anezio je promijenila vodu u čaši i
ostavila ih nasamo.
Ne trateći vrijeme na riječi, Mosha se sagnula i zagrlila sestru, osjećala je
silnu potrebu da se osloni na tuđe tijelo, da dodirne želatinastu kožu, da
omiriše kosu što je već težila cijelu tonu i pretvorila se u nerazmrsivo
klupko, da im se usklade otkucaji srca.
Nekako su počele, pa su razgovarale cijele noći, prava štafeta ispovijedi
iz dubine duše i općih mjesta što su ih prigušivale i lišavale ih se obje
podjednako, dvije su sestre izgubile previše vremena i nehotice su naudile
jedna drugoj.
“Ni majčina namjera nije bila da nas uništi.”
“Tata je volio neku drugu prije nego će se uzeti.”
“Za sobom je imao dugove, a pred sobom miraz, linijski brod; onu malu
bijelu lađu s bijelim i modrim crtama koju je majka smatrala sretnom i koja
se u svoje vrijeme isticala u trgovini limunom, dunjama i lubenicama po
 BalkanDownload

obalama Male Azije, otocima Arhipelaga i u Carigradu.”

“Siroti stric Panajotis, rostbif, đuveč, kažu da je bio izvrstan kuhar.”
“Bolest od koje se pada u more”, rekla je Orsa i ironično se upitala je li
kada postojala takva bolest, jednom-dvaput čula je nešto s tim u vezi kako
joj spominju iza leđa, pa se našalila svojim anđeoskim pjevnim glasom, ali ja
nisam nostromo, no izgleda da je taj izmijenjeni glas dopustio nekima da
zadrže rezervu i nastave joj predviđati rđav kraj, a ona se zaključavala u
svoju sobu i tresla se od smijeha.
“Otac i mati nisu bili zaljubljeni jedno u drugo ni mjesec dana”, rekla je
Mosha i zapalila cigaretu.
“Ipak mu je jučer spremila pilav s rajčicom, koji sama izbjegava jer je
zatvara, ali se njemu sviđa.”
“Pilav s rajčicom...”
“Da ju je ikad itko volio, ne bi bila zmija.”
“Ili da je ona nekoga voljela”, dopunila ju je Mosha i zaprepašteno
shvatila kako se nikada nije upitala i nikad nije saznala ništa o mladosti svoje
majke.
“Jest.” I ona je jednom bila zaljubljena; nona iz Apaturije povjerila joj je
nekoć cjelokupni ljubavni grafikon otoka, kao da ga je nacrtao kakav
sotonski, veseli umjetnik, iz prošloga stoljeća, dakako, jer je starici bilo
naporno ažurno opisivati ponašanja iz dvadesetoga, iz čega slijedi da su joj
bila dovoljna obiteljska ludovanja, koja su inače bila bez presedana.
“Jao, draga nonica”, rekla je Orsa, i možda prizivanje pokojnice, kao ni
postavljanje pitanja i odgovori na njih nisu bili prikladni
četrdesetogodišnjakinjama, možda su se ponašale kao djevojčice, mrzovoljne
i nespretne, no kako bi drukčije iskazale sve ono što nije izrečeno kad je bilo
vrijeme, moguće je da određene teme zahtijevaju rječnik pun stereotipa i
klišeja, i same su bile preopterećene do pucanja, a srećom, večeras je
odsutna Nana, koja je, po načelu tako ja hoću, nametala esnafske filozofske i
 BalkanDownload

filološke fraze.
“Kada je došao Balas, sav utegnut u svoje jedino pristojno odijelo, tražiti
tvoju ruku za Spirosa, mati me je nekamo poslala kako ne bih što slučajno
načula. Kasnije sam je pitala, došao je da mi proda golubinjak, odgovorila je,
ali me ne zanimaju golupčići, investiram drugdje.”
“Da nisi bila ljubomorna zbog platna i čipki koje mi je slao tata, da smo
bile u boljim odnosima, razgovarala bih s tobom, ne bismo stigle ovamo gdje
smo sada.”
Na kraju krajeva, u bijeloj se jednokatnici ugnijezdilo silno
nerazumijevanje, svi su mislili da šutnjom i polovičnim iskazima ostali
kazuju nešto posve drugo, izvlačili su zaključke na osnovi onoga što bi sami
smislili, na primjer Saltaferena ih je obje još od malih nogu ugurala u kalup i
odbijala je sagledati istinu, starija joj je kći bila povučena u sebe,
osamljenica, ironična, privržena i stroga, dok je mlada bila žustra i snažna,
radina i društvena, i majka je jednako gunđala, činilo joj se kako je Orsa
stalno dignuta nosa, aristokratkinja i hirovita, a Mosha muškobanja i
predodređena za vodu.
“Spiros te je bio zaboravio. Lijepo smo živjeli prvih godina.” Orsa je
zabacila glavu i sklopila oči, nije vrijedilo lagati.
“Meni jednokatnica nije dopuštala da ga zaboravim, kad god bi se iskrcao,
postala mi je bolesna navika da ne mrdam od kuće, da ćulim uši, sada iz
džepova vadi sitniš, sada pretražuje po vješalicama što bi obukao, sada
zatvara kapke zbog sunca, sad se smije kao da kukuriče, sad govori u
lozinkama, a sad psuje, njegov oštri dah”, Orsa je polako nabrajala, prelazeći
očima ukrug po stropu kao da se upravo ovoga trenutka sve to zbiva, nije se
zanijela, bila je potpuno svjesna što govori i kome i nije namjeravala
prekidati, opisala je besane noći, odjeke novih cipela s novim potplatima po
daskama od čempresovine, nespretne očinske uspavanke pune zvižduka
kitova što su djecu dugo držale budnom, davne razgovore s tek udanom
Moshom, koja mu je namigivala i peckala ga što se nije ugledao na Balasa,
pile moje blentavo, govorila mu je i tražila da joj na dar donese jednu kokoš
 BalkanDownload

iz Padove, od onih sa zlatnim paperjem o kojima je čitala u udžbeniku za

drugi gimnazije, opisala je i druge odjeke, žlice i čaše kako zveckaju u dva
ujutro, Maltabes je, nakon što bi vodili ljubav, tražio veliku žlicu slatkoga,
govorila je o navikama, trenucima i slikama, njegovim, koje je potajno
voljela, o njegovu skoro nečujnom hrkanju nalik na grgljanje, načinu na koji
bi liznuo pjenu sa svojega piva, o neobjašnjivome bijelom čuperku na prsima,
o njegovoj muškoj tvrdoglavosti, staromodnoj, a ipak uzbudljivoj, o uslugama
što ih je činio, o pothvatima junaka i obećanjima koja je beskrajno plemenito
dijelio i lijevo i desno, a povrh svega, njegovoj neopozivoj ljubavi prema
moru, na kraju krajeva, ono ga barem nikada nije prevarilo, i na koncu mu se
bezuvjetno predao.
Mosha je uza sve što je slušala slagala vlastite povratke u stara vremena,
jalovo povuci-potegni tesara za jednokatnicu i bješnjenje njihove majke u
prizemlju što je neprijateljstvo sa snom upoznala od samoga početka, pa je
prognala djecu i Anezio u dvije sobe na drugome kraju, prisjećala se
uzaludnih Nikosovih preklinjanja da se presele u kuću njegovih roditelja, a
gle gdje su se upravo ovoga časa djeca okupila gore, bila su bosa i čula ih je
gdje kao zvrkovi šibaju po sobama, bacaju olovke i tihim se glasom svađaju
oko svježih badema i nekakvog češlja, do kraja razgovora ostala je zabačene
glave zureći u tavanicu jednokatnice, dvadeset četiri daske od čempresovine,
gole, s pečatom škrtosti njihove majke, obojene uljanom krem bojom,
elegantni strop što joj je nanio toliko zla.
“Ponekad mi je padalo na pamet da možda bdiješ. Sad kad već igramo
otvorenih karata čini mi se da sam samo u Pireju, jedno dva dana u hotelu,
tri, mislim, slobodnije uživala u svojem mužu.”
Orsa je zadrhtala, zaustila je, ali nije ispustila ni daha. “A Nikos?” upitala
je Mosha.
“Nije mi pošlo za rukom zavoljeti ga dovoljno, uvijek strpljiv, uvijek se
povlačio, bio je previše trpeljiv i dobar, idealan za brak, a ja, gledajući one
olupine kod Murene i Nikiforove udovice, bila sam se zaklela da ću se udati
ili iz ljubavi ili nikako.”
 BalkanDownload

Kada joj je Saltaferena svojim opsjenarskim vještinama preokrenula život

naglavce, nije ni pisnula, ni tek toliko da bi se reklo kako je nekako reagirala,
uvjerila se da je izvan njenih snaga ići protiv struje, i Maltabes joj je to bacio
u lice u pismima, morala si se upustiti u borbu, pisao joj je, u borbu u koju
se naposljetku ni on nije upustio, u svemu drugome odvažan, neukrotiv,
neustrašiv, međunarodno lavlje srce.
Uistinu, zašto već dvadeset godina voli Maltabesa po tako visoku cijenu?
Orsa još nije mogla naći odgovora, nije joj ni trebao, Spiros je imao tisuću
vrlina, još tisuću mana, a nju je, čini se, zaludio taj spoj, naprosto ga je
voljela, naučila je razmišljati o njemu i voljeti ga odmalena, naučila je pamtiti
ga, a njezini su potisnuti osjećaji ustrajavali, nadimali se i pržili sve ostalo,
sve dopušteno na svjetlu dana i u društvu maloga otoka.
Još kao dijete tragala je po Mininim očima ne bi li našla bilo kakva lijepa
čuvstva prema Savasu, bolio ju je nedostatak ljubavi njezinih roditelja, ono
ama dosta mi je i ma nemoj na njihovim licima. A kada se u dvanaestoj
godini zaljubila u Spirosa, samoj se sebi zaklela da ga nikada neće pogledati
kiselim pogledom, onim pogledom kojeg se za sva vremena odrekla.
A Mosha?
Osjećala je bol zbog same beskrajne Orsine ljubavi, čini se da je njezina
sestra bila stvorena za strastvenu ljubav, za nešto iz romana, ono čemu su u
dubini duše zavidjele Nana i sve ostale; bacila je ispod oka pogled na sitno
tijelo što je poput praznog jastuka bilo bačeno u naslonjač, nije mogla izdržati
usporedbu, koliko je koja voljela, Orsa je pobijedila u utrci koja joj je na
koncu iščupala dušu.
“Da smo imale kakvog posla... Da smo bile izvan kuće, da nismo
tumarale, da samo nismo imale odviše vremena da živimo drugačijim životom
u mislima”, šapnula je starija. “Gledam narančino drvo u živici svakoga dana,
svakoga dana, već godinama, na koncu mi sama prilazi i priznaje kako su
jedne večeri pod narančinim granama razmijenjeni zabranjeni poljupci”;
Mosha nije čula ni za što slično jer se ionako nije ni zbilo, ali se Orsa nije
pobunila, bila je to jedna od onih priča koju ne vrijedi opovrgavati, bliskost i
 BalkanDownload

uzajamna ovisnost s deset-petnaest uhodanih i nepromjenjivih stvari što

pripadaju njihovoj svakodnevici u tom gradiću može potaknuti i takve ideje,
nipošto lude, eto, to biva kad se svi i svatko međusobno poznaju i s dobre i s
naopake strane i osjećaju kako im je kriv netko ili nešto, krade im ono
najosobnije.
“Da smo imale kakvog posla”, ponovila je Orsa.
“Ili da smo studirale. Zašto nismo otišle na studije, Orsa?”
“Ja sam uvijek bila osrednji đak, ali ti si mogla postati učiteljica ili
prevoditeljica.”
“Sviđalo bi mi se i biti bolničarka, u ratu sam sjedila ondje gdje radim
privremene krojeve, na malom zelenom kanapeu, u krilu sam držala Hristinu i
bila sam u stanju satima joj razmrsivati kosu, a jednako sam osjećala grižnju
savjesti. Klisura je osvojena usred snježne mećave, pamtiš li tu rečenicu?”
“Klisura je osvojena usred snježne mećave”, ponovila je starija; u svemu
se slagala sa sestrom, jedino što su sve to ispovijedale kad više nema
kajanja, a to i nije bilo baš od neke pomoći, čak je i večeras nadošlo u
razgovoru, jer je Kiki Busula navratila nešto ranije, ostavila je blizance na
neko vrijeme kod njihove male kume i Mine, i u toj je sobi u jednom trenutku
izbacila potpuno nevezano ali toliko prigodno: Spiros je spasio naše ljude, on
je naš heroj i točka.
Bilo je kasno, Mosha je stala kod prozora kao da je tama privlači
magnetom, kad god bi pokušala prizvati u sjećanje prvu sliku iz godina
djetinjstva, nije joj se javljala njezina mreža protiv komaraca, ni Markos,
ondašnji kućni mačor, što je kunjao na njezinim papučicama ili klupici, pa ni
onaj sitni učitelj Stratakis, što se uvijek nakašljavao i pipao se po grlu kako
bi se uvjerio da mu Adamova jabučica nije umakla, prva slika bio je pogled
kroz prozor u zlaćano-modro podne, Egej, Sveti Ermolaos, Paraporti,
pješčana plaža s troje šestogodišnjaka ili sedmogođišnjaka koji jurcaju mokri
kao da im guze gore, izbezumljeno vrište i zasljepljuju jedno drugo gađajući
se pregrštima pijeska.
 BalkanDownload

Orsa je stavila u usta žlicu kreme, nije željela lijekove, nemojte me mučiti,
zamolila je i pala u san, prevelika napetost od današnjega susreta, uza sve
rečeno i podrazumijevano, bila je dovoljna da obori i vola; i sama Mosha,
jaka po prirodi, s mukom se digla na noge kako bi se popela na gornji kat.
Pokrila je Orsu pamučnim pokrivačem i pošla isprazniti prepunu
pepeljaru; u posljednje je vrijeme otvarala i drugu kutiju.
 BalkanDownload

55

Kako su dvije sestre zajedno provodile poslijepodnevne sate, susjedi, a

osobito susjede, isprva su osjetili olakšanje, ali kada su ponovo razmislili o
svemu, malo su se počeli i zgražati, čak su se i roditelji, koji nisu imali očite
obavijesti, čudili što se u spavaćoj sobi ne vodi rat, nego ulaze i izlaze
jasmini i ladolež, što se pak tiče hrane, nije bilo promjene i Mosha nije više
nagonila stariju sestru, koja je patila od iscrpljenosti, proljeva, povišene
temperature, no niti se jadala, niti je ječala.
Arta je osjećala odbojnost prema majci, krivila ju je za tatin, Savasov i
Mersinin odlazak, pozdravi Articu ili barem puno-puno poljubaca, u najbolju
ruku, to je bilo to, do toga trenutka nisu joj poslali nijedno pismo naslovljeno
na nju osobno, samo kutije s igračkama, koje bi jednako brzo zamrzila.
Najteža optužba protiv majke bila je njezina sažaljenja dostojna pojava,
mama kost i koža.
Orsa se nije kažnjavala izgladnjivanjem, nije kažnjavala druge zbog
upletanja u njezin život, nije pokušavala opteretiti svoje krivnjom, ionako se
ni sama nije tako osjećala, premda je gledala kako njezino djetešce raste bez
brata i sestre, čak i ako nije lupila nogom ni da bi zadržala Savasa i Mersinu;
budući da su likovi u cijeloj priči bili brojni, sve se nekako zapetljalo, a sada
se sve malo-pomalo samo od sebe raspletalo, ponovo raspoređivalo ljude po
gradovima, mijenjalo prijateljstva i ljubavi, urezivalo putove i morske trase,
iznova stvaralo krajolik za sljedeći naraštaj, za šestero Maltabesove i
Vatokuzisove djece, koja su, na kraju krajeva, morala uhvatiti malo daha.
Anezio, sa svojim skučenim pogledima, radovala se, i to je nešto, no
dušom i tijelom bila je predana pripremanju kuće, ovoga se puta nije
 BalkanDownload

očekivao Nikos, već njezin Andonakis, američki podanik s američkom

suprugom, manikirkom, gazde su joj dopustili da im dodijeli veliku spavaću
sobu i prostre sve što je ostalo od carigradske svile iz rata prije nego što je
dokrajče moljci.
Na mali grad dojam su ostavili strankinjini dugi narančasti nokti, općenito
teška šminka, komunist Andonakis podlegao je luksuzu, tako da je njegova
majka osjetila studen u srcu, evo, rekla je i pročitala mu u Glasu Egeja o
Manosu, njegovu školskom drugu, Emanuil Cumezis, koji služi u 5. satniji 3.
inženjerijske bojne, Vojna pošta 902, osuđuje komunizam i izjavljuje kako je
pripravan vratiti se u službu domovine, a ako domovina i nije baš žudjela za
tim mucavcem, žudjela je za njim njegova majka, a Anezio joj je u tim
danima tu i tamo pravila društvo samo kako ne bi ostajala kod kuće i gledala
nevjestu gdje se krevelji pred ogledalom i ponaša kao da je netko i nešto i
ponovo od nje pravi sluškinju.
Svi su bili zabrinuti zbog Andonisa, tragičnih zbivanja u Agrafi, na
Gramosu i Viciju, bratoubilačkoga rata zbog kojega je Mina, zagledana u
Božje Oko, općenito iznurena, mrmljala mila Mati Božja, spasi djecu svoju
od klanja u Građanskome ratu, kao da zaklinje Nju, gore, visoko, ama što je
s Tobom, Ženska Glavo, mrdni malo, učini nešto, a osim svega toga,
pozornost svih usmjerena na izvanredno postignuće brodogradilišta Krios, čiji
je brod plovio na liniji Turska-Grčka-New York i usidrio se u Glavnom
Gradu Otoka kako bi iskrcao jednog slijepog putnika i zaslijepio otok
pomoraca žiroskopskim kompasom, radiogoniometrom, sonarnim
dubinomjerima i spravom za automatsko utvrđivanje vremena po
Greenwichu, to su bile teme za raspravu, dok su Orsa i Mosha, ostavljene
nasamo u tihoj sobi u prizemlju, pomno ispitivale svoju vjeru i ponovno se
zaljubljivale jedna u drugu.
“Na Svetoga Nikolu želim otići u crkvu”, rekla je Orsa.
Nisu samo Rezvanis i atenski liječnici digli ruke, nego i pop Filip, koji je
došao k njoj kako bi je ispovjedio, i mladi pop, koji je preuzeo njegovu
službu, uzalud su se trudili i bivali poraženi ispijenom ženom, divim se vašoj
 BalkanDownload

ustrajnosti, kako već jednom ne odustanete, govorila im je kao da nema

straha od Boga.
Ama, Orsa, zašto si ga pustila da se ponovo zaljubi u tebe? govorila je
Mosha sama sa sobom, nije željela dalje istraživati, no poneki put žderala bi
se iznutra, kako bi dobro bilo kad bi živjeli normalnim životom, daleko od
odlikovanja, rijetkih ljubavi i drevnih tragedija.
Čak je i Mari, njezina čangrizava i nezadovoljna prijateljica što je cijeli
svijet smatrala bljutavim, priglupim i jalovim i rugala mu se zajedljivim
rimama, najprecizniji stihotvorac njihove četvorke, zaprepastila to žensko
društvo kada im je iz Amerike napisala kako je naposljetku poludjela za
svojim mužem, u jedanaestoj godini braka, tek što je saznala kako se Takis
spasio iz jednog brodoloma na Tihom oceanu, svi su poskakali u podivljalo
more, a on se bojao valova, pa se zakvačio za napola potonulu krmu, svi su
nestali, Estoril, devetnaest ljudi, a Takisa je dva dana poslije pokupio jedan
ruski brod obalne plovidbe što se zatekao u blizini, onakvog, dok je poput
galeba čučao na njušci broda, sav usran od straha, i upravo je to dirnulo
Mari, što se usudio isprepadati se kao malo dijete.
Orsa dakle nije znala kako se i kada Maltabes ponovo zaljubio u nju,
vidjeli su se nekoliko puta na brzu ruku i s dušom u nosu, nije marila zbog
čega, dovoljno joj je bilo to što su se vidjeli.
Malo prije nego će izbiti rat, ništa nije smjelo kasniti, sve se činilo hitnim,
kao da se nikada neće ponoviti.
Kada je stari Saltaferos ušao u sobu, palo mu je na pamet zatražiti od
Moshe da nakratko izađe, ali se smjesta pribrao i izbjegao taj gaf. Zatvorio je
vrata za sobom premda je Saltaferena bila u Apaturiji zbog nekih poslova na
posjedu, sjeo je težak na rub postelje, spustio na deku neke fotografije i žutu
kuvertu i uzeo jednu cigaretu od kćerke, objašnjavajući istovremeno
postojanje i gubitak Argentine i svojega sina, nije spomenuo čime se žena
bavila, to je već zaboravio, cijelu je priču dugo držao skrivenom i bila mu je
kao trn u savjesti, njegove su kćerke morale saznati.
 BalkanDownload

One su toliko propatile, ispovjedile se i oprostile jedna drugoj da im se

očeva pogreška smjesta uvukla pod kožu. I to ti je život pomorca, godinu
dana prije toga, Hristakis Tezas, u davna vremena kuhar na brodovima Majka
božja i Marusio Bebi, otišao je u mirovinu i umjesto da se vrati u Vurkoti,
bacio je sidro u Čileu s čileanskom suprugom Froso i kćerkama Tasulom i
Vangeljo, privržena obitelj, vjerna kopija njegove prve iz sela, to su doznali
od predratne sluškinjice, Eleni, kuhareve nećakinje, koja je po prirodi stvari
izrasla u prvoklasnu kuharicu.
Eto ti dakle, otac je volio drugu prije braka, a volio je jednu i dok mu je
brak trajao, pa i ako je izgubio svoju Angelitu-Itu, ostala mu je Asimina-
Mina; Mosha mu je skuhala laganu kavu pa su sjeli razgledati fotografije, tu
toplu strankinju Angelitu-Itu, a uglavnom posvojenoga brata, takvog
ljepotana, jako nesretnog, uistinu vanidad de vanidades todo vanidad, taština
i tako dalje.
“Nemojte što reći Mini.”
“Ne boj se, tatice”, rekla je Mosha i stisnula mu se u naručje, koliki
trebaju umrijeti kako bi udahnuli novi život u nekoliko odnosa, pomislila je
gnjevno i ogorčeno, kriomice osluškujući nepravilne otkucaje očeva srca i
toplinu njegova tijela, dotad joj je stalno nedostajao, ali nije ga htjela zadržati
samo za sebe, da je Bog dao da poživi i taj dečko u Argentini, kad dođe
vrijeme, pitat će ga više.
Orsa nije zavidjela ni na sinu ni na zagrljaju pred sobom, bilo je krajnje
vrijeme da se ovo dvoje nađe, samo se zastidjela što je ulovila oca kako
promatra njezinu kosu, stari se Saltaferos napravio kao da ne vidi opću
propast svoje kćeri, šteta kose, rekao bi tu i tamo, šteta kose, nekada cabello
largo y rizado.
 BalkanDownload

56

Dan za danom Andonis se ponovo privikavao i ispočetka zaljubljivao u otok,

ostavljao je svoju ženu u Plakuri prepuštajući je njezinoj frci i viđao je ono
na što je nekoć bio slab, mladenačku ljubav iz Aladinua i njezina muža
sladostrasnika, trgovca tumača snova i Kozmasa, izbjeglicu iz Ajvalija, koji
ga je davno naučio okruglom mrežom loviti cipla, raspitivao se za sudbinu
onih kojih nije bilo i naglavce se bacio na krštenja, zaruke, ukope i
četrdesetodnevne komemoracije. U petnaest dana povratio je jezik i izgovor,
navade vezane uz izbor jela, nekoliko maskiranih ljevičarskih prijateljstava i
ritam kojim se kotrljao dan na otoku, a Anezio je umirala od straha, nije
mogla na sebe preuzeti odgovornost što ga je dovela natrag na otok u vrijeme
Građanskoga rata i to, štoviše, rastavljenog, jer je njegova žena, Barbara,
osjećala kako se ne uklapa, a nije bila od onih što idu okolo pognute glave.
No ipak ga je zatražila jednu uslugu, da nikad više ne kaže Orsi da podreže
kosu, nego neka, prije nego se vrati u Chicago, sjedne strpljivo i pobrine se
za njezinu glavu. Amerika je bila daleko odmakla u frizerskim uslugama, a
Orsa, opet, nije htjela razočarati Anezio, pa je iskusni Andonis počeo s
masažom maslinovim uljem, nekakvim mirisima iz tuba nalik na inozemne i
sa strpljivim raščešljavanjem i četkanjem.
Na dan Svetoga Nikole grad je ponovo vidio kosu boje meda.
Zimsko se sunce pojavilo nakon tri dana kiše, ulice su bile svježe oprane,
zvona, zastave, bubnjevi, bezbrojni likovi odjeveni u crninu, svijet kojemu je
more zadavalo jad, ali ga je i nagrađivalo.
Orsa nije mogla do crkve pješice, Savas Saltaferos, Jalaros i Takis,
školski drugovi njezina sina, i Eftihije, električar, na smjenu su, po dvojica,
nosili stolicu za ljuljanje.
 BalkanDownload

Uspeli su se uz brojne stube vodeni Orsinim uputama kako se ne bi

spotaknuli, svijet je izjurio na prozore i pravio mjesta po uskim sokacima,
promatrali su Orsu sa strahopoštovanjem, Murena se na svom balkonu
jednako križala, učenice su se u sebi tiho molile tom stvorenju pod kariranom
škotskom dekom što se od prevelike ljubavi posvetilo.
Orsa je željela ponovo vidjeti svijet iz grada kako se okuplja u crkvi i
predaje vlasti gradskoga zaštitnika što se brinuo za posade i njihovu sudbinu,
Njega što sada i u sva vremena vjetrove uspavljuje, valove smiruje, oluje
ustavlja, a vrijeme blago i vjetre povoljne pokreće, budi vječno gospodar i
sudrug slugu Svojih i uvedi ih u luke spasenja, naučila je to napamet za
jedan gimnazijski skeč o kapetanima brodova što su u Grčkom ustanku 1821.
podmetali vatre po neprijateljskim brodovima, svi muškarci njezina života,
otac, stričevi i ujaci, suprug, sin i njezin voljeni, bili su Njegovi.
Pričestila se, vidjela kako se mladi pop s poštovanjem brine za nju,
kimnula je blago glavom ili je sklopila oči u znak pozdrava starim školskim
kolegicama, vlasnicima trgovina i susjedima koje dugo nije vidjela, pogledom
je potražila očeva nekad nerazdvojnog prijatelja popa Filipa, ali ga nije bilo,
nakon popadijine iznenadne i nepravedne smrti - dok je srkala svoje mlijeko -
igranje tavle bez njezina gunđanja postalo je sasvim nezanimljivo, kuća bez
njezina urnebesa studena, a crkva bez njezina praznovjerja jednolična.
Jednom ili dvaput tijekom službe Orsine su se oči ukočile, nakratko je
utonula u prazninu od iznurenosti, ganuća i nedostatka snage da se
usredotoči.
Povratak je bio još spektakularniji, budući da su bili obaviješteni i ostali,
dojurili su kako bi vidjeli nekoć najljepšu ženu u gradu, sada izgorjelu
voštanicu, uvijenu u nepodrezanu kosu, a na nekim je mjestima Orsina
povorka bila podjednako dirljiva kao i procesija ikone i nitko to nije smatrao
bogohuljenjem, štoviše, Nana je objašnjavala dvjema mladim učiteljicama
kako je to trijumf ljubavi što ublažava prijetnje i pretjerani dogmatizam
kršćanske vjere. Kako god bilo, to će jutro ostati nezaboravno onima koji su
ga proživjeli.
 BalkanDownload

57

Marina se zaručila s učiteljem koji je služio u Stenjesu,

dvadesetčetverogodišnjak s Peloponeza, očiju poput ugljena, a riječi su mu
bile još iskričavije, nije joj davao mira, a istina je da se dotok pisama iz
Amerike prekinuo, Savas joj je odgovarao na jedno od pet pisama, gorda
krojačičina kćerka nije imala namjeru šmrcati i zaklinjati ga, nju su zaklinjali
mnogi.
Mersina-Hristina također su prorijedile prepisku, različiti kontinenti,
različit život, dob u kojoj mladi ponekad prekriže svoje staro ja. Tko zna,
možda će otkriti jedna drugu nakon dva desetljeća i nastaviti odnos od te
točke, ono što su proživjele u djetinjstvu spadalo je u iskustva koja vrijeme
ne briše, Nana se na to kladila.
“Žene imaju mnogo tanji vrat jer su stvorene kako bi gledale i unatrag,
ženska prijateljstva počivaju na vjeri, na samopožrtvornosti i odricanju od
svega svojega”, i jednoga lijepoga jutra Mersina i Hristina nastavit će ruku
pod ruku.
I ne samo to, Hristina Maltabes možda nosi i inaj prstenčić sa zelenim
kamenom što je pripadao baki imenjakinji, slijedeći upute starije sestre,
Mosha ga je iskopala iz bezbrojnih kutija u svojim ladicama.
“Kako ga nisam našla kad sam prevrnula kuću naglavce?”
“Držala sam ga u džepu jakne", odgovorila joj je Orsa, kojoj se stanje u
posljednja dva tjedna veoma pogoršalo, često je gubila doticaj s okolinom, a
Nana, Eksadaktilu i Katerina, daljnja rođakinja Arhondija ohladila se prema
njoj, dolazile su u polusatni posjet ili kako bi pružile priliku Moshi da se
odmori od obveza praćenja birokratskih zavrzlama oko njezina posjeda koji
 BalkanDownload

je povjerila Vatokuzisu, morala je paziti na djecu i učiti ih engleski, i to

intenzivnije svoju nećakinju, držala je lekcije još dvoma-troma, njezino je
samopouzdanje u vladanje tim stranim jezikom bilo jedino što se nije
poljuljalo.
Anezio je teško uzdisala i gušilo ju je srce, a Saltaferena je radila kao i
njezin muž u trenucima kad mu je kuća bila mala, odlazila je sa svojim
neiskorištenim brodskim dnevnikom u torbi, ponekad ga prelistavala i
psovala, u proljeće je lunjala poljima i tjerala mediteransku muhu što je
prljala voćnjake, kad bi bilo hladno, odlazila je u ured poslanika u
Parlamentu i sipala drvlje i kamenje na ministra poljoprivrede, koji ne
dopušta da iz Amerike na Andros dođe osamnaest krava, dvanaest mula i dva
bika, i, kao i uvijek, pomagala je drugima da zgotove koljivo i isprazne kuću
u kojoj bi netko umro, mnogi to nisu mogli izdržati, a Mina je svojim djelima
opravdavala svoju slavu. Budući da više nije tragala za pomirenjem,
nabusita, odolijevala je samotnosti u koju su je gurnuli i potpunom rasulu
cjelokupnoga života.
Usred zime zavladala je žestoka studen, baš kao i 1941., snijeg je zastro
cijeli otok i pružio se sve do mora, a cijeli se kraj ispunio divljim guskama
koje su iz središnje Grčke prema Egeju gonile hladnoća i grmljavina rata.
Mali raštrkani otoci Ciklada preživljavali su ta zbivanja u malome,
malobrojni ljevičari na otoku, kako ne bi potakli sumnje, a budući da nisu
mogli organizirati ni prikupljanje novca, krišom su poslali ogranku
Komunističke partije na Sirosu dvije bačve ulja, nisu imali dovoljno snaga da
povedu oružanu borbu, do otoka je stizao samo njezin odjek, nikakva izjava
pokajanja22 u Glasu Egeja, a sada divlje guske, teške po pet oka, a nigdje ni
baruta ni sačme.
Tako je toga četvrtka Nana sjedila pored Orse vezane uz postelju, držala
je kumče u krilu i brinula se da joj se ne zgužvaju nabori, jer se u ratu
oprostila od većine svojih sukanja za malo brašna, čavrljala je o
novotiskanim razglednicama Akropole pretjerano sjajnih boja i svoj glas
davala u korist starih, žućkastih, koje su imale nekakav dorski spokoj što je
 BalkanDownload

sasvim bio prikladan ozbiljnosti drevnih vremena. Zbirka je bila namijenjena

maloj Arti, koja će u budućnosti, ako je bude škakljala znatiželja, jedne
večeri moći saznati gdje je polovina stanovnika Androsa išla na medeni
mjesec, a prelistavajući razglednice pročitat će napola indiskretne
pojedinosti, zabilježene s romantičnom sklonošću prema književnosti.
Trebale su još godina-dvije e da se most Brooklyn-Battery,23 najveći na
svijetu, pusti u promet, da postane razglednica i kao stota u nizu sklopi
baršunasti album boje višnje u kojem je Nana već godinama uživala.
“Moje godine napreduju mnogo brže nego tehnologija, umrijet ću, a neću
doživjeti da vidim most na Kavodoru, o kojem sam cijeloga života sanjala,
kako bih i ja odletjela do Pariza, Londona, kako bih nanovo vidjela Pramandu
u prefekturi Arta.”
S dvjema nemilosrdnim brazdama vremena na modrim obrazima, licem
nad kojim su se jedno povrh drugog nanizala izgubljena doba, iz djetinjstva i
mladosti, i preživljavala sve do pijanističine najnovije verzije sa sanjarskim
djetinjim pogledom i blago isturenom donjom usnom što je žudjela za
poljupcem, ne više ljubavnim, već poljupcem djeteta, jer je Eksadaktilu
polagala pravo na djevojčicu kao na svoje vlasništvo; glasovir je uvijek bio
tu, pa je, kako bi je opčinila, pribjegavala trikovima, na klavijaturi je
pronalazila mačje mijaukanje, jeku kapi u kišnom pljusku, kao i
Saltaferosovih prdeža, a i Škole za mandolinu, koja je već imala pedeset
učenika i učenica i prigodom večernjega koncerta u Muzičkome društvu za
Novu godinu sve djevojčice, odjevene u bijelo, bile su poslastica za oko.
Muzički život na Androsu, oduvijek provincijski, otisnuo se prema gore i
uskoro je trebalo biti dovršeno nadomještanje instrumenata Filharmonijskoga
orkestra koje su pokrali Talijani, triju korneta, triju klarineta, dviju flauta,
jednog bubnja, rezervnih dijelova za timpan i tome slično.
Devetogodišnja je Arta već neko vrijeme brojila i nanovo prebrajala prste
Eksadaktilu24 i kada je jednom utvrdila da ih ima samo pet, kao i kod nje i
svih ostalih koji nisu bili pijanisti, prestala ju je krišom zagledati i baviti se
njome, nisu joj baš bile po ukusu ove gospođe pune ideja i značajnih pitanja,
 BalkanDownload

a istina je da su godine, samoća i rat ostavili za sobom mrvicu egoizma i

histerije, pratila je kako vječno šutljiva Katerina pažljivo okreće mamu, kao
da je od stakla, i blago joj alkoholom masira leđa i noge, i pomislila je kako
joj se mama smanjila, mogla bi je sasvim lako odjenuti u svoje suknjice.
Kada prestaneš biti dijete, nešto ti se događa, pomislila je, svi odrasli oko
nje bili su živi dokaz.
No ona se nije zaputila prema vratima kako bi im pobjegla poput mlade
rođakinje Mine, luda curica koju bi nekad zemlja znala satima progutati.
Upravo je nastupila relativna tišina na gornjem katu, prestali su koraci i
lupa vratima, hajde, Katerinice, otpjevaj nam koju pjesmicu, zamolila je Orsa;
osjećala je olakšanje i zadovoljstvo, dva su je puta pridizali kako bi bacila
pogled kroz prozor na snijeg koji je toliko voljela, a kada je potražila Artinu
ručicu, malena joj je nije uskratila.
I pedijatar Saravanos pokušao je učiniti nešto, svaka dva mjeseca, kad bi
došao na otok na tjedan-dva, završavao je s liječničkim poslovima i ostavljao
za kraj posjet Orsi, pedantno je i bez riječi pregledavao bočice, a potom, kad
bi već pala noć, penjao se da vidi Moshinu djecu, tratio je vrijeme
pregledavajući malu Minu od sedam-osam godina, koja je tragala za sobom u
zrcalu i šaputala mu tajne i besmislice, hoćete li ostati na večeri, pozvala ga
je Mosha i uzela mu kaput, i uskoro su ostali njih dvoje nasamo, odgurnuli su
tanjure, pedijatar je polako gulio jednu-dvije jabuke i vrhom noža nudio joj
krišku po krišku i ni jedno ni drugo ništa više nisu očekivali.
I večeras su se čuli njegovi koraci gore, znani, potpetice, pa onda škripava
kožnata cipela, a kada je izašao u predsoblje i vanjska su se vrata zatvorila
za njim, bučno, zbog propuha, on je sišao mramornim stubama do izlaza, a
Mosha drvenima u kuhinju, stavila je malo pudera i nešto kao naznaku ruža,
jao, mrtva sam, uzdahnula je, smjestila se na rub postelje i smjesta počela
zijevati.
Katerina je bila pripravna, voljela je svaku muziku zahvaljujući pločama
što ih joj je poslao Vangelis, koji ništa nije slutio, zaslijepili su ga omoti, pa
 BalkanDownload

je kupio od svega, narodne pjesme, nacionalnu himnu, simfonijska djela i

opere, djevojka je smiona u svojim izborima, mislila je Eksadaktilu, jer ne
poznaje posebnu težinu što ih pojedine stvari imaju. No počela je s
Filipovom arijom iz Verdijeva Don Carlosa, nekako je bolje mogla razabrati
riječi muških glasova, basova i tenorâ.
 BalkanDownload

58

Nije bilo halkionskih dana25 1948. godine. Sunce se pojavilo početkom

travnja, već uvelike proljeće. Svijet je osjećao potrebu da se razdrma od
učmalosti i zatvorenog prostora tijekom duge i žestoke zime, pa su i odrasli i
djeca, imali ili nemali posla, išetali na ulice, zaputili se u brijačnice kako bi
se osvježili, u Klub i kavane kako bi razmijenili riječ-dvije, ili do mola kako
bi se prepustili mislima.
U subotu ujutro djeca su još uvijek bila u školi, Arhondija je krojila kod
Lukise, Nana je dovela Beja iz Livadije da joj potkreše čuvenu bijelu ružu,
Eksadaktilu je putovala u Atenu kako bi se pobrinula da ne ostane izvan
krugova i otišla na recital jednoga znanca u Parnasosu, Anezio i Katerina
otišle su do groblja kako bi zapalile kandila i tamjan, a bračni par Saltaferos
otišao je s Hadulisima i drugim značajnijim članovima zajednice do gradske
bolnice kako bi prisustvovali preuzimanju električnoga hladnjaka što ga je iz
New Yorka poslao njihov sin, u kojem će se čuvati penicilin.
Mladi kaluđer iz manastira Panahrandu sjahao je s mazge držeći u ruci
fenjer, otkvačio vrećicu od voštanog platna sa sedla i ušao u dvorište
Saltaferosâ, gdje ga je čekala Mosha. Jedno dugme na njegovu ogrtaču bilo je
drugačije od ostalih, a odora mu je bila iznošena. Bio je gladan, pa je
spremno sjeo za stol s Moshom, bakalar, cikla s češnjakom i nešto vina
povratili su ga, a opet, udovica Spirosa Maltabesa bila je izuzetna žena,
obaviještena o svjetskim zbivanjima jer je svakodnevno pratila BBC i
blagoslovljena vrlinama praštanja i ustrajnosti.
Razgovarali su uglavnom o Epiru, Moshi se nije posrećilo da ga posjeti,
ali je monah Simeon, koji je stalno slušao tuđe probleme, i sam osjećao
 BalkanDownload

potrebu da tu i tamo naširoko pripovijeda o svojim stvarima, o svojem

prijatelju iz djetinjstva, o svojem djedu, o svojem psu.
Nakon što su popili kavu, uzeo je vrećicu te su se kuhinjskim stubama
spustili u donji stan, Mosha je ubacila dvije klade u štednjak pa su prešli u
sobu u kojoj je spavala Orsa. Bila je mirna i mirisala je na kolonjsku vodu,
ali ništa na njoj nije podsjećalo na onu anđeosku ljepotu koju su Simeonu
opisali, i on ju je potražio i našao na fotografijama po zidovima.
Sjeo je pored nje, razvezao vrpcu vrećice koju je teglio i iz nje izvadio
sedefnu kutiju s lubanjom Svetoga Pantelejmona, cijele su zime, budući da je
dobro upravljao mazgom i nije obolijevao od gripe, njega slali samrtnicima i
bolesnima što su živjeli daleko od manastira. Mina Saltaferu poslala je
igumanu skupocjen dar.
Simeon je zažalio što je jeo češnjak, pocrvenio je i trebalo mu je prilično
dok je otvorio usta radi blagoslova za svaku boleštinu, Gospodine
Svevladaru, liječniče duša i tijela; Orsa je tiho šaputala s njim, na kaluđerov
upitni pogled uistinu nije imala što odgovoriti, nije ona kriva što je neki
smatraju budalom jer umire tako mlada ili čak luda poput strica Panajotisa,
koji je umro od bolesti od koje se pada u more.
Odagnaj od ove žene sve ozljede, sve boli i patnje, sve muke i jade, sve
vrućice i studeni, i što je u nje bilo grijeha i nezakonitih djela, utješi,
pomiluj, oprosti u Svojoj milostivosti. Gospodine, smiluj se robu svojemu.
Orsa se uz Moshinu pomoć pridigla i poljubila svete mošti zatvorenih
očiju, sama pomisao na to bila joj je ogavna, uvijek se protivila sličnim
stvarima, no nije imala ni volje ni snage odbijati utvrđene rituale, ionako je
sve to tek pojedinost.
Simon je sklopio molitvenik, zatvorio je i kutiju, pred njim je ležala žena
što umire od svjetovne ljubavi, od tjelesne, opipljive ljubavi, bio je veoma
mlad i nije mogao izdržati da dugo stoji uz nju, nanovo je zavezao svoju
vrećicu i žurno izašao, morao je navratiti i do Aristosa po igumanovu salamu
i tvrdi sir prije nego otpočne post.
 BalkanDownload

Kada je Anezio doznala za posjet, ugrizla se za usnu, da je ranije znala, ne

bi pripravila ciklu s češnjakom, zgotovila bi juhu.
Sutradan poslijepodne, u nedjelju, blago je svjetlo oblake oko Božjega
Oka pretvorilo u pamuk, i dok su ljudi na molu ili po prozorima glavnoga
grada dalekozorima promatrali Katinu Mari, teretnjak s Androsa, s
kapetanom Georgiosom Falangasom iz Stenjesa, koji je izlazio na otvoreno
more i opetovano tulio pozdravljajući obitelji članova posade, Mosha je
izvukla nešto iz ladice i sišla da preuzme smjenu u bdijenju nad sestrom,
Saltaferos tek što je izašao s unucima na kolače, majka im je ostala, s
mačkom, a vrata joj zatvorena.
Ušla je u spavaću sobu, Orsine su trepavice zaigrale od pospanosti i
iscrpljenosti, Mosha je presavila prekrivač koji je držala i pokrila sestru, bio
je to modrosivi vez načinjen rukom Katerine Basandi, potonuće Male
Engleske, preko neba je bila razvijena lepršava zastava s datumom 11.
ožujka 1943., sivo more, brod u plamenu i napola potonuo, a na mostu
kapetan Spiridon D. Maltabes. Ima već godinu i pol kako joj je Katerina
predala taj vez, neka ga barem tvoja djeca imaju, rekla joj je, a Mosha ju je
tog poslijepodneva zamrzila jer je bila toliko predana dužnosti, nije znala želi
li to užasno tkanje, nije znala ni kamo bi ga sakrila ne bi li ga zaboravila i
nakon što ga je danima ćuškala pod druge stvari i prebacivala ga iz sanduka s
ručnim radovima na dno ladice sa svojim spavaćicama, i iz šifonjere s
pokojnikovim košuljama na ormar, na koncu ga je zagurala u jedan po strani
bačen kovčeg sa suvenirima i obiteljskim pomorskim zapisnicima, od miševa
izgrizenim dnevnicima već dugo nepostojećih brodova, sitnim ukrasima za
komode, afričkom lutkom bez glave, slonom bez surle i nekakvim klokanima
bez mladih, praznih tobolaca.
“Za moju Hristinu, kada dođe vrijeme”, rekla je Orsi, čije su oči živnule,
još nije vidjela nešto takvo, jer je Katerina tijekom svih tih godina preko
vezova prevlačila veo šutnje, tako da su je ganuli očaj i vjera što su zračili iz
košarice s vezovima, kao i veziljina nevještost, osobito u Spirosovu liku,
nerazmjerno velike glave, glave s kovrčavom crnom kosom, crnim očima,
 BalkanDownload

katkad nemirnim i gordim, a katkad prikovanim za obzorje, staklasta izraza

što ga nosi prvo mjesto i ponos što se polako lomi i odaje jad i samoću.
Tko se utopio, pokajao se, sjetila se njegove izreke što ju je rado vadio iz
džepa prije nego bi popio koju rakiju ili kako bi priveo koncu priče o
brodolomima, i srce joj je nanovo počelo lupati neredovito i žestoko, do sada
se borila ne bi li izbrisala iz mašte slike one noći, 11. ožujka 1943., među
kojima je bilo i Spirosovo lice, za nju je njegov gubitak bio kapetanska kapa,
bez oznaka, zbog rata, što sama pluta irskim vodama.
“Nikad ne vidjesmo taj brod izbliza”, rekla je Mosha, Katerina ga je
zamislila kao veoma dugog, blijedožutog, s tri crna dimnjaka, nije bilo tako,
ali kakve veze ima greška? Godine su jedne učinile zabrinutima i
ogorčenima, a druge su omekšale, Katerina je spadala u ove druge, u tim je
ručnim radovima pronašla nekakvu svrhu i jednu spasilačku rutinu.
Mosha je skuhala malo kave, provest će cijelo poslijepodne s Orsom.
“Daj mi jednu žličicu, da joj osjetim miris.”
“Razmišljam, kad u listopadu odem u Atenu, polagat ću vozački.”
“Nemoj zaboraviti Nanu, povezi i nju kojiput.”
S ulice se čula razdragana gužva zbog Katine Mari, ljudi su s prozora
razgovarali sa susjedima, po uličicama je odjekivala jurnjava, a onda, nakon
stanovitog vremena, tri tuljenja u znak odlaska i polagani povratak kućama.
Nijedna od njih nije više bila žena kapetana, mladi Hadulis, član Udruge
grčkih brodovlasnika u New Yorku, nabavio je po uobičajeno povoljnim
uvjetima tri Libertyja, a Nikos, partner s trideset posto, noćio je u uredu i
slao tovare iz Amerike u Haifu, novoosnovanoj židovskoj državi, matematika,
čije je studiranje napola priveo kraju u dvadesetoj godini, puštala je korijena.
Mosha ga je često obavještavala o stanju i ostalim obiteljskim pitanjima,
pisala je pisma uime Orse i Anezio, a kao R S. dodavala je i poneki sažetak
o svojim stvarima, nije željela da se njezine novosti udaljuju od otoka, a nije
imala ni viška sati, odštetu od osiguranja pretvorila je u parcele u
Ambelokipima i Kalitei, u Ateni, a arhiva s ugovorima o nekretninama,
 BalkanDownload

troškovima ograđivanja, porezima i posjetnicama posredničkih agenata

preselila se iz Minine ladice na prvi kat, u njezin gimnazijski radni stol od
hrastovine, jer su njezina neuredna djeca pisala školske zadaće ležeći
potrbuške, nekad u kuhinji, a nekad u predsoblju. Vatokuzisi su trebali doći
na otok koncem školske godine, nadali su se da će stići na vrijeme, ali ionako
ne bi imali što reći, zatekli bi se nenadano pred nečim što bi im se činilo
nerazumnim, a što su Mosha i druge strpljive duše s vremenom prihvatili i
poštovali.
No Orsa je željela umrijeti prije toga.
Ponavljanje pitanja, pogleda ispunjenih beznađem, Nikos s već
posijedjelom plavom kosom i tankim metalnim okvirom naočala kako satima
sjedi nasuprot njoj, a na prsima mu u križ vezane neobične ruke sa stotinama
žila i žilica što kao da bježe iz podvijenih rukava i trepere od tjeskobe što ga
ždere, ništa se neće promijeniti, samo će dodatno opteretiti njezinu djecu.
“Nikada mi neće oprostiti.”
“Budući da nas dvije pijemo kavu zajedno, ostalima će biti lakše, prije ili
poslije primorat ćemo ih da nas prate.”
“A tvoj sin?”
“S Mimisom je najteže.”
“Meni se i ne obraća.”
“Ni meni.”
I uistinu, Maltabesov jedinac sin, s dvojicom skitnica, provodio je dane i
noći po tuđim kućama, na stijenama i u Balasovu golubinjaku, koji mu je
postao stožer, štoviše, od prošle godine, kada je u grad stiglo kino, nije
otvarao knjige, Nana je pritiskala učitelja da mu gleda kroz prste.
“A ove godine kreće u gimnaziju.”
“U Pomorsku gimnaziju”, razjasnila je Mosha, nekako se podrazumijevalo,
ali je to ipak ponovila, u Pomorsku, prema vlastitom zahtjevu, upisala ga je i
u đački dom za studente sa strane.
 BalkanDownload

Počelo se smrkavati i Orsa je, promatrajući kroz prozor svjetla susjednih

kuća i lampe na ulici kako se pale jedna za drugom, prešla dlanom preko
duge i uske vrpce s Malom Engleskom na pokrivaču i slabašnim glasom i
prekidajući se počela sestri pripovijedati o posljednjem sastanku sa
Spirosom.
“Onoga dana kada je trebao krenuti, kad si nam priredila večeru, krišom
smo se našli u Apaturiji, kod rječice. Ja sam krenula da dovedem nonu.”
Mosha je nije prekidala, slušala je, vlažeći tu i tamo Orsine usne vodom.
“Pomilovao me upravo kao i na prvom randevuu, naglašavajući polagano
svaku kretnju, nadlanicom mi je prešao preko cijeloga lica, trokuta čeljusti,
krila nosa, točke sitnog madeža na desnoj sljepoočnici, upitnika očnih
kapaka, polumjeseca obrva, tako je otprilike govorio on koji nije imao veze s
poezijom, nekad sam mu ja tako govorila, pa je pamtio, divljim mi je
udisajima njušio kosu, i ondje sam mu se, među mirtama, predala, na
njegovom kaputu. Poznate su mi bile njegove kretnje i uzdasi, toliko mi ih je
puta odala jednokatnica, mučeništvo od jedanaest godina, zadovoljstvo koje
sam imala u prikupljanju njezinih zvukova dok sam svoje tijelo prepuštala
boli.”
Jednog ću dana spaliti tu kuću, pomislila je Mosha i stegnula sestrinu
ruku, po svemu sudeći, luda je od Orse dok sjedi i sluša takvu ispovijed.
“Apsolutno ti ništa nisam sakrila.”
Primijetilo se olakšanje što ga donosi cijela istina, a ne samo jedan njezin
dio, što se tiče Moshe, njezini točni osjećaji podsjećali su na ono što joj je
ispunjavalo dušu kad bi dovršila kakav dugi roman, priča dakle nije ostala
nedovršena, vodili su ljubav, makar jedanput, njezin muž, Spiros, prije nego
će umrijeti u ratu, i njezina sestra Orsa, prije nego će se polako istopiti od
ljubavnoga jada, i kada ona sama bude morala zatvoriti preostala usta, bit će
kadra crpsti snagu iz te lude strasti, čini se da su Nikos i ona sama bili
stvoreni da se sklone u stranu.
“Mosha, plačeš li?”
 BalkanDownload

“Ne, pogledaj mi oči, ne blistaju se”, no Mosha je razmišljala kako će

Orsa ostati sama u tami, metar i pol pod zemljom, čula je Emiliosa, kad je
već bio pri kraju, kako govori svojim golubovima: izluđuje me ta pomisao,
kako ću se zateći ondje dolje sasvim sam.
Idućih su dana liječnici ulazili i izlazili zbog već dovršene priče, Savas i
Mina za kuhinjskim stolom u susjednoj maloj kući, odvojenoj samo zidom,
venuli su bez riječi, “da mi je da i ja vidim Smirnu”, zamolio je on u jednom
trenutku i oklijevajući dodirnuo joj lakat, putem mitropolita i popova stigle
su joj neke fotografije, uglavnom kuće u kojoj je provela bezbrižne godine
djetinjstva, za koje je bilo suđeno da budu jedine sretne godine u njezinu
životu, nije mogla prepoznati ništa, na ulazu nije bilo glicinije, nije bila
sigurna ni za svjetiljku na stropu salona, no na jednoj fotografiji neki turski
vragolan držao u zagrljaju nekakvog mačora sivog poput pepela, virilo mu je
samo pola bijeloga repa, potpuno jednak mačkama koje su oni imali u ono
doba, prije pola stoljeća, Turkan Hatun i Panajota, nema sumnje od istoga
soja.
“Zamisli samo”, rekao je Savas.
Mina se prisjetila davnih godina kada je njezin muž pokazivao kako mu je
vrhunac zadovoljstva sisati meso iz glave tek upecanoga pastira šiljoglavca i
psovati vladu, a ona ga je u sebi prezirala, kad bi se sada dogodilo nešto
slično, gledala bi na to sa simpatijom, iskreno rečeno, strašno bi željela da se
sve to ponovi, samo da nema onog ostalog.
Podignula je glavu i kroz poluotvoreni prozor potražila visoko gore Božje
Oko, ne bi li se i njih dvoje pogledalo oko u oko, ali joj se učinilo da je
izbjegava onako kako urotnici priznaju krivnju i neuspjeh, e, djevojko draga,
ideš se sresti s njim, priznala je, a potom, bez suza, počela čeprkati mrve i
mrvice, jednu po jednu, s grančica na mušemi.
Tiskar je imao pripravljenu umrlicu, grad ju je tražio na kapiji bijele kuće
i bio je nestrpljiv zbog Orsine duše, kojoj se nije žurilo napustiti je, nekima
se cijela predstava učinila odbojnom, možda zato što nitko ne zavidi ženi na
samrti, no mnogi nisu izbjegavali usporedbu, koliko su ljubavi zavrijedili
 BalkanDownload

proživjeti u svojim životima.

U svakom slučaju, Orsa je umrla u sestrinu naručju, odmah nakon
podneva, u petak, 16. travnja 1948., u trideset devetoj godini, dok su
dokoličari i djeca, u čoporu, žurili ka glavnom gradskom trgu na kojem su
vlasnici okolnih restorana i slastičarnica, po dogovoru, mijenjali stare stolce
sa stotinu pedeset modernih maslinastosmeđih naslonjača.
 BalkanDownload

O piscu

Joana Karistjani rođena je 1952. u Haniji na Kreti. Završivši studij prava u

Ateni, postala je poznata kao karikaturistica i scenaristica, surađujući s
vodećim grčkim, europskim i američkim novinama, odnosno televizijskim
kućama. U književnosti je debitirala zbirkom kratkih priča Gospođa Kataki
(H κυρία Κατάκη, 1995.), koje su nekoliko puta postavljene na kazališne
daske. Mala Engleska (Mικρά Αγγλία, 1997.) njezin je prvi roman. Odmah
po objavljivanju postigao je velik uspjeh, mjesecima se zadržao na grčkoj
ljestvici najprodavanijih knjiga, a 1998. nagrađen je grčkom Državnom
nagradom za književnost i nominiran za nagradu Aristeion. Roman je
preveden na engleski, njemački, talijanski, francuski i bugarski. Joana
Karistjani živi u Ateni i na Androsu.
Zoran Mutić, prevoditelj, urednik i pisac, rođen je u Sarajevu. Od
osamdesetih se godina intenzivno bavi prevođenjem proze s engleskoga
jezika te poezije, proze i drama grčkih i ciparskih autora s novogrčkoga
jezika. Dosad je objavio više od 80 književnih i publicističkih prijevoda u
knjigama te na radiju i televiziji. Surađivao je s nizom časopisa u Bosni i
Hercegovini, Sloveniji, Crnoj Gori, Grčkoj i SAD-u. Glavni je urednik u
sarajevskoj nakladničkoj kući Šahinpašić. Od 2002. zaposlen je na
Međunarodnom sudu u Haagu. Izbor iz objavljenih prijevoda: Salman
Rushdie, Deca ponoći; Erica Jong, Kako spasti sopstveni život; Lawrence
Durrell, Konstanca; Norman Mailer, Drevne večeri; Kostas Tahcis, Treći
venac; Tanasis Valtinos, Silazak devetorice; Richard Rorty, Filozofija i
ogledalo prirode; Manolis Anagnostakis, Brodolom; John Fowles,
Kolekcionar; Manolis A. Trijandafilidis, Mala novogrčka gramatika; Jorgos
Teotokas, Leonis; Aris Aleksandru, Sanduk; Nikos Kavadijas, Sirene u
 BalkanDownload

taverni; Brodolomi - Antologija novogrčke priče (prvi svezak); Andonis

Surunis, Japanska vatra; Leonidas Hadžiprodromidis, Umorstvo Jugoslavije;
Isaiah Berlin, Nacionalizam i drugi eseji; Dionizije Solomos, Žena sa
Zakinta; Jorgos Seferis, Sabrane pjesme.
 BalkanDownload

Napomene

1 Kavodoro (Cavo d’Oro - Zlatni Rat) ili Kafirea, rt na jugoistoku otoka

Eubeje, tjesnac koji je zbog jakih vjetrova glasovit kao pogibeljan za brodove
još od petoga stoljeća pr. n. e., kada je kod njega stradala Kserksova flota.
Krajem 19. stoljeća ronioci su kod rta iz dubina izvukli kovčege sa
španjolskim zlatnim novcem, tako da je talijanizirani toponim relativno nov. U
doba Bizanta rt je nosio naziv Drvožderač jer je progutao brojno brodovlje.
(op. prev.)

2 Sumada - tradicionalno piće od mljevenog badema kuhanog u vodi sa

šećerom. (op. prev.)

3 Grčka lauta i sanduri gudački su instrumenti. (op. prev.)

4 Olimpijsko čelo - abnormalno istaknuto, visoko i široko čelo kod

nasljednog sifilisa. (op. prev.)

5 Kutahija - grad jugoistočno od Istanbula, čuven po ukrasnim predmetima od

keramike koje su stoljećima izrađivali uglavnom armenski umjetnici. (op.
prev.)

6 Hilon iz Sparte, jedan od sedam starogrčkih mudraca. (op. prev.)

7 Dromokaitio - premda najčuvenija grčka “duševna bolnica”, ta u pravom

smislu riječi ludnica, otvorena u 19. stoljeću, i danas je smještena u jednom
atenskom predgrađu, sa po jedanaest postelja u sobi i “opasnijim”
pacijentima vezanim lancima za zid. Budući da država osigurava minimalna
sredstva, “mirnije” pacijente liječnici i bolničari puštaju na cestu za Korint,
 BalkanDownload

koja prolazi pored samog ulaza u bolnicu, gdje oni prose i tako pridonose
zajedničkom budžetu. (op. prev.)

8 U Grčkoj pravoslavnoj crkvi osmi dan po Uskrsnuću, (op. prev.)

9 Na Veliku subotu, po julijanskome kalendaru, a u skladu s mistikom

pravoslavlja; u bazilici Groba Gospodnjega, po tradiciji, pravoslavni
patrijarsi jeruzalemski i armenski u podne otvaraju voskom zapečaćeni Grob
i tom se prilikom na stotinama svijeća u rukama vjernika i po kandelabrima
istodobno pojavi plamen. Neki zanesenjaci među kaluđerima prinose plamen
bradi kako bi pokazali da se ne radi o nekad pogrešno prevođenom “Svetom
Ognju”, nego o “Svetom Svjetlu” (άγιο φως). Taj fenomen do danas nije
znanstveno rasvijetljen, a postoje i brojna filmska svjedočanstva, (op. prev.)

10 Za uskrsni petak i subotu, prema bizantskoj tradiciji, u grčkoj se crkvi,

kao i u još nekim pravoslavnim crkvama, nosi na skupocjenom platnu vezena
i bogato urešena ikona Isusa kojeg skidaju s križa, u nazočnosti njegove
majke i evanđelista, dok ostali likovi variraju. “Epitafios” je naziv za taj
plašt, ali i za cijelu ceremoniju simboličnog skidanja plašta s križa, koju vodi
vrhovni svećenik u pojedinoj crkvi. Taj je obred iz grčke vjerske tradicije
prešao i u druge oblike umjetnosti - tako je najčuvenija poema pjesnika
Janisa Ricosa Epitafios, koju je uglazbio Mikis Teodorakis, ustvari protestna
pjesma, žalopojka majke nad sinom kojeg je ubila policija prilikom
demonstracija. (op. prev.)

11 Nije jasno koji toponim autorica ima na umu, jer je na kopnenoj Grčkoj,
kao i na otocima, više istoimenih gradića. Samo ime inače znači “Rijeka”.
(op. prev.)

12 Sarakacani - grčki nomadski stočari uglavnom s planine Pinda. Prije

urbanizacije i prelaska na pretežno sjedilački život putovali su diljem
Balkana u potrazi za pašnjacima. (op. prev.)
 BalkanDownload

13 U Grčkoj pravoslavnoj crkvi praznik svetaca Bazilija Velikoga, Gregorija

Nazijanskoga i Ivana Zlatoustoga. (op. prev.)

14 “Derviš” djevojke ovdje ne rabe u klasičnome značenju te riječi, nego u

onom koje je poprimila u tada popularnim, ali relativno prezrenim i nakon
rata skoro službeno zabranjenim takozvanim “rebetskim pjesmama”. Pjesme
vuku korijen iz turske glazbe i premda su nastale koncem 19. stoljeća, u
Grčku su ih donijele i popularizirale izbjeglice iz Male Azije nakon Grčko-
turskoga rata 1922.-1923. Neka vrsta urbanoga bluesa, tema tih pjesama
obično je neuzvraćena ljubav, čežnja, “dert” i “merak”, strast pušača hašiša,
socijalna nepravda i bolest kantautora, u to vrijeme pretežno tuberkuloza. U
njima “derviš” znači junak, delija, onaj tko se ne boji zakoračiti s onu stranu
zakona, ali i zaštititi slabe. (op. prev.)

15 Iz konteksta nije jasno misli li autorica na južni Atlantik ili na istoimenu

pokrajinu u Nikaragvi. (op. prev.)

16 Gorgopotamos - rijeka u središnjoj Grčkoj. U studenom 1942., u suradnji

s engleskim diverzantima, grčki su gerilci iz monarhističkog pokreta EDES i
komunističkog EI.AS dignuti u zrak most koji je povezivao južnu Grčku i
luku Pirej s ostatkom Europe. To je bila dotad najveća akcija u okupiranoj
Europi, a posljedica je bila poremećaj opskrbe njemačkih postrojbi na
Bliskome istoku, koji je potrajao nekoliko mjeseci. Ujedno je to bila i
posljednja suradnja tih dvaju pokreta, jer je monarhistički ubrzo počeo
surađivati s okupatorima. (op. prev.)

17 Stadiju i, nešto poslije, Patision - ulice u najstrožem centru Atene, s

mnoštvom najluksuznijih trgovina, restorana, kazališta itd., kao i ostali
toponimi gdje Mina kupuje nekretnine, u međuvremenu su postali simboli
luksuznoga života. (op. prev.)

18 Grčko ime za lorda Byrona. (op. prev.)

 BalkanDownload

19 Riječ je o sukobu koncem 1944., po povlačenju njemačkih postrojbi iz

Grčke. Grčki partizani, koji su - uz povremenu suradnju s britanskim
komandosima u nekoliko većih diverzija - držali pod kontrolom skoro cijelu
zemlju, osim nekoliko gradova, kao i većina običnih Grka, bili su protiv
ponovnog uspostavljanja monarhije. Britanci su nakon Jalte odlučili podržati
povratak kralja u Grčku, a general Scobie, glavni zapovjednik
intervencionističkih snaga, oslanjajući se i na dojučerašnje okupatorske
kolaborante, krenuo je u sustavno razaranje Atene, gdje je otpor bio najžešći.
Sukob je potrajao gotovo dva mjeseca i bio je neka vrsta uvoda u Građanski
rat, koji će trajati još pet godina. (op. prev.)

20 Riječ je, dakako, o albanskim selima na Androsu. Naime u vrijeme

Osmanskoga Carstva albansko se stanovništvo raselilo diljem Sredozemlja
baveći se raznim poslovima, i to u tolikoj mjeri da je albanski jezik dulje od
tri stotine godina, osobito u osmanskom pomorstvu, bio svojevrsna lingua
franca. I danas u unutrašnjosti Turske, kao i po turskim i grčkim otocima, a
osobito oko Korinta u Grčkoj, postoje sela u kojima neki mještani
međusobno komuniciraju isključivo na albanskom jeziku. (op. prev.)

21 Razdoblje od 1945. do ljeta 1949., oružani sukob bivših partizana i

monarhističkih snaga, kojima su pomagali Engleska i Amerika. Posljedica je
podjele utjecajnih sfera s Jalte i, nešto izravnije "bijeloga terora" što je
uslijedio nad bivšim borcima protiv okupatorskih snaga. Dok su kadrovi
komunističke partije - u izvjesnom smislu predvodnika borbe protiv
njemačkih i taljanskih snaga tijekom rata - borili za ministraska mjesta i
navodno pokušavali sve riješiti zakonskim putem, glavnina bivših partizana
predvođena generalom Markosom Vafijadisom, počela se odmetati u šumu i
voditi oružane borbe kao Demokratska armija Grčke. KP smjesta je
Vafijadisa proglasila avanturistom, ali je on primao značajnu pomoć od
Albanije, Jugoslavije i Bugarske. To je dovelo do znatnog angažiranja
engleskih postrojbi na terenu, no jedno vrijeme DAG je držao trećinu zemlje
pod kontrolom, pa se konačno uključio i SAD, slijedeći Trumanovu doktrinu
i testirajući nove vrste oružja, uključujući i napalm. Ispočetka potpomagani
 BalkanDownload

od naroda, komunisti su na svojem teritoriju zaveli "crveni teror" uz

zloglasno iseljavanje djece u komunističke zemlje pod izgovorom brige za
njihovu sigurnost. Staljinu očito nije bilo previše stalo do Grčke, možda i
zbog činjenice da ju je na Jalti "poklonio" Churchillu, tako da je zabranio
komunističkim zemljama u okruženju da im pomažu, a nakon Rezolucije
Informbiroa, koju su Grčki komunisti podržali, i Tito im je zatvorio svoje
granice. Poslednje borbe vodene su sredinom 1949., nakon čega je oko
60.000 ljevičara prebjeglo u SSSR, Poljsku i Čehoslovačku, u kojoj su
također komunisti izmanipulirali osvajanje vlasti. U Građanskom ratu na obje
je strane poginulo više od 50.000 ljudi, a u Grčkoj će, uz kratke daške
relativne slobode, sve do polovine sedamdesetih godina uglavnom vladati
vojne diktature, sa zabranama svih oblika liberalizma, kako u javnom životu
tako i u kulturi. Građanski rat u Grčkoj globalno je značajan i zato što su se
tu prvi put izravno sukobile dvije doktrine, što je neposredno doveo do
formiranja NATO saveza. (op. prev.)

22 Uvedena još sredinom tridesetih godina, u vrijeme Metaksasove diktature,

zloglasna “izjava pokajanja” - javno odricanje od ljevičarske prošlosti i
priznanje zablude - bita je ne samo službeni iskaz koji su vlasti mogli
iskoristiti protiv davatelja u svim pravnim postupcima, recimo u pitanjima
gubitka građanskih prava, već i čin poniženja. U drugu ruku, one koji bi dali
takvu izjavu bivši su “drugovi”, često u ilegali, smatrali izdajnicima te su ih u
nesigurnijim vremenima, kao u doba okupacije ili u Građanskom ratu, uzimali
prve na metu. (op. prev.)

23 Pitanje je je li to namjerna autoričina pogreška. Naime gotovo punih deset

godina prije, iz financijskih razloga i na intervenciju samoga predsjednika
Roosevelta, obustavljena je gradnja toga mosta i umjesto njega je napravljen
istoimeni tunel ispod rijeke. (op. prev.)

24 Doslovno značenje njezina prezimena: “(sa) šest prstiju, Šestoprsta”. (op.

prev.)
 BalkanDownload

25 Halkionski dani - naziv za proljepšanje vremena početkom siječnja u

Grčkoj, što se po tradiciji vezuje s antičkom legendom o vodomaru (grč.
halkyon), koji se u to doba gnijezdi te smiruje vjetar i valove. U prenesenom
značenju to, dakako, znači općenito “mirne dane”. (op. prev.)