Professional Documents
Culture Documents
Dino Pešut - Luzeri
Dino Pešut - Luzeri
I
Autor PEŠUT DINO
Tags: 1F 7M
Najvjerojatnije ne bih prihvatio ulogu antikrista ili sotone kao ni ulogu homoseksualca
zbog nekih svojih osobnih stavova i uvjerenja.
Beznačajna, scena se ipak bori protiv beznačajnosti. Svaki partner u sceni sanja o
tome da ima posljednju riječ. Govoriti posljednji, ‘zaključiti’, znači odrediti sudbinu
svega što je rečeno, to znači svladati, posjedovati, dodijeliti, odrediti smisao; u
prostoru riječi onaj koji je posljednji zauzima najviše mjesto, koje, prema utvrđenoj
povlastici profesori, predsjednici, ispovjednici: svaka jezična borba teži zauzimanjem
tog mjesta...
L.U.Z.E.R.I.
LIKOVI:
Bez didaskalija, ionako stalno negdje odlaze i čini se kako je to jedino što doista
rade. Ukoliko netko osjeti snažnu potrebu ili dobije osjećaj da je zakinut, slobodno
može žicati pljugu i potom je, naravno, i popušiti. Ovu opciju koristiti s obzirom i
kajanjem.
Mak: Ok izgledaš.
Sanjin: Ne.
Sanjin: Bitchin’.
Sanjin: Zašto?
Mak: Budaletino.
Sanjin: Za mene?
Mak: Pa ono.
Mak: Ne.
Sanjin: Da.
Mak: Sanjine!
Sanjin: U šta?
Mak: U to svoje jebeno stanje.
Sanjin: Koje?
Sanjin: Lijepo.
Mak: Odjebi!
Sanjin: Super.
Sanjin: Ne.
Sanjin: Ne.
Sanjin: Sjedeljku.
Mak: Čega se bojiš? Preživio si.
Sanjin: Koga?
Sanjin: Ja?
Sanjin: Mak....
Sanjin: I što bih onda radio? Držao ti svijeće na svim tim tvojim spojevima? Ha, Mak?
Koja je korist mene u tvome životu. Koja korist mene u ovoj kurčevoj državi?
Sanjin: Ne, reci mi. Reci mi za što sam ja bio tebi koristan?
Mak: Za sve.
Mak: Odjebi.
Sanjin: Ne, Mak. U cijelom našem vrlom društvancu su postupci samo jedne osobe
bili stavljeni pod upitnik.
Mak: Tvojih?
Sanjin: A ne.
Mak: Tvojih?
Mak: Konju.
Sanjin: Dobro.
Sanjin: Što?
Mak: Odlučio si otići. Cool. Sve pet. I gle sada...Što da sada mi radimo?
Mak: Molim te. Odradi patnicu. Jebe se meni. Jel ti mogu kako pomoći?
Mak: Sanjin...
Sanjin: Molim?
Sanjin: Što?
Sanjin: Zašto?
Sanjin: O bože.
Sanjin: Što?
Mak: Da.
Sanjin: I ja.
Mak: I Sanjine...
Sanjin: Ha?
Sanjin: Popuješ.
Sanjin: Idiotima je uvijek lakše, a mi, mi uvijek moramo biti pametnice oko svega.
Ajmo radije malo šutiti!
Sanjin: Ne.
Mak: Ajde.
Sanjin : Ne.
Mak: Please.
Mak: Oprosti.
Sanjin: Dobro.
Mak: Svejedno.
Sanjin: Molim?
Sanjin: Aha.
Sanjin: Što?
Sanjin: Što?
Sanjin: I Roza?
Sanjin: Lažeš.
Sanjin: Znam.
Sanjin: Čega?
Mak: Sanjine, ne seri.
Sanjin: Čega?
Mak: Pa ono...
Mak: Jebote.
Roza: Maco?
Sanjin: Tu.
Sanjin: A?
Mak: Bok.
Roza: Isuse mili... Uglavnom, Paško je zahaltao nekog malog. Pričat ću ti. I mali je
zapravo totalni neki seljak i ide sad u Bruxelles. Plesačica.
Roza:Ti šuti, sedam magičnih neoporezivih brojeva. I kao, mali ide za mjesec dana i
sad se raspao tamo po muzeju i plače, a Paško koluta očima. I ova se glupa galerina
sva uzjebala.
Roza: Naravno da je. I trebali su putovati sutra, al si je mali našao nekog daddya i
onda se prosrao....
Sanjin: Kamo?
Roza: Šta?
Roza: Za Beograd.
Roza: Uglavnom, stari mu valjda ne da da ide s ovim za Beograd i mali sad jebe
tamo kroz suze o velikoj tragičnoj ljubavi.
Mak: I?
Roza: Ništa. Hana zove iz Beograda, nabavila je 5000 jaja i već su dostavljena dolje
i sad ima ispade. Paško je na rubu živčanog sloma. Popio je deset čaša vina.
Roza: Kako god, ja sam uzela taksi da to prepričam jer je bilo jebeno.
Roza: Odavno.
Sanjin: Aha.
Sanjin: Da.
Roza: Ajde.
Roza: Sanjine?
Sanjin: Ha?
Sanjin: Mhm.
Sanjin: Pomalo.
Sanjin: Da.
Sanjin: Plakat.
Sanjin: Zašto?
Mak: Na!
Roza: Da.
Sanjin: Dugo?
Sanjin: Možda.
Roza: Teško.
Sanjin: Kako?
Mak: Paško...
Sanjin: Ok.
Roza: I tak.
Sanjin: Ti?
Sanjin: Produktivno.
Roza: Idiot. Puno pije i sakrij mu viski jer majke mi moje ne mogu još jednu večer
gledat ga kak bljuje.
Roza: Sanjine...
Sanjin: Odjebi.
Roza: Nemoj.
Roza: Ne!
Sanjin: Zaš?
Roza: Da.
Mak: Ima...
Sanjin: Da.
Sanjin: Paško?
Sanjin: Jebeno.
Mak: Drži.
Mak: I tako...
Sanjin: Možda.
Sanjin: Pa da.
Sanjin: Ni ja.
Sanjin: Raspaljotka?
Roza: Raspaljotka!!
Roza: Ajde!
Sanjin: Ne još.
Roza: Ma puši kurac. I nek puši kurac 3 i nek puši kurac 12 i nek puši kurac 29...
Roza: Ne seri. Ionako mi duguješ soma i po kuna. 24 jer si tad upoznao Krešu i 17
jer ti je tada rođendan.
Roza: A da?
Mak: Roza...
Mak: Svejedno.
Mak: U to ime.
Sanjin: Grozno.
Roza: Sanjin, ne možeš baš svaki put imati stranca... Sanjiniću moj, vratio si se.
Mak: Šta?
Mak: Dobro.
Roza: Ne znam.
Roza: Kuha.
Paško: Jebeno.
Roza: I?
Paško: Jebote, pa nije meni problem niš to. Nek sere, šta me boli kurac, al ono čemu
jebote? Hana je organizirala sad nekog frajera s P.A.R.T.S.a pa će doć dolje i prešli
smo budžet zbog jaja i sad neću imati dnevnice i šta ja znam.
Paško: Ma joj jesam. Nemam ja tu šta sad dramiti. Sam ono, teško mi se rekonektati
s 18 godina.
Roza: Zar si se zaboravio, sine?
Mak: A joj.
Roza: Jebi ga, nema nogu. Nisam sigurna da će biti baš prometan.
Mak: Isuse.
Roza: Ne jebi me Mak. Ovdje je dovoljno strašno biti samo obrazovan. Gejstvo je,
jebiga...
Mak: Vedran.
Roza: U pizdu materinu!
Mak: Šta?
Roza: Ti si ga pozvao?
Mak: Pa da.
Roza: Ti si idiot.
Mak: A daj.
Roza: Po toj idiotskoj logici nikome nije bilo lako pa nismo idioti.
Mak: Uh, šta si i ti postao pun sebe. Jedan jebeni članak iz New Yorka i gle
transformacije.
Mak: Da. Dolazi Vedran i njegov novi dečko koji nas sve želi upoznati.
Paško: Super.
Mak: Ponekad stvarno je. Imam osjećaj da sam cijelo vrijeme negdje u New Yorku.
Paško: Nisam.
Paško: Da.
Paško: Hvala.
Mak: Odjebi.
Mak: Polako.
Mak: Idiote.
Mak: Da.
Mak: Itekako.
Paško: Kraljice.
Mak: To je iz ljubavi.
Roza: Ne sumnjam.
Roza: Babo.
Mak: U to ime.
Roza: Isuse, koja si ti gospođa.
Roza: Da.
Mak: Majstorski.
Sanjin: Čujem.
Paško: Idiote.
Sanjin: Ajd ne seri. Naši narodi tako lijepo idu vani. Šteta što završe ko konobarice.
Paško: Čuj, dokle god mašem crvenim zastavama, bit će projekata. Mogao si me
doći pozdraviti.
Sanjin: Kuham.
Paško: Ne sumnjam.
Sanjin: Drama.
Paško: Panika.
Roza: Za preživjele!
Sanjin: Ne!
Roza: Mhm.
Sanjin: Ne treba.
Roza: I ja.
Mak: Evo.
Sanjin: Pomalo.
Paško: Ne mogu više. Ne mogu više piti. Ne mogu više. Pun mi je kurac.
Roza: To je idiotizam.
Sanjin: Pa što te muči?
Paško: Sve.
Paško: Ali...
Roza: Ne.
Paško: Imam osjećaj da svi seremo. I svi oko nas seru. I tako to ide u krug. I pun mi
je kurac.
Paško: Ne.
Sanjin: Mene?
Sanjin: U redu.
Roza: Da!
Roza: Ne!
Paško: Jer ako je sad ovakvo sranje, kakvi ćemo biti za 20 godina?
Roza: Ne počinji.
Paško: Jadni starci koji će krepat sami i bacat drkicu na nekog sirotog studentića...
Roza: Najveći problem u tvom životu su male ručice nekog kineskog djeteta koje ti je
napravilo taj Iphone.
Mak: Ovako će vjerojatno izgledati vaša budućnost. Bit ćete ovdje i prigovarati. Onda
ćete se obliti ko krave i onda ćete se malo boriti oko youtubea. U jednom trenutku će
netko pustiti Severinu i Roza će se popeti na stol. Paško će onda požuriti sve da idu
van tako da će nazvati taksi i sve odvesti na neke prelude DJ-e koje je slušao u
Ljubljani ili Sarajevu ili tako nečemu. I onda ćete tamo plesati dok prvi ne počne
bljuvati i svi ćete se vratiti ovdje i zaspati.
Sanjin: David.
Roza: Ne počinji.
Sanjin: Pusti.
Mak: A što?
Paško: Ti ne znaš?
Paško: On ne zna.
Mak: Roza?
Mak: Odjebi.
Sanjin: Ti si zadužena.
Paško: Joj.
Mak: Imam ja Iphone.
Mak: Jaruna.
Paško: Jebeno.
Roza: Odustani.
Mak: Menga?
Roza: Ne znam. Živciraju me stvari. I ljudi. Pogotovo ljudi. Čak sam razmišljala da
postanem lezbijka.
Paško: Molim?
Paško: Zašto?
Paško: A daj....
Paško: Ne.
Roza: Ne seri.
Paško: Ne serem.
Roza: O.k.
Roza: Pravedni?
Paško: Nenadjebivi.
Roza: Meni se čini važno otići dolje. Jebemu, lako se nama kurčiti ovdje u Zagrebu.
Paško: A Roza...
Paško: Oprosti.
Sanjin: Išao bih i ja. Sam neću moći trčati dovoljno brzo.
Sanjin: Ovdje je lijepo. Stvarno je. I nije idealno, ali ja volim; mahati po cesti i pit
kave. Šta ja znam... Meni je ovdje sasvim dobro.
Roza: Jebe se tebi. Pun si para. Barem nikome nećeš morati pušiti kurac da zaradiš
pet kuna.
Paško: Nope.
Roza: Jebi ga, Sanjine, oduvijek si bio privilegiran. I da, zbog Đure! I ne, ti ne moraš
ništa poduzeti da bi tome bilo tako. I da, u tome je problem.
Sanjin: Zapravo u pravu je. Onda idi i poništi si svoju jebenu praksu koju si dobila
preko Đure.
Sanjin: I prestani mi jebat brata svaki put kad te neki tvoj hipster spuca da ode u
Berlin.
Paško: O.k.
Paško: Mak! Leda!!! Jesmo dobro? Da. Taj viski baš puca. Molim vas, nemojte mi
zajebati još jedan izlazak. Veselio sam se. Nismo dugo. Nismo dugo u pičku. I koja
je sad pička materina? Pa jebo i Davida i Đuru. Roza?
Sanjin: Vjerojatno je nešto pregorilo. U kuhinji. Smrdi. Pa ono... Jebo pas mater.
Paško: Maestralno Roza. Već sam zaboravio kolika kučka možeš biti.
Paško: Mak!
Mak: Što?
Roza: Molim?
Mak: Sve 5?
Roza: Da.
Roza: Odjebi.
Roza: Ništa.
David:Ej.
Mak: Ovaj...
Paško: Šta?
David: Roza!
Roza: Odjebi.
David: Dobro.
David: Pusti.
Roza: Mak.
Mak: Sanjinov...
David: Da.
David: Opet?
Mak: Za što?
David: Za bilo koji oblik protežiranja. Boli njega kurac. Zato će ga i maknuti...
Mak: Maknuti?
Mak: Pa i ne baš.
Mak: Tko?
Paško: Zaručnica.
David: Cura.
David: Isuse...
David: Šta?
Paško: Gdje je Đuro?
Paško: Vezala?
David: Odjebi.
Sanjin: Ćelaviš!
Đuro: Supika.
Mak: Molim?
Sanjin: Je kitu.
Mak: Ima.
Sanjin: Đuro.
Đuro: Ženo!
Mak: Mak.
Roza: Uh, pravi mi se našao srati. Reci kamo ideš za mjesec dana.
Paško: Roza...
Mak: Kamo?
Paško: Nikuda.
Sanjin: I?
Paško: Da?
Roza: Isuse...
Sanjin: Koji kurvin dečko? Davide, izašao sam iz bolnice prije pet minuta!
Sanjin: Eto.
Roza: I ja.
David: Ja više ne mogu. Svi Barbarini frendovi su gejevi, svi oko mene, na poslu,
buraz, vi svi... Roza, ti si jedini razlog zašto sam ovdje.
Đuro: Privremeno.
Roza: Onda se vraćaš na svoje festivale.
Đuro: Odjebi.
Sanjin: Da. Dobro govori. Ja se bar ne selim svaki put kad me netko spuca.
Paško: Krasno.
Mak: Meni je zapravo dosta toga da se svi nekud sele, da svi nekud odjednom
putuju i pričaju 15 stranih jezika. Pun mi je kurac više planova i aplikacija i stipendija
i jebenih rezidencija. Ak još jednom čujem Berlin, majke mi moje počinit ću seppuki u
jebenom Kloštar Ivaniću.
David: Harikiri.
Mak: Molim?
David: Đuro, već nas neko vrijeme nisi upoznao s nekom curom.
Mak: I zapravo ne. Ne živcira me toliko šta se ljudi sele. Pa tko bi normalan živio u
Srbiji sada? Nije ni Zagreb bolji. Nego to silno planiranje i to bi ne bi i bi ne bi i idem
ne idem i idem ne idem. Odi i napuši se kurca. Zapravo, nije mi jasno odakle ljudima
pare, za školarinu, za stanarinu i još da žive tamo. To mi nije jasno. Nek svi odu. Boli
me kurac. Nek svi odu u tri pičke materine.
Roza: Ja?
Roza: Idiot.
Đuro: Da!
Roza: Mak!
Mak: Studiram.
David: Što?
Mak: Ekonomiju.
Roza: Molim?
Roza: Isuse.
David: Ne mogu se vratiti na mjesto zločina.
Paško: Um... Vjerojatno jer će se sile podzemlja jednom morati vratiti po svoju
kraljicu.
Đuro: Dobra.
Paško: A princezu će nam ostaviti ovdje jer radi tako dobar posao. Zar ne Rozice?
Đuro : I?
Sanjin: Sigurno.
Paško: Znaš razmišljao sam; mogli bismo dignuti gomilu keša i onda se kupati u
parama.
Mak: Isuse.
Đuro: Pa?
David: Pa?
Sanjin: Pa možda.
Sanjin: Ne da mi se.
Sanjin: Mene samo zanima za koji kurac naši mediji ono stvaraju kao neki prostor za
dijalog u pičku. Ono sad ćemo mi otvoriti dijalog o ljudskim pitanjima. Nema dijaloga.
Nema diskusije. Niti po jednoj točci ljudskih prava se ne može staviti upitnik. I za to
su krivi mediji...
Roza: Neka, meni je to seksi. Možeš me jebat i pjevat mi neku Thompsonu budnicu.
Sanjin: Iz Kutine.
Roza: Molim te. To mi treba. Jedna fina desničarka seljačina koja će mi fino razvalit
šamar kad mu odbijem spržit jaje na oko.
Roza: To!
Paško: Jeste vas trojica ikada ono mjerili tko ima najvećeg?
Đuro: Ja imam.
Sanjin: Roza...
Mak: Evala!
Sanjin: To je francusko.
Roza: UUuuuu, šta je netko postao sofisticiran otkako je popušio jedan kurac iz
zapadnih demokracija.
Roza: Ne!
Đuro: Da.
Roza: Super.
Paško: Baka nas je hranila, oblačila, tetošila mrtve pijane. Da nije bilo nje na prvoj
godini mi bi pomrli.
Sanjin: O.k.
Paško: Ne.
David: K vragu.
Roza: Neću.
Mak: Molim vas. Jednu večer. Idemo van. Samo jednu. I plesat ćemo. Onak kak je
bilo prije.
Roza: Istina.
Mak: Znam.
(Mladi autor u potrazi za molijerovskim krajem, al jebi ga, mladi autor kao i njegovi
junaci pri susretu s desno orijentiranom glupošću često ostane bez riječi ili pak
odjednom zazvuči strahovito glupo. Kao i četiri verzije ove mikrosituaciju. Isp. a.[1])
Vilim: Bok.
Paško: O ne.
Mak: Što?
Đuro: O da.
David: O ne možemo.
Vilim: O.k.
David: O da.
...
Roza: Recite, gospodine, nešto ste bili spominjali žene pa ono...Zanima me stav?
Sanjin: Ne, gospodine, nikako. Ostanite. Čekali smo vas toliko dugo. Gladni smo.
Roza: Ja ću sad malo plesati na stolu... Sviđa vam se ovako. Jel sam sada baš ono
na svom mjestu?
Sanjin: O gospodine, kako sam vas čekao. Gdje ste bili cijeli moj život?
Sanjin: Razgovarati.
Vilim: Ovaj...
Vilim: Ne. Došao sam ovdje. Nisam očekivao da ćete biti tako... informirani.
Paško: Njih?
Roza: Da, fashion blog teško trpi dnevno-političke probleme.
Mak: Hej!
Vedran: Kučko.
Vilim: Ti se ne javljaj.
David: Da zapisujem.
Vilim: Ako ikome kažete da sam bio ovdje ili za mene, nećete dobro proći.
Sanjin: Gospodine, jedite, ohladit će se. Pustite 90e. Okrenite se radije, kako bi to
rekli, budućnosti!
Vedran: Ne provociraj.
Vilim: Dociraš!
Roza: Vi mene zajebavate? Vi jeste ova vremena, pička vam materina. Bit ću
direktna. Jer sam pijana. Ali vi jeste to što se događa oko mene.
Đuro: I ja sam.
Sanjin: Baš jebeno. Nego, kako vi vidite svoj život? Onako, privatni život.
Sanjin: Stani, Davide, o tome se ne diskutira. Neću! Ak netko ne vidi problem, jebe
mi se. O tome se ne diskutira. Ne jebem. Hoću samo znati, koji su vaši planovi za
budućnost? Kako vi sebe vidite? Zgrnutih para vjerojatno preprodajem oružja il koje
pičke materine. Sada ste manager. Recite mi, je li to sve što ste ikad htjeli u životu?
Vilim: U mom selu kažu najgora uš iz opanaka izlazi. Pokušavam... Drugo je vrijeme
sada. Žao mi je.
Vilim: Ajde!
Vilim: Isuse.
Vilim: Ne. Zanima me dokle će to ići. Jebote u ovoj zemlji se uvijek nekoga mora
namagarčiti. Nije se moglo puno. I onda se okružiš nekim ljudima i krenu neke pare i
jebi ga. Probudiš se i skačeš kroz prozor da nitko ne bi vidio gdje si spavao. Jebi ga
tako ispadne. I žao mi je.
Paško: Gospodine, Srbe bi još uvijek ljubazno zamolili da odu na bolje mjesto?
Vilim: To je davna prošlost, djeco. Vi ste druga generacija. Zapravo zavidim vam.
Sanjin: Još uvijek me zanima. Isplati li se život živjeti tako? Dobivate li više prilika?
Vilim: Ne znam.
Paško: Ja to vidim svuda oko sebe. Šuti. Budi sugestivan, ali šuti.
Sanjin: Jeste li sretan čovjek? Jeste li sretan čovjek? Kada skočite kroz prozor svog
mladog ljubavnika jeste li tada sretni. Pomislite li, jebote, totalno mi se isplatio život.
Roza: A u kurac.
Mak: Ne!
Roza: Isuse.
Vedran: Jebem li vam mater pizde pretenciozne. Jel vi razmišljate tko će vam
osigurati vašu jebenu mizernu budućnost? Zato jer ste pročitali dvije i pol knjige
mislite da možete tretirati ljude ko smeće? Vi ste gamad. Vi ste problem. Jadnici.
Žalim vas. Tu nešto serete i nešto ste si posebni, a zapravo ste sebična smeća od
ljudi. Kao ljudska pravda i ta sranja. Onda recite Sanjinu da ga svi napuštate? Toliko
jebeno narcisoidni da očekuju da će vas u vašim jebenim Londonima dočekati
raširenih ruku. Kao da zaslužujete neku jebenu priliku. Boli ih kurac. Svugdje ih boli
kurac. Nigdje vas ne žele. Kao i ovdje, čekat će da ostarite i krepate. Jebe im se.
Vilim: Vedrane, smiri se. Donekle su mi i jasni.
Sanjin: Molim?
Vedran: Da. Stariji je od mene. I bogat je. I ljubomorni ste sto posto. Vodio me u
Grčku i tak svuda. Osjećam se sigurno. A kako stvari izgledaju, sigurnost je
privilegija. Osjećati se sigurno je prioritet.
Vedran: I lijepo mi je. Šta ja znam? To je meni dosta. Vi želite previše. Zato ćete
krepati sami i jadni i ogorčeni. Naprosto previše hoćete. Idemo.
Đuro: Ne trebate.
Mak: Ne drami!
Roza: Jel vama jasno da je bezobrazluk jedino zbog čega se još nismo ubili?
Paško: Oprosti.
Sanjin: Kuda?
Paško: Berlin.
Roza: Londra.
Sanjin: Krasno.
Đuro: To je kapitalizam.
Paško: Skype.
Roza: Oprosti.
Sanjin: Odjebite.
David: Roza!
David: Nećeš.
Roza: Hoće.
Sanjin: Ni ti.
Sanjin: Jebote.
Roza: I siromašni.
David: I ja.
Mak: E sad ću ja nešto reći, pizda li vam materina. Volim vas toliko... Iako me
tretirate kao notornog idiota. Danas ćemo plesati!
Sanjin: Jebote.
Đuro: Mislio ju nagovarati da to riješimo. A onda opet, gledam vas i ono. Ipak sam
vas nekako odgojio i ono. Šta sad?
Paško: Ga?
Roza: Isuse.
Đuro: I tak.
Sanjin: Viski.
Sanjin: Đuro..
KRAJ
Ovdje se moram zahvaliti Ladi Kaštelan, Mirni Rustemović, Franki Perković, Hrvojki
Begović, Igoru Ekštajnu, Juri Radniću, Adrianu Pezdircu, Tanji Šljivar jer su imali
strpljenja te mi svojim sugestijama i opetovanim čitanjima omogućili dovesti ove
nesretnike u kakav takav red.
[1]
Isprika autora, nikako ne nešto autoreferencijalno. To stvarno nitko ne bi volio!