Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Odsjek za povijest
2020./2021. godina

HRVATSKI KRALJ DMITAR

ZVONIMIR
SEMINARSKI RAD
Sadržaj

1. Uvod...........................................................................2
2. Dolazak Dmitra Zvonimira na vlast...........................3
3. Zvonimirova vjernost apostolskoj stolici...................3
4. Rodbinske veze s ugarskim Arpadovićima................4
4.1. Posljedice rodbinskih veza s Arpadovićima nakon
Zvonimirove smrti........................................................5
5. Zaključak....................................................................5
6. Ilustracije....................................................................6
7. Bibliografija...............................................................8

1
 1. Uvod

Hrvatsko kraljevstvo nastalo je krunidbom prvog hrvatskog kralja Tomislava, praoca

dinastije Trpimirović, 925. godine.1 On ujedinjuje Primorsku i Panonsku Hrvatsku u
jedinstvenu državu.2 Hrvatsko je kraljevstvo bila nezavisna zemlja sve do 1102. godine kada
ulazi u personalnu uniju s Ugarskom. 3 Kraljevina je, kao i današnja Hrvatska, bila smještena
između 'dvije vatre', istoka i zapada, odnosno Bizanta i Rima. Kako su Hrvati do tada već bili
pokršteni od samog začetka kraljevine osjeća se velik utjecaj Svete stolice, a puni zamah
uzima u vrijeme vladavine Dmitra Zvonimira. Crkva je bila moćna feudalna sila, a hrvatski su
je kraljevi darivali zemljom te podizali brojne samostane i crkve. Od kraljeva se očekivalo i
da će podupirati papine prijedloge, a sklapanjem raznih saveza Sveta stolica obećavala je
pomagati kraljevstvu upadne li u ikakvu nevolju. Isto tako kršćanstvo je povezalo hrvatski
narod sa susjednim, također kršćanskim država. Za vrijeme vladavine Dmitra Zvonimira
Hrvatsku i susjednu Ugarsku, osim kršćanskih veza povezivale i rodbinske.

Tako je cilj ovog seminara istražiti koji su to oslonci kraljevstvu za vrijeme

Zvonimirove vladavine, zašto i kako utječu na Hrvatsku te kakve rezultate donose njihova
djelovanja. Također ćemo istraživati kakav je odnos Hrvata prema Crkvi te na koji način
pomažu papi u njegovim naporima da obnovi religiozne strukture.

Temeljno djelo korišteno za pisanje ovog seminara bila je knjiga Hrvatski kralj
Dmitrija Zvonimir4 (1927), autora Petra Karlića. Uz to je još korištena i knjiga Prva stoljeća
Hrvatske 5(1994) Nevena Budaka te djelo Nade Klaić Povijest Hrvata u ranom srednjem
vijeku6 (1975). Za istraživanje Zvonimirovog odnosa sa Svetom stolicom najviše smo se
oslonili na časopis Problemi sjevernog Jadrana i članak Franje Šanjeka „Uloga papinstva u
afirmaciji Hrvatske u ranom srednjem vijeku (7.-12.st.).“ 7 Od velike pomoći u istraživanju bili
su i članci Marka Dragića „Zbilja o hrvatskom kralju Dmitru Zvonimiru u poeziji Vladimira
Nazora.“8, objavljenom u Časopisu Hrvatskih studija, te članak „Starohrvatsko povijesne

1
Dragić 2009, 21 – 44.
2
Ibid.
3
Dragić 2011, 61 – 87.
4
Karlić 1927.
5
Budak 1994.
6
Klaić 1990.
7
Šanjek 2009, 7 – 25.
8
Dragić 2011, 61 – 87.

2
teme u suvremenom narodnome pripovijedanju.“ 9, koji je objavljen u znanstvenom časopisu
Zbornik radova Filozofskog fakulteta u Splitu.

2. Dolazak Dmitra Zvonimira na vlast

Nakon smrti Petra Krešimira IV. 1074. godine, Hrvatsku su zadesile velike
neprilike.10 Naime Petar Krešimir nije imao djece već je za svog nasljednika odabrao sinovca
Stjepana II., posljednjeg živućeg člana dinastije Trpimirović. 11 Kako je on bio fizički i
psihički slab savjetovali su ga svećenici kraljevine Hrvatske da se skloni u samostan
prvomučenika sv. Stjepana u Splitu, te se on tamo odrekao svake časti i dostojanstva. 12 Tim
činom pravo izbora kralja prešlo je na hrvatski narod. Tada se hrvatski narod podijelio na
dvije strane, jedna se priklonila uz bivšeg Krešimirovog bana Zvonimira, a druga, odnosno
pristaše slavenske liturgije željeli su za kralja postaviti župana Slavića od plemena Svačića. 13
Zvonimira su podupirali „dalmatinski gradovi sa svojim biskupijama, svećenicima i većinom
plemstva“.14 Pristašama slavenske liturgije nije odgovarao kršćanski „zakon“ o zabrani
ženidbe svećenika15, te su se protivili postavljanju vladara sklona papi i njegovim
reformama.16 Zbog toga su i okrunili Slavića za kralja 1074. godine. 17 No pak na koncu 1075.
godine ponovo su im se usprotivili Latini i latinsko svećenstvo optuživši Slavićevu vlast
heretičkom.18 Hrvatima je bilo izuzetno bitno da njihov kralj bude kršćanin, koji će se zalagati
za Crkvu. Ovaj su put Slavićevi protivnici u pomoć pozvali Normane iz južne Italije, koji su
ga onda pod knezom Amikom zarobili i odveli sa sobom u svoju domovinu. 19 Rimski papa
Grgur VII. nastojao je sada pronaći vladara Hrvatske koji će mu biti posve odan i poslušan
pristaša. Grgurov poslanik nadbiskup sipontski Gerard posavjetovao je biskupe podvržene
splitskoj nadbiskupiji da izaberu kralja koji će odgovarati idejama pape te nekog tko će se
zalagati za papina reformiranja.20 Kao tako veliki pristaša Svete stolice hrvatskom se narodu

9
Dragić 2009, 21 – 44.
10
Klaić 1975, 382.
11
Karlić 1927, 3.
12
Ibid., 3.
13
Dragić 2011, 61 – 87.
14
Ibid.
15
Ibid.
16
Karlić 1927., 4.
17
Dragić 2011, 61 – 87.
18
Ibid.
19
Ibid.
20
Karlić 1927, 10

3
već tokom svog banovanja dokazao Dmitar Zvonimir. Te su ga polovicom 1076. godine
okrunili za kralja Hrvatske i Dalmacije na Solinskom polju na saboru u crkvi Sv. Petra.21

3. Zvonimirova vjernost apostolskoj stolici

Politički odnosi pape Grgura VII. s hrvatskom i ostalim europskim državama odraz su
njegovog nastojanja za obnovom religioznih struktura. Papa uočava neželjene posljedice
povezivanja duhovne službe s materijalnim elementima, kao npr. darovnicama. 22 Papa je tako
Roberta Guiskarda, vođu Nomana, i njegovog nećaka Roberta de Loritella izopćio iz crkve
1075. godine, kao otimače posjeda.23 Ujedno je provodio žestoku borbu za investituru 24 s
njemačkim carem Henrikom IV. Kako bi ih pridobio za svoju teokratsku zajednicu, i da
protivnika Henrika IV. što više država izolira, papa brani neovisnost Češke i Ugarske od
Njemačke.25 Uz to mu je bilo i poželjno da hrvatskom novom vladaru s nedostatnim
legitimitetom pruži potrebnu pomoć i time stekne još jednog svjetovnog vazala kao važnu
potporu u vlastitoj borbi.26 Zvonimira je papin izaslanik opat Gebizon „zastavom, mačem,
žezlom i krunom“ u crkvi Svetog Petra u Solinu uveo u upravu kraljevstava Hrvatske i
Dalmacije.27 Na dan svoje krunidbe, 9. listopada 1076., Zvonimir u svojoj zavjernici obećava
papi da će ispuniti sve što mu on naloži te da će u svemu čuvati vjernost apostolskoj stolici. 28
Odriče se prava na „laičku investituru“, te obećava crkvi pomoć u suzbijanju simonije i
nikolaitizma.29 Kao kršćanin obećava da će se boriti protiv sklapanja nezakonitih brakova i
protiv razrješenja zakonitih.30 Zaklinje se da će svake godine platiti Sv. Petru tribut od dvjesto
bizantskih zlatnika, a apostolskoj stolici daruje samostan Sv. Grgura i svo njegovo blago. 31
Neki povjesničari u njegovom obećanju na vjernost vide politički čin podlaganja hrvatske
neovisnosti i samostalnosti papinskoj svjetovnoj vlasti, pri čemu papa ima ulogu seniora, a
Zvonimir vazala.32 Marko Kostrenčić na primjer u Nacrtu historije hrvatske države kaže da je
Zvonimir „pristao da postane vazal papin i da proigra slobodu svoje zemlje uz cijenu da
21
Ibid., 10.
22
Šanjek 2009, 7 – 25.
23
Klaić 1975, 383.
24
Darivanje službenog položaja
25
Karlić 1927, 10.
26
Budak 1994, 112.
27
Dragić 2011, 61 – 87.
28
Karlić 1927, 11.
29
Šanjek 2009, 7 – 25.
30
Karlić 1927, 11.
31
Ibid., 11.
32
Šanjek 2009, 7 – 25.

4
postane kraljem Hrvatske i Dalmacije po milosti pape.“ 33 Odnosi Zvonimira i pape Grgura
VII. bili su od obostrane koristi. Zvonimir je mogao računati na papu kao političkog
saveznika i zaštitnika od mogućih vanjskih neprijatelja. Papina se pomoć tu najbolje očituje u
pismu koje je uputio istarskom grofu i carskom vazalu Vezelinu, u kojem ga upozorava da
napad na hrvatsku državu ujedno znači napad na apostolsku stolicu kojoj se i sam odao na
vjernost.34 A papi je s druge strane Zvonimir bio odan prijatelj i odlučan suborac u provođenju
crkvenih i društvenih reformi na svojem državnom prostoru. O tome svjedoči i kada u
pokušaju nomadskog vladara Roberta Guiscarda da osvoji Bizant, gdje papa vidi priliku da
obnovi jedinstvo rimske i bizantske crkve, Zvonimir kao odani vazal šalje Normanima u
pomoć svoju mornaricu sastavljenu pretežno od brodova dalmatinskih gradova.35

4. Rodbinske veze s ugarskim Arpadovićima

Kralj Dmitar Zvonimir pripadao je dinastiji Svetoslavića, a prvi se puta spominje kao
ban u slavonskom dukatu šezdesetih godina 11. stoljeća. 36 Nakon smrti ugarskog kralja Bele I.
11. travnja 1064. prisustvovao je, kao izaslanik kralja Petra Krešimira IV., u Pečuhu krunidbi
kralja Salamona.37 Tamo se zaručio s Jelenom, kraljevom nećakinjom i sestrom budućih
ugarskih kraljeva Gejze I. i Ladislava. 38 Jelenom, koju su kasnije Hrvati proglasili Lijepom,
Zvonimir se oženio 1065. godine.39 U braku s Jelenom Lijepom dobio je sina Radovana te
kćer Klaudiju. Rodbinski odnosi s ugarskim Arpadovićima pružili su Zvonimiru jak oslonac
da zasjedne na prijestolje. Te su rodbinske veze odraz Zvonimirove sklonosti zapadu i
papinim reformama, a to je onda dodatno uvjerilo latinsku stranku u Dalmaciji da bude na
njegovoj strani.40

4.1. Posljedice rodbinskih veza s Arpadovićima nakon Zvonimirove smrti

33
Marko Kostrenčić, Nacrt historije hrvatske države (Zagreb: Školska knjiga,1956), 126, citirano prema Franjo
Šanjek, „Uloga papinstva u afirmaciji Hrvatske u ranom srednjem vijeku (7.-12.st.) Problemi sjevernog Jadrana ,
br. 9 (2009): 7-25.
34
Karlić 1927, 19.
35
Budak 1994, 114.
36
Dragić 2009, 21 – 44.
37
Ibid.
38
Ibid.
39
Ibid.
40
Karlić 1927, 10.

5
 Zvonimirova žarka želja da osnuje novu dinastiju nažalost nije se ispunila. Nakon
smrti 1089. godine ne ostavlja za sobom prijestolonasljednika. 41 Naime njegov sin kraljević
Radovan umro je prije njega samoga.42 Zvonimirovom smrću kreće početak kraja hrvatske
samostalnosti. Zvonimirove ženidbene veze glavni krivac što su Hrvatskom zavladali stranci.
Iako su hrvatski narod i Latini odlučili da se na prijestolje nakon Zvonimirove smrti vrate
Trpimirovići, odnosno njihov posljednji živući potomak Stjepan II., njegovo već prije
spomenuto slabo psihičko i fizičko stanje u Hrvatskoj će opet prouzročiti bezvlađe već 1091.
godine.43 Nakon izumiranja dinastije Trpimirovića u Hrvatskoj uslijedio je građanski rat koji
je opet razdijelio narod na dvije strane. 44 Zvonimirove pristaše stali su uz Jelenu, kada ona u
strahu od nevolja koje su joj prouzročili Zvonimirovi neprijatelji pribjegne bratu Ladislavu u
pomoć.45 Za Arpadoviće je pitanje hrvatskog prijestolja bilo riješeno u času kad je Zvonimir
umro, jer po srednjovjekovnom shvaćanju obiteljski odnosi i veze najuspješnije su sredstvo za
stjecanje krune.46 U međuvremenu je protivnička stranka na prijestolje uzdigla Dmitrovog
bana Petra Svačića. Ladislav ipak provaljuje 1091. godine u Slovinsku banovinu, te bez
velikih poteškoća i odupiranja osvoji Sisak.47 Zbog nemira u Ugarskoj ubrzo nakon osvojenja
obustavlja daljnje prodore. Nakon Ladislavove smrti 1095. godine na ugarski tron dolazi
njegov nećak Koloman, koji 1097. godine prodire u Hrvatsku. Petar mu se suprotstavlja a
ujedno i pogiba na planini Gvozd, koja se kasnije po njemu naziva Petrova gora. 48
Kolomanova krunidba za kralja Hrvatske i Dalmacije označavala je kraj hrvatske
samostalnosti. Hrvatska je 1102. godine s Ugarskom ušla u personalnu uniju.49

5. Zaključak

Unutrašnjem miru i poretku Zvonimirovoj državi uvelike je pripomogla odanost

apostolskoj stolici, odnosno papi Grguru VII. Zbog obećanja na vjernost i poslušnost
Zvonimir je uspio obnoviti državu slavnoga kralja Petra Krešimira IV., te se uz njega i
Tomislava svrstava u red najmoćnijih kraljeva narodne krvi. Zbog prijateljskih odnosa s

41
Budak 1994, 115.
42
Ibid., 115.
43
Dragić 2011, 61 – 87.
44
Ibid.
45
Ibid.
46
Budak 1994, 123.
47
Dragić 2011, 61 – 87.
48
Dragić 2011, 61 – 87.
49
Vidi Slika 4

6
papom zašao je i u svjetsku povijest a i tamo se održao na doličnoj visini. Iako njegov brak s
kćeri ugarskog kralja Bele I. ostavlja katastrofalne posljedice za hrvatsku samostalnost, Hrvati
stoljećima poslije njega s ponosom spominju njegovo ime te moć i blagostanje u državi za
vrijeme njegove vladavine. Za njegova vladanja veći mu je oslonac pružila apostolska stolica,
dok se sami Arpadovići i ne spominju doli njegove smrti. Ali njegov brak s Jelenom, kao
dodatan znak privrženosti zapadu, pružio je dodatan razlog papi da odluči njega poduprijeti u
borbi za hrvatsko prijestolje.

6. Ilustracije

Slika 1 Krunidba hrvatskog kralja Dmitra Zvonimira

Hrvatska enciklopedija https://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=67581 (pristup
14.01.2021)

7
 Slika 2 Hrvatski kralj Dmitar Zvonimir
Wikipedia The Free Encyclopedia,
https://commons.wikimedia.org/wiki/File:Dmitar_Zvonimir.jpg (pristup 14.01.2021.)

Slika 3 Oton Iveković :Pogiblja kralja Petra Svačića

Wikipedia The Free Encyclopedia,
https://hr.wikipedia.org/wiki/Hrvatsko_Kraljevstvo#/media/Datoteka:Oton_Ivekovic,_Smrt_k
ralja_Petra_Svacica_u_Gori_Gvozdu_1097_god.jpg (pristup 14.01.2021.)

8
 Slika 4 Karta Hrvatsko-Ugarskog kraljevstva 1102.godine
Wikipedia The Free Encyclopedia,
https://hr.wikipedia.org/wiki/Hrvatsko_Kraljevstvo#/media/Datoteka:Oton_Ivekovic,_Smrt_k
ralja_Petra_Svacica_u_Gori_Gvozdu_1097_god.jpg (pristup 14.01.2021.)

7. Bibliografija

Budak, Neven. Prva stoljeća Hrvatske. Zagreb: Hrvatska sveučilišna naklada, 1994.

Dragić, Marko. "Starohrvatske povijesne teme u suvremenom narodnome

pripovijedanju." Zbornik radova Filozofskog fakulteta u Splitu , br. 2-3 (2009): 21-44.
https://hrcak.srce.hr/136158 Citirano 14.01.2021.

Dragić, Marko. "Zbilja o hrvatskom kralju Dmitru Zvonimiru u poeziji Vladimira

Nazora." Croatian Studies Review 7, br. 1 (2011): 61-87. https://hrcak.srce.hr/86383
Citirano 14.01.2021.

Karlić, Petar. Hrvatski kralj Dmitrija Zvonimir. Zagreb: Tisak zaklade tiskare Narodnih
novina u Zagrebu, 1927.

9
Klaić, Nada. Povijest Hrvata u ranom srednjem vijeku. Zagreb: Školska knjiga, 1975.

Šanjek, Franjo. "Uloga papinstva u afirmaciji Hrvatske u ranom srednjem vijeku (7.-12.
st.)." Problemi sjevernog Jadrana , br. 9 (2009): 7-25. https://hrcak.srce.hr/55017
Citirano 14.01.2021.

10