Professional Documents
Culture Documents
Zapaljenske Reumatske Bolesti
Zapaljenske Reumatske Bolesti
1.Idiopatski artritisi:
a)Reumatska groznica,
b)RA,
c)juvenilni hronični artritis
d)seronegativni artritisi
e)sistemske bolesti vezivnog tkiva
2.infekcijski artritisi
3.Metaboličke artropatije
REUMATSKA GROZNICA
Patogeneza
Nepoznati etiološki agens (egzogeni ili „izmenjeni“ endogeni) započinje
nespecifični imunski odgovor. Većina dokaza podržava hipotezu da je
RA bolest vođena ćelijama T.
Jednom kada se ćelije T aktiviraju, infiltrišu sinoviju, što dovodi do
proliferacije vaskulnih i sinovijskih ćelija (formiranje panusa) i
eventualne resorpcije hrskavice i destrukcije kosti.
1. Interakcije sinovijskih ćelija su važne za održavanje zglobnog
zapaljenja. Intraćelijske poruke se prenose citokinima. Citokini
koje produkuju makrofazi i fibroblasti [IL-1, IL-6, faktor nekroze
tumora-α (TNF-α))] prisutni su u visokim koncentracijama u
reumatoidnoj sinoviji.
Limfokini koje produkuju ćelije T [IL-2, IL-3, IL-4, interferon-γ (IFN-γ)],
prisutni su u relativno niskim koncentracijama, izgleda da su suprimirani
supstancama koje sekretuju makrofazi.
Makrofazi-ćelije T-međusobne veze makrofaga i pomoćničkih ćelija T
(Th) [CD4+ ćelije T] su centralne za širenje imunskog odgovora.
Makrofazi obrađuju antigen i prikazuju ga CD4+ ćelijama T, koje tom
interakcijom mogu da budu aktivirane. Aktivirane CD4+ ćelije T stimulišu
proliferaciju ćelija B i njihovu diferencijaciju u ćelije koje produkuju
antitela. Ove ćelije B su strojevi za produkciju reumatoidnog faktora.
SISTEMSKE POJAVE U RA
..prisutne su kod oko 25-30% bolesnika sa RA,i to uglavnom
seropozitivnih
Ove pojave se nalaze kod težih oblika bolesti,i indikator su loše
prognoze
1.Osnovne sistemske pojave reumatoidne bolesti
-serozitis-pleuritis ili perikarditis
-vaskulitis-na koži kao nekroze ispod nokatne ploče,na perifernim
nervima kao neuropatije dist tipa sa parestezijama koje imaju
distribuciju „rukavica“ i „sokni“,ili kao arteritis visceralnig organa
(srce,pluća,creva...) sa mogućnošću razvoja infarkta
-reumatoidni nodulusi- su najčešća osobina vanzglobne bolesti i nađeni
su kod 20-25% bolesnika. Ove čvrste, potkožne mase tipično se nalaze u
zonama ponavljanih trauma (npr. ekstenzorne površine podlaktica),
iako mogu da nastanu i u visceralnim organima (npr. pluća).
3.Udruženi sy-mi
-Sjegrenov sy-keratokonjuktivitis sica i xerostomia....
4.Komplikacije RA
-Amiloidoza
-Osteopeinija
Dijagnoza:
Reumatoidni artritis je postojani, zapaljenski poliartritis tipično
simetričan po distribuciji. Dijagnostikuje se po isključenju drugih formi
poliartritisa koji ga mogu imitirati.
Bolesnik mora imati artritis najmanje 6 nedelja da bi se odbacili virusni
sindromi ili drugi uzroci nepostojanog poliartritisa.
Nalaz reumatoidnog faktora u serumu je od koristi kod bolesnika koji
imaju druge osobine inflamacijskog poliartritisa, ali čak 40% bolesnika
sa reumatoidnim artritisom nemaju ovaj marker u početku.
1. Anamneza.
Bolesnici sa reumatoidnim artritisom često imaju dugotrajnu (> 1
sat) jutarnju ukočenost.
Bol u zahvaćenim zglobovima je tipično gori ujutru.
Opšte tegobe (gubitak u telesnoj masi, gubitak apetita,
malaksalost) su česte.
2. Klinički pregled
Klasično zahvaćeni zglobovi su ručja i MCP i PIP zglobovi šaka;
DIP zglobovi su obično pošteđeni, kao i aksijalni skelet izuzev
vratne kičme.
Otok mekih tkiva, a ne povećanje kostiju, je tipičan oko
zahvaćenih zglobova, osim ukoliko ne nastanu sekundarne
degenerativne promene; ograničena pokretljivost zglobova i
toplina mogu biti opaženi. Ž
Reumatoidni čvorići su često prisutni u jako ispoljenoj bolesti;
mogu biti nađeni iznad ekstenzornih izbočina, posebno blizu
olekranona.
3. Laboratorijski nalazi.
Kompletna krvna slika može da otkrije normocitnu, normohromnu
anemiju hronične bolesti, leukocitozu i trombocitozu. Ovi nalazi
zajedno sa povišenom sedimentacijom eritrocita odražavaju hroničnu
inflamaciju.
Reumatoidni faktor-nalaz u sinovijskoj tečnosti ukazuje na blago do
srednje zapaljenje;
-Br Le je 5000-25000/mm3 i sastoje se uglavnom od neutrofila.
4. Radiografski nalazi
Rane karakteristike uključuju otok mekog tkiva i gubitak kosti u
periartikularnim zonama (periartikularna osteopenija). Znaci
postojane inflamacije uključuju gubitak kosti na ivicama zgloba
(erozije) i suženje zglobnih prostora kao rezultat gubitka hrskavice.
Diferencijalna dijagnoza
Obzirom da je reumatoidni artritis jedna od mnogih bolesti koju
karakteriše hronična poliartikularna inflamacija, dijagnoza se bazira na
isključivanju drugih takvih bolesti i traženju simetričnog
periartikularnog otoka mekih tkiva i zapaljenskih karakteristika
reumatoidnog artritisa.
a. Vanzglobni poremećaji. Fibromijalgija je sindrom generalizovanog
bola i osetljivosti u specifičnim zonama mekih tkiva, bez zahvaćenosti
zglobova ili zapaljenja. Tetive, neurološke i vaskulne tegobe takođe
mogu da imitiraju bol u zglobu.
b. Nezapaljenski poremećaji
(1) Osteoartritis obično uzrokuje pre oticanje kosti nego mekih tkiva i
tipično zahvaćeni zglobovi su DIP i PIP zglobovi šaka, kukovi i kolena.
Lumbalna i cervikalna kićma takođe mogu biti zahvaćene. Opšti i
zapaljenski znaci su otsutni, i broj leukocita u sinovijskoj tečnosti je
manji od 2000/mm3.
(2) Metabolički poremećaji (npr. CPPD, hemohromatoza, Wilsonova
bolest) prouzrokuju degenerativne promene u atipičnim zglobovima
(npr. MCP zglobovi).
c. Zapaljenje aksijalnih zglobova. Zapaljenje aksijalnih zgobova
(posebno sakroilijačnih zglobova) je karakteristično za
spondiloartropatije i treba ispitati zapaljenski bol zbog sakroiliitisa.
Zapaljenski bol u leđima je postepen, svakodnevni bol koji počinje u
sakroilijačnim zonama i tipično je udružen sa dugotrajnom jutarnjom
ukočenošću. Pogoršava se mirovanjem a smanuje vežbanjem čto je
suprotno mehaničkom bolu u leđima. Odsustvo zahvaćenosti
sakroilijačnih zglobova ne isključuje ove poremećaje, ali njihovo
prisustvo čini spondiloartropatije verovatnim.
d. Oligoartikularna prezentacija. Izvesne bolesti moraju biti ozbiljno
razmotrene ukoliko početna zapaljenska prezentacija uključuje četiri ili
manje zglobova i to asimetrično. Ovi poremećaji uključuju kristalne
bolesti, infekcijske artritise (npr. Lajmska bolest, gonokokcemija,
endokarditis, reumatska groznica), i spondiloartropatije (npr. reaktivni
artritis, psorijazni artritis).
e. Poliartikularna prezentacija. Takođe je važno razmotriti zapaljenske
poremećaje koji u početku zahvataju četiri ili više zglobova i to skoro
simetrično. Iako je reumatoidni artritis prototip, mnoge druge bolesti
moraju biti razlikovane, na osnovu kliničkih osobina ili zahvaćenosti
organa netipičnih za reumatoidni artritis. Detaljna anamneza i klinički
pregled sa osnovnim laboratorijskim nalazima su kritični za
prepoznavanje poremećaja koje karakteriše poliartritis.
(1) Druge reumatske bolesti (npr. lupus, skleroderma,
polimiozitis/dermatomiozitis, PMR, vaskulitis) razlikuju se po
osobinama primarne bolesti.
(2) Virusni poremećaji (npr. rubela, HBV, infekcija parvovirusom)
razlikuju se na osnovu tipičnog raša, seroloških markera ili zahvaćenosti
organa.
(3) Maligniteti mogu da se manifestuju bolom u dugim kostima,
maljičastim prstima i periostitisom koji imitira poliartritis (hipertrofična
osteoartropatija) ili kao paraneoplastički poliartritis.
(4) Sarkoidoza ispoljava medijastinlnu adenopatiju na radiografiji
grudnog koša i obično nodozni eritem kada postoji i poliartritis
(5) Amiloidoza je udružena sa Kongo crveno-pozitivnim depozitima u
tipičnim organima, potkožnom tkivu i zglobovima.
Terapija
Kod svih bolesnika sa RA pokušava se da se kontroliše bol i smanji
zapaljenje bez izazivanja nepoželjnih sporednih efekata. Očuvanje
zglobne funkcije i sposobnosti da se održi kvalitetan život su važni
dugoročni ciljevi.
1. Nefarmakološka terapija
a. Edukacija bolesnika -o procesu bolesti je posebno važna u hroničnim
bolestima kao što je reumatoidni artritis u kojima je poštovanje
instrukcija i medikamentnog tretmana ključno za ishod.
(1) Opis bolesti-hronicitet i povremeno javljanje simptoma mora biti
prodiskutovano tako da bolesnici shvate da su spontane promene u
dugom toku bolesti normalne. Bolesnicima mora biti objašnjena
sistemska priroda procesa bolesti tako da i oni i njihove porodice
razumeju slabost, malaksalost i gubitak telesne mase koji često prate
ovu bolest.
(2) Mirovanje i vežbe-savetovati ih da miruju ili štede akutno zahvaćeni
zglob da bi se smanjilo zapaljenje. Kratak period ležanja može biti
koristan kod bolesnika sa teškim poliartikularnim pogoršanjem i
redovno kratkotrajno dremanje može da pomogne bolesniku da se
izbori sa slabošću u reumatoidnom artritisu. Suprotno, vežbe kojima se
jačaju mišići oko zahvaćenih zglobova treba da se podstiču čim je
artritis pod dobrom kontrolom. Svi zglobovi moraju da prođu pun obim
pokreta jednom dnevno da bi se sprečile kontrakture.
b) Fizikalna Th-važna u lečenju i primenjuje se od početka bolesti kod
svakog bolesnika. Kompleksno lečenje bolesnika sa RA.
Rehabilitacija traje doživotno
Osnovni ciljevi su :smanjenje bola i inflamacije zglobova,relaksacija
muskulature,očuvanje obima pokreta,povećanje opšte kondicije i snage
mišića,sprečavanje deformiteta...
Za svakog bolesnika se pravi individualni plan koji obuhvata:
- termo (toplota-parafin,UZ,KTD.. i krio Th-masaža ledom),
-hidro
-elektroprocedure za smanjenje bola i stimulaciju
mišića:GA,EF,IFS,TENS,ES,
-laser-anlgetski i biostimulativno u ak i chr fazi,kontinuirani i impulsni
magnet-analgetski,antiinflamat,biostimulativno i vazodilatatorno u ak i
chr fazi;
- akupunktura,
-masaža,
-kinezi Th- pasivne,akt potpom,aktivne vežbe; individualno ili u grupi
Akt v-izometr,izotonične i izokinetičke za povećanje snage i izdržljivosti
-radna Th i propisivanje ortoza (statičke i dinamičke ) i pomagala za
kretanje,
-balneoTh
Akutna faza:
-pozicioniranje zglobova
-izometrijske v.
-laser,magnet,TENS,ES
Subak faza:
-pozicioniranje
-potpomognute i akt v
-laser,magnet,TENS,ES,EF,DDS,IFS,UZ..
Hronična faza:
-sve vrste agenasa
-Aktivne vežbe ,Aktivno potpomognute ,Pasivne vežbe Vežbe sa
otporom (opterećenjem)
2. Farmakološka terapija
Obuhvata:
simptomatsku Th –ublažava simptome nespecifičnim
suzbijanjem zapaljenskog procesa
-Nesteroidni antiinflamacijski lekovi (NSAIL) –analgestsko i
antiinflamat dejstvo.Ublažavaju bolove i smanjuju ukočenost
zglobova.Treba izbegavati istovremenu primenu više NSAIL,ali se oni
mogu kombinovati sa analgeticima (pr.Paracetamol )
-KS- se često koriste da bi obezbedili brzu kontrolu bola i zapaljenja,
ali ovi lekovi ne menjaju progresiju bolesti. Iako tok reumatoidnog
artritisa može biti sasvim varijabilan, većina bolesnika podleže
neumoljivom progresivnom toku što zahteva korišćenje bolest
modifikujućih antireumatskih lekova (BML). Kortikosteroidi koji se ne
smatraju terapijom prve ili druge linije često se koriste
intraartikularno u pogoršanju bolesti ili oralno da bi pomogli
bolesnicima koji čekaju da BML počnu da deluju.
Prognoza
1. Prognostički faktori - nemogućnost da se kontroliše aktivnost bolesti
i prisustvo nekoliko od ovih pokazatelja ukazuje na lošu prognozu i
neophodnost agresivnije terapije, možda uključivanje kombinacije
agenasa druge linije i niskih doza oralnih glukokortikoida.
Kriterijum Definicija
1. Jutarnja ukočenost Jutarnja ukočenost u i oko zglobova u
trajanju od najmanje sat vremena pre
maksimalnog poboljšanja
2. Artritis tri ili više Najmanje tri grupe zglobova koji
istovremeno imaju otok mekih tkiva ili
grupa zglobova
izliv (ne samo preterani rast kostiju)
viđeni od strane lekara; 14 mogućih
grupa zglobova su desni i levi PIP, MCP,
ručje, lakat, koleno, skočni i MTP
zglobovi
3. Artritis zglobova šaka Najmanje jedna grupa otečenih
(definisanih gore) ručje, MCP ili PIP
zglobovi
4. Simetrični artritis Istovremena zahvaćenost iste grupe
zglobova (definisane pod 2) na obe
strane tela (obostrana zahvaćenost
PIP, MCP ili MTP se prihvata bez
apsolutne simetrije)
5. Reumatoidni čvorići Subkutani čvorići iznad koštanih
prominencija ili na ekstenzornim
površinama ili u jukstaartikularnim
regionima, viđeni od strane lekara
6. Reumatoidni faktor u Abnormalna količina reumatoidnog
serumu faktora u serumu određena bilo kojom
metodom koja daje pozitivan rezultat u
<5% normalnih kontrolnih subjekata
7. Radiografske promene Radiografske promene tipične za
reumatoidni artritis na
posterioanteriornom snimku šaka i
ručja, koje moraju da uključe erozije ili
jasnu dekalcifikaciju kosti lokalizovanu
u ili najupadljivije blizu zahvaćenih
zglobova (samo osteoartritisne
promene se ne uzimaju u obzir)
-Iz klasifikacionih razloga, za bolesnika se kaže da ima reumatoidni
artritis ako zadovoljavaju najmanje četiri od ovih sedam kriterijuma. ----
Kriterijumi 1 do 4 moraju biti prisutni najmanje 6 nedelja. Bolesnici sa
dve kliničke dijagnoze se ne isključuju
Koža Nervi
Čvorići (20%-25% bolesnika) Kompresija (sindrom karpalnog
kanala)
Vaskulitis (purpura)
Vaskulitis
Distalna senzorna
neuropatija
Mononeuritis
Oko Krv
Sicca kompleks (10%-15% Anemija hronične bolesti
bolesnika) Trombocitoza
Episkleritis Feltyev sindrom
Skleritis
Srce Metabolizam
Perikarditis Amiloidoza
Miokarditis (retko)
Disfunkcija valvula (retko)
Kl slika
Bolest počinje postepeno hroničnim sakralnim bolom koji je praćen du
dugotrajnom jutarnjom ukočenošću i smanjuje se fizičkom
aktivnošću.Bolest može biti blaga i funkcija obolelog neznatno ugrožena
a može biti i veoma teška i praćena karakterističnim deformitetima.
-promene na osovinskom skeletu-Najčešće ( u oko 70% slučajeva )
počinje artritisom sakroilijačnih zglobova,kada se bolesnik žali na bol u
krstima,koji je najjači pole mirovanja (naročito u drugoj polovini noći i
ujutru,ili pose dužeg sedenja ),a samnjuje se posle razgibavanja.
Bol je obostran i može da se širi iz sakroilijačnih predela duž zadnje
strane jedne ili obe natkolenice,ali se PARESTEZIJE NIKAD NE
JAVLJAJU!!!!
-uz bol se javlja i osećaj ukočenosti u predelu sakroilijačnih
zglobova,posle dužeg mirovanja,naročito ujutru.
U ovoj fazi boolesti fizikalni nalaz je siromašan-ponekad postoji
palpatorna osetljivost sakroilij predela,ili se javlja bol pri pokretima u
toku izvođenja Mannellov-og testa.
U daljem toku bolesti ,zapaljenski proces zahvata L deo kičme,pa se
noćni i jutarnji bol i ukočenost šire na ovaj deo.Pri pregledu se nalazi
ispravljena L lordoza,spazam paravertebr muskulature,uz ograničene
sagitalne i lateralne pokrete
-dalje se bolest širi na dorzalni deo kič stuba,zahvatajući i kostovertebr i
kostosternalne zglobove.Bolesnik ima bolove u leđnom delu kičme i
pod rebarnim lukovima,uz osećaj stezanja u grudima,naročito pri
inspirijumu.Pri pregledu se nalazi kifoza u torak delu uz smanjenu resp
pokretljivost gr koša,pa je izraženo abdominalno disanje.
-Na kraju biva zahvaćen i C deo kič stuba.Javlja se bol i ukočenost u
vratu,uz ograničene pokrete u svim pravcima.Pojačava se fiziološka C
lordoza
Tok bolesti je spor,i obično se posle 10-25 godina završava ankkilozom
zglobova,osifikacijom paravertebr ligamenata i delimično anulus
fibrozusa IV diskusa.
Dijagnoza
1. Anamneza
Inflamatorni vs.mehanički uzrok bola.Sakroilijačni artritis počinje
postepeno u ranom odraslom dobu,traje duže od 3 meseca,bol je
praćen dugotrajnom jutarnjom ukočenošću,popušta u toku fizičke
aktivnosti a pogoršava se mirovanjem.Suprotno ovome,mehanički bol
obično počinje kasnije, naglo, ograničenog je trajanja,pogoršava se
opterećenjem i smanjuje mirovanjem.
Porodična pojava bolesti. U porodicama obolelih od ankilozirajućeg
spondilitisa, često se javlja ista ili srodna spondiloartropatija.
Udruženi problemi. Pacijenta uvek treba pitati za prethodne upale
oka,bolove i otoke zglobova i tendinitis.
2. klinička slika
3. pregled
Objektivni nalaz:
- Muskuloskeletni pregled. Potrebno je ispitati osteljivost sakroilijačnih
zglobova, mobilnost kičmenog stuba,kao i respiratornu pokretljivost
prsnoga koša.
-Opšti fizički pregled. U opštem fizičkom pregledu potrebno je obratiti
pažnju na eventualnu pojavu okularnog eritema, šumova aortne
insuficijencije, artritisa i tendinitisa.
Terapija
Edukacija bolesnika i multidisciplinarni pristup
lečenju.Kratkoročni ciljevi su supresija bola i inflamacije ,a
dugoročni ciljevi su prevencija fleksionioh
deformiteta i očuvanje radane sposobnosti.
medikamentozna Th-od lekova se koriste NSAIL za smanjenje
bolova i inflamacije i infiltracije KS
fizikalna Th:
-kinezi Th-da smanji bol i uspori nastanak ankiloze i očuva
Sy karakterišu:
MUSKUOLOSKELETNE manifestacije:
-asimetrični oligoartritis( zahvaćeno je manje od 4 zgloba ) na
zglobovima DE (najčešće koleno,skočni zglob i MTP) kod mladih
muškaraca sa +HLA-27 Ag, okidači njegove pojave su uretritis,cervicitis
ili enterokolitis. Jednu do tri nedelje nakon akutne epizode uretritisa ili
enterokolitisa,počinju simptomi bolesti . Bolest se često ne prepozna jer
se kliničke pojave obično ne jave simultano. Artritis može biti
akutni,recidivirajući ili hroničnog toka.
U početku ili toku bolesti se mogu javiti :
-entezitis- je deo kliničke slike reaktivnog artritisa baš kao i deo slike
ankilozirajućeg spondilitisa.Plantarni fascitis i tendinitis Ahilove tetive
su najkarakterističniji nalazi.
-Daktilitis (kobasičast prst)-zahvaćenost MTP,PIP i DIP na istom
prstu.Najčešće na II i III prstu stopala
-zapaljenje zgloba i tetivne ovojnice istog prsta je čest nalaz.
-sakroiliitis
Dif Dg
-infekcijski artritis (naročito Gonokokni )-isto se javlja kod mladih i
manifestuje se artritisom nakon Gonokokne inf UGT-a.Bitna razlika je
što kod gonokoknog artritisa dolazi do infekcije zgloba u toku opšte
infekcije.Artritis ima ak tok i traje 2-3 nedelje,dobro reaguje na AB Th
(Penicilin )
Th
-mirovanje-u akutnoj fazi
Psorijazni artritis
Kl slika
Najčešće počinje između 30-50 god,češće kod muškaraca
Psorijaza obično prethodi artritisu,ali u oko 15% slučajeva može i
obrnuto
Ekstraartikularne pojave.
a. Kožne
Pojava artritisa je verovatnija kod bolesnika sa težimoblicima psorijaze
mada se može javiti i kod onih sa savim ograničenim kožnim
promenama.Pogoršanje lokomotornih tegoba može da prati
pogoršanje kožnih promena ali se može javiti i nezavisno od njih.
b. Nokti
Nokatna psorijaza se obično javlja kod bolesnika sa distalnim
artritisomč nokatne promene nisu ,medjutim,češće kod bolesnika sa
psorijaznim artritisom u odnosu na boilesnike a psorijazom bez
artritisa.Najčešće promene na noktima su tačkasta
udubljenja(pitting),transverzalna udubljenja i onicholysis.
c. Okularne promene
Konjunktivitis se javlja u oko 20% bolesnika sa psorijaznim artritisom a
prednji uveitis u oko 10%.
Dg
Diferencijalna dijagnoza.
a. Reaktivni artritis se razlikuije od psorijaznog artritisa tipičnim
ekstraartikularnim karakteristikama i predilekcijom za donje
ekstremitete.
c. Reumatoidni artritis.Bolesnici sa hroničnim simetričnim
poliartritisomseropozitivnošću i reumatoidnim nodulima imaju
reumatoidni artritis.U odsustvu reumatoidnog faktora i nodula
teško je dikriminisati ova dva oboljenja ako bolesnik nema jasno
ispoljene znake psorijaze.
Terapija
Kao i kod RA ,po istim principima,samo što se uz artritis leči i psorijaza
-NSAIL- su osnova lečenja psorijaznog artritisa kao i drugih
spondiloartropatija.
-Soli zlata (intra muskularno)-se primenjuju kod bolesnika rezistentnih
na simptomatsku terapiju.
-Sulfasalazin je takodje efikasan,mada je
- Meteotreksat najčešće lek izbora,jer je podjednako efikasan u kontroli
kožnih promena i rezistentnog artritisa.
- Drugi citotoksični lekovi, npr., azatioprin su takodje u upotrebi.
-Biološki agensi u novije vreme
Prognoza
Bolesnici sa psorijaznim artritisom izuzev 5% onih sa mutilantnim
oblikom bolesti imaju u principu dobru prognozu sa stanovišta
izbegavanja značajnih deformiteta i očuvanja radne sposobnosti.
Enteropatijske artropatije
Klinički sindromi.
1. Periferni artritis -se javlja u 10-20% bolesnika sa teškim oblikom
hronične inflamatorne crevne bolesti-obično kod onih sa drugim
ekstraartikularnim manifestacijama-artritis ili tendinitis pretežno donjeg
ekstremiteta prate aktivnost osnovne bolesti.Artritis obično ima akutni
početak i završava se kompletnom remisijom unutar nekoliko
nedelja.Lečenje se svodi na lečenje osnovne bolesti premda primena
NSAIL kao i lokalna i/ili sistemsla primena steroida pomaže u lečenju
artrikularnih simptoma.
2. Spondylitis- Javlja se kod oko 50% bolesnika sa enteropatijskim
artritisom.Radiografski se ni po čemu ne razlikuje od idiopatskog
ankilozirajućeg spondilitisa(simetrične promene sakroilijačnih zglobova i
redje ascendentni simetrični spondilitis bez kožnih lezija).Opisane
promene na aksijalnom skeletu se mogu naći kod aproksimativno 5%
bolesnika sa hroničnim inflamatornim crevnim bolestima.Spondilitis ne
prati aktivnost osnovne bolesti.NSAIL su korisni u kontroli simptoma
spondilitisa ali pogoršavaju osnovno oboljenje. Ponekad se kod ovih
bolesnika mogu primeniti samo neacetilirani salicilati.