GRAMATIKA gradigéanskohrvatskoga jezika Nikola Benéié Agnjica Csenar-Schuster Zorka. Kinda-Berlakovié Jelka Koschat Ludvig Kuemié Mijo Lonéarié Gerhard Neweklowsky Ivan Rotter Ivo Sudié Josko Viasié Sanja Vulié Marija Znika 7iGH Zeyemo, 2008 Znanstvent institut GradGlavni urednik mr. Ivo Suéié Urednittvo dr. Nikola Benété, dr. Jelka Koschat, mr. vo Sudié Recenzenti dr. Ivo Pranjkoulé, dr. Marko Samardiyja Grafiéki urednik Kristjan Karall Korektorica ‘mr. Sabina Nagy Kompjutorski slog Kristjan Karall, Jurtea Cenar Tisak Wograndl-Druck, Matrstof Tedavaé ZIGH ~ Znanstvent instut GradiSéanskih Hrvatoo 7000 Zellezno, Haydngasse 11 hp: / uxow.2ighat ISBN 3-901-70611-9 © ZIGH 2003 ofinanzirt von: = der Buropatschen Komunisson ~ Generaldretion Bildung und Kultur ~ EAC. = dem Bundestanzleramt ‘bm:bwk ~ dem Bundesanistertum fr Bildung, Wissenschaft nd Kultur, dem Amt der Burgenlandlschen Landesregierung den Mitten der Volksgrappentorderung, Predgovor Jur Je davna Zea GradiSéanskih Hrvatov izdatt opSimu gramatiku svojega plsanoga jezika, Na manjkanje gradiSCanskohrvatskoga rjetnika i évrste, opéepriznate knjizevnojeciéne norme su se tulile mnoge ‘generceije judi, kt su se bavili hrvatskim jezikom u javnosti: u crikvi, Skolt, u razliént drustvi 1 na polju medijev. Kad se je konagno pokazalo, da zbeg mnogovrsnih uzrokov neée biti moguée zapeljanje standardnoga Jezika Hivatske { 2a Hrvate u Gradi8cu, pokrenula je Sakica ludi projekt rjeénika, Koga su preuzele Zemlja Gradi8ée i ondasnja Socijalisti¢ka Republika Hrvatska u svoj kulturnt program, u kom je kot zavrini dio bila predvidjena 1 gramatika. Prvi svezak rjeénika je pod nazivom ‘Nimsko-gradiséanskohrvatsko-hrvatskt rjeénik izaSa0 1982. leta, a drugi, Gradiséanskohroatsko-hrvatsko-nim3ki rjeénik 1991... kad Je w Hirvatsko} hharao bo}. O pisanju gramatike se pod tim! prilikam! nij moglo misitl, a van toga je kulturna suradnja sa sadaénjom Republikom Hrvatskom preala iz Gradigéa na Saveznu viadu u Betu. Otkada je gradis¢anskohrvatskt knjtZevnt jezik podeo sve jate preuzimati zadaée standardnoga jezika GradiSCanskih Hrvatov u skoll, crikvi, mediji, a osebujno kada je 1987. J. postao drug! sluzbent jezik u Gradiiéu, se je sve jasnije spoznavalo, da jeziéna pomoé, ku daju obadva dijeli rjeénika, me more pokrivati sve Jeziéne potribote. Zato je Znanstveni institut Gradiséanskih Hrvatov velje po svojem utemeljenju 1994, ljeta pripisao izdanju takove gramatike zvanarednu vagnost. Konaéno se je odbor ZIGH-a pod predsjednicom Agnjicom Csenar- Schuster odludio postaviti Europskoj unl! molbu za podupiranje. Kon- cem ofujka 2001. eta je potpisan ugovor s Komistjom Europske untje. U njem je ograniéen rok za izdjelanje gramatike na dvi Yeta. Kad se Je slotio krug suradnikov, su se povell ispisivat! potvrdni primjert tz gra- digéanskohrvatske knjiZevnosti i sastavljati autorskt teksti Autori su se od samoga podetka odiuéili za opiirnu 1 znanstveno fundiranu gramatiku gradi8éanskobrvatskoga knjiZevnoga jezika na temelja gradiSéanskohrvatske pisane tradicije uglavnom postidnjih 100 Yet ket 1 2a koncepelju Hrvatske gramatike Instituta za hrvatski jezik | Jezikoslovije u Zagrebu, preuzimajuél tako ! koncepelju sintakse akadem. prof. Radoslava Katitiéa, Postavijent vrimenski okvir literature zaIspisivanja se je napustio samo u dvi sluéaji: Da bi se dostalt { podatkl i potvrde iz narodnoga jezika, posizali smo kod nekih gramati¢kth pitanj { za zbirkom Frana Kurelca, a u pregledu povijesnih promjenov su se citfrali naravno u prvom redu primjeri iz knjidevnosti 18. stolje¢a. Buduéi da je gramatika naminjena svim Gradigéanskim Hrvatom, ki se sludu hrvatskim Jezikom u javnosti 1 ki su zainteresirani za pitanja njegovoga njegovanja, ona nij iskljuéivo deskriptivna, nego daje 1 neke normativne upute 1 sadréava neka prispodabljanja s hrvatskim knjt Zevnim 1 s nimékim jezikom. Ispisivanje tz knjidevnih djel je pokazalo i u novijoj Iiteraturi dost veliku Sarolikost u morfologiji 1 pravopisu ne samo w prispodob! pojedinih piscev, nego Jo 1 u djeli jednoga ter istoga pisca. Bili smo misljenja, da moramo ujednaéiti pravopis ne samo u autorski teksti, nego da Je potribno prilagoditi | ispisane primjere Jedinstvenim pravilom, kot je to praksa u svi knjiZevni jeziki. Tako se je npr. eliminirao Lparticip u primjeri iz tekstov pred drugim svitskim bojem, prijedlog v/va smo Konzekventno pretvarali u u i dodavali | u infinitiva. Iznimke su primjert z MiloradiGevoga pjesnidtva 1 iz narodne lrike, kade su svi ti obliki iz zgledanja na ritam i rimu ostall nepreminjeni. Kod interpunkcije se gramatika dr2i gramati¢koga natina, Koga slijedu | pravila reformiranoga pravopisa za nimski jezik. Ta tip interpunkcije nam je blizi, ar smo njim Konfrontirani u svakidanjem Zitku, od Skole poéeto, U pravopisu autorskih tekstov 1 prilagodjenth primjerov iz knjizevnostt valja uz minimalne lznimke ortografija, kakova rezultira tz obadvih sveskov Gradiséanskohreatskoga rjeénika. Pri akcentuiranju primjerov u morfoloski | tvorbent paradigma smo se odluéili za naglasni sistem sjevernoga 4 sridnjega Gradiséa, ar se tim akeenatskim tipom sluél ne samo najve¢t bro) danaénjih GradiScanskih Hrvatov, nego su i skoro svi hrvatski pisci u Gradi8¢u bill pripadniki th govorov. éa dolazi do tzrazaja { u pisanom jeziku, ako si pogledamo samo tkavsko-ekavsko reflektiranje jata. Dijelom smo se zgledali na naglasne razlike med sjevernim i sridnjim Gradi8éem. All kadakoé postoji kod pojedinih rigi tako velik broj varijantov u naglasku, da bi njevo biljezenje nastalo nepregledno, pak smo se ograniéili na jedan tip, koga smo drZalt najprosirenijim, Pokidob da postoju razlike u kvantitetu samo u dug slogi, odluéili smo se za biljedenje akcenta znaki, ki odstupaju od opéenito upotribljenih u hrvatski gramatika, kt ali zadaju znatno manje tehnivkih teSKo6. lv Krave] Na podetku gramatike dajemo pregled o razvitku hrvatskoga pisanoga Jevika u Gradiséu, spominjajuél na mjesti 1 njegove veze s hrvatskim kknjiZevnim jezikom, a na kraju dona’amo povijesne promjene grama- titke strukture hrvatskoga jezika od samih njegovih poéetkov, a more ‘sigurno ovde ilt onde pridoniesti objaénjenju nekoga oblika, ki se na prvi pogled ¢int nerazumljivim. CGramatica su i2djela ~ Nikola Benéié: Razvitak gradiséanskohroatskoga knjtzevnoga Jjezika (s Ivom Suéiéem); Povijesne Jeziéne promjene ~ Gerhard Neweklowsky: Fonetika i fonologija: Morfonologiia = Ludvig Kwami6: Imenice = Jetka Koschat: Pridjevt;Zamjentce; Prilogt Piledtogl. Vezntkt, Partikule, Uzviki (s vom Sudi¢em { s Ivanom Rotterom) ~ Ivo Suaié: Razvitak gradiséanskohroatskoga knjtéeunoga jezika (s Nikolom Benéigem); Brojz Prog, Prlediogl. Veznikt, Partikule, Uzvikt (s Jeliom Koschat i Ivanom Rotterom); Odutsne reventce po sadrZaju svojega ugradjivanja: Zavisno sklapanye resenic $ preoblikom strukture = Mijo Lontarié: Glagolt (Znaéenje, {to 8 524-598: Pregled obltkov po orsti, i to 8 600-647) ~ Zorka Kinda-Berlakovié: Glagol (Kategorie, i to 8 599-564: Oblkt, to 8 565-599) = Ivan Rotter: Prlogi Prlediog: Veantkt; Partikule: Uzvtk (s Jelkom Koschat 1 § 1vom Suéiéem) = Sanja Vulié: Tvorba ri = Marija 2nika: Resenica; Preoblike: Povezivanje reéenic: Gramaticka struktura reéenice; Obavijesna struktura reéentce; Sadréajna Struktura reéenice; Predikat: Adverbna oznaka; Objekt ~ Agnjica Csenar-Schuster: Subjekt; Sktapanje vet regenteu jednu: Slodene recenice; Neodvisno slozene reéenice: Odvisno slodene retenice; Odvisne recenice po mjestu svojega ugradjvanja u glavnw = Josko Viasié: Red rit Uz awiore su ispisivall tz knjtaevnost i pregledavall tekste (u alfabetskom redoshjedu): Robert Hajszan, Sabina Nagy, Stefan Vukié, Vladimir Vukovi. Na ovom mjestu se kanimo srdagno zahvaliti ravnatelju Instituta za jezik 4 jezikoslove u Zagrebu, sveue. prof. dru. Markt Samardziji za pomoé, ku nam je velikodugno 1 u tradiciji te institucije pruzio, omoguétvai suradnikom Instituta put 1 djelovni boravak u Gradiééu, kot i 2a ‘mnogobrojne struéne savjete pri djelu na gramatiki, akademiku sveué. prof. dru, Radoslavu Katiéiéu za struéne savjete i za svu prugenu 1 ponudjent pomoé od samoga potetka projekta, a ne nazadnje akademiku sveué, prof, dru, Gerhardu Neweklowskomu, ki je djelotvorno podupirao projekt, podeto od pripravne faze do dana danaénjega. Osebujnu hvala smo duént autorom Hrvatske gramatike Zavoda za hhrvatskt jezik u Zagrebu 1 njevim pravnim nasljednikom. To su: dr. sc. Eugenija Barié (mr. sc. Gordana Barlé), dr. sc. Mijo Lonéarié, dr. sc. Dragica Malié, dr. se. Slavko Pavesié (Marja PaveSi), dr. sc. Mirko Peti,dr, sc. Vesna Zeéevié, dr. se. Marija Znika kot 4 Skolsko) knjigh kot na- Ikladnikw za dopuscenje, da se pri iadjelanju nage knjige shusimo strukturom i pojedinimi rjeSenji Hrvatske gramatike Projekt gramatike se Je mogao ostvariti samo s potpomaganjem Gene- ralne direkcije za naobrazbu | kulturu Europske unije, Knjigu su nadalje pinezno podupirall: Ministarstvo prosvete 1 Sporta RH, Austrijansko savezno Kancelarstvo, Austrijansko savezno ministarstvo za nacbrazbu, znanost { kulturu 1 Gradigéanska zemaljska viada. Zeljezno, u rujnu 2003. Yeta Autorice { autor Kratice ekscerpiranih djel i upotribljene literature ‘AB-G Augustin Blazovié, Ceénja, Zeljezno 2001 ABNP Augustin Blazovié, Na put u bolfi Zivot, Zeljezno 2001 AB-SC I. Augustin Blazovié, Svect u erikvenom Wjetu, 1. dio, Beé 1966. ABSL Augustin Blazovié, Slike { sudbine, Zeljezno 1991. ABSV Augustin Blazovié, Svidoganstvo za vjeru, Zeljezno 1996, ABTD Augustin Blazovié, Tri drame, Zeljezno 1983. ASZD Ana Sorelié, Zamotana dusa, Zeljezno 1998 B/P-DV Bogovies Laurenczius, Palkovies Godefridus, Duhovnt vertlyaez, Sopront 1753. BSSK Bela Schreiner, Skok konjiéa, Zeljezno 1997. DZMO _Doroteja Zeichmann, Mrtvi na odmoru, Zeljezno 1999. BE —_Evangyelye z episztolamt ..., Soproni 1806. EKCP — Eberhard Maria Kragel, Csetvero-versztn! duhovni persztan, Soproni 1763, EP-Wbk Elisabeth Palkovits, Wortschatz des Burgenlandischkroatischen, Wien 1987. FBNK — Fric Bintinger, Na kratki, Zeljezno 1990. FNP Fran Kurelac, Jaéke ill narodine pésme prostoga i neprostoga puka hrvatskoga po Zupah Soprunsko}. Mosonsko i Zeléznoj na Ugeih, Zagreb 1871 GG-EE Gaspar Glavanich. Evangjelja, Epistole { Stenja ..., U Betu 1860, Gh-ba 1. Gradiséanskohrvatsko-hrvatsko-nimskt rjeénik, Zagreb — Eisenstadt 1991 GM-DP1/ Grgur Pythiracus Mekinich, Dusevne pesene, Szv. Kris DP2 1609, Sev. Kris 1611. GN Goszpodarenya nauk .., Budapest 1873. GND — Gerhard Neweklowsky, Die kroatischen Dialekte des Burgenlandes und der angrenzenden Gebiete, Wien 1978. GN-St Gerhard Neweklowsky, Der kroatische Dialekt von Stinatz, Worterbuch Iprez ljeta (Wien 1989}]19 ———_—- 1-vE BP 1D-sD m-82 IH-HR TH-PS IH-VM ¢-ss SF-cc SPE J8-Mc JW-PP LB-HZ LH-SS Lv-BV Mid MK.CS MMM-J M.S MS-BD NZ om PIS sT-BD a 2-00 ween Horvaczko evangyelye, Gyurt 1732. Horvatseki katekhizmus .... 1747. Ian Cukovié, Vsakidanja hrana, Gradet 1898. Ivan Bladevi6, Proza, Zeljezno 1996. Ian Dobrovig, z stare domovine u nepoznatu novu, Zeliezno 1952. Ignae Horvat, Skolnik zvonar, Beé 1949 Ignae Horvat, Hita rasipana po svitu, Zeljezno 1974. Ignac Horvat, S perom kroz selo Zivot, Zeljezno 1965. Ignace Horvat, Veliki i malt, Beé 1927. Jurica Genar, Svojemu svoj, Zeljezno 1993. ‘Jozsef Piczko, Kratko razlaganye czrikvent czeremoniov, Soproni 1836 Jozsef Flezko, Razlaganye velikoga Katekismusa, Sopront 1836 JJeremifa Sosztarich, Marianszko ceveche, Soproni 1781. Jo8ko Weidinger, Prik plota, Zeljezno 1998. Kruh nebesks, Zeljezno 1976, Laurenesius Bogovies, Hisa zlata, 1754. Lascl6 Hadrovies, Schrifttum und Sprache der burgenlandischen Kroaten im 18, und 19. Jahrhundert, Wien 1974. Ladistay Valentich, Eplztole { vangyelya, Becst 1741. Martin MerSié - Vinko Zganee, Jacke, Cakovec 1964 Mate Karal, Crtice iz selskoga 2itka, Zeljezno 2000, Mate MerSié Miloradié, Jatke, Zeljezno 1978. Martin Mersié st., Spominki, Zeljezno 1993. Matija’ Semeliker, Bog u Dahavi, Zeljezno 1988, Sveto Pismo Novoga Zakona, Zeljezno 1979. Obesinszke miszle pitanya knyisicze, 1759. Poszuda Duhovna, Sopront 1803. Petar Jandrisevié, Slice, Zeljerno 1979. Siegltled Tomow, Burgenlandkroatisches Dialektwérterbuch, Berlin 1980 Slabikar aliti men knyiz'icea..., Ofen 1806. Stefan Zvonarieh, Citanka 2., 3.14, razred hrvatskth 8kol 1s Gradi8eu, Beé 1950. Vaclav Vainy, dr., Cakavské néfeéi v slovenském Podunaji, V Bratislavé 1927. Kratice i znaki A akuzativ aor. aorist esl. crikvenoslavski Ges. Seki D aatw dem, deminutiv fig. figurativno @ genitiv gh. gradiScanskohrvatski ghkj. gradiSanskohrvatski ‘njidevni jezik gl. glagol, glagolskt ers. gréki Ist}. hrvatski standardnt jezik 1 mstrumental id. i dale fe. indoevropskt im, imenica imp. imperativ impf. imperfekt inf, infinitiv, infinitivns Jd. jednina Komp. komparativ L lokativ 1. lice lat. latinski mn, mnozina sm, x, mudki rod 1 nominattv nesvré. nesvréeni aim. nimski rp. nepaginirano © objekt ob. obiéno, oblénije P predikat pf. perfekt predg. predgovor rez. prezent, prezentskt pridj. pridjev pridj. rad. pridjey radni pridj. trp. pridjev trpnl pill. prilog risp. prispodobi rod J. rede rusk subjekt slovenskt spodebno sridnyi rod starocrikvenoslavski, staroslavski J. svesent totka u12 — turski /- takozvani vugarski vokativ vidi |. zbirna imentca Yenskt rod postaje, daje postalo od preoblikuje se w pretkaze + (med dvimi jeziénimi jedinicami) prema; (uz suglasnik) znak za dugi, udvojen suglasnik jednak, istt anak za alternaciju i za granteu Jeziénih jedinic anak za fonolosku transkripeiju mak za fonetsku transkripeiju ‘zak za opoziciju (oprekw) ulti fonem i morfem pod samoglasnikom ‘ornatava njegovu zatvorenost (¢) pod suglasnikom oznatava njegovu slogotvornost (P), a pod znakom za poluglas njegovu aku varijantu ( 9) = nad samoglasnikom omatava dugl ssamoglasnik * pred nekim jeziénim ‘oblikom oznaéava njegovu manstvenu pretpostav- Jjenost (suponiranost) ili nepotvrdjenost * uz suglasnik oznaava negovu palatalnost > kratki maglasak dugosilaznt naglasake dugouzlazni naglasak » meki potuglas (er) +» tvrdi poluglas (jor) & jat @ nazall (nazalni ¢, 0) 1 nak za nebnt lateral (I), npr. /lepota/ 1p velarnt n {bapkal mak za nebni nazal (ny), npr. /Bega/ 4 nak za zvutnt parnjak & (a2), npr. /svidosba/ ‘mak za 2vusni parnjak é (@), npr. /Sak/ 3 zvuéna afrikata prema bezvuénom e, npr. (stris_gaJel y 2vuén! parnjak suglasnika 2, npr. Istray_ga jel x mekonebn! (velar!) h y Jeri Razvitak gradiScéanskohrvatskoga knjizevnoga jezika GradiSanskohrvatski knjizevnt jezik odlikuju dvi osebujnosti: 1, Cakavski temel) i ikavsko-ekavski refleks staroga jata. To nij sudo, ar veéina hrvatskih govorov u Gradi8éu pripada tomu tip eakavskoga narjeéja, a 1 kod Stokaveev na jugu Gradiséa prevladavaju ‘akavske osebine, pak im od samoga potetka mij bilo te8ko akceptirart takov skupnt { nadreglonalnt pisani jezik osebito u erikvi, ar im je bio ne samo razumljv, nego 1 blizak. 2. Trsenje za priblitavanjem knjizevnomu standardu wu Hrvatskoj. Do 60-tih let 20. stoljeéa su Ijudi pera kantli prilagoditi gradicanskohrvatski knji2evnt jezik hrvatskomu knjtZevnomu jeziku 1 u ‘gramatitkoj strukturl 1 u rjeéniku, a od te dobe pak sve do danasnjega dana preteino na polju leksike. Ali krez cljelu povijest svojega prebivanja uw novo} domovini se GradiSéanskim Hrvatom nij ugodalo potpuno preuzimanje bar koga tipa kn]iZevnoga Jezika Hrvatske. Prvo razdoblje: 16. i 17. st. - pocetkii protestantski pokuSaji Poéetki Prve zapise, ki su nastall na thu danainjega GradiS¢a, nalazimo jur eta 1564, aa omotnoj strani latinskoga misala iz Klimpuha. To Je molitva Oée nas { vazmena jaéka Kristus je gore ustal. T\ dva kratkt teksti su pisani bosanéicom, glagoljicom | latinicom. Jur tim prvim zapisom sluzilo je kot temelj éakavsko narjedje. 134 Uprav u onu dob, kad su se velike mase ljudi potele seliti u svoja nova prebivaliééa, Je Gakavsko narjegje u Hrvatskoj potelo gubiti svoju ulogu [knjidevnoga jezika. Protestanske knjige ‘Samo éetira Keta po zapisu u klimpuSkom misalu izaila Je protestantska Postilla, naminjena Hrvatom u ondainjo) zapadnoj Ugarsko), ada danasnjim Gradiséanskim Hrvatom, Ta crikvent spis su prevodill iz nimSkoga Antun Dalmatin i Stjepan Konzul, protestantski duhovnikt tz Istre, ki su tu NimSkoj poslovali kot Siritel}i protestantizma na slavskom juga, Jezik Postille je u svojem temelju éakavski, 8 ikavsko-ekavskim refleksom jata, pri em sti -l- { -e- nedto drugaéije podiljent nego u danasnjem gradiSéanskohrvatskom KnjiZevnom jeziku. U ta jezik je preuzeto mnogo Stokavskih { crikvenoslavskih elementov. Prevoditelji se dost gusto sludu aoristom 1 imperfektom, a uz upitnu 2amjenicu éa hhasnuju isto tako | Sto. Vainiji zastupnik toga prioga razdoblja uw razvitku gradisCanskobr. vatskoga knjiZevnoga Jezika je autor dvih protestantskih crikventh pjes- mnarie (1609, 11911.) Grgur Mekinié. On je Zivio i poslovao kot duhoynilk GradiSéu. Ca jezik nalize, moremo w njegovt plesmarica najtl mnoge sebine, ke su karakteristiéne 1 za hrvaisku crikvemu pismenost Gra- Giséa 18. 1 prve polovice 19, stoljeéa, zato je jo8 1 dandanas dobro razumljiv Gradiséanskim Hrvatom, Ali pokidob da Mekinié naminja svoje Pjesmarice ne samo Hrvatom w zapadno} Ugarsko}, ada danaénjim Gradidéanskim Hrvatom, nego 1 xajkavcem i stokavcem sjeverne Hirvatske, Je njegov jezieprotkan i mnogimi element tih narjeéjev. Ne znamo, kakov uticaJ su te knjige imale na Gradi8éanske Hrvate, no Ginjenica fe, da jeziéno stoju dost blizu njevomu kasnijemu knjizevnoms jezik, Drugo razdoblje: 18. st. do sredine 19. st. - crikvena knjizevnost po kajkavski uzori Projt ée veé od sto Wet, dokle se kod Hrvatov u Gradiséu ponovo pojavi Knjiéevna djelatnost, ko) je od samoga poéetka kumovala kajkavska vjerska knjtéevnost sjeverne Hrvatske. Poslije stampanih evandjel) iz Veta 1732., na éiju usku povezanost s kajkavskim! predloSki su ukazali ugarski slavisti Laszlé Hadrovics i Istvan Nyomédrkay, razvit ée se u drugo} polovici 18, stoljeéa bogata crikvena knjizevnost s dost izgra- djenim i jedinstvenim knjizevnojeziénim izrazom. Ta knjizevnost dura uz neke ianimke sve do 80-tih et 19. stoljeéa. Ona uz rijetke iznimke takaj pokriva u prvom redu crikvene potriboée. Jezik knjizevnosti 18. i 19. stoljeca Jezténa osnova je ikavsko-ekavski govor sjevernoga | sridnjega Gradiééa. U prve vrime se ta knjiZevnost u znatnoj mjeri naslanja na kajkavsku vjersku knjiZevnost, preuzimajuél éudaputi cijele molitve 1 jacke iz kajkavskih molitventkov, uz neznatna prilagodjivanja éakavskomu sistema, Iako ima ta jezik postepeno sve manje neéakavskih osebin, ostaje njegov sistem ipak kroz clfelo vrime vrlo blizak knjiZevnomu jeziicu 1u banskoj Hrvatsko} u 17. 1 18, stoljecu, ne samo u pravopisu, nego i u svojoj nutarnjo} strukturi. I u Hrvatsko}, 1 u Gradiséu se hasnuju iste tudjice iz ugarskoga jezika, velike slignosti postoju u sintaksi kot 1 u morfologiji. Veéina njih Je skupna govornoj osnov! obadvih knjizevnih Jevikox. Kot ogledanje u kajkavske uzore moramo ali spomenuti nastavak za I je. 2, r. na -um w gradiéanskoj vjersko) pismenostt cljeloga toga razdoblja. Neke druge jeziéne osebine toga razdoblja su: 1. preptacija pocetnoga l: jimati jime, Jivan, jigra, koé 1 jistina, jiskati 1 ar, 2. Prijedlog (prepozicija) v se u veéini sluéajev pojavlja kot va : va uru semerti, Zveéega ispada pred lokativom ili akuzativom cilja: Ter Setuj crtkvu k boéjoj sluzbi (Ter setui carikvu k-Bosjot szlusbil; ... ako se pak 4Jo8 duglje zadrets erlkvt; .. k tebi nebo primi nas ... U takovi sluéaji more ‘stati { ill rijetko Jo8 iu: v nebo doftl; v noét; u mojém ztvlénju, u pamet zamt 3, V éudaputi ispada na poéetku rid: nuki, dovica, all se nekad pojavija kot v ill u: sint { vnuki (Cc 10) ~ Judita udovica (Us-¥2. 170i; Pred velarnim L spade v samo t rigi $ osnovom vlad: ... ladati [ek-cP 47|— ladavac [HK 108) = va nasth laséih higa (kc? 9), ali se Guva u ridt vlas, vlaétt, vlaga. Rié ‘mnogo dostaje nekad sekundarno v : vnoge kéere (L8.#7 258) ~ ... vnoga pripetenja (JF-VK 11) ~ ali nodina [EK-CP 58]. O ispadanji u svi oblikt s us v. todkeu 5. 4, L-particip: kakov Zitak je ov all on cstovtk pelyal 5. zamjenica vas, sva, sve: vas, sa, se, sakt ... (va jtme szt Szvétezov y Szvetica Basil...) 6. Vokalno r se pi8e svenek kot er: szercze, hervatszki 7. Tipina Cakavska redukeija naglasenoga 0 > u u riGt kolik, folk, oblok 1 kod verbalnoga prefiksa 0 se mnogokrat vréi i u pisanju: Kulik, tulik, kuliko, ublok, ublocié { uzdravitt, ubistti, uéistitt, ubecatt .. 1516 Leksika Uz odredjen bro} glasovnih osebin su tim dvim narjetjem skupne i neke leksivke: aldovati, bantovati, batritl, beteg, bolvan, coprija {vi8karijal, Calaran, dokonjati, dugovanje, Jantitt se, goristati, grustitt se, gusto, gustokrat, histvo, Jerb, jill, kaéa, kaditl, kamrica, karka, kastiga, kip, kthaéa, kiné, kita, klinéac, kusae {poljubacl, lesa, malin, mangovati, mertuéyiv, mestrija, miloséa, mlahav, morgovatl, naredan, nazviséavati, neumertelan, nazoét itl, nor, obitatl, oblisk (strijelal, obradoséa, oéivest, oduritt, oroslan, paéiti, paéka, pelda, peljati, pllstv, pohistvo, ponujatt, potomtoga, povekSatl, pozoj, spametan, spravisce, srda, stalls, strosak, Spot, Stentatt, Stimati, tepstt, tolnaé/tanaé, trStvo, trisk, terse, tikati, utal (kajk, vutel Supljiv), valovati, viSina, vkanjevatl, vlit, vracit, zanemarmetatt, zapriti, zasida, zaviée, zmozan, zviranjak, zvtralisée, zitak... COvde se moraju spomenuti { mnogi germanizmi | madjarizmi, kimi su se sluiili obadva jezik. Treto razdoblje: druga polovica 19. st. do konca Prvoga svitskoga boja — prilagodjivanje Gajevim reformam i Zagrebackoj i Rijeckoj filoloskoj Skoli Sa zakagnjenjem su reagiralt Gradiééanski Hrvati na jeziéne promjene Hrvatsko) u trideseti Yeti 19. stolje¢a. Za vrime Bachove ere Je preuzelo beGansko ministarstvo u smislu centralistiéke kulture politike izda- vanje Skolskih knjig za cijelo podrudje monarhije, Kada su se potetkom 50-tih Yet pojavili prvi udzbeniki za Hrvatsiu | Slavoniju, kanilo th je ministarstvo upeljati { u hrvatske Skole zapadne Ugarske. Ljeta 1852. obraéa se to ministarstvo biskupskim uredom u Vesprimu, Sambotelu, Peéulu i Juri s pitanjem, ne bi Ii se udZbeniki, predvidjent za Hrvatsku, ‘mogit upeljati i u hrvatske 8kole spomenutth ugarskih biskupijov. Uredi vesprimske, sambotelske peéuske biskupije nisu prigovorili betansko- mu prijedloga. Jedino u Jursko} biskupiji, koj je pripadao najveti dio Gradiséanskih Hrvatoy, izrazili su neki farnik | uéitelji u pismu biSkupa Karneru misijenje, da se tl udzbeniki zbog velikih razlik u jeziku ne¢edu ‘moéi preuzett u nepreminjenom obliku. Spodobno misljenje zastupa 1853. u jednom pismu biskupu joS 1 osvidotent pristasa Gajevih reformov i priblavanja jeziku u Hrvatskoj, Fabijan Hauszer, farnik Rosvarui (Oroszvar, Karlburg) i kasniji kanontk w Juri. On je dréao jezik zapadnougarskih Hrvatov iskvarenim, korumpiranim uticaji susjedskih Jezikov i siromagmim u rjeéniku. U struént misljenji odbijao je neke rukopise udébenikov, jer njihov jezik ni u emu nije prilagodjen slovenskomu (!) knjievnomu jeziku, kako su hrvatski intelektualei u zapadnoj Ugarskoj ono vrime nazivali hrvatski jezik na jugu. Hauszer je 1858, izdao joS { hrvatsko-nim&ki rjetnik, da bi se uéitelji laglje moglt sluditi udzbeniki, izdanim! u Hrvatskoj. Njegov rjetnik je podiljen po vrsti rit, retnigkt material Je prenesao uz rijetke iznimke iz Veselicevoga .Njematko-ilirskoga rjeénika". Hauszeru je povjereno 1 predjelanje poéetnice, lzdane 1853, za Hrvatsku. No izgleda, da on nij dospio izvrsitt posao. Istu pogetnicu je predjelao mlad! Sopronski kapelan Gaspar Glavanié 1859, Pokuse} krajem pedesetih Yet, da se u Skolski knjiga upeljaju Gajeve Jjeciéne reforme, nisu imale uspjeha. Nje Je velk dio duhovaidtva 1 uditeljstva odbijao kot tudje, no neki duhovnikt { uéitelji poéeli su se zanimati za pitanja Jezika, Gajeva pravopisna reforma preuzeta je ali dost kkasno, stoprv u poslidn)i desetljeci 19. stolje¢a, po svem sudeci ne prez suprotstavijanja. Dosljedan pobornik novoga pravopisa je bio koljnofski ‘8kolnik Mihovil Nakovié. U svojo) okruZnici 1877. Nakovié kani pridobiti huvatsko uéitelistvo Gradi8¢a za novi pravopis, tiSedi je: Novo fe 8, 2, 6, & drugo Je vse staro." No da Je Nakovié imao pred ofima dalekosednije prilagodjivanje novomu kn)iZevnomu jeziku u Hrvatsko}. pokazalo se Je u njegovom udzbeniku 2 istoga Veta pod naslovom Poducavanje u Jezikoslovlju 2a uéitele { Skolare, koga je izdjelao po udzbeniku Gaspara Glavani¢a Proa Stanka 1860. U uvodnom pregledu glasov Nakovié kod samoglasnikov nabraja samo a, ¢, 1, 0, u. No u daljnjem tekstu hasnuje .rogato” e, pisano zipkiccm Kot é, ne samo kod ekavskih refleksov staroga jata, nego na mijesti takaj Kod ikavskih, kotno: sénokoSa, lép, potrébna, [épota, ustréljen, slép, pretezno alt u ti sluéaji pise {, kot u primjeri: riél, élovtk, dite, sikira, divojka, ditelina, ditea, sidim. A ima 1 dost primjerov s neoznedenim e od jata kot zdela, vetar, vernoga, sestl, predsednik, verova'l. Koé se pojavijuje .rogato" ¢, kade nima opravdanja, kot: nebésko, rédnik, pét, ténta, méd, gléda. Na strani 35. pide: .Slova € se zgovara vred { , vred fe, kot je komu povoljno", da bi onda dodao: .Velt se: hhlin belt, to je bélu naGinili, a ne higu bilit!”. Kod suglasnikov Nakovié donaga naZalost kot primjere samo b, ¢, k, r, z, no u tekstu susrecemo 1 ¥ uz & krafje, lstje, protulete, kitje, cvetfe, platjati, ali slédeéi, noé, dragosa, vlié, sriéa, vruéina { mn. dr. Gj u riéi angjel, jungja, dokle dost dosljecno pise dj: tuerdjava, posudja, najradje, posidju, presadjivanje, nasadivanje, nasladjivanfe wz rijetka odstupanja: nahaja, tujinac, zahajatl Konzekventno éuva krajne - 1 -h (spral, virostoval, kranil, po vsih mojth putih), Dosljedno se drii ,etimoloskoga" naéina pisanja kot: mudkoga, gibke, razstavijadu. Samoglasno r pise uvijek digrafom er. 718 — U morfologij! je najuodijivija razlika prema prethodnomu stanju postuliranje vokativa u paradigm! imeni¢ke deklinacije. Poseban nastavak ali spominje samo za muske imenice, no zato dodaje na sljedeéoj strani posebnu vjezbu. U L jd. m. i sr. r. ima nastavak -u. Toga se dosljedno pridr2ava iu tekstu, no kod prijedlogov miga ui va: u zraku, u ognju, u bigu, u protulétju, u vertu, ali va Skadnju. Ima jo$ va vodl, va lozu, tri primjere Jo8 1 s v: v-sem, v-hladu, v-8kolu. U G mn, predlaze u paradigm za sve tri rode nastavak -ov: bratov, higov, selov, no u tekstu ima 1 kratkih oblikov: Imena od sal i varogev: Imena od brigov, dolinah 1 vodah [str. 9], all: Imena od dotinov, brigov { vod (str. 14], Nastavak -ah za G mn, susrecemo i kod Ieksema veé putah [str. 38] U konjugaciji spominje kod pomoénih glagolov biti t htjett naglasene nenaglasene oblike, Iako u starjo} knjiéevnosti, osobito u evandjelji moremo najti dost velik bro} aoristov 1 imperfektov ~ odnasaju se iskljudivo na 3. lice jednine { mnotine - ta vrimena spak veé nisu Ziva. No Nakovié spominje v konjugacijsko) paradigmi (str. 20-22) za glagole biti, Igrati, tresti { tmperfekt: biSem, biSes, bise, biSemo, bisete, bisu; igrasem (se), igrases, igrase, igrasmo, igraste, igrasu; tresasem, tresases. tresase, tresasmo, tresaste, tresasu. U3. licu mnozine u prezentu Nakovié ima sljedeée nastavke: «du: imadu, pobiradu, poducavadu, deladu; -u (kod -t- 1 -e-formantal: pasu, Zert, zou, du: branu, dusu, Yubu, glasu, stoju, 2lvu; ju: polskuju stanyju, zla- menuju. Ima samo tri primjere na -aju: plevaju, nasadjaju { posadjaju Tt nastavkt reflektiraju stanje, kakovo danas nalazimo u govoru Poljancey sjevernom Gradiséu. Jedino u pasiva perfekta se Nakovié slut oblikom, ki Je nastao vjerojatno pod utlcajem mimskoga, { to glagolom postati, prema nimékomu werden | trpnim pridjevom, npr.: Zéc Je postal od lozara ustréljen (20), Vojakt su postali od neprijateljov {sic!] preobladant (20). U leksiki je Nakovié zapeljao dost inovacijov iz Hrvatske, npr. zatvor {uzal, progon, {proganjanje}, léénik (vracitelj, ivada (sinokosal, sluzkinja {sluzbenal, prohod, prilaz, mllostinja, péva [Jat], Ovde triba spomenutl { neupotribljavanje adverbov u funkeiji verbalnth prefiksov, tako mnogo- brojno zastupanth u starjo) vjerskoj knjizevnosti, More se reét, da se je Nakoviéu u njegovo} slovnici u visoko) mjeri ugodalo uusmiriti knjiZevni jezik GradiSéanskih Hrvatov u praveu ondagnjih knjizevnojeziénih rjesenj u Hrvatsko}. Ako premislimo, da Adolfo Veber ‘Tkaléevié zadriava .rogato" e u svojo} .Slovnici hervatskoj" sve do eta 1871., ter da se je u to} isto} knjigi zadréalo { slogotvorno r kot er, da se Je u Hrvatsko} ctimoloski naéin pisanja Guvao otprilike isto tako dugo, tako da Maretié Jo8 Veta 1884. predbacuje sljedbenikom zagrebacke Skole .zebnju” (strah] od novijih oblikov, onda se mora reéi, da razlike nisu niti bile tako velike, kot bi nam se mogle pokazati iz danasnjega lediséa. Izgleda, da su postojale jos sve razvojne moguénosti, da se u Gradigu na temelju Nakoviéevih reSenj s vrimenom preuzame skupni sknjizewnt jezik. Cetvrto razdoblje: lj. 1919. do 1945.: vraéanje vlascim temeljom Ga nalide Knjtéevnt jezik, Je Nakovié djelovao uprav u prelomnom ‘wrimenu, a izvan toga je on 1 Miloradiéey neposrednt prethodnik kot, sastavlja€ hrvatske slovnice, samo da je Mate Meréié Miloradié nasao jr sasvim druge priltke u odnosu obadvih knjiéewnih jezikov. Otkada su se na kraju stoljeéa u Hrvatskoj potpuno probili vukovel, nastaja razlike med gradiéCanskohrvatskim knjizevnim Jezikom 1 knjizernim jezikom u Hrvatskoj sve veée. Navin priblizavanja tomu Jeziiu postat Ge drugaéiji nego je bio dotle. a da je potribno takovo priblavanje, jasno je shvatio 1 Miloradié, ar bi drugaée postojala ppogibel, da se Hrvati u Gradiséu oteipu od svojih zviranjkov. Tu misao je larazio ljeta 1919. u poznato} pjesmi .Republika” Ala naiu nié naltie, Taje nek za ude nize! Zgublja se prez knjtéeunosti, Zaio, ako nismo prostt, Nam jezik za knjlge budt Ko ga pisu unt Yd! Kot Sopron za Honza, Linu Kaige piéu u Berlinu, [Ne jeztkom kot ga ont Znadu drt rt Soprontt .. Tako je Miloradié izdao svoju slovnicu stoprv 1919. Ijeta, kad je fur bio objavio velik bro} svojih pjesam, nam njegova slovnica dobro predotava promjene u prispodobi s prethodnom Nakoviéevom slovnicom { pokazuje temelj. na kom je sam pjesnik stvarao. Miloradié ntj bio filolog. U podjeli gradje je skoro u cjelini preuzeo ,Pristup u gramatiku" iz Mareticeve sHrvatske ili srpske gramatike za srednje &kole". Jedino je prilagodio gradju gradiScanskohrvatskomu knjizevnomu jezik. Kod suglasnikov Miloradié spominje uz dj I gj, ke u svoft pjesma t radlikyje, | znak J, Koga ni u slovniet nt u svojt plesma ne hasnuje. Kod samoglasnikov nabraja a, e, ,¢, 0, u, medjutim w éitavo} slovniel moremo najti grafem é samo uw nekoliko rit: prétellu, tréte, sél, imén, télac, ‘stépent, stépen. Vjerojatno Miloradi¢ njim biljei svako diftongirano e, ko 1920 11 svoji pjesma pide digramom (e, U spjevu ,NaSa teta Kate” (,Kalendar Svete Familie" za eto 1919., str. 90) nalazimo ove primjere: odriedt, njlevi, viekoma, miestu, poétetnik. U pjesmi .Péela* (ist! kalendar, str. 34) pie: zlet, cviet, mied U deklinactji ima dost izmjenov u prispodobi s Nakoviéevom slovnicom. Kot nastavak L jd. m. r. preporuga -i, a kot dubletu -u Vokativa nima u paradigmi, all ga spominje kod padeinih nazivov kot wzovni" s dodatkom: Zovnt padeé imamo neg [sic!] za nike riét: Bode! Hoviéet preteljul gospodarul strive, teée, ujée, kume. G mn. imenic obdjeluje opsirnije, prediazuéi kod Zenskih 1 sridnjih kratke oblike. ‘Spominje, da je takovih oblikov 1 kod muékth: oc-ev 1 olac, lapt-ov { lapat, pa nabraja i nastavak -th: vol-ov i vol-th, ogenas-ev i o¢enas-th 1 dr., kod Zenskih Losnovov postulira za neke riti nastavak jum ill Ju s alternacljom, U konjugaciji Miloradi¢ tolerira u prezentu u 3. 1. mn. kod formanta ¢ nastavke: -u (-eju, -edu), kod -je: -ju (edu), kod -a: -aju (-adu), kod -t -u Cu, ~idu). Istu Sarolikost oblikov u 3. 1. mn. susreemo i u njegovom pjesnistva. Za aorist { imperfekt kaze vrlo lapidarno: .Va knjizevnom Jeziica Jesu jo8 1 druga vrimena, pri nas imamo od ovih: bie, rekose, govorase { takovth ...” (str. 18] Miloradié napuséa neke osnovne karakteristike pravopisa zagrebatke Skole. On dolazi otprlike do istoga rJeSenja, Kakovo vidimo 1 kod Ivana Cukoviéa, ki je poteo pisati crikvene Knjige na prelomu stoljeéa. To je vrime, Kada se Javijaju prvi teksti, u ki se veé ne pie .rogato"e, ali se u nit Jo8 ne odradavaju korjenite JeziGno-pravopisne promjene, ke su nastale u zadnjem desetijecu 19. st. u Hrvatsko). Tipiénim primjerom toga -prijelaznoga’ pravopisa Je Cukoviéev molitvenik Vsakidanja hrana krSéansko-katoliéanske duée iz Weta 1902, pisan peldodavnim Jezikom, potpuno u duhu knjizevnojeziéne tradicie, ku ali on u cijelo} poredici pravopisnih rjeSen} lon. Kod njega susresemo oblike miloSéamt, a ne rmilostjami ili milostjamt, kot se je dosle pisalo, krS¢ansko, a veé ne kerstjansko ilt kerSyjansko, pontznogéom, a ne ponlznostjum ili poniz- nostiom, § mjesto 2, zu veza Kot § nytt tid. All se iw to) knjigi pridriava TetimoloskI" naéin pisanja, npr. petdeset dan odpustkov (str. 4). 1 Miloradié samo tznimno rijetkt slugaji piSe samoglasno r Kot er, u plesniétva se ne more najti ni jedan primjer, J piSe uvijek kot é, a apustio je 1 { , npr. Yeto, vjenac; /i T/se pisu kot digrame nj, Yi. // se pide kot é, a /d/ kot dj, /X/ kot h lv. 884) ‘ARTIRULACUSKI[GOVORNIT ORGANI a > 2 oy i Ro 9 r re ro ES noice se aco tendo nebo senna unica, ey = ‘gory zubt Supiina gla = snag Seplina 7 alata gre § dalnja usnica Ey Ser 5 sdaanice 2 feat K Jena a 3 zg 3 3 vine = 3 plugs Najvaéniji alofont su: Dugi /é 0/ se regionalno diftongiraju zve¢ega w lie uo}, za /x/ postojt na kraju sloga alofon (fl; [n] je alofon fonema /n/ pred velarnini suglasnik, (h) Je varijanta za /x/ u polozaj pred vokalom, [6 al su alofont od /8 2/ pred (a (liSée, moddjani). /e &/ maja varijante {dz dil na granici med riéi pred 2vuéniml glast (1 sonanti, vokal). Fo- netsica realizacija fonemov 1 njevih najvaznijih alofonov izgleda u gra- di8canskobrvatskom ovako: Vokali Iie € fe a 4 0 0 uo w al, sonantt [v w jmng flr, sumniki [pbtd€dk gfxhszs282cdzé dz) Klasifikacija fonemov po akustiéni distinktivni svojstvi Aicustiina 1 artikulacijska svojstva fonemov su dvi strani jedne ter iste 21 Pojave eck, Ont potpunost odgovaraj jedntdrugim, Atstiéna svoj;klasifikacija fonemov 32 22 24 stva su: vokalnost, Sumnost, Kompaktnost, difuznost, gravisnost, akut. nost, nazalnost, neprekidnost, zvuénost, stridentnost, napetost. Najvazniji pojam akustitne Klasifikacije je pojam .strukture formantov” Pod formanti razumimo koncentraciju energije zvuénih valov u zizma odredjeni segmenti Gujnoga spektra. Kod vokalov odredjuju dva najnizi formanti F1 i F2 boju njevoga zvuka. Clovigje who more éuti maksimalno frekvencije do 16.000 He (gornja gra- nica Eujnosti), alt se ta sposobnost smanjuje sa staro8eu. Kod vokalov se nalaza relevantne frekvencije u segments do 2.500 Hz, kod suglasnikov do 6,000, eventwalno do 8000 Hz. Frekvencijske razlike (ke Gutimo kot raze 1 visini tona) percipiraju se u oktavi, Clovigje who nif prik eieloga spektra u jecinakoj mjeri senzitivno za razlike u intenzivnosti (ke éutimo kot razlike u jagintglasa). U segmentu prik 4.000 Hz se naglo smanjuje opazena jadina glasa zvuénih pojavoy iste intenzivnosth Vokalnost (lat. vocalis = glasan, zvuéan) Svojstvo [+vokalnost] imaju oni glasf, kt tmaju tzrazitu strukturu forman- tov u granica med 200 | 2.500 Hz. Djelovanjem jezika (periodléna vibra: ‘ija) nastaje osnovni ton { poredica gornjih tonov. Usna supljina Je otvo: rena, tako da ne dolazi do Suma, To svojstvo imaju svi vokali /iie @a a oduaie/ Sumnost (stvaranje Suma it .konsonantsk") To svojstvo imaju oni glasi, ki posjeduju neredovitu strukturu formantov uu granica med 0 1 6.000 ~ 8.000 Hz. Ta neredovita struktura formantov Je posljedica turbulencije zraéne struje na prepreka u govornom traktu. Dodatno more biti nazoéna | periodiénost (osnovni ton). To svojstvo imajur svi Sumniki, | bezvudni i avuéni /pbtdfdfszszcékgx/, Po prvi dvi svojstvi moremo podiliti sve foneme u tri grupe: a) samoglasnikt: [+vokalnost [-Sumnost] ) sonantt [-vokalnost] [-Sumnost] ¢) Sumnikt (-vokalnost) [+8umnost] Napomena: Sonanti nimaju terazite strukture formantov u odredjent granica, all nimaju ni turbuleneljskih Sumov. Kompaktnost (lat. compactus = stisnut, koncentriran) Pod [+Kompaktnost] razumimo koncentraciju energije nekoga glasa u relativno uskom segmentu spektra, ki je k tomu jos smjeSéen u sredini Gujnoga segmenta frekvencije (med 750 ~ 4.000 Hz). To svojstvo nastaje na tvorbenom mjestu, ko mij dalje najpr nego palatalno (na tvrdom nebu, Jat. palatum = nebo}. Takovo svojstvo imaju vokali /a a/, Sumniki /8 2 € k gx/ 1 palatalni sonantl /t A J/, Difuznost (lat. diffunder Pod {+ifuznost] razumimo podiljenost energije nekoga glasa prik Siro- koga dijela spektra, odn. prik dijelov, ki ne lezu u sredini éujnoga seg- menta frekvencije (kot kod svojstva [+kompaktnost]}, tj. nize i/ilt vise. ‘Takova podiljenost energije nastaje malim rezonatorom usne Supljine. 0d vokalov sliSu simo visoki samoglasnik /1i u t/, visoko-sridnyi diftong ‘ie/, sonanti /v mn 1r/ opstruenti /pbftd td szc/ Po svojstvi {kompaktnost] { [difuznost} su samoglasniki sridnje zdignu- tosti jezika /e € Je 0 6/ (-kompaktni] { [-difwzni). (Diftong /te/ prelazi uw toku svojega izgovora od [+difuznogal u [-difuzntl.) rasprditi, rasiriti) ‘GLASI PREMA AKUSTICNIM SVOJSTVOM. KOMPAKTNOSTI, DIFUZNOSTI | GRAVISNOSTI o BiFUZNI' KOMPAKT srovien | negrovis’ | graven Gravisnost (lat. gravis = dibok, taman) © svojstvu [+gravisnost] govorimo onda, kad led1 veéi dlo energije nekoga glasa u dolnjem segmentu (do ca. 1.000 Hz). Metaforiéno govorimo o tam- ni glasi, Artikulacijski nastaje takov efekt mjestom tvorbe odn. stva- ranjem prepreke na najprnjem odn. zadnjem mjestu usne Supljine (t} labijalao Ili velarno}. Kod samoglasnikov imaju to svojstvo /o 0 u i/. Kod sonan:ov /v m/, kod sumnikov /p b fk ¢ x/ Akutnost (lat. acutus = siljast) ‘Svojstvo [4akutnost] je nazotno onda, kad je energija glasa u visi segmenti spektra (prik 1.000 - 1.500 Hz). Metaforiéno govorimo o svitli last. Artikulacijski se tvoru ti zvuki u sridnjem dijelu govornoga trakta. Meda nje siiSu samoglasniki /i ie € ie/, sonanti /n Tr j/ Sumniki /t dtdszs2ees, 25 26 27 klasifikacija fonemov FSH 333 3 3 5 S 3 e 5 3 g g 34 28 29 30 31 32 Nazalnost (lat. nasus = nos) To svojsivo imaju u gradiséanskohrvatskom samo sonantl; nazalni vokali (nosni samoglasniki) nastupaju dijalektalno ili kot individualne varljan- te, Akustiéno izaziva prikljucenje nosne Supljine antirezonancu (prazni- nu) w odredjenom dijelu frekvencije; usna Supljina je évrsto zatvorena, ‘Svojstvom [+nazalnost] raspolazu sonanti /m n ti/ Neprekidnost Svojstvo [+neprekidnost] znaéi, da pri tvorbi glasa njegov zvuk i/ilt um nine poéinje naglo, niti se naglo prekida. To svojstvo posjeduju svi voka- 1s, sonanti /v1Tj/ 1 Sumniki /f's 28 %x/. Artikulacijski su to glasl, ki se moru tvoritl tako dugo, dokle se Zelji (dokle Glovik ima sape). Ostali sonanti { Sumniki su [-neprekidnil: /mnir/, /pbtdtdeé/. Napomena: Kod nazalnih iH nosnih glasov je prikljuvenje nosne Suplji- ne nagao proces; to svojstvo Je, istina, redundantno, ar su nazali svoj- stvom [+nazalnost] jur u dovoljno mjerl odredjent. Kod /r/ je to vibrira- nje vrha jezika (otvaranje { zatvaranje = intermitentni zatvor), zbog Sega ono valja kot [-neprekidno}, Zvuénost Akustigno Je ovde govor o periodicitetu vibracije. Veé titrajev glasnic Je~ dan za drugim zbudjaju u élovidjem uhu Cut osnovnoga tona (visine tona), Zbog integracifskoga vrimena élovigjega uha ne Cujemo svaki titraj posebno, nego dozivljavamo vibractju kot visinu tona. Kod vokalov 1 so- nantov je svojstvo (+zvuénost] redundantno; ont su obitno zvuéni. (Pri Susljanju fali zvuénost; onda nastanu Sum! u zyuéni boja vokalov 1 so- nantov.) ‘Samo Sumniki tvoru opoziciju po zvutnostl. Zvuént su /b d d zz g/. bezvutni /p tes ék x/. Stridentnost (lat. siridere = pi8cati) Svojstvo [+stridentnost] (ostrozvuénost, suprotno od blagozvuénost, engl. mellow) je nazoéno pri tvorbi trajnoga Suma visoke frekvencije: zato su zahvaéeni samo sonant /v/ 1 frikativni umniki /f' 2 8 2/ 1 aftikate fel. (tri Sum nastaje veéom brzinom zraéne struje pri malom otvora, Zato se metaforiéno /s z ¢/ zovu Jo’ | sibllanti (piskavi), a /8 & €/ siént last Napetost Svojstvo [+napetost] znaéi jaéu nategnutost odgovarajuée muskulature éa akustiéno povlaéi za sobom Jasniju strukturu forman- tov i veéi relativni intenaitet. Med vokali valja svojstvo [+napetost] kod 8 s z 8 aS e zg 36 35 36 37 38 39 40 4 Samoglasniki (vokali) Samoglasniki se klasificiraju: a) po vodoravni pokreti jezika (prednje-palatalni prema zadnje- velarnomu polozaju), 'b)po okomiti (vertikalni) pokret! Jezika (niski-sridnji-visoki poloza Jezika), o)po sudjelovanju usnie (zaobljeno-labijalizirani prema nezaobljeno- nelabljaliziranomu polozaju) Vokali su Il! kratkt ill dugi, naglagen! ili nenaglaseni. Po vodoravni pokreti jezika su /1 ie @ Je/ prednji (palataln)) samoglasniki, ar se pri njevoj tvorbi prednji dio jezika priblizava palatumu (tvrdomu nebu). Pri diftongu /ie/ se kre¢e jezik u tekuéem prijelazu od pozicije /i/ prema /e/. Vokal /a &/ je centralan (niti prednjt niti zadnji), jezik pri njegovoj tvorbi leéi ravno u usti. Vokali /o 8 u U/ su zadnjl (velarnt) samoglasniki. Pri njevoj tvorbi se pribliZava zadnjl dio Jezika mekomu nebu (velumu). Po okomiti (vertikalni) pokreti jezika razlikujemo visoke, sridnje i niske samoglasnike. Visoki samoglasniki su /ITie u a/ Pri njevo) tvorbi se jezik priblizi najjaée nebu. Samoglasniki sridnje zdignutosti jezika su /ie € & 0 6/; pri diftongu /le/ se spuséa jezik s visokoga u sridnyi polozaj. Kod vokalov /a a/ lei jezik najnize, pri gem ne dolazi do priblzavanja jezika prema nebu (ravnojeziGnt vokalt) Po sudjelovanju usnic (labijaliziranost) razlikujemo labijalizirane samoglasnike /u 0 0 6/ i nelabijalizirane samoglasnike /iic ¢ fe a a/ Pri tvorbi prednjih samoglasnikov se usnice radiru. Svojstvo (labijalizi- ranost] je redundantno, ar se automatskt postide polozajem (najpr) ili lodzad]. Artikulaclja naglagenth { nenaglagenih, dugth i kratkth samoglasnikov nij zizma jednaka, Naglageni samoglasniki se artikuliraju u prispodobl s nena- glaSenimi, dugi u prispodobl s kratkimi samoglasniki preciznife Wv 6821 Slogotvorno /r/ se razlikuje od suglasnitkoga /r/ preciznijom artikula- cljom jv. # 92] 1 veéim brojem titrajev vrha jezika. Vrh jezika se pri tom stavija u mehaniéno vibriranje, Popratni vokal je pri tom tipa Sva [a}, sridnjl, centralni vokal. SAMOGLASNIKI PO POKRETI JEZIKA “seats edn ss Silos an os Napomena: Svi jednostavn! samoglasniki (istotako { slogotvorno /1/) se razlikcuja po Kvantitetu u naglasent slogi i slogi za naglaskom Kot 1 po intonacifi 1 naglageni slogi; [ie] je uvijek dugo. Primjeri: pitatt : pitatt, kkaeak N jd. : kedeak G mn., lipa odredjeni vid die schéne” : lipa neod- redjeni vid ,eine schOne*, lipoga : ipéga, Zéne NA mn. : Zéné G jd. ganuti inf. : gandti/génutl part. pasivni, pdtrt! : potrl, kdsa G jd. od kés : késa; sica GJd. : sica NA mn., éfnt N mn, neodredjent vid : dint odredjent vid, Suglasniki (sonanti i Sumniki) ‘Suglasnike (konsonante) dilimo: ‘a)po organt, ki sudjeluju u dolnjoj lalokt (govornt organ), )po priblidenju govornoga organa (dolnja usnica, jezik} prema {gornjoj lalokt (mjesto tvorbe). Po sudjelovanju gibljivih artikulacijskih organov dolnje laloke razitkuje- mo dv. grupe: a) usniéni (labijalni) suglasniki b) jeziénit (Hingvalni) suglasnike Usniénim suglasnikom sligu: /p bm vf/. Polozaj jezika pri tom ne {gra ulogu. Jeziénim suglasnikom sligu: /tdnirszetdarszéejkgx/. Palataln! Sumniki /S % 6/ izgovaraju se pri jasnoj artikulaciji sa sudje- lovanjem (zaobljenjem) usnic. To ali nij fonoloski relevantno, Karakter- {stiéna boja zvuka pojaéava se poduzenjem rezonatora. Jezik ‘lat. lingua) se dili u barem tri dijele, po ki moremo podiliti zgora ‘spomenute suglasnike u: prednjojeziéne (predorzalne) /td nirszetd §84/, sridnjojeaténe (mediodorzalne) /11 j/ 1 zadnjojeciéne (postdorzal- ne) /K gx/ (lat. dorsum = hrbat, misli se na hrbat jezika) Po mjestu priblavanja govornoga organa gornjo) laloki moremo razliko- vati nekoliko grup suglasnikov. Ako se priblava govorni organ (u ovom sluéaju jezik) tvrdomu nebu (lat. palatum = nebo), govorimo 0 nebni (palatalni) glasi; ostali su nenebni (nepalataini). Palatalni suglasniki su: /(d 1) 8% &/ Pri toénijem razlikovanju tvorbenoga mjesta palatalnih suglasnikov mo- remo razlikovati prednjotvrdonebnike (prepalatale) i zadnjotvrdonebnike (postpalatale). Prvoj grupt slisu /td #1 j/, drugoj /8 2 &/ Nepalatalnt suglasniki se tvoru pred 1 za palatumom, Yj. na gornjo) usniel, gornji sjekutiéi i na velumu. To su /pbmfvtdnszerlkgx/. Po njevom artikulacijskom mjestu raziikujemo usniéne (labijalne), zub- ne (dentalne) 1 nadzubne (alveolarne) suglasnike. Kot govorni organi pri tom sluzu dolnja usnica odn. jezik. 43 Klasifikacya glasou FS 44 45 46 37“9 50 38 Labijali su /p b m fv/. Pri tvorbi /p b m/ ledu gornja i doinja usnica Jedna na drugoj, zato se ti glasi zovu dvousniént (bilabijalni). Pri /f v/ ‘se leze dolnja usnica na gornje sfekuti¢e, zato se oni nazivaju zubmous- niéni (labiodentalni) Zubni (dentalni) suglasniki su /tdm sz c/, nadzubni (alveolari, 5 artikulacijom na lesna) su /r 1/. Razlika med dentalnim i alveolarnim je mala { fonoloski redundantna. U fonoloskom opisu se moru svi spome- uti suglasniki nazvati dentalnim Suglasniki, ki se tvoru na mekom nebu, se zovu mekonebni (velarni) ‘suglasniki. To su /k g x/. Govornt organ pri nit je zadnji dio hrpta jezika. Pri /k g/ se naéini potpun zatvor, pri /x/ se napravi \jesnac. Fonem /x/ ima dvi polozajne varijante, [hl 1 [x], u pravopisu se obadvi ostvaruju kot Iv. 8 10) Naéin prolaza zraéne struje Po naéinu zapreke zraénoj struji raziikujemo sonante i umnike, Sonanti, pri ki se 2raénoj struji prez veéih zaprekov 1 Sumov daje drugt smir, su a) nosni suglasniki (nazali). Za njev naéin tvorbe je karakteristiéan potpun zatvor usne Supljine | prolaz zraéne struje krez nosnu Supljinu. To su /m n ti/; b)treperavi suglasnik (vibrant): /r/. Pri njegovoj tvorbi vibrira (trepert) vrh jezika, dodirujuéi alveole. Tako nastaje otvaranje 1 zatvaranje (intermitentn! zatvor). Broj vibractjov more varirati. U slogotvorno funkelji more /r/ biti dugo iit kratko, naglaseno tt nenaglageno: ¢)zboéni suglasniki (laterali): /11/. Zraéna struja prolazi na stra- ni, na obadvi rubi jezika (zato lateralno, lat. latus = stran, bok). Sonanti pod b) i c) se metaforiénim nazivom tz antiéne gfamatike zovu i Ukvide (tekuéi suglasniki) Sonantom se po njevo} funkel! u gradisCanskohrvatskom knjiZevnom jezik pribrajaju i /v j/, po artikulaciji su alt Sumniki. ‘Sumniiei su: a) zatvorni suglasniki (ekeplozivi): /p b td td k g/. Ont postoju od dvih fazov, potpunoga zatvora usne Supljine i sliedesega otvorenja (eksplozife) b)polzatvorni suglasniki (afrikate, sliveni, slozeni): /c é/. 1 ont postoju od dvih fazov, potpunoga zatvora, komu ali slijedi tJesnac na istom mjestu (homorganski). Odgovarajuée zvuéne afrikate (dz 2] su alofoni fonemov /c &/ (v.88 19, 84. U iznimnt sluéajt javija se d2 kot kombinaclja /d/ + /2/, npr. dzungla, déez |v. 6 84) Eksplozivi { afrikate se ponekad nazivaju skupnim imenom okluzivi, ali ponekad se ta naziv upotribljava i kot sinonim eksplozivom. cj tjesnaéni suglasniki (frikativ): /fvs 2) 8 x/. Za njevu tvorbu je karakteristiéno, da se stvori med govornim organom i mjestom tvorbe tjesnae, na kom zragna struja prowzrokuje karakteristiéni Sum, Oni sliSu neprekidnim glasom. Klasifikacija glasov FTA Jv §/ po Svojo} funkei}! slisu sonantom, WV noene Fpling = sjokui A= alveole = do nebo WM mako nebo depo J jerk | yoy ¥ Tp sete ak vboitad 3g a: 2pre JURULUSRE UpUsILYye © rere 52 55 56 Fonoloske opozicije i minimalni pari Jur nekoliko puti smo spomenull razitku med fonemt i glasi. Dokle je bro} glasov neogranien, je bro} fonemov relativno nizak. Svak fonem sacinja- ‘va svelanj invarljantnih distinktivnih svojstav. Fonemi stoju jedan prema drugomu u opozicii. Fonemi, ki stoju jedan prema drugomu w opoziciji, moru_preminiti magenje ridi. Kad se premin! fonem u lancu glasov, nastane ili nova rig, ili postane lanac glasov nerazumljiv. Kad se dvi rit raziikuju samo w jednom jedinom glasovnom segmentu, onda to zna¢i, da ti dva glasovni segmenti sliu dvim raziiénim fonemom. Ril (odn. obliki ri), ke se razlikuju samo u Jednom jedinom segment, zovu se minimalni pari. Pomoéu tih minimalnih parov se utvrdjuje inven- tar fonemov. Pokusno minjanje glasovnth segmentov se zove komutacija (at. commutatio = minjanje, preminjanje) (v.86) Inventar fonemov Prema ulogi, ku fonemi igraju u slogu jv. 8 58), se razlikuju; a) samoglasnik (vokali) ~ slogotvorni fonemi. To su: samoglasniki /i fe € aA 0 6 u a/ i dvoglasnik (diftong) /te/, sonant /r f/. U nenaglasenom polodaju moru i sonanti /m mi 1/ vrditi slogotvormu funkeiju b) suglasniki (konsonanti) ~ neslogotvorni fonemt. To su: sonanti /vmn nite j/ Sumniki /p bf tdtdeszé8Zkgx/ Podiljenje fonemov i fonemskih grup Fonem! kot razlikovne jedinice znagenja satinjavaju relativno nevelik inventar diskretnih jedinic (= apstrakine jedinice prez vrimenskoga trajanja), ke su paradigmatski suprotstavijene jedna prema drugo} (to znaéi uw opozicifi). Komunikacija med judi nastaje moguéa stoprv tim, da ‘oni slozu te jedinice (segmente) u znadenjske jedinice (riéi). Te vise jedt- nice, u ke se slodu fonemi, su morfemi, slogi, riéi. Najmanje znaéenjske i funkeionalne jedinice u jeziku su morfem Morfem U morfemu redoslijed fonemov nij hotimiéan, nego unajpr odredjen. Rié dasa sastavna je od korijenskoga morfema dus- sa svojim temeljnim zna- Genjem { afiksalnoga morfema -a, koga nalazimo i u mnogo drugib rigt 1 ki nam daje informaciju, komu rodu 1 deklinacijskomu razredu pripada Hé (imenice na -a su Zenske, ako se ne odnaaju na muske osobe) i ke funkeije ima u reéeniel (npr. kot subjekt). U danom sluéaju ima svak ‘morfem slogotvornt vokal. Ali se ne poklapaju uvijek morfemske { slogov- rne granice [morfemska granica dus/a; slogovna granica du/Sa). No po- stoja 1 neslogotvorni morfemi, ki se sastoju samo od jednoga suglasnika npr. prijediog s) sli od samo Jednoga svojstva. Tako npr. sludl za tvorbu zbirnth imenie element J-, ki palatalizira prethodn! samoglasnik, ali ki sam ne posjeduje vrimensku dimenziju, npr. zrno > zrvie, lst > llsée. U obadvi sluéaji ima osnova ist! broj fonemov: zm-{ zr, list- 1 18. Postoju jos i druge vrst! morfemov. Primer istrgnut! raSélanjujemo ovako: iz (prefiksni morfem; modificira znaéenje korijenskoga morfema), -trg- (korijeaski morfem, temeljno znaéenje), -nu- (sufiksn! morfem; modificira takaj mavenje korljenskoga morfema), -it (afiksalni morfem; nositel) gramari¢ke funkeije) Slog U slog’ 6s se poveruju fonemi u glasovne lance. Dokle su rit zacipljene 1a svist ud! (€lovik se hitro naudliskati ri w rjeénitku), su slog nesto drugo: oni su temeljne lagovorne jedinice. Kot jezgre sloga shiz vokali 1 slogotvornt sonanti, znimno 1 drugt trajni glasi, prisp. inter- Jekeiju pst!. Oko slogovnih jezgrov se grupiraju suglasnikt 1 suglasniéke ombinacie. Granice med slogi odvisu od jezika. Znanstvena disciplina © medjusobno} povedljvosti glasov se zove fonotaktika (v.15). Sumnikt zveéega nist slogolvorni. Kad Je lzgovaramo izolirano, je kombiniramo 4va-glasom, npr. (pal [2a [rl. ‘Sonanti su onda slogotvorni, kad stoju med dvimi suglasnite tlt med su- glasnixom { zavréetkom riéi (no nikad ne med potetkom rigi i suglasni- kom). U hrvatski riet se r u slogovno} poziciji javlja Cudaputt (ore, hrdjav, hajpr), drugi sonanti samo u posudjenica, npr. déentimen, muskatl, kif, pupnieatr ilu interjekeiji hm. Broj slogov rigt odgovara obiéno broju njegovih vokalov (Jedno-, dvo-, tro- slodne itd. ri@i), npr. nim, nimski, Nimica. Kot tznimka se gleda samo- gasnitka grupa V + 0 (npr. posdo ~ dvoslozna rié, bio ~ jednosloznal. Drugaée se gledaju samoglasniki, ki slijedu jedan za drugim, kot nositel}i posebaih slogov, npr. uokviritt (u-okeviritt) podiljenje fonemov i fonemskih grup FREE eres 37 58 59 ~ 41a 62 63 poaiyerye yorernou tures g 42 —— Prema redoslijedu samoglasnikov 1 suglasnikov su slogt otvorent ili zatvorent: otvoreni st, kad zavréavaju na samoglasnik (tr, ja, se/dam), zatvorent, kad zavrSavaju na suglasnik (brat, prvi slog uw manj/ka/t, zadnji slog u ma/rof). Kot vidimo, se moru w jedno§ riét izminjati otvoreni { zatvoreni slogi. Granice med slogi nisu svenek Jasne, npr. se/stra, sest/ra il ses/tra, Ke suglasnigke grupe su u pojedinom jeziku dopuséane, more se najbolje prouditi u jednoslozn! riét, Pravila o podiljenju fonemov u riéi U svakom jeciku postoju odredjena pravila, ka odredjuju podiljenje fonemskih grup u riGi. Postoju pravila, ka opisuju podetak 1 zavréetak sloga odn, riéi (to su pravila fonetske naravi), a druglé postoju pravila o morfemsko} strukturi. Ona prouéavaju struktur morfemov. (Granice med slogi i morfem! naime nisu identidne.) Pravila, ka opisuju kombinaciju suglasnikov na poéetku { zavréetku riGt, se nauéi dlovik skupa s jezikom u ranom ditinstvu, Znanje tih pravil je vaino za percepelju Jezika, ar ona pomazu, da se pravilno odvaja jedna rig od druge. Za razliku od toga su pravila o morfemskoj strukturi apstraktna. Njlh je govornik manje svistan ili je uopée ne registrira. Kod suglasnigidh pojedinih fonemov postoji s obzirom na njev polozaj na poéetku riét, w sredini kot { na koncu riéi samo nekoliko ograni¢en): dvo- glasnik {tel, u pismu , se ne javija ni na pogetku ni na zavréetku righ, ‘nego samo za ili pred suglasnikom, npr. tyélo, vijéndc, slogotvorno /r/ ne stoji na poéetku rigt fv. 6 59), U Jednoj ridi se more pojaviti samo jedno slogotvorno /r/. Ostali samoglasniki stoju u svi polozaji, moguce je { po nekoliko istih samoglasnikov u Jedno} rid U gradiSéanskobrvatskom postoji u konsonantizmu jedno znatno ogrant- Genje na zavrdetku ridi. Na zavrSetku riéi zvuénost nikad nij slobodna. Na apsolutnom koneu svake izreke su svi Sumniki bezvuént, npr. Bog (bokl. djed (diétl, voz [vos]. Kad odgovarajuéa rié nij poslidnja w neko} izreki, redi se 2vuénost strogo po zvutnosti sljedeée rig; bezvuéni Sumnikt postanu pred vokalom, sonantom { zvuénim gumnikom zvuéni, npr. nas tac [nad otal, ofac je [OtAdz Jel, Sest Yet (8éz liét]. Kod bezvuénih Sum- nikov se asimilacija takaj vr8t regresivno prik grante riéi, npr. krov pokritt [krof pokriti, rib éuda (rip &idal itd. Na potetiu 1 u sredint riéi more med suglasnili stat! svaki pojedini su- glasnik. Fonemske kombinacije Ovde moramo razlikovati a) kd fonemi sudjeluju u fonemsko} kombinact}i, b) ld polotaj u riéi zauzima fonemska grupa, ©) kakov je redoslijed fonemov. U gradi8éanskohrvatskom moru unutar neke riéi stati maksimalno ava samogiasniki jedan uz drugoga: oni onda sliSu razliénim slogom (oaza, poufatl se). Iznimku predstavija -o u preteritu (potfao, pdstao). Ono ni} Slogotvorno Iv. & 59). Za razliku od hrvatskih dijalektov u Gradiséu gra- GiScanskohrvatski knjzevn! jezik i2van , obadvoje fonetskt lil, nima dvoglasnikov. Na potetku riéi je uvijek /je/. npr. Jedan. Dra- gadije je razlikovanje med ie ie samo pravopisno, npr. vijenac vienac] eto llittol Kombinacija suglasnikov se vréi po odredjent pravili; najgusée dolazt w toku govora do stalnoga minjanja suglasnikov i samoglasnikov, ada KVKVKV, Glede polodaja suglasniékih grup u riéi (poéetak, sredina, zavréetak) valjaju raziiéna pravila. Najrazliénije Kombinaclje se javijaju u sredini rigi, urjetovane morfemskim! granicami unutar riti. Fonemska kombi- nacija /étv/ kot u junaétvo < junak-stv-o se ne javija ni na potetku ni na zavrSelktt, nego samo u sredini riti. Karakteristiéne su suglasniéke Kombinacije na poéetku 1 na zavréetku rid Na mosfemski granica dolazi do poredice fonoloskih minjanj. Druga mi- njanja (takaj na morfemskoj granict, ali 1 unutar morfema) nisu fono- loSki, nego morfologki uvjetovana. lo fonolest 1 morfolost alternacjav. #8 125-187, 198-168.] Redoslijed fonemov u riéi odredjuje Jeziéna zajednica, Kad se on premint, nastaju ili nove ri¢t 1H postaju riéi nerazumljive, tako npr. spati ne smi nastati psati, od i do su dvi zizma razliéne rid ‘Moguée kombinacije suglasnikov su u gradiS¢anskohrvatskom ove: Na podetku riéi: a) dvodijeine suglasniéke grupe frikativ + eksploziv: fk (okdniti), 2b (2bit0, sp (spat, 2d (zdévno), st (str), 2g (zginutl, 8é (SCakor), sk (skdla), 29 (gat, Sk (Ska), 2 (Ebical, Sp (Spikea), St (Stal) frikativ + frikativ: sf (sfalild, sh (shddjatt se) frikativ + afrikata: Se (Scat, $6 (Sééstiti) frikativ + sonant: fl (68a), fr (rigati), zm (zmaj), sm (smét), 20 (zvti), sv (svat), 2n (zndti), sn (snig), 21 (21dto), sl (sliga), ar (ara), sr (Sram), 2) (Jalan), sf (sf, Zv (Zvdle), Sv (Svapa), 65 66 o7 pravila o podiljenju fonemov FAA TART3 = 5 2 2 3 3 3 g 2 g 2 8 5 #1 (Ak), St (Sar), Sj (SPAN), 2m (Zmaty, Sm (Sminka), én (Endra), Sn (Snicka), Znj (21idé), hl (hlib), hm (Ramet), hr (hrén), hv (hvala) eksploziv + eksploziv: pt (ptica, tk (teat), ke (kéér) eksploziv + frikativ: ps (psdvatl, ps (pSenica), ks (kseft) eksploziv + sonant: bl (bldgo), pl (plac), pl (pliiska), pr (prém), dl (dldka), tl (fa), dn (dno), dr (drag), tr (tést), dv (dvéjba), tw (tv), gl (glas), kl (Klas), gm (gmizatt), gnj (griézdo), gr (grat kr (eriv), gu (guozde), kl (tie), kn (kmeét), kr (kréz), ken (kriiga) afrikata + sonant: cm (emdkati), er (crikva), cv (cvitt I (Gov, &m (émar), ér (EriSria), Go (évFst) sonant + sonant: ml (mllko}, vl (elie), mn (mnégo), ‘me (mravac, vr (urate) b) trodijeine suglasnizke grupe frikativ + frikativ + sonant: sft (sfrigati), shr (shrantti) frikativ + eksploziv + sonant: zbl (zblid), spl (splav), zbr (zbrdti), spr (sprdv), 2dv (zdvdjan), sto (stwar), zdr (zdrau), str (striha), 2gl (2g10b), skl (skldpit), sky (skttéen), 2gnj (zgridvit), skr (skrOz), Spr (Sprica), Zdr (tdrdl), Str (Straca), Skr (Skriria), Skv (Skvdrdc) frikativ + sonant + sonant: sol (svliél, sur (svrdb), zl (amt) afrikata + sonant + sonant: cor (coriti) c) Betverodijelne suglasniéke grupe frikativ + afrikata + sonant + sonant: scor (scorit) Napomena: U primjeri kot slédovanje, djéd, pjévatl, tJésnac, vjééan, zdjéla nimamo posia sa suglasni¢kiml grupami, ke dosle nismo spome- nul, nego je ovde Je samo grafiékt znak za dvoglas Ite), ada (sliédovatel, avet) ita, Moguénosti Kombinacije suglasnikov na potetku riéi su podvrgnute opéenitim zakonom, Obiéni redoslijed je: od Sumnika prik sonanta do samoglasnika; punina zvuka od podetka sloga prema jezgri sloga, vokalt, raste, a prema zavréetku sloga opet pada. Pri kombinaciji dvih sugiasni- koy je prvi zvecega gumnik, drugi sonant. Pri kombinaciji dvih Sumntkov Je prvi najveéputl frikativ, drugl eksploziv. Kad se spoju dva sonantt, Je ‘moguéa samo kombinacija (labljalni sonant] + [dentalnt sonantl, od labi- jalnosti prema lingvalnosti, sljedeéi opéo} tendenciji otvaranja prema jezgrt sloga. Na koneu ridi: U hrvatski riéi su moguée na koncu samo kombinacije -st (mast), -8é (plas0), -St (mast, nist), u posudjentca 1 druge (akt, alt, dijalekt, G Alp). 0 neutralizaciji sudjelovanja zvuka na kraju riét v. odzgor iv. 617. 64, U sredini ridi: ovde su moguée mnogebrojne Kombinacije dvo-, tro- i maksimalno éet- yerodijeinih grup suglasnikov, obiéno na morfemski granica. Nekoliko peimjerov: dvodijelni: -pn- dastupna, -pé- opéina, «db- brojidba, -dj- odjavtti, -dl- odlucti, «Am. odmor, -n- odnos, «ds- odrasti, -dv- odvisi, “gre dostignutt, -gl- dostiglt, -gr-igra, -Ck- beck, «J- aii, ~n- misetno, “fn botiént, hi. drhéem, -2t- betedlv,-Sf- dosadasnyi, -zr- izraz, “zs tqvedba, -sp- gospodin, -18- pobol/Satl, -Sk- biskup, -Sti- Yetosni, - bv, -vt- brigovlje, -kv- erika, -mb- éimbentk, -2m- étzma, "2-talozba, -En- Juzni, -t- éas6en, -8t- dosta, -t-éutli,-It- altura; trodijelmi: -fek- flozofski, -psk- opskrba, -pst- opstanak, -spl- besplaino, -zbr- bezbrojl, -zd- izlvojt,-spr- besproblemno, -sir- ministrica, -psk- bigkupsk,-tsk- hreatski, -mbr- decembra, (v= drustvent, -Str- mestra, <étv- duhoonictwo, -lkl- folktor, -nke- funkela, -ngr- kongres, -pkr- konkretno, -rsk- gospodarski: Setverodijelnt: -tsto- bogatstwo, rstu- brodarstvo, -nsto-jedinstven, {Jstv- sv9jstvo, -Istv- Skolstvo, fstv- zakonodavstvo. Ograniéenja u podiljenju suglasnikov s obzirom na razliéna akustiéna i artikulacijska svojstva Razlikovanje suglasnikov po zvuénosti U odnosu na zvwénost djeluje konsekventno pravilo, da a) u grupi su- glasnikov unutar jedne ri¢i poslida)i suglasnik odredjuje zvuenost grupe, 1b) da se prik granic riéi avuénost redi po zvucnosti sljedeée riéi. Sonanti { vokali ada prouzrokuju zvonkost (sonornost) prethodnih Summikov Iv. 8 641, Na apsolutnom zavréetku su sve grupe Sumnikov bezvuéne. on: Kot vieimo, ne postoju kod svih Sumntkov pari, Nij slutaj, da Je veé becvaéaih nego zvuénih Sumnikov. To odgovara opéemu zakonu Jeziéne ‘ekonomije: markirani (oznaéeni) fonemi su rjedji nego nemarkirant. Napomena: /j/ { /v/ se gledaju (po njevo} funkeyji) Kot sonanti Unutar riéi su grupe Sumnikov zvuéne ili bezvudne: rupété (rubac), uboStvo (ubog), trgadba (trgati), Zenidba (Zenit), svidedzba (svidositd), 70 n pravila 0 podiljenju fonemov FATTER