Download as pdf or txt
Download as pdf or txt
You are on page 1of 22

ODRZAVANJE BRODA

(usmeno)

1.
 Pojam korozije

Korozija je razaranje materijala uz kemijsku promjenu sastava. Korozija moze biti


nepozeljan proces, npr. rdjanje brodskog trupa, ili pak pozeljan, npr. rastvaranje cinka
u solnoj kiselini, da bi se njome mogao cistiti celik za lemljenje, no uvijek je to proces
razaranja proizvoda.

 Konstrukcijski i tehnoloski uvjeti dobre zastite

Optimum u korozijskoj zastiti nije uvijek moguce postici jer se dolazi u sukob sa
mehanickim osobinama ili naknadnom primjenom. Zastita od korozije pocinje vec u
nacrtima konstruktora, a njegova spretnost se ocituje u zadovoljavanju najveceg broja
zahtjeva, ili pak u takvom kompromisu rjesavanja koji ce voditi racuna o svim
faktorima.
Teoretski pristup zastiti temelji se na nekoliko osnovnih cinjenica, a sve druge potjecu
od ovih.
Za kemijsku koroziju zahtjevi su sljedeci:
o Smanjenje afiniteta izmedju materijala i okoline
o Poboljsanje zastitne kvalitete korozijskih produkata
Za elektrokemijsku koroziju zahtjevi su sljedeci:
o Smanjenje razlike potencijala izmedju dijelova jednog te istog sklopa koji se
nalaze u elektrokemijskom kontaktu
o Povecanjem otpora izmedju pojedinih sklopova razlicitog potencijala, a koji se
nalaze u elektrokemijskom kontaktu

 Konzervacija susenjem atmosfere

Borba protiv atmosferske korozije moze se provesti smanjenjem agresivnosti sredine.


To se postize pomocu omota od metalnih i plasticnih folija, cime se agresivni medij
ogranicava na prostor koji se nalazi izmedju omota i predmeta. U tom prostoru
kolicina kisika, a pogotovo kolicina vode je premalena da bi izazvala ozbiljnu
koroziju. Nadalje, atmosfera unutar omota postaje sve inertnija, jer se procesom
korozije trosi kisik i voda, a svjez zrak pun kisika i vlage sporo prodire kroz omot,
tako da se korozijski proces potpuno zaustavlja.
Ukoliko se unutar hermetickog pakovanja stavljaju inhibitori, onda se taj postupak
naziva metoda hermetizacije uz upotrebu inhibitora, a ako se radi i odvalazivacima
onda je to metoda hermetizacije uz primjenu odvlazivaca. Odvlazivaci se
upotrebljavaju i kod posebne metode konzervacije koja se naziva kokonizacija.
Inhibitori korozije su tvari koje pod odredjenim uvjetima sprecavaju odvijanje
korozijskih procesa, odnosno smanjuju brzinu korozije metala.
Odvazivaci su tvari koje se odlikuju visokom higroskopnoscu, tj. visokom
sposobnoscu upijanja vode i vodene pare. Jedan od najpoznatijih odvlazivaca, koji se
danas upotrebljava u svijetu za konzervaciju metodom hermetizacije je silikagel.
 Temeljni premaz

Temeljni premaz je jedini koji sprecava koroziju. Treba biti otporan na vremenske
utjecaje u slucaju razaranja pokrivnog namaza, kapilarno aktivan kako bi usao u sve
pore predmeta. Nadalje, treba imati veliku adheziju s metalom, otpornost na bubrenje i
neporoznost. Ne smije imati pigmente koji se rastvaraju u vodi ili kiselom pH
podrucju (cink u prahu), vezivo mora biti visoke kvalitete (laneno ulje). Jos se uvijek
najcesce primjenjuje minij, jer djeluje kao anodni inhibitor, ali u prisustvu klorida
djeluje kao katodni depolarizator. U morskoj vodi u olovnom miniju javljaju se
mjehuri i tockasta korozija.
Nanosenje cetkom je najpogodnija tehnika za osnovni premaz.

 Cinkova mjerna elektroda

Elektrokemijskim mjerenjima moze se odrediti potencijal pojedinog metala. U moru


se primjenjuje cinkova elektroda. Cinkova elektroda je referentna elektroda, mora biti
visoke cistoce i ima relativno stabilan elektricni potencijal bez obzira na promjenu
uvjeta.

2.
 Stete koje korozija nanosi pomorskoj privredi

Stete od korozije su velike; po nekim procjenama potrebno je godisnje zamijeniti 2%


od ukupno instalirane celicne opreme jer je stradala zbog korozije. Moze se ocekivati
da ce se stete od korozije povecavati jer se sve vise proizvode cisti metali sa strogo
kontroliranim sadrzajem. Danas je moguce suvremenim tehnoloskim postupcima
izdvojiti iz osnovne celicne mase sve plemenitije i skuplje komponente koje na
svjetskom trzistu imaju vecu cijenu, ali tako osiromaseni i cist celik brze korodira.
Materijali opcenito, a metali posebno, najvise stradaju u kemijskoj industriji u
proizvodnji agresivnih kemikalija i gnojiva. Na drugo mjesto, po misljenju skoro svih
strucnjaka dolazi pomorski promet.
Indirektne stete od korozije su daleko vece od direktnih.

 Tehnoloski uvjeti za dobru zastitu

Treba odabrati pogodan tehnoloski proces. Sto je moguce vise izbjegavati visoke
temperature i pritiske, odabirati pogodan tehnoloski proces. Tako se na primjer,
umjesto autogenog zavarivanja preslo na elektricno ili cak tockasto da se zagrije sto
manja povrsina metala. Hladjenjem se povecava i otpor elektrolita i prenapon, pa su
time smanjeni opci uvjeti za koroziju. Sve vise se izbjegava ukapljanje raznih plinova
visokim tlakovima, vec se isti postupak postize uz hladjenje pri manjim tlakovima.
Smanjiti agresivnost medija i zamijeniti ga inertnim. Izabrati pogodnu lokaciju
strojeva i objekata. Podesavati tehnoloske procese. Ventilacijom se postize sto brze
odlazenje agresivnog plina u kojem se nalaze agresivni agensi. Poliranjem povrsine
metala postize se ne samo dekorativni efekt vec i smanjenje realne povrsine metale,
sto smanjuje aktivnost korozije. Pritezanjem kontakata elektricnih vodova smanjuje se
otpor, a time grijanje i iskrenje, a kod mehanickih kontakata sprecava se freting.
Zagrijavanje je takodjer ponekad potrebno. Spojevi metala moraju biti dobro vodljivi

home: Fra Bonina 9, 21000 Split; tel: 021 385 618; mob: 098 500 560; e-mail: nkondic@inet.hr 2
jer u protivnom dolazi do pojave lutajucih struja. Odrzavanjem cistoce umnogome se
sprecava korozija.

 Pred obrada povrsine za dobru zastitu organskim premazima

Prije nego sto se na metal nanese sloj zastite, potrebno je povrsinu obraditi da se
postigne zeljena cistoca, jer prevlaka samo na cistoj povrsini moze dobro prionuti.
Obrada povrsine obicno se izvodi na vise nacina, a ovisi o stanju u kojem treba biti
prije prevlacenja.
Mehanicka predobrada uglavnom svodi se na postupke:
o Grebanje ili cetkanje moze se izvesti rucno ili mehanicki
o Obrada mlazom vode vrsi se iz mlaznica pod tlakom od 50 do 1500 Pa.
Ponekad se dodaje i pijesak da bi se pospjesilo ciscenje
o Pjeskaranje se izvodi tako da se pomocu komprimiranog zraka pomijesanog sa
pijeskom ili metalnom sacmom obradjuje povrsina metalnih predmeta.
o Busenjem se na predmetima smanjuju neravnine amplituda vecih od 0.1 mm, a
uklanjanje manjih neravnina je poliranje.
Odmascivanje
Na masnoj podlozi ne moze doci do dobrog prianjanja prevlake.

 Konzervacija uljima

Pod pojmom privremene zastite (konzervacije) podrazumijeva se kratkorocna zastita


matrijala od korozije (uglavnom metala). Istovremeno obuhvaca takav zastitni
postupak ciji se zastitni medij moze jednostavno odstraniti sa materijala koji se stiti, a
to je jedan od glavnih zahtjeva koji se postavlja pred konzervaciju.
Ovo je najstarija i najjednostavnija metoda zastite. Konzervacija pomocu zastitnih ulja
moze se izvoditi na hladno ili na toplo, sto ovisi o vrsti i viskozitetu sredstava za
zastitu. Zastitni sloj moze se stvoriti: uranjanjem, prelijevanjem, prskanjem pomocu
pistolja i premazivanjem pomocu cetke ili krpama umocenim u konzervans.
Zastitna ulja dobijaju se iz nafte. U sustini su to eksploatacijska ulja, kojima odredjeni
aditivi daju karakter zastitnih ulja. Zastitna ulja gube zastitna svojstva postepenim
ispiranjem s vodom. Ona formiraju na povrsini metala nesusive slojeve cija debljina
ovisi o vrsti ulja, a krece se od 0.01 do 0.6 mm. Zahvaljujuci dodacima zastitna ulja
imaju bolju moc prianjanja i znatno vecu stabilnost od eksploatacijskih ulja. Dok
obicna mineralna ulja pokazuju tendenciju klizanja s povrsine metala, zastitna ulja
omogucavaju stvaranje kontinuiranog sloja.

 Aluminijeve zastitne anode

Kod katodne zastite potreban je izvor istosmjerne struje, regulacija struje i metal koji
ce biti anoda: bilo inertna (netopiva) kao olovo, grafit, platina i sl. ili topiva, kao
zeljezo, cink, magnezij, aluminij. Aluminij ima veliki ampersatni kapacitet. Sve vise
se primjenjuje za protektorsku zastitu celika u morskoj vodi.

3.
 Korozija konstrukcionih materijala, odnos stete i ulozenog rada u materijal

Korozija je suprotan proces dobivanju materijala iz rudace. Dok je rudaca u zemlji,


ona nema vrijednost. Izradom projekta za rudnik, kopanjem rudace i svim ostalim

home: Fra Bonina 9, 21000 Split; tel: 021 385 618; mob: 098 500 560; e-mail: nkondic@inet.hr 3
investicijama koje se ulazu za iskopavanje rudace, njen termodinamicki potencijal
raste. Kopanjem same rudace i njenom preradom, povecava se time i cijena robe, time
i termodinamicki potencijal. Dobiveni metal se tada transportira do tvornice koja
izradjuje gotove proizvode. Vrijednost metala je narasla i za tu cijenu ce kupac kupiti
robu na trzistu. Takav gotov proizvod sklon je propadanju, deterioraciji, koroziji, kao
na primjer celicni brod. Da se na neki nacin sprijeci to propadanje, proizvodjac ulaze
novu vrijednost u brod; premaz po povrsini i katodnu zastitu na dnu broda. Brod time
u funkcionalnosti nije nista dobio, stovise, to je naskodilo njegovim osnovnim
eksploatacijskim funkcijama; premaz ga je ucinio tezim, pa ce toliko manje tereta
moci ukrcati, cink protektori po dnu pruzat ce otpor moru, a to ce mu smanjiti brzinu.
Kad se proizvod nadje u eksploataciji, spontano tezi prelasku u termodinamicki
najstabilniju formu – rudacu iz koje je nastao. No, na tom reverzibilnom putu
nanesena zastita je zapreka koju uobicajeni korozivni agensi ne mogu lako preci.
Prilikom prelaska materijal u stanje iz kojeg je potekao postupkom reciklizacije moze
se ponovno dobiti natrag oko 2/3 osnovnog proizvoda. Medjutim 1/9 materijala biva
nepovratno izgubljena, i nikakvim se tehnickim postupcima ne moze vise regenerirati.

 Zastita od korozije galvanskim prevlakama

Ova metoda dobila je najvecu primjenu u zastiti metalnih povrsina. Na metalnu


povrsinu istalozi se prevlaka inertnijeg materijala iz kupelji pomocu istosmjerne
struje. Anoda se spaja sa pozitivnim polom i sa njene povrsine hidratiraju se ioni koji
ulaze u elektrolit da bi se nakon toga istalozili na katodu.
Kao izvori istosmjernog napona mogu se upotrebljavati akumulatori, generatori
istosmjerne struje, ali u novije vrijeme sve se vise primjenjuju ispravljaci. Kade su
napravljene od plasticnih masa, drva, kamena ili celika raznih velicina. Neki galvanski
postupci mogu se vrsiti izmjenicnom strujom.
Imamo sljedece vrste zastite galvanskim prevlakama:
 Pobakrivanje
 Niklanje
 Kromiranje
 Pocincavanje
 Kadmiranje
 Kositrenje
 Poolovljavanje
 Prevlacenje zeljezom
 Posrebrivanje
 Pozlacivanje

 Pokrivni organski premaz

Pokrivni premaz osigurava osnovni premaz od mehanickih utjecaja, atmosferilija i


kemijskog razaranja. Nanosi se cetkom ili prskanjem. Ne smije bubriti, propustati
vodenu paru i plinove. Pigmenti moraju biti otporni na vremenske utjecaje, svjetlost,
kemijske agense, habanje, pritiske, udarce itd. Oni daju i nijanse boja. Veziva su:
firnis lanenog ulja, ugusceno laneno ulje, prirodne i sintetske smole. Drugi sloj mora
biti dobro vezivo osnovnog i treceg premaza.
Dobra svojstva opadaju sa starenjem. Refleksija svjetla je pozeljna, jer se time
smanjuje unistavanje veziva. Tu ulogu preuzimaju pigmenti.

home: Fra Bonina 9, 21000 Split; tel: 021 385 618; mob: 098 500 560; e-mail: nkondic@inet.hr 4
Veca zastita se postize debljim premazom, pa makar losije kvalitete, nego tankim
premazom bolje kvalitete. Zbog toga se danas primjenjuju premazi u vise tankih
slojeva.

 Konzervacija mastima

Zastitne masti do nedavna su se veoma mnogo koristile u konzervaciji ambalazirane


robe. Primjenjuju se u zastiti od korozije svih metala. Nisu stetne za drvo, no ostecuju
kozu, tekstil i neke sinteticke mase.
Prednost masti u odnosu na ulje je to sto se mast ne cijedi. Masti postaju tekuce pri
povisenim temperaturama. Za konzervaciju mastima, takoreci nije potrebna nikakva
predobrada osim sto roba mora biti suha. Kapilarnost masti je nikakva, zato je na
ravne povrsine moguce nanasati na hladno, no ako su predmeti profilirani, obavezno je
treba nanositi u rastopljenom stanju. Nanasa se krpama, cetkama, uranjanjem ili
polijevanjem. Zastitna svojstva ovise o debljini filma, no u vecini slucajeva ta je
zastita veoma dobra. Rok konzervacije je nekoliko godina.

 Magnezijeve anode

Kod katodne zastite potreban je izvor istosmjerne struje, regulacija struje i metal koji
ce biti anoda: bilo inertna (netopiva) kao olovo, grafit, platina i sl. ili topiva, kao
zeljezo, cink, magnezij, aluminij
Anode se trose brze od onog sto se moze proracunati Faradeyevim zakonom. Za cink
ta razlika nije velika, ali za magnezij iznosi i do 50%. To je zbog lokalnih korozijskih
struja, stvaranja koloidalnih magnezijevih cestica i pocetno stvaranje monovalentnog
magnezijevog iona, koji je nestabilan i reagira s vodom.
Za magnezijevu anodu posteljica se sastoji od 20% betonita koji sadrzava vlagu, 75%
gipsa i 5% Na2SO4.

4.
 Erozija

Erozija je trosenje materijala uslijed trenja cvrstog materijala s nekim fluidom. Ne


dolazi do kemijske promjene materijala, vec samo do njegovog ostecenja.

 Mjed – korozijska svojstva

Mjed je legura bakra i cinka. Ona je tvrdja od bakra i bolje se lijeva, a meksa je od
bronce, ali se bolje od nje izvlaci i valja. Dobro se tokari, valja, izvlaci, savija i polira.
Imamo tri vrste mjedi:
 Zuta mjed – 60% Cu i 40% Zn
 Mornaricka mjed (za more) – 66% Cu, 33% Zn, 1% Sn
 Admiralitetska mjed – 70% Cu i 30% Zn.
Mjed je podlozna sezonskom pucanju (stres korozija), pukotine idu transkristalno.
Povecanjem postotka Zn, raste i vjerojatnost od ove korozije.Cink je negativnog, a
bakar pozitivnog potencijala, a u galvanskom clanku propada negativna komponenta.
Mjed nije magneticna, pa se koristi kod kompasa. Takodjer lijepo izgleda, pa je
predmet luksuza.

 Mehanizam zastite od korozije prevlacenjem organskih prevlaka

home: Fra Bonina 9, 21000 Split; tel: 021 385 618; mob: 098 500 560; e-mail: nkondic@inet.hr 5
U zastitu metala od korozije promjenom fizicko-kemijskih svojstava povrsine spadaju
oksidne, kromatne, fosfatne, nitratne, karbidne, sulfidne i druge prevlake. Sve one
cesto same stite metal od korozije, ali vecinom ih je potrebno premazivati organskim
premazima, uljima i mastima radi sto potpunije zastite. Ove su prevlake izvanredna
podloga za druge premaze. Sacinjavaju sloj kemijskog spoja na povrsini metala
nastalog korozijom samog metala.
Nacini nastajanja ovih prevlaka mogu biti:
 Termicki
 Kemijski
 Elektrokemijski
Metal i prevlake zahtijevaju da se pripazi i na ove faktore:
 Debljinu sloja
 Prianjanje na podlogu
 Broj pora
 Boju prevlake
 Otpornost prema vanjskim utjecajima
 Dekorativnost
Kemijske prevlake nastaju korozijom metala. Da bi se na nekom metalu stvorila
prevlaka, potrebno je da povrsina bude cista od produkata korozije, masnoca itd.
Reagens je sredstvo u kojem se stvara prevlaka. Dobar reagens treba da istovremeno
napada cijelu povrsinu predmeta. Brzina nastajanja prevlake u pocetku je nagla, tako
da vec nakon nekoliko minuta se postigne zeljena debljina. Od tehnoloskog postupka
se zahtijeva da bude sto jednostavniji i da sa sto manje operacija daje prevlake dobre
kvalitete. Gdje je god moguce, primjenjuju se elektrokemijski postupci koji istiskuju
kemijske.
Prevlake su obicno tanke, homogene i ne mijenjaju metalni karakter predmeta koji se
naknadno moze obradjivati savijanjem, izvlacenjem i slicno, a da se prevlake ne
ostete.

 Konzervacija banana filmovima

Konzervacija termoplasticnim masama se primjenjuje za dugorocnu zastitu kirurskih


instrumenata, reznog alata, obicnih i kontrolnih sprava, kotrljajucih lezajeva, rezervnih
dijelova i sl.
Termoplasticna masa predstavlja smjesu etilceluloze i mineralnih ulja u odredjenim
omjerima. To je cvrsta i elasticna tvar koja se topi na oko 160 C.
Postupak konzervacije se izvodi tako da se dijelovi, koje treba konzervirati, vezu
uzicom za pogodan drzac, a zatim uranjaju u otopljenu masu gdje se zadrzavaju oko 5
sekundi, nakon cega se vade i drze iznad kade da se suvisan dio mase ocijedi.
Hladjenjem se stvara cvrsta, prozirna i homogena plasticna prevlaka.
Konzervacija metodom termoplasticnih masa ima ogranicenu primjenu. Primjenjuje se
samo za dijelove jednostavne konstrukcije, koji nisu zasticeni bojama i lakovima.
Primjena ove metode je takodjer ogranicena velicinom i tezinom dijelova.
Konzervirani predmeti mogu se lako dekonzervirati. Dovoljno je da se stvoreni
zastitni sloj zareze nozem ili nekim ostrijim predmetom, pa se skine kao kora od
banane, po cemu se ova metoda naziva “konzervacija banana filmom”.

 Princip katodne zastite

home: Fra Bonina 9, 21000 Split; tel: 021 385 618; mob: 098 500 560; e-mail: nkondic@inet.hr 6
Katodna zastita je vjerojatno najvazniji od svih pristupa zastiti metala od korozije.
Izvana narinutim naponom odrzava se metal potpuno zasticen (korozijska struja = 0),
premda se nalazi u agresivnom mediju po volji dugo vremena. Da bi se metal zastitio
od korozije, potrebno je da izvana narinuta struja na svakom mjestu metala, i na
najjacoj anodi, ulazi u metal.
Kod katodne zastite potreban je izvor istosmjerne struje, regulacija struje i metal koji
ce biti anoda: bilo inertna – netopiva, kao olovo, grafit, platina i dr. – ili topiva, kao
zeljezo, cink, magnezij, aluminij. Kad se cijela povrsina zasticenog metala polarizira
do vanjskog narinutog potencijala, koji je veci od lokalnih razlika korozijskog clanka,
tada prestaju raditi lokalni korozijski clanci i cijeli metalni predmet je zasticen, dakle,
treba da se katodna mjesta polariziraju vanjskim izvorom struje na potencijal anode pri
otvorenom strujnom krugu.
Katodna zastita moze se primjeniti na sve metale za zastitu od korozije u tlu i vodenim
otopinama. Moze eliminirati koroziju uz naprezanje, korozijski zamor, intergranulnu
koroziju, decinfikaciju mjedi, piting itd. Ne moze zastititi dijelove metala koji su izvan
elektrolita, unutrasnje dijelove kondenzatorskih cijevi, i slicno kada se ne mogu unutar
njih smjestiti anode.
Danas se katodno zasticuju brodovi, sve priobalne metalne konstrukcije koje su u
moru, naftovodi u tlu, cjevovodi s vodom, kemijska oprema i sl. Preko ispravljaca
predmet koji se zasticuje polarizira se negativno, a anoda pozitivno. U slucaju da je
tesko doci do izvora struje moze se za anodu uzeti materijal koji je neplemenitiji od
predmeta sto se stiti, pa ce tada nastati galvanski clanak i nije potreban izvor napona.
Pritom se trosi zrtvovana anoda. Brigu treba voditi o kabelima i o kontaktima na
anodi. Trebaju biti dobro zasticeni. Zrtvovane anode moraju biti topive, ne smiju se
pasivirati i moraju imati veliki koeficijent iskoristenja. Veliku ulogu u nepasiviranju
anoda igra posteljica. Najbolje su iskoristenje pokazale ternarne legure aluminija,
magnezija i cinka, za topive anode. Njihov strujni kapacitet iznosi do 2000 amper-sati
po kilogramu tezine.

5.
 Kavitacija

Kavitacija je specifican oblik trosenja krutog materijala uslijed kontakta s kapljevinom


u turbulentnom kretanju. Ocituje se narocito na rubovima brodskih propelera.
Kad se lopatica brodskog vijka okrece takvom brzinom da nadvlada hidrostatski tlak,
na usisnoj strani nastaje vakum. Kapljica vode koja se nalazi na granici podrucja
vakuma, ulece u njega i velikom brzinom udara u povrsinu propelera i ostecuje ga.
Ako je metal sklon da veoma brzo stvara oksidni film koji je meksi od samog metala,
kavitacijska korozija bit ce ubrzana. Kavitacija uvijek nastaje na usisnoj strani.

 Atmosferski uvjeti za dobru zastitu organskim premazima

Na postojanost prevlaka utjece svjetlost, vlaga i kisik. Prema tome, pri izboru premaza
za odredjenu namjenu reba voditi racuna o:
 Brzini susenja na raznim temperaturama
 Boji prevlake i njenoj postojanosti (najnepostojanije su prevlake koje upijaju
svjetlost najjaceg inteziteta – zuta boja)
 Mogucnost slifovanja
 Mogucnosti nanosenja pogodnim metodama
 Mehanickoj cvrstoci prevlake

home: Fra Bonina 9, 21000 Split; tel: 021 385 618; mob: 098 500 560; e-mail: nkondic@inet.hr 7
 Vatrostalnosti i otrovnosti prevlake
 Cijeni kostanja
Potrebno je sto je vise moguce eliminirati vlagu, sunce i prasinu.

 Zavrsni organski premaz

U korozijskom pogledu pozeljni su premazi u vise slojeva i razlicitih karakteristika,


jer ce samo tako zastita biti cjelovita. Najbolje su prevlake sa 4 premaza. Predmeti koji
nisu izlozeni atmosferilijama dovoljno su zasticeni jednim osnovnim premazom, no za
teske uvjete potrebna su jos tri. Na stari premaz pozeljno je u uvjetima atmosferske
korozije dodati dva svjeza premaza.
Zavrsni premaz na dnu broda je antifauling.

 Konzervacija voskovima

Metoda konzervacije voskom je slicna kao konzervacija mastima. Vosak se rastopi, a


zatim se predmet koji stitimo umoci u otopljeni vosak. Nakon sto se osusi vosak
ostavlja debel film.

 Ispitivanje kvalitete galvanskih prevlaka

Prevlake se ispituju uglavnom na isti nacin kao i sami materijali. Postoje i posebne
metode za njihovo ispitivanje. S obzirom na to sto one obicno u tankom sloju
pokrivaju materijal koji zasticuju, u vecini slucajeva su katodne spram materijala, pa
veliku ulogu igra njihova debljina i propusnost, odnosno poroznost. Vazna uloga je
prianjanje prevlake na materijal, koeficijent termicke diletacije, mehanicke osobine
prevlake kao tvrdoca, elasticnost itd. Posebno ce se ispitivati metalne, nemetalne i
organske prevlake.
Debljina je jedna od najvaznijih karakteristika prevlake. Odredjivanje debljine
prevlake moze se vrsiti metodama bez razaranja i sa razaranjem prevlake.
Ispitivanje poroznosti prevlake veoma je vazno kod anodnih prevlaka. Ako je prevlaka
porozna, ubrzava se njeno otapanje, ali osnovni metal ostaje i dalje zasticen. Poroznost
katodnih prevlaka odredjuje se kemijskim otapanjem osnovnog metala kroz pore
prevlake u pogodnom elektrolitu koji sadrzi neki indikator.
Tvrdoca i otpornost na habanje su vazna za prevlake koje ce biti izvrgnute
mehanickim naprezanjima. Postoje aparati koji mjere silu potrebnu da u prevlaku udje
siljak do 1/3 debljine prevlake. Otpornost na habanje se mjeri tako da se prevlake
brisu standardnim brusom do razaranja u odredjenom vremenu i uz odredjenu
konstantnu silu.

6.
 Abrazija

Abrazija je trosenje materijala uslijed medjusobnog trenja cvrstih tijela.

 Bronca – korozijska svojstva

Bronca je legura s preteznim sastojkom bakra, kojemu se dodaju razni drugi elementi.
Prava bronca ili kositrena bronca legura je bakra i kositra, s preteznom kolicinom Cu

home: Fra Bonina 9, 21000 Split; tel: 021 385 618; mob: 098 500 560; e-mail: nkondic@inet.hr 8
sa preko 80%. Ona je tvrdja od bakra, pogodnija za poliranje i lijevanje, otporna je na
koroziju, zvonka je, pa se cesto koristi za izradu zvona.
S vecim postotkom kositra (do 27%) povecava se tvrdoca, donekle i cvrstoca, ali se
smanjuje njena zilavost i rastezljivost. Doda li se leguri nesto fosfora (fosforna
bronca), postize se jos veca tvrdoca i zilavost.
Ostale vrste bronci su: strojarska, aluminijska, niklena, silicijska, zeljezna bronca i dr.
Upotreba bronce u strojarstvu gubi na znacaju jer je potiskuju laki metali.

 Mehanizmi korozije

Korozija metala je elektrokemijski proces. Oksidacija i redukcija u procesu se zbivaju


ponekad geometrijski vrlo blizu, na dvjema susjednim molekulama, a nekada su ta
mjesta udaljena jedno od drugog milimetar, metar, kilometar ili vise.
Tako imamo 2 mehanizma korozije:
 Kemijska korozija – u njoj reagiraju dvije susjedne molekule (more + zeljezo =
ruzina, aluminij + kisik = aluminij oksid)
 Elektro-kemijska korozija – procesi se dogadjaju na daljinu (propeler izaziva
koroziju boka broda)

 Ispitivanje mokrog filma premaza

Osnovna karakteristika zastite premaza je njegova debljina. Mokri film premaza moze
se ispitati asimetricnim valjkom. Valjak stavimo na jos mokri film i na njemu ocitamo
debljinu premaza.

 Opravdanost zastite

Brod se stiti na nekoliko nacina:


 Premazivanjem metalnih povrsina organskim premazima
 Protektorskom ili katodnom zastitom uronjenog dijela brodskog trupa
 Zatvorenim sistemom rashladne vode u brodskim strojevima, te drugim makro
izolacijama.
Da nema ovih postupaka zastite, vijek trajanja broda bio bi daleko kraci. Daljnjim
usavrsavanjem ovih postupaka zastite moguce je postici duzu trajnost, vecu
pouzdanost, te smanjenje troskova odrzavanja broda. Poznato je da efikasna katodna
zastita broda vanjskim izvorom cini tek 1% njegove cijene, a trajnost broda se
povecava za bar dva puta. Dakle, ulaganjem manje od 1% u brod zaradjuje se vise.
Smatra se da u prosjeku za svaki iznos ulozen u antikorozivnu zastitu sprecava steta
od 3-6 puta uvecan iznos. Kod nekih postupaka zastite, kao na primjer kod katodne
zastite, postize se cak dvadeseterostruka korist.

7.
 Ravnomjerna povrsinska korozija

Ravnomjerna povrsinska korozija je najmanje opasan oblik korozije. Cijela povrsina


metala jednako korodira. Ova korozija nije duboka i odmah upada u oci sto tjera da se
ona brzo rijesi. Korozija na spoju dvaju metala razlicitog elektrodnog potencijala veca
je u slabo vodljivoj nego u jako vodljivoj sredini.

 Oksidne prevlake na metalima

home: Fra Bonina 9, 21000 Split; tel: 021 385 618; mob: 098 500 560; e-mail: nkondic@inet.hr 9
Metal koji ima na sebi neki oksidni film, postaje u izvjesnom smislu pasivan. Ta
pasivnost je ne samo kemijska, vec i elektrokemijska, tj. stiti ga i od elektrokemijske
korozije.
Korozijski produkti koji kemijskom korozijom nastaju na povrsini metala mogu se s
obzirom na svoja zastitna svojstva prema daljnjoj koroziji podijeliti u tri kategorije:
 Ako su koruzijski produkti kompaktni i dobro pokrivaju materijal, stitit ce ga
od korozije, time sto ga stite od prodiranja novog korozijskog agensa. Brzina
korozije se s vremenom smanjuje, a moze cak i potpuno prestati (aluminij i
nerdjajuci celik u atmosferskoj koroziji, srebro na zraku u kojem ima sumpora
i sl.).
 Ukoliko korozijski produkti ne pokrivaju potpuno metalnu povrsinu zbog toga
sto ima na sebi pukotine zbog razlicitog koeficijenta termicke diletacije, ili je
volumen korozijskih produkata manji od volumena metala koji je korodirao, ili
je korozijski produkt rahli, korozija se ne zaustavlja, ona prodire u dubinu.
(kovarina na celiku, oksidni slojevi na alkalnim i zemnoalkalnim metalima i
sl.).
 U nekim slucajevima korozijski produkti uopce ne ostaju na povrsini metala,
vec se, na primjer, otapaju u tekucini. U tom slucaju metal pokazuje uvijek
svoju golu povrsinu korozijskom mediju i uopce nije zasticen (cink u kloridnoj
kiselini).

 Kokonizacija

Kokonizacija je specifican postupak konzervacije metodom hermetizacije uz upotrebu


odvlazivaca. Kokonizacija je dobila ime po nacinu dobivanja omotaca. Buduci da se
omotac dobiva na slican nacin, kao sto svilena buba stvara cahuru (kokon – omotac
svilene bube), to se ovaj postupak tako naziva. Naime, predmet koji se zeli
konzervirati hermeticki se zatvara u kokon koji je napravljen od plasticne mase (PVC
u hlapivom otapalu).
Kokonizacija se primjenjuje uglavnom za veca sredstva, koja ce biti uskladistena u
nepodesnim prostorijama, na otvorenom prostoru ili na mjestu upotrebe. Vrijeme
zastite metodom kokonizacije ovisi o debljini kokonskog omotaca i iznosi od 1-10
godina.

 Anode za katodnu zastitu narinutom strujom

Princip zastite narinutom strujom je napumpati brod negativnim elektronima. Jakost


narinute struje ovisi o materijalu koji se zasticuje, velicini korozijskog napada,
zastitnom premazu i sl. Obicno kad se uspostavi katodna zastita, katodna struja je
nesto veca od korozijske. Tocan podatak o velicini dobije se jedino mjerenjem
potencijala zasticenog predmeta, a inace se mogu dati samo redovi velicina.
Anodni materijal sa narinutim naponom moze biti otpadno zeljezo (ferosilicij – Fe +
Si + 5% Cr – propis za morske uvjete). Trosi se obicno 7-10 kg/A na godinu i
periodicki se obnavlja novim. Grafitne anode se mnogo manje trose (oko 1 kg/A na
godinu). Na grafitu je visok prenapon za kisik i klor, takodjer je mehanicki slab, tako
da se isplati upotreba legure 14% silicija + 86% zeljeza. U morskoj vodi pogodne su
anode od platine, ili anode platinom platiranih materijala (crno platinirani titan), ili 2%
srebra + 98% olovne anode. U slatkoj vodi ponekad se upotrebljavaju anode od
aluminija.

home: Fra Bonina 9, 21000 Split; tel: 021 385 618; mob: 098 500 560; e-mail: nkondic@inet.hr 10
 Ispitivanje viskoziteta organskog premaza

Viskozitet organskog premaza ispituje se prolaskom premaza kroz neku vrstu lijevka.
Mjeri se vrijeme u kojem premaz ima kontinuirani mlaz kroz lijevak. Za brodske
uvjete zahtijeva se vrijeme od 18 sekundi. Ako je premaz gusci nego je potrebno moze
se razrijediti dodavanjem razredjivaca.

8.
 Oblici kemijske korozije

Kemijska korozija nastaje prema zakonima kemijske kinetike heterogenih reakcija. Do


nje moze doci na sljedece nacine:
 U plinovima i fazama bez mogucnosti kondenzacije vode na povrsini metala.
Tada je plinska to korozija. U normalnim uvjetima nije pozeljno snizavati
temperaturu. Do korozije metala dolazi zbog izravnog spajanja atoma metala s
atomima sredine koja ga okruzuje. Kako do plinske korozije dolazi samo kada
nema vode, to ona uglavnom nastaje u povisenim temperaturama.
 U neelektrolitima, kao sto su otopine anorganskih materijala i organskim
otapalima. Ova korozija nije problematicna. U nevodljivim otopinama nalazi
se neki oksidans ili tvar koja moze metalu oduzimati elektrone i tako ga
prevoditi u ionsko stanje.
 U elektrolitima, dakle kapljevinama koje ionski vode elektricnu struju (npr.
cink + solna kiselina) Ovo se dogadja kod cistih metala, gdje se cini izravna
izmjena elektrona.

No, da uopce moze doci do pojave korozije treba postojati termodinamicka mogucnost
nastajanja, sto je svakako nuzan uvjet, ali ne i dovoljan.

 Nehrdjajuci celik – korozijska svojstva

Kad se u celik doda 8% kroma i 18% nikla on postane nehrdjajuci, tj on prestane


korodirati, ali samo u slatkoj vodi. Za neki agresivniji medij on nije dobar. Za vise
temperature ponekad se koristi kirurski celik (10% Cr i 18% Ni), a za morske uvjete
koristi se morski nehrdjajuci celik (12% Cr i 22% Ni).

 Pokrivni premazi

Pokrivni premaz osigurava osnovni premaz od mehanickih utjecaja, atmosferilija i


kemijskog razaranja. Nanosi se cetkom ili prskanjem. Ne smije bubriti, propustati
vodenu paru i plinove. Pigmenti moraju biti otporni na vremenske utjecaje, svjetlost,
kemijske agense, habanje, pritiske, udarce itd. Oni daju i nijanse boja. Veziva su:
firnis lanenog ulja, ugusceno laneno ulje, prirodne i sintetske smole. Drugi sloj mora
biti dobro vezivo osnovnog i treceg premaza.
Dobra svojstva opadaju sa starenjem. Refleksija svjetla je pozeljna, jer se time
smanjuje unistavanje veziva. Tu ulogu preuzimaju pigmenti.
Veca zastita se postize debljim premazom, pa makar losije kvalitete, nego tankim
premazom bolje kvalitete. Zbog toga se danas primjenjuju premazi u vise tankih
slojeva.

home: Fra Bonina 9, 21000 Split; tel: 021 385 618; mob: 098 500 560; e-mail: nkondic@inet.hr 11
 Inhibitori

Inhibitori korozije su tvari koje pod odredjenim uvjetima sprecavaju odvijanje


korozijskih procesa, odnosno smanjuju brzinu korozije metala.
Pri radu s inhibitorima treba obratiti paznju na njihov izbor, jer ako su se pokazali
efikasni u nekoj sredini, ne znaci da se mogu primjeniti i u drugim uvjetima. Takodjer
treba voditi racuna i o koncentraciji inhibitora. Pri malim i vrlo velikim
koncentracijama neki inhibitori djeluju stetno, tj. ubrzavaju proces korozije.
Inhibitori se mogu klasificirati na nekoliko nacina. Po sastavu se dijele na anorganske
i organske, a po karakteru djelovanja na isparljive (organske supstance koje imaju
visoku tenziju para, pa sublimiraju – DIHAN) i neisparljive (natrijev nitrit – NaNO2).
Prema vrijednostima pH sredine u kojoj pokazuju svoje pozitivno djelovanje dijele se
na inhibitore za kisele, alkalne i neutralne sredine.

Upotreba natrijevog nitrata nije nasla neku vecu primjenu jer je velik nedostatak ovog
inhibitora sto se prije upotrebe predmeta mora pazljivo odstraniti, efikasnost zastite je
slabija cak i od zastitnih masti, te je nepodesan za zastitu predmeta od obojenih
metala.
Isparljivi inhibitori su organske supstance koje imaju visoku tenziju para, pa
sublimiraju, tj. direktno prelaze iz cvrstog u plinovito stanje. Takvi inhibitori nasli su
veliku primjenu kod zastite metalnih proizvoda od atmosferske korozije, pa se zato
nazivaju i inhibitorima atmosferske korozije.
Isparljivost omogucava da inhibitor djeluje s odredjene distance sto pojednostavljuje
postupak konzervacije, jer za ostvarenje zastite nije potrebno potpuno rasklapanje
uredjaja ili sklopova. Za potpunu zastitu dovoljno je da su povrsine metala okruzene
parama inhibitora odredjene koncentracije.
Danas se u svijetu najvise upotrebljavaju inhibitori na bazi dicikloheksilamonijum
nitrata (DIHAN).
Isparljivi inhibitori ne sprecavaju pristup uzrocnika korozije do povrsine metala, niti ih
eliminiraju iz mikroklime kao sto je slucaj sa drugim zastitnim sredstvima. Naprotiv
zastita se sastoji u medjusobnom djelovanju inhibitora, korozijske sredine i metala,
uslijed cega nastaje pasivizacija metala. U svakom slucaju na povrsini metala nastaje
oksidni sloj koji je u stanju usporiti ili sprijeciti proces korozije.

 Konzervacija tiksotropnim uljima

Tiksotropnost je pojava pri kojoj je neka tvar u uvjetima I Newtonovog zakona kruta,
a u uvjetima II Newtonovog zakona prelazi u tekuce stanje.
Tipicna tiksotropna tvar je kalofonij koji sluzi za violinu.
Konzervacija se provodi na slican nacin kao konzervacija mastima ili voskom.
Tiksotropno ulje se rastopi, materijal koji konzerviramo uronimo u ulje koje se nakon
vadjenja skruti.

9.
 Elektrokemijska korozija

Elektrokemijska korozija je u prirodi valjda najrasprostranjenija. Do nje dolazi uslijed


stvaranja lokalnih galvanskih clanaka na metalima.
Da se objasni princip elektrokemijske korozije, potrebno je najprije razmotriti
ponasanje citog metala uronjenog u elektrolit. Svaki metal uronjen u neki elektrolit

home: Fra Bonina 9, 21000 Split; tel: 021 385 618; mob: 098 500 560; e-mail: nkondic@inet.hr 12
pokazuje izvjesnu teznju ka otapanju. Metal se otapa u vidu pozitivnih metalnih iona.
Pritom metal poprima izvjesni negativni potencijal. S druge strane, pozitivni metalni
ioni iz elektrolita privuceni Coulombovim silama imaju izvjesnu teznju povratnog
talozenja na metalnu povrsinu. S vremenom dolazi do izjednacavanja tih dviju teznji,
dolazi do dinamicke ravnoteze: u jedinici vremena se natalozi upravo toliko iona
koliko ih se i otopi.
Metal je plemenitiji sto se manje otapa u nekom elektrolitu, to manje prelazi u ionsko
stanje. Proces prijelaza iona u ionsko stanje naziva se primarnim korozijskim
procesom i on prestaje kada potencijal metala poprimi ravnoteznu vrijednost, kada se
tenzija otapanja i tenzija talozenja izjednace. Kod plemenitijeg metala je, dakle,
primarni korozijski proces vrlo slab, a sve je jaci sto je metal neplemenitiji.
Kada su dva metala razlicitog elektrodnog ravnoteznog potencijala u nekom
elektrolitu medjusobno spojena elektricnim vodicem, neplemenitiji metal korodira, a
plemenitiji je zasticen od korozije. U elektrokemijskom korozijskom procesu anoda
korodira, a katoda je zasticena od korozije.

 Aluminij – korozijska svojstva

Aluminij se moze smatrati materijalom buducnosti zbog svojih izvanrednih osobina,


kao sto su mala gustoca, jeftinoca, rasprostranjenost rudace, lake obrade, dobra
mehanicka i elektricna svojstva, korozijska postojanost.
Aluminij je amfoteran materijal, tj. potencijal mu je negativan, pa se upotrebljava u
katodnoj zastiti kao anoda. Pri tome je bolji od cinka jer mu je tezina manja te ima
veliki ampersatni kapacitet.
Aluminijevi ioni su otrovni, osobama izlozenim njima potamni koza.
Legura aluminija sa 3% Cu postaje elasticna i tvrda, ali jako korodira.
Ziva je otrov za aluminij, ona ga u kratko vrijeme razara.

 Ispitivanje debljine suhog organskog premaza bez razaranja

Debljina suhog organskog premaza bez razaranja moze se ispitati na nekoliko nacina:
 Vaganjem predmeta – uzorka prije i poslije nanosenja premaza. Ova metoda
daje prosjecnu debljinu premaza.
 Mjerenjem debljine uzorka mikrometrima prije i poslije nanosenja premaza.
Ova metoda i one sljedece daju lokalnu debljinu premaza.
 Ako se magnetska svojstva metala razlikuju od magnetskih svojstava prevlake,
moguce je dinamometrom, na cijem se jednom kraju nalazi magnet, izmjeriti
debljinu premaza. Metoda se bazira na cinjenici da je velicina sile koja je
potrebna da se magnet istrgne sa podloge obrnuto proporcionalna debljini
premaza.
 Mjerenjem nekih drugih elektricnih svojstava uzoraka moze se odrediti
debljina premaza.
 Primjenom rendgenskih zraka, gama zraka, ultrazvuka i sl. dobije se refleksija,
i to jedna sa povrsine premaza, a druga sa povrsine metala, pa se po razmaku
na osciloskopu moze odrediti debljina premaza.

 Pasivitet

Pasivni metal je onaj koji, iako je aktivan po elektrodnom potencijalu, korodira veoma
sporo. Prirodno su pasivni mnogi metali, kao krom, aluminij, nerdjajuci celici. Drugi

home: Fra Bonina 9, 21000 Split; tel: 021 385 618; mob: 098 500 560; e-mail: nkondic@inet.hr 13
metali mogu se pak pasivizirati u pasivirajucim medijima, kao zeljezo u kromatnim ili
dusicnim otopinama, ili anodnom polarizacijom pri dovoljno visokim gustocama
struja, cak i u sulfatnoj kiselini.
Postoje dvije definicije pasiviteta:
 Metal ili legura su pasivni kada su aktivni po elektrodnom potencijalu, ali
njihovo elektrokemijsko ponasanje je kao kod nekog manje aktivnog ili cak
plemenitog metala.
 Neki metali ili legura su pasivni ako ne korodiraju, premda je korozija
termodinamicki moguca, tj. postoji velika kolicina energije koja bi se smanjila
ako bi metal presao u korozijske produkte.
Imamo dvije teorije pasiviteta:
 Teorija oksidnog filma – pasivitet je difuziona barijera sloja reagirajucih
produkata, kao npr. metalnih oksida ili drugih sastojaka koji odvajaju metal od
korozijskog medija i snizavaju brzinu reakcije
 Adsorptivna teorija pasiviteta – smatra se da su pasivni metali pokriveni
kemisobertnim filmom, kao npr. O2, ili filmom pasivizirajucih iona. Takav sloj
istiskuje molekule vode i snizava omjer anodnog otapanja ukljucujuci
hidrataciju metalnih iona.

 Bakar / bakreni sulfat mjerna elektroda

Mjerna elektroda Cu/CuSO4 koristi se kao referentna velicina za mjerenje potencijal


materijala cjevovoda. Sastoji se od bakrene elektrode koja se nalazi u posadi sa
bakrenim sulfatom (modra galica). Potencijal za celik, mjeren ovom elektrodom iznosi
- 850 mV. Potencijali izmjereni Cu/CuSO4 elektrodom veci su za otprilike 320 mV od
onih izmjerenih vodikovom elektrodom.

10.
 Elektrokemijski potencijal metala

Velike su prakticne poteskoce u mjerenju potencijala pojedinog metala. Taj potencijal


moguce je mjeriti vrlo cistim metalima u razrijedjenim otopinama svojih iona.
U prirodi, medjutim, nikad se metali ne nalaze u otopini svojih iona u koncentraciji
cM = 1 mol/l vec u raznim koncentracijama, kao i u otopinama drugih iona, pa nije
mjerodavan normalni vec ravnotezni potencijal. Sto je veci ravnotezni potencijal, to je
metal plemenitiji. Metal je plemenitiji sto se manje otapa u nekom elektrolitu, to
manje prelazi u ionsko stanje, tj. manje korodira.

 Celik – korozijska svojstva

Celik je zeljezo koje sadrzava malen postotak ugljika. Velika primjena celika zasniva
se na njegovim osobinama (cvrstoca, tvrdoca, duktilnost, elasticnost, otpornost prema
koroziji i toplini, magnetska permeabilnost, toplinska vodljivost i dr.) Celik se dobiva
prociscavanjem sirova zeljeza koje sadrzava 3.5 – 4% ugljika i redovito u raznim
postupcima silicija, mangana, fosfora i sumpora. Prociscavanjem se dobije zeljezo
koje ima vrlo malo ugljika (do 1.7%) i nesto malo ostalih elemenata. Taj je proces
zapravo izgaranje tih elemenata i izdvajanje oksida u obliku troske ili plina.
Celik je podlozan koroziji i mora se zastiti nekom od metoda.

 Ispitivanje adhezije suhog organskog premaza

home: Fra Bonina 9, 21000 Split; tel: 021 385 618; mob: 098 500 560; e-mail: nkondic@inet.hr 14
Moc prianjanja na podlogu je vrlo vazna, jer o njoj ovisi da li ce se premaz lako
ljustiti. Mjerenja se obavljaju indirektno tako da se uzorak deformira i odredjuje udio
ljustenja prevlake. Savijanje se vrsi oko nekog brida odredjenog radijusa.
Mikroskopom se ispituju sitne pukotine i odljustenja.
Druga je metoda da se prevlaka zareze do osnovnog metala dijamantnim rezacem u
nizu paralelnih linija. Okomitim presijecanjem tih linija napravi se mreza sa 100 polja.
Paranjem koso spram postojece mreze oljuste se neka polja, a broj preostalih polja
daje moc prianjanja (adhezije) u postocima.
Defektoskopom se moze odrediti moc prianjanja. Ultrazvucni valovi se reflektiraju sa
supljina defekta izmedju prevlake i podloge. O intezitetu tih refleksija, velicina pora,
ovisi moc prianjanja.

 Katodna zastita narinutom strujom

Katodna zastita je vjerojatno najvazniji od svih pristupa zastiti metala od korozije.


Izvana narinutim naponom odrzava se metal potpuno zasticen (korozijska struja = 0),
premda se nalazi u agresivnom mediju po volji dugo vremena. Da bi se metal zastitio
od korozije, potrebno je da izvana narinuta struja na svakom mjestu metala, i na
najjacoj anodi, ulazi u metal.
Princip zastite narinutom strujom je napumpati brod negtivnim elektronima. Jakost
narinute struje ovisi o materijalu koji se zasticuje, velicini korozijskog napada,
zastitnom premazu i sl. Obicno kad se uspostavi katodna zastita, katodna struja je
nesto veca od korozijske. Tocan podatak o velicini dobije se jedino mjerenjem
potencijala zasticenog predmeta, a inace se mogu dati samo redovi velicina.

 Inhibitori rashladnih sustava

Inhibitor je svaka supstanca koja, dodana u malim kolicinama u neku korozijsku


sredinu za neki metal, smanjuje njegovu koroziju.
Mehanizam rada inhibitora je sljedeci – on se adsorbira na povrsinu metala lakse od
agresivne komponente (vode), pa ona ne moze do metala.
Kao anodni inhibitori mogu se primjeniti topivi hidroksidi, kromati, fosfati, silikati i
karbonati koji smanjuju koroziju celika u vodenim otopinama. Vjerojatno stvaraju
zastitni film na metalnoj povrsini.
Katodni inhibitori su cinkove, magnezijeve ili niklove soli i smanjuju koroziju celika u
uvjetima nepotpunog uranjanja.
INHIBITORI VODENIH SISTEMA
Vecinom se upotrebljavaju u sistemima sa kruznim tokom vode. Za celik se preporuca
0.2 ml/l natrijevog silikata. U pocetku je potrebno dodavati inhibitore u suvisku,
osobito u prisustvu klorida dok se ne stvori pasivan film, a s vremenom se njihov
potrosak smanjuje. U cirkulacijskim sistemima sa morem niskog saliniteta dovoljno je
za inhibiranje korozije celika 0.3% vodenog stakla, 0.4% natrijevog karbonata, a za
visi salinitet potrebno je do 0.8% vodenog stakla. Ukoliko su otopine u kontaktu sa
zrakom, potrebna je 10 puta manja kolicina inhibitora. U automobilski hladnjak
dodaje se 0.5% topivog ulja ili 0.2% natrijevog kromata (ili nitrita) koji stvaraju tanki
film na povrsini metala.

11.
 Plinska kemijska korozija

home: Fra Bonina 9, 21000 Split; tel: 021 385 618; mob: 098 500 560; e-mail: nkondic@inet.hr 15
Plinska kemijska korozija nastaje u plinovima i fazama bez mogucnosti kondenzacije
vode na povrsini metala. Do korozije metala dolazi zbog izravnog spajanja atoma
metala s atomima sredine koja ga okruzuje. Proces oksidacije i redukcije odvija se
istodobno i na susjednim molekulama. Kako do plinske korozije dolazi samo kada
nema vode, to ona uglavnom nastaje u povisenim temperaturama.
Tipican primjer plinske korozije metala je korozija bakra u atmosferi s kisikom pri
temperaturi od oko 500 C. Nastali monomolekularni sloj oksida (Cu2O) propustan je
za kisik, pa se proces nastavlja u dubinu.
Nastavak korozijskog procesa moguc je u 3 varijante:
 Molekule kisika adsorbirane na oksidnom filmu, raspadaju se u atome, koji
prodiru u dubinu vezujuci se na bakrene atome i grade nove molekule
bakrenog oksida.
 U oksidnom sloju raspadaju se molekule bakrenog oksida u bakrene i kisikove
atome. Bakreni atomi razgranaju se prema povrsini i tu se spajaju s novim
atomima kisika. Kisikovi atomi razgranaju se u dubinu gdje se spajaju s
bakrenim atomima.
 Mogucnost da se kroz oksidni sloj izvana prema metalu razgranaju atomi
kisika, a prema povrsini atomi bakra. U oksidnom sloju medjusobno reagiraju
stvarajuci bakreni oksid.
Sto je veca debljina oksidnog filma, to je manja mogucnost rasplinjavanja i vece
kocenje korozionog procesa.
Plinska korozija je osobito jaka pri visokim temperaturama u atmosferi klora,
sumpora, dusikovih i ugljikovih oksida. Plinska korozija nastaje cesto jer se mnogi
tehnoloski procesi zbivaju u takvim uvjetima (npr. rad motora s unutrasnjim
izgaranjem, rad lozista kotlova i peci, kovanje i valjanje, zavarivanje i dr.) Proizvodi
korozije su sulfidi, kloridi i dr., ovisno o atmosferi u kojoj se zbivaju procesi.

 Sivi lijev – korozijska svojstva

Sivi lijev je celik, tj zeljezo sa vecim postotkom ugljika (3%) nego sto ga ima celik.
Cesto se koristi u kombinaciji sa celikom, ali vise korodira od njega jer ima vise
plemenite komponente, ugljika.

 Galvanski clanak

U korozijskom procesu zbivaju se kompleksne reakcije. Jedan od jednostavnijih


galvanskih korozijskih clanaka je Danielleov clanak, u kojem je jedna elektroda bakar
(katoda), druga cink (anoda) i uronjene su u sulfatnu kiselinu (H2SO4).
Na anodi se ionizira (otapa) metal koji prelazi u elektrolit u ionskom stanju. Elektroni
ostaju na anodi, nagomilavaju se i vodicem prelaze na katodu. U elektrolitu disociraju
molekule sulfatne kiseline te prelaze u ionsko stanje H+ SO42- dajuci kruti produkt
ZnSO4. Elektroni koji dolaze sa anode gomilaju se na katodi; korozijski bi proces
prestao kada se oni nebi na neki nacin “trosili”. Ioni vodika iz elektrolita spajaju se sa
elektronima na katodi, troseci ih, pri cemu vodik prelazi u atomarno stanje, a nakon
toga u molekularno plinovito stanje. Dolaskom elektrona sa anode (gdje ih ima u
suvisku), katoda se negativno polarizira. Vodik iz elektrolita depolarizira katodu,
vracajuci je na pozitivniju vrijednost. Vodikovi ioni su, dakle, katodni depolarizatori u
ovom korozijskom procesu, korozijski proces se zbiva uz vodikovu depolarizaciju.

home: Fra Bonina 9, 21000 Split; tel: 021 385 618; mob: 098 500 560; e-mail: nkondic@inet.hr 16
Metali se korozijom polariziraju. Plemenitiji metali postaju tokom korozijskog procesa
negativniji od svog ravnoteznog potencijala, buduci da na njih dolaze elektroni
oslobodjeni na anodi. Neplemenitiji metal poprima pozitivni potencijal, jer sa njega
odlaze elektroni na katodu. No, ako se na katodi nagomila prevelika kolicina
elektrona, nece dalje moci dolaziti novi elektroni sa anode te ce korozijski proces biti
zakocen.
Kako se to obicno ne dogadja u prirodi, tj. korozija ipak napreduje, mora postojati
neki proces koji trosi elektrone sto sa anode pristizu na katodu. Taj se proces naziva
depolarizacijom.
Prema tome razlikujemo:
 Vodikovu depolarizaciju
 Kisikova depolarizacija (korozija broda)

 Premazi protiv obrastanja (antifouling premazi)

Premaze protiv obrastanja donjeg trupa broda mozemo podijeliti na:


 Antifouling premaze na bazi otrovnosti – sve se vise zabranjuju jer djeluju
stetno na morsku floru i faunu.
 “Selfpolishing” premaze – samopolirajuci premazi. Vezivo takvih premaza je
slabo. Djeluje na nacin tako da se npr. skoljka ulovi za premaz dok brod
miruje, no cim se brod pocne gibati, sloj premaza zajedno sa skoljkom
otpadne, pa se brod na neki nacin sam od sebe polira.

 Zastitni potencijal u morskoj vodi

Kriterij za odredjivanje efikasnosti zastite je mjerenje potencijala zasticenog predmeta.


Bazira se na fundamentalnoj cinjenici da je katodna zastita upravo onda postignuta
kad se zasticena struktura polarizira na potencijal otvorenog strujnog kruga lokalnih
anoda. Ovaj potencijal za celik iznosi – 530 mV na vodikovoj skali ili – 850 mv prema
zasicenoj Cu/CuSO4 elektrodi.
Empirijski je dokazano da je, npr. za zastitu celika potrebno uzeti za 300 mV
negativnji potencijal nego sto je to racunom dobijeno za korozijske clanke.
Za more se upotrebljava cinkova referentna elektroda, za razliku od kopna gdje se
koristi bakrena Cu/CuSO4 referentna elektroda. Zastita predmeta se postize
smanjenjem njegovog potencijala.

12.
 Kemijska korozija u ne-elektrolitima

Kemijska korozija se dogadja u neelektrolitima, kao sto su otopine anorganskih


materijala i organskim otapalima. Ova korozija nije jako problematicna. U
nevodljivim otopinama nalazi se neki oksidans ili tvar koja moze metalu oduzimati
elektrone i tako ga prevoditi u ionsko stanje. Na primjer, sumpor mijenja valenciju
oduzimajuci metalu elektron. Organski spojevi vezu sumpor na sebe stvarajuci
metaloorganske spojeve. Ti su spojevi vecinom topivi, a i ako su netopivi stvaraju
rahli korozijski proizvod tako da je korozijski proces nezakocen.
U nafti, cesto ima mnogo rastvorenog sumpora koji tako napada sve obojene metale i
njegove legure s kojima dolazi u dodir. Sumporovodik, koji se rastvara u nafti napada
i zeljezo i obojene metale. Fenoli koji sadrze sumpor takodjer su agresivni.

home: Fra Bonina 9, 21000 Split; tel: 021 385 618; mob: 098 500 560; e-mail: nkondic@inet.hr 17
 Evans-ov dijagram

E U elektrolitu su uronjena dva


materijala, od kojih je jedan
plemenitiji od drugog. Kratkim
KATODNI PROCES spajanjem plemenitog i
neplemenitog materijala njihovi
potncijali se izjednacavaju. Struja
imax pri kojoj se to dogadja je
ustvari jednaka 0 jer nema razlike
potencijala.
ANODNI PROCES

ikor imax I

Elektroda koja pri nekom elektrokemijskom procesu mijenja svoj potencijal na nize
naziva se katodom, a krivulja po kojoj se to zbiva, naziva se katodnom polarizacionom
krivuljom. Elektroda koja pri nekom elektrokemijskom procesu mijenja svoj
potencijal na vise naziva se anodom, a krivulja po kojoj se to zbiva, naziva se
anodnom polarizacionom krivuljom.
Premda je sada zadovoljen elektricni uvjet da gustoca elektrona na obim elektrodama
bude jednaka, poremeceni su elektrokemijski ravnotezni potencijali. Plemenita
elektroda (katoda) ce natalozit otopljen ion, a neplemenitija elektroda (anoda) ce
otopiti jos jedan ion. Ovaj proces otapanja metala uslijed toga sto su dvije elektrode
spojene elektricnim vodicem naziva se sekundarnim korozijskim procesom ili
elektrokemijskom korozijom.

 Fosfatne prevlake

Metal kod kojega se najvise primjenjuju fosfatne prevlake je zeljezo. U dodiru sa


razblazenom fosfatnom kiselinom ili kiselim otopinama fosfata na zeljezu se stvara
primarni fosfat uz razvijanje vodika i nagrizanje zeljeza. Porastom koncentracije
zeljeza u otopini i padom kiselosti u odredjenom momentu uspostavljanja ravnoteze,
dolazi do izdvajanja neotopivog sekundarnog i tercijarnog zeljeznog fosfata, te
formiranja tankog sloja na povrsini metala. U hladnoj otopini primarni kiseli zeljezni
fosfat se otapa ponovno u fosfatnu kiselinu.
Fosfatne prevlake imaju kristalicnu strukturu. Ukoliko se predmeti naknadno
premazuju organskim premazima, pogodni su krupniji kristali. Fosfatne prevlake
imaju veliku moc apsorpcije, pa se mnogo primjenjuju pri podmazivanju i kod
predmeta koji se naknadno obradjuju dubokim izvlacenjem. Trenje je na samoj
fosfatnoj prevlaci mnogo manje nego na istoj metalnoj. Izvanredno se na nju primaju
organski premazi. U slucaju ostecenja organske prevlake nece nastati galvanski clanak
zbog visokog otpora fosfatne prevlake. Mehanicke osobine su slabe.
Fosfatane prevlake mogu se primjeniti i kod cinka, aluminija ili magenzija.

 Samopolirajuci premazi (self polish premazi)

Premaze protiv obrastanja donjeg trupa broda mozemo podijeliti na:

home: Fra Bonina 9, 21000 Split; tel: 021 385 618; mob: 098 500 560; e-mail: nkondic@inet.hr 18
 Antifouling premaze na bazi otrovnosti – sve se vise zabranjuju jer djeluju
stetno na morsku floru i faunu.
 “Selfpolishing” premaze – samopolirajuci premazi. Vezivo takvih premaza je
slabo. Djeluje na nacin tako da se npr. skoljka ulovi za premaz dok brod
miruje, no cim se brod pocne gibati, sloj premaza zajedno sa skoljkom
otpadne, pa se brod na neki nacin sam od sebe polira.

 Mjerne elektrode za laboratorijska ispitivanja

Osnovna mjernaPASIVITET
elektroda je vodikova elektroda koja se sastoji od zice od platine
(elektrode) uronjene u otopinu vodikovih iona koncentracije 1 mol/l. To se postize
KOROZIJA
strujom vodika kroz otopinu pod odredjenim tlakom.
KOROZIJA
Za morsku vodu koristi se referentna elektroda koja se sastoji od srebrne elektrode
uronjene u zasicenu otopinu srebro-klorida (AgCl).
Postoje jos kalomer elektroda (Nikal + zivin spoj) koja je slicna referentnoj elektrodi
sa srebrom i staklena elektroda (inertna elektroda uronjena u stakleni balon).

13.
 Oblici korozionog napada

Oblici korozije su sljedeci:


 Ravnomjerna povrsinska korozija
 Lokalna korozija (Piting korozija)
 Selektivna korozija (Tockasta korozija)
 Interkristalna korozija (narocito opasna korozija – rubovi kristala izmedju 2
materijala koji cine leguru); Transkristalna korozija (propadanje materijala
zbog utjecaja soli)
 Korozija uz naprezanje
 Korozija pod djelovanjem tlaka – stres korozija
 Freting korozija
 Kavitacijska korozija

 Kemijska korozija u elektrolitima

Do kemijske korozije moze doci u elektrolitima, dakle kapljevinama koje ionski vode
elektricnu struju. Ovo se dogadja kod cistih metala, gdje se cini izravna izmjena
elektrona. Tipican je primjer korozija cinka (Zn) u kloridnoj kiselini (HCl). Taj
postupak “gasenja” kloridne kiseline poznat je odavno. Danas se upotrebljava za
dekapiranje celicnih limova prije lemljenja.

 Pourbaix-ov dijagram
Pourbaix je bio veliki frajer. U
E (V) njegovim atlasima je nacrtano vise
paralelnih krivulja od kojih svaka
1 odgovara jednom odredjenom
kriteriju korozije. Pourbaix daje
granicu korozije i definira je. Svaki
0 materijal korodira samo pri razlicitim
brzinama.
Tako imamo 2 tipa zastite:
o Imunitet – snizavanje
potencijala (katodna zastita)
home: Fra Bonina 9, 21000 Split; tel: 021 385 618; mob: 098 500 560; e-mail: nkondic@inet.hr 19
o Pasivitet – pronaci medij u
kojem materijal ne korodira
(za zeljezo to su luzine)
-1

7 14 pH

Pourbeix-ovi dijagrami omogucavaju izbor optimalne zastite nekog materijala. Vrlo je


tesko reci kada neki materijal u nekom mediju korodira. Malo je slucajeva u praksi
kad su materijali imuni, kad ne postoji termodinamicki uvjet da do korozije uopce
dodje. Takvo stanje nazivamo imunitetom i on je na dijagramu prikazan u donjem
dijelu slike. Dakle, pri bilo kojoj vrijednosti pH materijal nece korodirati ako je njegov
potencijal nizi od vrijednosti iz dijagrama.

 Eloksiranje aluminija
IMUNITET

Eloksiranje je proces nastanka zastitnog filma na materijalu oksidacijom koja nastaje


elektricnim putem.
Elektrokemijske prevlake dobiju se anodnom oksidacijom aluminija u otopinama
sulfatne, oksalne ili kromatne kiseline. Povecavanjem elektricne struje aluminij jako
oksidira u elektrolitu koji ima puno kisika, pa se stvara debeli zastitni film koji stiti od
korozije. Katode za eloksiranje su od olova, aluminija ili grafita.

 Protektorska zastita

Kod katodne zastite, u slucaju da je tesko doci do izvora struje moze se za anodu uzeti
materijal koji je neplemenitiji od predmeta koji se stiti, pa ce tada nastati galvanski
clanak i nije potreban izvor napona. Pritom se trosi zrtvovana anoda. Brigu treba
voditi o kabelima i o kontaktima na anodi koji trebaju biti dobro zasticeni. Zrtvovane
anode moraju biti topive, ne smiju se pasivizirati i moraju imati veliki koeficijent
iskoristenja. Veliku ulogu u nepasiviranju anoda igra posteljica. Najbolje su
iskoristenje pokazale ternarne legure aluminija, magnezija i cinka, za topive anode.
Njihov strujni kapacitet iznosi do 2000 Ah/kg.

14.
 Korozija legura

Legure koje se sastoje od kemijski postojane i nepostojane faze u cvrstim otopinama


do odredjene koncentracije se ponasa plemenito, a iza te koncentracije se ponasa
neplemenito. Tako je kod legura zlata i bakra do cistoce od 12 karata zlato se ponasa
kao da je samo zlato, a ispod te koncentracije (8 karata) korozija naglo raste i legura
se ponasa kao da je sastavljena samo od bakra. Slicno je ponasanje nerdjajuceg celika.
Korozijska stabilnost se postize tek pri sadrzaju kroma iznad 18% i nikla iznad 12%.
Tumacenje ovog fenomena bazira se na postojanju sloja nekorodirajuce komponente
na povrsini nakon otapanja komponente koja brze korodira. Nakon prvog korozijskog
zahvata i otapanja lako korodirajuce komponente metal pokazuje agresivnom mediju
inertnu komponentu. Zbog toga je razumljivo da inertna komponenta mora postojati u
dovoljnoj kolicini, dakle iznad nekog postotka.

 Piting

home: Fra Bonina 9, 21000 Split; tel: 021 385 618; mob: 098 500 560; e-mail: nkondic@inet.hr 20
Piting je duboka korozija u obliku rupica mikro razmjera u metalu. Dubina rupe je
veca od promjera. Kod malog gubitka tezine moze doci do prodora metalne povrsine.
Pod piting faktorom podrazumijeva se omjer dubine najveceg pita u odnosu na ostalu
ravnomjernu koroziju. Pozeljno je da piting faktor bude sto blizi jedinici. Piting
korozija je cesta u nerdjajucem celiku, a narocito je nezgodna na tankeru.

 Korozija pod djelovanjem lutajucih struja

Lutajuce struje su vrag, idu kamo one hoce. Lutajuca struja je struja pozitivnih iona
koja putuje od (+) pola koji se trosi, prema (-) polu koji se deblja. Na brodu nikada ne
bi smjeli zavarivati sa aparatom za zavarivanje sa kopna zbog lutajucih struja koje se
javljaju. Ispod mjesta gdje varimo imamo koroziju lima zbog lutajucih struja (pokrov
dvodna se trosi, dno se talozi). Da bi to sprijecili agregat bi trebalo staviti na brod, tj.
spoj uzemljenja i mjesta gdje varimo moraju biti sto blize.

 Zastita drva

Postoje dvije osnovne metode zastite drva:


o Drvo izolirati od vlage – temeljna je zastita lak
o Dozvoliti da drvo dise – koriste se lazurne boje koje omogucuju fungicidnoj
zastiti da bolje udje u drvo (bolja metoda)
Drvo za industrijske svrhe zasticujemo tako da ga dubinski impregniramo (telefonski
stupovi).

 Susenje atmosfere desikansima

Brzina korozije naglo raste na otprilike 50% relativne vlaznosti. U uvjetima do 50%
vlaznosti nema tekuce vode, pa ioni iz metala ne mogu putovati kroz krute molekule
vode. Desikansi (odvlazivaci) su tvari koje se odlikuju visokom higroskopnoscu tj.
visokom sposobnoscu upijanja vode i vodene pare.
Jedan od najpoznatijih odvlazivaca, koji se danas upotrebljavaju u svijetu je silikagel.
Silikagel je anhidrid silikatne kiseline, tj. dehidratizirana i polimerizirana koloidna
silikatna kiselina. Najvecu sposobnost apsorpcije ima silikagel sa krupnim porama. Pri
100% vlaznosti takav silikagel ima sposobnost upijanja preko 35% od svoje mase.

15.
 Korozija pod djelovanjem izmjenicnih struja

Korozija djeluje i pod djelovanjem izmjenicne struje samo je manja jer djeluje u oba
smjera. Izmjenicna struja izaziva koroziju jedino u slabom elektrolitu, dok u dobrom
elektrolitu nema korozije.

 Korozija uz naprezanje

Brzina korozije materijala ne ovisi samo o materijalu, agresivnom mediju, fizickim i


kemijskim faktorima okoline. Mehanicko djelovanje u obliku raznih tlakova, vibracija,
trenja ubrzava korozijski proces. Materijali koji su inace korozivno stabilni veoma
podlijezu koroziji kad su podvrgnuti naprezanju, a osobito je opasno naprezanje za
nehrdjajuce celike, gdje pukotine nastaju transkristalno. Na mjedi dolazi do sezonskog
pucanja na hladno vucenim predmetima uslijed unutrasnjih naprezanja.

home: Fra Bonina 9, 21000 Split; tel: 021 385 618; mob: 098 500 560; e-mail: nkondic@inet.hr 21
Korozija uz naprezanje moze biti:
o Stres korozija – je djelovanje okoline na metal tako da mu ubrzava korozivno
razaranje. Da bi doslo do stres korozije, treba postojati tlak na povrsini metala,
koji moze dolaziti izvana ili od unutrasnjih naprezanja (sezonsko pucanje
mjedi).
o Freting korozija – nastaje na cvrstom spoju dvaju metala od kojih je jedan
izlozen vibracijama. Ona napada veliki dio strojnih dijelova, a prepoznaje se
po promjeni boje kontaktnih povrsina i pojava pitova (avionski motori,
osovine vlakova, lezajevi automobilskih kotaca i dr.)

Puknuce materijala moze biti zbog:


o Mehanickog zamora – nastaje jedna pukotina
o Korozivnog zamora – nastaje vise pukotina

 Nehrdjajuci celik – korozijska svojstva


Kad se u celik doda 8% kroma i 18% nikla on postane nehrdjajuci, tj on prestane
korodirati, ali samo u slatkoj vodi. Za neki agresivniji medij on nije dobar. Za vise
temperature ponekad se koristi kirurski celik (10% Cr i 18% Ni), a za morske uvjete
koristi se morski nehrdjajuci celik (12% Cr i 22% Ni).

 Zastita od korozije oblaganjem

Oblaganjem se zasticuju materijali koji su izlozeni agresivnom mediju. Oblagati se


moze sa gumom, betonskim mlijekom (za tankove s vodom).

 Kontinuirano susenje atmosfere

Kontinuirano susenje atmosfere provodi se posebnim uredjajima. Svedski inzinjer


Munters konstruirao je jednostavne agregate kojima je postigao odrzavanje stalno
niske vlaznosti atmosfere (ispod 35%) pomocu ugradjenog hidrostata. Rad agregata
svodi se na prisilnu cirkulaciju zraka kroz rotor. Rotor se sastoji od mnostva kanalica
koji su izvedeni od azbestnog papira impregniranog kristalima litijevog klorida ili
silikagela (papirnate sace). U sekciji za odvlazivanje dolazi do apsorpcije vlage, a u
sekciji za regeneraciju strujom vruceg zraka izdvaja se vlaga iz kristalica litijevog
klorida. Na taj se nacin stvara odgovarajuca mikroklima, koja ima nisku relativnu
vlaznost i onemogucuje koroziju.

home: Fra Bonina 9, 21000 Split; tel: 021 385 618; mob: 098 500 560; e-mail: nkondic@inet.hr 22

You might also like