Filozofija Heraklita i Parmenida: Usporedba načina kretanja

Filozofija Heraklita, antičkog grčkog filozofa rođenog oko 535. pr. Kr., duboko se fokusira na
kretanje i promjenu kao ključne aspekte univerzuma. Prema njegovim učenjima, sve u svijetu
je u neprestanom kretanju, i to kretanje je osnova stvarnosti. Heraklit je poznat po svojoj
slavnoj izreci: "Ne možete ući dvaput u istu rijeku." To znači da se svijet neprestano mijenja,
iako to možda ne primjećujemo. Heraklit smatra da je kretanje inherentno prirodi i da je
sukob suprotnosti glavni pokretač promjene. Njegova filozofija se temelji na ideji "harmonije
suprotnosti", gdje se suprotnosti, poput vrućeg i hladnog ili svjetla i tame, međusobno
izmjenjuju kako bi održale ravnotežu. Ovaj filozof vjeruje da je svijetna stvarnost samo
prividna i da istina leži u dubljim zakonima kretanja i promjene.
Suprotno Heraklitu, Parmenid, filozof rođen oko 515. pr. Kr., tvrdi da je kretanje iluzija, a
stvarnost je nepromjenjiva i jedinstvena. Prema njegovom najpoznatijem djelu "O prirodi",
sve što postoji je jedinstveno i beskonačno biće, koje je nepokretno i nepromjenjivo.
Parmenid negira postojanje praznine i praznog prostora i tvrdi da se sve pojave samo
doživljavaju, ali nisu istinite. Kretanje, prema Parmenidu, nije moguće jer bi se to protivilo
njegovoj teoriji o nepromjenjivoj prirodi stvarnosti. On smatra da naša osjetila često varaju i
da je jedini put do istine razumski put, koji će nas odvesti do spoznaje jedinstvene,
nepromjenjive stvarnosti.
Heraklit i Parmenid su dva suprotna pola u grčkoj filozofiji kretanja. Heraklitova filozofija
promiče ideju neprestanog kretanja i promjene, dok Parmenid tvrdi da je kretanje iluzija, a
stvarnost je nepromjenjiva. Ova dva filozofa se razlikuju u svojim osnovnim pretpostavkama
o prirodi univerzuma, ali također nude vrijedne uvide. Heraklitov fokus na promjeni i
suprotnostima potiče razmišljanje o dinamičnosti svijeta i kako se različite sile sukobljavaju
kako bi održale ravnotežu. To se može primijeniti na mnoge aspekte stvarnosti, uključujući
društvene promjene i osobni razvoj. S druge strane, Parmenidova filozofija ukazuje na
važnost razuma i dubljeg razumijevanja stvarnosti, umjesto površinskih osjetilnih doživljaja.
Njegova tvrdnja da kretanje nije moguće potiče na dublje promišljanje o prirodi percepcije i
istine. Heraklitova i Parmenidova filozofija kretanja nude različite perspektive na svijet i
potiču nas da razmotrimo prirodu promjene, istine i stvarnosti iz različitih kutova gledanja.

Mia Čmrlec 4.c