Ekonomski fakultet

Finansije, bankarstvo i osiguranje

SEMINARSKI RAD
Prvog ciklusa studija

Tema: Franšizing kao način disperzije posla (komparacija

poslova u zemljama Zapadnog Balkana i zemljama
Evropske unije)

Predmetni profesor: Studentica:

novembar 2022. godina

Sadržaj

UVOD.........................................................................................................................................1

1. Pojam i historija međunarodnih finansijskih institucija......................................................2

1.1 Pojam i definicija finansijskih institucija.....................................................................2

1.2 Historija međunarodnih finansijskih institucija...........................................................3

2. Međunarodni monetarni fond.............................................................................................5

2.1 Ciljevi MMF.................................................................................................................5

2.2 Tijela MMF..................................................................................................................6

2.3 MMF danas..................................................................................................................7

3. Svjetska banka....................................................................................................................8

3.1 Struktura Svjetske banke..............................................................................................8

3.1.1 Međunarodna banka za obnovu i razvoj...............................................................9

3.1.2 Međunarodno udruženje za razvoj (IDA)...........................................................10

3.1.3 Međunarodna finansijska korporacija (IFC).......................................................10

3.1.4 Multilateralna agencija za osiguranje investicija (MIGA)..................................10

3.1.5 Međunarodni centar za rješavanje investicijskih sporova (ICSID)....................11

4. Odnosi BiH sa međunarodnim finansijskim institucijama...............................................12

4.1 Odnosi sa MMF-om...................................................................................................13

4.1.1 Uloga Centralne banke BiH................................................................................14

4.1.2 Finansijski aranžmani MMF-a sa BiH................................................................15

4.1.3 Odobravanje sredstava finansijskog aranžmana.................................................15

4.1.4 Otplata finansijskih aranžmana...........................................................................16

4.2 Članstvo BiH u Svjetskoj banci.................................................................................16

4.2.1 Oblasti pomoći Svjetske banke u Bosni i Hercegovini.......................................17

4.3 Evropska investiciona banka......................................................................................18

4.4 Međunarodna finansijska korporacija........................................................................18

Zaključak...................................................................................................................................19

Literatura...................................................................................................................................20

Popis slika i tabela....................................................................................................................21

UVOD

Franšizing je posebna strategija poslovne saradnje između nezavisnih firmi iz različitih

zemalja. Sistem čine jedan davatelj franšize i veći broj korisnika. Davatelj franšize su poznate
svjetske firme koje posjeduju proizvode prepoznatljive marke i/ili originalni sistem
distribucije i plasmana robe ili usluga. Korisnici su pak manja domaća poduzeća slabije

finansijske moći, bez većeg udjela na tržištu i bez prepoznatljivog imidža .

U radu se daje prikaz franšiznog poslovanja. Franšiza je najbolji način za pokretanje

poslovanja, ukoliko postoji sumnja u lične mogućnosti i sposobnosti. Franšiza je poslovna
strategija društava različitih veličina, odnosno velika društva postaju još veća, a mala se na
ovaj način razvijaju i jačaju.

Prvi dio upoznati će nas sa pojmom i historijom franšize. Objasnit će vrste franšize kao i
prednosti i nedostatke pokretanja franšize.

Drugi dio rada odnosi se na Međunarodni monetarni fond, njegovo osnivanje, ciljeve i
organizaciju.

U trećem dijelu govori se o Svjetskoj banci i strukturi Svjetske banke.

Posljednji dio rada ukazuje na odnose BiH sa međunarodnim finansijskim institucijama.

 1. FRANŠIZA

Postoji mnogo definicija i opisa franšiznog poslovanja. Prvi put pojam Franšizinga javio se u
19.stoljeću. Kasnije je 1989.godine spomenut pojam franšize kada je General Motors počeo
fanšizirati zastupništva.1

Franšizing je ugovorni odnos između davaoca i primaoca franžize, u kome davalac franžize
nudi ili se obavezuje da održi trajan interes u poslovanju primaoca franšize, u takvim
oblastima kao što su know – how i obučavanje, dok se primalac franšize obavezuje da posluje
pod zajedničkom firmom, spoljnim izgledom ili postupkom koji pripada davaocu ili ga on
kontroliše, kao i da iz svojih izvora uloži osnovni investicioni kapital u poslovanje.
Pretpostavka za zasnivanje sistema franšizinga je da je davalac franšizinga ekonomski snažno
preduzeće koje je steklo veliki poslovni ugled i čiji su proizvodi ili usluge poznati
potrošačima po svom kvalitetu koji se raspoznaje po znaku, firmi ili drugim obilježjima
preduzeća davaoca franšizinga. Ova afirmisanost davaoca franšizinga je i osnovni motiv
primaoca franšizinga da se uključi u franšizing sistem davaoca franšizinga i da olakša svoje
poslovanje koristeći njegovu reputaciju. 2

Osnovna bit franšize jeste ta da primatelj franšize od davatelja franšize dobije već gotovo
poduzeće koje je vjerojatno preslika svih ostalih u franšiznom lancu, kao i stručnu pomoć u
vidu marketinške strategije, početnog obučavanja zaposlenika i menadžmenta, standardizirane
poslovne politike i postupaka, centralizirane nabave uz uštedu, lokacijskog odabira i savjeta,
pregovora o zakupnini te finansiranja.3

Najrazvijeniji i najpoznatiji slučajevi franšizinga nastali su u proizvodnji brze hrane (Mc

Donalds). Davalac franšize dozvoljava da se na osnovu naknade ili posebnog aranžmana o
frašizingu formira kompanija koja će koristiti ime i poslovne metode davaoca franšize.
Davalac franšize obezbeđuje pritom obuku, opremu, vrši kontrolu kvaliteta kao i reklamu na
nacionalnom planu. U zamjenu za to dobija proviziju kao i učešće u profitu. Korisnik franšize
ostaje samostalna kompanija u pogledu vlasništva.4

U franšiznom poslovanju je omogućen neograničen broj varijacija, ali svima je zajednički

osnovni koncept, postojanje ugovornog odnosa na osnovi kojega jedna firma opskrbljuje
1
https://repozitorij.efos.hr/islandora/object/efos:3866 (11.11.2022)
2
Kapor Predrag, Međunarodne poslovne finansije, Megatrend univerzitet Beograd, 2008. (str. 250)
3
https://repozitorij.veleri.hr/islandora/object/veleri:1737 (11.11.2022)
4
Stakić B., Barać S., Međunarodne finansije, Univerzitet Singidunum Beograd, 2010. (str. 321)
drugu odgovarajućim proizvodima, opremom i uslugama, a druga prodaje te proizvode i
obavlja usluge krajnjim korisnicima (potrošačima) pod određenim uslovima te na način koji u
cjelini ili u određenoj mjeri propisuje firma davatelj. Firma davatelj daje određenu razinu
samostalnosti u odlučivanju i djelovanju, a zauzvrat dobiva naknadu. Franšizno poslovanje
obuhvata poslovanje u svim granama od maloprodaje do raznih profesionalnih usluga.

Etika u franšiznom poslovanju zahtijeva poštivanje etičkog koda poslovanja, a organizacije

koje ga definiraju su Europska franšizna federacija (European Franchise Federation – EFF),
Međunarodno franšizno udruženje (International Franchise Association – IFA) i Svjetski
franšizni savjet (World Franchise Council – WFC). 5

Na slici 1. su prikazana pravila za etičku analizu prema Weberu.

Slika 1. Pravila za etičku franšizu

Izvor: Piskrec Martina, Franšiza kao način ulaska na inozemno tržište na

primjeru McDonald ́s – a, Diplomski rad, 2021.

Prilikom pokretanja poslovnog poduhvata poduzetnik za to ima tri mogućnosti: osnivanje

novog poduzeća, kupovinaa postojećeg poduzeća ili kupovina franšize. Pokretanje vlastitog
posla može biti kvalitetnija opcija, ali zahtjeva više napora i snosi veći rizik. Kupovinom

5
https://repozitorij.efos.hr/islandora/object/efos:4148 (11.11.2022)
franšize dobije se poslovna podrška davatelja franšize, a davatelju se ustupa određena
operativna nezavisnost. Svaka od ovih mogućnosti ima svoje prednosti i nedostatke, a odabir
pravog načina zavisi od postavljenih ciljeva vlasnika – poduzetnika početnika te uslovima na
tržištu.6

1.1 Historija franšize

Riječ franchise (franšiza) dolazi od normansko – francuske riječi „fraunchise“, izvedene od

francuske riječi „frank“, što znači slobodan čovjek, slobodan da nešto radi. Engleska riječ
„franchise“ izvorno označuje oslobođenje od zabrane, dozvola, privilegija, čime se pravnom
subjektu dopušta da čini nešto na što inače ne bi imao pravo sa svojim uobičajenim statusom.7

Smatra se da su franšize postojale od najranijih početaka ljudske vrste. Moglo bi se reći da je

prvo franšizno poslovanje nastalo kad je neki zemljoposjednik dao svoju zemlju nekome
drugome na obradu, a zauzvrat dobio neki udio dobivenih dobara na toj zemlji. Franšizni
model poslovanja se pojavio u Europi u pivovarama u prvoj polovini 19. stoljeća. Veliki
proizvođači piva su barovima davali ekskluzivno pravo prodaje, a zauzvrat dobivali naknadu
za korištenje brenda pivovare. Iz Europe je prebačen u Ameriku, a neki od prvih franšiznih
modela su koristili Coca – Cola, Singer Sewing Center, General Motors. Mnogi autori
priznaju Singer Sewing Center kao prvog komercijalnog franšizera, razvijenog od strane
Isaaca Merrita Singera 1858. godine. Singer je prodavao svoju “singericu”, odnosno uređaj za
šivanje onima koji su imali prodajnu prevlast na određenom području. Oni su njegovu
singericu dalje prodavali i obučavali ljude. Tim novcem (prihodom od licencnih prava) je
Singer zarađivao za dodatnu proizvodnju. Tako je Singer svojim franšiznim sistemom
pokrenuo razvoj franšize prema onom kakvim ga danas poznajemo.

Navodi se kako tokom 80-ih godina 19. stoljeća gradovi širom SAD-a počinju odobravati
prijevozničkim firmama monopolske franšize za obavljanje gradskog i međugradskog
prometa za usluge poput vodovoda, kanalizacije, plinofikacije i električne energije.

Tako su se firme povezane s automobilskom i naftnom industrijom okrenule franšizi jer se

pojavila potreba za distribuiranjem njihovih proizvoda (automobili, rezervni dijelovi, benzin).
Tako se pojavila tvrtka General Motors, 1883. godine. Usporedno s njom i Coca Cola koja je
1892. godine prebacila teret proizvodnje, skladištenja i distribucije svojih proizvoda na
6
https://repozitorij.veleri.hr/islandora/object/veleri:2657 (11.11.2022)
7
Erceg Aleksandar, Teorijski okvir ekonomske perspektive franšize, Centar za franšizu Centra za poduzetništvo
Osijek, 2013. (str 137)
lokalne poslovne ljude koji su dobili pravo punjenja. Već 1921. godine SAD je imao više od
2000 punionica Coca-Cole. U zamjenu za preuzeti rizik na lokalnoj razini i osiguravanje
kapitala za ekspanziju Coca-Cole, primatelji franšize Coca-Cole dobili su ekskluzivna
marketinška i distributerska prava na svom teritoriju.

Uglavnom su franšize u početku uključivale distribuciju proizvoda, a najviše franšiza je bilo u

industriji automobila (benzin, servisne stanice), prehrambenoj industriji (prodaja napitaka,
piva, osvježavajućih napitaka). Od primatelja franšize se nije očekivalo ništa osim kupovine
proizvoda na veliko koje će potom prodavati u maloprodaji. Nije se očekivao nikakav
ambijent ili ugođaj.

Franšizno poslovanje dobilo je svoj današnji oblik tokom 50-ih i 60-ih godina kad su se
pojavili Kentucky Fried Chicken, McDonald’s i Burger King. Ray Kroc i McDonald’s
zaslužni su za znatnu promjenu franašiznog poslovanja zbog reorganizacije potencijala
kloniranja poslovanja i pokretanja franšize poslovnog formata Ray Kroc je osmislio koncept
danas poznat kao trgovačko odijelo, koji, osim izgleda i ambijentalnog uređenja objekta
(lokacije), obuhvata i svaki detalj na kojem se posluje. Tako se to prenijelo i na druge
industrije koje posluju prema franšiznom modelu. Sedamdesetih godina u SAD-u su se počele
donositi zakonske regulative vezane za franšizno poslovanje, a ubrzo nakon SAD-a, pravno se
reguliralo franšizno poslovanje i u Europi (Francuska, Španjolska). Davatelji franšize su
počeli uvoditi veće kontrole nad primateljima franšize kako bi mogli osigurati standardizirane
usluge i jednakost kvalitete i usluge. Tako su se do tad jednostavni franšizni ugovori povećali
i produžili doseg autoriteta davatelja franšize u gotovo svaki aspekt poslovanja.
Na slici 2. je grafički prikazano kako funkcionira franšiza.

Današnji potrošači su mobilni, ali istovremeno više cijene provjerenu kvalitetu proizvoda i
usluga koje im nude franšizne lokacije. Danas, gdje god se ljudi nalaze očekuju i žele jednaku
kvalitetu i to je razlog zašto se zaustavljaju na franšiznim lokacijama. Mogućnost lakog
prepoznavanja franšizne trgovine, restorana ili hotela garantira potrošaču da neće biti
iznenađenja ili razočaranja.

Jednostavno rečeno, potrošači znaju što očekuju i to im se sviđa, naročito kada nemaju puno
vremena za donošenje odluke o kupovini, što je, u vremenu u kojem živimo, sve češći slučaj 8

Slika 2. Način funkcioniranja franšize

8
https://repozitorij.efos.hr/islandora/object/efos:4148 (11.11.2022)
 Izvor: Piskrec Martina, Franšiza kao način ulaska na inozemno tržište na
primjeru McDonald ́s – a, Diplomski rad, 2021.

1.2 Vrste franšizinga

Podjele franšiznog modela moguće je napraviti u zavisnosti od:

 Prijenosa načina poslovanja,

 Odnosa koji vladaju između davatelja i primatelja franšize,
 Broja lokacija i pravima primatelja franšize,
 Veličine i razine potrebne investicije,
 Resursa potrebnih za kupovinu franšize i poslovnoe sposobnosti primatelja

Mnogo je podjela i vrsta franšiza, pa su i mnogi autori pisali o tome. U nastavku će biti
navedene neke od podjela.

Najpoznatija tri oblika franšiznog poslavanja su:

 Proizvodno-maloprodajna franšiza,
 Proizvodno-veleprodajna franšiza,
 Veleprodajno-maloprodajna franšiza
Proizvodno-maloprodajna franšiza uključuje poredak takav da je franšizor osoba koja
proizvodi, a franšizant su trgovine na malo koje prodaju robu koju je proizveo franšizor
daljnjim kupcima koji su zapravo i potrošači. Jedan od primjera ovakve franšize je prodaja i
proizvodnja automobila isto kao i prodaja i proizvodnja benzina. Dakle u ovakvom obliku je
proizvođač franšizor, a franšizant je prodavatelj.

Proizvodno veleprodajna franšiza je također oblik franšize gdje je franšizor proizvođač, ali
razlika od prethodnog oblika je ta što je u ovom obliku franšize, franšizant veletrgovina koja
robu tj proizvode koje je kupila daje u preradu ili samo pakiraju kako bi se prodala u
maloprodaju. Primjer ovakvog oblika franšize je grana gdje se proizvode pića kao što su
Coca-Cola, Pepsi, Seven-Up i slične.

Veleprodajno-maloprodajna franšiza uključuje odnose gdje je franšizor veletrgovina koja

franšizanta, što je u ovom slučaju maloprodaja, oprema. Takvim načinom se osigurava
siguran brz kanal distribucije robe koja se prodaje u veletrgovini.

Također jedna od čestih podjela oblika franšize je podjela na franšizing robe i franšizing
usluga.

Franšizing robe je oblik franšizinga gdje je suština prodaje sistem prometa tj distributivni
sistem jedne ili nekoliko vrsta robe zbog prodaje krajnjem kupcu tj. korisniku. Kako bi se
pokrenuo posao potrebno je napraviti dva ugovora i to ugovor o franšizingu koji potpisuju
davatelj i primatelj franšize i ugovor koji se potpisuje između primatelja franšize i krajnjeg
kupca tj potrošača koji se naziva kupoprodajni ugovor. U pravilu se franšizing robe odnosi na
robu koja ima široku potrošnju. U takvim ugovorima glavni dio se ne odnosi samo na prodaju
predmetne robe već se odnosi i na prijenos određenih poslovnih znanja i iskustva koje su
ključne za prodaju robe.

Franšizing usluga je oblik franšize gdje se prodaje isključivo neka usluga. Takvih usluga
postoji jako puno a jedna od njih je hotelijerstvo (Interkontinental, Holiday Inn, Hilton,
Concordi drugi), također jedna od usluga je posluživanje brze hrane ( McDonald ́s, Subway,
Pizza hot, KFC i sl.). Srž ugovora se odnosi na mješavinu uspostavljenih prava koja su dana
primatelju franšize.9

Franšizing se uglavnom javlja u dva osnovna vida, i to kao proizvodni franšizing i prometni
franšizing.

Proizvodni franšizing se sastoji u tome da proizvođač – davalac franšizinga ustupa primaocu

franšizinga pravo prodaje svog proizvoda ili grupe proizvoda na tržištu, a u određenim
slučajevima i pravo njihove potpune ili djelimične proizvodnje na bazi licence davaoca
franšize. Po pravilu se ustupa isključivo pravo prodaje na tačno određenoj teritoriji ili tržištu.

Prometni (poslovni) franšizing se sastoji u pružanju niza usluga koje davalac franšizinga
pruža primaocu franšizinga. Davalac franšizinga stavlja na raspolaganje primaocu franšizinga
svoju “poslovnu formulu”, tj način poslovanja (svoj “imidž”), svoje metode plasmana,
stečeno znanje i iskustvo (know – how), robne i uslužne znakove i slično. Praktično, daje mu
kompletni provjereni paket usluga u cilju uspješnog plasmana proizvoda. Na taj način se
ostvaruje unifikacija poslovanja svih primalaca franšizinga koji su u poslovnom odnosu
(lancu) sa jednim davaocem franšizinga.10

1.3 Prednosti i nedostaci pokretanja franšize

Franšizant posluje pod tvrtkom davatelja prava (franšizora), a koristi sve prednosti koje
proizlaze iz tog poslovanja, a to su:

 Ulazak na tržište s već postojećim imidžom franšizora,

 Korištenje tehnologije koju davatelj franšize posjeduje,
 Korištenje prava na tržištu koje pokriva davatelj franšize,
 Menadžerska pomoć, opskrba potrebnim materijalima, rad na daljnjem razvijanju
postojećih proizvoda, istraživanje tržišta i samog poslovanja te korištenje dobivenih
rezultata.

Ono što se većinom navodi kao najbitnije pod prednostima jest to da što već od samog
početka preduzeće ima utemeljen ugled, koriste se već postojeće i isprobane metode, a zbog

9
https://repozitorij.efos.hr/islandora/object/efos:3866 (11.11.2022)
10
Kapor Predrag, Međunarodne poslovne finansije, Megatrend univerzitet Beograd, 2008. (str. 250)
svega toga rizik od neuspjeha je manji, odnosno minimalan. Neki od bitnih nedostataka i koji
se najčešće navode su:11

 Neovisnost,
 Trajna obveza prema franšizoru,
 Manjak individualnog identiteta,
 Mala mogućnost za poništenje ugovora.

1.3.1 Prednosti i nedostaci franšize – za franšizanta (korisnika franšize)

Svaki poduzetnik prilikom ulaska na tržište nastoji smanjiti rizike te se često poduzetnici
odlučuju na kupovinu franšize. Rizici i problemi s kojima se na početku poslovanja susreću
poduzetnici su: 12

 Prihvatanje proizvoda,
 Stručnost u upravljanju,
 Ispunjavanje novčanih obveza,
 Poznavanje tržišta te poslovna i strukturalna reforma.

Prednost je ta što se kupac ne mora zabrinjavati oko izgleda samog prostora, kontrolu dionica
i sl., a ujedno i za kupovnu moć franšizne operacije čime se uštedi puno novaca. Pogodnosti
pokretanja franšize se uveliko osjete pri pokretanju nove podružnice kod oglašavanja i
prodajne promidžbe jer se za sve te aktivnosti uključuju svi korisnici franšize. Oglašavanje se
vrši kako na lokalnoj tako i na nacionalnoj razini. Time se unaprjeđuje imidž firme, a
otvaranjem jednog poslovnog subjekta ne može se to postići. Poznavanje tržišta je također
velika prednost jer svaki ozbiljan davatelj franšize ima godine iskustva iza sebe. Svaki od
davatelja ima planove i određene strategije koje nudi svojim kupcima pri pokretanju
poslovanja na određenom tržištu. Svako tržište se razlikuje i bitno je uzeti u obzir sve moguće
razlike na tržištima te svoje poslovanje prilagoditi istome. Svaki davatelj franšize ima iskustva
u tome i može pomoći mnoštvom savjeta kupcu kako bi prevladao
prepreke na određenom tržištu s obzirom na tržišne razlike kao što je tip konkurencije, ukusi
kupaca, utjecaj medija i sl.

11
https://repozitorij.unin.hr/islandora/object/unin:1271 (12.11.2022)
12
Hisrich R.D., Peters M.P., Shepherd D.A., Poduzetništvo, MATE d.o.o., Zagreb, 2011.( str. 545)
Davatelj uzastopno procjenjuje tržište i na temelju toga daje savjete svom korisniku. Svaki
poduzetnik se susreće na početku poslovnog pothvata s održavanjem kvalitete proizvoda
ili usluga te sa upravljačkim sistemom nadzora. Davatelj franšize zbog održavanja kvalitete
robe sam odlučuje o tome ko mu je dobavljač jer uzima one dobavljače koji mu ispunjavaju
uspostavljene norme kvalitete. Ovo je vrlo bitno jer normizacijom se održava dosljednost
imidžu, a o tome ovisi širenje franšize. Po sklapanju ugovora o franšizi davateljima se daje
priručnik u kojem je opisan sistem kvalitete i što je sve potrebno učiniti kako bi se
potrošačima pružala nepromjenjivost usluge. U tim sustavima kvalitete nalaze se informacije
o odlukama koje su vezane za zapošljavanje ili otpuštanje radnika, o financijskim odlukama
koji su vezani za troškove poslovanja, aktivu i novčani tok. Sve navedeno daje prednost
korisniku franšize.

Nedostatak franšiznog poslovanja za franšizanta je ta da se radi na ideji koju je stvorio neko

drugi, a ne sam poduzetnik. Ranije je spomenuto pod nedostatkom i nezavisnost, a odnosi se
na pravila koja korisnik mora uvažiti da bi poslovao za franšizera. Ujedno, primatelj franšize
se obvezuje za brend, ukoliko posao neće krenuti na dobar put, to može uveliko utiecati na
primatelja franšize jer ovisi o franšizeru.13

1.3.2 Prednosti i nedostaci franšize – za franšizera (davatelja franšize)

Prednosti koje franšizer ostvaruje sklapanjem ugovora o franšiznom poslovanju povezani su s

rizikom širenja, novčanim obvezama i prednostima koje su vezane za troškove. Poduzetnici
koji su danas jedni od poznatih franšizera, ne bi bili možda toliko uspješni da nisu svoje
poslovanje pretvorili u franšizu. Franšizno poslovanje koriste kao model širenja svog
poslovanja, ali da bi ga koristili kao model širenja prvo moraju uspostaviti vrijednost i
vjerodostojnost da bi franšizu bio netko voljan kupiti.

Poduzetniku se omogućuje franšiznim poslovanjem brzo širenje, a da za to nema velika

novčana ulaganja. Ovo je velika prednost ukoliko se sagledaju problemi s kojima se može
poduzetnik suočiti prilikom pokretanja vlastitog poslovanja. Franšizer svoje poslovanje može
širiti na lokalnoj, regionalnoj, državnoj pa čak i na međunarodnoj razini i to s unaprijed
istraživanim tržištem te odabirom odgovarajuće lokacije. Za takvo širenje nije potreban toliki
kapital koliki bi bio potreban u slučaju da se kreće s nekim drugim oblikom poslovanja.
Širenje također ovisi i o vrijednosti franšize, ovisi o tome da li je ona velika ili mala.

13
https://repozitorij.unin.hr/islandora/object/unin:1271 (12.11.2022)
Vjerovatnoća širenja je veća ukoliko je cijena franšize manja jer je mnogim potencijalnim
kupcima cijena pristupačna. Postoji još jedna velika prednost za davatelja franšize, a to je da
ima manje ljudi zaposlenih te stoga ima manje troškove za plaće zaposlenih. Franšizer tako
može na većoj, recimo regionalnoj razini postaviti određene ljude koji bi upravljali subjektima
koji su otvoreni na određenom području. Time smanjuje broj zaposlenih, a i probleme koji bi
mogli nastupiti s većom brojkom zaposlenih. Veličina franšiznog poslovanja također nudi
prednost. Davatelj franšize može kupovati inpute u velikim količinama i time postići
ekonomiju razmjera, koja inače ne bi bila ostvariva.14

Davatelju franšize nije lako pronaći korisnika te je to jedan od nedostataka za njega. Loše
vođenje otvorenog subjekta, bez obzira na sve treninge i edukaciju koju je prošao korisnik
franšize, može rezultirati njezinim zatvaranjem, a uveliko naštetiti i imidžu firme. Danas se
broj franšiza povećava i sistem kontrole je sve teži za održavanje.15

1.4 Izbor i ulaganje u franšizno poslovanje

Svaki poduzetnički pothvat je rizičan pa tako i pokretanje franšiznog poslovanja. Postoji puno
franšiza koje su uspješne, ali nažalost ima onih koje nisu uspjele dovesti svoju priču o
poslovanju do savršenstva. Takva vrsta poslovanja nije za svakog poduzetnika, posebno ne za
one koji su dosta pasivni. Franšizor stavlja dosta obaveza na korisnika franšize, poput
zapošljavanja novih zaposlenika, određivanje rokova, računovodstva i dr. Prema svim
mogućim
prednostima koje su navedene postoji dosta razloga za pokretanje takve vrste poslovanja,
međutim nije svaka franšiza za svakog poduzetnika. Da bi potencijalni korisnik franšize
odlučio
pokrenuti franšizno poslovanje te potom odlučio koju opciju bi odabrao, potrebno je uzeti u
obzir čimbenike prije nego što donese konačnu odluku.
Prvo s čime se poduzetnik susreće jest koju franšizu će razmatrati kao potencijalnu, da li onu
koja je dokazana na tržištu ili onu koja nije toliko poznata, odnosno koja je nedokazana na
tržištu. Onaj tko raspolaže velikim financijskim sredstvima neće se zasigurno dvoumiti, ali
oni
koji ne misle uložiti velika financijska sredstva ti će vjerojatno uložiti u nedokazanu jer je
jeftinija. Međutim, to niže ulaganje donosi i veće rizike, što može dovesti do neželjenog

14
Hisrich R.D., Peters M.P., Shepherd D.A., Poduzetništvo, MATE d.o.o., Zagreb 2011., (str. 547)
15
https://repozitorij.unin.hr/islandora/object/unin:1271 (12.11.2022)
rezultata. Kod nedokazanih franšiza na tržištu javlja se stalna reorganizacija što često zbunjuje
i pritom se dogodi da se loše upravlja poslovanjem. Ako poduzetnik želi krenuti u poslovanje
s
nedokazanom franšizom, ona donosi poslovna uzbuđenja za njega i izazove, što može dovesti
do značajnog dobitka. Naspram tome, manje rizika donosi dokazana franšiza, ali potrebna su
za ulaganje veća financijska sredstva.

Potencijalni korisnik franšize trebao bi provjeriti financijsku stabilnost davatelja franšize.

Kako
bi to preispitao morao bi se propitati o broju korisnika u organizaciji, o uspješnosti
17
pojedinačnog korisnika, o dobiti franšize te da li proizlazi iz prodaje ili rojaliteta koji se
temelje
na dobiti koju donose korisnici franšize, o iskustvu davatelja franšize u marketingu,
proizvodnji
i financijama. Najbolje je izravno kontaktirati s davateljem franšize, također i s korisnicima
franšize kako bi došli do određenih informacija.
Među ostalim, bitno je proučiti potencijalno tržište za novu franšizu. Na početku vrlo je bitno
da se promatra promet i demografski čimbenici stanovništva na ciljanom području. Tok i
smjer
prometa ljudi na ciljanom području, moguće je promatrati samim dolaskom na potencijalno
tržište. Demografski čimbenici područja mogu se odrediti iz podataka popisa stanovništva
koji
su dostupni u gradskim ustanovama. Često se na karti provjeravaju lokacije konkurenata kako
bi se predvidio eventualni utjecaj na buduće poslovanje. Provode se marketinška istraživanja
na određenim tržištima, kako bi se doznali stavovi o tvrtki i zanimanju za istu. Zavisi od
franšizera da li će to napraviti prije prodaje ili kao smjernicu kod franšizantovog poslovanja
18
Prije pokretanja poslovanja, najbolje je izraditi izvještaje o prihodima
i novčanom toku kako bi
dobili približnu sliku budućeg poslovanja, a sam davatelj franšize
trebao bi napraviti projekcije
da se mogu izračunati sve potrebne informacije. Treba napraviti
strukturu investicijskih
zahtjeva, prepoznati potrebu za radnom snagom, sagledati sve
operativne prihode i rashode kao
bi se predvidio povrat investicije. Postupak izbora franšize
predstavlja nužne korake, odgovara na pitanja kako i što treba
učiniti
da bi davatelji i primatelji franšize bili zadovoljni i zajedno postigli
željeni poslovni cilj.16 Sve
te ranije navedene informacije navode se u izvještaju koji
objašnjava pravila i uvjete poslovanja,
a same izvještaje zahtijevaju Komisije za saveznu trgovinu.16

1.5 Franšiza kao izbor ulaska na inozemno tržište

Franšiza kao izbor ulaska na inozemno tržište je optimalna opcija za poslovne subjekte koji
imaju dugo stabilno, profitabilno poslovanje, za subjekte kojima su aktivnosti utemeljene na
unikatnom ili neobičnom konceptu. Poželjno je za poslovne aktivnosti koje mogu biti
privlačne na različitim tržištima ili su relativno jednostavne i jeftine za provođenje poslovne
aktivnosti, kao i za one koje se lako “kopiraju”. Franšize su sveprisutne u tolikoj mjeri da u
Hrvatskoj dnevno imaju kontakta s minimalno tri franšize. U razvijenim zemljama Europe i
Amerike taj broj je oko devet (benzinske pumpe, restorani, škole stranih jezika, hoteli, itd).
Franšizni način poslovanja rapidno se širi i kreira nova radna mjesta i ekonomski rast.17

Literatura

16
https://repozitorij.unin.hr/islandora/object/unin:1271 (12.11.2022)
17
https://repozitorij.efos.hr/islandora/object/efos:4148 (12.11.2022)
Knjige i članci:

1) Stakić B., Barać S., Međunarodne finansije, Univerzitet Singidunum Beograd, 2010.
2) Kapor Predrag, Međunarodne poslovne finansije, Megatrend univerzitet Beograd,
2008.
3) Erceg Aleksandar, Teorijski okvir ekonomske perspektive franšize, Centar za franšizu
Centra za poduzetništvo Osijek, 2013. (Dostupno na: https://hrcak.srce.hr/111015)
4) Hisrich R.D., Peters M.P., Shepherd D.A., Poduzetništvo, MATE d.o.o., Zagreb, 2011.

Izvori sa interneta:

1) https://repozitorij.efos.hr/islandora/object/efos:3866
2) https://repozitorij.veleri.hr/islandora/object/veleri:1737
3) https://repozitorij.efos.hr/islandora/object/efos:4148
4) https://repozitorij.veleri.hr/islandora/object/veleri:2657
5) https://repozitorij.unin.hr/islandora/object/unin:1271

Popis slika i tabela

Slika br 1. Pravila za etičku franšizu

Slika br. 2 Način funkcioniranja franšize

Tabela br. 1. Glavne razlike između MMF-a i Svjetske banke

Tabela br. 2. Finansijski aranžmani BiH sa MMF-om