EKONOMSKI FAKULTET

SEMINARSKI RAD
Prvog ciklusa studija
Tema: Eskontna stopa kao instrument monetarne politike
na primjeru SAD-a i odabrane zemlje EU

Predmetni profesor: Studentica:

april, 2021. godina

UVOD

Monetarna politika se, zajedno sa fiskalnom, smatra najvažnijom među makroekonomskim

politikama. U njenom vođenju centralna banka ima svakako najvažnije mjesto, a stepen njene
samostalnosti u kreiranju i realizaciji ove politike predstavlja važan faktor uspješnosti.
Monetarna politika predstavlja veoma važan segment ekonomske politike koja treba
da, preko svojih instrumenata, reguliše količinu novca u opticaju i obezbijedi njihovo
pozitivno djelovanje na ukupna realna privredna kretanja. Eskontna kamatna stopa je ona
kojom središnja banka utječe na ponudu i potražnju za novcem naziva se diskontna ili
eskontna kamata.

Prvi dio upoznati će nas sa pojmom monetarne politike, vrstama i instrumentima monetarne
politike ali i monetarnom politikom Europske centralne banke.

Drugi dio rada odnosi se na eskontnu stopu, eskontni kredit kao i eskontnu politiku i tržište
novca.

U posljednjem dijelu govori se o eskontnoj kamatnoj stopi kao instrumentu monetarne

politike na primjeru SAD-a, kao i monetarnoj politici u Hrvatskoj.
 1. MONETARNA POLITIKA

Monetarna politika obuhvata odluke koje donose središnje banke kako bi utjecale na cijenu i
dostupnost novca u privredi. Glavni su razlozi postojanja monetarne politike: novac, novčani
sistem, valuta i stabilnost cijena (ujedno i jedan od najvažnijih ciljeva monetarne politike).
Monetarna politika predstavlja jednu od najvažnijih politika države i iznimno je
važna za cjelokupnu privredu i opće blagostanje države. U današnje, savremeno doba
nemoguće je zamisliti modernu ekonomiju bez kvalitetne monetarne politike.

Temeljne su sastavnice monetarne politike:

 emisijska,
 kreditna,
 devizna i
 tečajna politika.

Monetarna politika, sa svojim mjerama i instrumentima, ima snažan utjecaj na fiskalnu,

poreznu i, općenito, makroekonomsku politiku, ali i obrnuto. Zadatak monetarne politike je
trajno opskrbljivanje privrednog prometa, i to količinom novca koja neće izazvati nikakve
poremećaje ili će u određenom trenutku onemogućiti izbijanje i razvijanje negativnih procesa,
što bi bila posljedica nedovoljne ili pretjerano velike količine novca. Moderna teorija
monetarne politike podliježe kritici hipoteze učinkovitog tržišta što znači da današnje tržišne
cijene (bez obzira na to o kojim je cijenama riječ) pravilno određuju prave vrijednosti imovine
na osnovi tekućih ekonomskih uslova.

Monetarna politika podrazumijeva skup pravila, propisa, mjera i instrumenata kojima se u

monetarnoj sferi društvene reprodukcije regulira količina, struktura i dinamika novčane mase,
te opticaj novca na razini nacionalnih (državnih) ekonomija. Monetarna politika nužna je u
svakoj zemlji jer bi bez nje vladao kaos jer ne bi postojala pravila u novčanim odnosima kao i
u njegovom opticaju. Središnja ustanova u čijoj je nadležnosti monetarna politika jest
središnja, tj. Centralna banka države.1

Monetarna politika predstavlja veoma vaţan segment ekonomske politike koja treba
da, preko svojih instrumenata, reguliše količinu novca u opticaju (te obim i strukturu
kredita) i obezbijedi njihovo pozitivno djelovanje na ukupna realna privredna kretanja.

Kada se govori o značaju monetarne politike, i uopšte novca, za normalno odvijanje

tokova realne privredne aktivnosti, odnosno procesa društvene reprodukcije, sve više se
izbjegavaju ekstremni teorijski stavovi koji tvrde da “novac nije važan‟. Danas se
uglavnom zastupa jedan „izbalansiraniji‟ teorijski stav po kome je značaj monetarne
politike (i uopšte monetarnih varijabli) veoma naglašen, ali ne i presudan, za normalno
odvijanje tokova privredne aktivnosti.

Drugim riječima, sada se najčešće ističe teorijski stav da “realni ekonomski faktori primarno
određuju formiranje performansi date ekonomije (stopa rasta proizvodnje, stopa
1
Preuzeto sa: https://repozitorij.vus.hr/islandora/object/vus:1725 (14.04.2022)
nezaposlenosti, stopa inflacije, suficit ili deficit u platnom bilansu itd.), ali da monetarne
varijable igraju značajnu povratnu ulogu u formiranju performansi ekonomije“.
Pozitivno djelovanje na ukupna realna privredna kretanja monetarna politika može
da ostvari ukoliko ona bude adekvatno vođena i sinhronizovana sa drugim segmentima
ekonomske politike. Adekvatno vođenje monetarne politike podrazumjeva da se primjenjuju
efikasni instrumenti monetarnog regulisanja, te da preduzete mjere budu blagovremene
imajući u vidu odgođeno djelovanje odnosno vremensko kašnjenje u djelovanju mjera
monetarne politike. Zbog toga monetarna politika mora biti dovoljno fleksibilna kako bi
mogla da brzo reaguje na nastale poremećaje (bilo monetarnog ili nemonetarnog karaktera).
Što se tiče sinhronizovanog djelovanja monetarne i drugih segmenata ekonomske politike
(fiskalne, devizne, spoljnotrgovinske itd.) od naročitog značaja je dobra usaglašenost mjera
monetarne i fiskalne politike.2

1.1 Ciljevi monetarne politike

Mishkin smatra da je osnovni cilj monetarne politike stabilnost cijena. Stabilnost cijena
poželjna je zato što rast ili pad cijena dovodi do nesigurnosti u gospodarstvu, a ta nesigurnost
može negativno utjecati na gospodarski rast. Uz stabilnost cijena duţnosnici središnjih banaka
spominju još pet ciljeva o kojima se raspravlja kada se govori o ciljevima monetarne politike:
3

 visoka zaposlenost
 gospodarski rast
 stabilnost financijskih tržišta
 stabilnost kamatne stope
 stabilnost na deviznim tržištima

1.2 Vrste monetarne politike

U monetarnoj teoriji općeprihvaćeno je stajalište da je osnovni smisao monetarne politike

njezino djelovanje na stupanj i dinamiku privredne aktivnosti reguliranjem obujma i strukture
efektivne novčane potraţnje te točnim formiranjem visine i strukture novčane mase. Prema
tome, monetarna politika dijeli se na dvije vrste: 4

 restriktivna monetarna politika

 ekspanzivna monetarna politika.

1.2.1 Restriktivna monetarna politika

U najužem smislu može se reći da je restriktivna monetarna politika, politika smanjene

ponude novca, a isto tako moţe se prikazati modelom IS-LM. Slika 1 prikazuje monetarnu

2
Preuzeto sa: http://univerzitetpim.com/wp-content/uploads/2019/07/Su%C5%A1tina-monetarne-politike-sa-
osvrtom-na-obaveznu-rezervu-CBBIH-sa-sadryajem1.pdf (14.04.2022)
3
Mishkin, F.S., 2010., str. 395
4
Fiamengo (2011.), I: Monetarna politika Hrvatske narodne banke, str 24
restrikciju, odnosno smanjenje nominalne ponude novca uz fiksnu razinu cijena pri čemu
dolazi do povećanja kamatnih stopa (i) i pada outputa (Y). To dovodi do pada raspoloţivog
dohotka kao i pada potrošnje. Budući da je prodaja manja, a kamatna stopa viša, investicije
moraju padati.5

1.2.2 Ekspanzivna monetarna politika

Ekspanzivna monetarna politika vrsta je monetarne politike koju uglavnom karakterizira

pokušaj stimuliranja veličine novčane mase zemlje. Odgovorni za njegovu kontrolu uglavnom
su središnja banka ili druga slična ekonomska sila.

Kad pojedinci radije štede novac umjesto da ga troše ili ulažu, ukupna je potražnja vrlo slaba,
što može dovesti do recesije. Djelovanjem na financijskim tržištima s ekspanzivnim
monetarnim mjerama nastoji se krenuti prema gospodarskom rastu i otvaranju radnih mjesta
od strane tvrtki u zemlji. Zbog toga je uporaba ekspanzivne monetarne politike česta u
situacijama ekonomske krize ili recesije. Kroz razne poticaje, s jedne strane, radi se o
poticanju proizvodnje dobara i usluga, a time i razine dohotka njezinih građana. S druge
strane, riječ je o utjecaju na tržišta tako da banke odobravaju više kredita obiteljima i
tvrtkama.6

1.3 Instrumenti monetarne politike

Instrumenti monetarne politike su alati kojima centralna banka realizuje monetarnu politiku.
Centralne banke, koriste različite instrumente monetarnog regulisanja u želji da ostvare
(neposredne) ciljeve monetarne politike. Instrumenti monetarne politike, u zavisnosti od
načina na koji deluju, se mogu grupisati na sljedeći način:

 Direktni instrumenti - omogućavaju neposredno postizanje ciljeva nosilaca monetarne

politike. Najčešće korišćeni direktni instrumenti su regulisanje kamatne stope i mere
regulisanja porasta plasmana banaka (kreditni limit);
 Indirektni instrumenti - deluju koristeći odnos između novčane mase i primarnog
novca, kao i monopolski položaj centralne banke u pogledu kreiranja primarnog
novca.

U skladu sa prethodnim konceptom je i podela instrumenata na dve osnovne grupe:

 Kvantitativni instrumenti - deluju na nivou cele privrede, bez izuzetka. Osnovni oblici
kvantitativnih instrumenata monetarne politike su politika obaveznih rezervi, politika
eskontne stope i kamatnih stopa generalno i operacije na otvorenom tržištu;
 Kvalitativni instrumenti - deluju selektivno u pogledu vrste kredita, korisnika, namene,
načina korišćenja, rokova, kamate.

5
Lovrinović, I., Ivanov, M. (2003): Novac i gospodarska aktivnost, str, 27.
6
Preuzeto sa: https://hr.economy-pedia.com/11039889-expansive-monetary-policy (14.04.2022)
Izbor konkretnih instrumenata monetarne politike je određen stepenom razvijenosti i
specifičnostima finansijskog sistema nacionalne ekonomije.7

Slika 1. Instrumenti monetarne politike

Izvor: Hadžić M., Barjaktarević L., (2015), Monetarna ekonomija, str. 196

1.4 Monetarna politika Europske središnje banke

Monetarna politika Europske središnje banke kao središnji cilj ima održavanje stabilnosti
cijena. To u praksi znači da se tolerira godišnji rast potrošačkih cijena maksimalno do 2%.
Kako bi ostvarila ovaj, ali i ostale ciljeve, provode se razni instrumenti, operacije i mjere na
financijskom tržištu. Poseban značaj u kontekstu monetarne politike Europske središnje banke
ima model središnjeg bankarstva na kojem ona nastaje (Bundesbank).8

ECB ima zadatak da brani stabilnost deviznog kursa evra indirektno preko stabilizaciono-
orjentisane monetarne politike, koja deluje u kombinaciji sa fiskalnim politikama u zemljama
euro zone.

ECB ima dve opcije u pogledu strategije monetarne politike:9

 Targetiranje monetarnih agregata,

 Targetiranje određene inflacione stope.

7
Hadžić M., Barjaktarović L., (2015), Monetarna ekonomija str. 196
8
Preuzeto sa: https://repozitorij.unipu.hr/islandora/object/unipu:5120 (14.04.2022)
9
Hadžić M., Barjaktarović L., (2015), Monetarna ekonomija str. 268
 Tabela 1. Karakteristike strategija monetarne politike ECB

Izvor: Hadžić M., Barjaktarović L., (2015)

1.4.1 Instrumenti monetarne politike u praksi Europske središnje banke

Na primjeru europodručja i Europske središnje banke moguće je govoriti o tri osnovna

monetarna agregata, to su M1, M2 i M3. M1 označava gotovi novac i ona sredstva koja
se u svakom trenutku mogu odmah pretvoriti u novac. M2 je prijelazni novac, dok M3
predstavlja prijelazni novac i utržive financijske instrumente emitirane od strane
monetarnih institucija. Prema istaknutom M1 je najuži monetarni agregat, a M3 najširi.

Ističu se monetarni agregati Hrvatske narodne banke za isti period:

Tabela 2. Monetarni agregati Hrvatske narodne banke 2020. (mil. kn, %)

M1 M2 M3
JANUAR 2020 0,22 0,10 0,10
FEBRUAR 2020 0,91 0,91 0,91
MART 2020 5,19 5,19 2,96
Izvor: https://www.hnb.hr/statistika/statisticki-podaci/financijski-sektor/monetarni-i-kreditni-agregati

Kada se govori o instrumentima monetarne politike Europske središnje banke, koji se

primjenjuju u praksi, treba razlikovati one koji su vrijedili u predkriznom razdoblju, kao
i one nakon krize

Tabela 3. Instrumenti monetarne politike Europske središnje banke prije krize i nakon krize
europodručja
 Izvor: Radošević, D. (2018.) Monetarna politika Europske središnje banke. Zagreb: Školska

knjiga. Str. 85.

ABSPP – Program kupnje obveznica koje su kolateralizirane imovinom

CBPP – Program kupnje osiguranih obveznica

EONIA – Prosječna euro kamatna stopa na prekonoćne pozajmice

MRO – Glavne operacije refinanciranja

SMP, PSPP – Program kupnje vrijednosnica

Tijekom pretkriznog razdoblja Europska središnja banka koristila je tri osnovna instrumenta
monetarne politike s ciljem kontrole kratkoročnih kamata (EONIA). To su tjedne glavne
operacije refinanciranja (MRO) i mjesečne operacije dugoročnog financiranja (LTRO) s
dospijećem kredita do 3 mjeseca, a na osnovi tendera s varijabilnom kamatom i fiksnim
volumenima monetarnih intervencija.

Osim toga, navode se marginalne pozajmice i depoziti te minimalne pričuve za banke od 2 %

na određene kategorije pasive banaka. Ovime je Europska središnja banka održavala
umjerenu razinu bilance.

Operativni okvir ove institucije značajno se mijenja nakon krize. Sukladno tome, primjenjuju
se drugačiji instrumenti, kako je navedeno i u danoj tablici. U ovome razdoblju provode se
instrumenti i monetarne operacije injektiranja likvidnosti u financijski sustav, a ova institucija
preuzima klasičnu ulogu središnjeg bankarstva i spašava nelikvidne, ali solventne banke. U
svrhu sprječavanja kreditnog sloma, provodi se pojačana kreditna potpora.

Kako bi se ojačala likvidnost, provođene su MRO i LTRO operacije, uz fiksne kamatne stope
i intervencije. Politika kolateralizacije time je jedna od najvažnijih kreditnih politika kojom
središnja banka refinancira privatne komercijalne banke.

Osim toga, vidljivo je produljenje rokova kredita s 3 na 6 mjeseci, odnosno na godinu dana.
Treba istaknuti kako su to bili ciljani krediti. Osim konvencionalnih mjera monetarne politike,
nakon 2015. godine, Europska središnja banka započinje i s nekonvencionalnim mjerama
(EAPP, ABSPP, PSPP, CSPP).10

2. ESKONTNA STOPA

Eskontna kamatna stopa je ona kojom središnja banka utječe na ponudu i potražnju za
novcem, a naziva se diskontna ili eskontna kamata. Temeljem visine ove kamate i drugih,
prvenstveno tržišnih uvjeta formiraju se kamate na tržištu. Diskontna stopa je jedan od
instrumenata monetarno-kreditne politike budući da se njezinom manipulacijom utječe na
visinu novčanog optIecaja.11

2.1 Eskontni kredit

Eskontni kredit je vrlo stari kreditni posao. Eskontni kredit se odobrava na podlozi nekog
budućeg potraživanja. Budući da se potraživanje kupuje prije svoga dospijeća, kreditni iznos
je manji od nominalne vrijednosti za kamate, troškove i proviziju. Najčešća podloga (pokriće)

10
Preuzeto sa: https://repozitorij.unipu.hr/islandora/object/unipu:5120 (15.04.2022)
11
Preuzeto sa: https://www.moj-bankar.hr/Kazalo/E/Eskontna-kamatna-stopa (15.04.2022)
za odobravanje ovoga kredita je mjenica. Praktičnost i raširenost ovog kreditnog posla
proizlazi iz vrlo čvrstog mjeničnog zakona (sudužnici, aval) odnosno od mogućnosti naplate
mjeničnog iznosa nakon neplaćanja mjenice i njenog protesta od bilo kojeg potpisnika
mjenice. Daljnja pogodnost mjenice se očituje u mogućnosti da se eskontirane mjenice
reeskontiraju kod središnje banke, odnosno da poslovna banka osigura sebi kredit kod
središnje banke. Ovaj kratkoročni kredit se odobrava u roku dospijeća mjenice. Dužnik je
dužan iskupiti mjenicu i banci vratiti kredit. U slučaju da to dužnik Propusti učiniti, banka će
protestirati mjenicu i naplatit će dužni iznos.12

2.2 Kamatne stope Centralne banke

Tržište novca, videli smo je mehanizam preko koga se sučeljava ponuda i tražnja novca i
kratkoročnih hartija od vrednosti. To je vrlo razuđen mehanizam. Sve transakcije tim
instrumentima odvijaju se po određenoj ceni – kamati. Određivanje kamate na tržištu novca
najčešće se vrši u odnosima između banaka, kao učesnicima na tržištu novca, uz uvažavanje
trenutne situacije koja vlada na tržištu (odnosi ponude i tražnje novca), ali i između banaka i
njihovih komitenata, kao i poslovnih banaka i centralne banke. Kamatna stopa se može
autonomno odrediti i od strane centralne banke, već prema njenoj proceni odnosa na tržištima,
ali i vođenju aktuelne monetarne i makroekonomske politike. Stoga se često susreće i ex ante
određivanje (limitiranje) kamatnih stopa, bez obzira na stvarne odnose na novčanom tržištu.
Kamatna stopa se može i slobodno formirati na tržištu, kao odraz odnosa ponude i tražnje
novca. Kada se određuje na osnovu ponude i tražnje na tržištu novca, tada obično
prilagođavanje vrši prema:

 Eskontnoj i lombardnoj stopi centralne banke,

 Diskontnoj stopi centralne banke na hartije od vrednosti tržišta novca,
 Neto kamati koja se formira na internacionalnom tržištu novca.

Kamatne stope u transakcijama novcem između poslovnih banaka utvrđuju se „bilateralno u

svakoj bankarskoj operaciji na tržištu novca”, a najčešće su odraz stvarne tražnje novca. Pri
utvrđivanju kamatne stope između banaka obično im kao polazna osnova služi visina
eskontne stope centraine banke. To je „stožer” oko koga se formiraju kamatne stope banaka,
to je u stvari cena primarnog novca centralne banke, odnosno zvanična cena novca. Centralna
banka je potpuno autonomna i saostalna u vođenju politike kamatne stope, što bi trebala biti i
kod vođenja ukupne monetarne politike. Moguće je i značajno odstupanje kamatnih stopa
banaka od eskontne stope (uvećane za troškove rnanipulacije novca kod banaka), što je
upravo slučaj u Jugoslaviji danas. Drugi „orijentir” u formiranju kamatnih stopa na tržištu
novca posiovne banke imaju u visini kamate na lombardne kredite, odnosno diskontne kamate
po kojoj centralna banka otkupljuje ranije emitovane kratkoročne hartije od vrednsti na tržištu
novca. Posebno je značajna visina pasivne kamate koju banke plaćaju vlasnicima novca
(deponentima) na njihov novac jer, to je cena na koju se mora dodati i kamatna marža iz koje
se pokrivaju svi troškovi banaka. Kamata koja se plaća na depozite ukoliko je niža (jevtiniji
depoziti) rnože banci omogućiti i nižu aktivnu kamatu na plasmane. Ako to banka ne želi,
tada joj omogućava veliku kamatnu maržu i visok profit (razliku ižmeđu aktivne i pasivne
12
Preuzeto sa: https://www.moj-bankar.hr/Kazalo/E/Eskontni-kredit (15.04.2022)
kamatne stope). Kamatna stopa je vrlo varijabilna. Kamata na đnevni novac je većeg stepena
varijabiliteta u odnosu na kamatu na terminski novac. Banke su sprmne „kupujući” dnevni
novac na kratak rok (sedam, petnaest dana, mesec dana) da plate i višu kamatu za taj novac od
eskontne stope, nego da eskontiraju svoj portfelj menica koje dospevaju tek nakon tri
meseca.’ Moguće su oscilacije kamate i u slučajevima kada se najveći broj banaka javlja kao
tražilac novca, dok je izostala ponuda, ali i obmuto. Sve to dovodi do većih oscilacija kamate
na kratak rok. Obzirom na česte nestabilnosti tržišta novca r oscilacija ponude i tražnje na
njemu, kao i vrlo velikih razlika u rejtingu banaka, ali i dosta slabih i nesolventnih banaka,
često se na „čistu” kamatu na dnevni novac uračunavaj riziko premfja. Prema rizika stoji u
obrnutoj srazmeri sa bonitetom banke. Što je bolji rejting banke, to je riziko premije niži, i
obmuto. Riziko premija na terminskom tržištu ima iste karakteristike i delovanje kao i na
dnevnom tržištu novca. Eskontna stopa u stvari znači kamatnu stopu po kojoj centralna banka
odobrava kredite poslovnim bankama, kao osnovni kanal emisije primamog novca.

Lombardna kamatna stopa predstavlja kamatnu stopu centralne banke po kojoj ona na bazi
zaloga hartija od vrednosti daje kredite za likvidnost poslovnim bankama. Ove stope, videli
smo, imaju gravitacionu ulogu u formiranju kamatnih stopa u bankarskom sistemu i na tržištu
novca.

Postoji i posebna vrsta kamate na hartije od vrednosti koja se u mnogim zemljama naziva
diskontna stopa. To je kamatna stopa po kojoj se vrši emisija i otkup hartija od vrednosti na
tržištu novca od strane centralne banke. Postoji diskontna stopa po kojoj centralna banka
prodaje hartije od vrednosti, ali i diskontna stopa po kojoj kupuje hartije od vrednosti na
tržištu novca. Ova stopa direktno utiče na formiranje ponude i tražnje na tržištu novca, ali i na
formiranje visine i strukture kamatnih stopa na tržištu novca.

Diskontna stopa je različita prema vrsti hartija od vrednosti, roka dospeća, kvaliteta hartija,
situacije na tržištu novca i u privredi. Centralna banka stalno prilagođava (koriguje) ove stope
na pojedine oblike hartija od vrednosti, a prema njenoj oceni situacije na tržištu. Primena
diskontne stope centralna banka vrši autonomno, čak nije obavezna da je objavljuje. Ona
dobija javni karakter tek nakon obavljanja transakcija sa kratkoročnim hartijama od vrednosti
na tržištu novca. Kada centralna banka snizi diskontnu stopu to dovodi do srhanjenja
ukamaćenja finansijskih sredstava uloženih u hartije od vrednosti.

Centralnoj banci stoji na raspolaganju i tzv. rediskontna kamatna stopa. Pod ovom stopom
podrazumeva se. ona stopa po kojoj banka vrši otkup ranije ernitovanih hartija od vrednosti,
koje se već nalaze na tržištu novca.

Rediskontna stopa je u pravilu viša od diskontne stope, što utiče na visinu rashoda i prihoda
banaka, odnosno njihovu profitabilnost, ali i politiku likviditeta (prodaja ili kupovina hartija
od vrednosti).13

2.3 Eskontna politika i tržište novca

Eskontna politika se sastoji u podizanju i spuštanju kamatne stope po kojoj centralna banka daje kredite
13
Ristić K., Komazec S., Ristić Ž., (2014), Monetarna ekonomija i bankarski menadžment, str. 194-196.
poslovnim bankama u cilju delovanja na kreditni potencijal banaka, a preko njega na celokupne robno–
novčane odnose, zaposlenost i nacionalni dohodak (proizvodnju).

Eskontna stopa je u stvari kamatna stopa po kojoj centralna banka prima u reeskont od poslovnih banaka
menice i druge hartije od vrednosti.

Eskontnom politikom centralna banka u stvari određuje cenu kredita koji odobrava poslovnim bankama,
bilo preko reeskontnih kredita, bilo drugih oblika kredita. To je „zvanična” cena novca u privredi od koje
daije zavisi kamata po kojoj će poslovne banke odobravati kredite svojim komitentima. Regulisanjem
kamatne stope po kojoj centralna banka daje kredite poslovnim bankama i preko tog kamatne stope po kojoj
poslovne banke daju kredite komitentima neposredno se deluje na visinu tražnje kredita i novčani opticaj
(novčanu masu). „Kada monetarne vlasti steknu uverenje da je visina kredita, koje su banke odobrile,
dostiglo nivo koji ugrožava privrednu stabilnost, centralna banka pristupa podizanju svoje kamatne
stope – znači ona poskupljuje cenu kredita usled čega nastaje opšte povećanje kamatne stope u
privredi, a poseldica toga biće da se kredit manje traži, da se već uzeti krediti otkazuju, da se
investicioni planovi odlažu i sl.

Promjenama u visini eskontne stope centralna banka nastoji delovati na ponudi i tražnju novca i
kratkoročnih hartija od vrednosti na novčanom tržištu i uslove koji vladaju na području kamatne
politike u celom kreditnorn i bankarskom sistemu.

Povećanjem eskontne stope stvaraju se nepovoljniji uslovi za reeskontne kredite centralne banke, čime se
deluje na opštu kamatnu stopu i tražnju kredita banaka kod centralne banke i privrede kod banaka.
Povećanje kamatne stope primenjuje se kada se na tržištu oseća veća količina novca i inflacioni
poremećaji. Suprotno tome, smanjenje eskontne stope treba da dovede do povećanja novčane
tražnje i podizanje privredne aktivnosti kada je njen pad posledica deflacije, odnosno nedostatka
novca u privredi.

Eskontna politika uz regulisanje kamatne stope obuhvata i druge uslove po kojima centralna banka
odobrava reeskontne kredite poslovnim bankama (uslovi reeskonta, rokovi, hartije od vrednosti koje se
uzimaju u reeskont, plafon reeskonta i dr.). To je, dakle jedno kompleksno područje monetarnog
regulisanja koje ulazi i u područje delovanja drugih instrumenata monetarnog regulisanja i ukupne
makroekonomske politike.

Ovakva šira uloga eskontne politike zahteva od centralne banke i određenu elastičnog u brzom
prilagođavanju privrednim kretanjima, u zavisnosti od ciljeva koji se žele postići monetarno–
kreditnom politikom.

Centralna banka često nije spremna da bankama nadoknadi. manjak likvidnih sredstava i ne
daje novu kreditnu podršku, zbog čega se poslovne banke moraju orijentisati na tržište novca i
kratkoročnih hartija od vrednosti. Manipulisanje eskontnom stopom kod nas je dosta retko, a
promene izrazito male da bi ona mogla predstavljati značajniji instrament monetarno–
kreditnog regulisanja. Efikasnost eskontne politike određene centralne banke zavisna je od
stepena razvoja bankarskog sistema i povezanosti centralne banke s ostalim bankama,
odnosno od intenziteta kreditnih odnosa centralne banke i poslovnih banaka, zavisnosti
privrede od kredita, zavisnosti kredita banaka od sredstava centralne banke. Pored toga,
efikasnost eskontne politike tesno je povezana i sa delovanjem, obimom i strukturom tržišta
novca i kredita i tržišta kapitala. Što su ova tržišta razvijenija i učešće banaka u njima veće, to
je i uloga eskontne politike centralne banke veća.

Efikasnost eskonfae, llomlbardinie, diskontne (i rediskontne) stope tesno je povezana sa

delovanjem i jazvojem tržišta novca i kapitala, finansijskih instrumenata i centralne banke.
Sto su ova tržišta razvijenija i učešće banaka i centralne banke na njima veće, to je i uloga i
efikasnost eskontne politike centralne banke veća.14

Nivo privredne razvijenosti i struktura finansijskog sistema u konkretnoj zemlji određuju koje
metode, odnosno instrument će centralna banka izabrati za svoje delovanje. Putem regulisanja
visine eskontne (diskontne) stope i operacija na otvorenom tržištu centralna banka obavlja
kontrolu rada novčanog tržišta. Konkretno, to znači održavanje potrebne ravnoteže ponude i
tražnje na novčanom tržištu, regulisanjem obavljanja transakcija visinom kamatne stope,
odnosno kupovinom i prodajom hartija od vrednosti. Na ovaj način se postiže direktan uticaj
na kreditni potencijal i likvidnost banaka, način formiranja kamatnih stopa na tržištu, kao i
održavanje motiva vlasnika slobodnih novčanih sredstava za ulaganje u hartije od vrednosti.

Eskontna (diskontna) stopa je kamatna stopa na kredite centralne banke, odnosno kamatna
stopa po kojoj centralna banka prodaje/kupuje HOV države ili centralne banke između
trenutka emitovanja i dospeća. Eskontna (diskontna) predstavlja direktni, kvantitativni
instrument monetarne politike preko koga centralna banka vrši monetarnu kontrolu i
monetarno upravljanje u skladu sa postavljenim ciljevima monetarne politike.

Politika eskontne stope se sastoji u podizanju ili spuštanju visine kamatne stope po kojoj
centralna banka odobrava kredite poslovnim bankama (određivanje cene kredita – reeskontnih
ili drugih oblika) radi delovanja na tržištu novca i kredita, troškove kredita i kreditni
potencijal. Delovanjem na kreditni potencijal banaka (determiniše visinu kamate po kojoj će
poslovne banke odobravati kredite svojim klijentima), centralna banka nastoji da deluje na
ukupne robnonovčane odnose, zaposlenost i stopu rasta, odnosno nacionalni dohodak i platni
bilans.

Eskontna politika obuhvata čitav niz aktivnosti: regulisanje visine eskontne stope (po kojoj
centralna banka prima u reeskont od poslovnih banaka menice i druge HOV), uslovi
reeskonta, vrste poslovnih aktivnosti koje se reeskontuju, rokovi reeskonta, procenat
reeskonta.

Snižavanje eskontne stope predstavlja vođenje politike jeftinog novca, odnosno instrument je
ekspanzivne monetarne politike. Ukoliko dođe do snižavanja eskontne stope trebalo bi
automatski da dođe do povećanja tražnje za bankarskim kreditima od strane ekonomskih
subjekata, pojedinaca i kompanija, jer su krediti jeftiniji, što bi trebalo da rezultira
povećanjem količine (kvantuma) primarnog novca i time i ukupne količine novca u
opticaju.Obrnuto, porast eskontne stope znači vođenje politike skupog novca, odnosno
predstavlja instrument restriktivne monetarne politike. Porast eskontne stope trebalo bi da

14
Ristić K., Komazec S., Ristić Ž., (2014), Monetarna ekonomija i bankarski menadžment, str. 196-198
dovede do smanjenja tražnje za kreditima od strane ekonomskih subjekata, što dalje utiče na
smanjivanje rezervi likvidnih sredstava banaka, jer one odgovaraju na smanjenje zahteva na
tržištu za kreditima, obima primarnog novca i posledično, smanjenja ukupne količine novca u
opticaju.

Slika 2. Kamatne stope NBS

Izvor: Hadžić M., Barjaktarović L., (2015), Monetarna ekonomija str. 199

Možemo zaključiti da promenama u visini eskontne stope centralna banka nastoji da preko
regulisanja kamatnih stopa na tržištu deluje na ponudu i tražnju novca na novčanom tržištu i
uslove koji vladaju na području kamatne politike u celom kreditnom sistemu. U praksi je
veoma teško precizno predvideti efekat određene promene eskontne (diskontne) stope na
obim zaduženja banaka kod centralne banke i na sam obim novčane mase. Razlozi za to su:

 Stepen zavisnosti poslovnih banaka od dopunskih sredstava likvidnosti koja potiču od

kredita centralne banke;
 Osetljivost tražnje za dopunska sredstva likvidnosti banaka od razlike (marže) iz-među
njihovih aktivnih i pasivnih kamatnih stopa;
 Stepen u kojem su se druge (tržišne) kamatne stope već promenile ili će se promeniti u
doglednom vremenu;
 Situacije u pogledu tražnje kredita uopšte i ponude novčanih sredstava uopšte.

Eskontna politika, kao i celina monetarne politike, mora biti vođena u koordinaciji sa ostalim
segmentima makroekonomske politike, pre svega fiskalne politike, politike tržišta i cena,
politike dohodaka, spoljnotrgovinske politike, politike deviznih i robnih rezervi.

Mjere se pri tom moraju preduzimati simultano i uz primenu i uvažavanje pozitivnih i

negativnih efekata ovih mera i njihova uzajamna delovanja, naročito kada se privreda nalazi
na različitim pozicijama u privrednom ciklusu, tj. kada je u dubokoj krizi, odnosnovisokoj
inflaciji. Eskontna stopa kao kamatna stopa po kojoj centralna banaka pozajmljuje novac
predstavlja najnižu kamatnu stopu na tržištu. Poslovne banke prilikom formiranja cene kredita
kao bazni deo uzimaju eskontnu (diskontnu) stopu centralne banke i dodaju odgovarajuću
marginu, kojom pokrivaju troškove koje imaju i zaračunavaju svoj profit po konkretnom
kreditnom aranžmanu.15
15
Hadžić M., Barjaktarović L., (2015), Monetarna ekonomija str. 198-199
 2.4 Monetarna politika i eskontna politika

Eskontna stopa je jedan od najznačajnijih instrumenata preko koga centralna banka vrši
monetarnu kontrolu i monetarno upravljanje u skladu sa postavljenim ciljevima monetarne
politike.Eskontna politika (ili diskontna politika) se sastoji u podizanju ili spuštanju kamatne
stope po kojoj centralna banka daje kredite posiovnim bankama radi djelovanja na tražnju
novca i kredita, troškove kredita i kreditni potencijal banaka. Preko djelovanja na kreditni
potencijal banaka, nastoji se djelovati na ukupne robno–novčane odnose, zaposlenost i stopu
rasta, odnosno na nacionalni dohodak. Eskontna politika se ne sastoji samo u operisanju
eskontnom stopom (po kojoj centralna banka prima u reeskont od poslovnih banaka mjenice i
druge vrijednosne papire), već i cijeli niz dmgih aktivnosti, kao:

 uslov reeskonta,
 vrste poslovne aktivnosti koja se reeskontuje,
 rokovi reeskonta,
 procenat reeskonta i dr.

Eskontnom politikom centralna banka u stvari određuje cenu kredita koje odobrava poslovnim
bankama, bilo preko reeskontnih kred.ita, bilo drugih oblika kredita. To je „zvanična” cena
novca u privredi od koje dalje zavisi visinakamata po kojoj će poslovne banke odobravati
kredite svojim komitentima. Regulisanjem kamatne stope po kojoj centralna banka daje
kredite poslovnim bankama i preko toga kamatne stope po kojoj poslovne banke daju kredite
komitentima, neposredno se deluje na visinu tražnje kredita i novčani opticaj. Prateći
materijalno–finansijske tokove monetarna vlast smatra da je visina novca i kredita u privredi
dostigla nivo koji ugrožava privrednu stabilnost, da prate inflacione promene, centralna banka
pristupa podizanju eskonfne stope, što znači da dolazi do poskupljenja kredita, zbog čega
nastaje opšte povećanje kamatne stope u zemlji. Posledica toga bi trebala biti da se novac i
kredit manje traže, da se već uzeti krediti vraćaju, ,,da se investicioni planovi odlažu” i sl.
Naši privredni subjekti nisu osetljivi na promene kamatne stope i daleko veće od 1–2%,
koliko se obično menja eskontna stopa.

Promenama u visini eskontne centralna banka nastoji delovati na ponudu i tražnju novca na
novčanom tržištu i uslove koji vladaju na području kamatne politike u celom kreditnom
sistemu.Povećanje eskontne stope trebalo bi da automatski dovede do smanjenja tražnje
kredita. Suprotno navedenom, sniženje eskontne stope treba da dovede do porasta tražnje
bankarskih kredita. Prema tome, kada zajmovna cena postane viša i kredit skuplji treba da
dođe do kontrakcije kredita, i obmuto, kada zajmovna cena postane niža i kredit jeftiniji, treba
da dođe do ekspanzije kredita.16

16
Ristić K., Komazec S., Ristić Ž., (2014), Monetarna ekonomija i bankarski menadžment, str. 250
 2.5 Eskontna stopa ili eskontna politika

Danas u ekonomskoj literaturi prevladavaju shvatanja da podizanje zvanične eskontne stope i

poskupljenje kredita, što iz toga proizlazi, ne uzrokuju manju tražnju kredita od strane banaka,
kontrakciju kredita i smanjenje tražnje, kao i ublažavanje inflacionog pritiska na tržištu.
Smatra se da samo smanjenje.eskontne stope, odnosno pojeftinjenje kredita, bez delovanja
dmgih faktora, ne može samo po sebi toliko uticati i biti dovoljno za oživljavanje privrede.
Potpuno suprotno se misli, kada je u pitanju povećanje eskontne stope, radi obuzdavanja
preterane konjunkture i inflacionih poremećaja. Ovo se posebno odnosi na našu privredu, u
kojoj je stopa inflacije znatno iznad „cene” novca centraine banke; tako da se redovno javlja
negativna realna kamatna stopa, što stvamo predstavlja „premiju” za uzimanje
kredita.Eskootna politika u nas orijentisana je, uglavnom, na drtige uslove (uslovi reeskonta,
oblici reeskonta, plafon i dr.), a ne i na promene eskontne stope koja je gotovo nepromenjena.
Iz podataka je vidljivo da su u našoj privredi formirane redovno negativne kamatee stope,
kako maksimalno na kredite, tako i eskontna i piaćena kamata na kredite banaka. Promene
eskontne stope imaju u takvim uslovima slabo delovanje na tražnju kredita iz prostog razloga
što je ta stopa znatno niža cd svih ostalih oblika kamate, a s druge strane što se radi redovno o
negativnoj realnoj stopi. To je i jedan od razloga zbog čega se ne koristi šire u regulisanju
tražnje novca i kredita u privredi, tako da je došio do bazne preorijentacije eskontne politike
na druge uslove i eiemente reeskontne politike.U nekim razvijenim privredama ona i dalje,
čak i uz manje promene, ostvaruje vidljivo delovanje na efektivnu novčanu tražnju,
investicionu potrošnju i platni blians, dakle na najvitalnije segmente reprodukcije. Međutim,
treba imati u vidu i njeno signalno i psihološko delovanje na privredne subjekte’ kojim se
pokazuje da je došlo do osnovne preorijentacije monetarne politike, bilo od ekspnazivne k
restriktivnoj (povećanje eskontne stope), blio od restriktivne k ekspanzivnoj (smanjenje
stope). Isto tako, primećeno je da u sve većoj inflaciji, koja potresa razvijene kapitalističke
privrede, eskontna stopa sve više gubi na značaju, uz porast značaja drugih instrumenata ove
politike (kvalitet i vrsta reeskontnog posla, rokovi kredita, plafon reeskonta kod centralne
banke, politika otvorenog tržišta i dr.), bez obzira na stvarnu eskalaciju eskontnih stopa i
poslednjim godinama, kada se kreću i na mvou izmeđa 35% i 17%.Eskontna politika mora
biti vođena u uskoj koordinaciji sa ostalim segmentima makroekonomske regulacije, a pre
svega instrumentima politike tržiŠta i cena, politike dohodaka, fiskalne politike,
spoljnotrgovinske politike, politike deviznih i robnih rezervi, politike reeskonta, opšte
kamatne politike u bankarskom sistemu i dr.

Mere se moraju preduzeti simultano i uz promenu pozitivnih i ne’gativnih efekata ovih mera,
ali i njihova uzajamna delovanja, naročito kada je privreda u dubokoj krizi i visokoj inflaciji.
Tada su i mogli instrumenti međusobno suprotstavljeni, odnosno kontraindikativni.

U razvijenim privredama i monetizovanoj ekonomiji eskontna stopa je postala pravi

„barometar” za određivanje konjunkture (i njeno delovanje). Eskontna stopa pokazuje
ciklično ponašanje, suprotno od kretanja privredne konjunkture. Na nominalni i realni nivo
eskontne stope veliki uticaj ima nivo i kretanje privredne konunkture, odnosno ciklične oscilacije opšte
privredne aktivhosti, a naročito pojava resesije i inflacije. Nominalni nivo eskontne stope, videli smo,
menja se u zavisnosti od stope inflacije, mada stopa korelacije nije maksimalna. Eskontna stopa u
uslovima niske stope rasta i niske inflacije često je vrlo negativna što se tumači naporima nosilaca
makroekbnomske politike u razvijenim tržišnim privredama, da se u uslovima recesije i pada
privredne aktivnosti, poKrene proces oživljavanja privredne aktivnosti, investicija, potrošnje i
zaposlenosti. Niska i negativna (realna) eskontna stopa pokreće proces olakšanja zaduživanja,
trošenja, investiranja, dok se negativna eskontna stopa javlja kao premija za uzimanje kredita i
ulaganja novca. Eskontna stopa razvijenih privreda uglavnom se kreće u pozitivnoj zoni između 1%
i 3%. 17

3. ESKONTNA STOPA KAO INSTRUMENT MONETARNE

POLITIKE SAD-a

ZAKLJUČAK

17
Ristić K., Komazec S., Ristić Ž., (2014), Monetarna ekonomija i bankarski menadžment, str. 254
LITERATURA

Knjige i članci:

1) Fiamengo (2011.), I: Monetarna politika Hrvatske narodne banke, Split: Ekonomski

fakultet
2) Hadžić M., Barjaktarević L., (2015), Monetarna ekonomija, Beograd: Univerzitet
Singidunum
 3) Lovrinović, I., Ivanov, M. (2003), Novac i gospodarska aktivnost, Zagreb: Ekonomski
fakultet
4) Ristić K., Komazec S., Ristić Ž. (2014), Monetarna ekonomija i bankarski
menadžment, Beograd: EtnoStil Beograd.

Internet stranice:

1) https://repozitorij.vus.hr/islandora/object/vus:1725
2) https://www.moj-bankar.hr/Kazalo/E/Eskontna-kamatna-stopa
3) https://repozitorij.unipu.hr/islandora/object/unipu:5120
4) https://www.moj-bankar.hr/Kazalo/E/Eskontni-kredit
5) https://hr.economy-pedia.com/11039889-expansive-monetary-policy
6) http://univerzitetpim.com/wp-content/uploads/2019/07/Su%C5%A1tina-monetarne-
politike-sa-osvrtom-na-obaveznu-rezervu-CBBIH-sa-sadryajem1.pdf

POPIS SLIKA I TABELA

Slika br. 1. Instrumenti monetarne politike

Slika br. 2 Kamatne stope NBS

Tabela br. 1 Karakteristike strategija monetarne politike ECB

Tabela br. 2 Monetarni agregati 2020

Tabela br. 3 Instrumenti monetarne politike ESB prije krize i nakon krize europodručja