AUTOR A:

Tržište: Autor A govori o kvalitetama tržišta te smatra da ako pojedinac donese određene dobre
odluke tada će i samo tržište biti dobro.

Kapitalizam: Autor A se zalaže za kapitalizam te se ujedno protivi socijalizmu. Smatra da kapitalističko

društvo nema sredstva da prisili pojedinca da promijeni posao, dok socijalističko društvo to ima.
Misli da su ljudi koji se nadaju ukidanjem kapitalizma po socijalizmom glupi jer bi tada vlast imala
snagu određivati tko bi trebao gdje raditi.

AUTOR B:

Tržište: Autor B jako kritizira tržište. Smatra da samo tržište ne osigurava ništa dobro, već sve ono što
je loše pa stoga kaže da kako bismo postigli kvalitetan život trebamo se osloniti na moral a ne na
tržište.

Kapitalizam: Autor B se protivi kapitalizmu te se ujedno zalaže za liberalizam. Smatra da kapitalizam

pohlepu, gramzivost i zavist pretvara u vrline.

1. AUTOR A: Naglašava da autori 19. i 20. stoljeća želi iskriviti očigledno stanje. Poslodavci mogu
dati otkaz zaposlenicima, ali ako to pravo koriste bez razloga naštetit će svojem interesu
(zapošljavanje manje sposobnog pojedinca na mjesto sposobnijega). Društvo ne naređuje što bi
pojedinac trebao raditi. Nije potrebno nametanje suradnje jer nesuradnja kažnjava sama sebe.
Radnik ne ovisi o dobroj volji poslodavca jer može pronaći drugoga ukoliko dobije otkaz te tako ni
potrošač nije ovisan o prodavaču. Međuljudski odnosi nalikuju poslovnima. Razmjena dobara i usluga
je uzajamna, jedni drugima ne čini uslugu, već je to transakcija koju pokreće sebičnost. Tržište
ostavlja na savjest pojedincu da odabere između materijalne koristi i vlastite dužnosti. Kapitalističko
društvo nema mogućnosti prisiliti pojedinca da promijeni zanimanje osim da većom plaćom nagradi
one koji udovoljavaju zahtjevima potrošača. U tržišnoj ekonomiji jedini arbitar u pitanjima osobnog
odabira jest pojedinac.

AUTOR B: Autor objašnjava da kapitalizmu nedostaje princip pravednosti. Kapitalizam nagrađuje

osobine radišnost, kreativnost, promišljenost... A istiskuje vrline koje nisu ekonomski korisne. Adam
Smith je napisao kako je “potrošnja krajnji cilj i jedina svrha proizvodnje”. No potrošnja nije etički cilj.
Za kvalitetan život moramo se osloniti na moral, ne na tržište. Društva postaju bogatija. a mi smo
uvjereni da trebamo imati pravo na minimalni standard koji omogućuje razinu sigurnosti i napretka
(tržište to ne osigurava). Tržište nema ozbiljnog protivnika, ali je moralno ranjivo. Ovisno je o
ekonomskom uspjehu.

2. Autor A smatra da tržište pruža slobodu pojedincu, a i poslodavcima. Poslodavci imaju pravo
dati otkaz radniku, no ako iskoriste to pravo bez razloga naštetit će samo svome interesu. Pojedinac
ima pravo na izbor te time i odgovornost. Tržište ne sprječava štetu sugrađanima, ali kažnjava takvo
ponašanje. Autora A podržava kapitalizam te se protivi socijalizmu. Po njegovom mišljenju
nesuradnja kažnjava samu sebe. Vlada i zakoni osiguravaju slobodu jer brane temeljne institucije
tržišne ekonomije, a autor A objašnjava da iako vlast podrazumijeva prisilu, osigurat će slobodu ako
je ograničena na očuvanje ekonomske slobode. On smatra da je sloboda u kapitalizmu posljedica
konkurencije (npr. ukoliko radnik dobije otkaz može naći novog poslodavca). Tu se autor B ne slaže.
Autor B tvrdi da kapitalizmu nedostaje princip pravednosti te uzdiže osobine koje su nestale pojavom
kreditnih kartica (suzdržanost, štedljivost, promišljenost…). Po njegovom mišljenju tržište osigurava
dobra koja su moralno štetna, a ne moralno korisna. Prema njemu kapitalizam pohlepu, gramzivost i
zavist pretvara u vrline. U tekstu objašnjava kako postoji određeni monopol jer neki imaju više
informacija, a tržište ne osigurava ni sigurnost bolesnima ili nezaposlenima. Zbog toga, autor B dolazi
do zaključka da je tržište postalo opasno ovisno o ekonomskom napretku.

Autor A - austrian

Autor B – keynesian