Istina o Anneliese Michel (Emily Rose)

Ljudi molim vas, nemojte čitati i gledati materijal koji slijedi ako ste psihički nestabilni, ovo nije
sala, ovo što ćete pročitati i viđeti može imati negativni psihološki utjecaj na vas.

Pozdrav jeste li čuli za slučaj Annelise Michel? Tko je bila ta mlada djevojka? Što se zapravo sa
njom događalo i zašto je mučenički umrla?

Annelise Michel je bila djevojka koja je bila iz stroge kršćanske obitelji rođena je 21.9.1952. ,a
umrla je 1.6.1976. 1968. život joj se promijenio doživjela je napad demona koji su je opsjedali te
se stalno grčila i nije bila u stanju da kontrolira svoje tijelo. Otišla je doktoru i on joj je
dijagnozirao epilepsiju pa je i neko vrijeme bila u bolnici. Uskoro su napadi postali sve učestaliji i
viđala je demonske grimase tijekom dnevnih molitvi ,a i često su je pratili glasovi koji su joj
govorili da "gori u paklu". Jednom je doktoru spomenula demone koji joj daju naredbe ,doktori
su vidjeli da joj nema pomoći te su utvrdili po znakovima da ima epilepsiju.
U ljeto 1973. njezini roditelji su posjetili svećenika te zatražili da se na Annelise obavi egzorcizam.
Ali zahtjev je odbijen te im je svećenik dao savjet da Annelise nastavi s liječenjem. 1974. godine
nakon nadziranja Anneliese svećenik Ernest Alt zatražio je dopuštenje za egzorcizam od
Vircburškog biskupa. Egzorcizam je odbijen ali napadi nisu prestajali ,a njeno ponašanje je
postajalo sve čudnije. U kući njezinih roditelja u Klinbergu stalno je vrijeđala, grizla i fizički
napadala članove obitelji i ostale posjetitelje. Odbijala je jesti hranu jer joj demoni nisu
dopuštali ,spavala je na kamenom podu, jela je muhe, pauke i ostale kukce, a i pila je vlastitu
mokraću.
Nakon što je dokazano da je opsjednuta i rujnu 1975. godine biskup je dopustio da se nad
Anneliese izvede tzv. "Veliki egzorcizam" njegova osnova je bio "Rimski ritual". Odlučeno je da će
se izvršiti egzorcizam nad Anneliese tako da je od 1975. do 1976. godine imala jedan ili dva
egzorcizma tjedno. Njezini napadi su bili toliko snažni da su je tokom egzorcizma trebali držati tri
muškarca ili čak vezat lancima. Nakon nekog vremena sve je nakratko prestalo. Poslije joj se
stanje pogoršavalo napadi su se nastavili, često je bila paralizirana, padala je u nesvijest.
Egzorcizam je trajao više od deset mjeseci ,a tijekom tih deset mjeseci Anneliese je opsjedalo
nekoliko demona Lucifer, Nero, Juda, Legija, Cain, te neke od prokletih duša Hitler i
Fleischmann. Tijekom egzorcizma Anneliese je imala vizije i prikazanja Isusa, Majke Božje,
drugih Svetaca i anđela. Posljednjeg dana egzorcizma to je bilo 30. lipnja 1976. godine Anneliese
je jako patila s tim da je imala groznicu."Molitva za odrješenje" je njezina zadnja izjava za
egzorciste tijekom egzorcizma, a za majku "Majko bojim se". To je njezina majka snimila na dan
njezine smrti u podne 1. srpnja 1976. godine.
Svećenik Ernest Alt obavijestio je biskupa ,a istraga je počela. Prema riječima forenzičara
"Anneliese je gladovala do smrti". Specijaliti su tvrdili da je Anneliese uzimala hranu tjedan dana
prije smrti preživjela bi (kada je umrla težila je 30 kg). Svećenici su pokušavali dokazati da je bila
opsjednuta puštajući snimke(koje su snimili tijekom egzorcizma),kada su pustili snimku zvučalo
je kao svađa dvaju demona Hitlera (tako se je nazvao u snimci) i Frankisha.
Neki stručnjaci tvrde da bi egzorcizam uspio da nije uzimala lijek Tegretal koji joj je
prouzrokovao izumiranje crvenih krvnih zrnaca.
Komisija Njemačke biskupije objavila je da Anneliese nije bila opsjednuta, ali to nije razuvjerilo
vjernike od podrške za njenu borbu, a i mnogi su vjerovali kako njeno tijelo nije našlo mir. Njezin
leš je ekshumiran pola godine nakon njezinog pokopa zbog toga jer se jednoj časnoj sestri ukazala
Anneilese ukazala te joj rekla kako joj se tijelo ne raspada a time bi se dokazalo da je bila
opsjednuta demonima. Ali rezultat ekshumiranja je bio da se tijelo prirodno raspada.
Danas je Annelieseino groblje svetište u Njemačkoj.

Evo jedne istinite horor priče!!!

Nekih 60 godina moj djed je bio na noćnoj straži.On i njegov prijatelj sjedili su na izvidnici.
Dok su tako pričali čuli su da je nešto šušnulo u šumi. pogledali su prema visokim borevima, nisu
ništa vidjeli.Pomislili su da je nekakava lisica ili neka divljač.
Vratili su se da sjednu. Sjedili su tako nekih 5min kad ono opet nešto šušne.
Oni se brže skoču i usmjere reflektor prema šumi.Kad tamo neka crna spodoba!
Ona pogleda prema reflektoru i ispusti neki nadnaravni zvuk krik jezivi da im se zavukao pod
kožu, i zatim pobjegne u šumu!!
Oni su se tolko prestrašili da su jedva naredniku ispričali što se dogodilo.
On im ispočetka nije vjerovao ali kad su mu poslije ostali vojnici rekli da su čuli krikove dok su
bili na straži počeo je vjerovati.
Javio je vrhu sto se dogodilo.
Oni su osigurali potragu, nisu ugledali to biće samo su čuli krikove.
To je danas jedan od fenomena.Neki kažu da je to majmunoliki čovjek ali ko zna??
Moj djed od tog dana nikad nije izašao sam po noći!!!
Danas se jos sjeca tog jezivog događaja!!!

Sjena
Ovo se dogodilo mojoj baki. Kad je imala 20-ak godina živjele su ona i mama joj same u kući u
centru splitu. Spavale su svaku noć u istoj sobi na braćnom krevetu skupa (otac joj je umro).
Jedne noći moja se baka probudila usred noći i vidila neku sjenu koja joj je stala kraj nogu. Sjena
joj je počela prilaziti i penjat se na krevet po njoj. Osjetila je veliku težinu na nogama, a zatim joj
je sjena došla do vrata i počela je gušit. Ona nije mogla ništa, niti se pomaknut niti disat. Sjena joj
je rekla nešto na latinski i nakon toga se velikom brzinom povukla s nje i pala na pod. Taj udarac
se čuo i probudio je njenu mamu šta je spavala do nje. Nakon toga svaku noć idućoh 3 mjeseca se
događalo isto. Svaku noć. Onda su one pozvale svećenika kod sebe doma i on je rekao da osjeća
prisutnost zlih sila. Nakon toga su se odselile iz tog stana i više nikad se to nije ponovilo.

Sjena 2
Bio sam na poslu, crtao sam nešto i morao sam u WC. Hodnik je jako dugačak a toalet je na
samom kraju. Otišao sam do tamo bez problema i prvo uključio osvjetljenje u kupatilu (štedimo
struju ). Prekidač je u hodniku, dakle još nisam otvorio vrata. Toalet je dosta veliki, u prvom
dijelu su lavaboi gdje se peru ruke sa ogledalima a dalje se nalaze 4 kabine sa wc šoljama. Zadnja
kabina (gledano od ulaza) je stalno zaključana zbog nekog problem sa instalacijama koji ne može
da se popravi bez rušenja pola kupatila. Dio sa wc kabinama osvijetljen je sa 2 neonske cijevi, isto
kao i prvi dio sa lavaboima ali u tom dijelu (gdje su kabine) jedna od cijevi ne radi (ona koja je
iznad kabina) pa je malo mračno pošto nema prozora.

Dakle, u trenutku kada sam otvorio vrata i zakoračio unutra vidio sam dosta jasno definisane
ljudsku sjenu. Nisam mogao razlikovati detalje kao što su lice jer je "sjena" bila apsolutno crna ali
su vanjski obrisi imali žensku formu, sitne gradje i mislim da je imala i dugu kosu jer nisam
mogao vidjeti obrise vrata. Više puta sam imao takva iskustva ali nikada nisam vidio "sjenu"
jasno kao danas. Bila je tu jako kratko, dakle otvorio sam vrata, zakoračio i tada sam shvatio da je
i ona tu i stao sam. U narednom trenutku je nestala prema zaključanoj kabini, jednostavno je
prošla kroz vrata. Da se ne lažemo, umro sam od straha, zakoračio sam unazad i najvećom
mogućom brzinom sam zatvorio vrata i odlepršao prema kancelariji. Kolegama sam rekao da mi
je pozlilo u WC-u jer sam, prema njihovim riječima, izgledao kao leš.

Glas
Spavala sam kod dečka, on je već odavno zaspao, a meni inače malo duže treba dok zaspim.
Taman sam tonula u san kad me netko dozvao nekakvim gasnim šapatom (ako to ima smisla ).
Trgnula sam se i pitala ga dal me on zvao al me nije čuo. A i učinilo mi se kao da je ženski glas.

Inače, neznam zašto kad god spavam kod njega nešto se desi. Ne uvijek, ali ponekad čujem
lupanje, škripanje, pa to dozivanje.

Spavali smo, kad nas je oko 1h probudilo nekakvo škripanje. Tj. mene prvu pa sam ja njega
probudila da ga pitam dal i on to čuje. Počela sam plakat od straha, što mi se nije nikad desilo .
Nakon par sekundi je prestalo.

Čovjek bez glave

Moj pokojni djed je živio u Posavini, u selu blizu Slavonskog broda, i tako mi je jednom prilikom
ispričao kako je tokom jednog jesenskog predvečerja, vračajući se kući biciklom vidio nekakvog
čovjeka bez glave kako se zaletava iz šume pored puta i kreće za njim. I naravno, sav se preplašio i
ubrzao. Navodno je naganjao još neke mještane. Uz to je rekao da se pretpostavlja da je to bio
duh čovjeka iz Bosne koji se objesio iz očaja i pri tom mu je otpala glava.

Teta
Moja baka, žena djeda iz drugog opisa, je imala iskustva javljanja umrlih iz obitalji prije nego su
to drugi saznali. Tako je jednom ispričala da joj je tokom noći u sobu u kojoj je spavala sa tri
sestre došla teta koju je jako voljela. U sobi se iznenada stvorio propuh niotkud. Cvijeće na stalaži
do kreveta je počelo šuštati i u sobu je ušla nasmješena teta koja joj je prišla i dodirnula joj nogu.
Dodir je opisala kao hladan. Dvije sestre su čvrsto spavale. Tetka se povukla i izašla iz sobe, i sve
se smirilo. Ujutro je ispričala svoju priču u koju su svi povjerovali kad je malo poslije podne
došao rođak s lošim vijestima. Sličan slučaj je imala, ali nakon što joj je umro djed. On je bio
invalid bez noge i obično mu je ona donosila vodu u njegovoj čaši. Par dana nakon što je umro,
dok je brisala suđe, čula je da ju traži vodu i čaša je sama pala sa kuhinjskog ormarića i rasula se
u kako ona kaže stotinu komadića.

Splet energije
Iako je bilo u snu djelovalo je itekako stvarno i probudilo me. Vidio sam kako propadam kroz
nešto kao vatru, ali izrazito svijetlu žutu vatru koja mi je više djelovala kao nekakav splet enegije.
Imao sam intenzivan osječaj da brzo propadam, uz glasan šum kao snažan vjetar. Trgnuo sam se i
probudio bez znoja i zadihanosti. Bez straha, samo ogromno čuđenje. Iskreno svidio mi se taj
osječaj. Uz to sam jednom imao iskustvo paralize u snu, ili tako nekako. O tome sam poslije
saznao na internetu. Uz to imam dokaz sječanja na prošli život, uz kasetu i crtež koji sam
napravio u vremenu mog života koje je već palo u zaborav, ali o tome možda nekom drugom
prilikom i na drugom mjestu.

Zvuk
Ovo mi se dogodilo kad sam bila još mala.Sjedila sam u sobi na krevetu i čula sam zvuk kao da
netko svira na čašama.Kad sam se ustala,shvatila sam da zvuk dolazi od velikog lustera.Također
se nisam mogla pomaknuti s mjesta od straha.Te večeri mi se dogodila slična stvar:ležala sam na
krevetu i čula kao da neko povlači jorgan po susjednom krevetu i stenje.Al ovaj put sam zbrisala
iz sobe u petoj brzini i tjedan dana spavala na kauču u boravku.

Ukleti hotel Kolorado

Te davne 1892. godine mlada Kejt Morgan došla je u ovaj hotel sa željom da se otarasi neželjenog
deteta koje je nosila u sebi. Uzela je preveliku dozu kinina, ali kada su počele mučnine, nije mogla
više da izdrži od bolova pa je prekratila svoje muke hicem iz pištolja.

Od tada, gosti su prijavljivali užasne zvuke tokom noći, a neki su iz straha odmah napuštali hotel.
Ljudi su navodno viđali senke koje šetaju zidovima, svetlo koje se mahnito palilo i gasilo i stvari
koje su letele u glavnoj dvorani hola.

Filipinski drumski duh

Kezon siti je mesto koji odiše predivnom prirodom, ali i strašnim horor mitovima. Meštani kažu
da je na glavnom drumu često viđana žena u beloj haljini sa dugom crnom kosom i krvavim
licem. Na ovom putu dešavale su se strašne saobraćajne nesreće, i to uvek na istom mestu, gde
navodno ova „bela dama” vreba.

Prema lokalnoj priči, kada „Ukleta” vidi vozača koji putuje sam, ona na sve načine pokušava da
zaustavi vozilo ne bi li ga naterala da je poveze, a onda sledi zlokobni događaj.

Ukleta mentalna bolnica

U rumunskoj oblasti Translivanija, u gradu Kluž je sedamdesetih godina izbio požar u lokalnoj
mentalnoj bolnici. Stotine teških bolesnika poginulo je u najstrašnijim mukama. Većina njih je
bila vezana za krevet tokom noći, ili su u ludačkim košuljama ležali u posebnim prostorijama.
Kada je vatra izbila u sobi gde je kotao, svi bolesnici su bili u dubokom snu i pod teškim lekovima.
Međutim, užasna vatrena stihija brzo se proširila do svih bolničkih soba. Neki lekari i medicinsko
osoblje uspeli su da se spasu, ali je nažalost veliki broj umro groznom smrću.

Meštani kažu da su godinama kasnije, grozni jauci dopirali iz stare izgorele kuće, a svi pokušaji da
se zgrada restaurira, završavali su se tragedijama. 1987. grupa tinejdžera posetila je jedne noći
staru bolnicu u nameri da tu iz opklade provede noć. Sutradan je svo četvoro nađeno mrtvo, sa
teškim opekotinama trećeg stepena.

Suicidalni hotel
U Oslu postoji hotel u kome je iz nerazjašnjenih razloga grupa od 11 studenata šezdesetih godina
izvršila kolektivno samoubistvo sonom kiselinom. Nakon toga, godinama kasnije mnogi ljudi su
dolazili u taj hotel i iako do tada nikada nisu imali sucidalne misli i želje, okončavali su svoj život
na tom mestu.

Zaposleni tog hotela kažu da su „zle sile nastanile ovo mesto i da zalutale duše mladih ljudi koji
su šezdesetih prekinuli svoje životne puteve, uporno šapuću noću dok ne nagovore gosta da im se
pridruži u večnoj tami”.

Tamošnja policija više puta je istraživala ovo mesto ali nikada nisu uspeli da objasne
paranormalne aktivnosti tamo prisutne. Ipak, hotel je konačno zatvoren pre nekoliko godina,
kada je majka sa dvoje dece izvršila suicid skočivši sa petog sprata.

Mala glupa
Dogodilo se to prije kojih 30-ak godina kada je Ema zajedno sa svojih par prijatelja, iz onog
zadnjeg navedenog razloga, odlučila malo svojim veseljem narušiti mir i spokoj obližnjeg groblja.
Na njenu žalost, “groblje” nije mirno i spokojno reagiralo na taj vandalizam.
Jeza u njenom domu započela je tek nekoliko dana kasnije. Prvi znak da nešto ne valja bilo je kad
se probudila jedne noći, a prikaza starice sjedila je na stolici kraj njenog kreveta. Prema njenim
pričama nije se radilo o poluprozirnom entitetu već o jasnom liku, a u tom trenutku nije osjetila
da joj želi ikakvo zlo.

Naravno da je ujutro kad se probudila na to gledala kao na čudan san. No taj njen “čudan san”
nažalost je više od produkta njene REM faze, jer se ta starica ponovo javljala, ponekad čak i usred
bijela dana. Ponekad ju je lik starice pratio po kući lebdeći iznad tla, samo ju promatrajući, ne
predstavljajući nikakvu prijetnju. Bar ne u početku.
Jednog dana dok je spremala čaj, nevidljiva sila joj je u ruci “zavrnula” posudu u kojoj je bila
pripremljena vruća voda za čaj s namjerom, kako Ema tvrdi, da ju polije tom vrućom vodom.
Kako su pojavljivanja starice postala mnogo opasnija od one “faze” kada ju je samo promatrala –
Ema je rekla svojoj majci što joj se događa.

Nevjerica njene majke vrlo brzo je nestala kada je sama vidjela staricu u hodniku svoje kuće.
Pratila ju je do sobe u kojoj je starica jednostavno nestala. No ne zadugo. Kada je Emina majka
usisavala kuću, nevidljiva sila joj je otela usisavač iz ruku, ponekad bi gurala vrata u suprotnom
smjeru kad bi ih netko pokušao otvoriti ili zatvoriti, a noću bi jednoličan zvuk poput vrlo glasnog
kapanja budio cijelo kućanstvo.

No to nije bio zvuk kapanja u što ih je razuvjerio vodoinstalater pošto je pregledao cijelu kuću i
nigdje nije našao curenje. Maltretiranje je postajalo sve intenzivnije. Od neobjašnjivih zvukova
preko predmeta koji su se naočigled sami pomicali do događaja koji je prelio čašu.

Dok je jednog dana sjedila sa svojim ocem, Ema je odjednom upala u stanje transa te počela
pričati o nekom drugom životu kao kćer francuskog doktora iz 19. stoljeća. Nakon tog bizarnog
događaja Ema je dobila i neke neobjašnjive psihičke moći – savijala je vilicu (baš interesantno
kako se ne radi o, u ovakvom slučaju, vrlo često spominjanoj žlici) kad bi ju dodirnula. Nikakve
istrage nisu uspjele dokučiti što se događalo u tom domu, a Emina obitelj se iselila.
Čisto iz znatiželje, jednog dana Ema se vratila u svoj prazni dom. Stražnja vrata bila su razvaljena
te je tuda ušla. Podignula je telefon koji je ležao na podu, a tada ju je nešto zgrabilo za vrat.
Hladni, nevidljivi prsti su je gušili. Nekako se oslobodila i pobjegla glavom bez obzira, a takva
znatiželja joj se nikad više nije javila.
Jednom mi je prijatelj rekao da ako ćemo govoriti o dušama mrtvih koje se zadržavaju na Zemlji
poslije smrti, zasigurno ih ne bi bilo na groblju pošto je tu tijelo doneseno nakon što ga je duša
napustila. Ova priča očito pokazuje suprotno. Narušite im mir i neki bi vam se mogli i osvetiti.