Imam: Bilal Hodzic 04.februar.

2005
U ime Allaha Milostivog, Samilosnog.
I.K.C. Ulm 25.zul-hidze.1425
1426 hidzretska godina
Draga braco i cijenjene sestre, draga omladino.

Za nekoliko dana nam dolazi jedan historijski momenat kojeg se svake godine
prisjecamo te ga raznim vjerskim programima obiljezavamo. Momenat koji nam dolazi jeste
Nova muslimanska godina koja pada u cetvrtak 10.02.2005 kada nastupa 1426 hidzretska
godina. U cemu se ogleda njen znacaj? Zbog cega je ovaj momenat za nas toliko bitan?
Zasto svake godine govorimo o ovom dogadjaju?
Znacaj hidzre je ogroman, jer nam hidzra govori o nama, o nasoj povijesti. Govori nam
koliko imamo dugu tradiciju, govori nam koliko dugo postojimo na svjetskoj sceni, govori
nam da smo postali nezaobilazan faktor u svim svjetskim kretanjima, govori o postojanju
islama i muslimana na zemaljskoj kugli. Duhovno bogatstvo jednog naroda se ogleda po
bogatstvu njegove historije, a mi doista imamo jedno ogromno duhovno blago.

Svi dogadjaji koji su se desili kroz povijest islama i dan danas igraju veliku ulogu u
zivotima muslimana, nisu to samo puki dogadjaji bez znacaja, dogadjaji koji su se desili pa
poslije u zaborav pali. Naprotiv, svaki dogadjaj ima i dan danas svoj uticaj na nase zivote od
kojih hidzra, preseljenje Muhammed a.s., iz Mekke u Medinu zauzima znacajno mjesto.

Hidzra u jezickom smislu znaci ostavljanje ili napustanje bilo cega. Covjek moze uciniti
hidzru i napustiti svoju domovinu, covjek moze ucinit hidzru od grijeha tako sto ce ih se
proci, moze isto tako da ucini hidzru na onaj svijet.
Kroz povijest islama bilo je mnogo hidzri pocevsi od Adema a.s., koji je ucinio hidzru iz
dzenneta i nastanio se na zemlji. On je napustio ono sto je bolje, sto je ljepse i sto je vjecno
te se nastanio na zemlji koja je prolazna.
Nuh a.s., je sa svojom ladjom ucinio hidzru bjezeci ispred sveopceg potopa, bjezeci iz
zemlje u kojoj ljudi nisu htjeli da se odazovu Allahovom pozivu, kako bi se naselio zajedno
sa ostalim vjernicima gdje mu je Allah odredio.
Ibrahim a.s., je ucinio hidzru sa Hadzerom i sinom Ismailom ka svetoj zemlji ka Mekki
gdje su se Hadzera i Ismail nastanili i gdje su i smrt docekali.
Musa a.s., je ucinio hidzru bjezeci od faraona sklanjajuci se kod poslanika Suajba a.s., u
Medjenu, zatim po drugi put cini hidzru zajedno sa svojim narodom Benu Israilom ka
obecanoj zemlji ponovo bjezeci od faraona kako bi postedio svoj narod od daljnjih patnji i
ponizenja koja su svakodnevno dozivljavali.
I nas poslanik neka je na njega mir i spas ucinio je hidzru odlazeci iz rodnog grada
Mekke ka pitomoj Medini. Hidzra nije bila nimalo lahka stvar. Moralo se ostaviti sve sto
covjek posjeduje i svoje kuce i njive i palmovike, i konje i deve i blago i zlato i doci praznih
ruku u Medinu. Bio je to ispit imana, ispit snage i odlucnosti, ispit koji je razdvojio prave
vjernike od munafika. Oni koji su vise voljeli ovaj prizemni dunjaluk, koji nisu ceznuli za
dzennetom i njegovim ljepotama, koji nisu mogli ostaviti sve te dunjalucke ukrase su ostali
u Mekki kako bi ocuvali ono sto ionako nije njihovo. Oni koji su cvrsto vjerovali u Allaha,
koji su slijedili Poslanika, kojima je dzennet bio drazi od prasnjave zemlje, koji su zeljeli da
u miru ispovijedaju svoju vjeru oni su napustili zemlju idolopoklonika i nasli svoj smiraj u
Medini.
 Draga braco, strah me je jedne cinjenice koju moram sa vama da podijelim? Jedno
pitanje koje nam se svima namece i o kojem moramo da razmislimo kako bi dokucili
velicinu podviga kojeg su izveli Poslanik i ashabi. Mi dobro vidimo kakvo je stanje islama i
muslimana ovdje na ovim prostorima. Trenutno sada Allahu hvala mozemo u miru
praktikovati nasu vjeru niko nas ne uznemirava, ali sta ako se nase stanje jednog dana
promjeni, ako u ovoj zemlji nestane vjerske slobode, ako ne budemo u mogucnosti da
ispovijedamo nasu vjeru kao do sada, ako nam ne bude dozvoljeno otvaranje dzamija,
odrzavanje vjeronauke, i dr. vjerske aktivnosti, da li cemo biti spremni ostaviti ono sto smo
ovdje stekli, da li cemo moci ostaviti ovaj standard na koji smo se navikli i vratiti se nazad
nasim kucama u domovini??? Zasigurno da bi to nekima tesko palo. Neki se ne bi puno
dvoumili. Samo Allah zna kako bi ko postupio.
O ovome mi moramo isto tako da razmisljamo da bi znali kako da se postavimo spram
situacije. Molim Allaha da muslimani sirom svijeta imaju potpunu vjersku slobodu i da ne
moraju niodakle i niodkoga bjezati kako bi svoju vjeru sacuvali.

Koliki znacaj zauzima hidzra govori nam i cinjenica da se hidzra spominje u kontekstu
prvog hadisa mnogih hadiskih zbirki gdje se u cuvenom hadisu kojeg prenosi Omer r.a.,
kaze sljedece: Cuo sam Poslanika s.a.v.s., da je rekao: “Zaista se djela cijene prema
namjerama; i svakom covjeku pripada ono sto je naumio! Cija hidzra bude radi Allaha i
Njegova Poslanika, ta hidzra je u ime Allaha i Njegova Poslanika. A onaj cija hidzra bude
radi ovosvjetske koristi koju zeli postici ili radi zene kojom se zeli ozeniti, njegova hidzra je
radi onoga zbog cega se preselio”. (Buhari i Muslim)
Iz ovog hadisa vidimo da je iskrenost u nijjetu povezana sa hidzrom, tako da onaj koji
ucini hidzru u ime Allaha i Njegovog Poslanika imace za to nagradu kod Allaha, a onaj ko
ucini hidzru neiskreno, zbog dunjaluka ili radi zenidbe to se ne ubraja u hidzru za koju
slijedi nagrada, jer djela se vrednuju shodno njihovim namjerama.
Allah na mnogo mjesta spominje hidzru kao i muhadzire hvaleci ih i obecavajuci im
svoju neizmjernu nagradu, tako Uzviseni Allah kaze:
‫و السابقون األولون من المهاجرين و األنصار و الذين اتبعوهم بإحسان رضي اهلل عنهم و رضوا عنه و أعد‬
‫لهم جنات تجري من تحتها األنهار خالدين فيها أبدًا ذلك الفوز العظيم‬.
"Allah je zadovoljan prvim muslimanima, muhadzirima i ensarijama, i svima onima
koji ih slijede dobra djela cineci. A i oni su zadovoljni Njime: za njih je On pripremio
dzenetske basce, kroz koje ce rijeke teci, i oni ce vjecno i zauvijek u njima boraviti. To
je veliki uspjeh." (Et-Tevbe 100)
Prvi muhadziri su uspjeli zbog nekoliko stvari. Prvo : Bili su zadovoljni sa svojim
Gospodarom. Drugo: U stopu su slijedili svog Poslanika. Trece: Bili su iskreni prema
Allahu a i prema samima sebi. Cetvrto: Shvatili su da uspjeh lezi u cvrstom imanu u Allaha
dz.s., i da je dzennet mjesto za koje treba da se bore, a ne ova blatnjava zemlja koja iza njih
ostaje.
To su bile neke od pouka hidzre koje crpimo iz ovog historijskog dogadjaja, a u cevtrak
cemo se ako Bog da poslije jacije namaza ponovo osvrnuti na ovaj dogadjaj i spomenuti
ono sto nismo uspjeli reci na ovoj hutbi.
Molim Allaha Uzvisenog da bude zadovoljan sa nama, a i da mi budemo zadovljni sa
Allahom i da slijedimo prve muhadzire u dobru kako bi nam Allah podario dzennet i
njegove ljepote. Amin.