BENEDIKTINCI I STVARANJE EUROPSKE KULTURE

»Jeste li znali?« - to pitanje kao da stoji uz niz činjenica koje sažeto opisuju 15
stoljeća benediktinske tradicije na izložbi »Benediktinci i stvaranje europske kulture«,
otvorene u nedjelju 11. studenoga svečanom večernjom misom koju je u crkvi sv.
Marije u Zadru predvodio zadarski nadbiskup Ivan Prenđa.

Iznimno otkriće posjetiteljima može biti npr. podatak da je današnje sjedište

engleskog parlamenta izgrađeno po uzoru na benediktinski kapitul ili da je engleski
svetac Stjepan Harding stoljeće prije parlamentarnog upravljanja opisanog u Magna
charta libertatum u 13. st. utemeljio prvu europsku nadnacionalnu skupštinu, vrhovni
kapitul cistercitskog reda nazvan također »Parliamentum«. Osim utjecaja
benediktinaca na društveni i politički život u sklopu teze »Širenje zajedništva:
poslanje«, na 50 panoa slike i tekstovi opisuju prenošenje iskustva, odgoj otvoren
svakom znanju, zajednicu kao školu za svakoga, spomen Krista u radu, zatim kako je
samostan škola službe Gospodnje, pravilo »Pratnja do cilja«, poziv - rađanje novog
»ja«. U razvoju od samostana prema gradu vidi se »benediktinska škola« reguliranja
voda, isušivanja zemljišta, trgovine, sajmova i tržnica, njihov rad u pčelarstvu,
obrtništvu, industriji, obrađivanju polja, skrbi za bolesne i siromašne, primanju
gostiju.

Do 25. studenoga u prizemlju Stalne izložbe crkvene umjetnosti u Zadru izloženo je

šest tematskih odsjeka: Samostan: neočekivana i iznenađujuća stvarnost, Od
samostana do nove civilizacije, Korijeni benediktinskog iskustva, Kamo ide Europa da-
nas, Ponovni početak: Božja vjernost i Sv. Benedikt - nada Zapada.
O izložbi koja pokazuje kako djelo nastaje kao istinsko Božje djelo govorili su prior
benediktinskog samostana na Ćokovcu o. Jozo Milinović i o. Damjan Kružičević, a u
homiliji večernje mons. Prenda. Petnaest stoljeća benediktinskog puta govori o
njegovoj vrijednosti, ali i izazovu za naše vrijeme, rekao je mons. Prenđa poželjevši
da se povijesne činjenice dublje čitaju. Povjesničari Crkve i kulture kažu da je oko šest
stoljeća kršćanska kultura srednjovjekovne Europe bila gotovo istovjetna s
redovničkim središtima pobožnosti i učenja, rekao je nadbiskup. Benediktovi
samostani bili su središta evangelizacije naroda, liturgije, školovanja, umjetnosti i
arhitekture, prepisivanja rukopisa. »Danas benediktinski samostani žive kao novi zov
traženja Boga u zajedničkom životu molitve, čitanja i služenja. Nisu više potrebne
ustanove u njihovim samostanima koje bi nosile oznake ljudske djelatnosti koje su
prisutne u svijetu. Svijet ima svoju tehniku i djelatnosti, svoja središta materijalne
kulture i škole različitih ciljeva, ali su mu potrebni ljudi koji imaju iskustvo Boga«,
poručio je mons. Prenđa.

Pod nazivom »Našim rukama, ali Tvojom snagom« ta je izložba prvi put postavljena
na manifestaciji »Meeting« u Riminiju 2006. godine želeći pokazati da se kršćansko
djelo ne rađa kao plan nego kao primjer koji odgovara ljudskim potrebama. Izložbu su
organizirali benediktinci s Ćokovca, benediktinke iz Zadra te nakladna kuća »Verbum«,
a inače su je priredili benediktinci samostana Cascinazza.

Ines Grbić, Glas Koncila

Sv. Benedikt i njegovo Pravilo

Benedikt se rodio oko 480. u biskupskom središtu u gradu Nursiji u

dobrostojećoj obitelji. Poslan je u Rim na odgoj i školovanje, ali ga tamošnji
život i ponašanje rimskog klera nisu nimalo oduševili. Mladi i ozbiljni Benedikt
težio je za dubinom i ozbiljnošću, pa napušta Rim i studije nastojeći se
osloboditi spona koje su ga u tome spriječavale. Njegov ideal duhovnog života
odveo ga je u potpunu samoću u jednu od špilja kraj mjesta Subiaco gdje je
počeo provoditi život u strogosti, samoći i pokori nadahnut redovništvom
kršćanskog Istoka. Benedikt je nakon tri godine takvoga života, stekavši
brojna duhovna iskustva i spoznaje, osnovao malu zajednicu s kojom je
povezan zajedničkim idealima slavio Boga živeći životom odmjerene i
uravnotežene askeze. Njegovi životopisci navode da je kao samotnik imao
jake tjelesne napasti protiv koji se borio veoma odlučno bacivši se gol u trnje
kupina. Vodio je kao poglavar i jednu monašku zajednicu u Vicovaru želeći
raspuštenim monasima uvesti red i zdravu stegu, a kad su mu neki od njih
pružili čašu otrovana vina, Benedikt je čudesnim Božjim zahvatom bio
izbavljen od sigurne smrti. Nakon Vicovara vratio se u Subiaco gdje su ga monasi zamolili da im bude
duhovni otac. Benedikt je monahe podijelio u 12 manjih samostana, a na čelo svakog postavio je
jednog monaha kao oca. Preuzevši duhovno vodstvo svih samostana polako se počeo oblikovati
benediktinski način monaškog života. Bila je to škola služenja Gospodinu koja je oživljavala duh prvih
kršćana gdje su se osobito poštovale molitva, rad i poslušnost da se u svemu slavi Bog. Benediktinski
samostan na Monte Cassinu koji će kasnije osnovati postao je u doslovnom smislu grad na gori gdje
su braća živjela monaški ideal moli i radi ostvarujući stalnost na jednom mjestu uz bratstvo rada i
molitve. Uz molitvu je njome prožet stajao i rad braće, jer je nerad najveći neprijatelj monaškog života
te bi monasi trebali živjeti od rada svojih ruku. Takvo shvaćanje nije ni do danas izumrlo što dugujemo
sv. Benediktu. Benediktovo Pravilo je na Monte Cassinu dobilo svoj konačni oblik. Ono svjedoči o
Benediktovom idealu svetosti očitujući veliku životnu mudrost i zahvaćenost Bogom koju je kroz
stoljeća svjedočila velika benediktinska obitelj skrovitih redovnika i redovnica. Sv. je Benedikt svojim
zajednicama kao program ostavio ove riječi: Božjem se djelu ili Božjoj službi ništa drugo ne smije
pretpostaviti, pa je tako sav benediktinski život određen i prožet svetom liturgijom koja za monaha
predstavlja vrhunac dana. Zajednička molitva bratsko je slavljenje Boga iz koje izlazi snaga i hrana za
život. Sv. otac Benedikt umro je 21. ožujka 547. te se njegov blagdan stoljećima slavio na taj dan.
Kako je u Korizmi slavljenje suzdržano njegov je blagdan premješten na 11. srpnja da mu se može
nesmetano posvetiti prikladna i zaslužena pozornost. Grob mu se nalazi u crkvi opatije Monte
Cassino, a u ikonografiji ga se obično prikazuje sa štapom i knjigom Pravila, dok kraj njega stoji
gavran koji mu je donosio komad kruha dok je živio u špilji. Benediktinci su svojim djelovanjem
oblikovali europsku povijest stoga je papa Pavao VI. sv. Benedikta proglasio zaštitnikom Europe. Oni
su prvi koji su donjeli kršćanstvo i pismenost na hrvatske prostore i naša se povijest bez njih ne može
zamisliti. O tome govore i tri debela sveska djela dr. Ivana Ostojića Benediktinci u Hrvatskoj. Za sada
jedini muški samostan u Hrvatskoj nalazi se na otoku Pašmanu (Ćokovac). Ženski benediktinski
samostani su u Zadru, Trogiru, Hvaru, Krku, Šibeniku, Pagu i Cresu. Federacija benediktinskih
koludrica u Hrvatskoj izdaje svoje glasilo Mir naš.

Monaško Pravilo sv. Benedikta

Proslov
1Poslušaj, o sinko, pouke učitelja
i prikloni uho svoga srca;
rado primi savjet dobrohotnog oca
i uspješno provodi u djelo.
2Tako ćeš se naporom posluha vratiti onomu
od kog si se udaljio nehajnim neposluhom.
3Tebi mi je, dakle, sada govor upravljen,
tko god ti bio, koji se vlastite volje odričeš,
te prihvaćaš najjače i najblistavije
oružje posluha
da vojuješ Kristu Gospodinu,
istinskomu Kralju.
4Prije svega, započneš li neko dobro djelo,
svesrdnom molitvom išti da ga On dovrši;
5udostojao se ubrojiti nas među svoje sinove
i sada ga ne smijemo žalostiti
svojim zlim djelima.
6Moramo mu, dakle, s darovima
što nam ih je On udijelio
uvijek tako služiti
da nas ne bi jednom
kao rasrđen otac razbaštinio,
7ili kao strašan gospodar,
uvrijeđen našim grijesima,
predao vječnoj kazni,
jer ga kao nevaljale sluge
ne htjedosmo slijediti u slavu.
8Ustanimo stoga već jednom
jer nas Pismo budi govoreći:
Vrijeme je napokon da se oda sna prenemo.
9Otvorimo svoje oči božanstvenom svjetlu
i pažljivim uhom poslušajmo opomene
što nam ih božanski glas
svagdano dovikuje:
10O da danas glas mu poslušate,
ne budite srca tvrda!
11I nadalje: Tko ima uho
neka posluša što Duh govori Crkvama.
12A što govori?
Dođite, djeco, i poslušajte me,
učit ću vas strahu Gospodnjemu.
13Trčite dok imate svjetlost života
da vas ne obuzme tama smrti!
14Dok Gospodin u mnoštvu ljudi
dovikujući traži svoga radnika,
iznova kaže:
15Tko je čovjek koji ljubi život
i želi se dana naužiti dobrih?
16Ako to čuvši ti odgovoriš: „Ja“,
Bog će ti reći:
17Želiš li imati istinski i vječni život,
onda jezik svoj oda zla suspreži
i usne svoje od riječi prijevarnih.
Zla se kloni i čini dobro,
traži mir i za njim idi!
18Ako to budete činili,
moje će oči biti nad vama,
moje uši nad vašim molitvama
i prije nego me zazovete, reći ću vam:
Evo me!
19Što bi nam, braćo predraga,
moglo biti milije
od toga glasa Gospodnjeg koji nas zove?
20Gle, Gospodin nam u svojoj dobroti
put života pokazuje.
21Opašimo, dakle, svoje bokove vjerom
i vršenjem dobrih djela
i stupajmo pod vodstvom Evanđelja
putovima njegovim,
da bismo zavrijedili ugledati onoga
koji nas je pozvao u svoje kraljevstvo.
22Ako želimo stanovati
u dvorima njegova kraljevstva,
moramo se žuriti dobrim djelima,
inače nećemo onamo stići.
23No upitajmo s Prorokom Gospodina
govoreći njemu:
Gospodine, tko smije stanovati u šatoru tvome,
tko li počivati na gori svetoj tvojoj?
24Nakon toga pitanja
poslušajmo, braćo, Gospodina
koji nam odgovara
i put prema svome šatoru pokazuje,
25govoreći: Koji živi bez ljage
i koji čini pravicu,
26koji istinu iz srca zbori
i ne kleveće jezikom;
27koji bližnjem zla ne nanosi
i ne sramoti susjeda svoga;
28koji zlobnoga đavla,
kad govoreći nešto ga nagovara,
skupa s njegovom napasti
odbaci s vidika svog srca
i uništi ga,
te njegovo nagovaranje
odmah na početku zgrabi
i razbije o Krista;
29koji se boji Gospodina
i ne uznosi se svojom vjernom službom
znajući da dobro u njemu
nije djelo njegovo, već Gospodnje.
30I zato veličaju Gospodina
koji djeluje u njima,
govoreći s Prorokom:
Ne nama, Gospodine,ne nama,
već svom imenu slavu daj!
31Kao što ni apostol Pavao
nije ništa od svog propovijedanja
sebi pripisivao,
nego je rekao:
Milošću Božjom jesam što jesam.
32I još izjavljuje:
Tko se hvali, u Gospodinu neka se hvali.
33Zato i Gospodin u Evanđelju kaže:
Tko god sluša ove moje riječi i izvršava ih,
prispodobit će se mudru čovjeku
koji sagradi kuću na stijeni.
34Zapljušti kiša, navale bujice,
duhnu vjetrovi i sruče se na tu kuću,
ali ona ne pada,
jer je utemeljena na stijeni.
35Tako završivši Gospodin očekuje od nas
da ćemo na njegove svete poticaje
iz dana u dan djelima odgovarati.
36Zato nam se i produžuju dani ovoga života
kao odgoda da popravljamo svoja zla djela,
37kako i Apostol govori:
Zar ne shvaćaš da te strpljivost Gospodnja
k pokori privodi?
38Ta milostivi Gospodin veli:
Neću smrti grješnikove,
nego da se obrati i živi.
39Kad smo, dakle, braćo, upitali Gospodina
tko će stanovati u njegovu šatoru,
čuli smo kako ondje možemo stanovati,
ali samo ako dužnosti stanara ispunjavamo.
40Moramo, dakle, držati spremnim
srca i tijela svoja,
da u svetoj poslušnosti
vojujemo za te zapovijedi.

Izvor: trapisti.com

SVETI BENEDIKT, zaštitnik Europe (480.-547.)

Sveti Benedikt je umro 21. ožujka 547. i njegov se blagdan stoljećima slavio na taj dan.
No kako je u Korizmi slavljenje svetaca suzdržano, blagdan je sv. Benedikta premješten
na današnji dan, da mu se može nesmetano posvetiti dolična i zaslužena pažnja. Grob
mu se nalazi u crkvi slavne opatije Monte Cassino.

Sv. Benedikt je otac zapadnog redovništva, osnivač benediktinskog reda i jedan od

najvećih velikana zapadnog redovništva, zapadnoeuropske kršćanske kulture uopće.

Benedikt je rođen oko g. 480. u Norci, malom biskupskom sjedištu na podnožju sabinskih
brda. Bio je sin dobrostojeće obitelji koja ga je poslala u Rim na odgoj i stjecanje znanja.
Rim je tada još uvijek blistao od sjaja i stare slave, i dičio se grobovima apostolskih
prvaka Petra i Pavla. Ipak nije bio ono što je bio negda. Prijestolnica je carstva bila u
Bizantu, na Istoku. Istina, rimski je biskup bio glava cijele Crkve, ali baš za vrijeme
papina izbora g. 498. Benedikt je morao vidjeti i doživjeti mnogo neugodnosti. Rimski
kler nije bio na visini. U gradu se živjelo lakoumno, pohlepno trčalo za užicima, premda
je opasnost od barbara bila trajna. Rimske prilike nisu oduševile mladoga i ozbiljnoga
Benedikta. Njegov je duh težio za nečim višim i sadržajnijim. Zato je i napustio Rim i
studije. Da bi našao Boga u što većoj mjeri, nastojao se osloboditi svih spona koje bi ga
u tome mogle spriječiti. Želja za svojim idealom odvela je mladoga Benedikta u potpunu
samoću, u jednu špilju kraj Subiaca. U njoj je Benedikt ostao kao ponizni učenik tri
godine i stekao mnogo vrijednih duhovnih spoznaja i iskustava. Zatim ga je Bog iz tamne
špilje izveo van na svjetlo da bi kao veliki svjetionik svijetlio u njegovoj Crkvi. Poučio ga
je kako valja osnovati zajednicu te u njoj zajednički tražiti Boga. Benedikt je proučio i
redovničko pravilo sv. Bazilija Velikog te došao do spoznaje kako pojedine samostanske
zajednice treba da postanu crkve u malom, što savršenije ostvarenje crkvene zajednice.
Međusobna povezanost članova treba da je slična povezanosti udova u jednom živom
organizmu, a prava će glava svakoj zajednici biti sam Krist, koji je glava otajstvenoga
svoga tijela, to jest Crkve.

Benedikt se iz Vicovara vratio u Subiaco. I tu su ga razne skupine monaha zamolile da im

bude duhovni otac. On ih je podijelio u 12 malih samostana, a svakome stavio na čelo
jednoga kao oca. Sam je pak preuzeo cjelokupno duhovno vodstvo sviju. Tako se malo-
pomalo počeo oblikovati benediktinski način redovničkoga života, "škola služenja
Gospodinu", u kojoj je vladao duh prve Crkve u Jeruzalemu. U tome načinu apostolskoga
života - po uzoru apostola - naročito su se poštovale kreposti poslušnosti, molitve i rada
te se stvarao benediktinski ideal: "Moli i radi!"

Papa Pavao VI. proglasio je sv. Benedikta zaštitnikom Europe. Razlog je tome što se
njezina povijest bez Benedikta i njegova djela ne može zamisliti. Sv. Benedikt je svojim
zajednicama kao glavno pravilo dao ovaj program: "Božjem djelu ili Božjoj službi ništa
drugo ne smije se pretpostaviti!" Zato je sav benediktinski život uokviren i prožet svetom
liturgijom. "Sveti Benedikt je stvorio idealne liturgijske obitelji koje su liturgijsku hvalu
Bogu stvarno pjevale, a s njome povezivale i najozbiljniji rad na svim područjima" (Pius
Parsch).

Papa Pavao VI. proglasio je sv. Benedikta zaštitnikom Europe. Razlog je tome što se njezina
povijest bez Benedikta i njegova djela ne može zamisliti. Sv. Benedikt je svojim zajednicama
kao glavno pravilo dao ovaj program: "Božjem djelu ili Božjoj službi ništa drugo ne smije se
pretpostaviti!" Zato je sav benediktinski život uokviren i prožet svetom liturgijom. "Sveti
Benedikt je stvorio idealne liturgijske obitelji koje su liturgijsku hvalu Bogu stvarno pjevale, a
s njome povezivale i najozbiljniji rad na svim područjima" (Pius Parsch).

U propadanju Rimskog Carstva, a neke zemlje nisu ni znale za civilizaciju i duhovne

vrednote, Benedikt je odvažno nastojao da u Europi zasja novo doba. Sa svojim
sinovima kršćansku kulturu je donio križem, knjigom i plugom. Križem, Kristovim
zakonom, učvrstio je uredbe javnog i privatnog života. Povezao je duhovno jedinstvo
Europe u kojem su se narodi različiti govorom, podrijetlom i kulturom osjećali kao
jedan puk Božji. Knjigom tj. kulturom Benedikt je sačuvao spise znanosti i umjetnosti i
prenio ih potomcima. Plugom i slično mijenjao je puste krajeve u plodne njive te je
sjedinjujući molitvu i rad oplemenio i uzdigao ljudski trud. „Neka taj odlični Nebesnik
bude na čelu životu Europe i da ga milostivo unapređuje kao što je kršćanskim
svjetlom raspršio tamu i donio darove mira"- Pavao VI.