K ada danas ka`em da sam musliman, Bo{njak, da je ta i takva sahrana
mrtvaca moja tradicija, ja ne znam {to to zna~i, jer ja ne mislim o tome, dok govorim o tome. Ja o tim kategorijama govorim kao ne~emu {to mi je samo po sebi poznato, ali one su prazne od mog mi{ljenja, a istovremeno tim kategorijama pridajem jedno zna~enje koje one po sebi nemaju. Ako je, a djelom jeste, globalizacija opis procesa modernizacije kao prirodne snage, ako njena destrukcija tradicije zna~i reaktualizaciju kulture i religije, a ne politike, onda ona nastoji da tim praznim formama destruirane tradicije da novi jezik i novo zna~enje. Destrukcija tradicije ne zna~i njeno odbacivanje, ve} gubitak znanja o tome {to, recimo, religija i kultura zna~e, jer se stalno pozivamo na njih, bez stvarnog obja{njena njihovog zna~enja. Tako se koristimo praznim obja{njenjima govore}i da ljudi razli~itih religija ubijaju jedni druge, na trenutak racionaliziraju}i cijelu sliku, bez ula`enja u razloge toga ubijanja.
Razmatraju}i sa Anthony Smithom pojmove etniciteta, tradicije i moderniteta,
a nastoje}i bosansku hermeneutiku povijesti komparativno samjeriti i poku{ati karakterizirati u op}im tokovima vremena, nije se te{ko slo`iti sa tvrdnjom o naciji kao modernom i prije svega apstraktnom pojmu koji se predstavlja simbolima, dok etnicitet to nije u svojoj okrenutosti pojedina~nosti, razli~itosti, konkretnosti. Dijalektika nacije sli~na je dijalektici prosvjetiteljstva. Tu ima mnogo progresivnih momenata, po mnogim zapadnim autorima, budu}i da je ona povijesno bila ve}i stupanj individualizacija identiteta i univerzalizacije ljudskih sloboda u odnosu na prethodno stanje, ali i mnogo negativnih konsekvenci, posebno prisutnih u njenoj apstraktnosti. Zato je na Zapadu danas u odnosu na naciju prisutniji pojam 135 etniciteta. Taj pojam je mix tradicije i moderniteta, i po samome sebi ne bi imao
CEEOL copyright 2022
CEEOL copyright 2022 ^asopis za dru{tvenu fenomenologiju i kulturnu dijalogiku
vrijednosnu konotaciju da se ne javlja naj~e{}e u formi etnonacionalizma. Kao {to
je etnonacionalizam slabost etniciteta, tako je nacionalizam slabost nacije.
Kako se takva moderna situacija referira na Bosnu. Tu je, prije svega,
uspostavljena vladavina nacionalnih elita koje, u odnosu na njihovu regionalno pripadaju}u i razvijeniju tradiciju, nisu prosvjetiteljski nastrojene. Ne radi toga {to bi bosanske elite bile po nekoj intelektualnoj deficijentnosti slabije od drugih sli~nih iz XIX stolje}a, ve} zbog toga {to je njihova pojava anahrona, dru{tvenim i povijesnim prilikama strana. U tim elitama nema intelektualnog sloja, pored prisutnog financijskog, vojnog i politi~kog, i one su u osnovi antiintelektualne, mada se odorama intelektualizma povremeno ogr}u. Te nacionalne elite vi{e kooperiraju sa onim socijalnim i psiholo{kim slojem dru{tva koji je bli`i jednoj semi-kriminalno-herojskoj strukturi, nego sa stvarala~kom humanisti~kom inteligencijom koja se po sebi kriti~ki odnosi prema njima. Stoga nije ni ~udo da mnogi od pripadnika tih elita i sami zavr{avaju u zatvoru. Te i takve nacionalne elite jednom unutarnjom samodestrukcijom vr{e onemogu}avanje ili odlaganje uspostave Bosne kao nacionalne dr`ave. One uspostavljaju i odr`avaju jedan dru{tveni ambijent u kome se pokre}u rasprave na razini i u mediju etniciteta, povijesne tradicije, na na~in da se tim raspravama povijesno legitimira sada{nja pozicija tih nacionalnih elita. U tom smislu imamo nesuglasje oko bitnih pitanja medijevalne Bosne, {to bi samo po sebi bilo razumljivo, kada se ta nesuglasja ne bi zaogrtala savremenim nacionalnim tuma~enjima. Svaka savremena novouspostavljena nacionalna elita u povijesti tra`i, i od svojih znanstvenika o~ekuje, povijesnu legitimaciju. Zato imamo prili~no konzistentna tri hermeneuti~ka povijesna toka, istina ne u cijelosti odvojita i iskristalizirana, ali prisutna i tinjaju}a kod onih tamnih strana nacije koji se ljubomorno unilateralno razumijevaju, tuma~e i prenose U tom smislu se mo`e re}i da je u Bosni etni~ka dimenzija onemogu}ila uspostavu nacionalne dr`ave.