Scribd Logo
Upload

Welcome to Scribd!

  • Srbi Među Europskim Narodima

    Uploaded by

    Sara Pavelik
    12 views53 pages

    Original Title

    SRBI MEĐU EUROPSKIM NARODIMA

    Copyright

    © © All Rights Reserved

    Available Formats

    PDF or read online from Scribd

    Did you find this document useful?

    Is this content inappropriate?

    Report this Document

    Copyright:

    © All Rights Reserved
    Download as PDF or read online from Scribd
    Flag for inappropriate content
    Download as pdf
    12 views53 pages

    Srbi Među Europskim Narodima

    Uploaded by

    Sara Pavelik

    Copyright:

    © All Rights Reserved
    Download as PDF or read online from Scribd
    Flag for inappropriate content
    Download as pdf
    of 53
    NOVA GOSPODA I KRAJ DINASTHE / / Sigurni znaci da mladi Dusanov nasljednik doista ne viada naslijede- nim carstvom opazaju se ubrzo poslije ugarskog pohoda na Srbiju 1959, godine. Stavijanje Dubrovnika pod vrhovna vlast ugarskoga kralja izazva- lo je napad keneza Vojislava Vojinoviés, kaj je pustosio dubrovatki teritar, pljaékao trgovee | trazio da mu se preda Ston s poluotokom. Kad jew rujnu 1260, godine ear Ure Dubrovéanima obnovio jamstva slobede kretanja, iarigito jo naveo kako mogu id “na Zetu, na Bal8ice, a ili na drdavu kneza Vejislava’® Podijelienost na srpskoj strani postala je vidljiva u novome ratu 1861.~1362, godine. Dubrovnik je 2a saveanike dobio braéu Balsige, dak je uz kneza Vojslava bio Kota, ji je najvige stradao jer su Dubrovéani blo- ‘kali Boku kotorsku i zatvorili prilaz gradu s morske strane, dok su Hud Balsiéa pustotili podrugje do gradskih vrata. U Dubrovnik su neprija teljima smatrali{trgovee iz Srije, ali eu imali posobno odnose s Iudima sxpakog patrijarha i netekog mitropolta, U tome ratu najvise jo stradao Kotor. Nikad se nije gospodarski oporavio ni vratio staro znavenje. U Ye to.1362, skloplien je mir kojim su obnovljene granice, pusteni zaroblenici, pljadkane stvari vragene, a razaranja i Krvoproliga predani zaborava. U carevu se aktu dogadai prikazuja posve nevobigajeno: “kako se behu Di bbrovéani poplailiod carstva mii svadii se s bratom carstva s knezom Vo- Jislavor is gradom carstva mi « Kotorom’” Kao da je svaki od nj vodio ‘svoju politiku, a car samo promatrao sa strane i posredovao. Taku je ulo- ‘gu car sebi namijonio 2a buduénost. ‘Tijekom rata ¢ Dubrovnikom, us eara i caricu maj javija se velikas Vokasin, gospodar prostranog podruéja u Makedoniiti grada Prizrena, kojim su Dubrovéani u to dabs bil tijesno povezani. Njegov zet bio je Du rad, najutjecajnii medu Balsigima, Nagin VukaSinova uspona nije poznat, kao ni akolnosti u kajima su se w drugo) poloviei 1365. godine dogodile velike promjene u Uroéovu carstvu, Vukadin je postao carey suvladar 8 ‘itulom kralja, a njegov brat Uslosa s titulom despota postao je gospodar Sera i njogove oblastiw kojoj je dotad bila Urofeva maja, cariea Jelena 5a Zan arora] Balsa na terior knses Viva [lino opp “ “Esko ou se Dubrowéant bl presto majega caret rubs ratom mai ‘hina Keron Volare fe Reto grades tgegs attra” P23 m ‘kno monabinja Jelisaveta. Izvana je igledalo da je obnovijen sustav iz Du ‘anova vremena u kojemu jo uz eara bio {kraj ali vagna razlika bila jo w ‘tome to je 2a suvladara uzet netko tho nije pripadao “svetorodno} dina- sti’. Nekad se pod utjeegiem narodne tradicie vjerovalo da je Vukadin s vlasti svrgnuo Uroda, ali s vremenom su na vidjeloiishi dokumenti tome da su Urog i Vukasin zajedno slali poslanika u Dubrovnik, kovali novac w ime obojice— cara i krala. Zajedno su i portretirani na ziderkve u Psadi Sigurna je tnjenica da su zajodnitki vladali barom neko vrijeme. ‘DaSanov je nasjednik dobrovoljo izabrao ili kao nametmutog prihvstio Jakog velikaSa, koji mu je mogao biti oslonac, li ga je s droge strane mo- _g20 opteretiti hipotekom evojih adnosa s drugom gospodam. U meduvre- ‘menu se promijenila i politika karta velikaikih podruja, Vejislav Vojine- vig umro jo 1868. godine, a njegova wdovica nijo uspjola saéuvatinasljede 12a svajesinove. Potisnuo ju je Vojislavov ne¢ak Nikola Altomanovi6, koji se 0 1967. godine java kao gospodar teritorija od Rudnika do Dubrovnika. Istodobno s Altomanovigem, sjoverno i zapadno od Dejanoviea uzdignuo se Inez Lazar Hrebeljancvié, ii je oslonae bio u rudarskom eentru Novom [Erda, a teritorij mu se Sirio do Krusevea na sjeveru i Rudnika na zapadu. Najvise nemira unosio je madi i osioni Altomanovié, koji ge s vreme- nom sukobio sa avim susjedima: mijefao seu odnose u Bosni, napadao Dubrovnik i zlostavljao njegove gradane te zahtijevao dohodak koji se pl a0 viadaru. Prema vijestima zabiljedenim mnogo posije, Altomanovié se 1869, sukcbio i s VakaSinom. Tada je navosno doslo {do raskida irmedu cara i krala, Suvremeni invori to ne kazuju izrijekom, ali neke pojedinosti potvrduju to mnogo kasnije zabiljezeno kazivanje. Potetkom 1870. godi- xo kralj VakaSin je Dubrovanima izdao povelus uobifajonim jamstvom slobode kretanja i sigurnosti trgovanja. Njome potvrduje sve prijainje po- velje, ne spominjuéi pritom cara Uroéal Prema izvjoétaju i 1369, Vuka’ nov zet Durad Baliié bio je carev odmetnik. Da je Vakadin ignorirao cara, moze se vidjeti ipo tome sto je nepasredno prije 1371. sina Marka postavio za “mladoga kerala" Pofetlcom 1370, Nikola Altomanovié je od Dubrovnik paseo zahtijeva: {i “evetodmitarski dohodak” (2000 perpera) koji je pripadao vladaru. Zbog toga je poco novi rat » Dubrovnikom, u kojemu su na dubrovatkoj strani bili Balsiljkralj Vokaain. Dok su se tako osamostaljeni gospodari medusobno prepirali na neka- daénjom Dusanova toritoriju, Osmanovi Ture predvodeni Orhanom, a od 11862. njogovim sinom Muratom I, osvojili su prostrani teritorij na europ- skom kopnu, gdje su desetak godina prije ve¢ bil stekdisvoja prva uporista. Zauzeli su Plovdiv, Jedrene i ogejsku cbalu (1866), sve do teritorja despota ‘Jovana Uliese. Osim Bugarske, koom jei dale vladao Duganov Surjak Ivan ‘Aleksandar, od turskog je direnja navide bo ugroten despot Jovan Uslieta Posjeéujuéi Svetu goru i darujudi manastire, on je 1870. jasno dao na smanje de priprema rat protv “muslimanskih besbotnika’. U tome ratnom mz. pothvatu podupro ga je samo brat VakaSin, kali to nije mogao uéiniti ne ‘koliko mjeseet prie jer je pre#a0 pomoé Baliiéima u ratu # Nikolom Al- tomanoviéem. Zsjedno ga sinom Markom trebao je u ipnju 1371. napasti ‘Trebinje. Akela u kojoj se atekivalo da éo Dubrovéani saveaniku vat provesti svajim brodovima, nije ostvarena. Nastupajuéi proma jezgri tadainjo osmanske dréave, braga su u ruin 1371. krenula u protuosmanlijki pahod. Prije nego Sto su stigli do mjesta okaja, u logoru blizu rjeke Mace bili au zateteni na epavanja i masa- kerirani 26, rujna 1971). Oba predvodnika pohoda, kralji despot, poginu- lsu, a spasio se samo malen dio voieke, Muratovi Turei nakon toga duljo ‘vromona nisu imali ratloga za strahovanje, Susjedi su im postal pokorni- ji. Bizantski je ear tada postao osmanliski vazal, a istu sudbinu dotekali su i bugaraki car i gospodariistoénoge dijela nekadaénjeg Dusanova car- stva, braée Dragadi Usliebinu dréava tada nisu osvaili Turei nego oslabljeni Bizant, kj je sorsku oblast drdaojedva netto vite od desetljeca. Ugliedina i Vukakinova smrt dala je povod borbama 2a njthove teritorje. Tea Vakaina su ostali sinovi Marko i Andrijaé, koji su uspjeli saguvati teritorije u Makedoniji, Priarenom i podruijem sjeverno od Sar planine zavladali su Bali, a dij Jom i Nikola Altomanovie, koi je 1972. opsjedao Prizren. Iz juinoga dijela Kosova sirili su se sinovi sebastokratora Branka Mladenoviéa, od koiih je nnajvainiji bio Vuk Brankovié. On je imao oslonac u svojemu tasty, knezu Lazaru Hrebeljanoviéu, gospodaru Novog Brda i susjedaih krajova, U sient ovih dogadeja, ostavii bez utjecaia, poéetkom prosinca 1971. sgotovo nezspazeno je umro ear Uros. Njegova smart nije promijenila odnos ‘naga, ali je imala znatnu simboligku vans. $ njime je izumrla glavna igrana “svetorodne dinastije", pa se postavilo pitanj tko je mote zamije- niti, Kako su pokazali sjede¢i dogadaji, potvrda éinjenigno uspostavjene vlasti postizala se dokazivanjem gonealotke povezanosti s Nomanji¢ima, Generacija Duéanovih suradnika i rodaka siila je s povijesne pozornice [Nova gospoda svoj uspon nisu proglasila odlukama i titulama kaje jo do jofivao car, nego isticanjem da potjetu od “svetoga korijena” PRENOSENJE KRALJEVSTVA (TRANSLATIO REGND) UBOSNU Kada se borba 2a Vuka8inovo nastjede smirila, ustalila se promijonjona kkarta oblasti novih gospodara. Na sjeveru je Altomanovié bio u zapadno} polovici, ave do graniea s Bosnom. U istoénej, Radié Brankovié, potomal vyolikads Rastslaliéa iz Duganova vremena, Obojica su bili vazali ugar skog kala, kofi jo proko Nikole Gorjanskog, zeta Lazara Hrebeljanovica us ‘nadzirao njthovo dielovanjo. Juino od njih nalazili su se knez Lazar iJo- van i Konstantin Dragaé (Dejanovici) u graniénom djelu prema Bugar- kaj. Njthovo srediste, Velbuid, po Konstantinovu ée imenu poslije posta- ‘i Custendil (KostendiD. U susjedstva, do Sar-planine, pa i preko nje, do Skoplja, postirala se vlast Lazareva zeta Vaka Brankoviéa, Na krajnjem jugu drZave bio je teritorj Vakatinovih nasljednika. Unutar njega raz krovali eu se djelovi njegove udovice, kralja Marka i kraljovita Andrijafa Svaki od njih kovao je visti novac, Takvo Sarenilo taiko se moglo dulje odréati. Neprostano se zbog nede- sm trebalo osvesivai,ispravljati prijainje nepravde is. Tako su se Nikola Altomanovié i knez Lazar dugo svadali oko Rudnika. Buduéi da se Alto ‘manavié oi od 1367, godine sukobljavao is bosanskiz banom Tvrtkom I. (1353.-1291, i vodio rat s Dubrovnikom (1371-1972), oko njoga se plela rea e ciljem da ee ili zaitite i podréke ugarskoga kralja. To je posti- ‘gnuto 1372,, keda su ban Tvrtko i knex Lazar zsjedniéki kronuli na Alto- nanoviéa, Pobijedili ex ga, ubvatil i oalijepili. Tada su zomlje podijeljeno, to je imalo dalekoseine posljedice. Tvrtku je pripalo susjedno podrutjc, do Polimija, gdje su a njegavom posjed bili manastir Mileseva i Onogost (QVikSi). Teritorijeistotno i sjeverno dobio e knex Lazar, a Altomanovie- vo su ruenje iskoristili j Bal8ii, koi su zavzcl tri dupe izmedu Dubrov- nika i Boke kotorske (Trebinje, Kanavle, Draéovica). Pojatavajuél neprja taljatvo Balsiga «kojima se sukobljavao i zbog Kotora,njih ée 1977. godine preotati Tro ‘Na taj nagin, T'vrtce je onome ito je u dolini Neretve i predjelima pro- ‘ma Stontt zaposjeo njegov stric Stjepan II. (1826., 1380.) dodao nove dijelo ve driave Nemanjiéa te velitinom teritrija postao jedan od srpski obla- ‘nih gospodara, Podsjetili su ga da je rodak Nomanjiéa (Tvrtkova baka bila je kei kralja Dragutina, To srodstvo prikazano jeu jednom rodoslovu. "Nemanjica i polusilo je iggraditi usenje o tame da Tvrtku pripada “sugubi vijenac’ @vostruka keuna): jedan na temelju nasljeda njegovih prarodite- Ija gospode scpske, koji su se prose w nebesko carstvo, a drugi naslije- ‘den od praroditela gospode bosanske. Otto se tada nije ragunslo s Vuks- Sinovim nasljednicima i Markovor kraljevskoma titulom. ‘Tyrtko je svoj stvarni polozaj nastojao uskladiti s drZavnopravnim shvaéangima time Sto se okrunio ea srpskoga kralja. On sim u poveli za Dubrovéane (1978. kage: "i idab n eepeku zemlju tele i hoted! ukrepiti prijestoljeroditelia moj i Savéi tamo vjontan bih bogomdarovanim mi vijencem na kraljevstvo praroditelja mojib’. Nije poznato gdje je krunid- bba obavijona. Ali, sigurno je odréana na Mitrovdan (26. listopada) 1377, godine, ue pristanak ugarskoga kralja kao Tvrtkova vrhovnoga gosp! dara te sxpske gospode, medu Kejom je najmoéniji i najved autoritet bio knee Lazar, Tyrtko je uzeo vladarsko ime Stjepan, koje su nosili svi ka- sngi bosanaki kraljevi i tituliao se “kralj Srbljem, Bosni, Pomorju i Za- padnim strana’ ne ema te pounce va desetljeéa nakon Duianove smart, carstvo koje je oatavio 2a sobom, promijenilo se iz tamelja. Posjednji osvajenidijelovi, Epir i Tesalija, prvi su odvajeni i nisu poslije sudjelovai u razvaju stpske driave, U sljedecer pojasu od Albanije do Bugarske, cavan jo spomen na srpaku dravu, Na se bbe prenoseti godin tribut od 2000 perpera, Balsei su 1373. godine obe- aval da ée grad osleboditi te obveze “ako ko bude ear, gospodin Srbljem i ‘emi srpskoj”. U Makedonii je nasljednik VukaSinove suviadarske titule bio kralj Mario, ali sena njega gospoda iz srodiinjh oblast nisu osvreala, Dragati, susjedi na istoku, cavali su od ears dobiveno dostojanstvo. Jo- van Dragaé nosio je titulu despota, dok je njegov brat Konstantin u grékim ‘avorima nazivan "yospodarom Srbie" Stare nemanjicke zemlje se prosiruju. Na jodnoj strani, bosanski je ban svojoj drdavi prikijuio jude ablasti, od Neretve do Boke kotorake, Pre- noSnjom kraljovstva nastavio je srpsku monarhiju, ali bez stvarne viasti nad podradjima srpske gospode. Duz granice podjele Altomanovicevih 20- ‘malja usjekla se granica izmedu arpeke i bosanske dréave, Usporedno s time tekao je proves koneentracije na istotn} strani Odrazavao se u protirenju podrutja Lazara Hrebeljanoviéa i njegovu isti- canju na prvo mjesto medu gospodarima. Nakon Sto je zagospodario di Jelom oblasti Nikole Altomanoviéa, 1879. godine uspio je pokoriti Radiéa Brankoviéa i protiriti ve do Dunava. Lazar se zadovoljavao starom titulom knezs, ali je imenu dodavao dr- ‘avnosimboliki stribut Stefan. Nezivao se samodrScem, a u odnosima s CCrlevom stupio je na mjesto koje je nekada pripadalo earu. Godine 1875., 2ajedno s Durdem Balsiéem, kofi je 1369. sbraéom primljen pod papinska ‘2aititu, sazvao je sabor 2a icbor patrijarha. U parnicama Hilandara i vel kata, aporovi poste patrijarha dolaze pred Laaara ili patrijarh tale par- nigare da se pred njim sude, Knez nastupa kao nasljednik “svetih ktitora” inastavljaé njthova diela Odavno je zapazeno da je jodan od izvora snage Lazara Hrebeljanovi- ¢a bio u “obiteljskom saveru”, koji je stvarao udajom svojih kéeri. Jednu je ‘udao 22 Vuka Brenkoviéa, gaspodara Kosova i susjednih predjele, drugu 2a Durda Stracimirovica, koji je 1879. postao vodeéa osoba u obiteji Bal- ig, troéu za rodake bugarskoga cara. Cotvrta je bila udana za maévan- skog bana Nikolu Gorjanskog Mladeg, dok ée peta, najmlada, svoju ulogu 1 politic eaigrati tek nakon ofeve emrti, kada je dana Bajezita (1389). ‘Upadliva je i koncentracia viasti oko dva pola ~ Tvrtka iLezara, ali niea nestala ni draga gospoda koja su na svojim teritorijima bila nasljednici nekadalinjekraljevske i carske vlasti “tik eto postene ear, goepodar Sra i rps smi op pr us HBL MEDU EUROPSEIMNARODIMA KOSOVSKA BITKA ~ STVARNOST I LEGENDA ‘Nakon Maritke bitke, Osmanlije su nadaleko profirile krug vazala. Oni su bili duini pridonijeti njihovu daljnjem usponu i vévraéivanju. Bili su bveani davati godin tribut te s odredom vajske uz sultana sudjelovati w pohodima koje je predvodio, Pod svoju neposrednu vlast podvrgavali su ur bani pojas dud egejske abale, kao i vane prometnice. Godine 1983. osvyili su Ser njogovu oblast i Sirili se prema Solunu. Ve6' to vrijemo obraéali su im se monasi Svete gore, kojima mu tu bili ugroZeni glavni pesjedi. Preko Ga- lipolia su odrZavali vezu sa svojim teritorjima u Melej Axi uspostavili od noses glavnim pomarskim silama, Veneejom i Genovom, kaje su desetjet ‘ma bile uti nepriatei, bores se za uljeca) uw ostacima Bizantskog Carsbva, ‘Tada te veé ustalila strategia osmanliske ekspanaije. Na poziv suprot, stavljene krSéanske gospode, upletali bi seu lokalne sukobe (upoznavajuéi pritom teren), odnosili plijen, a one kofima bi pomoglt ¢inili su ovisnima, Pobode su poduizimali daleko od jergre svajeg teritorija, Dok ea vladali ‘samo Trakijom, odrede su slali do Janjine i Berata u Albaniji a posije do ‘dubrovackog zaleda, Kao povod neposrednom podéinjavanju oblast Kor stil bi obigno smart gospodara ili obiteljske sukobe. U svim dijelovima Bal- kanskog poluotoka turshi su se odredi pajavjivali mnogo prije nego sto je osmanska dr2ava dospjela u susjedstvo Na teritorj kneza Lazara Osmaniije su stigli veé 1981. godine, kada je knetev vojvoda Crep porazio Turke na Dubravniei (pokraj Paraéina u dol- ni Velike Morave). Tarski je odred tamo vjerajatno zadao posije nek ake- jeu Bugarskaj. Nekoliko godina poslije, 1886, dogodio se znatno ozbilinji ‘napad. Sam emir Murat vodio jo vojsku do Ploénika u Toplici, no bitke nije bilo, Tom prigodom ili nesto poslje, Turei su upali u manastir Graéanicu, 4 tada je ingori ping’ s knjigama. S druge strane, nasijedeno neprijateljstvo kralja Tvrtka i BalSiéa do- velo je do turske provale u okotinu Bileé, gdje je u kolovozu 1388. godine bio potuéen vojskovoda Sahin, Tampon-2ona iamedu teritarija knesa La- zara i Vuka Brankoviéa te Osmanlija bila je sagtavljona od teritorija tur- ‘kth vozala (Dragaéa i Dejanoviéa na istoka i VakaSinovih nasijednika na jug). Ipak, blo je oBito da se osmanlijski obrut stete ‘Usporedno s time, na sjeveru se naglo rusila tvorevina Ludovika I. An- ‘avinskog (1942,-1982,)~ prostrana Ugarska Kraljevina, sa svih strana ‘kruena vazalnim teritorijima. Kada je 1882, godine umro kral Ludovik. I, naslijedila ga je ket Marija. Ona je, vladajudi zajedno s majkom, kéeri Dbosanskog bana Stjepane II, od poéstka naisla na otpor velikaga. Viada- jjuéa dinastija Anzuvinaca imala je rodake 1 juno} Itai, modu kojima je ‘ie pig nvadava tren ikl peavoutneoeows,patign a cbrambenom bd Bo Wachee oe ena covets cheno dines. P us ema bite patch dio ugarskih velikasa tratio dostojnog kraljova nasljednika. U Ugarsku Je doverten Karlo Dratki, ali je uploten 1 sukobe i ubreo ubijen na dvoru (1385). Ubojsvo je pripisivano Kkraljcame. Poéela je otvorena pabuna, u kkojj su kraljee zarobijene (1886). Njihov glavni oslonae, palatin Nikola Gorjanski Stariji ubijen je. Stvorena je brojna stranka pristaéa Ladisla- va Napuljskog, sina ubjjenog Karla Dratkog, dok je velikate odane kra: Yieama pokusao olupti i organizirati zaruénile made kraljic, Zigmund Laksemboraki. U podetku je kralj Tvrtko postovao kraljevu nasljednieu, svoju rodalei- nju. Uz njerinu je suglasnost 1984. godine uzeo Kotor. Medutim, kada su planule unatarnje borbe, on je zajedno s kmezom Lazarom postao obvoreni saveznik pristaéa Ladisiava Napuljskog i protivnika Zigmunda Luksom- Durskog. Kod Tvrtka su utotite pronaili vode pokreta, hrvataki velikaii bbraca Ivania i Pavao Horvat, Ivanis Palisna i drugi. Ivanis Horvat je neko vrljeme pod upravom imao Maévw i Belin, ugarske teritorije u Sebi juno 0 Save. Tvrtko je 1887, osvajao podrutia w Hrvatskoj i pokoravao dalma: tinake gradove. Najdulje mu se opirao Split, kojemu je rok za predaju bio odreden za 15. lipnja 1389. godine. Zhog sukoba 6 ugarskom kraljicom i Zigmundom Luskemburskim, kralj ‘Tyrtko Li knez Lazer bili su odsjefeni od krSanskog okruzenja, Prilazili su im samo pristate Ladislava i hrvatakih pobunjenika. Obje suprotstav: Ijene ugarske strane trafile su savernike. Uz Antuvince je bila Firenca, a ‘ux Zigmunda Venecija i milanski duka Viseonti, a kojega su suvremenici ‘govorili da Turke opskrbliuje orazjem. Pofetkom eta 1889. Murat je krenuo na Srbiju. Uz vlastite ratnike, ‘kupio je vajsku vazala i pladenike, Prek teritorja svojih vazala uMake- oni inbio je na Kosovo poe, odakle sa putovi voli u raznim smjerov ma. Na vijest o njogovu priblizavanju, okupljena je voiska kneza Lazara, ‘Vola Brankoviéa (na éijem ae podragju zhio sudan)‘ kralia Twrtka, kali je poslao veliki odred pod zapoyjednistvom vojvode Viatka Vukoviéa, Popriite bitke pouzdano ge ana: dio Kosova polja nedaleko od Priitine, ‘gdje se do danas nalazi Muratovo turbe (omaka djelomiénog pokopa), uer- tavano na karte voé w XVI. stoljeéu. Siguran je i datum hitke: dan svetoga Vita’, 15, ipnja 1989. godine, Sigurno je takeder da je emir Murat ubijen, 1 knez Lazar hiéen i pogublien odrubiivanjem glave jo istoga dana. Ne Iki krSéanski ratnici pali su u tursko ropstvo. Za bosanskom vlastclom iz odreda Viatka Vakoviéa tragalo so jo 1403. godine u Carigradu ‘No, o drugim vainim pojedinostima vijesti su od potetka proturjedne, Svojom gradu Trogiru i priatelickej Firenc, kralj Turtko j javijaoo veli- ko pobjedi uz pogibiju evajh, ali “ne mnogih’, Smrt turskoga viadara je i kod Bizantinaca i drugdjo, sve do Francuske, stvarala dojam pobjede kr8- éana. Prema srednjoxjekovnim je shvaéanjima presudno mjerilo a ocjentt ‘vive u atalifkom kalendaru je sei Vid pe Ww RORSEIM NARODIMA povijesne bike bio astanak na bojnome poli. Turei su na Kesovu ostali ncko ‘rileme, sli su poslije krenuli na isto kako bi novi vladar Bajerit, Maratoy sin, uévrstio svajpolodaj, Vuk Brankovi6, gospodar teritorija na kojome je bilo bone pole, oatao jew zemait ina vlast {nije se odmah pokerio Turcima. ‘Sigurno je posvjedoéeno da su od poéetka o bitki krutile proturjetne ‘jest. Pot tjedana poslje bitke u Veneciji se nije znalo tko jo naslijedio ‘Murata, Mletacki je poslanik imao nalog da onome koga zatekne na vlasti xkate da je njegova viada saznala (ali ne jasno") o atu Murata ikneza Lae zara, “0 Gemu su ve radliite etvari govorile, kojima se puna vjera dati ne mois", Halkokondil, bizantski povjesnitar iz XV. stojeéa,izravno suprot stavliaprige krigana onome ito govore Purci, kai tvrde da je sultan ubijen nakon bitke, dak je oilazio bajno poe Kako je vrijeme protjecalo, dalje su se raspredale prite, Na kriéansko} ‘tran javio se motiv indaje, Najprio se povesivao s bosanskim odredom i snekim Dragoslavor, a zatim se usredotodio i zadréao na Vuku Brankovi 4, Va u prvim dosetlegima posi bitke javija se i motiv o oklevetanom ‘vitez Kofi ée pot! u turski logor i ubiti suliana. Pod utjocajom vitetke epi ‘ke povezani su Muratov ubojiea i Lazarov izdajnik; obofica su postali kne- evi zetovi, Krajem XV. stoljega bio je veé poznat i motiv knezeve veéere i Lazarove zdravieo. Nastao je ciklus pjesama ¢ mnogim Sivopisnim pojedi- nostima kaje su bile vrlo daleko od stvarnosti ‘Od stvarnostije bio dalek i opét pogled na bitku i njezine posjeice. Bu- ati da je zalede bilo neprijatelisio, Kosovska bitka nije mogla imati ka- rakter kridarskog rata niti obrane krééanstva. U vrijeme bitke, Zigmund [LuksemburSki krenu je u pohed protiv hosanskog viedara. Posredstvorn zeta Nikole Gorjanskog Mladeg, knex Lazar je uspio postici primirje, dok je Tvrtho ostao u rata s kraliem Zigmundom, 1 temelja je pogreina i predediba o ‘propasti carstva srpskog” na Ko- sovu, jr je drava postajala jo neloiko deseljaéa to dotivjavala privred- ri kltorn proevat. U narodnim predajama, Kosovska bitka je povod seo- Dama, prijelom u razvoju plemend i porodicé. Od svih povijesnih dogadaja najpopularnija { najjage urezana u narodnu svijest, predaja o Kosovsko} bith: slutila je eve do XX. stoljeéa lao inspiracij za junaéke pothvate ifr tvovanie dak jes druge strane obilato korigtens 2a osudu i igosanjaindaje. POSLJEDICE ‘Turska nadmoé i prednost steéena pobjedom na Kosovu postali su vid- Iivi tek w sljedecim godinama. Zbog pobuna, Bajezit je ubrzo poslije bitke ‘morao poti u aredisnje i maloaziieke dijelove evoje drZave, Muratovs po- sibjju pratile su pobane ine europskom tu, Neki Turei bili su zaroblfeni wwKosturu kada su grad od Turaka preoteli krSéani. Krug osmantijskih us ‘azala proirio se vet prvim mjesecima posi bitke time Sto su Laza- zovi nasjednelprizaai Bujezitoya vey vast, Jedan od uvjetaspora ‘zuma bila jo prodaja noimlade BARLOW kéoriOliverew sultanov hareas. 1U Malo A2ijsodlazio je i sam Stefan. U jedi svoj poveli, knex kaze: “Oslabodih ova zemlju gradoveotafastva mi od vlikog amira Pasi’. Poalije pogibie kneza Lazara, nevaje su stiglei sa sjevera. Najprije je Ivanié Horvat zauzeo Maéva i Belin, pa su se tu vodileborbe sve dak 2 Lazarov zet Nikola Gorjanski Madi otude nijo protjerao. U studenome 389. ralj2jgmund jo pokrenoo vou kako bi zaposj evrdave kaj aa sau pripadale u Srbif,Zauzeti sua ugarskim posedama neko vrjeme dr- ani tend gradovi Bora® (Gruia) i Ceatin (Samadi). Proke podrugja La zarovihnaslednika Ture au provaljvali preko Save Dunava wu Ugarsk, a Kral Zigmund je pohode ponavio i sljededih godin. “ata oamanlicka prisutnost mova se asada 1892. Potethom vo godine savzeli su Skoplie, a ate im se godine poleoriot Vok Brankovic. Obverao se Tureima plaéatihara®~“telos, Ture ou se odzedizaliotali u Bosna, fie im se 1392, godine supretstavio Twrtkov naaljednik Dabida, jer jo fheduvremend (0 ofufku 1391) umro kralj Tvrtko. To je bio zak da se Bajeat, nakon Sof srediostanje u Mala) Axi, vrat europskom poprlta U tleto 1393. osvaio je sreditni dio Bugarske 4 Trnovom. Tekam zime 1895.-1594, ekupio je vazale u Seru s planom da ih sve pogubi. Od te je namjere odustao, ali sa astaleposljedice ta odnose s krSéanskom gospo- dom, Jedai su a0 potptno pokorili drug adluéno odmetmuli. Godine 1384 covajna je Tesaija, ge oe dotad dréala edna od nasijednica Nemanja Godine 1394. podunet jo veliki pohod preko Dunava, a zatim novi pohod ra Viet, kada se vodila itis na Rovinama (7. svibnja 1395). U ajo} sa ‘eno torekivazal poginali kraj Marko i Konstantin Drogas, ana nihowa se atrani boro i Stefan Lazarevs Osvajanje Bugarske is temelja je promijenilo politiku karta Balka- 1a. Bizant je sveden na okalicu Carigrada jaa svih je strana bio okrazen smanlikim tertoriima a ustal su bili prostorne odvajeniu Bpiraina Pelopeneru. Od 1394. godine Carigrad jo io pod dugotrajnom opsadom. Posie popbie Konstantina Dragasa i kralja Mav, ajthov su teritorii pretvoren u smanijeke Kaine, Ture su tada ibilinajadransh te jon Su obal kod Skadra "Turako sirenei pov’ upomo¢ ix Cargrada aktualisiali su nikad uge- stu teanju za opéim lrizarskim pohodom protv nevjenika. Njome se pred smart zanosio tear Dugan. Ostearenja se pribvatio kralj Zigmund Luke semburfki, kj je u meduvremenu vratioDalmacijo i Hrvatsku, pokorio Bosnu (1394, i postao gospodar situacie w Ugarsin- Uputio je pocive kr’ anskim viadariaa, Ratnici a se odazivali iz mnogih zemalje, od Rodosa do Englesk Saroltka krSGanska voi prea je Dunav i kod Nikopola se 26. ru 1 1396, sukobila 8 Bajesitom i njogovim vazalima. Kriansha vojska ng je teBko poratena. Kralj i drugi vode pohoda jedva su izvakli zivu gla ‘va. Iu ta je bitki na turskej strani sudjelovae i istaknua se kez Stefan Lazarevie Posljeice porava osetili su svi Koji su bli uz keSéane, Vladari Vidina, preostalog dijela Bugarske, bli su iskorijenjeni. Vuk Brankovi je uhvacen {zatvoren (umro je kao suzanjsjedege godine, 7. listopada 1397). Njegove ‘5 zemlje dijelom zaposjeli Ture (ihov kadija je w Gluhavics, kefalija w Zvetanu), a dio su prepustili knezu Stefanu, U dijelu Vukovih zemalja, x0 Jedno sa sinovima, ostala je udoviea Mara, Stefanova sestra Dio nekadaénje srpske drave koji je u vrijeme Tyrtka I. ubao u sa- stav Bosne u to jo vrijeme veé bio na putu da se razvijo u samostalni te- ritorj obiteli @i je rodonadelnik vojveda Vlatko Vukovié. Bududi da je ion u meduvreménu umro (1392), njogovo je mjosto zauzc0 neéak i na- sljodnik, Sandalj Hrani¢ (1392.-1435). Tvrtkov nasljednik Stjepan Da- Disa (1891.-1295,) s osvojenim jo podruéjima prihvatio i neprijatelstvo prema kralju Zigmundu. Kod sebe je driao glavne kraljeve protivnike, ‘Tek kada ih jo Zigmund pobijedio i zarobio (1394.), Dabisa jo bio prisi- lien pokoriti se i obvezati da ce Bosna okruniti Zigmanda za svojega kkralja poslie njegave smrti. AK, kada se u jesen 1995. to dogadilo, Bo- sna je izbjogla obveru i na prijestolja ostavila Dabisinu udovicu Jelonu (1895.—1398). Kaljica se morala oslanjati na glavne velikase, koje spominje u svojim dokumentima: velikog vojvodu Hrvoja Vuktiéa Hrvatinica, kneza Pavia Radenoviéa i vojvodu Sandalja Hraniéa, Zigmundovo stradanje nedaleko od Nikopotja i protiv njega cbnovijen pakret u Ugarskoj,oslobodili su Bos nu prije primljene obveze, pa je 1998. za kralja izabran Stjepan Ostoja (1398.~1404.i ponovno 1409-1418). Gone 1398, odnosi Stofana Lazareviéa i Bajezita su se pogorsali. Mla-

    You might also like