EVROPSKI UNIVERZITET BRČKO

ELEKTROENERGETIKA

PREDMET: MATEMATIKA III

SEMINARSKI RAD
DVOSTRUKI INTEGRALI

Student: Profesor:
Vedad Hadžiaganović (024/22-E) Prof. dr Radoslav Galić

0
SADRŽAJ

1. Dvostruki integral ……………………………………………………..……..2

2. Osobine dvostrukog integral………………………………………………….3
3. Geometrisko značenje dvostrukog integral:…………………………………4
4. Izračunavanje dvostrukog preko jednostrukih integral……………….…...4
5. Green-Gaussov teorem......................................................................................8
6. Smjena varijabli u dvostrukom integralu......................................................10
7. Zadaci…………………………………………………………………………13
8. Literatura……………………………………………………………………..17

1
DVOSTRUKI INTEGRALI

O pojmu površine ravnog područja

Neka je u ravnini dano ograničeno područje (P), koje je omeđeno konturom (rubom) (K). Promatrajmo skup
u području upisanih mnogokuta i skup području opisanih mnogokuta.

Prvi skup označimo sa ꝭ, a drugi sa ꝭ. Postoji broj P= sup{A | (A) ∈ ꝭ}, gdje sa A označavamo površinu
mnogokuta (A). Postoji i broj 𝑃= inf{B (B) ∈ ꝭ }, gdje je B površina mnogokuta (B). Ako je P =𝑃, onda
broj P = P =𝑃 nazivamo površinom područja (P) i za područje (P) kažemo da ima površinu odnosno da je
kvadrabilno područje.

Vrijedi:

Teorem. Da bi područje (P) bilo kvadrabilno potrebno je i dovoljno da za svako ɛ > 0 postoje mnogokuti
(A) ∈ ꝭ i (B) ∈ ꝭ, takvi da je B-A < ɛ.

- Za krivulju (K) kažemo da ima površinu nula, ako se ona može prekriti mnogokutnim područjem čija je
površina manja od ma kako malog, unaprijed zadanog, pozitivnog broja.

Vrijedi:

Teorem. Da bi područje (P) bilo kvadrabilno, potrebno je i dovoljno da njegova kontura (K) ima površinu
nula.

‘Istaknimo usput važnu činjenicu:

Teorem. Ako se krivulja (K) može rektificirati, onda je njena površina nula.

Prema tome: Glatka (odnosno po dijelovima glatka) krivulja ima površinu nula.

Istaknimo također (Jordanov teorem): Jordanova zatvorena ravna krivulja dijeli ravninu na dva područja od
kojih je jedno ograničeno (i naziva se unutrašnje područje, ili unutrašnjost te krivulje), a drugo je područje
neograničeno (i naziva se vanjsko područje te krivulje).

Definicija dvostrukog integrala

Neka je na kvadrabilnom području (P) ravnine XY dana ograničena funkcija f(x,y). Podijelimo područje (P)
(pomoću nekih, bilo kakvih, neprekidnih krivulja) na kvadrabilna podpodručja, podjelom: (*) (P₁), (P₂), ...,
(P), čije su površine respektivno P₁, P₂, ..., P Uvedimo broj (parametar podjele) λ= max_d (P), gdje je d (P)
dijametar od (P) tj. i=1,2,....n

supremum skupa rastojanja točaka iz (P). - Pod profinjenjem podjele (*) podrazumijevamo podjelu područja
(P) koja je napravljena pomoću svih krivulja koje učestvuju u podjeli (*) i barem još jedne krivulje. Pod
elementarnim profinjenjem dane podjele (*) podrazumijevamo podjelu koja se od podjele (*) razlikuje samo

2
u tome što je jedno jedino podpodručje iz (*) razdijeljeno na dva nova podpodručja. Npr. (P’₁)= (P)U(P"). -
Pokazuje se, da je bilo koje

Osobine dvostrukog integral

1) Ako je funkcija f(x,y) integrabilna na području (P) i k konstanta, onda je i kf(x, y) integrabilna na (P) i
vrijedi: ʃʃkf(x, y) dxd y = k ʃʃ(x, y) dx dy.
(P) (P)

2) Ako su funkcije f(x, y) i g(x, y) integrabilne na (P) onda je i funkcija f(x, y) +g(x, y) integrabilna na (P) i
vrijedi:
ʃʃ f(x, y) + g(x, y)dxdy = ʃʃ f(x, y)dxdy + ʃʃg(x, y)dxdy.
(P) (P) (P)

3) Ako je funkcija f(x, y) integrabilna na područjima (P1) i (P₂) (koja imaju zajednički dio konture), onda je
ona integrabilna na području (P) = (P₁) ᴗ (P₂) i vrijedi:

ʃʃf(x, y)dxdy = ʃʃf(x, y)dxdy + ʃʃf(x, y)dxdy.

(P) (P) (P₂)

4) Ako je funkcija f(x, y) integrabilna na (P), onda je i funkcija | f(x,y) | integrabilna na (P) i vrijedi:

|ʃʃf(x, y)dxdy| ≤ ʃʃ|f(x, y) |dxdy.

(P) (P)

5) Ako je na (P) f(x, y) ≥ 0; i integrabilna na (P), onda vrijedi ʃʃf(x, y)dxdy ≥ 0.

(P)

6) Ako je funkcija f(x, y) integrabilna na (P) i ako postoje brojevi m i M sa osobinama m≤ f(x, y) ≤ M, za
sve (x, y) ∈ (P), onda vrijedi mP ≤ ʃʃf(x, y)dxdy ≤ MP. Ovo je tzv. teorem o srednjoj vrijednosti za
dvostruke integrale. (P)

Uz teorem o srednjoj vrijednosti, osvrnut ćemo se na slučaj kad je, na zatvorenom ograničenom području
(P), dana neprekidna funkcija. U tom slučaju je, kao što znamo, funkcija f(x,y) uniformno neprekidna na (P).
Postoje dakle točke (barem po jedna) u kojima ova funkcija ima vrijednosti svoje donje odnosno gornje
međe, m i M, na (P). Prema teoremu o srednjoj vrijednosti je

mP ≤ ʃʃf(x, y)dxdy ≤MP odn. m≤1/P ʃʃf(x, y)dxdy ≤ M.

(P) (P)

Postoji, barem jedna točka (x, y) ∈ (P) tako da je 1/P ʃʃf(x, y)dxdy=f(x,ȳ) (jer naša funkcija f(x,y)
(P)

ima, barem u jednoj točci iz (P), svaku vrijednost koja je između m i M)

Odnosno

ʃʃf(x, y)dxdy=Pf(x,ȳ) .
(P)

3
Geometrisko značenje dvostrukog integrala

Uzmimo da je na kvadrabilnom području (P) dana nenegativna integrabilna funkcija z=f(x, y) tj. da postoji
ʃʃf(x, y)dxdy. Napravimo neku (u principu bilo koju) podjelu (*) (P₁), (P₂), ..., (Pn) područja (P) na
(P)

kvadrabilna područja. Odaberimo po volji točke

(ξi,ƞi) ∈ (Pi), i = 1, 2, ..., n i formirajmo sumu σ =∑ 𝑓 (ξi,ƞi)Pi. Vidimo, izraz u sumi je, u stvari, volumen
"prizme" s bazom (Pi), čija je dužina visine jednaka f(ξi,ƞi). Vidi se dakle da je suma σ volume
odgovarajućeg stepeničastog tijela sastavljenog od n ovakvih prizmi. Ako se podjela (*) sve više profinjava
(usitnjava), stepeničasto tijelo će sve bolje i bolje ispunjavati područje u prostoru koje je omeđeno s
područjem (P), pripadnom plohom z=f(x, y) nad (P) i dijelom cilindrične plohe kroz rub područja (P)
između područja i plohe (okomite na ravninu XY). Pustimo da se podjela (*) beskonačno profinjava. Pri
tome će, zbog pretpostavke integrabilnosti funkcije na (P), suma σ težiti ka ʃʃf(x,y)dxdy.
(P)

U ovome je motivacija da se za volumen područja (V), gore opisanoga, uzme

V=ʃʃzdxdy = ʃʃf(x, y)dxdy.

(P) (P)

Uzme li se recimo f(x, y) = 1 za sve (x, y) ∈ (P) onda, za površinu P područja (P) imamo, P= =ʃʃdxdy.
(P)

Izračunavanje dvostrukog preko jednostrukih integral

Teorem. Neka je na pravokutniku (P) = {(x, y)| a ≤x≤ b, c≤ y ≤d} dana integrabilna funkcija f(x, y) i neka
za svako x∈[a, b], postoji F(x)= ∫ 𝑓 (x, y)dy. - Tada je i funkcija F(x) integrabilna na [a, b] i vrijedi :

∫ 𝐹 (x)dx = ʃʃf(x, y)dxdy tj.

(P)

ʃʃf(x, y)dxdy=∫ 𝑑𝑥 ∫ 𝑓 (x,y)dy.

(P)

4
Dokaz.

Napravimo podjelu intervala [a, b] na n podintervala [xi-I, xi], i = 1, 2, ..., n: (*) a= x0 <x₁ < x₂ <...<xn = b.

Napravimo također podjelu intervala [c, d] na podintervala [yi-I, yi], j = 1, 2, ..., m: (**) c=y0 <y₁ <y₂...
<ym = d.
Na osnovu ove dvije podjele, slijedi podjela našeg područja (P) (pravokutnika) na podpodručja
(pravokutnika):

(***) (Pij) = {(x, y) | xi-I, ≤x≤ xi, yj-I ≤ y ≤yj; i = 1, 2, ..., n; j = 1, 2, ..., m}

Ovdje je površina pravokutnika (Pij), za sve i, j, jednaka Pij = (xi - xi-I)(yj - yj-I).

Odaberimo po volji xi, ∈ [xi-I, xi] i=1,2,..., n te, za danu podjelu (*) intervala [a, b],
formirajmo integralnu sumu σ, funkcije F(x)= ∫ 𝑓 (x, y)dy) (xi - xi-I)=

𝑑 𝑦𝑗
σ=∑ 𝐹 (xi)(xi-xi-I)=∑ ∫𝑐 (𝑓 (xi, y)dy) ∑ (∑ ∫𝑦𝑗−𝑙(𝑓 (xi, y)dy)(xi-xi-I)

Dakle: σ =∑ (xi-xi-I) ∑ f(xi,y)dy.

Neka su mij i Mij donja i gornja međa (infimum odnosno supremum) funkcije f(x,y) na (Pij) (i = 1, 2, ..., n; j
= 1, 2, ..., m). Očigledno, za svako i, j, vrijedi mij ≤ f(xi,y) ≤Mij za yj-I ≤ y ≤yj. Prema teoremu o srednjoj
vrijednosti za jednostruke integrale, vrijedi mij(yj- yj-I) ≤∫ 𝑓 (xi,y)dy≤Mij (yj- yj-I)
Dalje, množenjem sa (xi – xi-I) te sumiranjem po I,j, dobivamo:

∑ ∑ mij(xi-xi-I) (yj- yj-I) ≤∑ (xi-xi-I) ∑ ∫ (𝑓 (xi, y)dy) ≤ ∑ ∑ Mij(xi-xi-I) (yj- yj-I) tj.

∑ ∑ mijPij ≤σ ≤∑ ∑ MijPij.

5
Izrazi na početku i na kraju ove nejednakosti su upravo donja i gornja D-suma funkcije f(x, y) koje pripadaju
podjeli (***) pravokutnika (P). Dakle, s≤ σ ≤S. - S druge strane funkcija f(x, y) je integrabilna na (P) tj.
postoji I= ʃʃf(x, y)dxdy i očigledno je s≤I≤S.
(P)

Iz posljednje dvije nejednakosti slijedi | σ - I| ≤ S - s.

Pustimo da se podjela (***) beskonačno profinjava. Tada, prema teoremu o egzistenciji dvostrukog integrala
S-s→0 (λ→0). Tim prije σ -I→0 (λ→0) (Očigledno je ovdje, da se, pri beskonačnom profinjavanju podjele
(***), događa i beskonačno profinjavanje podjele (*), prema kojoj je, uz izbor točaka xi ∈ [xi-I, xi],
napravljena integralna suma σ funkcije F(x), koja je funkcija jedne varijable x). Ovim, pri beskonačnom
profinjavanju podjele (***) područja (P) (a time i podjele (*) intervala [a, b]) vrijedi σ - I→0 tj. σ → I. To
znači konačno I= ∫ 𝐹 (x)dx. Teorem je dokazan.

Uz analogne pretpostavke, vrijedi takoder:

ʃʃf(x, y)dxdy=∫ 𝑑𝑦 ∫ 𝑓 (x,y)dx.

(P)

Primijetimo da smo gore usvojili sljedeći dogovor u pisanju:

∫ ( ∫ 𝑓 (x,y)dy)dx=∫ 𝑑𝑥 ∫ 𝑓 (x,y)dy odnosno

∫ ( ∫ 𝑓 (x,y)dx)dy=∫ 𝑑𝑦 ∫ 𝑓 (x,y)dx

Neka su na intervalu [a, b] dane neprekidne krivulje y = y1(x) i y = y2(x) i neka za svako x ∈ [a, b], vrijedi
y1(x) ≤y2 (x). Označimo sa (P) područje omeđeno ovim krivuljama, nad [a, b], te dijelovima pravca x = a i x
= b između ovih krivulja (slika 6.3.). Za opisano područje (P) vrijedi:

Teorem. Neka je na području (P) dana integrabilna funkcija f(x, y) i neka, za svako
( )
x∈ [a, b], postoji F(x) = ∫ ( ) 𝑓 (x, y)dy. Tada je i funkcija F(x) integrabilna na [a, b] i vrijedi:

∫ 𝐹 (x)dx=ʃʃf(x, y)dxdy tj.

(P)

6
 ( )
ʃʃf(x, y)dxdy=∫ 𝑑𝑥 ∫ ( )
𝑓 (x, y)dy.
(P)

Dokaz:
Uzmimo pravokutnik (Q) (slika 6.3.) koji sadrži područje (P). Neka je

𝑓(𝑥, 𝑦) 𝑧𝑎 (𝑥, 𝑦) ∈ (𝑃)

𝑓 ∗ (𝑥, 𝑦) =
0 𝑧𝑎 (𝑥, 𝑦) ∈ (𝑄)(𝑃)
Pokažimo najprije da je funkcija 𝑓 ∗ (𝑥, 𝑦) integrabilna na (Q). Zaista:

𝑓∗ (𝑥, 𝑦)𝑑𝑥𝑑𝑦 = 𝑓∗ (𝑥, 𝑦)𝑑𝑥𝑑𝑦 + 𝑓∗ (𝑥, 𝑦)𝑑𝑥𝑑𝑦 = 𝑓 (𝑥, 𝑦)𝑑𝑥𝑑𝑦 + 0𝑑𝑥𝑑𝑦 =

( ) ( ) ( )\( ) ( ) ( )\( )

𝑓 (𝑥, 𝑦)𝑑𝑥𝑑𝑦
( )

gdje integral ∬( ) 𝑓 (𝑥, 𝑦)𝑑𝑥𝑑𝑦, po pretpostavci postoji.

Pokažimo još da, za svako 𝑥 ∈ [𝑎, 𝑏], postoji 𝐹 ∗ (𝑥) = ∫ 𝑓 ∗ (𝑥, 𝑦)𝑑𝑦. Zaista, za bilo koje 𝑥 ∈ [𝑎, 𝑏] imamo
(pogledaj sliku 6.3):

( ) ( )

𝐹 ∗ (𝑥) = 𝑓 ∗ (𝑥, 𝑦)𝑑𝑦 = 𝑓 ∗ (𝑥, 𝑦)𝑑𝑦 + 𝑓 ∗ (𝑥, 𝑦)𝑑𝑦 + 𝑓 ∗ (𝑥, 𝑦)𝑑𝑦 =

( ) ( )
( ) ( )

= 0+ 𝑓 ∗ (𝑥, 𝑦)𝑑𝑦 + 0 = 𝑓 ∗ (𝑥, 𝑦)𝑑𝑦 = 𝐹(𝑥).

( ) ( )

Ovo znači (jer, po pretpostavci, postoji F(x)) da, za svako 𝑥 ∈ [𝑎, 𝑏] postoji 𝐹 ∗ (𝑥) i da je 𝐹 ∗ (𝑥) = 𝐹(𝑥).

Dakle, ispunjene su sve pretpostavke prethodnog teorema za funkciju 𝑓 ∗ (𝑥, 𝑦) na pravokutniku (Q). Time,
na osnovu prethodnog teorema, vrijedi:

𝑓∗ (𝑥, 𝑦)𝑑𝑥𝑑𝑦 = 𝐹 ∗ (𝑥)𝑑𝑥.

( )
Na osnovu gore izračunatog, ovo je, u stvari:

( )
∬( ) 𝑓 (𝑥, 𝑦)𝑑𝑥𝑑𝑦 = ∫ 𝐹 (𝑥)𝑑𝑥, odnosno ∬( ) 𝑓 (𝑥, 𝑦)𝑑𝑥𝑑𝑦 = ∫ 𝑑𝑥 ∫ ( )
𝑓(𝑥, 𝑦)𝑑𝑦.

Teorem je dokazan.

Napomena. Za gore promatrano područje kaže se da je normalno na x-os i mi smo prethodni teorem
dokazali za takvo područje. – Uzmimo sada područje koje je normalno na y-os (slika 6.4.).

7
Uz analogne pretpostavke, pokazuje se da vrijedi također:

( )

𝑓 (𝑥, 𝑦)𝑑𝑥𝑑𝑦 = 𝑑𝑦 𝑓(𝑥, 𝑦)𝑑𝑥

( ) ( )

Green-Gaussov teorem

Neka je dano područje (P) kao na slici 6.5., gdje su funkcije 𝑦 = 𝑦 (𝑥) 𝑖 𝑦 = 𝑦 (𝑥) neprekidne [a,b].
Označimo saa (𝐾) = 𝐴𝐵 ∪ 𝐵𝐶 ∪ 𝐶𝐷 ∪ 𝐷𝐴 pozitivno usmjerenu konturu područja (P). Pretpostavimo da je
( , )
na (P) dana neprekidna funkcija P(x,y) koja ima na (P) neprekidnu parcijalnu derivaciju . Tada vrijedi:

𝜕𝑃(𝑥, 𝑦)
(1) 𝑑𝑥𝑑𝑦 = − 𝑃(𝑥, 𝑦)𝑑𝑥.
𝜕𝑦
( ) ( )
Zaista:

( )
𝜕𝑃(𝑥, 𝑦) 𝜕𝑃(𝑥, 𝑦) ( )
𝑑𝑥𝑑𝑦 = 𝑑𝑥 𝑑𝑦 = 𝑑𝑥 𝑃(𝑥, 𝑦) | ( ) =
𝜕𝑦 𝜕𝑦
( ) ( )

8
 = 𝑃(𝑥, 𝑦 (𝑥) − 𝑃(𝑥, 𝑦 (𝑥) 𝑑𝑥 = 𝑃(𝑥, 𝑦 (𝑥) 𝑑𝑥 − 𝑃(𝑥, 𝑦 (𝑥) 𝑑𝑥 =

Prema teoremu o smjeni varijabli u krivuljnom integralu druge vrste je očigledno:

𝑃(𝑥, 𝑦 (𝑥) 𝑑𝑥 = 𝑃(𝑥, 𝑦)𝑑𝑥 𝑖 𝑃(𝑥, 𝑦 (𝑥) 𝑑𝑥 = 𝑃(𝑥, 𝑦)𝑑𝑥 = − 𝑃(𝑥, 𝑦)𝑑𝑥.
∩ ∩ ∩

Ovim je

𝜕𝑃(𝑥, 𝑦)
𝑑𝑥𝑑𝑦 = 𝑃(𝑥, 𝑦)𝑑𝑥 + 𝑃(𝑥, 𝑦)𝑑𝑥 =
𝜕𝑦
( ) ∩ ∩

−( 𝑃(𝑥, 𝑦)𝑑𝑥 + 𝑃(𝑥, 𝑦)𝑑𝑥 + 𝑃(𝑥, 𝑦)𝑑𝑥 + 𝑃(𝑥, 𝑦)𝑑𝑥 = − 𝑃(𝑥, 𝑦)𝑑𝑥.
∩ ∩ ∩ ∩ ( )

Ovim je dokazana formula (1), što je poseban slučaj Green-Gaussova teorema. – Lako se pokaže da ova
formula vrijedi i za slučaj kad se neko područje (P) može rastaviti na konačno mnogo podpodručja normalnih
na x-os.

Uzmimo sada područje (P) normalno na y-os.

( , )
Neka je na (P) dana neprekidna funkcija Q(x,y), koja na (P) ima neprekidnu parcijalnu derivaciju . Na
sličan način se pokaže:

𝜕𝑄(𝑥, 𝑦)
(2) 𝑑𝑥𝑑𝑦 = 𝑄(𝑥, 𝑦)𝑑𝑦,
𝜕𝑥
( ) ( )
gdje je (K) pozitivno usmjerena kontura od (O). Formula (2) vrijedi i u slučaju kad se područje (P), na kojem
funkcija Q(x,y) ispunjava rečene postavke, može razdijeliti na konačno mnogo podpodručja normalnih na y-
os.

9
Ako je neko područje (P) takvo da se može rastaviti na konačno mnogo podpodručja normalnih na x-os i,
također, na konačno mnogo podpodručja normalnih na y-os i ako na tom području funkcije P(x,y) i Q(x,y)
ispunjavaju navedene pretpostavke, onda na osnovu formula (1) i (2), slijedi:

𝜕𝑄(𝑥, 𝑦) 𝜕𝑃(𝑥, 𝑦)
𝑃(𝑥, 𝑦)𝑑𝑥 + 𝑄(𝑥, 𝑦)𝑑𝑦 = − 𝑑𝑥𝑑𝑦,
𝜕𝑦 𝜕𝑥
( ) ( )

gdje je (K) pozitivno usmjerena kontura područja (P).

Iz navedenih formula lako dobijemo formule po kojima se površina ravnoga područja računa preko krivuljnog
integrala (po pozitivno usmjerenoj konturi (K) tog područja). Imamo:

1
𝑃= 𝑑𝑥𝑑𝑦 = − 𝑦𝑑𝑥 = 𝑥𝑑𝑦 𝑜𝑑𝑛𝑜𝑠𝑛𝑜 𝑃 = 𝑥𝑑𝑦 − 𝑦𝑑𝑥.
2
( ) ( ) ( ) ( )

Smjena varijabli u dvostrukom integralu

Neka je u ravnini XY dano kvadrabilno područje (P) i neka je u ravnini UV dano područje (𝑃) tako da je
funkcijama

𝑥 = 𝑥(𝑢, 𝑣)
(1) , (𝑢, 𝑣) ∈ (𝑃)
𝑦 = 𝑦(𝑢, 𝑣)

Dano obostrano jednoznačno preslikavanje (tj. 1:1) skupa svih točaka područja (𝑃) na skup svih točaka
područja (P). Pretpostavlja se da su funkcije (1) neprekidne (𝑃) i da na (𝑃) imaju neprekidne parcijalne
derivacije 𝑥 , 𝑦 , 𝑥 , 𝑦 . Pokazuje se da je uz navedene pretpostavke, funkcionalna determinanta (Jacobijan)

( , ) 𝑥 𝑥
𝐽= ( , )
= 𝑦 𝑦 ≠ 0 na (𝑃). Tada za površinu P područja (P) vrijedi formula

( , )
P=∬( ) ( , )
𝑑𝑢𝑑𝑣.

Skica dokaza: Uzmimo da je kontura (K) područja (𝑃) dana parametarski sa: u = u(t),
v=v(t); t ∈ [a, b]. Onda je, na osnovu (1), kontura (K) područja (P) dana parametarski
sa: x — x(u(t), v(t)), y = y(u(t), v(t)); t ∈ [a,b]. Imamo:

𝜕(𝑦) 𝜕(𝑦)
𝑃= 𝑥𝑑𝑦 = 𝑥 𝑢(𝑡), 𝑣(𝑡) 𝑦′(𝑡)𝑑𝑡 = 𝑥 𝑢(𝑡), 𝑣(𝑡) ( 𝑢 (𝑡) + 𝑣 (𝑡)𝑑𝑡 =
𝜕(𝑢) 𝜕(𝑣)
( )

𝜕(𝑦) 𝜕(𝑦)
= 𝑥 𝑢(𝑡), 𝑣(𝑡) ( 𝑢 (𝑡) + 𝑥(𝑢(𝑡), 𝑣(𝑡)) 𝑣 (𝑡)𝑑𝑡 =
𝜕(𝑢) 𝜕(𝑣)

𝜕𝑦(𝑢, 𝑣) 𝜕𝑦(𝑢, 𝑣)
= 𝑥(𝑢, 𝑣) 𝑑𝑢 + 𝑥(𝑢, 𝑣) 𝑑𝑣 = (𝐺𝑟𝑒𝑒𝑛 − 𝐺𝑎𝑢𝑠𝑠𝑜𝑣 𝑡𝑒𝑜𝑟𝑒𝑚) =
( ) 𝜕𝑢 𝜕𝑣

10
 𝜕 𝜕𝑦 𝜕 𝜕𝑦 𝜕 𝜕𝑦 𝜕 2𝑣 𝜕𝑥 𝜕𝑦 𝜕 2𝑦
𝑥 − 𝑥 𝑑𝑢𝑑𝑣 = +𝑥 − − 𝑑𝑢𝑑𝑣 =
𝜕𝑢 𝜕𝑣 𝜕𝑣 𝜕𝑢 𝜕𝑢 𝜕𝑣 𝜕𝑢𝜕𝑣 𝜕𝑣 𝜕𝑢 𝜕𝑣𝜕𝑢
( ) ( )

𝜕𝑥 𝜕𝑦 𝜕𝑥 𝜕𝑦 𝑥 𝑥 𝜕(𝑥, 𝑦)
− 𝑑𝑢𝑑𝑣 = 𝑦 𝑦 𝑑𝑢𝑑𝑣 = 𝑑𝑢𝑑𝑣.
𝜕𝑢 𝜕𝑣 𝜕𝑣 𝜕𝑢 𝜕(𝑥, 𝑦)
( ) ( ) ( )

Gore se, prešutno, podrazumijevalo da pronalaženju parametra t, od a ka b odgovara,

pored pozitivnog obilaženja konture (K), pozitivno obilaženje i konture(K). U protivnom,
Jacobijan 𝐽 = (𝜕(𝑥, 𝑦))/(𝜕(𝑢, 𝑣)) je negativan. Usvakom slučaju je dakle

𝜕(𝑥, 𝑦)
𝑃= | |𝑑𝑢𝑑𝑣.
𝜕(𝑥, 𝑦)
( )

Teorem, (o smjeni varijabli u dvostrukome integralu). Pretpostavimo da je na području (P) ravnine XY, dana
integrabilna funkcija f(x,y). Dalje, neka je funkcijama (1) x=x(u,v), y = y(u,v); (u, v) ∈ (𝑃), dano 1:1
preslikavanje skupa svih točaka područja (𝑃) na skup svih točaka područja (P) i neka su ove funkcije, zajedno
sa svojim prvim parcijalnim derivacijama, neprekidne na (𝑃). Tada vrijedi:

𝜕(𝑥(𝑢, 𝑣), 𝑦(𝑢, 𝑣))

𝑓(𝑥, 𝑦)𝑑𝑥𝑑𝑦 = 𝑓(𝑥(𝑢, 𝑣), 𝑦(𝑢, 𝑣))𝑑𝑥𝑑𝑦 𝑑𝑢𝑑𝑣
𝜕(𝑢, 𝑣)
( ) ( )

Dokaz. Neka je dana podjela područja (P) na kvadrabilna područja: (*) (Pt), (P2),... (Pn); sa respektivnim
površinama P1, P2, ..., Pi. Odaberimo, po volji, točke (𝜉 i,𝜂i) ∈(Pi), i=1,2, ..., n.

11
 Formirajmo sumu 𝜎 ∑ 𝑓 (𝜉 i,𝜂i)Pi Preslikavanjem (1), podjeli (*) pridružena je podjela (**) (𝑃1), (𝑃2),
..., (𝑃n), Za svako i=1,2, ..., n, točki (𝜉 i,𝜂i) ∈(Pi) odgovara točka (ui,vi) ∈(𝑃i) i na osnovu (1), vrijedi
𝜉 i=x(ui,vi), 𝜂i=y(ui,vi). Za površine Pi i=1,2,..., n, vrijedi

( , )
Pi = ∬(Pi) | ( , ) |𝑑𝑢𝑑𝑣.

Dakle možemo pisati :

𝜕(𝑥(𝑢,𝑣),𝑦(𝑢,𝑣))
𝜎∑ 𝑓 (x(ui,vi),y(ui,vi)) ∬(Pi) 𝑑𝑢𝑑𝑣
𝜕(𝑢,𝑣)

Prema teoremu o srednjoj vrijednosti za dvostruke integrale, postoji, za svako i, točka (𝑢i, 𝑣̅ i) ∈(𝑃i) tako da
je:

( ( , ), ( , )) ( ( , ), ( , ))
∬( ) ( , )
𝑑𝑢𝑑𝑣 = 𝑃i ( , )

Uz to, bez gubitka općenitosti, možemo izabrati da je, za svako i, upravo u i = 𝑢i,
v i = 𝑣̅ i. Sad je:
( ( , ), ( , ))
𝜎∑ 𝑓 (x(ui,vi),y(ui,vi)) ( , )
𝑃i

Pustimo da se podjela (*), a time i podjela (**), beskonačno profinjava. Tada, po pretpostavci

𝜎→ 𝑓(𝑥, 𝑦)𝑑𝑥𝑑𝑦.
( )

S druge strane, suma na desnoj strani mora također konvergirati, i to istom (broju) integralu. Međutim,
desno je integralna suma funkcije
( ( , ), ( , ))
f(x(u,v),y(u,v)) ( , )
(i to za podjelu (**) područja (𝑃) i za izbor točaka ((𝑢i, 𝑣̅ i) ∈(𝑃i)) S toga

( ( , ), ( , ))
suma na desnoj strani konvergira ka ∬( ) 𝑓 (x(u,v),y(u,v)) ( , )
dudv.

Ovim je konačno

( ( , ), ( , ))
∬( ) 𝑓(𝑥, 𝑦)𝑑𝑥𝑑𝑦= ∬( ) 𝑓 (x(u,v),y(u,v)) ( , )
dudv

i teorema je dokazana.

12
Zadaci:

1.

Naći integral funkcije po području

Rješenje.

2.

Rješenje.

3.

13
4.
Zamijeniti poredak integracije u integralu

Rješenje. Područje integracije je

Dakle

5.

Naći volumen tijela omeđenog plohama

Rješenje. Područje integracije je

Tako je

6.

14
7.

Naći volumen tijela iznad područja omeđenog s krivuljama i a ispod

plohe

Rješenje. Sjecišta krivulja se dobiju iz jednadžbe tj. i to

su Dakle područje integracije je

9. Pomoću Cauchyjeve formule izračunati sljedeće integrale

𝑒 𝑑𝑧 𝑑𝑧 𝑐𝑜𝑠𝑧𝑑𝑧
𝑎) , 𝑏) , 𝑐) ,
| | 𝑧 −1 | | (1 + 𝑧)(𝑧 − 1) | | 𝑧 −𝜋
Kružnice po kojima se integrira su pozitivno orijentirane.
Rješenje. a) U unutrašnjem području krivulje nalaze se dvije točke u kojima finkcija nije
analitička 𝑧 = −1 i 𝑧 = 1. Prema primjeru 7.21 integral je jednak sumi integrala oko ovih točaka
po pozitivno orijentiranim kručnicama koje obilaze samo jednu od njih. Dakle

𝑒 𝑑𝑧 𝑑𝑧 𝑑𝑧 𝑒 𝑒
= + = 2𝜋𝑖 − + = 2𝜋𝑖𝑠ℎ1.
| | 𝑧 −1 𝑧+1 𝑧−1 2 2
b) Točke u kojima funkcija nije analitička su 𝑧 = −1 i 𝑧 = 1. U unutrašnjem području se nalazi samo
točka 𝑧 = −1. Tako imamo

𝑑𝑧 1 𝜋𝑖
= 2𝜋𝑖 =− .
| | (1 + 𝑧)(𝑧 − 1) (−2) 4
15
 c) Točke u kojima funkcija nije analitička jesu π i –πi. Obje leže u unutrašnjem području
kružnice, pa imamo

𝑐𝑜𝑠𝑧𝑑𝑧 cos(−𝜋) 𝑐𝑜𝑠𝜋

= 2𝜋𝑖 + = 0.
| | 𝑧 −𝜋 −2𝜋 2𝜋

10. Naći središte mase gornje polusfere 𝑧 = 𝑅 − 𝑥 − 𝑦 ako je gustoća mase jednaka udaljenosti
od osi 𝑧.

Rješenje. Zbog simetrije problema, očito je 𝑧 = 0, 𝑦 = 0

𝑀
𝑧 =
𝑚
gdje je 𝑚 masa plohe, a 𝑀 statički moment u odnosu na ravninu 𝑥𝑦.

𝜗ℎ 𝜗ℎ 𝑅
𝜌(𝑥, 𝑦, 𝑧) = 𝑥 +𝑦 , 1 + + =
𝜗𝑥 𝜗𝑦 𝑅 −𝑥 −𝑦
pa je, prelaskom u cilindrični koordinatni sistem,

𝑅 𝑥 +𝑦 𝑅𝑟 𝑑𝑟 𝜋 𝑅
𝑚= 𝑑𝑥𝑑𝑦 = 𝑑𝜑 =
𝑅 −𝑥 −𝑦 √𝑅 − 𝑟 2

𝑅 𝑥 +𝑦 2𝜋𝑅
𝑀 = 𝑅 −𝑥 −𝑦 𝑑𝑥𝑑𝑦 = 𝑑𝜑 𝑅𝑟 𝑑𝑟 =
𝑅 −𝑥 −𝑦 3
Tako je

4𝑅
𝑧 =
3𝜋

16
LITERATURA

1.V. Cigić, Matematika II, Građevinski fakultet Sveučilišta u Mostaru, Mostar, 2001
2.S. Suljagić, Matematike-II ,Skripta(elektronička) Građevinski fakultet, Zagreb, 2001

17