Groznica 41

Čisto? Šta je to?

Jezici pakla su
mlitavi, mlitavi k’o trostruki

Jezici mlitavog, debelog Kerbera

što na ulazu dahće. Nemoćan
lizanjem da očisti

Grozničavu tetivu, grijeh, grijeh.

Zapomaže fitilj.
Neuništivi vonj

Ugašene svijeće!
Ljubav, ljubav, niski pramenovi dima se viju
oko mene k’o Isidorini šalovi, bojim se

Zakačiće se jedan i u tačku zaglaviti.

Takvi sumorno žuti pramenovi dima
sopstveni element tvore. Neće se razići,

Već će oko Zemlje kružiti

gušeći staro i nejako,
bolešljivo

U kolijevci odojče nježno,

grozna orhideja
viseći svoj vrt u zraku vješa,

Đavolji leopard!
Izbijeli njega radijacija
i ubija začas.

Tijela preljubnika pomazujući

k’o pepeo Hirošimu i razjedajući.
Grijeh. Grijeh.
Dragi, svu noć
gasih se i palih, gasih se i palih.
Preteški postaju čaršavi k’o bludnikov poljubac.

Tri dana. Tri noći.

Limunova voda, pileća
voda, gadi mi se voda.

Prečista sam za tebe il‘ bilo koga.

Tijelo me tvoje
ranjava kao što svet ranjava Boga. Svjetiljka sam –

Moja glava mjesec

od japanske hartije, moja od zlata iskovana koža
beskrajno fina i beskrajno skupa.

Zar te ne užasava moja vrelina? I moja svjetlost.

Cijelom sobom kamelija sam neizmjerna
što žari se i ljeska, blijesak do blijeska.

Mislim da se dižem,
mislim da ću se uznijeti…
Late brojanice od vrelog metala, i ja, ljubavi ja

Čista sam acetilenska

Djevica,
opervažena ružama

Poljupcima, kerubinima,
svim onim što te ružičaste trice znače.
Ni tebi, ni njemu

Ni njemu, ni njemu
(moja se ja rastvaraju, podsuknje stare drolje) –
Raju.