Gladijatori 1

Gladijatori
"Gladijator" preusmjerava ovamo. Za film iz 2000, vidi Gladijator (2000).

Gladijatori (lat. gladiatores), borci u starom Rimu koji

su, radi zabave gledatelja izvodili borbe s mačevima,
kopljima, koristeći tadašnje vojne i borilačke vještine.
Borbe su se obično prekidale kod pojave krvi, no kod
kasnijih rimskih careva ova igra se degradirala do te
mjere da je cilj gladijatorskih igara bila smrt.

Ime gladijator dolazi od gladius, kratkog rimskog

mača za bodenje i sječenje. Gladijatori su vjerojatno
prvobitno bili etruščanskog podrijetla. Gladijatorske se
borbe u Rimu uvode u prvoj polovici 3. stoljeća pr. Kr.
u sklopu pogrebnih svečanosti, kao obred žrtvovanja Pollice Verso - slika iz 1872. Jean-Léona Gérômea koja prikazuje
ljudskih života sjenkama pokojnika. U prvoj borbu gladijatora
zabilježenoj borbi 264. pr. Kr. borila su se samo tri
para.

Često su se koristili kao "predizborna kampanja", otkuda dolazi izreka "Panem et circenses", tj. Kruha i igara. To se
najčešće događalo prije nove podjele rimskog stanovništva na sljedeće dvije grupe: nobili (plemeniti) i proleteri (oni
koji imaju samo potomstvo).
Najpoznatiji film o gladijatorima je onaj s Russell Croweom iz 2000. godine, dobitnikom 5 filmskih nagrada Oscara.
Krajem 2. stoljeća pr. Kr. gladijatorske borbe postaju predstave koje vladari nude besplatno narodu. Prvobitno se
izvode u Forumu a kasnije u arenama širom rimskog imperija.
Car Trajan je priredio gladijatorsku borbu sa 5 tisuća parova. Gladijatori su bili izabirani među mlađim ratnim
zarobljenicima, a ponekad i među kriminalcima. Gladijatori su bili uglavnom robovi, nekada i slobodnjaci,
avanturisti a vrlo rijetko i slobodni građani koji su se borili samo pod određenim uvjetima. Gladijatori su formirali i
posebne postrojbe – familiae, a uvježbavani su bili u gladijatorskim školama (ludi gladiatores).Također su se dijelili
u gladijatorske rodove, koje se nazivaju armaturae.
Odbjegli gladijatori iz škole u Kapui su organizirali i Spartakovu pobunu, koja se ponekad naziva i pobuna
gladijatora.
Gladijatorske su borbe pod utjecajem kršćanstva, a temeljem zakona cara Konstantina Velikog, iz 325. godine,
ukinute, ali su se sporadično održavale do oko godine 450, dok su posljednje gladijatorske borbe u samom gradu
Rimu održane 1. siječnja 404 godine.
Dugo se vjerovalo da su Rimljani gladijatorske igre preuzeli od Etrušćana, ali je vjerojatnije da se radi o spoju više
utjecaja. Povjesničar Nikola iz Damaska je početkom nove ere zapisao događaj iz 264. godine pr.Kr. kada je su
sinovi Pera po očevoj posmrtnoj želji na stočnom sajmu organizirali tri istovremene borbe. Slični običaji su se u
sljedećih sto godina udomaćili pa je tako Titus Flamininus 174. godine pr.Kr. održao munus (svečanost u čast
preminulog) kojom su se prilikom borila 74 muškarca tijekom tri dana. Te pogrebne svečanosti su se većinom
odvijale u prosincu u vrijeme kada su Rimljani slavili svećanost saturnalija. Bogu Saturnu su posebno uvježbani
venatores prinosili životinjske žrtve boreći se raznim egzotičnim životinjama poput lavova i tigrova. Željeli su
pokazati da Rimljani mogu pobijediti sva živa stvorenja. Mnogi bogati Rimljani su tijekom vremena poželjeli da se
ih nakon smrti počasti sa što velebnijim svečanostima sa više boraca, borbi i spektakla. Borbe u amfiteatru su počele
uključivati glazbenike i svečanost je postala prava zabava za puk. Za zabavu građene su posebne arene u kojima su
se gladijatori borili na pijesku. Od tuda i naziv “arena” koji potječe od harena što znači pijesak. Carevi Vespazijan,
Gladijatori 2

Tit i Domicijan iz dinastije Flavijevaca su u drugoj polovici I. stoljeća nove ere dali sagraditi velebno zdanje
Amphitheatrum Flavium danas poznato kao Koloseum. Koloseum je tijekom pet stoljeća svjedočio gladijatorski
igrama, insceniranim pomorskim bitkama, lovu na životinje i javnim smaknućima neprijatelja Rima (poput progona
kršćana). Koloseum je bio izgrađen da publici ponudi spektakl u kojem će životinje kroz tunele utrčati u arenu, gdje
se borci pojavljuju na sredini borilišta uz pomoć liftova. Arheolog Jean-Claude Golvin je na području bivšeg
Rimskog Carstva pobrojao 186 amfiteatra i prema ostacima možda još njih 86. Taj broj samo svjedoči o popularnosti
krvave gladijatorske zabave, ali moramo znati da su ta vremena pogledi na civilizaciju bili drukčiji no danas.
Rimljani su štovali hrabre i skromne ljude, pa su ih nadahnjivali oni koji su hrabro koračali prema smrti. Zanimljivo
je koliko su Rimljani voljeli gladijatorske igre, štovali gladijatore kao junake, a opet su gladijatori s druge strane
spadali na dno društvene ljestvice u Rimu. Bili su u istoj društvenoj skupini kao npr. prostitutke.

Kako se postaje gladijator?

Gladijatori su u većini slučajeva robovi kupljeni i pripremani isključivo za gladijatorske borbe. Postojali su i
profesionalni gladijatori, koji su bili slobodni ljudi i dobrovoljno su se javili za sudjelovanje u gladijatorskim igrama.
Gladijatorske škole (ludi gladiatori) su svoje učenike podvrgavale vrlo strogom režimu stalnog vježbanja i probnih
borbi. Za najbolje borce postojali su i posebni treneri, pa čak i maseri da ih održavaju u vrhunskoj kondiciji.
Vlasnicima gladijatorskih škola je bilo u interesu da gladijatori budu zdravi i spremni za borbe koje su im donosile
profit. Posebna su skupina bili noxii – oduđeni kriminalci (pljačkaši, silovatelji i ubojice) koji su izgubili građanska
prava. Oni za borbu nisu imali nikakvu pripremu već su jednostavno bačeni u arenu da se bore jedni protiv drugih.
Neki povjesničari smatraju da su noxii naoružani, ali bez oklopa nastupali protiv iskusnih gladijatora. Noxii su mogli
biti sigurni da iz arene neći izaći. Vlasnici gladijatorskih ekipa (familia gladiatoria) zvani lanista kupovali su robove
gledajući njihovu snagu i ljepotu. Često su uspješni gladijatori služili kao ljubavnici bogatim Rimljanima i
Rimljankama. Prema rimskim tračevima možda je i Faustina, žena cara Marka Aurelija, imala gladijatore ljubavnike,
pa se tako objašnjava ljubav njena sina Komoda prema tom “sportu”. Laniste su obično birali više muškarce. Prema
ostacima iz Herkulaneja (grad zasipan u erupciji Vezuva) prosječna visina Rimljana je bila oko 1,65m, pa su
gladijatori većinom trebali biti viši od 1,70 m. Novo kupljeni robovi su u lancima i pod strogim nadzorom dopremani
u gladijatorsku školu. Nadzor je bio potreban da se spriječi njihov bijeg ili eventualan pokušaj samoubojstva. Po
dolasku u školu njihov su nadzor preuzeli slobodnjaci. Gladijatori su morali položiti zakletvu izgovarajući “Uri,
vinciri, uerberari, ferroque, necari” (Biti spaljen, vezan, udaran i umrijeti od čelika). Nakon zakletve počinje trening
za nove gladijatore, vježbenike (tirones). Vježbenici su imali najlošiji smještaj, ali uvjeti su im se popravili ukoliko
su bili uspješni. Kad su postali primus palus, najviši stupanj gladijatora mogli su od laniste dobiti i najkvalitetniji
smještaj. Gladijatori su imali kontakte sa vanjskim svijetom preko djevojaka ili prostitutki koje su im bile dopuštene.
Zabilježeni su slučajevi da su u takvim okolnostima neki dobili djecu ili su se čak i ženili. Učitelji gladijatora su bili
doctores, bivši gladijatori koji su na najbolji način mogli pokazati kako se poslužiti pojedinim oružjem ili oklopom.
Laniste su ulagali veliki novac u liječnike, masere i kuhare koji su stalno služili gladijatorima. Zbog te investicije
gladijatori su morali strogo slušati gospodara koji je na neposluh reagirao bičevanjem, batinanjem ili zatvaranjem u
plitke rupe u kojima čovjek nije mogao ustati. Od vremena cara Domicijana (51.-96.) gladijatori se školuju u carskim
školama, a za njihovu nabavku se brinu procuratores. Školovanje se odvijalo u četiri carske škole: Ludus Magnus,
Gallicus, Dacias i Matutius (škola za venatores – borce protiv životinja). Laniste su mogli zadržati svoje škole i
borce, ali potpuno u vlastitom trošku. To je za njih značilo da su ih mogli uposliti bogati građani, a u borbama se
često moglo desiti da ostanu bez polovine boraca. Škole su imale spavaonice, kuhinje, blagovaone i kao najvažniji
dio arenu za treniranje. Treniralo se koristeći tupo oružje kako bi se izbjegle ozljede. Učitelji su drvenim mačevima
pokazivali kako nanijeti ozljedu koja će učinkovito onesposobiti neprijatelja i pritom zabaviti publiku. U
međusobnim, trening dvobojima borba se odmah prekidala ukoliko bi se borac ozlijedio. Boračka oprema je bila
različita tako da je svaki borac imao određene prednosti, ali i mjesta na kojima je mogao biti lako ranjen.
Gladijatori 3

Izgled gladijatora
Gladijatori su bili zabavljači i njihov cilj nije bio što prije ubiti protivnika već zabaviti publiku. Zato njihova odjeća
nije bila bila jednostavna već su morali izgledati zanimljivo. Od najranijih dana gladijatori su nosili oklope, kacige i
oružje rimskih porobljenih neprijatelja. To je Rimljanima bilo zanimljivo, a ujedno i jeftino jer se oprema
zarobljavala u vojnim pohodima. Gladijatori su se vjerojatno borili bosonogi ili su im stopala eventualno bila
umotana u nekakve kožne obujke. Metalni oklopi na nogama, tijelu, rukama i glavi su bili neophodni kao dio
dramskog dekora, kako bi pojačali zastrašujući izgled boraca. Naravno ta je oprema štitila borce i ujedno
produžavala borbu. Pompa, svečani ulazak gladijatora na početku borbi je bila spektakularna predstava u kojoj su
vrhunski borci nosili zlatne i srebrne oklope, nosili purpurne plašteve i vozili se na četveroprezima ukrašenima
paunovim perjem.

Vidi još
• Naumahije

Literatura
• Marin Buovac: Amphitheatres in the Republic of Croatia, 13th Annual Meeting of the European Association of
Archaeologists, Sveučilište u Zadru, Zadar, 2007.
Izvori rabljeni u članku i suradnici 4

Izvori rabljeni u članku i suradnici

Gladijatori Izvor: http://hr.wikipedia.org/w/index.php?oldid=3915275 Doprinositelji: Argo Navis, Belirac, Cekli829, Croq, Flopy, Gladius123p, Hrcko, MaGa, Marcijan, MonteChristo, Olafus,
Pavone, Rlicul, Swabo, Vedran12, Vodomar, Zmaj, 5 anonimne izmjene

Izvori, licencije i suautori slika

Slika:Disambig.svg Izvor: http://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Datoteka:Disambig.svg Licencija: Creative Commons Attribution-Sharealike 2.5 Doprinositelji: Stephan Baum (converted
to SVG by different users, see below)
Datoteka:Jean-Leon Gerome Pollice Verso.jpg Izvor: http://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Datoteka:Jean-Leon_Gerome_Pollice_Verso.jpg Licencija: Public Domain Doprinositelji:
Amcaja, Bibi Saint-Pol, Bucephala, Bukk, Bullenwächter, Chmee2, G.dallorto, Grenavitar, Infrogmation, Jkelly, Mattes, Michael Bednarek, Myself488, Raul654, Retarius, RobertLechner, Savh,
Shakko, Stefan Kühn, UV, Vincent Steenberg, Wmpearl, 10 anonimne izmjene

Licencija
Creative Commons Attribution-Share Alike 3.0
//creativecommons.org/licenses/by-sa/3.0/