Professional Documents
Culture Documents
Leptis Magna
Leptis Magna
Leptis Magna
Arheološki lokalitet Leptis Magna
Libija
Ugroženost: -
Poveznica: [1]
UNESCO
Leptis Magna (latinski za "Veliki Leptis", arapski: ﻟَﺒْﺪَﺓ, Lebida ili Lebda) poznat i kao Lectis Magna ili Lepcis
Magna, te Lpqy i Neapolis, je bio veliki i važan grad Rimskog Carstva na afričkoj obali Sredozemlja. Njegovi
ostaci se nalaze u mjestu Al Khums, oko 130 km istočno od Tripolija (Libija). Upisan je 1982. godine UNESCO-v
popis mjesta svjetske baštine u Africi zbog najbolje sačuvanih rimskih spomenika na Sredozemlju.
Povijest
Grad su najvjerojatnije osnovali Feničani
kao svoju koloniju oko 1100. pr. Kr. i dali
su joj libijsko-berbersko ime Lpqy[2]. Grad
je počeo napredovati u vrijeme kada je
Kartaga postala najjačom silom na
Sredozemlju u 4. stoljeću pr. Kr. Lpqy je
ostao pod vlašću Kartage sve do konca
Trećeg punskog rata 146. pr. Kr. kada
postaje dio Rimske Republike. Grad je
zapravo još od 200. pr. Kr. uživao veliki
stupanj autonomije, što je i zadržao tijekom
rimske vlasti sve do cara Tiberija koji je
grad i njegovu okolicu uklopio u rimsku
provinciju Afriku.
Karta Leptis Magne s najvažnijim znamenitostima grada
Leptis Magna 2
Ubrzo je postao jedan od vodećih gradova provincije i glavno trgovačko središte, sada već poznat kao Leptis Magna.
Glavna roba kojom se trgovalo u Leptis Magni bile su egzotične životinje poput lavova i slonova koje je nezasitno
potraživao Rim za svoje igre. Tijekom sukoba Pompeja i Cezara, grad je stao na stranu Pompeja. Nakon što je Cezar
pobijedio, grad je morao platiti danak u obliku 100,000 litara maslinovog ulja.
Svoj vrhunac grad je doživio 193. godine kada je Septimije Sever, koji
je rođen u Leptis Magni, postao rimskim carem. Car je volio svoj rodni
grad i dodijelio mu je titulu jus italicum (što je i bilo pravedno jer su
još od Trajana u gradu velikom većinom živjeli smao rimski građani),
što ga je oslobađalo mnogih dadžbina. Car je bio i pokrovitelj mnogih
novih građevina i ukrasa grada čime je Leptis Magna postala treći grad
po važnosti u Africi, noseći se s Kartagom i Aleksandrijom. Car je 205.
godine sa svojom obitelji posjetio grad i bio je više nego velikodušno
primljen.
Severova bazilika
Dioklecijan ga je učinio glavnim gradom provincije, ali polovicom 3.
stoljeća grad su počeli ugrožavati pljačkaški prepadi pustinjskih
nomada, a grad je počeo propadati nakon što je trgovina naglo opala.
Do polovice 4. stoljeća broj stanovnika je bio skoro prepolovljen.
Leptis Magna je za cara Teodozija I. doživjela mali preporod i postao
je sjedištem biskupije, ali je zajedno s ostalim gradovima Tripolitanije
pala pod vlast Vandala 439. godine. Vandalski kralj Gajzerik naredio
je rušenje gradskih zidina kako ne bi mogli poslužiti u eventualnoj
pobuni protiv vandalske vlasti. To je olakšalo Berberima da 523.
godine izvrše strašan pljačkaški pohod od kojega se grad nikada nije
Rimsko kazalište
oporavio.
Znamenitosti
Unutar velikih ruševina grada nalazi se izvanredno sačuvan Slavoluk Septimija Severa, rimske terme, stari i novi
forum, tržnice, skladišta i sjajno kazalište. Na drugoj strani rijeke Lebde, preko doline, nalazi se i obnovljeni
amfiteatar i mjesto gdje je bio hipodrom. Kao cjelina, Leptis Magna je najbolje sačuvani rimski grad općenito.
Iako je izgrađen za vladavine Augusta i Tiberija, Septimije Sever ga je u potpunosti preoblikovao i ukrasio novim
građevinama neoklasicističkog rimskog stila. Njegov forum, bazilika i slavoluk se smatraju najnaprednijim
primjercima rimske umjetnosti, na koje su uvelike utjecali afrička i istočnjačka tradicija. Skulpture s bazilike, koje su
pronađene na licu mjesta, kao i one sa slavoluka, a koje su danas u muzeju u Tripoliju, su inovativne forme oštrih
bridova volumena, kako bi bile vidljivije na oštrom afričkom sucu.
Drevna gradska luka, s vještačkim bazenom površine 102,000 m², još uvijek ima pristaništa, vezove, utvrde,
skladištne prostore i hramove. Otopočeta još za cara Nerona, a dovršena za Septimija Severa, ona je primjer
najrazvijenije rimske tehnologije sa svojim ustavama i kanalima koji su regulirali rijeku Lebdu kako ne bi prebrzo
istjecala u Sredozemno more i zatrpala muljem luku.
Tržnica sadrži votivni luk, kolonadu i trgovine, i jedan je od najbolje sačuvanih dijelova grada.
Izvori
[1] http:/ / whc. unesco. org/ en/ list/ 183
[2] Anthony Richard Birley, Septimius Severus: the African emperor (http:/ / books. google. com/ books?id=pcyPrVltTEkC& pg=PA2), 1999.,
Routledge, str. 2. ISBN 0-413-26900-0
[3] Leptis Magna (http:/ / en. wikisource. org/ wiki/ Catholic_Encyclopedia_(1913)/ Leptis_Magna) u "Katoličkoj enciklopediji" iz 1913. godine,
New York: Robert Appleton Company.
Vanjske poveznice
• Stranica arheologa koji istražuju lokalitet (http://www.alnpete.co.uk/lepcis/) (engl.)
• Fotografije Leptis Magne (http://www.romanhideout.com/places/leptis_magna1.asp)
Koordinate: 32°38′21″N 14°17′26″E (http:/ / stable. toolserver. org/ geohack/ geohack.
php?pagename=Leptis_Magna¶ms=32_38_21_N_14_17_26_E_region:LY_type:landmark)
Izvori rabljeni u članku i suradnici 4
Licencija
Creative Commons Attribution-Share Alike 3.0
//creativecommons.org/licenses/by-sa/3.0/