MODERNIZAM

- dolazi u obliku pjesništva; snažna lirika, zahtjevna drama ali manje romanopisaca
- poveznice s romantizmom
LARPURLARTIZAM – umjetnički pravac zasnovan na tezi da su stil i umjetnička djela sama sebi svrha te da ne trebaju
objašnjenja ili pravila. Ne izražavaju se osjećaji već sadržaj
PARNASOVCI – naziv za pripadnike pjesničkog pokreta u Francuskoj koji je nastao kao reakcija na romantičarsku
osjećajnost; zagovara objektivnost, simbolizam, teže savršenoj formi
SIMBOLIZAM – odnosi se na formu pjesništva, obilježen kultom ljepote, zagovara da je načelo umjetnosti umjetnost. Grb
(simbol države), riba (simbol kršćanstva), srce (simbol ljubavi). U Hrvatskoj književnosti simbolizmi su izraženi u djelima
A.G. Matoša i Vladimira Vidrića
MANIFEST – tekst u kojemu neka skupina koja se zalaže za neki pokret iznosi ciljeve i načela tog pokreta

- dijeli se na nekoliko pravaca:

FUTURIZAM – slavi brzinu, aktivizam, bunt, sloboda, rat; dinamičnost, suprotstavljanje feminizmu
EKSPRESIONIZAM – dominira osjećaj straha i tjeskobe pred modernom civilizacijom i ratom; obilježavaju ga ružni motivi
grada, smrti, rata i bolesti, boju koriste za izražavanje osjećaja
IMAŽINIZAM – jednostavan izraz, jasnoća, slobodni stih
DADAIZAM – zagovaranje anarhije, ukidanje logike i smisla, spontano pisanje, ukidanje jezičnih pravila, izazivanje šoka
NADREALIZAM – automatsko zapisivanje asocijacija, utjecaj Freudove psihologije

HRVATSKA MODERNA

POČINJE:
- 1895. spaljivanjem mađarske zastave
- 1891. Janko Leskovar „Misao na vječnost“
- 1892. A.G. Matoš „Moć savijesti“
ZAVRŠAVA:
- Matoševa smrt
- Prvi svjetski rat

- subjektivnost, opis unutarnjih stanja

- depersonalizacija (književnici ne pišu o sebi), defabularizacija (nema fabule ni romana)
- izazivanje šoka
- A.G. Matoš kao središnja ličnost hrv. moderne

2 FAZE HRV MODERNE:

1. FAZA
- sukob starih i mladih
- dominira književna kritika, pokretanje časopisa
- spajanje tradicionalnih i modernih shvaćanja umjetnost
2. FAZA
- Matoš piše
- pobuna protiv tradicija
- opisi unutrašnjosti čovjekove ličnosti

LIRIKA – motivi u unutrašnjem životu, tema pejzaža, pesimizam, bitna forma pjesme (pišu se soneti), važan ritam i
sinestezija (jednim osjetilom opisuje se drugo; možemo okusiti boje, dotaknuti zvukove), dijalektalna poezija
- Vladimir Nazor, A.G. Matoš (Kip domovine leta 188*), Dragutin Domjanić
PROZA – nema fabule, opis psihičkog stanja, motivi ljubavi, smrti, ljubomore; tragični, tajnoviti likovi, psihološko stanje
lika je predstavljeno slikom pejzaža, subjektivizam, glavni likovi su intelektualci, usamljeni i opterećeni prošlošću
- A.G. Matoš (Camao, Cvijet sa raskršća), Dinko Šimunović, Janko Polić Kamov, Janko Leskovar (Misao na vječnost)
DRAMA – razvija se psihološka i simbolistička drama, važna kritika
- Ivo Vojnović (Dubrovačka trilogija), Milan Begović (Bez trećega)

ANTUN GUSTAV MATOŠ

- središnja ličnost hrv. moderne
- piše simbolističkim i impresionističkim stilom pod utjecajem Baudelairea

- obilježja djela: obilježena tugom, pesimizmom; pojava motiva smrti, simboli (cvijet – nešto nedostižno, papiga –
prevara, Hrvatska – žena koja se uzdiže i propada zbog mađarizma), humor, ironija, tema pejzaža, ideal ljepote,
savršenstvo forme (soneti)
- važna djela: Camao, Cvijet na raskršću, Kip domovine leta 188*, Balkon

JANKO LESKOVAR
- obilježja djela: psihološka analiza likova (događaji se odvijaju unutar lika), nesposobnost likova, kontemplacija života;
neodlučni protagonist, intelektualci koji su pasivni u društvenom životu, pejzaž opisuje raspoloženje
- važna djela: Misao na vječnost

VLADIMIR VIDRIĆ
- obilježja djela: pejzažni, mitološki i ljubavni motivi, obilježen mirom, idilom, skladom čovjeka i prirode
- objavio samo jednu pjesničku zbirku „Pjesme“

JANKO POLIĆ KAMOV

- obilježja djela: groteska, fatalizam, egocentričnost, unutarnji monolozi, digresije, ironija i tragedija, kritiziranje
građanskog života
- važna djela: Mamino srce, Sloboda

MILAN BEGOVIĆ
- obilježja djela: intertekstualnost (književni postupak; smisao teksta spoznaje se tek pozivanjem na drugi već postojeći
tekst; Odiseja/Marko Barić, Penelopa/Giga), psihološka analiza, erotizam, odnos žene i muškarca
- važna djela: Bez trećega

IVO VOJNOVIĆ
- obilježja djela: simbolistički stil pisanja, detaljno kretanje likova pozornicom, politička, ekonomična i moralna propast
- važna djela: Dubrovačka trilogija

MIROSLAV KRLEŽA
- obilježja djela: kajkavski elementi u štokavskom standardu, slobodni neupravni govor, deestetizacija, duboka psihološka
analiza likova, koristi didaskalije za karakterizaciju likova, pravilo 3 jedinstva (tradicionalna forma drame = mjesto,
vrijeme, radnja),
- važna djela: Na rubu pameti, Gospoda Glembajevi, U agoniji

TIN UJEVIĆ
- Matošev učenik
- obilježja djela: klasični modernistički motivi (tema trpljenja, motiv žene…), introspekcija (promišljanje o sebi, lirsko ja,
prazna transcendentnost (spominjanje Boga))
- važna djela: Kolajna, Lelek sebra
MARIJA JURIĆ ZAGORKA
- obilježja djela: tematizira događaje iz hrvatske povijest s nepovijesnim likovima, dinamična radnja, mitološki motivi iz
slavenske mitologije
- važna djela: Kći Lotrščaka, Grička vještica, Priče iz davnine

RADOVAN IVŠIĆ
- obilježja djela: nadrealist, onomatopeja (caf, fff, cif, čuf), parodija, ironija, humor
- važna djela: Narcis, Kralj Gordogan

RANKO MARINKOVIĆ
- obilježja djela: socijalna problematika, psihologija protagonista, tjeskoba, odvajanje duha od tijela, društveni pritisak,
demoralizacija, odnos među spolovima, mitološko-simbolična razina (kiklop = rat; zvijer, ljudožder), ispreplitanje
stvarnosti i fikcije, tenzija, unutarnji monolog
- važna djela: Glorija, Kiklop

SEMINARSKI RADOVI

JANKO LESKOVAR – MISAO NA VJEČNOST

- epika, pripovijetka, 4 poglavlja

- selo Druškovac, početak 20.st.
- sudbina nesretnog učitelja Đure Martića

- detaljno opisivanje čovjekove sudbine, fokus je na psihološkoj interpretaciji lika (ne opisuje se vanjski događaj već se
događaj odvija unutar lika), pejzaž koristi za opisivanje raspoloženja
- protagonist je intelektualac; pasivan pojedinac zaokupljen vlastitom psihom, završava tragično

I. POGLAVLJE
- Đuro je seoski učitelj; strog ali dobar osim kada ga 'spopa neka čama' zbog koje se ne može kontrolirati (vrijeđa djecu,
vuče ih za uho..) – osjeća krivnju ali sve radi iznova
- kada bi došao doma samo bi spavao, no niti tada nije bio na miru – ne može raspoznati san od jave (žudi za noći jer mu
noć donosi snove a snovi mu daju neko drugo značenje)
- snovi: san o ocu (opazi oca kako se vraća kući sa svjetiljkom -> dođe do potoka koji je nabujao od jesenske kiše ->
pokušava preći preko potoka -> posklizne se i umre), san o pokojnicima (prijatelj se ubio -> sanjao je kako su mu pluća
izjeli crvi)

II. POGLAVLJE
- subota, prosinac, snijeg, vedro nebo; Đuro je već treći dan dobre volje
- pozvan je k susjednom vlastelinu; društvo mu poboljša raspoloženje, upoznaje učiteljicu
- učiteljica sljedeće nedjelje dolazi na misu u crkvu gdje Đuro svira -> kada krene svirati skladba ga vuće u daljinu i u duši
mu nastane praznina

III. POGLAVLJE
- Đuro sjedne za stolac staroga klaviri i krene razmišljati -> sunce ga grije, osjeća nevinost i krene se prisjećati na prošlost
- prisjeća se kako je Đuru otac vodio u Zagreb da postane gospodin -> upoznaje gospodarevu kći -> ona počne govoriti,
Đuro se na to rasplače i krene joj dirati ruke, lice, čelo, kosu… -> jedan se dan opet to dogodi, no ovaj se put Đuro nje
kloni -> gospodareva kći se digne, rastuži i postane očajna -> Đuro se navečer vraća i vidi da se gospodareva kći upucala u
grudi
IV. POGLAVLJE
- u nedjelju, učiteljica dolazi u selo, želi tješiti i razgovarati s Đurom -> učiteljica odlazi u crkvu, čuje orgulje i zaplače od
tuge -> advent je a Đuro na orguljama svira uskrsnu pjesmu „Halleluja“ -> „Đuro je Martić poludio“

ANTUN GUSTAV MATOŠ – BALKON

- epika, simbolistička novela, pripovjedač u prvom licu

- u prvom planu je san o idealnoj ženi koja ostaje vječno nedotaknuta od ruke muškarca

- temeljni motivi su ljubav i smrt; neobični događaji, bizarni likovi, izražena psihološka motivacija likova, simbolika,
bizarna fabula, odvijanje paralelnih radnji; razlika stvarnosti i fikcije, halucinacije, traganje za nemogućom ljubavi

- Eugen se prisjeća stare ljubavi, saznaje kako im je obitelj propala te su otišli u velegrad gdje ih on posjećuje prije Božića -
> također ih i posjećuje na Novu godinu kada mu vrata otvori Cvijeta koja ga poziva u stan na večeru
- Cvijeta upita Eugena je li joj donio poklon -> krenu se raspravljati i uspoređivati; njegov poklon za nju bio je poljubac
(Cvijeta je nesretna)
- Eugen se podsjeća na balkon ispod kojega se nalazi lijepa žena (Flora), te kada njen muž saznaje o njihovim sastancima,
Eugen balkon više ne može naći (traži ga dvije godine) -> kada pronađe balkon on je strgan i u blatu
- Cvijeta ga zamoli da prestane pričati a Eugen shvaća kako zapravo nije zaljubljen u nju nego u drugu ženu ispod balkona
-> Eugen bježi i priviđa krv u cipelama kao i incident gdje je ubio brata
- nakon pića, traži Cvijetu, njen oprost i priliku, no ona govori „nikada“

- Cvijeta je predstavljena poput djevojke bez snage, boležljiva i nemoćna dok je Flora zdrava i lijepa (poput gole nimfe)
- Cvijeta = femme fragile (zbog njejog fizičkog izgleda; krhka, umorna, blijeda), Flora = femme fatale

IVO VOJNOVIĆ – DUBROVAČKA TRILOGIJA