3.

PARCIJALNI – HMELJ

 se uzgaja radi neoplođenih ženskih cvati – šišarica koje se uglavnom koriste:

- u industriji piva,
- manjim dijelom u farmaceutskoj ind.
- pekarstvu za proizvodnju kvasca
 šišarice sadrže žutog praha 7-16% lupulina
 višegodišnja (20-25 godina) dvodomna biljka, koja svake godine daje novu nadzemnu
stabljiku, uzgajaju se samo ženske biljke
 međuredni razmak je 2,5 -3 m, a u redu 100-150 cm
 prinos je oko 1,6 - 2 t/ha
 sadnja je od početka travnja do sredine svibnja, a berba je krajem kolovoza

MORFOLOGIJA

 KORIJEN
- se sastoji iz višegodišnjeg ili glavnog korijena i jednogodišnjeg ili adventivnog korijenja
- glavni zadatak adventivnog korijenja je upijanje vode i hranjivih tvari
- adventivno korijenje izumire potkraj vegetacije
 STABILJKA
- također sastoji od višegodišnjeg i jednogodišnjeg dijela
- višegodišnji dio je zadebljao i naziva se čokot
- jednogodišnji dio – loza
- loza naraste u visinu 5-10 m, na njoj se razvijaju listovi i zaperci na kojima se formiraju
šišarice
 LIST
- sastoji se od: duge peteljke i višelapne plojke (3-5 segmenata)
 ŠIŠARICE
- su ženske cvati koje se nalaze na zapercima stabljika
- na jednoj biljci formira se 1500 do 5000 cvati
- sastoji se od: peteljke (duge oko 5 cm), centralnog vretena i cvjetnih listića
- po obliku šišarica može biti: okrugla, konusna, valjkasta, ovalna, a postoje i prijelazne
forme
- oblik, broj i gustoća cvjetnih listića ovise o:
- duljini članaka vretena
- broju koljenaca i o
- kutu pod kojim se vreteno lomi
- ženski cvjetovi imaju plodnicu s 2 peraste njuške
- muški cvjetovi nalaze se na muškim biljkama i skupljeni su u cvat oblika metlice
- muške biljke u hmeljarniku treba odstraniti jer oplođeni ženski cvjetovi donose manje
lupulina i imaju manju tehnološku vrijednost

KEMIJSKI SASTAV ŠIŠARICA

 1. ukupne smole (12-21%):

- a) mekane smole (13-17%): - kiselina (4-10%), - kiselina (3-6%)
- b) tvrde smole – gama smole (2-3%)
- obje kiseline daju gorčinu i pjenu pivu, a zbog svoje antiseptične snage pomažu
konzervaciju piva
 2. Aromatske tvari – eterična ulja (0,2-0,8%)
 - nalaze u lupulinu i daju karakterističan miris i aromu
 3. tanin – (2,5-5%)
- se nalazi u listićima, peteljkama i centralnom vretenu šišarice
- djeluje na bistrenje piva i na boju
 4. pektin
- utječe na okus i bistranje piva
 5. ostale tvari – dušične tvari, organske kiseline, alkaloidi, mineralne tvari
 šišarice nakon berbe sadrže 60-80% vode, ovolika količina vode prouzrokovala bi kvarenje, pa
je šišarice zbog toga potrebno sušiti (za skladištenje trebaju imati do 12% vode)

AGROEKOLOŠKI UVJETI

 temperatura
- osjetljiv na visoke temperature, jer mogu izazavati preveliku bujnost i niži prinos
- tijekom lipnja i srpnja najpovoljnija temperatura je 16-19 ̊C, a nakon toga podnosi i
nešto više temperature
- vegetacija hmelja počinje na temperaturi 5 ̊C
 voda
- najveće potrebe za vodom su u vrijeme intenzivnog porasta, formiranja zaperaka i
cvjetova (svibanj, lipanj, srpanj)
 svjetlo
- najveće potrebe su u fazi najintenzivnijeg rasta, cvatnje i porasta šišarica
 tlo
- pogodno duboko, dobro obrađeno tlo, zbog dubokog korijenovog sustava
- 3% humusa i dobro opskrbljeno sa Ca i K, a najpovoljniji su černozem i smeđa tla
- kako je hmelj višegodišnja kultura s dubokim korijenom razina podzemne vode ne smije
biti viša od 150 cm, najbolji pH tla je 6,5-7
- reljef također utječe na rast hmelja – najbolji su ravni, terasni i blagi nagibi zaštićeni od
jakih vjetrova

SORTE HMELJA

 aromatske sorte - imaju u pravilu niži sadržaj alfa kiselina u suhoj tvari šišarica (do 10 %) i
visok udio eteričnih ulja (oko 1%)
 gorke sorte - imaju visok udio alfa kiselina (10- 13%) i manji udio eteričnih ulja, a pivu daju
visoku gorčinu
 visokogorke sorte ili super alfa sorte (> 15% alfa kiselina)

AGROTEHNIKA PROIZVODNJE

 plodored i predusjev
- najbolji predusjevi su: strnine, jednogodišnje i višegodišnje mahunarke
- nakon 12-15 g. uzgoja hmelj treba iskrčiti zbog pada rodnosti i kvalitete
 obrada tla
- u jesen uz duboko oranje dobro je provesti i rigolanje na 50-60 cm dubine uz gnojidbu
stajskim i mineralnim gnojivom
 gnojidba
- usvajanje N i K teče približno jednako tijekom cijele vegetacije, a nešto jače usvajanje je
od početka cvatnje do berbe
- usvajanje P u početku je sporije, a osobito se povećava od početka cvatnje do zriobe
 - oko 50% svih usvojenih hraniva nalazi se u šišaricama
 vrijeme primjene gnojiva
- pred sadnju hmeljarnika – P i K gnojiva dodajemo prilikom oranja prije sadnje
hmeljarnika
- tijekom vegetacije svake godine – P i K gnojiva dodajemo ovisno o plodnosti tla
- prihrana – tijekom godine obavljaju se 2-3 prihrane N gnojivima:
1. prihrana provodi se pri ogrtanju,
2. neposredno prije ili početkom cvatnje,
3. samo kod mladih hmeljarnika
 podizanje hmeljarnika
- izgradi se konstrukcija od stupova - drveni ili betonski (5-7 m visine, a razmak između
stupva je 8-10 m) i žičanih mreža na vrhu
- hmelj se sadi na međuredni razmak 2,5 - 3 m, a u redu 100-150 cm
- sadnice A-certifikata (iz selekcijskih ustanova) i B- certifikata (dobivaju se rezidbom
matičnog nasada zasnovanog sadnjom materijala A-certifikata)
- sadnja hmelja radi se s reznicama, koje se dobiju od loze ali najčešće od podzemnih
izdanaka - “vukova”
- vrijeme sadnje: u proljeće od ožujka do sredine travnja u Hrvatskoj (ali u drugim
zemljama može i u jesen)
- broj biljaka je 1400-5000 sadnica/ha
 njega hmeljarnika
- njega mladih hmeljarnika u prvoj godini:
- ostavlja se 2-3 izdanka
- ako smo stavili 2 sadnice prilikom sadnje u jednu jamu, vadimo 1 biljku i ostranjujemo
muške biljke
- tijekom vegetacije prihranjujemo hmelj u tri navrata s N
- njega starih hmeljarnika:
- počinje odgrtanjem čokota, a zatim ide rezidba (odrežu se podzemni izdanci)
- slijedi gnojidba i redovi se zagrću
- obavlja se otkidanje izdanaka, a ostave se samo 2-3 koji se usmjere na oslonac
- hmelj se prihranjuje i okopava
 zaštita od bolesti i štetnika
- najveće štete izaziva Peronospora (Pseudoperonospora humuli), a druga bolest je
pepelnica
- jedna od najopasnijih bolesti hmelja trenutno u Europi je suho venuće hmelja
(Verticillium albo atrum) – mjera suzbijanja je krčenje hmeljarnika
- štetnici – lisne uši, koprivina grinja (suho i vruće vrijeme)
 berba hmeljarnika
- osnovni znaci tehnološke zrelosti šišarica su:
- listići šišarica su zatvoreni,
- na listićima vidimo blijede uzdužne pruge,
- šišarice su još elastične,
- ako ih zdrobimo na papiru će ostaviti masnu mrlju i daju karakterističan miris,
- ako šišaricu zdrobimo prstima dolazi do lijepljenja
- ne smije se dozvoliti da šišarice jako požute jer prezrele šišarice imaju manje lupulina
- vrijeme dozrijevanja:
- krajem kolovoza, a berba se obavlja ručno ili strojevima
- u polju se otkida jednogodišnji izdanak i odvozi do stroja koji otkida šišarice
- svježe šišarice imaju puno vode (60-80%) i bez sušenja ne smiju stajati duže od 6 sati
(ručno brane ) tj. 2 sata (poslije strojnog branja)
- sušenje traje 2 do 5 sati, ovisno o temperaturi sušenja, tipu sušare, brzini strujanja zraka
- za skladištenje hmelja postotak vlage je < 12%, a pakovanje se mora obaviti prešama da
se spriječi oksidacija i gubitak humulona i lupulona
- hmelj se čuva hermetički zatvoren (drveni sanduci iznutra obloženi pocinčanim limom ili
plastične vreće) u sabijenom stanju