CESTE

1. Kolokvij
1. UVOD
Put ( Weg, way, voie) namjenjen je kretanju pješaka i životinja, nastaje
spontano, primjereno svrsi kojoj služi ( poljski, planinarski, karavanski).
Cesta ( Strasse, road, route ) građevinski je objekt izgrađen sa svrhom lakšeg,
udobnijeg, bržeg i sigurnijeg prometovanja vozila.
Ulica ( Stadtstrasse, street, rue ) naziv je za cestu u ( urbaniziranom ) naselju. To
je gradska cesta pa je u pojmu gradska ulica pridjev „gradska“ suvišan.

2. RIMSKA CESTA

STATUMEN – najdonji sloj od lomljenog kamena

RUDERATIO – smjesa vapna i grubo razbijene opeke ili kamena veličine šake
NUCLEUS – sloj od vapna i krupnijih frakcija kamene sitneži ili opeke
SUMMA CRUSTA – sloj od sitnog tucanika i pijeska s taracom od kamenih ploča
ii bez njega
3. OSNOVNI POJMOVI I PODJELA CESTA

3.1. ELEMENTI CESTE

Osnovni elementi koji karakteriziraju trasu su stacionaža, os i niveleta ceste.
Stacionaža je udaljenost bilo koje točke na trasi od početka trase mjerena po osi
ceste. Početak trase trase (stacionaža 0+000,00) unaprijed je zadana ili
odabrana točka.
Os ceste definira tlocrtni položaj ceste, geometrijski se sastoji od pravaca,
prijelaznih krivina (oblika klotoide) i kružnih lukova. Prolazi sredinom kolnika
osim slučaja proširenja u krivinama. Minimalni elementi osi određeni su
propisima.
Niveleta je presječnica vertikalne plohe koja prolazi kroz os ceste s gornjom
površinom kolnika. Njome se određuju visinski elementi trase. Geometrijski se
sastoji od pravaca, čija su sjecišta zaobljena kružnim lukovima.
Poprečni presjek ceste čine osnovni elementi:

1. prometni trak
2. rubni trak
3. bankina – berma
4. elementi za odvodnju (rigol, jarak)

3.2. PODJELA CESTA

U skladu sa Zakonom o cestama ceste se dijele na javne ceste i nerazvrstane
ceste.
Prema položaju u prostoru, ceste se dijele na ceste izvan naselja i gradske ceste.
3.2.1. JAVNE CESTE IZVAN NASELJA
A) Prema društvenom i gospodarskom značenju:
- državne
- županijske
- lokalne
- autoceste
B) Prema vrsti prometa:
- ceste za motorni promet (autoceste, brze ceste)
- ceste za mješoviti promet
C) Prema veličini motornog prometa, izraženog prosječnim godišnjim dnevnim
prometom (PGDP) koji se na cesti očekuje krajem planskog razdoblja:
- autoceste
- 5 razreda
D) Prema zadaći povezivanja u cestovnoj mreži i srednjoj duljini putovanja:
- autoceste
- 5 kategorija

4. OSNOVNE ZNAČAJKE KRETANJA VOZILA

4.1.2. NAJVEĆE DOPUŠTENE DIMENZIJE

Širina prometnog traka, minimalni polumjeri krivina, svijetla visina objekata i niz
drugih cestovnih elemenata u uskoj su vezi s najvećim dopuštenim
dimenzijama vozila.
Tendencija povećanja dimenzija vozila danas je zaustavljena zbog
neproporcionalnosti troškova upotrebe i prometne infrastrukture.

4.3. KRETANJE VOZILA

4.3.1. BRZINA, UBRZANJE, UDAR
𝑙
Jednoliko kretanje vozila: 𝑣= [𝑚⁄𝑠]
𝑡
v – brzina
l – put
t – vrijeme
𝑑𝑙
Nejednoliko kretanje vozila: 𝑣 =
𝑑𝑡

Jednoliko ubrzanje vozila: 𝑣´ = 𝑏 ∙ 𝑡 [𝑚⁄𝑠] b – ubrzanje

+ 𝑣
Ubrzanje/usporenje vozila: −𝑏 = [𝑚⁄𝑠 2 ]
𝑡

Nejednoliko ubrzanje ili usporenje u vremenu „dt“ može se izraziti:

+
𝑑𝑣
−𝑏 = [𝑚⁄𝑠 2 ]
𝑑𝑡
Promjena ubrzanja u vremenu „dt“ naziva se UDAR (trzaj, potisak):
𝑑𝑏
𝑥𝑢 = [𝑚⁄𝑠 3 ] 𝑥𝑢 – uzdužni udar
𝑑𝑡
𝑚 ∙ 𝑣2
Centrifugalna sila: 𝐶 =
𝑅
𝑣2
Centrifugalno ubrzanje: 𝑐 = [𝑚⁄𝑠 2 ]
𝑅

➔ U prijelaznoj krivini c je promjenjiva veličina; promjena centrifugalnog

ubrzanja u jedinici vremena naziva se BOČNI UDAR
𝑑𝑐
➔ Bočni udar: 𝑥𝑏 = [𝑚⁄𝑠 3 ]
𝑑𝑡
➔ Radi udobnost vožnje, veličina dopuštenog bočnog udara je ograničena

4.3.2. MJERODAVNE BRZINE

Pod pojmom mjerodavne brzine podrazumijevaju se:
- Projektna brzina
- Računska brzina
- Brzina označena prometnim znakom (ujedno i najveća dopuštena brzina)
Projektna brzina 𝑽𝒑 najveća je brzina sigurne vožnje u slobodnom prometnom
toku, pri optimalnim vremenskim uvjetima (suh i čist kolnik) i dobrom
održavanju kolnika. Na temelju projektne brzine određuju se tlocrtni i visinski
elementi trase:
- Minimalni polumjer horizontalne krivine
- Maksimalni uzdužni nagib
- Elementi poprečnog presjeka ceste
𝑉𝑝 je uglavnom istog iznosa za cijelu trasu, a ona se određuje projektnim
zadatkom ovisno o :
- Kategoriji ceste i zadaći povezivanja u cestovnoj mreži
- Konfiguraciji terena (prostorna ograničenja)
- Najvećoj zakonom dopuštenoj brzini
Računska brzina 𝑽𝒓 je najveća očekivana brzina koju vozilo u slobodnom
prometnom toku može ostvariti na određenom dijelu ceste uz dovoljnu
sigurnost, ovisno o tlocrtnim i visinskim elementima tog dijela trase. Na temelju
računske brzine određuju se geometrijski elementi trase koji izravno utječu na
sigurnost vožnje:
- Poprečni nagib kolnika u krivini
- Potrebna duljina preglednosti
- Polumjeri vertikalnih krivina
- Najmanji polumjer horizontalne krivine sa suprotnim poprečnim nagibom
kolnika
Računska brzina određuje se na temelju projektiranih tlocrtnih i visinskih
elemenata trase prema:
- Najmanjem primijenjenom polumjeru horizontalne krivine 𝑅𝑚𝑖𝑛
- Najvećem primijenjenom uzdužnom nagibu 𝑆𝑚𝑎𝑥

➔ Mjerodavna računska brzina ne može biti manja od projektne brzine niti

veća od najveće zakonom dopuštene brzine za određenu kategoriju ceste
➔ Razlika između najmanje i najveće računske brzine na istoj dionici ne
smije biti veća od 15 km/h

4.4. OTPORI KRETANJA VOZILA

Vanjski otpori su otpori između gume kotača i kolnika, otpor zraka, otpor
uzdužnog nagiba i otpor krivina.

4.4.1. OTPOR KLIZANJA

- uslijed trenja; ima smjer suprotan kretanju vozila
- preduvjet je kretanje i zaustavljanje vozila
- prionljivost kotača za kolnik dolazi do izražaja i kod POPREČNE STABILNOSTI
VOZILA U KRIVINAMA (djelovanje centrifugalne sile je poprečno na smjer
vožnje); stoga razlikujemo TANGENCIJALNI (uzdužni) i RADIJALNI (poprečni)
koeficijent prionljivosti
WEHNER
- Provodi istraživanja na više od 700 različitih vrsta i stanja kolnika za brzine
od 20 do 80 km/h → dokazuje da vrijednost tangencijalnog koef.
prionljivosti OVISI O BRZINI
LAMM I HERRING
- Prema Wehnerovim istraživanjima dolaze do krivulje koja pokriva 95%
izmjerenih vrijednosti tangencijalnih koef. prionljivosti
𝑉 2 𝑉
𝑓𝑇𝑚𝑎𝑥 = 0.214 ∙ ( ) − 0.640 ∙ ( ) + 0.615
100 100

- Do promjene dolazi zbog tehnološkog napretka

𝑉 2 𝑉
𝑓𝑇𝑚𝑎𝑥 = 0.214 ∙ ( ) − 0.721 ∙ ( ) + 0.615
100 100

➔ U slučaju istovremenog djelovanja uzdužne (tangencijalne) i bočne

(radijalne) sile trenja kod vožnje u krivini, njihova vektorska suma ne
smije premašiti raspoložive vrijednosti

KEMPEL
- Pokazuje da je do brzine od 123 km/h bočni koeficijent trenja ( 𝑓𝑅 ) manji
od uzdužnog ( 𝑓𝑇 ) te se u praksi računa s odnosom za brzinu V = 50 km/h
- Otpor klizanja iznosi:
→ u uzdužnom smjeru 𝑊𝑘𝑙 = 𝐺 ∙ 𝑓𝑇
→ u poprečnom smjeru 𝑊𝑘𝑙 = 𝐺 ∙ 𝑓𝑅

𝑓𝑅𝑚𝑎𝑥 = 0.925 ∙ 𝑓𝑇𝑚𝑎𝑥

4.4.2. OTPOR ZRAKA

Otpor zraka nastaje uslijed pritiska zraka na vozilo prouzročenog brzinom vozila
i uslijed strujanja zraka po površini vozila. Veličina otpora zraka ovisi o obliku i
površini vozila, brzini vozila i brzini zračne struje.
 𝜌 ∙ 𝑣𝑟2
TLAK ZRAKA: 𝑧 = [𝑚⁄𝑠 2 ] za mjesto na kojem zrak, s obzirom na vozilo
2
relativno miruje
𝑣𝑟 – relativna brzina između vozila i struje zraka [𝑚⁄𝑠]
𝜌 – gustoća zraka [𝑘𝑔⁄𝑚3 ]

OTPOR ZRAKA NA POVRŠINU VOZILA „F“ koja je izložena struji zraka:

𝑊𝑧 = 𝑓𝑧 ∙ 𝐹 ∙ 𝑧 [𝑁]
- 𝑓𝑧 je koef. otpora zraka i ovisi o obliku vozila
- vrijednost otpora zraka pri brzinama do 80 km/h je zanemarivo mala

4.4.3. OTPOR NAGIBA

„ 𝑊𝑢 “ je otpor uspona i javlja se kad se vozilo kreće cestom u usponu.
𝑊𝑢 = 𝐺 ∙ sin 𝛼
Najveći je dopušteni uspon na važnijim cestama do 75%. Tome usponu
odgovara kut od približno 4º ( tg 4º = 0.069927 ).
Kako je sin 4º = 0.069757, može se sinus zamijeniti tangensom:
𝑠 𝑠
𝑊𝑢 = 𝐺 ∙ 𝑡𝑔𝛼, a kako je 𝑡𝑔𝛼 = , otpor nagiba je 𝑊𝑢 = 𝐺 ∙
100 100

4.5. ZAUSTAVNA DULJINA

Slobodno kočenje – postupno se aktivira puna vrijednost otpora trenja, s
pretpostavkom linearnog povećanja vrijednosti usporavanja na početku i
linearnog usporenja na kraju puta kočenja, u vremenu ∆t
Usiljeno (forsirano) kočenje – pretpostavlja skraćenje vremena ∆t na (teorijsku)
vrijednost jednaku nuli, tj. „trenutačno“ aktiviranje (i prestanak) djelovanja
najvećeg ostvarivog otpora trenja pri čemu se „trenutačno“ ostvari vrijednost
usporenja 𝑏𝑚𝑎𝑥 .
Zaustavna duljina sastoji se od:
- duljine koju vozilo prijeđe od trenutka kad je vozač uočio uzrok zbog kojeg
treba kočiti prije početka djelovanja mehanizma za kočenje (vrijeme reagiranja
tr)
- duljine na kojoj djeluje sila kočenja do zaustavljanja vozila
Duljina puta (Z1) koju vozilo prijeđe u vremenu reagiranja (tr) pod
pretpostavkom jednolike brzine iznosi:

Pod pretpostavkom djelovanja maksimalne sile između kotača i podloge i da je

ista konstantna:
𝑠
𝑊𝑘𝑙 = 𝐺 ∙ (𝑓𝑇 ± )
100
𝑑𝑏
𝑥𝑢 = = 1.5 [𝑚⁄𝑠 3 ]
𝑑𝑡
Na temelju duljine zaustavljanja usiljenim kočenjem određuje se „minimalna
duljina preglednosti“.
Duljina usiljenog kočenja (Z2) može se odrediti iz temeljne jednadžbe gibanja (2.
Newtonov zakon) 𝐹 = 𝑚 ∙ 𝑎:

Razlika duljina slobodnog (𝑍𝑠 ) i usiljenog (𝑍𝑢 = 𝑍2 ) kočenja (Z3) → može se

odrediti iz grafikona brzine pod pretpostavkom jednolikog usporenog gibanja
(s= v∙t/2):
4.6. DULJINA PRETJECANJA
Pretjecanje mora biti omogućeno barem na 25% ukupne duljine trase za ceste
1. i 2. kategorije, odnosno najmanje 15% na ostalim cestama.
Dva slučaja:
1. P1 (vozilo B pretječe vozilo A) na jednosmjernom kolniku (autocesta)
2. P2 (vozilo B pretječe vozilo A, a iz suprotnog smjera dolazi vozilo C), dvotračni
dvosmjerni kolnik

𝑉𝐴 = 𝑉𝐶 = 𝑉𝑟
𝑉𝐵 = 𝑉𝑟 + 15km/h
Prijeđeni putovi vozila 𝑃𝐴 , 𝑃𝐵 𝑖 𝑃𝐶 , pod pretpostavkom jednoliko gibanja:
𝑡 ∙ 𝑉𝑟
𝑃𝐶 = 𝑃𝐴 =
3.6
𝑡
𝑃𝐵 = 𝑃1 = ∙ (𝑉 + 15)
3.6 𝑟
𝑡
𝑃0 = 𝑃1 + 𝑃𝐶 = ∙ (2 ∙ 𝑉𝑟 + 15)
3.6
Potrebno vrijeme za obavljanje sigurnog pretjecanja t=10s (iz iskustva):
𝑃𝐶 = 2.78𝑉𝑟
𝑃𝐵 = 𝑃1 = 2.78𝑉𝑟 + 41.7
𝑃0 = 𝑃1 + 𝑃𝐶 = 5.56𝑉𝑟 + 41.7
Vrijednosti 𝑃0 i 𝑃1 [m] za pripadnu brzinu 𝑉𝑟 [km/h] dane su u tablici.
5. OSNOVNI PROMETNI POKAZATELJI
→ postojeće i planirano prometno opterećenje
→ propusna moć
→ razina uslužnosti

5.1. PROMETNO OPTEREĆENJE (količina prometa)

- broj vozila koji prolazi određenim presjekom ceste ili prometnog (voznog)
traka u određenom razdoblju
- oscilira u i tijekom vremena
- ovisi o položaju prometnice ili čvorišta u prostoru
Prosječni godišnji dnevni promet (PGDP) je ukupna godišnja količina prometa,
podijeljena s brojem dana u godini:
𝑣𝑜𝑧𝑖𝑙𝑎 𝑔𝑜𝑑𝑖š𝑛𝑗𝑒
𝑃𝐺𝐷𝑃 = [𝑣𝑜𝑧⁄𝑑𝑎𝑛]
365
Prosječni dnevni promet (PDP) je ukupna količina prometa u razdoblju koje je
veće od jednog dana, a manje od godine, podijeljen s brojem tih dana:
𝑏𝑟𝑜𝑗 𝑣𝑜𝑧𝑖𝑙𝑎
𝑃𝐷𝑃 = [𝑣𝑜𝑧⁄𝑑𝑎𝑛]
𝑏𝑟𝑜𝑗 𝑑𝑎𝑛𝑎
Promet vršnog sata je najveći broj vozila za koji se ustanovi da prolazi
presjekom prometnog traka ili ceste u uzastopnih 60 minuta.
→ kao mjerodavno od ukupno 8760 sati u godini, uzima se vrijednost
između 30-og i 60-og satnog opterećenja po veličini (za ceste izvan
naselje 100-ti vršni sat)
Ekvivalent u putničkim autojedinicama (PAJ) je broj putničkih automobila u
prometnom toku koji jednako utječe na propusnu moć kao pojedine vrste
drugih vozila na cesti:
- motocikl 0.7
- teretni automobil 1.5
- teretni automobil s prikolicom 3.5 - autobus 1.5
5.2. PROPUSNA MOĆ CESTE
Maksimalan broj vozila koji može u određenom vremenskom razdoblju proći
određenim presjekom ceste ili traka (najčešće 1h).
→ HCM (istraživanje iz Amerike)

5.3. RAZINA USLUŽNOSTI

- prema HCM-u, stanje prometnog toka karakterizira šest stupnjeva razine
uslužnosti: A (najbolji), B, C, D, E i F (najlošiji)
- obuhvaća niz karakteristika koje opisuju uvjete vožnje koji se pojavljuju na
određenom potezu ceste (brzina, vrijeme putovanja, prekidi, sigurnost,
udobnost vožnje i dr.)

6. POPREČNI PRESJEK CESTE

Osnovni elementi poprečnog presjeka ceste su prometni trak, rubni trak,
bankina-berma i elementi za odvodnju (rigol, jarak). Osim tih elemenata, može
sadržavati još i trak za zaustavljanje, trak za spora vozila, trak za bicikliste,
nogostup i razdjelni pojas. U području raskrižja primjenjuju se trakovi za
usmjeravanje, usporenje i ubrzanje.
6.1. ELEMENTI KOLNIKA
Kolnik je cestovna površina namijenjena prometovanju vozila. Elementi
obuhvaćaju prometne, pretjecajne, rubne, zaustavne i dodatne trakove.
Prometni trak je pojas koji služi kretanju jednog prometnog toka (jedan red
vozila u jednom smjeru).
→ ukupna širina kolnika sastoji se od 1,2,3 ili više prometnih trakova, a
ovisi o njihovom broju i širini
→ broj trakova određuje se iz značaja ceste, prometne gustoće i
zahtijevanoj propusnoj moći
→ prema našim propisima širina prometnog traka određuje se prema 𝑉𝑝
Rubni trak učvršćeni je dio cestovnog presjeka između prometnog traka i
bankine, rigola, rubnjaka, razdjelnog pojasa, staze za bicikle ili pješačke staze.
→ izvode se u širini 20, 30 i 50 cm, ovisno o kategoriji ceste
→ rubna crta iznosi: 1) za projektne brzine veće od 100km/h - 15cm
2) za projektne brzine manje od 100km/h – 10cm
3) između prometnog i zaustavnog traka – 20cm
Postoje još i trak za zaustavljanje, trak za sporu vožnju i trak za vozila javnog
prometa.

6.2. ELEMENTI UZ KOLNIK

Bankina, berma utvrđeni ili neutvrđeni dio profila ceste, izgrađena od
zemljanog materijala i zasijana travom; prema potrebi može se učvrstit laganim
zastorom.
→ sigurnosni element poprečnog presjeka i služi smještanju prometnih
znakova, smjerokaznih stupića, stacionažnih oznaka, zaštitnih ograda,
odlaganju materijala za održavanje, zaustavljanju vozila u nuždi, a samo
iznimno i kretanju pješaka
→ prema našim propisima izvode se u širini 100, 120 i 150 cm
→ na nasipima ≥ 3m mora biti dovoljno široka da se postavi zaštitna
ograda
 → mora biti dovoljno zbijena da može preuzeti opterećenje
→ izvodi se s nagibom na vanjsku stranu (viša bankina ima nagib od 4%,
niža kao kolnik)
→ u usjecima funkciju bankine preuzima berma, kojoj je nagib 5-6%
usmjeren prema rigolu

6.3. PROMETNI I SLOBODNI PROFIL

- u horizontalnom smislu obuhvaća sve vrste prometnih trakova i rubne trakove,
a visina iznad kolnika iznosi 4.2 m.
Slobodni profil čini prometni profil s dodatkom zaštitnih širina i zaštitnih visina, a
u njega ne smiju „izvana“ zadirati objekti, stupovi, raslinje i sl.
Slobodna visina od 4.5 m mjeri se uvijek od najviše točke kolnika, pri čemu
treba voditi računa o mogućoj potrebi ojačanja konstrukcije.
7. HORIZONTALNO VOĐENJE LINIJE
U tlocrtu linija osi ceste sastoji se od pravaca, kružnih lukova i prijelaznih
krivina.
Vođenje trase – primjena kružnog luka

7.2. KRUŽNI LUK

Krivine treba projektirati sa što većim polumjerima, a polumjeri kod krivina koje
slijede jedna drugu moraju biti u određenom odnosu. Najmanja duljina kružnog
luka uvjetovanja je vremenom vožnje od jedne do dvije sekunde za mjerodavnu
brzinu. 𝑅𝑚𝑖𝑛 određuje se iz 𝑉𝑝 i 𝑠𝑚𝑎𝑥 .
7.2.1. POLUMJERI HORIZONALNIH KRIVINA
 𝑓𝑅 (𝐺 ∙ cos 𝛼 + 𝐶 ∙ sin 𝛼) = 𝐶 ∙ cos 𝛼 − 𝐺 ∙ sin 𝛼
𝑚 ∙ 𝑣2 𝐺 ∙ 𝑣2 𝐺 ∙ 𝑉2 𝑉2
𝐶= = = =𝐺
𝑅 𝑔∙𝑅 9.81 ∙ 3.62 ∙ 𝑅 127 ∙ 𝑅
𝑞
sin 𝛼 = tan 𝛼 = = 0.01 ∙ 𝑞; cos 𝛼 = 1
100
𝑉2 𝑉2
𝑓𝑅 (𝐺 + 𝐺 0.01 ∙ 𝑞) = − 𝐺 ∙ 0.01 ∙ 𝑞
127 ∙ 𝑅 127 ∙ 𝑅
𝑉2
∙ (1 − 𝑓𝑅 ∙ 0.01 ∙ 𝑞) = 𝑓𝑅 + 0.01 ∙ 𝑞
127 ∙ 𝑅

Vrijednost 𝑓𝑅 ∙ 0.01 ∙ 𝑞 može se zanemariti:

𝑉2
= 𝑓𝑅 + 0.01 ∙ 𝑞
127 ∙ 𝑅
𝑉2
𝑅= [𝑚]
127(𝑓𝑅 + 0.01 ∙ 𝑞)
𝑉2
𝑅𝑚𝑖𝑛 = [𝑚]
127(𝑓𝑅 + 0.01 ∙ 𝑞𝑚𝑎𝑥 )

→ u svim krivinama kolnik mora imati nagib prema „unutra“ (prema središtu
kružnice
→ maksimalni poprečni nagib u krivinama iznosi 7%, a minimalni 2.5%