Aleida Assman, Introduction to Cultural Studies: Topics, Concepts, Issues, Erich Schmidt Verlag, Berlin

2012.

Aleida Assman daje uvod u koncept, pitanja i teorije njemačke kulture i engleske i američke
doprinose temi. Struktura nije uvjetovana teorijskim trebndovima, školama i paradigmama ali
obrađuje sedam važnih tema koje doprinost kulturalnom istraživanju: znakovi, medij, tijelo, vrijeme,
mjesto (prostor), pamćenje i idenitet.

Uvod, 11

- Identificira teme koje će biti razmotrene s kulturološke tačke viđenja, komninira osnovne
metodološke koncepete, teoretska dostignuća i književne tekstove
- Znakovi: kulturalna semantika i njeni procesi, razumijevanje i interpretacija
- Medij: tema, iskraživanje, prezentacija kroz koje su znakovi predstavljeni (kroz medij) i
njihova historija sa njihovom važnosti umjetničke ekspresije
- Tijelo: psihologički temelji kulture, šta je to uključeno u apstrakno, idealizirano i vizualizirano
- Vrijeme i prostor: dimenzije vremena i prostora koje pokrivaju mentalne koordinate ljudske
egzistencije koja određuje i sinhornizira naš način života u socijalnom i političkom okviru.
- Pamćenje: različite forme strategija koje imamo da dosegnemo ličnu i individualnu prošlost
koju vraćamo u sadašnjost. Ovo poglavlje vodi do ideniteta
- Idenitet: forme individualnog i kolektivne samo-svijesti i samo-prezentacije u skladu sa
kulturnim preduvjetima. On razvija etničku-kulturnu individualnost, odvojenu i različitu od
one spolja

Koncepti kulture, 12

-danas je termin kultura upotrebljen u različitim načinima,

1. lat. Kultivirati, u prirodi

2. njem. Kulturbeutel – kultura tijela
3. laboratorija – kultura organizma koji raste u kontoliranim uvjetima
-sam pojam može biti proširen da obuhvati sve vrste ljudske aktivnosti i slike: omladinska kultura npr.

-značenje se mijenja kada se pojam stavi u geografske i političke entitete kao što su nacije, sa
njihovim različitim kulturama objedinjenim jezicima, karakterima, umjetnošću, tradicijom..

„Kultura je pojam iskorišten da ovim raznolikim elmentima da ime i idenitet. „ 13

-Npr. britanska, američka, njemačka, zapadna kuluta – impliciramo razlike između tih entiteta

„Posljednjih godina, koncept kulturalne zajednice se s pravom našao pod napadom, dodjela
jedinstvenih nacionalnih obilježja dekonstruirana je kao fikcija i karakterizirana kao `esencijalizacija`“
131

-ipak ne možemo odbiti koncept kulture kao osnovne orijentacija.

„Uprkos njenoj priznatoj heterogenoj, hibridnoj i otvorenoj prirodi, još uvijek imamo tendenciju da
kulturu nazivamo jedinstvenim entitetima u praksi“2

1
In recent years, the concept of cultural unity has rightly come under attack; the assignment of united national
characteristics has been deconstructed as a piece of fiction and criticized as "essentialization
2
despite their acknowledged heterogeneous, hybrid and open-ended nature, we still tend to refer to cultures
as unified entities in practice
-iza kulturološkog i nacionalnog karaktera, postoji drugi način koji je dobio na značaju posljednih 20
godina. To je način na koji je kultura konstituirano oko svega što je povezano sa humans; filozof
Bernhard Waldendfels piše da kulutra obuhvata sve što čovjeka čini čovjekom i razlikuje od stvari, i
sve što se dešava (simbolilke akcije, kolektivini rituali, silovi umjetnosti, socijalne institucije i stalno se
širi kroz medije i tehnologiju. Za Aristottela kultura je u nekom smislu – sve. Ako je kultura sve, onda
su metodološki, sva polja ljudskog života i iskustva otvorena za kulutalne studije.

-ekstremna ekspanzije pojma „kulutra“ ima svoju problematiku. Ako je kultura sve onda značenje
riječi vodi u praznu tautologiju

„The three uses of culture kao što su: kultivacija, nacionalna razlika i univerzalni koncept imaju jednu
stvar zajedničku: oni isključuju vrijednosne sisteme“ ...kultura postaje nešto što stoji u opoziciji
nečemu drugom

- Kultura kao civizliacija

- Theodor W. Adorno daje pesimističku dimenziju kulturi. Zanima ga kultura u cjelini , kao
ansambl vrhunskih umjetničkih dostignuća
Kultura je za njega forma transcedencije. Kao religija, je drugo, koje dolazi do nas iz drugog
svijeta i to je „vjetar s drugih planeta“.
- Herbert Marcuse: kultura je u kontrastu „kulturne industrije“, za Adorna , ovo drugo iz
kulture reducira umjetnost do nivoa „dobrog“ za konzumenta.
- Benjamin Walter – kvalitete umjetnosti izgubljene u tehnološkim godinama masovne
reprodukcije „Nema dokumenta o kulturi koji nije u isto vrijeme dokument barbarizma“

Šest koncepta kulture:

- Kultivacija u smislu optimiziranja ili nadogradnje mišljenja ili ponašanja (Npr. fitnes kultura)
- Geografski ili politički entiteti (francuska kulutra, zapadna..)
- Etnografski koncetri: pojam koji uključuje sve urađeno ili u vezi sa ljudima
- Elitistička „visoka“ kultura
- Civilizacija: pripitomljavanje (kultivacija) psihičke prirode, institkta i nagona

Zašto izučavati kulutru? 17

„Art and literature are percieved as part of the overall culture, which relates them to political,
economic, historical and social conditions and develpments.“ – umjetnički historičar Aby Warburg 18

Osmislio je Kulturwissenschaften jer slike i tekstovi ne mogu više biti zatvoreni, trebaju biti povezani
sa kulturalnim oktuženjem i tradicijom, bez poricanja estetske vrijednosti.

- Istražuje jezik, pisanje i tekst kao elemente subjekta što postaje važno za literarnu kritiku

-Prekoračenje granica disciplina zahtijeva zajednički jezik koji će biti razumljiv za sva polja

Za kulturalne studije: kultura je sve što je napravljeno ili urađeno od stane ljudi.

-marsistički teoretičar književnosti Terry Eagleton: fokus je uvjek o tome kako je ono što znazivamo
kulturom fabricirano specifičnim uvjetima, metodama, fuknijom ili posljedicama

- kraj 20. st. Donosi povezivanje kulturalizacije sa historizacijom u 19 st.

- Eagelton kritizira postmodernističku ali se na postmodernu radomnost koja se primjenjuje na

postotak neispitanih studija koje plove pod zastavom nove paradigme, ali teško predstavljaju
potencijal svojstven novom konceptu. njen cilj je da osvijetli istorijsku životnu riječ u njenom
kontekstu, da bolje shvati misteriozne procese kulturne transmisije, i da doprinese svima i
sveobuhvatnijem uvidu u simboličku konstrukciju i osporavanje naše stvarnosti

Kulturalne studije i Kulturwissenschaften – dvije genealogije 19

- Kulturalne studije kao akademski predmet nemaju jasno definirane granice

- Kulturwissenschaten je malo drugačije od engeskih i američkih kulutralnih studija

-Kulturalne studije nastaju u Americi 1980. u industrijskom gradu sa velikim brojem migranata i
novim univerzitetom, omogućile su povezivanje kulutre i politike i strategija. Nastale zbog nagona za
povezivanje multietničkim društvima da dostignu multikulturalno prepoznavanje i mogućnost za
jednakost. Birmingham School
- Kraj moderne književnosti, Leslie Fiedler i slogan: „Cross the Border, Close the Gap!“
Tako su 1980 i 1990 bile period nemira, u kojem su nacionalni konsenzusi izazvani: nove granice su
postavljene
-Akademska grana američkih kulturalnih studija osniva Novi historicizam – Stephen Greenblat utjecaj
od etnologista Cliforda Geertza koji je vidio kulutru kao tekst... Novi historicizam fokusiran je na
„demontiranje aure koja je bila nametnuta književnom djelu od strane buržoaskog prijema“, pa su
izučavali i šta je marginalizirano ili ignorisano u procesu kanonizacije
- Greenblat(2000) drugi fokus Novog historicizma je važnost tijela i limiti koji mogu biti tekstualizirani
i reprezentirani kroz medije, i njhove poveznice

-kultura kao poprište ideniteta

- produženje koncepta kult. Od visoke do popularne
-rekonstrukcija književnog kanona
-zahtjev za uključivanje socijalnih manjina

-Kulturwissenschaften u Njemačkoj veaća na početak 20.stoljeća , vrijeme je intelektualnih promjena

koje podižu novu paradigmu u njemačkoh. Naziv je zamjena za riječ Geist (um, duh, intelekt) a novi
nazivi su simbol, medij, kultura.
-Danas su koncentrirane na tehničku historiju komuniacija
- Eric Havelock: kulture su definirane kapacitetom njihovih medija; što je vodilo do istraživanja
kulturnog pamćenja; koje je centralni faktor u konstrukciji ideniteta i i samoslike društva u
sadašnjosti
- MittelstraS – kulturalne stuidje zahtjecaju specijalno znanje o simbolima i njihovom egektu na
svakodnevnu komunikaciju i izgradnju identiteta pod političkim pritiskom i scoijalnim konfliktom

-kultura kao subjekt akademskog istraživanja

-historijska (re)konteksualziacija umjetnosti
-interes za kulturu sjećanja
-refleksivna i kritička analiza simboličke reprezentacije

Za dalje čitanje : Chris Barker, Richard Collins, Simon During, Pepi Leistyna, Toby Miller, Michael Ryan
 1. Znakovi , 29

- Niče: čovjek je životinja koja pamti u okviru znakova i simbola. Pamćenje nas pozicionira u
vremenski okvir , gledamo u prošlost i planiramo budućnost. Krećemo se u tom okviru koji
nije moguć bez znakova i simbola.
- Simbol, antropolog Kenneth Bruke lista po čemu se čovjek razlikuje od životinje =
komunikacija – jezik je medij za komunikaciju u okviru naše kulture
- Čovjek je simbol korištenja životinje. U svjetu životinja otkrića i iskustva mogu biti prenešena
samo kroz mimezis. Tako da, upotreba simbola nije priviilegija čovjeka. Ali, životinje za razliku
od čovjeka, koriste znakove kao sredstva kompohranuunikacije, ali ne i kao medij za
pohranu. Nemaju pristup mnemotehničkoj funkciji zadržavanja slika, pa ne mogu izgraditi
zajedničko pamćenje.
- Simboli nikad nisu identični onom na što referiraju ili što predstavljaju. Za Bruka postoji nešto
prirodno i nerazdvojivo (inherentno) za sve znakove, a on to naziva transcedencija. U tom
smislu svaki simbol sadrži energiju koja nam omogućava prekoračimo granice tijela! Dakle,
jezik je ono što ljude čini ljudima. „Jezik je medij kroz koji oblikujemo naš svijet, našu kulturu i
nas same. Ipak, on je daleko od zatvorenog sistema. Baš kao kultura, historija ili mi sami, traži
stalnu brigu i pažnju“. 31

Jezični skepticizam i lingvistički zaokret 1900

-Jakobson, 1952. simpozijum antropologije nakon čega počinje lingvistički zaokret koji pojačava
interes za Sossirov rad kao orijentir u jeziku i teoriji znakova.
-Bez ispitivanja veze između jezika i stvarosti riječi gube njihovou referencijalnu funkciju
(ukorijenjeno u konstrkutivizmu).
-Strukturalisti, De Sossiru dugujemo modernu definiciju znaka: kao kompleksa označenog i
označitelja. Znakovi su dijelovi koda. Povezuju svijet i jezik.
- Umberto Ecco – „kulturne zajednice“ su koncepti formulirani unutar specifične kulutre i
funkcioniraju kao zajedička slika. Svijet nam nije dostupan, može biti prenesen kroz jezik što ga čini
ljudskom kreacijom i kulturalnom konstrukcijom.

Socijalni i konvencionalni karakter jezika čini ga ljudskom kreacijom i kulturalnom konstrukcijom =

svijest o ljudskim kreacijama i odgovornostima (konstruktivizam)

Osnovne strukture znaka: aliquid stat pro aliquo , 33

Ne postoji ništa na svijetu što ne može biti znak. Sve referencira na nešto drugo .Ne samo da
produciramo znakove, okruženi smo njima. Postoje znakovi iza ljudske komunikacije i pisanog teksta,
ali ne i iza kulturološki uvjetovane tačke gledišta. Strukturu znakova proučava semiotika.
Semiotika iz strukturalizma – struktura i upotreba; riječi i geste pokstaju znakovi
Rezultat – Derrida i post-strukturalizam: Komunikacija nije prijenos poruke nego igra označenog.
Ludvig Jager – isto, prati Derridu: Znakovi i riječi nemaju trajno značenje
Funkcija znakova, 38

Svakodnevna komunikacija, primjer komunikacije između dvije osobe koje dijele iste socijalne i
kulturne atribute, između pošiljaova i primaoca. Karl Buhler – 3 osnovne funkcije jezika:
reprezentativna, ekspresivna, apelativna. (utemeljena u radu Mukaržovskog)
Jakobsonove funkcije + metalingvistika

Problematika komunikacije u literaturi, 39

Pravila komunikacije kao i nerazumijevanje (samo-refleksivni jezik, literarnost, indirektna

komunikacija, gilding označitelj