UNIVERZITET U TUZLI

FILOZOFSKI FAKULTET U TUZLI

ODSJEK: TURSKI JEZIK I KNJIŽEVNOST
TUZLA, 27.12.2023

SEMINARSKI RAD

Predmet: Teorija književnosti

Tema: Kraj Neretve - Musa Ćazim Ćatić

Student: Lejla Hogić Profesor: Dr. sc. Alma Denić-Grabić vanr.prof

Br. Indeksa: 4-4/22
 SADRŽAJ
1 UVOD..........................................................................................................................................................................1
2 PJESMA.......................................................................................................................................................................2
3 ANALIZA PJESME....................................................................................................................................................3
4 ZAKLJUČAK..............................................................................................................................................................4
LITERATURA................................................................................................................................................................5
1 UVOD
Na osnovu onoga što Lešić navodi u teoriji književnosti možemo kazati da je jedan od ključnih
termina za interpretaciju književnih tekstova danas je koncept strukture. Ovaj pojam nije
isključivo književnoteorijski, već je unesen u teoriju književnosti iz moderne epistemologije, tj.
iz "nauke o naukama".
Struktura, što potiče od latinskog "Structura", opisuje način na koji je nešto složeno, odnosno
kako dijelovi čine jednu celinu. To obuhvata odnose među tim dijelovima i principima prema
kojima su organizovani u jedinstvenu celinu. U teoriji književnosti, pojam strukture ima svoje
korijene u estetičkoj ideji koja se razvila u ranom 19. vijeku. Prema ovoj ideji, književno delo se
smatra jedinstvenim i kompletnim organizmom, oblikovanom kao organska forma. Kao što je A.
W. Schlegel izjavio, takva forma "razvija se konstruktivno iznutra i postiže svoju određenost
kroz potpuni razvoj svog početka.”1

1
Zdenko Lešić - Teorija književnosti; Sarajevo Publishing, Sarajevo, 2005., str:129

1
2 PJESMA
Sa krša mrka ko pjesnička bô,
A zamišljena poput čela moga -
Ja gledam evo u duboki dô.
Ja gledam bijes burnog vala tvoga.

I slušam šumor monoton i dug

K'o da je pjesma dalekih vjekova -
Ah, slušam šumor i u njemu rug
Svoj ispraznosti ludih ljudskih snova.

Neretvo, reci: gdje je sada Rim?

Gdje čar i slava Hercegove krune,
Nad tobom štono sjaše poput Lune?...

Sve, sve je prošlo kao san, k'o dim,

Tek uspomena ostala mi evo:
Moj val je o njoj kroz stoljeća pjev'o...

2
3 ANALIZA PJESME
Ove stihove možemo tumačiti na nekoliko načina. U prvoj strofi, lirski subjekt opisuje slikovito
prirodu ili okolinu („sa krša mrka ko pjesnička bo“), i povezuje je sa svojim unutrašnjim stanjem
- svojom maštovitošću („a zamišljena poput čela moga“). Takođe, sebe vidi kao dio prirode,
osjeća vezu sa svojim okruženjem.

Dalje, opisuje svoj položaj u odnosu na nešto veće, možda čak i emocije („gledam evo u duboki
do... bijes burnog vala tvoga“). Ovo možemo interpretirati kao da pjesnik posmatra nečiju snažnu
emociju ili moć, možda čak i konfliktnu, i reflektuje tu energiju u prirodi oko sebe.

U drugoj strofi, lirski subjek govori o svojem slušanju nečega što asocira na zvukove prošlosti
(„šumor monoton i dug... dalekih vjekova“). Ovo može ukazivati na osećaj vremenskog
prostranstva, kao i duboke i trajne prirode onoga što se čuje, gotovo kao arhaični glasovi
prošlosti koji se i dalje čuju u sadašnjosti.

Takođe, izražava osećaj gorčine ili razočaranja („i u njemu rug svoj ispraznasti ludih ljudskih
snova“), možda aludirajući na razočaranja ili nerealizovane želje ljudskog roda.

Potom, stihove u trećoj strofi karakteriše snažna nostalgija i emotivna veza sa prošlošću. Lirski
subjekt postavlja pitanja Neretvi, rijeci koja je simbol Hercegovine, pitajući gdje se sada nalazi
Rim, slavna prošlost Hercegovine i sjaj Hercegove krune koji je nekada nadvisivao rijeku
Neretvu. Ova pitanja su retorička, izražavajući čežnju za prošlošću koja je nekada bila sjajna i
slavna, ali sada izgleda izgubljena ili nestala. Lirski subjekt osjeća tugu i melanholiju zbog
gubitka i prolaska vremena.

U zadnjoj strofi, lirski subjekt izražava svoju svijest o prolaznosti svega, poredeći prošlost sa
snom ili dimom koji nestaje („Sve, sve je prošlo kao san, ko dim“). To naglašava ideju da su
slava i sjaj prošlosti prolazni i nestaju poput dima ili snova. Ipak, ono što ostaje lirskom subjektu
su uspomene („Tek uspomena ostala mi evo“), a on se sjeća kako je kroz vijekove njegova
ljubav ili vezanost prema prošlosti pjevana, opisana kao "val" koji je putovao kroz vreme, kroz
stoljeća, zadržavajući uspomenu i značaj na njegovom putu.

Ovi stihovi govore o prolaznosti vremena, promenama u prošlosti i osećaju nostalgične veze sa
slavnim vremenima. Pesnik naglašava kako su sva slava i sjaj prolazni, ali uspomene i ljubav
prema prošlosti ostaju, premda su samo tragovi kroz vekove.

3
4 ZAKLJUČAK

Na osnovu ove pjesme i analize iste, možemo zaključiti da pjesma koristi ritmičnost koja
doprinosi njenom zvučnom dojmu. Takođe, sadrži aliteracije što dodaje harmoniju i ritam
pjesmi. Ritam pjesme varira u skladu sa tonom i emocijom koju pjesma izražava. Naprimjer,
dijelovi pjesme koji govore o prolaznosti ili gubitku imaju teži, melanholičniji ton, dok dijelovi
koji se bave nostalgičnom ljubavlju prema prošlosti mogu imati nježniji ili sentimentalniji ritam.
Kroz glasovnu organizaciju, pjesma postiže emocionalnu dubinu i omogućava čitaocu da se
emocionalno poveže sa motivima pjesme.

4
LITERATURA

1. Zdenko Lešić – Teorija književnosti; Sarajevo Publishing, Sarajevo, 2005.