Patologija temporomandibularnog zgloba odnosi se na bolesti, poremećaje ili disfunkcije koje

zahvaćaju ovaj zglob. Nekoliko čestih patoloških stanja koja se mogu pojaviti u vezi s
temporomandibularnim zglobom:

1. Temporomandibularni poremećaj: bol, ograničene pokrete čeljusti i škripanje ili

pucketanje zgloba.
2. Artritis: može dovesti do bolova, oticanja i smanjene funkcionalnosti zgloba.
3. Dislokacija zgloba: dođe do pomaka donje čeljusti izvan normalnog položaja u zglobu,
što može uzrokovati bol i otežano otvaranje i zatvaranje usta.
4. Myofascialna bol: uključuje bol u mišićima lica i vrata, a često je povezan s
temporomandibularnim poremećajem.
5. Anomalije zgloba: nepravilnosti u obliku zgloba ili diskusije između kosti i čeljusti.
6. Bruxizam: stiskanje i škripanje zuba može uzrokovati napetost u mišićima lica i
temporomandibularnom zglobu, što može dovesti do temporomandibularnog
poremećaja.
7. Stres
 5.2. Dijagnoza

detaljno anamnestičko prikupljanje simptoma, klinički pregled, rendgenske snimke, MRI,

ponekad, dijagnostičke injekcije. Liječenje ovisi o uzroku i simptomima, a može uključivati
konzervativne mjere poput fizikalne terapije, nošenja splintova, promjena u prehrani i
upravljanje stresom. U težim slučajevima, kirurški zahvati mogu biti razmatrani. Osobe koje
iskuse simptome temporomandibularnog poremećaja trebale bi se posavjetovati sa
stomatologom ili specijalistom za maksilofacijalnu kirurgiju radi procjene i upravljanja njihovim
stanjem.

5.3. Fizioterapeutski pregled

detaljnu evaluaciju simptoma, funkcionalnosti čeljusti i mišića, kao i provođenje posebnih
testova kako bi se utvrdili uzroci problema.

Općeniti koraci koji bi mogli biti uključeni u fizioterapijski pregled:

Anamneza: Fizioterapeut će prvo razgovarati s pacijentom kako bi saznao o povijesti problema,

simptomima (bol, ograničenje pokreta, pucketanje) i faktorima koji mogu doprinijeti stanju
(npr. stres, bruksizam).

Pregled čeljusti i okolnih struktura: Pažljivo ispitivanje strukture i pokreta čeljusti, traženje bilo
kakve abnormalnosti u otvaranju, zatvaranju ili lateralnom pomicanju čeljusti. Pregled mišića
lica, vrata i ramena kako bi se identificirala prisutnost napetosti, boli ili nepravilnosti.

Procjena pokreta zgloba: Praćenje pokreta temporomandibularnog zgloba tijekom otvaranja,

zatvaranja i lateralnih pokreta kako bi se utvrdila ograničenja ili nepravilnosti.

Procjena boli: Pacijent će biti zamoljen da ocijeni intenzitet boli u određenim pokretima ili
područjima čeljusti.

Palpacija mišića: Lagano pritiskanje i palpiranje mišića lica, vrata i ramena kako bi se otkrile
eventualne bolne točke ili napetost.

Ocjenjivanje posturalnih navika: Posturalne nepravilnosti mogu utjecati na

temporomandibularni zglob. Fizioterapeut će procijeniti posturu pacijenta i dati smjernice za
poboljšanje.
Testovi funkcionalnosti: Ovisno o simptomima, mogu se provesti specifični testovi kako bi
procijenila funkcionalnost zgloba, uključujući testove za utvrđivanje dislokacije zgloba ili testove
za provjeru stabilnosti.

5.4. Fizikalna terapija

Fizikalna terapija može biti korisna u liječenju temporomandibularnih poremećaja i povezanih

problema s temporomandibularnim zglobom. Fizioterapeut za rad s pacijentima s
temporomandibularnim poremećajem može primijeniti različite tehnike kako bi smanjio bol,
poboljšao pokretljivost i povećao funkcionalnost čeljusti.

Nekoliko ključnih aspekata fizikalne terapije za temporomandibularni zglob:

Edukacija: Fizioterapeut može pružiti pacijentu obrazovanje o anatomiji temporomandibularnog

zgloba, mogućim uzrocima temporomandibularnog poremećaja te strategijama samopomoći i
prevencije simptoma.

Vježbe jačanja i istezanja: Pacijentima se mogu propisati vježbe koje jačaju i istežu mišiće lica,
vrata i ramena kako bi poboljšali stabilnost i ravnotežu u području čeljusti.

Masaža: Fizioterapeut može koristiti masažu kako bi smanjio napetost u mišićima lica i vrata te
poboljšao cirkulaciju.

Termalne terapije: Primjena topline ili hladnoće može pomoći u smanjenju upale i ublažavanju
bolova. Toplina se obično koristi za opuštanje mišića, dok se hladnoća primjenjuje za smanjenje
otoka i bolova.

Elektroterapija: Elektroterapijske tehnike, poput transkutane električne stimulacije (TENS) ili

galvanske struje mogu se koristiti za smanjenje boli i poboljšanje mišićne funkcije.

Upotreba splintova: Fizioterapeut može preporučiti nošenje splinta ili oralne proteze kako bi se
smanjila napetost u čeljusti i poboljšala pozicija zgloba.

Posturalne vježbe: Promjene u držanju tijela mogu utjecati na temporomandibularni zglob.

Fizioterapeut može raditi s pacijentom na poboljšanju posturalnih navika koje mogu pridonijeti
temporomandibulom poremećaju.

Relaksacijske tehnike: Pacijentima se mogu poučiti tehnike opuštanja kako bi smanjili stres i
napetost, što može doprinijeti simptomima temporomandibularnog poremećaja.

Važno je napomenuti da se svaki pristup fizikalnoj terapiji prilagođava individualnim potrebama

pacijenta. Prije početka fizikalne terapije, preporučuje se konzultacija s liječnikom ili
stomatologom radi precizne dijagnoze i utvrđivanja najprikladnijeg plana liječenja. Fizioterapeut
će tijekom procesa pratiti napredak pacijenta i prilagođavati terapijski plan prema potrebi.