Vedran Novaković, 4.

f
Shvaćanje kretanja prema Heraklitu i Parmenidu

Heraklit i Parmenid su bili dva od najistaknutijih grčkih filozofa pred-sokratskog

razdoblja, koji su pristupili razumijevanju prirode svijeta na različite načine. Njihovi pogledi
na kretanje bili su suprotstavljeni.

Heraklit je vjerovao da je kretanje osnovna karakteristika svijeta. Smatrao je da je sve

u neprestanom procesu promjene i da se ništa ne može zadržati u istom stanju. Svoju teoriju
izražava često kroz poznatu frazu: "Ne možete ući dvaput u istu rijeku." Prema Heraklitu, sve
je u stalnom protoku te se isto ne može ponoviti, dok suprotnosti su temeljni elementi
svijeta. Na primjer, dan i noć, toplina i hladnoća, sve su to suprotni aspekti iste stvarnosti
koja se neprestano mijenja. Heraklit je također vjerovao da vatra predstavlja osnovni
element svijeta, a da svi drugi elementi proizlaze iz nje. On je smatrao da su promjena i
sukobi prirodni i neophodni procesi, te da oni potiču napredak i razvoj. Heraklitova filozofija,
sa svojim naglaskom na kretanju i promjeni, imala je značajan utjecaj na razvoj kasnijih
filozofskih škola i postavila temelje za razmišljanje o dinamičnom pristupu svijetu.

S druge strane, Parmenid je iznio potpuno suprotni pogled. Smatrao je da je kretanje

iluzija i da je stvarnost nepromjenjiva. Prema njegovoj filozofiji, ono što postoji, postoji uvijek
i ne može se mijenjati. Prema Parmenidu, ljudske percepcije obmanjuju nas, a istina se može
spoznati samo razumom. Za njega, kretanje je apsurdno, nemoguće te se mora odbaciti.
Formulirao je svoju teoriju kako bi naglasio apsurdnost i proturječje u shvaćanju kretanja i
promjene. Njegova negacija kretanja potiče filozofske rasprave o prirodi vremena, promjene
i razumijevanja istine, te se često smatra začetnikom filozofskih promišljanja o apstraktnim
konceptima stvarnosti.

Usporedba njihovih stajališta jasno pokazuje duboku filozofsku raznolikost. Heraklit

vjeruje u neprestano kretanje i promjenu, dok Parmenid tvrdi da je sve nepromjenjivo. Ova
dva suprotna pogleda otvaraju širok spektar filozofskih i ontoloških pitanja.
Zaključno, Heraklit i Parmenid predstavljaju dvije ključne struje u razvoju grčke filozofije.
Njihovi različiti pristupi kretanju ogledaju se u njihovim različitim ontološkim pogledima na
svijet. Dok Heraklit vidi svijet kao stalnu promjenu i proturječje, Parmenid ga vidi kao
nepromjenjiv i konzistentan. Ovaj filozofski kontrast predstavlja važan aspekt u povijesti
filozofije i pomaže nam bolje razumjeti složenost ljudskog razmišljanja o prirodi stvarnosti.