UNIVERZITET U TRAVNIKU

EDUKACIJSKI FAKULTET

PEDAGOGIJA I PSIHOLOGIJA

SLIČNOSTI I RAZLIKE IZMEĐU OBRAZOVANJA U BIH I

OBRAZOVANJA U FINSKOJ
ESEJ IZ KOMPARATIVNE PEDAGOGIJE

Mentor: Doc. dr. Nusreta Omerdić Kandidatkinja: Arijana Tema

Travnik, januar, 2024

 Obrazovanje je intencionalno, pedagoški osmišljeno i sustavno organizirano učenje
pojedinca koje se očituje u porastu znanja i vještina, te razvoju sposobnosti. Pred odgojno-
obrazovni sustav se zbog neprestalnih promjena u društvu stavljaju brojni zahtjevi i očekuje
odmicanje od klasičnih načina poučavanja kako bi stjecanje znanja bilo djelotvornije. Predmet
ovog eseja su obrazovanje u BiH i obrazovanje u Finskoj. U ovom eseju je istraženo, objašnjeno
i napravljeno poređenje između obrazovnog sistema u BiH koje zaostaje za obrazovanjem u
razvijenim državama i obrazovnog sistema u Finskoj, državi za koju se smatra da ima obrazovni
sistem koji je među najučinkovitijim i najsavremenijim i koji može odgovoriti potrebama
savremenog društva. Esej se sastoji od pet sekcija i zaključka. U prvoj sekciji je objašnjen pojam
i značaj obrazovanja. U drugoj sekciji je objašnjeno kako politička situacija i poslijeratna podjela
BiH utječe na obrazovanje u BiH. U trećoj sekciji su objašnjeni nivoi i organizacija obrazovanja
u BiH. U četvrtoj sekciji je objašnjen skandinavski model obrazovanja, te organizacija i
prednosti savremenog obrazovanja u Finskoj. U petoj sekciji se napravlilo poređenje rezultata
između Finske i BiH sa međunarodnog istraživanja o obrazovanju. U zaključku je istaknuta
potreba za promjenama u obrazovnom sistemu u BiH kako bi ono odgovorilo savremenim
izazovima na koje prema rezultatima istraživanjia obrazovanje u BiH trenutno ne odgovara.
Finska pruža inspiraciju sa svojim inovativnim pristupom, dok Bosna i Hercegovina ima
izazovnu putanju prema unapređenju svojeg obrazovnog sistema.

Mijatović (1999) smatra kako obrazovanje ima višestruko značenje – kao institucija,
proces, sadržaj i rezultat organiziranog i/ili slučajnog učenja. Prema njemu, obrazovanjem se
stječu raznovrsna znanja, umijeća i navike i razvijaju kognitivne sposobnosti pojedinca. Jelavić
(1994) smatra kako je obrazovanje moguće definirati kao intencionalno, pedagoški osmišljeno i
sustavno organizirano učenje pojedinca koje se očituje u porastu znanja i vještina te razvoju
sposobnosti. U današnje vrijeme, znanje je bitan faktor za uspjeh, a znanje se stječe putem
obrazovanja. Pred odgojno-obrazovni sustav se zbog neprestanih promjena u društvu stavljaju
brojni zahtjevi i očekuje odmicanje od klasičnih načina poučavanja kako bi stjecanje znanja bilo
djelotvornije. Razvoj obrazovnog sistema koji će zadovoljiti potrebe stanovništva nastale zbog
ubrzanih promjena postao je neophodan za zemlju koja teži društvenom napretku, jer se ulaganje
u obrazovni sistem pokazalo kao isplativo za pojedinca, ali i društvo u cjelini. (Vidulin-Orbanić,
2007)
 Obrazovanje u Bosni i Hercegovini je u periodu između 1992. i 1995. godine bilo
određeno ratnim dešavanjima koja su sa sobom nosila brojne probleme utječući tako na već
otežano i vrlo rijetko izvođenje nastave, a to je u konačnici rezultralo potpunim prekidanjem
škola. Nakon završetka rata, Bosna i Hercegovina je dobila novo državno uređenje, pa je tako
podijeljena na entitete Federaciju Bosne i Hercegovine, Republiku Srpsku i zasebnu
organizacionu jedinicu Brčko Distrikt. U BiH egzistira dvanaest ministarstava obrazovanja-dva
entitetska i deset kantonalnih, dok u nekim kantonima funkcioniraju paralelne administracije-
(Kapo 2012.) Upravljanje u entitetu Federacije BiH je potpuno decentralizirano i u svakom
pojedinačnom kantonu uređeno od strane Federalnog ministarstva obrazovanja i nauke te
raspodijeljeno na deset kantona. Svaki kanton ima kantonalno ministarstvo obrazovanja i
kantonalni pedagoški zavod. (Domović i sur. 2011.) Upravljanje u entitetu Repulika Srpska je
upotpunosti centralizovano i sve nadležnosti vezane za obrazovanje su na nivou entiteta, a
upravljanje i koordinacija obrazovnim sistemima u ovom entitetu uređena je od strane
Ministarstva prosvjete i kulture Republike Srpske. Republika Srpska ima unificirani sistem
obrazovanja sa jedinstvenim „srpskim“ planom i programom. U FBiH situacija je kompleksnija.
Tu funkcionišu dva odvojena obrazovna sistema, sa „bosanskim“ i „hrvatskim“ planom i
programom, koja djeluju paraleno i neformalno, jedan pored drugoga. Ovakva podjela Bosne i
Hercegovine je dovela i do podjele u obrazovnom sistemu. Naime, uspostava ovakvog državnog
uređenja utjecala je i na obrazovanje, pa se u skladu s tim obrazovni sistem podijelio na tri
pretežno etnički obojena obrazovna sistema koja djeluju odvojeno. (Kapo, 2012.) Značajna je i
nastala pojava u BiH „Dvije škole pod jednim krovom“, što podrazumijeva školsku zgradu u
kojoj su smještene dvije ili više škola koje rade po različitim nastavnim planovima i programima,
te nastavu izvode na različitim jezicima konstitutivnih naroda. (OSCE, 20120.)

Obrazovanje u BiH je organizovano na 4 nivoa: predškolsko obrazovanje, osnovno

obrazovanje, srednjoškolsko obrazovanje, visoko obrazovanje i obrazovanje odraslih.
Predškolsko obrazovanje se dijeli na jaslice (1-3 godine) i vrtić (3-6 godina). Osnovno
obrazovanje u Bosni i Hercegovini je obavezno i besplatno za svu djecu u dobi od 6 do 15
godina i traje 8 ili 9 godina. Srednjoškolsko obrazovanje u Bosni i Hercegovini je također
besplatno. Srednja škola se započinje u dobi od 15 ili 14 godina i traje 3 ili 4 godine. Srednje
škole dijele se na trogodišnje strukovne ili četverogodišnje škole. Po završetku četverogodišnje
srednje škole može se nastaviti dalje školovanje. Većina djece u BiH kreće u školu u dobi od
šest godina, a srednju školu završava u dobi od osamnaest ili devetnaest godina. U Bosni i
Hercegovini postoje javne i privatne visokoškolske ustanove. Sistem visokog obrazovanja u BiH
zasnovan je na načelima Bolonjske deklaracije. Prema ovom principu, visoko obrazovanje je
organizirano prema prenosivom kreditnom sustavu (ECTS) i ima tri nivoa. Prvi ciklus je
preddiplomski studij koji obično traje 3 do 4 godine (3 + 2 + 3 ili 4 + 1 + 3,) i sadrži ukupno 180
do 240 ECTS bodova. Drugi ciklus je postdiplomski studij i nosi zvanje magistra. Treći, završni
ciklus visokog obrazovanja je doktorski studij, koji je nastavak magistarskog programa i traje 3
godine, a po završetku ovog studija dodjeljuje se titula doktor. Pored ovih naslova, sveučilište
može ponuditi i specijalističke studije u trajanju od jedne ili dvije godine, koje se mogu
kvalificirati kao specijalisti iz određenog područja kao što je medicina.
U skladu sa zakonima i drugim propisima, visokoškolske ustanove finansira vlada. (Preuzeto sa:
https://bhconsulate.org.ua/hrv/bosniya-i-gertsegovina-7518899/osvita/ pristupljeno 14.01.2023.
22:30) U izradi nastavnih planova i programa sudjeluju nadzorna tijela, a to su ministarstva i
njihove pedagoške ustanove u Federaciji Bosne i Hercegovine i Republici Srpskoj. Što se tiče
predmeta koji su pobrojani u nastavnim planovima i programima, oni su većinom isti u cijeloj
zemlji te se ne razlikuju mnogo jedan od drugog. Broj predmeta koji se izučavaju u osnovnoj
školi se postepeno povećava od prvog do završnih razreda osnovne škole. Ono što se izdvaja kao
jedna od najočitijih razlika u postojećim nastavnim planovima i programima, jeste u samom
nazivu predmeta maternjeg jezika, pa shodno tome imamo ili bosanski ili hrvatski ili srpski jezik
i književnost. Kada je riječ o trenutačnoj situaciji u Bosni i Hercegovini, nastava se formalno
realizira prema 12 nastavnih planova i programa (Kapo, 2012). Postoje mnoge kritike o
obrazovanju u BiH koje zaostaje za razvijenim državama što se odnosi na metode, neadekvatno
nastavno osoblje, nedovoljno sredstava iz budžeta, fokus na reprodukciju znanja, ocjene stečene
reprodukovanjem informacija kao jedini pokazatelj znanja, o vidljivim nacionalnim
ideologijama, kao i metodama poučavanja koje se nisu promijenile od završetka rata.
(Ibrahimović, 2015.)

Specifični model obrazovanja u skandinavskim zemljama (Danska, Finska, Island,

Norveška i Švedska) razvija se posljednjih 50 godina kao integralni dio političkog sistema. Na
stvaranje obrazovnog modela utjecale su političke, ekonomske, ali i društvene promjene na tim
prostorima nastale nakon Drugog svjetskog rata. Također, glavno obilježje tih zemalja jest da su
homogene u svojim etničkim, jezičnim i kulturnim značajkama, te da doseljavanja stranih
državljana nisu utjecala na njihovo jedinstvo i homogenost. Skandinavske zemlje uložile su više
nego druge nacije u sektor obrazovanja što dokazuje visoka razina obrazovanja, cijenjene
državne škole, načelo jednakosti koje postoji na svim razinama obrazovanja te stabilni školski
standardi. S obzirom na razumijevanje preduvjeta za promjenu i gospodarski rast, skandinavski
model obrazovanja, s naglaskom na jednakost, uključivanje i fleksibilno učenje, pomogao je
skandinavskim zemljama da budu na samom vrhu ljestvice po uspješnosti i kvaliteti obrazovnih
sustava. (Aasen, Asbjørn Mediås, Oftedal Telhaug, 2006). Djeca u Finskoj počinju s regularnim
školovanjem s navršenih 7 godina,a vrtićki program usmjeren je više ka istraživačkoj igri nego
struktuiranom predškolskom programu. Broj djece u razredu u prosječnim finskim školama u
prosjeku je veći nego u mnogim OECD zemljama (OECD Organisation for Economic
Cooperation and Development - Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj). Finski
nastavnici imaju u prosjeku manji broj sati nastave nego njihovi kolege u brojnim drugim
zemljama. Ukupni broj sati nastave koji pohađaju finska djeca manji je nego u većini osnovnih
škola ostalih OECD zemalja. Finski obrazovni sustav po brojnim je pokazateljima jedan od
najkvalitetnijih obrazovnih sustava u svijetu. Specifičnost finskog obrazovnog sustava je i
izbjegavanje natjecanja među učenicima. Škole se potiču da imaju snažne sustave potpore
podučavanju i učenju – hranjivi besplatni obroci za sve učenike, zdravstvena skrb, psihološko
savjetovanje i usmjeravanje učenika uobičajena su praksa u svim školama. Postoje mnogi
čimbenici koji su doprinijeli kvaliteti finskog obrazovnog sustava kao što su devetogodišnja opća
škola (peruskoulu), kurikulum usmjeren na učenje, skrb za učenike s posebnim odgojno –
obrazovnim potrebama, zajednička odgovornost te doprinos nastavnika. (Sahlberg, 2012.) Finska
nema standardizovane testove. Mjeri se samo ukupan napredak, koji je, upravo zbog pružene
slobode i kreativnosti, sa vremenom sve veći. U Finskoj se svi troškovi obrazovanja, na svim
razinama, pokrivaju iz državnog proračuna. Obrazovanje je dostupno svima i bez plaćanja
školarina, od vrtića do doktorata. (IRO 2010 http://www.iro.hr/userdocs/File/IRO_Modeli
%20financiranja%20visokog%20obrazovanja%20u%20EU_2010.pdf pristupljeno 15.01.2024
11:47 ) U Finskoj je praksa da u jednom razredu predaju dva ili čak tri nastavnika koja se
međusobno nadopunjuju i pomažu učenicima koji nisu savladali određeni dio gradiva. Među
učenicima se njeguje duh vršnjačkog obrazovanja, pa se tako i učenici međusobno pomažu i
stvaraju jedinstven proces učenja. Nastava u kojoj se časovi pojedinih predmeta smjenjuju jedan
za drugim ne postoji u Finskoj. Predmetna nastava je zamijenjena proučavanjem oblasti.
Ilustracija ovog pristupa može biti, na primjer, tema Evropske unije, gdje se pri učenju spajaju
elementi ekonomije, historije, jezika i geografije – umjesto podučavanja pojedinačnih predmeta.
Nastava je prilagođena savremenom trenutku i na adekvatan način odgovara na potrebe
modernog društva, odnosno priprema sve one koji se nalaze u sistemu obrazovanja za svijet rada.
Upravo je naglasak na tome da edukacija današnjice mora biti u korelaciji za razvojem
ekonomije i modernog društva,

Pokazatelj koliko se pažnje pridaje oblasti obrazovanja u Finskoj jeste činjenica da đaci
ove zemlje već godinama postižu vrhunske rezultate na PISA testiranju, a nerijetko su i prvi u
svijetu. (https://www.savremena-osnovna.edu.rs/zasto-je-finsko-obrazovanje-najbolje-na-svetu/
pristupljeno 15.01.2024. 21:19) Kada govorimo o mjerenju kvaliteta obrazovanja, BiH nema
kontinuitet učestvovanja u međunarodnim istraživanjima. 2018. godine BiH je učestvovala na
PISA testiranju, a rezultati u kojem se pored znanja testira razumijevanje i primjena znanja dali
su značajan znak da obrazovanje u BiH nije dovoljno efektivno. BiH je bila na 62. mjestu od 79
država koliko je učestvovalo. (Suljić-Sijarić, 2014.)

Zaključujemo da postoje značajne razlike između obrazovnog sistema u BiH i

obrazovnog sistema u Finskoj. Finski obrazovni sistem poznat je po svojoj inkluzivnosti i
jednakosti. Inkluzivnost se ogleda u pristupu obrazovanju koji se prilagođava potrebama svakog
pojedinca. Školovanje je besplatno od predškolskog do doktorata i dostupno svima. Nema
standardizovanih ispita, što umanjuje pritisak na učenike. Finski nastavni plan i program
fokusiraju se na razvoj kritičkog razmišljanja, keativnosti, rješavanje problema, razvoj veština
saradnje, praktične primjene, prilagođen je savremenim potrebama društva i priprema učenike
za život u društvu. Sa druge strane, Bosna i Hercegovina se suočava sa izazovima u vezi s
inkluzivnošću i jednakosti, naročito zbog etničkih i političkih pitanja. Postoje regionalne razlike
u pristupu obrazovanju, a svi učenici nemaju pristup jednako kvalitetnom obrazovanju iz
ekonomskih razloga. Ocjenjuje se reprodukovanje informacija, kao jedini pokazatelj znanja u
obrazvanju u BiH. Uočava se potreba za promjenama i prilagodbama u obrazovnom sistemu u
BiH kako bi ono odgovorilo savremenim izazovima na koje prema rezultatima istraživanjia
obrazovanje u BiH trenutno ne odgovara. Finska pruža inspiraciju sa svojim inovativnim
pristupom, dok Bosna i Hercegovina ima izazovnu putanju prema unapređenju svojeg
obrazovnog sistema.
LITERATURA

1. Aasen, P., Asbjørn Mediås, O., Oftedal Telhaug, A. (2006). The Nordic Model in
Education: Education as part of the political system in the last 50 years. Scandinavian
Journal of Educational Research. Preuzeto 5. srpnja 2017. S
2. Domović i dr. (2011). Europsko obrazovanje: koncepti i perspektive iz pet zemalja.
Zagreb: Školska knjiga.
3. Ibrahimović N. (2022). „Kome treba ovakva škola, Res Publica.
4. Jelavić, F. (1994), Didaktičke osnove nastave, Jastrebarsko: Naklada Slap
5. Kapo, M. (2012). Nacionalizam i obrazovanje: Studija sluĉaja Bosna i Hercegovina,
Sarajevo, Fond otvoreno društvo Bosna i Hercegovina.
6. Mijatović, A. (1999), Sustav odgoja i obrazovanja, (U: Mijatović, A. (ur.), Osnove
suvremene pedagogije), Zagreb: Hrvatski pedagoško- književni zbor
7. OSCE. (2018). „Dvije škole pod jednim krovom“: najvidljiviji primjer diskriminacije u
oblasti obrazovanja u Bosni i Hercegovini. (Two Schools Under One Roof” - The Most
Visible Example of Discrimination in Education in Bosnia and Herzegovina ) OSCE:
Mission to Bosnia and Herzegovina.
8. Suljić-Sijarić, M. (2014). Istraživački rad o obrazovanju u BiH, 2014.
9. Vidulin-Orbanić, S. (2007). Društvo koje uči- povijesno-društveni aspekti obrazovanja,
Metodički obzori, Beograd

WEB

1. BH Consulate https://bhconsulate.org.ua/hrv/bosniya-i-gertsegovina-7518899/osvita/
2. IRO (2010). Modeli financiranja visokog obrazovanja.
http://www.iro.hr/userdocs/File/IRO_Modeli%20financiranja%20visokog
%20obrazovanja%20u%20EU_2010.pdf pristupljeno 15.01.2024 11:47 )
3. Savremena osnovna škola I gimnazija https://www.savremena-osnovna.edu.rs/zasto-je-
finsko-obrazovanje-najbolje-na-svetu/ pristupljeno 15.01.2024. 21:19)