Professional Documents
Culture Documents
Seminarski Rad Iz Predmeta Finasijska Tržišta I Institucije - Student Milica Đorđević
Seminarski Rad Iz Predmeta Finasijska Tržišta I Institucije - Student Milica Đorđević
Seminarski Rad Iz Predmeta Finasijska Tržišta I Institucije - Student Milica Đorđević
STRUKOVNIH STUDIJA
SEMINARSKI RAD:
Mentor: Student:
Profesor dr. Milosav Stojanović Marko Đorđević
Broj indeksa:100-160/20
1. UVOD
1
Dejan D. Erić, Finansijska tržišta i instrumenti, Beograd, 2003., str: 55;
Strana | 2
subjekata koji raspolažu viškovima sredstava ka onim subjektima kojima ta sredstva
nedostaju.
Funkcija razvoja - Finansijska tržišta doprinose privrednom razvoju, jer dovode do
povećanja mobilnosti finansijskih sredstava.
Funkcija efikasnosti - Preko finansijskih tržišta omogućava se efikasno korišćenje
finansijskih sredstava jedne nacionalne ekonomije, čime se obezbjeđuje efikasnije
poslovanje u privredi.
Funkcija određivanja cene finansijskih sredstava - Na finansijskim tržištima se
određuju cene finansijskih sredstava, odnosno obrazuju se cene korišćenja
finansijskih sredstava.
Funkcija smanjenja troškova - Finansijska tržišta omogućavaju smanjenje troškova
spajanja subjekta koji želi da proda, sa subjektom koji želi da kupi određeni
finansijski instrument. Takođe, dolazi i do smanjenja troškova u vezi sa
pribavljanjem određenih informacija koje se mogu dobiti na finansijskim tržištima.
Funkcija pouzdanosti - Finansijska tržišta omogućavaju da se smanjuje rizik iz
poslova koji se obavljaju na ovim tržištima.
3. VRSTE FINANSIJSKIH TRŽIŠTA
Strana | 3
Postoji veći broj kriterijuma za podelu finansijskih tržišta pa samim tim, i više vrsta
finansijskih tržišta. Najvažniji podela jeste prema tipu finansijske aktive, i po tom
kriterijumu imamo više vrsta finansijskih tržišta:2
tržište novca,
tržište kapitala,
devizno tržište,
investiciono tržište,
hipotekarno tržište,
tržište hartija od vrednosti,
lombardno tržište i
eskontno tržište.
2
Novo Plakalović, Monetarna ekonomija, Srpsko Sarajevo, 2004., str: 47;
Strana | 4
bitnih funkcija sekundarnih tržišta je da ona određuju cenu finansijske aktive, čime se postiže
efikasnost poslovanja i upravljanja. Sekundarna tržišta postoje za skoro sve hartije od
vrednosti – obveznice, akcije, opcije, fjučerse.
Sa aspekta prometa, razlikuju se: berzanski promet i tržišta i vanberzanski promet i
tržišta. Berzanski promet proističe iz poslova i transakcija koji se obavljaju na berzi.
Postojanje vanberzanskog prometa znači da se transakcije mogu obavljati i na drugim
mestima osim berze. Ta druga mesta mogu biti pri berzi, posredstvom banaka, pomoću
informacionih sistema, itd.
Imajući u vidu organizacionu strukturu, finansijska tržišta mogu biti: Aukciona
finansijska tržišta su ona koja posluju na principima aukcije, odnosno, kupac postaje onaj
subjekat koji ponudi najveću cenu; Posrednička finansijska tržišta su ona tržišta na kojima
se poslovi i transakcije obavljaju preko posebnih, ovlašćenih posrednika, najčešće brokera i
dilera; Poseban oblik finansijskog tržišta organizuje se preko šaltera, što predstavlja vid
vanberzanskog prometa u kome se transakcije obavljaju putem uparivanja ponude i tražnje
preko informacione i kompjuterske tehnologije. Zainteresovani kupci i prodavci podnose
svoje naloge na šalterima banaka ili ovlašćenih agenata.
S obzirom da postoje direktni i intermedijarni finansijski tokovi, postoji i podela
finansijskih tržišta na: direktna finansijska tržišta i intermedijarna finansijska tržišta. Na
direktnim finansijskim tržištima obavlja se kupovina i prodaja, kako primarna tako i
sekundarna, samo finansijskih instrumenata koje su izdale deficitne ekonomske jedinice, bez
obzira da li su u njih uključeni dileri ili brokeri. Drugim riječima, u direktna finansijska
tržišta spada i primarna i sekundarna kupoprodaja akcija preduzeća, ili obveznica preduzeća
i države, komercijalnih zapisa preduzeća i slično.
Na intermedijarnim finansijskim tržištima kupuju se i prodaju finansijski instrumenti
koje su izdale intermedijarne finansijske institucije – banke, penzioni fondovi, osiguravajuća
društva, investicione kompanije i fondovi. Ovo znači da u intermedijarna tržišta spada
kupoprodaja depozita, depozitnih sertifikata i blagajničkih zapisa banaka, polisa osiguranja,
obveznica i akcija institucionalnih investitora. U zavisnosti od stepena organizovanosti
mesta na kojima se finansijsko-tržišne operacije ostvaruju, razliku se: organizovana tržišta i
slobodna tržišta. Organizovana (institucionalizovana) tržišta postoje kada se finansijsko -
tržišne operacije ostvaruju na organizovanim mestima (berzama) i po strogo regulisanoj
proceduri, uz fizičko prisustvo aktera ili njihovih predstavnika. Slobodna
(neinstitucionalizovana) tržišta postoje kada se finansijski instrumenti kupuju i prodaju po
mnogo manje formalizovanoj proceduri i na manje organizovanim mjestima.
Strana | 5
3.1. Tržište novca
Razvoj tržišta novca započinje pojavom banaka. U bankama dolazi do koncentracije
novca njenih klijenata - deponenata. Budući da klijenti banke, u principu, obavljaju sve svoje
novčane transakcije preko banke kao posrednika.Banka je u situaciji da prati i analizira
finansijske odnose koji se stvaraju u procesu stvaranja dobitka i njegove preraspodele. To
joj omogućuje da najkratkoročnije depozite svojih deponenata pozajmljuje deficitarnim
subjektima kojima su ta sredstva takođe potrebna u istom roku da bi održali svoju likvidnost,
tj. platili obavezu koja je već nastala ili će nastati novom kupovinom roba i usluga.Za razliku
od tržišta novca, tržište kapitala je u svim zemljama tržišne privrede institucionalnog
karaktera.Institucije preko kojih nacionalna ekonomija ostvaruje sve svoje ciljeve
predstavljaju osnovu funkcionisanja tržišta kapitala. Transakcije koje se na ovom i u okviru
ovih institucija odvijaju nazivaju se kapitalne transakcije ili transakcije kapitalom, dok
hartije od vrednosti sa kojima se trguje na tržištu kapitala nazivaju se dugoročne hartije od
vrednosti ili efekti.
Strana | 6
koja su mu potrebna za održavanje likvidnosti, robni promet i proizvodnju. U tom cilju,
imaoci slobodnog novca zahvaljujući postojanju i funkcionisanju novčanog tržišta
transformišu svoj novac u one novčane tržišne instrumente koji se brzo mogu zameniti u
novac kao i u druge likvidne plasmane.Tako shvaćeno novčano tržište može se definisati kao
ukupnost novčanih transakcija u okviru jedne nacionalne ekonomije iz osnova ponude i
tražnje kratkoročnih slobodnih novčanih sredstava izraženih u različitom vidu bilateralnih i
multilateralnih finansijskih instrumenata. Kao takvo, u sebi objedinjuje ukupnu ponudu i
tražnju novčanih sredstava, finansijske instrumente kao i finansijske transakcije koje se
obavljaju u odnosima između pravnih i fizičkih lica međusobno, kao i između svih njih na
jednoj strani i države i centralne banke na drugoj strani. Novčano tržište je dakle, najširi deo
finansijskog tržišta koje u sebi objedinjuje: 1. tržište žiralnog novca, na kome se vrši
kupovina i prodaja kratkoročnog žiralnog novca i hartija od vrednosti, 2. kreditno tržište, na
kome se daju kratkoročna sredstva u formi kredita, 3. tržište kratkoročnih hartija od
vrednosti, i 4. eskontno i lombardno tržište, na kome se povlače kratkoročna sredstva
centralne banke. Ciljevi ovako definisanog novčanog tržišta su mnogobrojni, od kojih kao
najvažnije treba spomenuti sledeće: obezbeđivanje i održavanje optimalne likvidnosti
novčanog i kreditnog sistema zemlje, zadovoljavanje potraživanja za novčanim sredstvima
subjekata tržišta i ostvarivanje dopunskih prihoda banaka i drugih učesnika na njemu. Osim
toga, ovim tržištima se obezbeđuju svi potrebni preduslovi da se, kroz cenu novca i
kratkoročnih hartija od vrednosti, koja se formira u procesu funkcionisanja novčanog tržišta,
uravnotežuje ponuda i potražnja novčanih sredstava kao osnovni postulat stabilnog
finansijskog tržišta i tržišnog privređivanja tj. tržišne privrede. Iz prethodne definicije i
postavljenih ciljeva moguće je razumeti samu suštinu pojma novčanog tržišta. Naime,
obzirom da novčano tržište predstavlja ukupne novčane transakcije nacionalne ekonomije u
okviru ovog tržišta funkcioniše niz užih specijalizovanih tržišta, koja zajedno čine njegov
integralni deo. Jedno od najznačajnijih specijalizovanih tržišta je svakako tržište novca čiji
je osnovni zadatak najkraće rečeno u ostvarivanju jedinstva i koordinacije osnovnih
bankarskih principa likvidnosti i rentabilnosti. Dakle, tržište novca bez obzira na mnoge
sličnosti i jednakosti sa novčanim tržištem, ipak se u mnogome od njega razlikuje i to kako
u formi, tako i u sadržini.Na novčanom tržištu funkcioniše šest specijalizovanih tržišta koja
zajedno čine njegove integralne delove, to su: 1. Kreditno tržište - na kome se realizuju
plasmani kratkoročnih kredita, odnosno na kome se susreću ponuda i potražnja za
kratkoročnim kreditima, a čiji je isključivi cilj omogućavanje nesmetanog odvijanja procesa
tekuće repro-dukcije i prometa robe i usluga po stabilnim cenama. 2. Eskontno tržište - na
kome se kao specijarizovanom tržistu trguje samo komercijalnim menicama i upravlja
meničnim portfeljom kao eskontnim tržišnim materijalom, čiji je jedini cilj ostvarivanje
optimalnog nivoa novčane mase u nacionalnoj privredi, bez postojanja inflacionih i
deflacionih pojava. 3. Lombardno tržište - na kome se kao specijalizovanom tržištu trguje
hartijama od vrednosti i drugim lombardnim materijalom i upravlja lombardnim portfeljom
čiji je isključivi cilj ostvarivanje optimalnog nivoa likvidnosti subjekata nacionalne
ekonomije u nacionalnom novcu. 4. Tržište žiralnog novca - kao jedno od najznačajnijih i
najvažnijih specijalizovanih tržišta u okviru novčanog tržišta, na kome se trguje tj. kupuje
ili prodaje depozitni i žiralni novac čiji je isključivi cilj ostvarivanje većeg stepena
profitabilnosti novčane imovine. 5. Primarno i sekundarno tržište - kratkoročnih hartija od
Strana | 7
vrednosti na kome se emituju i primarno prodaju hartije od vrednosti i na kome se
sekundarno trguje već emitovanim i primarno prodatim hartijama od vrednosti kratkoročnog
karaktera, i to uvek iskazane vrednosti u nacionalnom novcu. 6. Tržište zlata i plemenitih
metala - na kome se trguje zlatom i plemenitim metalima koji predstavljaju predmet
trgovanja i na međunar. specijalizovanim tržištima ove vrste. Kao učesnici na novčanom
tržištu pojavljuju se sledeći učesnici: 1.centralna banka kao monetarna vlast, 2. poslovne
banke, investicioni fondovi i druge finansijske organizacije kao osnovni učesnici i nosioci
trgovine novcem i ostalim tržišnim materijalom, i 3. specijalizovani i za to posebno ovlašćeni
berzanski posrednici kao značajni učesnici u trgovini, pre svega žiralnim novcem, menicama
i kratkoročnim hartijama od vrednosti. Međutim, osnovni i najvažniji učesnik na novčanom
tržištu je centralna banka kao monetarna vlast. Ta njena važnost proizlazi, pre svega, iz
njenog mesta i uloge koju ima u funkcionisanju ovog tržišta. Naime, centralna banka je
praktično osnivač, organizator, regulator i kontrolor ukupnih poslovnih događaja i operacija
koje se dešavaju na novčanom tržištu. Za ostvarivanje ove uloge centralna banka se služi
instrumentima monetarno-kreditne i devizne politike u koordinaciji sa nskalnom politikom
i politikom unutrašnjeg i spoljnog duga. Savremeno tržište novca je i međubankarsko tržište
novca. Naime, banka koja raspolaže viškom likvidnog novca pozajmljuje taj novac drugoj
banci kojoj nedostaje likividni novac, i to opet na kratak rok i na kreditnoj osnovi. Međutim,
tokom vremena kratkoročno kreditiranje na bazi depozita, postaje uzan okvir, utoliko uži što
je razvoj privrede i intenzitet robnih transakcija veći. Zbog toga se u tržište novca uključuju
i kratkoročne hartije od vrednosti, čiji je krajnji rok unovčenja od meseca, dva, tri do najviše
godina dana. Time se, u stvari, širi tržište novca. Subjekt kome je potreban novac izdaje i
prodaje kratkoročnu hartiju od vrednosti, subjekt koji ima višak novca kupuje kratkoročne
hartije od vrednosti (to je primarno tržište hartija od vrednosti) sa ciljem da ostvari prinos,
kamatu po osnovu kupljene kratkoročne hartije od vrednosti. Za subjekta koji kupuje
kratkoročnu hartiju od vrednosti nije primarno samo ostvarenje prinosa (kamate) već to što
kratkoročnu hartiju od vrednosti može prodati i pre dospeća roka za naplatu (sekundarno
tržište hartija od vrednosti) ako su mu nužna likvidna sredstva. Uvođenjem kratkoročnih
hartija od vrednosti mogućnost kratkoročnog pozajmljivanja se bitno proširuje i ne samo to.
Država ima mogućnostda pokrije deficit budžeta izdavanjem kratkoročnih hartija od
vrednosti; što je opet bitno za stabilnost novčane jedinice, jer ako bi se deficit pokrivao iz
emisije centralne banke, povećavala bi se novčana masa, što negativno deluje na stabilnost
novčane jedinice. Uključenjem u tržište novca kratkoročnih hartija od vrednosti stvoreni su
uslovi da centralna banka reguliše obim novčane mase, između ostalog, prodajom i
kupovinom kratkoročnih hartija od vrednosti. Ako centralna banka želi da smanji novčanu
masu, ona će prodavati kratkoročne hartije od vrednosti i na taj način povlačiti novac iz
opticaja za iznos prodatih kratkoročnih hartija od vrednosti. Obrnuto, ako centralna banka
želi da poveća novčanu masu, ona će kupovati kratkoročne hartije od vrednosti i za iznos
kupljenih kratkoročnih hartija od vrednosti povećati novac u opticaju. Najzad, na tržištu
novca formira se kamatna stopa na bazi ponude i tražnje (to je tzv. ravnotežna kamatna stopa)
koja se, po pravilu, primenjuje i kod kratkoročnih kredita zaključenih u direktnom kontaktu,
bez posredstva tržišta novca. Naravno, ravnotežna kamatna stopa ne zavisi samo od ponude
i tražnje novca već i od eskontne stope centralne banke i vladajuće stope inflacije.
Kupovinom i prodajom kratkoročnih hartija od vrednosti na tržištu novca i eskontnom
Strana | 8
kamatnom stopom centralna banka ostvaruje kontrolu nad tržištem novca, tržište novca ima
karakter otvorenog tržišta, direktno ili indirektno (preko posrednika) dostupno je svakom ko
ima višak, odnosno manjak likvidnih sredstava. Za efikasno delovanje novčanog tržišta
potrebno je da se ostvare sledeći preduslovi: 1. da se ostvari štednja, odnosno da postoje
viškovi slobodnih likvidnih sredstava; 2. da postoji ekonomski interes vlasnika slobodnog
novca za ulaganje u državne hartije od vrednosti i druge hartije od vrednosti; 3. da postoji
sigurnost da će vlasnik kupljene hartije od vrednosti moći istu u svako doba slobodno prodati
i pretvoriti je u novac; 4. da se osigura vlasnicima hartija od vrednosti održavanje iste
vrednosti uloženih sredstava koja bi mogla biti smanjena inflacijom ili drugim uticajima na
tržištu; 5. da postoji širok izbor unapred poznatih institucionalnih instrumenata koji će
vlasnicima novčanih sredstava omogućiti izbor najpovoljnijeg ulaganja, brzu i efikasnu
manipulaciju kupoprodaje i brzo pretvaranje u gotov novac; 6. da postoji potreban broj
finansijskih institucija - pružalaca usluga koji raspolažu potrebnim specijalizovanim
kadrovima koji će biti u mogućnosti da subjektima ponude i tražnje osiguraju brzu i efikasnu
kupoprodaju hartija od vrednosti (banke, posebne novčane institucije, brokerske i dilerske
firme); 7. da postoje odgovarajuće službe za davanje potrebnih informacija o svim
pokazateljima kretanja novčanog tržišta i o bonitetu subjekata - učesnika na novčanom
tržištu.
Strana | 9
vraćanja za početak narednog meseca, odnosno za početak januara sračunato je na očekivane
povećane isplate deponenta banke po osnovu plata, poreza i drugih dažbina, pa banka koja
je pozajmila novac povlači kredit da bi obezbedila sopstvenu likvidnost, ali i radi "friziranja"
sopstvenog bilansa. Pozajmljeni terminski novac može dospevati za vraćanje na tačno
unapred utvrđen dan ili po isteku odredenog otkaznog roka, koji ne može biti kraći od mesec
dana ni duži od godinu dana.
Primarno tržište hartija od vrednosti je tržište na kome se prodaje prvi put izdata hartija
od vrednosti. Ta prva prodaja izdate hartije od vrednosti ne mora nužno da bude obavljena
preko institucije preko koje se ostvaruje organizovano tržište novca; ona se može direktno
ostvariti u kontaktu izdavalac kratkoročne hartije od vrednosti i kupac kratkoročne hartije
od vrednosti. Sekundarno tržište hartija od vrednosti je takvo tržište na kome se vrši druga,
treća, četvrta kupoprodaja kratkoročne hartije od vrednosti, tačnije, to je svaka prodaja posle
prve prodaje. Kratkoročne hartije od vrednosti posle prve prodaje, u principu, prodaju se
preko institucije preko koje se ostvaruje organizovano tržište novca.
Strana | 10
3.4.1 Institucionalizovano tržište novca
Strana | 11
Primarno tržište kapitala ima vitalnu funkciju kreiranju kapitala. Proces koji
označava razmenu finansijskih sredstava, predstavlja mehanizam kroz koji funkcioniše
primarno tržište kapitala. Kreira se kapital i inicijalna prodaja na tržištu kapitala.
Nakon toga, emitovane akcije i obveznice dobijaju relativno nezavistan život i
cirkulišu na sekundarnom tržištu kapitala. Sekundarno tržište kapitala prihvata na
primarnom tržištu emitovane akcije i obveznice i određuje uslove da se njime trguje. Ovde
nema nikakve pojave finansijskih sredstava već se obavlja promet dugoročnih vrednosnih
papira. Vanberzanski način funkcionisanja tržišta je sistem dogovorenog tržišta. Za razliku
od tržišta novca, tržište kapitala u svim zemljama tržišne privrede je institucionalnog
karaktera. Transakcije koje se na ovom i u okviru ovih institucija odvijaju, nazivaju se
kapitalnim transakcijama, a vrednosni papiri - efektima. Tržište kapitala inkorporira u sebi
sledeća tri tržišta: kreditno - investiciono tržište, hipotekarno tržište i tržište vrednosnih
papira dugoročnog karaktera.
3.6. Devizno tržište
Strana | 12
Osnovna uloga deviznog tržišta je formiranje deviznog kursa. Kroz devizni kurs se
domaće cene efektivno prevode u strane cene i obrnuto. Menjanje deviznog kursa uslovljava
i promenu cena. Formiranje deviznog kursa je pod uticajem centralne banke i ona
kupovinom i prodajom deviza utiče na visinu kursa. Devizno tržište Srbije čine sve kupovine
i prodaje deviza, koje se obavljaju u Republici: između banaka, odnosno između banaka i
drugih osoba. Banke mogu međusobno kupovati i prodavati devize neposredno i na
deviznom tržištu. Devize se mogu prodavati i kupovati promptno i na rok. Kupovina i
prodaja deviza na rok može se vršiti po kursevima o kojima se dogovore ugovorne strane.
Domaća valuta je Dinar RSD).
3.7. Investiciono tržište
Strana | 13
natrag, međutim ukoliko pozajmica ne bude vraćena, zalog prelazi u vlasništvo davaoca
kredita.
3.11. Eskontno tržište
Eskontna stopa je kamata koju poslovne banke plaćaju ukoliko uzimaju kredit od
centralne banke. Eskontovati znači naplatiti potraživanja pre roka. Obično se eskontuju
vrednosni papiri (menice). Menica može da se naplati pre roka dospeća ukoliko se izvrši
eskontovanje.
4. Različiti pojavni oblici finansijskih tržišta u finansijsim sistemima
Iako osnovnu podelu tržišta vršimo prema ročnosi instrumenata i tržište delimo na
tržište novca, tržište kapitala i devizno tržište, današnja terorija i praksa bogate su brojnim
analitičkim podelama tržišta u zavisnosti i od drugih kriterijuma. Polazeći od tih različitih
kriterijuma u finansijskom sistemu, finansijska tržišta se mogu podeliti prema:
Strana | 14
5.) Načinu regulative sa pravilima i uslovima trgovanja
Značaj finansijskog tržišta ogleda se u tome što je to tržište daleko složenije od ostalih vrsta
tržišta ( robnog tržišta, tržišta rada, proizvodnog tržišta i sl.). Na složenost finanisjkih tržišta
značajnu ulogu vrše sledeći faktori:
-postojanje većeg broja segmenata finansijskog tržišta (tržište novca, tržište kapitala, tržište
finansijskih derivata, devizno tržište),
-tržište je „ogledalo“ koliko je efikasno funkcionisanje države i zakona koji prate ovu oblast.
5. ZAKLJUČAK
Kroz sve navedeno u ovom seminarskom radu pokušali smo da objasnimo sam
značaj finansijskog tržišta i njegovih delova u jednoj ekonomiji. Osnovna karakteristika
savremenog finansijskog sistema je njegova ogromna dinamika, odnosno stalne promene na
bazi procesa inovacija. Nacionalni finansijski sistemi se integrišu u globalni finansijski
sistem koji radi neprekidno 24 časa. Zato se kaže da „na finansijskim tržištima sunce nikada
ne zalazi.” Zaključak koji izvodimo je da preko finansijskih tržišta privredni subjekti dolaze
do sredstava neophodnih za finansiranje svog poslovanja. Ona olakšavaju povezivanje
subjekata koji raspolažu viškovima finansijskih sredstava i subjekata kojima nedostaju
finansijska sredstva, odnosno povezuju dve značajne makroekonomske kategorije – štednju
Strana | 15
i investicije. Svako tržište, kako globalno tako i segmentirano izražava odnose dva ključna
ekonomska agregata: ponude i tražnje. Relacija odnosa ova dva agregata utiče na nivo cena
koje se formiraju saglasno izraženom odnosu ponude i tražnje. Šire posmatrano, finansijska
tržišta predstavljaju zbir svih finansijskih transakcija i ne moraju predstavljati neke
specifične nedostupne forme trgovanja finansijskim instrumentima. Ispravnije je čak reći da
je svako na neki način uključen na finansijska tržišta kao aktivni učesnik. Za razliku od ovog
šireg gledanja, uži koncept finansijskog tržišta polazi od organizovanog tržišta kao načina
trgovanja finansijskim instrumentima. Finansijsko tržište, može se reći, predstavlja
organizovani sistem za promet finansijskih instrumenata. Finansijske transakcije, sa druge
strane, mogu se definisati kao transakcije posredstvom kojih dolazi do prometa finansijskih
instrumenata.
LITERATURA
Strana | 16