(FVIIETHItll CINGRARIAEFOLIU.

il)

NAPISAO

IE5. H . . B I A I T K I I T I

Sa jednom grafičnom tablicom,

Ciena novčića 40.

U Zadru
Brzotiskom „Narodnoga Lista*
1889.
Pisac izdavatelj.
BF\ATU JU F\JU
 Predgovor prvom izdanju.
Dosad vrtilo se je gospodarstvo obrtničtvo u
nas jedino oko vina i ulja. Slabom gojitbom, slabo
rode maslinel a ulje se pravi tako zlo, da je u
trgovini svim drugim zapostavljeno. Ostalo je sve
na vinuj ali je i vino jako spalo u cieni, jer se
pravi malom pomnjom, i jer mora da uzmiče pred
drugim vinim, osobito magjarskim, taljanskim i
njemačkim. Ta danas na Lloijdovim parobrodim ,
koji duž naše obale plove , pije semagjarsko vino!
Dalmacija po svojem položaju, po svojem
blagom, umjerenom podnebju, po naravi svojeg
zemljišta, može gojiti ne ramo maslinu i ložu, već
svaku drugu bilinu. Ta od svih cvietanđ naša je
najbogatija. Južne pokrajine Francuske, koje ne-
imadu polovicu podnebnih blagodati] koje ima-
de Dalmacija, dobivaju na milijune forinti za
mirisave biline. Žasto se kod nas negoji više po-
vrca, više mirisavog bilja, više voća, više bilja
predivnog, krmnog, trgovačkog ? Dva su razloga:
a>) jer naš narod težko pušta što je izkusio, čemu
se je naviko; b) jer se neda novosti dok ju zorno
neizkusi.
Opasani smo sa svih strana trsnom uši, pa
je nemoguće, da nepodre i u naše vinograde i da
nam jih neuništi. Šta onda, kad nebude vina?
— Buhač! — svak će na glas. Buhač da, ali
uz buhač i voćku, i okopavinu, i žitaricu, i so-
čivnicu, i mirisavog, i krmnog, i trgovačkog bilja.
Zato ide buhač u sviet!
Šibenik, u rujim 1881.
e?i$act
 Predgovor drugom izdanju.

Ovo drugo izdanje je popravljeno i povećano.

Kada sam godine 1881 napisao knjižicu „Buhač“,
imao sam samo tri godine izkustva o buhacu, ali je
moje današnje izkustvo desetgodišnje. Zadnjih sedam
godina mnogo se je toga promjenilo, ali žalibože
sve kako sam prcdvidjao godine 1881. Neki du-
brovčardn, u jednim zadarskim taljanskim novi­
naru9 našao je onda (1881) da prigovara mojoj
razsudi o cienam, sadašnjosti i budućnosti buha-
ča, ali je vrieme dokazalo§ da je moja tvrdnja
bila temeljita, te će se iz jednog poglavja ove
knjižice moći svak lako uvjeriti\ da je buhač ostao
uvjek u trgovini poput žive u toplomjeru, koja se
diže i pada na najmanju promjenu topline u zra­
ku Bez sumnje buhač je pomogao svakog gospo­
dara, koji ga je gojio, ali je istobodno dao žestokih
udaraca mnogom trgovcu. Ima trgovaca\ koji su
se buhačem obogatili, ali ti se mogu na prste
brojiti, . . . . ,

Šibenik, 1 siečnja 1889 .

S ita e
 uhač (Pyrethrum Cinerariaefolium Trev.), spa-
J H M 1 red suprašnica (Syngenesia), cviet ima
Vg© kao kotur, a cvietiŠta je plievna.
Buhač je jedna od onih bilina, kojimise
odlikuje naša bogata cvjetana. Samonikao, u divljem
stanju, raste kod nas od pamtivieka. 0 buhačevoj
povjesti baja se puno toga, istina je ali samo to, da
su i u najstarija vremena poznavali njegovu moć ili
snagu, te brali, sušili ga i rabili u kućanstvu, i da ga
se je uvjek nalazilo u trgovini, naravski samo malo,
ali se je buhačem trgovalo i u najstarija vremena.
Buhač razlikuje se od ramana i ivanskoga cvie-
ća po svojemu listu i mirisu, premda im cviet na­
liči skoro sasvim.
List buhačev je sivo-zelenkast, a naliči listu
od pelima. Cviet buhačev je bielo-žut; latice vienčića
su biele, dočim su pjestići i prašnici žute boje. —
Časka je sivo-zelene boje.
Goji se jedino radi njegova cvieća, jer u cvietu
krije moć, koja imade svojstvo, da onesvjesti i ubi­
je njekoje vrsti zareznika (insekta), osobito domaću
gamad.
Ta moć, nerazvija se samo za cvatnje, niti je
posljedica same cvatnje, već je ona naravski životni
proizvod samo biljke. Stvara se u svim zelenim sta-
nicam biline. S toga, i držki (vlatje) ili stručje i
lišće imadu u sebi rečenu moć, premda u maloj mjeri.
 Iz česa se sastoji ta moć buhača? Koja je nje­
na narav? Na ova pitanja, ne dade se odgovoriti
Mnienja učenjaka svietskoga glasa, koji su buhačev
cviet iztraživali, nisu se mogli složiti o naravi i sa-
stojinam buhačeve moći.
Prvi koji je analizirao buhač bio je Hanaman. On
je god. 1863 našao u prahu od buhača jednu smjesu
od eteričnih (hlapljivih) ulja, bliedo-žute boje, a mi­
risa nalik onome ravana (kamomila), koja je posve
lako omantovala, odnosno ubijala zareznike.
Joussel de Bellesme analizirao je buhač godine
1877, te tvrdi, da je našao jedan alkoloid, te da je
taj alkoloid tvar, koja daje moć buhaču.
Rother analizirao je buhač 1877. On tvrdi da
je napravio iz buhača tri kiseline; jednu uljusto
smolaste naravi, a zelenkasto žute boje, vonja poput
praha buhačeva, a gorka teka. Ovu kiselinu prozvao
je Persicein. Drugu od tih kiselina nazvao je Persi­
retin, ona je jasno smedje boje. Treću kiselinu na­
zvao je Persicin; ona je boje jasno crvene, poput
vinske crvene boje, a mirisa poput meda, te se dje­
lovanjem kiselina razpada u slador i Persiretin. —
Ova sladorna (glycosidna) tvar t. j. Persicin, da ima
moć u sebi, da ubija zareznike, dočim su one dvi
druge t. j. Persicein i Persiretin ne djelatne.
Godine 1882 analizirao je buhač kemičar Textor.
On tvrdi da je našao u buhaču neku meku smolu,
te da ta meka smola sadrži moć.
Još mnogi drugi učenjaci molili su nas da im
pošaljemo pravog cvieća od buhača, ali nisu nigda
ni nami, ni drugim priobćili posljedice analize.
Nije ni od potrebe, da gospodar poznađe narav
i sastavine tvari, koja daje buhaču moć ili sna­
gu; ono što je njemu potreba da znade, naime: ka­
da se ta snaga u buhaču stvaraj kada je buhačev
cviet ima najviše; kako i do kad se ta snaga uzdr­
ži; kako se gubi, a o tom se je na čistu. Opetovane
kušnje, dovele su do toga, da svaki gospodar samo
ako hoće, može da uzgaja najjače, najfinije, najljep­
še, odnosno najskuplje buhačevo cvieće.
 One tvari, koja daje cvieću moć ili snagu, stvara
se u bilini najviše za cvatnje.
Sva je prilika, da se ta tvar spaja sa tekući-
nam i soKovim, k o j i se u muni nalaze, pa prolazi
tako u svaki dio biline i podieli joj više ili manje
moći ili snage.
Zašto je cvieće jače moći nego li stručje i lišće?
Odgovor je sasvim lak: jer u cvietu zbog raz­
vitka spolnih ustroja, odnosno, zbog oplodjenja i
razvitka ploda, djelatniji je život. Tamo kolaju svi
sokovi, tim načinom dopire tamo najviše dotične
tvari, koja daje snagu, te se lako spaja sa niežnom
staničevinom cvieta.
Zašto pupovi imadu više moći, nego li ocvalo
cvieće ?
Razlog je sasvim jednostavan. U pupu je sa­
kupljen skoro vas sok, potrebit razvitku cvieta; a
njegova površina je mala, te je malo izložena u-
plivu svjetla i zraka (izhlapljivanju). Kada se cviet
sasvim raztvori, naime kad se razcvate, onda su svi
pjestići i svi prašnici razviti; površina na koju dje­
luje zrak i svietlost postostručena je ; a čim je veća
površina, tim je veće izhlapljivanje. Iz razcvana
cvieta, izvjetriti će razmjerno mnogo više moći ili
snage, nego što iz cvieta u pupu. A ono šfco izvjetri,
izgubljeno je. Snaga ili moć buhačeva cvieta raste
dozrievanjem, a pada prezrievanjem.
Cvietni pupi, koji su obrani dne 16 svibnja (u
nezrelom i nerazvitom stanju), osušeni i sameljeniu
prah, nisu imali nikakove žestine; a tako isto bio
je bez žestine i prah od ocvana cvieća (ubrana dne
8 lipnja). Žestina cvieća raste i umanjuje se postepeno.
Nezrelo puplje neima nikakove žestine, doćim zrelo
imade najviše. Razcvan cviet stane gubit žestinu, a
ocvano cvieće izgubi ju sasvim.
Prah od cvieća ubranog dne 19 svibnja, bio je
mnogo jači od onog, koji je bio ubran dne 16 svi­
bnja; a prah od cvieća, obranog dne 20 svibnja, bio
je opet jači od onog koji je bio ubran dne 19 svi­
bnja; i ta žestina rasla je postepeno, svakog dana.
Najžešći bio je prah, od cvieća ubrana dne 26 svi­
bnja. Ovo cvietno puplje, imalo je podpuno razvite
latice vienčića, ali nije bilo razcvateno. Latice držale
su se još spojene nad pjestićim i prašnicim.
Od dana 26 svibnja, gubio je postepeno svakog
dana buhačev cviet snagu. Taj gubitak nije se opa­
žao na frišku cvieta, već na posušenu i samlivenu;
dapače, friški se je cviet pričinjao jačeg mirisa.
Prah od cvieća, ubranog dne 24 svibnja bio je
iste žestine, kao i prah od cvieća ubranog dne 28
svibnja; a prah od cvieća ubranog dne 8 lipnja (o-
cvatenaj, imao je jednaku žestinu, kao i cvieće ubrano
dne 16 svibnja. Žestina se je kušala stranom nosom,
a većim dielom muham i drugim zareznicim u za-
čepljenim staklenicam.
Nosom je težko opredieliti žestinu buhačevu
cvietu, jer tim kusanjem lako da se čovjek prevari;
pričini mu se žestoki buhač slabim, a slab žestokim,
pa kad se zasebice kuša više vrstih buhaČeva praha,
otupe nosni živci, te se svaki buhač pričinja jednake
žestine. Najbolje je rabiti muhe. Uzme se staklenih
cievih (eprouvette), napune se do polovice buhače-
vim prahom, metne se unutri muha, pa se dobro
začepi. Čim se prije onesvjesti muha, tim je jači
buhač.
Buhačev prah od cvieća ubrana dne 26 svibnja
ubio je muhu u tr6n od oka. Buhačev prah od cvieća
ubrana dne 28 svibnja ubio je muhu u 3 časa. Bu­
hačev prah od cvieća ubrana dne 30 svibnja ubio
je muhu u 5 časa. Buhačev prah od cvieća ubrana
dne 8 lipnja ubio je muhu u l/2 sata
Prah od velikog divljeg cvieta i onaj od veli­
kog pitomog cvieta, bili su jednake žestine, dočim
je prah od malog divljeg cvieta bio mnogo jači od
praha malog pitomog cvieta.
 2 Vrsti buhaoa.

Buhača imade vise vrstih. Sve vrsfci dadu se

se skupiti u tri skupine:
A. Pravi buhač ili dalmatinski buhač (Pyrethrum
cinerariaefolium Trev. ili Chrysanthemum cinerariaefo-
Hum Vis.) Mjestimice zogu ga: buharica, u dubro­
vačkom krste ga pogrješno peljen*), u Istri divlji
cviet zovu: brmnjina.
B. Persijanski buhač.
Pod ovim imenom razumjevaju se tri vrsti bu­
hača, naime:
1. Pyrethrum roseumj Bieb. (Buharica);
2. w carneum) Bieb ;
3. Caucasicum, Willd.
0. Ne pravi buliač ili ino cvieće srodno buhačn,
kojim se patvara pravi i persijanski buhač:
1. Pyrethrum corymbosum ili Usac,
2. | inodorum ili Divičnik,
3. r Parthenium ili Bratić,

*) Peljen, pelini, itd. zove se znanstveno A rtem m a Abstjnihium ,

I kod svih drugih slavenskih naroda za Art. Absynthium, razuuijeva
se pelin. Tako rusi z o v u : polin ili pelin, bugari: pelin, česi: pehjn,
slovaci: polt/nek, p oljaci: pioljunek, itd. A u narodnim pjesmam V u-
kovim im a :
Djevojka je lice umivala,
u-mivajuć licu besjedila:
„da znam, lice, da 6e te star ljubit,
ja bi išla u goru zelenu,
sav bi pelen po gori pobrala,
iz njega bi vodu izciedila
i njom bi te svako jutro prala —
kad star ljubi, neka mu je gorko . "
 4. Chrysanthemum Leucanthemum ili Rađa,
5. * coronctrium ili Ravan,
6. Anthemis arvensis ili Prstenak,
7. „ Cotula ili Jarmen,
8. „ tinctoria ili Volovjek,
9. Innla pulicaria ili Businjak,
10. Tanacetum vvlgare ili Vratič.
Kako se vidi samo naš buhač je pravi buhač, i
im ade u sebi najviše moči ili snage.
Persijanski buhač je buhač drugoga reda Mno­
go je slabiji od našega, a služi zapatvaranje našeg.
U treću skupinu t. j. pod C, navedene su Cotn-
posite} koje imadu cvieće nalično buhaČevu cvieću, te
mnogi s njim patvaraju pravi buhač.
Ovo cvieće ima samo malo moći ili snage, sko-
rom manje nego stručje od našega buhača.
Izim navedenih Composita ima ih još mnogo vr-
stih, koje premda imadu manje snage od ovih na­
vedenih u trećoj skupini, ipak ih rabe za patvaranje
pravoga buhača.
Nas ne zauimaju izravno dvi zadnje skupine,
pa će mo se radje baviti prvom skupinom.
Pravi buhač t. j. cviet od Pyrethrum cinera-
riaefolium diele u trgovini n a :
a) pitomi buhač;
b) divlji buhač.
I jednu i drugu vrst diele opet na suvrsfci, naime:
1. Suvrst. Pitomi i divlji buhač maloga cvieta;
2. „ „ „ „ velikoga cvieta.
Divljeg buhača dolazi posve malo na trgj pla­
ća se uvjek skuplje od pitomoga, a primješava se
pitomome, e da ga se popravi.
U trgovini diele buhač i po porjeklu, kako sliedi:
a) Crnogorski buhač, računa se da je najbolji;
# o) Starigradski buhač, malo mu zaostaje u do­
broti, a isto tako i
c) Šibenski buhač;
dj Arbanaski buhač, uvjek je desetak forinta
po Kvintaiu cienije od gornjih;
e) Kaštelanski i trogirski buhač, računa se u
dobre vrsti, a
 f) Dubrovački buhač, spada u lošije vrsti, te se
plaća i 5 do do 20 forinta pokvintalu manje, odbu-
hača crnogorskog ili starigradskog.
BuhaČ je pitom ili divlji, prama tome. kako i
ako se goji. Pitomi buhač, neobradjujeli se, podivlja,
a divlji obradjivanjem, opitomi. Veličina cvieta za­
visi od vlage i od dobrote zemlje; čim ima više vlage
i hranrvosti, tim je veći cviet. Sjeme je dugoljasto,
tanko, tamno žute boje. Klija, već pri toplini od 3°
C.; ali će najprije proklijati pri toplini od 18 do 22°
C .; dočim pri 35° 0., izgubi klicavost. Zametak, koji
se nalazi izmedju dviju supnica, dobije od istih prvu
hranu, potrebitu mu za njegov razvitak.
čisto, jedro sjeme, sahranjeno na suhu mjestu,
uzdrži se klicavo od 2 do 4 godine. Sjeme najprije
i najbrže proklija u dubini od 1/2 d o l 1/i centimetra.
Od sjetve do klicanja prodje kadkad samo 3 ili 4
dana, kadkad 20 ili 40 dana. a dalo se je slučajeva,
da je sjeme proklicalo stopro posije dvi godine. Dali
će sjeme brzo ili sporo proklicati, zavisi od vrsti
sjemena, od načina kako se sije, od vrsti zemlje, od
topline i od vlage.
Nigda neiznikne sve posijano sjeme. Može se
slobodno uzeti, da 50 od svaku sto zrna, ili nepro-
klija, ili sagnje u zemlji, ili ga pojedu i raznesu
mravi i drugi zareznici. Presad propada takodjer.
Od svako 100 presađa, propadne 5 do 30 komada.
Ako se uračuna ono što neproklija, sa onim što
propadne kao presad, to se može računati, da od
100 posijanih zrna sjemena, nareste samo 40 bilina.
Buhač raste brzo. U proljeću protjera iz podanka
mnogo mladici i lišća, te je već prve godine bus
podpuno razvijen. Žile tjera riedko kada u dubinu.
One se malo šire, razvijaju se više klubčasto; tako
da se uz malo pomnje može izguliti bus sa svimi
žilami. Ali ipak na lakom pjeskovitom tlu, zna bu­
hač protjerati žile ćak u dubinu od 2*/2 metra.
U proljeću bus baca vlatje (držke ili stručje);
na vrh držka razvije se cvietni pi?p* Riedko je kada
vlatje sasvim čisto. Obično imade na njemu listića.
 Iz pazuhe (koju napravi list sa vlati) razvije se još
po koja stapka sa svojim pupom. Svaka glavna
vlat imade 1 do 6 takovih postrenih stapka. Svaki
bus baca najmanje dva glavna držka, a može jih
imati do 150.
Na gospodarskom pokušalištu u Šibeniku vidjao
se je, prolieća 1881 godine, jedan bus sa 130 vlati,
na kojim su bila 592 cvietna pupa; a jedan drugi
veći bus sa 146 vlati, na kojima je bilo nabrojeno
680 cvietmh pupova.
Vlatje ju dugo 35 do 60 cm.
Iz svakoga busa dobiju se najmanje 2 cvieta,
najviše 680 cvietova.
Stotina cvietova odma po branju teži poprieko
50 grama.
Tako, daje svaki pojedini cviet težak Yugrama.
Stotina sasvim suhih cvietova teži poprieko 20 gr.,
te se može u srednju uzeti, da svako 5 suhih cvie­
tova teži 1 gram.
Cviet, koji se nalazi na vrh vlati, obično je
mnogo veći od cvietova, koji se nalaze na postranim
držcim.
U sto grama cvieta odma po branju ima poprieko
V o d e ........................................................... 60*2 grama
Suhih t v a r i h ............................................ 39 8 „
U sto grama zračno suha cvieta ima poprieko:
V o d e .................... | .......................................... 16 grama
Suhih tvarih . . , . ....... .............84 „
U 100 grama suhih tvari ima:
ustrojnih ili gorivih tvari . . . 80 do 88 grama;
rudnih tvarih ili pepela | . . 12 do 20 grama.
U pepelu imade vapna, pepelike, nešto malo
milovke (magnezije), nešto malo pranične kiseline
(fosforne kiseline) i odveć malo željeza.
 Buhač ljubi umjereno podnebje, a topal položaj.
Raste samonikao u Arbaniji, Crnojgori, Hrcegovini,
Dalmaciji i Istri. Osobito dobro uspjeva po dalma­
tinskom otočju. Prija mu najbolje onakovo podnebje
pod kojim uspjeva maslina premda uspjeva i ondje
gdje maslini neima traga. Ne podnosi studen, navlaš
kad je dugotrajna i vlažna. Danas još, nemogu se
točno opredjeliti granice izmedju kojih će uspje vati
buhač, ali sva je prilika, da će njegove granice i
one masline, biti jedne te iste, jer i ako uspjeva na
sjevernijim stranama, radja cviećem bez ikakove moći
ili snage.
Samonika ima više po briegovim, nego po do-
linam, premda gojen, uspjeva sasvim dobro i u do­
imam.
Buhač je dugovječna bilina, živi kakovih 5 do
18 godina, premda neki busovi propadnu već prve
ili druge godine. Može se računati, da bus na bus
živi poprieko kakovih 3 do 7 godina.
Vlažnim proliećem protjera više vlatja, dade
više i većeg cvieta, ali je cviet slabije vrsti. Za su­
hih godina vlatje je kraće, cviet manji, ali ima više
žestine.
Ako proljećem neima dovoljno topline, tad se
cviet nerazvije podpuno; opažavase mnogo cvietova,
koji su bez vienčića, ili su latice na vienčiću okr-
žljavile. U vlažnoj i toploj okolici vatje se jako ra­
zgrana, na tim stapkam nasednu se mali pupoljci,
koji se riedko kada podpuno razviju, ili ako se ra­
zviju, to se obično dogodi mnogo kašnje nego kod
ostalih cvietova.
2
 Suho i toplo vrieme pomaže razvitak one tvari,
koja daje moć ili snagu buhaču, s toga se opaža, da
je buhač mnogo jačeg vonja kad je prolieoe suho i
toplo, nego kad je vlažno. Kaže se za buhač ono
isto što i za zob, naime, da uspjeva na svakom ze­
mljištu. Ipak, uspjeva najbolje na lahkom zemljištu,
osobito na vapnenom. Samonikao dolazi ponajviše
na vapnenjači, vapnenoj pjeskulji, lapornjači, i u
pukotinam dolomitičkog kamenja. Zdravica dotičnog
zemljišta upliva mnogo na njegov razvitak;’ i čim je
zdravica rahlija, čim mu je laglje zatjerati u dubinu
korenje, tim bolje uspjeva. Sasvim suha pjeskulja,
kao što i suhi vapneni piesak neprija mu ni najma­
nje. Na žilavoj gnjilači i na prevlažnom zemljištu,
ma koje vrsti bio, neuspjeva. Mnogo manje rodi na
gnjilači, nego na suhoj pjeskulji.
Buhao spada medju grabežljive biline; zemljište
trpi od buhača mnogo, jer mu buhač izpije puno
hrane, tako, da za buhačem, slabo uspjeva svaka
druga bilina. Više trpi zemlja kada se pusti da bu­
hač sasvim dozrije, nego ako se bere zelen.
StruČjem (držcim) nosi se mnogo više rudnih
solih iz zemlje, nego cviećem, dapače više, nego sa
zrelim sjemenjem.
U 100 kg. sasvim suha cvieća ima poprieko:
Gorivih t v a r i .................................................88 kg.
Rudnih solih ( p e p e l a ) ...................................12 „
U 100 kg.sasvim suha vlatja (držka) ima po­
prieko :
Gorivih t v a r ih ................................................. 80 kg.
Rudnih s o lih ..................................................... 20 „
Dakle su 100 kg. držka odnese se zemljištu 8
kg. više rudnih solih, nego sa 100 kg. cvieća.
 Buhač uspjeva najbolje na krčevini ili ledini
(starini). Krčevina priredi se navrieme. Protriebise,
u koliko se dade, sve krupnije kamenje i poguie se
žile. Najbolje je izkrčiti preko lieta, i to mjeseca
srpnja ili kolovoza, pa pustiti, da do pod jesen pri-
leži. Pod jesen pak preorati ili prekopati, a na pro­
ljeće prebranati, zagnjojiti i zasaditi.
Svakako valja paziti, da zemljište bude čisto
od korova (drača), a od zadnjeg oranja ili kopanja
do sadnje da prodje barem 10 dana e da se zemlja
slegne, jer na prhoj zemlji prima se presad težko.
Buhač je bilina dugovječna, te zahtjeva osobito za
prvog razvitka mnogo hranivih čestica.
Ako su se prvo buhača gojile na zemljištu oko-
pavine, koje su bile dobro pognjojene, tada nije po­
treba gnjojiti zemljište pred sadnjom, inače morat
će se dobro zagnjojiti.
Priesni stajski gnjoj prija najbolje buhaču, ali
cviet neima nigda one žestine, kao što, kad se po-
gnjoji sa pregnjilim ovčijim ili konjskim gnjojem,
ili ko Što, kada se ne pognjoji. Vinske dropine, mie-
šanci, sameljene kosti i pepeo prijaju buhaču najbolje.
Gnjoji se u razno doba i na razni način. Naj-
bolje je izvesti gnjoj na polje u jesen, razgrnuti ga
po polju, *pa odmah podorati ili zakopati. Neki ga
razgrću u jesen, pa ga stopro u proljeće, nešto pred
sadnjom, podoru; drugi pak pognoje svaku pojedinu
bilinu u isto vrieme, kad ju posade.
 Prije svega valja pobrinuti se za dobro, zdravo
i klicavo sjeme. Osobito, od kad se je uveo u nekim
mjestim grdan običaj, da se popari sjeme vrielom vo­
dom, te tim načinom ubije zametak i uništi njegova
klicavost, dužnost je svakoga, koji nabavlja sjemena
iz nesigurna izvora, da pokuša pred sjetvom ako je
klicavo.
0 klicavosti sjemena čovjek će se na brzu ruku
osvjedočiti, ako 100 zrna ugrije naglo na vatri. —
Zrnje grije se na žlici. Klicavo zrnje razpuknut će
i razcvasti se, kako što no se razpukne kukuruz,
kad se prži. Neklicavo sjeme pocrni i izgori. Pre­
broji se pocrnjelo i progoreno zrnje, odbije se od
100, pa nam je ostak broj klicava zrnja.
Nešto sporije, ali sigurnije, izkuša se klicavost,
ako se 100 zrna naslaže izmedju dvi vlažne krpe,
pa se tako sahrani 4 ili 5 dana na toplu mjestu. Kad
se četvrtog ili petog dana razmota, nadje se da je
klicavo sjeme već protjeralo svoje kličice. Izbroji
se proklicano zrnje, i sazna se koliko je klicava zr­
nja u svako 100 zrna sjemena
Najbolje sjeme imade 80 klicavih zrna na 100;
gore vrsti, imadu samo 40 zrna ili 80 ili 10, pa ćak
ništa Može se biti sasvim zadovoljni, ako u naba­
vljenom sjemenu imade 50 do 60 na sto klicava
Najsigurnije je uzgojiti sjeme na kući. Ostavi
se u tu svrhu sve cvieće od nekoliko busova, i pri-
veže vlatje na kolČiće. Koncem lipnja, uajkašnje oko
polovice srpnja dozrije sjeme Pošto sjeme lako odpada,
valja ga obrati 2 ili 3 dana prije podpune zreloće.
 Mliečna zreloća najbolja j e ; l. j. bere se sasvim
razvito sjeme, koje je još nešto meko. Osuši se za­
tim sjeme, očisti i spremi.
Ljudi, koji nisu dobro vješti, prevare se lahko.
Uvehli spolni ustroji, naliče sasvim sjemenu, dapače
nalaze se nad sjemenom, tako, da tko to nezna, uz­
me njih za pravo sjeme. Pravo sjeme, nalazi se u
čaški. Poredano je koncentrično prama dnu časke.
Kad se izvadi sjeme, čaška naliči praznoj zdjelici.
U svakom cvietu imade 150 do 220 zrn& sje­
mena. Od stotine busova dobije se poprieko 1 kilo­
gram sjemena, U 1 kilogramu sjemena, ima poprieko
2.250,000 zrna. Dobro je sjeme, ako od posijana ki­
lograma proklica 1.500,000 zrna.
Buhač sije se obično drugom polovicom kolo­
voza; bolje rekuć: po prvoj kiši kolovoza mjeseca.
Nego, može se sijati i rujna i listopada i veljače i
ožujka, pa ćak i travnja.
Zemljište u sjemenjaku priredi se obično jedno
10 dana pred sjetvom. Evo kako se priredjuje. Oda­
bere se komad zemljišta prama podnevu. Prostor
tog komada zavisi od množine sjemena, kojeg će se
posijati.
Prekopa se duboko, izčisti se od korova i kru­
pna kamenja, dobro se pognjoji zrelim gnjojem, pa
poravna. Odma po kiši ili koji dan pred kišom, po­
sije se buhač isto onako, kako se sije repa, rođakva
ili loćika (salata), pa se rukom pomješa sjeme sa
zemljom, ali samo toliko, da se pokrije sjeme za 3/4
ili najviše 1 centimetar, što odgovara po prilici de­
bljini malog prsta. Netom se posije odmah se zalije,
pa dok ne padne kiša, nastavi se zaljevanje svakog
dana barem u jutro ili u večer.
Zalieva se iz tiha, da voda ne izplavi i ne ra­
znose sjeme.
Na Pokušalištu Ratarskoga Tečaja u Šibeniku
sije se buhač kako sliedi:
Prekopa se dobro zemlja, izčisti od korova i
krupna kamenja, te pognjoji dobro sa zrelim konj­
skim gnjojem.
 Na zemljištu priredjenom, kako je gori nave­
deno, posije se sjeme na omaške; uzme se zatim
komad daske, položi ju se na zemlju na kojoj je sjeme
posijano, pa se gazi po njoj. Tu dasku premiče se
i čepa, dok se neizgazi vas sjemenjak. Ovim nači­
nom pritisne se sjeme zemlji. Uzme se zatim zrelog
gnjoja, pa se razaspe po sjemenjaku, tako, da ostane
sjeme za */2 centimetra pod gnjojem. Napokon se
sve dobro zalije. — U ovako priredjenu sjemenjaku
proklija sjeme kroz 4 ili najdalje kroz 8 dana.
Neki siju sjeme u škrinjama i u loncima. U
loncim i grastam izplaća se jetva, kada se sije malo
sjemena, ili se sije u takovim predjelim, gdje bi zimi
mogao razsad prozebsti na polje.
Obično iznikne sjeme u desetak dana, nego
čestokrat proklija stopro nakon jedne ili ćak dvie
godine.
Iz proklijana sjemena razvije se razsad u 8 ili
10 nedjelja.
Prije nego što će se izguliti razsad za sadnju,
valja razsadnik dobro zaliti, jer se laglje čupa raz­
sad kad je zemlja vlažna. Razsad veže se u snopiće
i prenese u košari ili sprti na mjesto, gdje će se
saditi. Bolje je izvaditi samo onoliko razsada, koliko
će ga se u jedan dan posaditi; a ako je vrieme toplo
i suho, morat će se razsad držati u hladu, pa do
potrebe i škropiti vodom ili ga zatopiti.
Sadi se obično koncem veljače, ožujka ili u
travnju.
Može se saditi i u rujnu, listopadu i prosincu,
ali jesenska sadnja, jer još neukorienjen razsad, po­
sve lako podlegne nepogodan zime. Ili prozebe ili
pregnjije.
Na priredjenu, a vlažnu zemljištu napravi se
kolčićem luknjica, te se postavi unutri razsad, pa
pritisne kolčićem zemlja na žile.
Zasadi se razsad nešto dublje, nego što je bio
zasađjen u razsad niku.
Još uvjek sadi se buhač bez ikakva reda, po
prilici jednu 30 centimetar^, u razmaku.
 Nego mnogo je bolje, ljepše i koristnije saditi
ga na redove na razmak od 35 ili 40 centimetara.
Otegne se u tu svrhu konopčić s jednog, na drugi
kraj polja, i to od sjevera prama jugu, pa se sadi
duž konopca u razmaku od 30 do 35 centimetara
razsad od razsada.
Kad je taj red gotov, razmakne se od njega
jedan i drugi kraj konopčića kakovih 30 do 40 ili
ćak 50 centimetara, pa se opet sadi duž konopca,
razsad od razsada 30 do 35 cm.
Ovim načinom sve je posadjeno na redove, svaka
biljka ima i zauzima jednak prostor, pa se dade la-
glje obradjivati, laglje se plievi, i bere.
Može se takodjer saditi na trokut, ali je ta sa­
dnja mnogo dosadnija, a neima za bubaČ bas prave
vriednosti. Sadnjom na trokut, dade se zasaditi [više
strukova, ali kad se razbusa, tad prekrije svu povr­
šinu.
Ako se u Četvornom savezu sadi 30 cent. struk
od struka i red od reda, tad se može zasaditi na
jedan ar (100 četv. met.) 1111 strukova, a na jedan
hektar 111,111 strukova, a u trokutnom savezu 128,300
busova. Pri razmaku od 40 cm. red od reda i bus
od busa, dade se zasaditi na hektar zemljišta u tro­
kutnom savezu 72,169 busova, a u četverokutnom
savezu 62,500 busova.
 Desetak dana po sadnji, pregleda se nasad; gdje
se presad nije primio zasadi se iznova. Ako je posli
sadnje vrieme vlažno, tad se primi skoro svaki bus.
Nego čestokrat, po sadnji, izdade kiša, ili nastane
nagla promjena topline; takovih godina propadne 10
do 30 od 100 zasadjenih strukova. Preko zime, neo-
bradjiva se buhač, ali se već ranim proljećem t. j.
koncem veljače ili u ožujku, travnju nadomjesti svaki
struk, koji je radi velike vlage ili radi leda propao.
Čim vrieme i vlaga dopasti, počme se okopa­
vati. Svrha okopavanja je, prorahliti zemlju i uni­
štiti korov.
Ondje gdje je buhač posadjen na redove i gdje
to dopusta narav i sastav zemlje, može se okopati
buhač sa kakovimgod ratilom, inače valja rabiti
ručno oruđje. Teglećom snagom, teče posao brže nego
ručnom, a tegleća snaga je mnogo jeftinija od ručne,
ali ručnom radjom obavlja se pošao bolje, podpunije
i savršenije i ne pogaze se toliko busovi. Plievi se
jedanput ili dvaput u proljeće, te jedanput lieti.
Marljivi gospodar okopava buhač i pod jesen.
Jesenska kop prija buhaču, osobito prve godine po
nasadu
Jeseni t. j. po prvoj kiši kolovoza nadomjesti
se svaki bus, koji je kroz ljeto propao. Broj propalih
iznaša često puta 5 na 100.
Buhaču neškodi mnogo korov, ali imade trava
koje rado uz njega rastu, da mu zanovetaju i zapliću
lišće ili korjenje. Sasvim tim neopažava se, da mu taj
korov prieči razvitak. Uz buhač nalazi se čestokrat
 perjanice (amaranthus refcroflexus), grahora (lathyrus
silvestris), čička, kostriča, rosopasa, slaka, troskota i
još nekojih drugih bilina.
Tajnocvjetni namet ga nenapada; barem ne, ju
koliko se moglo opaziti dosad. Zimi ako obiluje vlaga
ili, ako se toplina nenadno mienja ili prejako sniži,
sagnjije ili koren buhača ili sredica, pa s toga pro­
padne sav bus. U proljeću nadje se mjesto busa crna
hrpa sagnjila lišća.
Od zlih posljedica zime i preobilne vlage, s ko­
jih propadne kadšto polovica busova, neda se braniti.
Opazilo se je, da po briegovih na strmom zemljištu
propada manje buhača, nego na ravnica i dola.
Od dugotrajne suše trpi takodjer buhač, ali
puno manje, nego od vlage. Mladji nasad trpi više
od starijega. Zastiranjem zemlje kratkim friškim
gnojem ili slamom prieČi se štetno djelovanje šuše,
ali se ta radja ne da izvesti na veliko.
Zareznici mu ni najmanje neškode. Dosad nije
se opazila na buhaču, niti kakova gusjenica, niti
kakav kukac, ni leptir; dapače zareznici (insekti) ne
dolitaju rado na buhač. Opazio seje doduše kadkad
kupušnjak (Pierris brasicae) i marijina skrinjica (Coc-
cinella septenpunctata), ali i to samo prolazno, jer
prije neg što stanu odlete Pada mu kadkod na cviet
neka muha (anthomya coriformis), ali neprouzrokuje
nikakova kvara. Ona, se rećbi jedino kadi na evietu,
jer stoji 2 do 3 sata mirno, kao da je omamljena.
Žile buhačeve podgrizava mrmljak i grčica t.
j ličinka od hrušta (melolontha). Grčice naprave
kadšto velikoga kvara na mladim nasadim. Grčice
valja ubijati za obradjivanja.
 U proljeću protjera iz busa vlatje ili stapke.
Na vrh njega i na vrh njegovih grana razviju se
cvietni pupovi. Oko desetog dana svibnja, poeme se
po koji pup otvarati, a do deset lipnja ocvatu svi
pupi.
Obično, oko 20 ili 30 svibnja račvate veći dio
pupova.
Branje zavisi od topline i vlage. Ako je pro­
ljeće vlažno i studeno, tad se bere koncem svibnja,
početkom lipnja; kad je proljeće suho i toplo, tad
se pup razvate oko 15, ili najdulje oko 20 svibnja;
pa se tada bere.
Tko goji buhač na veliko, taj obere sve u je ­
dan put; ali bolje ga je obrati u dva ili tri navrata,
jer se dobije bolja vrst.
Bere se, kad se latice vienčića podpuno razvi­
ju, a cviet se još nije razevao, jer takav cviet ima
u sebi najviše moći, snage ili žestine.
Sve cvieće ne ocvate u isti dan; tko hoće da
obere sve cvieće na jedanput, valja da pazi kad je
dobar dio pupija dorasao i počeo se razevitati.
Bolje je obrati neocvale pupe, nego ocvano
cvieće, jer je izkustvo dokazalo, da je neocvano pu-
plje, kad se osuši, jače od ocvalog cvieća.
Nezrelo puplje i preevateno cvieće jednaka su
vonja.
Za liepa, vedra svibanjskog dana, može se pro­
stim okom opaziti, kako se cviet razvija. — Narod
kaže, da raste kao iz vode.
 Odrasli ljudi, žene i djeca mogu se jednako
upotrebiti pri branju. Naravno je, da čovjek obere
nešto više od žene, ženska nešto više od djeteta ;
ali ta razlika nestoji u nikakovom razmjeru sa pla­
ćom, koju pojedini dobiva.
S toga mnogo je jeftinije upotrebljavati djecu
nego odrasle; opet su mnogo jeftinije žene od ljudi.
Dosad bere se buhač rukam ili se kosi, još se
nije izumio praktičan stroj, kojim bi se olakotilo
branje.
Četiri su načina branja:
1. Branje oberučke; kad se desnom i lievom ru­
kom hvataju stapke pod cvietom, pa se potegne i
odtrgne cviet. Cviet ostane u ruci, ali mnogo cvie-
tova izpuzne kroz ruku, bez da se odtrgne od držka.
Ovim načinom obere se iz početka mnogo cvieća;
ali to je posao nezgodan, jer se bralac nabrzo izmori,
pa u zadnje nebere skoro ništa. Druga je mana ovog
načina, da se gule držki Radi toga mora se svaki
čas stajati, pa zubim odkidati cviet od izčupana
držka.
2. Branje rukom na čeŠalj. Raztvorenu desnu
ruku, podvuče se izpod cvietnih pupova, (tako da se
cvietovi vide nad prštim, dočim je vlatje izmedj
prstih), stisnu se prsti i potegne se. Cvieće se od­
trgne i padne na dlan. Lievom rukom natiče se
vlatje izmedj prstiju desne. Ovaj način je nešto bo­
lji od prvog, ali ovim načinom ostane pri cvietu
komad držka, dug 2 do 5 centimetara, a to nije
milo trgovcim.
3. Branje palcem na kaŽiput. Hvata se cviet
izmedj palca i kažiputa desne ruke. Stapka stoji na
kažiputu, dočim ga cviet tiče samo zadnjim dielom
ČaŠke. Sa palcem upre se na cviet, ali straga, pa se
odtrgne. Cviet padne na dlan. Lieva ruka neradi
ništa, samo kad kada dovadja cviet do desne. Ovo
j’e najbrži i najbolji način, a neizmara radnika. Kad
je šaka puna cvieta, onda se izkrene, bilo u poplun,
koji je privezan oko pasa ili u kešer, krtol ili sprtu,
ili torbu koji se sobom nose.
 4. KoSnja. Kad je dobar dio pupova dorasao,
t© se je počeo razcvitati, onda se pokosi kosom ili
požanje srpom.
Pukošen buhač priveže se u snopove, odmah
odnese doma i izčešlja a ondarazastre cviećeistru-
čje, da se osuši svako na pose.
češljanje obavlja se kako sliedi: Na stolu ili
stalku pričvrsti se gvozdeni češalj, zubovim okrenu­
tim prama gori, pa se snopić stručja potegne preko
češlja. Cvieće, koje se nalazi na vrhovim stručja
(stapka), nemože proći izmedju zubova, nego se od-
trgne od stručja i padne na tleh, po kojem se prije
razastre ponjava.
ćešalj je napravljen od drva i željeznih zubova,
koji su učvršćeni u drvo. Zubovi su debeli kako
pero od guske, a mogu biti i deblji, te su učvršćeni
tako, de izmedju svaka dva zuba, ostane toliko pro­
stora, koliko je debelo stručje.
Ovo je najjeftiniji način branja.
Neki, mjesto da češljaju, polože stručje na panj
ili suk, pa kosiračom ili sjekirom odsieču cvieće. —
Ovaj način je laglji od češljanja, ali uz cviet ostaje
dugih komada stručja, nesamo, ali mnogi cviet i pu­
poljak, koji se nalazi na kratkome držku, ostane u
stručju.
Dobar bralac obere kroz 10 satih (dan radnje)
1500 do 2500 busova. Ovaj broj raste i pada potom,
kako je buhač urodio. Ako je buhač dobro urodio,
ako imade na busu više cvietova tad bralac dangubi
više, dočim kad buhač nije urodio tad dangubi manje.
Drugi uzrok, s kojeg i dobar radnik malo obere,
jeste boja i vonj cvieća. Ona bielo žuta boja, kojom
je zastrto polje, nalik sniega, hvata bralca za oči,
tako, da je svaki bralac primoran posije 10 časa ili
najdulje četvrt sata, zatvoriti oči i dignuti glavu
jedan ili dva časa u vis. Tim načinom razbliesti mu
se pred očima.
BuhaČ svojim vonj em udara na živce, pak za
nekoliko satih omanta najjačeg čovjeka. Radnik po
branju usne tako slatko, da bi čovjek reko, da nije
spavao 10 dana.
 Mantavica u glavi i zapala očne veznice, po­
kazuje se često kod onih, koji beru buhač dugo
vremena.
Dalo bi se doŠkoČiti mantavici, kad bi radnik
nosio privezano pod nos komad vlažne spužvice. —
Zapala očne veznice (conjunctivitis) može se zaprie-
čiti, ako se za branja nose crni naoČali.
Prihod zavisi od dobrote zemlje i od načina
obradjivanja. čim je bolja zemlja, čim se veća po-
mnja ulaga u obradjivanju i njegi, tim je veći prihod.
Dobrota ljetine visi od vremena. Za suha i topla
proljeća plod je izvrstan, nasuprot za vlažna proljeća
slab je. Osobito je štetna kiša jedan ili dva dana
pred branjem.
Pita s e : koliko se kilograma cvieća ubere iz
jednog Hektara zemlje. Taj broj je jako nestalan.
Na svakom busu imade najmanje 3 cvieta, a može
ih biti 680 i još više. Ako se uzme poprieko, da
jedan bus na drugi urodi su 100 cvietova, to će na
111,111 busova što no ima zasadjeno na Hektaru
biti 11.111,100 cvietova. Svaki cviet teži poprieko
*/a grama, a jedanaest miljuna sto jedanaest hiljada
i sto cvietova težit će grama 5.555,550 ili 5555 V2
kg. — Ako se računa kilogram zelena cvieća po 30
novčića, to je 5555f/2 kg. vriedno 1666 forintih i 65
novčića, a mi znamo da se je god. 1888 prodavalo
zeleno cvieće po 60 novč i više.
Ako uzmemo minimum t. j. da svaki bus rodi
samo su 3 cvieta, onda bi se sa 111,111 busova
što se može zasaditi na jednome hek. ubralo 333,333
cvieta. Svaki cviet teži poprieko */2 grama, to bi
333,333 cvieta težila 166,666 % grama ili 166 */2 ki­
lograma, po 30 novčića, jednako je 49 forintih i 95
novčića. Ali još se nije dao slučaj, da bi buhač tako
slabo rodio, da bus na bua nebi iznio više od 3 cvieta.
Desetgodišnje kušnje na Pokušalištu Ratarskog
Tečaja u Šibeniku, dokazale su da buhač dolro o-
bradjivan radja srednje više od 100 cvietova po busu.
Na istom pokušalištu se je za dvi godine na-
vlaš zanemario buhač, pa je ipak rodio srednje 25
cvietova po busu.
 Godine 1881 rodilo je 40 busova su 6246 cvie-
tova ili srednje uzeto rodio je svaki bus su 131
cvietom.
Godine 1885 ubralo se je sa 100 busova 16,385
cvietova. Srednje uzeto, rodio je po tom svaki bus
su 164 cvieta.
Pri gornjem izračunavanju dohoda, nisu uraču­
nani troškovi obradjivanja, branja itd. Vriedno je,
da se znade, koliko teže evietovi u razno doba, t. j.
kroz ono osam dana dok traje cvatnja:
lOOfnških cietova ubranih 15 svibnja težilo je 60 gr.
100 » 71 71 16 r> n n
54 Y)
100 n n n 19 Ti ») r 49 5 n
100 n r> » 21 71 71 7) 46*5 n
100 ti n « 23 n » n 44 n
100 71 rt » 25 n n rt
42 n
100 rt rt rt 27 » » 7) 42 w
100 n rt r> 29 71 n I) 41-9 »
Iz ovog vidi se, da tko prodaj e zele n cviet
ima to veću korist, čim prije obere.
100 friških cvietova ubranih dne 19 svibnja,
težilo je po branju 49‘5 grama:

A dne 20 svibnja 40 5 grama (dan sušenja)

ji 1) 21 30-5 9) (2 dana 1) i
V » 23 n 19-5 n (4 n n )
n n 25 » 19 n (6 Yt n )
15 i) 26 » 19 n (7 1) 7) )
y> n 27 n 19 n (8 7) Ti )
100 cvietova ubranih dne 16 svibnja težilo je 54 gr.
( 2 dana sušenja) 7) 18
‘
71 71 77 31-2 r
( i 7) n ) 71 19 tf 71 71 25*5 rt
11 7) 7) ) n 20 71 7) 71 21*3 71
11 ii 7) ) 71 21 71 11 71 18-0 71
18 7> rt ) n 22 n n 71 160 71
( i n n ) 71 23 71 !1 71 14*0 79
( i 71 7) ) 71 24 71 71 71 140 V
(13 7i 7) ) 7) 29 7) 71 71 14*0 71
100 cvietova ubranih 21 svibnja težilo je 46*5 gr.
|| dana sušenja)dne 23 „ „ „ 23*5 „
I I I ) 1 25 „ , »20 ,
I » ) « 27 w „ 20 „
(8 I „) 29 „ ga „ 20 „
Iz navedenog razabrati je, da je cvieće tim teže
Čim se prije ubere, ali da ta težina zavisi od vode,
koja se u cvietu nalazi, koja voda sušenjem izhlapi;
da se kasnim branjem, bere prividno laglji cviet, ali
da je taj cviet, kad se osuši teži od onog rano u-
branog; da se napokon, kasnim branjem nosi zemlji
više rudnih solih (pepela).
Kad je cvieće obrano, tad se požanje stručje.
Obično posrpi se, ali ako zemljište aopnšta, jeftinije
je pokositi ga. Stručje priveže se u snopove, pa pro­
daje zeleno ili se posuši.
Iz jednog Hektara zemljišta požanje se 5000
do 36,000 kilograma stručja. Prodaje se po 2 do 16
novčića kg. Po tom dobije se za držke od jednog
Hektara od 100 do 2000 i više forinti.
Po žetvi izgleda polje kao kakova pustoš: ne-
vide se nego samo podanci požetih držka. Ali nakon
10 najdulje 15 dana, stane busati lišće iz korjenja,
pa u malo nedjelja razastre svojim zelenilom skorom
sve polje. Ako lieto obiluje vlagom, tad uz lišće
tjera opet puplje. čim se pokažu ovi cvietni pupi,
valja ih obrati, jer bi se inače jako iztrošila bilina;
a posljedica toga bila bi nerodica budućeg proljeća,
a često krat i smrt sama busa.
 Cvieće valja osušiti; u tu svrha razastre se i
pusti da se toplinom zraka osuši.
Suši se stranom u hladu razgrnut po podovim,
ili drugom sjenastom mjestu, a stranom na suncu.
Pomješa ga se 2 do 3 puta na dan. Na suncu osuši
se prije, ali mu sunce izpije nešto žestine; izkustvo
je dokazalo, da je buhač jači, kad je sušenu hladu.
I brzina, kojom se osuši buhač, upliva na njegovu
dobrotu, jer se je izkusilo, da je tim bolji, čim se
brže osuši.
Nebi bilo sgorega sušiti buhač umjetno, naime,
pomoću vatre, u prostorijam priredjenim u tu svrhu.
Stručje suši se cielo ili se izreće na komade
od 2 do 4 centimetra, pa suši isto kao cvieće.
Suho cvieće drži se u stogu u suhoj sobi ili se
sabije u vreće pa spremi na suho mjesto. Ovako u
vrećam, uzdrži se buhač dvie godine i više, ali je
bolje prodati ga odm ah prve godine, jer što veće stoji,
tim veće gubi svoju žeštinu.
Može se samliti u prah, pak spremiti u zemlja­
nim, iznutri ocaklenim žaram ili u bačvam,
Kad neima pristupa zraku, tada se može uzču-
vati 10 i više godina.
 Buhač rabi se ponajviše u prahu, kao zarezni-
komorac, i to, ili proti kućnoj gamadi ili u tvorni-
cam. Tako ga rabe mnoge tvornice koža i tvornice
sukna.
U tvornioam koža i sukna rabe ga u prahu.
Prahom posiplju kože i sukna, te jih tako čuvaju
od inoljaca i drugih trlja. U kućanstvu rabe ga, stra­
nom u prahu, a stranom naprave kašu iz kamena
ulja (petroleuma) i buhača ili žuči i buhača, pa s njom
mažu pukotine, u kojih se nahodi gamad. Neki gore
buhač na žeravi, te kade stanove, da otjeraju dosa­
dne komarce, palce itd. Dandanas počeo se je rabili
i u ljekarstvu.
Dosad ga rabe dobrim uspjehom proti crvim
(gujinam) i kao pročist. Babe ga takodjer živinari
proti ranam. Mažu ranu sa kašom od buhača i ulja,
ili od buhača i vode. Ova kaša uzdrži ranu sasvim
čistu, i uskori zarast.
Domaća životinja, uzčuva se od gamadi koja
joj prouzrokuje razne bolesti na koži, ako se posi-
plje koža buhačem.
Od buhača prave i buhačeve svieće. Te svieće
sastoje djelomice iz buhačeva praha i klije, a djelo­
mice iz loja ili voska i buhačeva praha. Te svieće
žutkaste su boje, neke su bez stinja, a neke imadu
stinj od pamuka kako lojenice. Rabe jih za proka-
djivanje soba. Dim koji se razvija za gorenja, ajeluje
omamljivo na komarce i druge zareznike (palce), koji
se nalaze u sobi, pa ih stavlja u bjeg.
3
 Točno opređjeliti troškove nasada i uzgoja za
jedan hektar buhača, nije moguće, ako nisu poznate
sve uplivajuće mjestne okolnosti.
Ti troškovi jako padaju i rastu u raznim go-
dinam i pojedinim mjestim.
Ako je godina obilna, tad su troškovi veći; za
neplodnih, siromašnih godina troškovi su manji. U
napučenih predjelih troškovi su manji, u obrtnih
predjelih veći su. Tegleća snaga je mnogo jeftinija
od ručne itd. Kamenita zemljišta, krš u obće, obra-
djivaju se skuplje od drugih zemljišta itd. itd.
Evo redosljedom radnje za koje se troši:
u I.oj godini:
a) nabava sjemena (srpnja mjeseca),
b) uzgoj razsada,
c) priredjivanje zemljišta za nasad (kolovoza, rujna,
listopada),
d) priredjivanje na proljeće, odmah pred sadnjom,
e) gnjojenje (rujna, listopada, ožujka, veljače),
f ) sadnja (veljače, ožujka ili travnja),
g) nadomještanje strukova, koji se nisu primili (15
dana po sadnji),
h) jesensko okopavanje (rujna, listopada).
Prva godina računa se odkad se je počela pri-
redjivati zemlja, ili odkad je zasijano sjeme ili od
kad je zasadien razsad, pa do listopada iste godine
(6 do i 4 mjesecih). Prve godine ne rodi; rodi stopro
proljeća koji sliedi.
Kadkad, kad se buhač rano zasadi i kad su
jesen i zima blagi i topli, dodje buhač na rod već
prve godine, t. j. buhač zasadjen rano u prolieće
 đođje na rod u lipnju ili srpnju (dakle posije 3 ili
4 mjeseca). Naravno, kad urodi mora se obrati, nu,
na takovu žetvu, neka nitko ne računa sa stalnošću,
a ona je uvjek posve slaba, te za konačni uspjeh
bolje je da buhač ne rodi prve godine.
U Il.oj godin i: (prva rodna godina):
a) kopanje proljetno (jedan i dva puta; veljače,
ožujka, travnja),
b) nadomještanje propalih busova (veljače, ožujka,
travnja),
c) pljevljenje (ožujka, travnja ili svibnja),
d) branje (svibnja ili lipnja),
e) žetva (svibnja ili lipnja ili srpnja),
f ) drugo branje cvietnih pupolja (dogadja se samo
vlažnih godina),
g) jesenska kop. (rujna, listopada, studenog).
h) nadomještanje propalih busova.
Radnje druge godine opetuju se i kroz sve
sliedeće godine, jedino, što se gnjojitba posije 3.će,
4.te ili 5.te godine opetuje. — Ima nekih, koji izim
troškova nasada, neimadu već samo troškove branja
1 žetve, a riedko kada one nadomjeŠtanja. Naravska
^posljedica tog nemara je nerodica, i što bus za bu-
sem propada, tako, da posije pet ili šest godina ne
ima nego samo Y,0 od zasadjenih busova.
Sravnjivati dohode pojedinih gospodarskih bi-
lina sa buhačem nije moguće.
BuhaČ je trgovačka bilina, koja je danas u ve­
likoj cieni, ali radi nje nije ni najmanje pala ciena
drugih gospodarskih proizvoda, dapače, barem u onim
mjestim gdje se buhač goji na veliko, poskočila je
ciena, svim drugim izrukam. U nekim mjestim plaća
se par volova samo 3 forinte na dan na izor, u dru­
gim 4 i 5 forintih. U nekim mjestim, plaća se težak
50 do 80 novčića na dan, u drugim mjestim 1 fo­
rintu i 40 novčića; 1 forintu i 60 i 80 novčića ićak
2 forinta; a nuzto još daje se jiće dva ili tri puta
preko dana i treba mu još zahvaliti i ostati mu
haran.
Zena plaća se obično 30 novč. najviše 50 nov­
čića; dočim se u nekim mjestim plaća 80 novčića,
jednu forintu i do 1 for. 20 novČ.
I nadnica djece postala je skuplja. U nekim
mjestim rade su 10 do 80 novčića, a u drugim na­
bave se težkom mukom su 50 i 60 novčića.
Kako se vidi, mjestne okolnosti odlučuju visinu
troškova, te će prama tim okolnostim troškovi na­
sada i uzgoja rasti i padati.
U mjestim, gdje se može nabaviti ciene radnika
iz okolice ili ćak iz daleka, biti će troškovi manji; u
onim mjestim gdje je gospodar obvezan domaćim
radnikom, jali radi kmetstva ili drugih radnja, biti
će plaća radnikom veća, te veći troškovi nasada i
uzgoja, odnosno manji će bit čisti dohod.

Evo po prilici izkaz troškova za nasad jednog

hektara buhača:

I. Troškovi za nasad.

1. Krčenje, 3 do 5 novčića po četvornom metru

f. 300 do 500
2. Poravnavanje */4 do 7a nč. po četv.
metru ............................................ n 25 r> 50
3. Odstranjivanje žila, hrekova, pa­
njeva, krupnog kamenja . . . n 15 n 30
4. Djubar; 20 do 30 koia djubra,
svaka kola od 10 kvintala djubra
a po 2 f o r .................................. n 40 » 60
5. Tovarenje i raztovarivanje djubra
na polju, za svaka kola 1*30 nč. » 26 39
6. Voziti gnoj na polje, za svaka
kola 1 for................... .... 20 r> 30
7. Raztrkati gnoj na polje . . . r> 5 71 10
8. Zakopati ili zaorati gnoj, te bra-
nanje ili grabljanje................... V 30 rt 60
9. Nabava sjemena, 1 do 1 */2 kg.
sjemena, a po 10 for................... V 10 V 15
Iznos . f. 471 do 794
 n

Prenos . f. 471 do 794

10. Uzgoj razsada (priprava sjeme­
ništa, djubrenje, sijanje, zalieva-
nje i plievljenje)................................. 25 , 30
11. Sadnja, za svaku 1000 strukova
poprieko 1 forint.......................... „ 100 „ 120
12. Poravna7anje po sadnji . . . „ 20 „ 30
13. Nadomješfcanje razsada, koji se
nije primio „ 4 „ 10
14. Plievljenje . . . . . . . . . 5 „ 15
15. Jesensko o k o v a n je .............................. 20 „ 30
for. 645 do 1029
11, Troškovi u drugoj godini *).
1. Proljetno okopavanje . . . . f. 25 do 35
2. Nadomještanje propalili busova „ 5 n 20
3. Plievljenje (dva puta) . . . . „ 20 „ 30
4. Branje, računajuć nadnicu 1 for.
i da jedan radnik obere na dan
cvieće sa 1500 do 2500 busova „ 50 „ 100
5. Sakupljanje buliaČa u sprte ili
košiće . . . « i | . v . . | 2 „ 8
6. Prenašanje cvieta od buhača iz
polja k u ć i ........................................ .. 5 „ 20
7- Košnja stručja . . . . . . . . 30 n 60
8. Pri vezivanje stručja u snopove
i sakupljanje na polje . . . . # 10 „ 20
9. Prenašanje stručja iz polja kući n 5 „ 30
10. Jesensko okopavanje . . . . v 25 n 30
for. 177 do 353
Iz ovog se vidi da troškovi za nasad jednog
hektara buhača mnienjaju se napram mjestnim i ze-
mljiš'nim okolnostim izmedju 645 i 1029 forinfcih, a
da se troškovi uzdržavanja u drugoj godini nasada,
a i svih sliedećih godina okreću izmedju 177 do 353
forinta. Iz ovog sliedi, da nasad jednog hektara bu­
hača stoji gospodara od kad započme radnju dok
počme radjati 822 do 1382 forinta, a mjestimice još
i više.
*) Troškovi diugo godine, opetuju se svih sliedećih godina,
 Malo je koje pitanje uzvitlalo toliko prašine,
koliko pitanje struČja. I pojedinci, i obćine, i trgo­
vačke obrtničke komore i namjestništvo, i ministar­
stvo i sabor bavili su se ovim pitanjem, ali sasvim
tim, ono je ostalo ne riešeno.
Stručje je slobodno prodavati, te s njim patva-
riti prah od buhačeva cvieta.
I pisaoc ove knjižice, bio je jedan od najvrućih
zagovaratelja, da se zakonom zabrani prodaja stru-
čja, ali pred pravom slobodne trgovine pada svaka.
Stručje ima u sebi malo žestine ; te najbolje
stručje sameljeno u prah ne ubija zareznike. Ali ono
je najbolje sredstvo za primješavanje prahu od bu­
hačeva cvieta, jer na sitno sameljeno i prosijano
neda se razlikovati od praha od buhačeva cvieća.
Mi smo zagovarali, da se stručje daje blagu za
krmu ili da se Jijim stelji, jer se buhač goji obično
u predjelim gdje se oskudjeva sienom i drugom do­
brom krmom, i to je bilo sasvim opravdano, dok je
ciena stručju bila od 2 do 4 novčića po kilogramu,
ali odkad je ciena stručju poskočila na 8, 10, 12, 14
i ćak 16 i 18 novčića po kilogramu, od onda neznaŠ
što reći, i neznas kako odvratiti od prodaje ljude,
koji u stručju vide živ novac, s kojim pak mogu
kupiti i krme i drugih stvarih potrebitih.
 Moglo bi se navesti, da kad se nebi prodavalo
stručje, da bi se onda prodavalo skuplje cvieće, ali
je izkustvo dokazalo, da kakogod raste ciena buhačeva
cvieća, raste razmjerno i ona stručja, pa ljudi, koji
su na dobru cienu cvieća bili odlučili ne prodati
stručje, polakome se kašnje za liepom cienom. te ga
prođadu, da nadoknade što su nešto cier;je prodali
cvieće.
I trgovci znadu svoju, osobito oni koji melju
buhač u prah, te priredjivaja prah zareznikomorac.
Oni vele, mi ne patvaramo buhačev cviet sa stručjem
jer mi cviet ne prodajemo, niti buhačev prah. Nami
i cvieće i stručje služi za priredjivanje zarezniko-
morne prašine, a u toj zareznikomornoj prašini imade
toliko primjesa, te je priredjivanje iste naša tajna,
kojom mi živemo.
Dapače, neki idu tako daleko, da prodavaju
prašinu od stručja, sa oznakom: zareznikomorna pra­
šina od buhačeva stručja.
Samo čisti prah od buhačeva cvieća imade moć
da ubija, duši i omantava zareznike, svaka druga
primjesa odozimlje mu snagu.
Sva izpriČavanja onih kojih priredjivaju zare-
zni komorne prašine nisu nego sredstva, da izmame
iz rukuh proizvoditelja stručje, kojim se najlaglje
dade ^patvoriti prašina od buhačeva cvieća.
čisti prah od buhača je žuto narančaste boje,
te ako je svjež ima svojstvo, da u par sekunda ubije
domaću muhu, a u tren oka buhu i komarca. Stje-
nice (kimavice, čimavice) crnice (popići, Švabe) itd.,
odole više prahu od buhačeva cvieća, te se hoće par
minuta vremena, da ih sasvim zaduši (intosikira),
odnosno, da ih ubije.
Pošto se zakonom ne dade zabraniti prodaja
stručja, mi bi savjetovali svakom posjedniku stručja,
da stručje ne prodaje.
Kad se ne bude prodavalo stručje, neće se
s njim moći patvarati prah od cvieća; a kad prah
od cvieća ne bude patvoren, biti će .djelatniji, te će
se više rabiti u kućanstvu i obrtu. Cim se buhačev
prah bude više rabio, tim će biti skuplje cvieće.
 To imamo tim tvrđje vjerovati, Što iz primlje­
nih podataka proiztice, da u Dalmaciji, Crnojgori i
Hrcegovini proizvadja se godišnje samo 8 do 14 hi­
ljada kvintala buhačeva cvieta, (1 kvintal i® 100 ki­
lograma).
 Trgovina buhačem usredotočena je u Starom-
gradu, Šibeniku, Dubrovniku i Trstu onda u Beču i
Berlinu.
U Staromgradu i Šibeniku imade jačih trgovaca,
koji kupuju buhač od proizvoditelja i trguju izravno
inozemnim i tršćanskim trgovcim. Tršćanski trgovci
kupuju buhač ili izravno od proiz voditelja ili čekaju
da proiz voditelj i ili trgovci pošalju buhač na tršćan­
sko tržište.
Kod nas trguje se ponajviše cielim cviećem od
buhača i cielim stručjem. Doduše u Zadru, Šibeniku
i Dubrovačkom, ima ih koji melju buhač, te priredji-
vaju zareznikomornu prašinu.
U Trstu, Beču, Berlinu i Mletcim melje se ta-
kodjer buhač i priredjiva se puno zareznikomorne
prašine.
Trgovina cviećem i stručjem od buhača, te za-
reznikomomom prašinom, može se reći da je raz*
granjena po svemu svietu. Najviše buhača troši se
za Čuvanje i uzdržavanje koža, krzna i sukna.
Nema proizvoda, kojemu bi ciena bila podvr-
žena tolikoj oksilaciji, koliko ciena buhača. Buhaču
raste i pada ciena, poput žive u toplomjer u. Traži
li se na tržištu buhač odmah mu ciena poskoci, nema
li tražioca, onda mu ciena pada u razmjeru u kojem
raste broj nuđioca.
Kadšto u jednoj istoj godini poraste i padne
ciena buhaču tri do četiri puta i više.
Buhač od godine 1887 plaćao se je po branju
160 forintih svaku 100 kilograma. Nego, nakon malo
dana počela mu je ciena padati na 145 for. pa na
130, na 125 i ćak na 115 forinta svaku 100 kilogr.
Kad početkom srpnja počela mu ciena rasti na 130,
na 140, na 160 do 170 forintih svaku 100 kg. U
drugoj polovici srpnja bila mu je ciena poskočila na
200 for. za svaku 100 kg., a u kolovozu plaćao se
je po 205 for., 210 for., 215 for., 220 for. i ćak 226
forintih svaku 100 kilograma.
Na priloženoj tablici vidi se, kako je ciena bu-
hacevu cvietu rasla i padala zadnjih deset godina
Godine 1881 pala je buhaču ciena radi toga Što
je obilnije rodio.
Godine 1882 rodio je takodjer obilno, a izim
toga vrst je, radi obilnih kiša, bila hrdjava. Cviet
je bio velik, razcvaten, a od godine 1881 bilo je o-
stalo ne prodano 1500 do 2000 kvintala cvieća.
Godine 1883 pala mu je takodjer ciena, jer je
ostalo ne prodano više od 2000 kvintala od godine
1882, i jer je buhač 1883 obilnije rodio, radi toga
što je god 1881 i 1882 bilo nasadilo puno buhača,
a vrst je bila slaba.
Kad godine 1882 i 1883 nisi mogao buhač ni
prodati ni darovati, ljudi zanemariše gojitbu buhača,
u dubrovačkom ga dapače mnogi poguliše, da za­
vedu drugu kulturu. — Usljeđ toga proizvelo se je
sliedeće godine manje buhača, pa mu je odmah po­
čela ciena rasti.
Buhač Dubrovački, jer lošija vrst, uvjek je cie-
niji od Šibenskog, Starigradskog i buhača od ostalih
mjesta.
Nema stalne razlike u cieni, ali n. p. ako je
dobar buhač po 200 forinta 100 kg., dubrovački plaća
se po 20 do 22 forinta jeftinije, a ako je dobri bu-
hač izpod 100 for., onda se dubrovački plaća 15for.
jeftinije, jeli pak ciena dobrome starigradskom, ši­
benskom ili trogirskom buhaču preko 200 forinta
svaku 100 kg., onda se dubrovački buhač plaća do
30 forinta jeftinije za svaku ICO kg.
Naravski je, da se trgovci ravnaju po vrsti, jer
i I dubrovačkom ima boljeg i lošijeg buhača.
 13. Sadašnjost i budućnost.

Ako čovjek osbiljno motri cienu buhača i dohode

po hektaru, nemože smanje, a da si nestavi pitanja:
Hoće li potrajati ova ciena? Pa, ako potraje, hoće
li na dugo? j j Hoće li buhač na dugo ovako obilno
roditi ? Evo nas k prvom pitanju.
Ciena buhača potrajati će tako dugo, dok ne
izume koje jeftinije sredstvo, proti zareznicim, te za
čuvanje koža i sukna.
Ciena će se uvjek mienjat izmedju 30 i 250
a možda i više forinti za 100 kg. suha cvieća. Neće
spasti do bezciene s dvaju razloga:
1. Jer u istom razmjeru, u kojem se proizvadja
više buhača, u istom se razmjeru njega više troši.
Buhač si svakim danom pribavlja novih prijatelja, a
kad se budu proučila njegova svojstva sasvim, tad
će se trošiti u većoj mjeri, nego Što se danas troši.
2. Jer nam se netreba bojati, da će nam sa
sjevera poplaviti trg buhač^m. Buhač je, kako vidi-
amo osobita bilina naše cvietane. On ljubi suho toplo
podneblje, a toga na sjeveru neimadu. On je, još
nuzto, jako osjetljiv ledu. Dugotrajna studen i snieg,
koji vladaju zimi u svim drugim pokrajinam naše
cesarevine, neprijaju ni najmanje buhaČu, dapače ga
ubijaju. Pa, kad mu sve to nebi udilo, ima nešto
 drugo, vlaga i top1ina naime, koje su nami jako u
prilog. Druge pokrajine naše države obiluju na pro­
ljeće kišom | a mi vidimo, kako se kod naš buhač
nepodnosi, ako je proljeće vlažno.
Kad bi sve buhač uspjevao u drugim pokraji-
nam, on nebi nigda rodio onako dobrim plodom, kao
što kod nas radja; jer izim štobib io jako vodenast,
nebi imao nikakove žestine. Mi vidimo kod nas, ko­
liko je jačeg vonja, kad je proljeće suho i toplo. A
toplina u svibnju kod nas, jeste kako što u drugim
pokrajinam lipnja i srpnja. Kad bi kod njih dakle
i uspjevao buhač, što je posve nevjerojatno, bio bi
žeštine, po prilici, kao naše stručje. A buhač takove
vrsti, nebi se izplaćao.
II. Ako potraje ciena, hoće li na dugo?
Na ovo pitanje ne dade se odgovoriti, jer bu­
hač nema stalne ciene, niti mu ciena razte i pada u
nekim granicama, kako drugim proizvodim. Ako se
traži buhač, a nemaga, raste mu ciena naglo, ako
ga se puno nudja, naglo mu opet ciena pada.
III. Hoće li buhač na dugo roditi ovako obilno?
Neće. Jer će zemlja izjaloviti. BuLač je bilina
dugovječna, živi od 2 do i8 godina. On se hrani
svake godine istom hranom, pa će najzad doći dan,
kad zemlja neće imati hrane za buhač. A kad bilina
neima hrane nesamo da neuspjeva, dali i propada.
Kazat će se, da buhač nije [grabežljiva bilina, da
cviet neuzrieva do sjemena, već da se zelen bere,
da dakle nemože odnieti zemlji mnogo hrane. Istina
je da nije grabežljiva bilina, ali kušajte svakog dana
vaditi samo jedno zrno iz pune vreće prosa i vidit
će te, da će te napokon doći do dna. Vidili smo, da
u 100 kg. suha cvieta ima 12 kg. rudnih solih (pe­
pela); a u 100 kg. stručja ima 20 kg. rudnih solih
pepela). Rredstaviti se valja, koliko se stotina kg.
suha cvieća svake godine iznese, i koliko stotina
kg. rudnih solih on izpije iz zemljišta; a te rudne
soli (pepeo) borme nevraćaju se nikad u zemlju.
Pepelom nosi se cviet zemlji, a naša je: izvadi ko-
morcu noge, crieva su vani.
 Ako se nastavi na dugo ovakovo nerazborito
gospodarenje sa buhačem, ostat će naša slaba i mr­
šava zemljišta sasvim jalova. Da se to ne dogodi,
bilo bi dobro po buhaču, sijati ljekariou, meteljku
ili drugu bilinu, koja snaži zemlja.

SVRHA.
 Gdje je što ?

Predgovor prvom i z d a n ju ........................................................................str. 7

Predgovor drugom i z d a n j u ...................................................................* 8
1. Uvod . .................................................................................................» 9
2. Vrsti b u h a č a .......................................................................................... » 1 3
3* Podneblje i zemljište .........................................................................» 1«
4. Priprava z e m l ji š t a .............................................................................. » 1 9
P. Sjetva i s a d j a ..................................................................................... » 2 0
6. Njega . . . * ............................................................................... ...... 24
7. Branje i ž e t v a .....................................................................................» 2 6
8. Sušenje i čuvanje b u h a č a ................................ n 32
9. U p o r a b a .................................................................................................» 3 3
10. T r o š k o v i ........................................................................................» 3 4
1 1 . S lr u č je ......................................................................... ...... . . . . » 38
12. Trgovina buhačem i ciena b u h a č a ......................................... » *1
13. Sadašnjost i budućnost . . . . . . ..................................... ■4*-