VELEUČILIŠTE VELIKA GORICA

s pravom javnosti

Studij: UPRAVLJANJE U KRIZNIM UVJETIMA

Student: Ante Matić
Matični broj:77100195

PROJEKTNI ZADATAK
(prijedlog teme diplomskog rada)

Nesreća u Memorijalnoj elektrani Vladimir Iljič Lenjin

Datum predaje projektnog zadatka: __,____,____.

Potencijalni mentor: prof. dr. sc. Zvonko Orehovec

Predmetni nastavnik:
Prof. dr. sc. Nikola Lebeda
 Nesreća u Memorijalnoj elektrani Vladimir Iljić Lenjin

1). Uvod u predmetno područje

Temu "NESREĆA U MEMORIJALNOJ ELEKTRANI VLADIMIR ILJIĆ LENJIN " odabrao

sam zbog aktualnosti i zbog zanimljivih predavanja tijekom kolegija “antropogena
ugrožavanja“ i "oružja za masovno uništenje". Smatram da je ova tema zanimljiva u kriznom
upravljanju iz više razloga: prvo, nesreća u nuklearnoj elektrani nastala je zbog nesigurnog
dizajna sovjetskog nuklearnog reaktora te ljudskom pogreškom, drugo, ova nesreća je
najveća nesreća koja je zadesila neko nuklearno postrojenje i treće postoji mogućnost da se
slična nesreća desi i ostalim nuklearnim elektranama pogotovo onima koje se nalaze na
područjima visoke seizmičke aktivnosti.

Nuklearna energija je energija pohranjena u jezgri atoma. Jezgra se sastoji od protona i

neutrona, koji su međusobno vezani jakim i slabim nuklearnim silama. Nuklearnim
reakcijama dolazi do promjene stanja atomske jezgre, što znači da se broj ili vrsta čestica u
jezgri mijenja. Ovisno o vrsti nuklearne reakcije, može doći do oslobađanja nuklearne
energije, koja se može iskoristiti za proizvodnju električne energije u nuklearnim elektranama

Nuklearna elektrana je vrsta termoelektrane koja kao izvor energije koristi toplinu
dobivenu fisijama nuklearnog goriva u (barem jednom) nuklearnom reaktoru. Kao i u većini
ostalih termoelektrana, dobivena se toplina koristi za proizvodnju pare koja pokreće parnu
turbinu spojenu na električni generator. Nuklearne elektrane proizvode oko 6% svjetske
energije i 13–14% svjetske električne struje, a SAD, Francuska i Japan zajedno daju oko
50% nuklearno generirane električne energije. 2007. godine, Međunarodna agencija za
atomsku energiju podnijela je izvještaj o postojanju 439 nuklearnih reaktora u pogonu u
svijetu, koje rade u 31 državi. Također, izgrađeno je više od 150 pomorskih plovila koji koriste
nuklearni pogon.

Nuklearne nesreće uključuju nuklearnu katastrofu u Fukushimi (2011), Černobiljsku

katastrofu (1986), i Three Mile Island katastrofu (1979). Također je bilo više nesretnih
slučajeva s nuklearno pogonjenim podmornicama. Međutim, sigurnosni protokol nuklearne
energije je prilično dobar kad se uspoređuje sa drugim energetskim tehnologijama.
Istraživanja u svrhu porasta sigurnosti nastavljaju se i nuklearna bi fuzija se mogla koristiti u
skoroj budućnosti. Međutim, nuklearna katastrofa u Černobilu, potaknula je promišljanje
nuklearne politike u mnogim državama.

U tijeku je debata o korištenju nuklearne energije. Zagovornici, kao što su svjetska

nuklearna udruga (WNA) i Međunarodna agencija za atomsku energiju, tvrde da je nuklearna
energija izvor održive energije koja smanjuje emisije ugljika. Protivnici, kao što su
Greenpeace i NIRS, vjeruju da nuklearna energija postavlja mnoge prijetnje ljudima i okolišu.

Danas se sa sigurnošću može tvrditi da je glavni uzrok nesreće nesiguran dizajn

sovjetskog nuklearnog reaktora te ljudska pogreška nedovoljno stručnih ljudi pri pokušaju
uspostavljanja stabilizacije nad nepredviđenim radom tada destabiliziranog reaktora. Točno u
1 sat i 23 minute, 26. travnja 1986. godine, došlo je do eksplozije na 4. reaktoru Černobilske
nuklearne elektrane. Nedovoljno stručnom procjenom, prilikom eksperimenta nije ostavljen
dovoljan broj šipki u četvrtom reaktoru što je nenadano dovelo do opterećenja sustava.
Istovremeno je drugi operater isključio dovod vode u reaktor koja ga hladi, nakon čega je
došlo do eksplozije. Prema posljednjem izvještaju iz 1991. godine, uzrok ekplozije
predstavljaju greške u dizajnu samog reaktora, točnije u šipkama koje kontroliraju rad
reaktora.

Među čimbenicima koji su doprinjeli nesreći su i neadekvatno obučeni djelatnici

elektrane. Direktor V. P. Brjuganov je prije transfera u černobilsku nuklearnu elektranu radio u
termoelektrani na ugljen. Glavni inženjer Nikolaj Fomin je također imao iskustva samo na
konvencionalnim elektranama. Anatolij Djatlov, zamjenik glavnog inženjera, je imao pretežito
iskustva sa nuklearnim reaktorima na podmornicama. Djatlov je nakon nesreće isticao da su
u upustvima za rukovanje, dizajneri reaktora namjerno propustili napomenuti da su reaktori
nestabilni pri pojedinim opsezima rada. Operateri također nisu bili svjesni mane ili bolje
rečeno osobine kontrolnih šipaka. Naime, dio kontrolnih šipaka, koje apsorbiraju neutrone i
time usporavaju reakciju kad se spuste u reaktor, je bio napravljen od grafita, i to dio koji prvi
ulazi u reaktor, što je dovelo do istiskivanja dijela tekućine koja hladi reaktor. Uslijed ovakvog
dizajna, spuštanje kontrolnih šipki je dovelo do kratkog povećanja aktivnosti u reaktoru prije
smanjivanja.

Temeljem navedenog proizlazi da problem koji će se obrađivati u ovom radu nije samo
nesreća koja je zadesila nuklearnu elektranu u Černobilu već funkcionalnost i sigurnost
nuklearnih elektrana općnito te koja je vjerojatnost pojavljivanja novih nesreća u nuklearnim
elektranama. Može li se prihvatiti teza da je nuklearna energija izvor održive energije koja
smanjuje emisije ugljika ili su postrojenja koja koriste nuklearnu energiju potencijalne
tempirane bombe?
 2). Cilj, zadaci i metode rada

Cilj ovog završnog rada je ukazati na problem nuklearne energije koji proizlazi iz
nepovjerenja društva u nju. Percepcija društva o nuklearnoj energiji kao opasnoj i štetnoj
energiji nije u potpunosti opravdana jer nuklearna energija je sigurna i puno manje opasna
od drugih oblika pretvorbe energije, iako ako dođe do problema u njoj ponuđeno je veoma
malo rješenja. Upravo zbog toga i zbog nesreća u nuklearnim elektranama poput Černobil
stvoreno je negativno mišljenje o nuklearnoj energiji. Pokušat ću objasniti uzroke i posljedice
nesreće u Černobilu kako bismo bolje razumjeli problematiku nuklearnih elektrana.

U zadatku ovog rada pokušat ću odgovoriti na sljedeća pitanja :

 Na koji način je sagrađena i kako funkcionira nuklearna elektrana?

 Kako je došlo do nesreće u nuklearnoj elektrani Černobil?

 Da li se nesreća mogla predvidjeti i spriječiti?

 Postoji li alternativa nuklearnoj energiji?

Metode koje je uputno koristiti za proučavanje ove problematike su sljedeće:

 Analiza sadržaja u cilju spoznaja sadržaja pisanih izvora kroz kvalitativno –

kvantitativnu analizu postojećih tekstova u kojima se mogu naći posredne i
neposredne varijacije i spoznaje o problematici ovog rada.

 Metoda ispitivanja koristila bi se u obliku intervjua kod stručnjaka koji su usko

specijalizirani i bave se problematikom završnog rada. U intervjuu ću dobiti relevantne
i stručne podatke, kao i dragocjena osobna iskustva stručnjaka. Također, koristio bih
ankete iz kojih bi se moglo vidjeti kakvo je razmišljanje u društvu po raznim kriterijima
(starosna dob, stupanj obrazovanja i sl.)

 Pored ovih metoda koristit će se logičke metode analize i sinteze te indukcije i

dedukcije u obradi podataka, izvođenju zaključaka i pisanju samog rada.
2) Struktura rada

1. Uvod ( oko 4 stranice )

Uvod u predmetno područje

Izbor problema za rad

Cilj i zadaci rada

Metode korištene u izradi rada

2. Memorijalna elektrana Vladimir Iljič Lenjin ( oko 8 stranica )

2.1. Dijelovi nuklearne elektrane

2.2. Nuklearni reaktor

3. Nesreća koja je uslijedila ( oko 10 stranice )

3.1. Kronologija događaja

3.2 Uzroci nesreće

3.3 Poslijedice nesreće

4. Nuklearna energija i njena alternativa ( oko 8 stranica )

4.1. Sigurnosna analiza nuklearne elektrane

4.2. Prednosti/nedostatci nuklearne energije

4.3. Alternativa

5. Zaključak ( oko 2 stranice )

6. Literatura ( oko 1 stranica )

 7. Prilozi ( oko 5 stranica )

4). Potrebna literatura

1. Accident Analysis for Nuclear Power Plants, Safety Reports Series No. 23, IAEA,
2002.

2. Applications of Probabilistic Safety Assessment (PSA) for Nuclear Power Plants,

IAEA TECDOC Series No. 1200, 2001.

3. Cerovac, M. - Zaštita od ionizirajućeg zračenja. - Zagreb: VTŠ, 1970.

4. Code on the safety of nuclear power plants - Siting. International Atomic Energy
Agency, 1998.

5. D. Feretić, Nikola Čavlina, Nenad Debrecin - Nuklearne elektrane, Školska knjiga,

Zagreb, 1995.

6. D . Feretić i suradnici - Elektrane i okoliš, Element, Zagreb, 2000.

7. H. Požar - Osnove energetike 1, 2 i 3, Školska knjiga, Zagreb, 1992.

8. Hawkes, Nigel - Najgora nesreća na svijetu,Černobil,kraj nuklearnog sna. Globus.

Zagreb, 1987.

9. Kreuh L. - Generatori pare, Školska knjiga, Zagreb, 1978.

10. Materijali sa Interneta koji se odnose na pojedina pitanja iz zadatka završnog rada.

11. Radalj, Ž. - Štetna zračenja. - Zagreb: IPROZ, 2002.

12. V. Knapp - Novi izvori energije - nuklearna energija fisije i fuzije, Školska knjiga, 1993.
5). Osobna izjava

Ovom izjavom potvrđujem da za izradu završnog rada na temu „Nesreća u Memorijalnoj

elektrani Vladimir Iljič Lenjin“ postoje slijedeći uvjeti:

 postoje realne mogućnosti da se predložena tema obradi na osnovi stečenih

spoznaja u nastavnom procesu i uvida u potrebnu literaturu
 postoje mogućnosti dolaska do podataka potrebnih za obradu teme, i to iskustvenih
podataka vršitelja odgovarajućih vodećih funkcija kroz obavljanje razgovora sa njima,
kao i preko domaće i strane literature koja obrađuje ovo područje.
 osobno sam motiviran za obradu predložene teme čiji će mi rezultati pomoći u mojem
budućem poslu kao stručnom prvostupniku - inženjeru upravljanja u kriznim uvjetima.
 završni rad mogu uspješno izraditi samostalno, uz stručno vođenje mentora.

Student:
_________________________