Bosanski i hercegovački sabor (Sabor Bosne i Hercegovine) je bila institucija u Bosni i

Hercegovini, osnovana 1910. godine. Saboru je pripalo pravo nadzora nad upravom i pravo
zakonodavstva i kontrole u svim predmetima, koji se tiču uprave i sudstva samo u Bosni i
Hercegovini. To područje nije bilo beznačajno, ali saboru ipak nije dana puna zakonodavna vlast,
jer njegov zaključak postaje zakon samo ako vrhovni vladar, car, to odobri i to uz ispunjenje
posebnih dodatnih uvjeta (supotpis zajedničkog ministra financija na osnovu suglasnosti obiju vlada
Monarhije).

Austro-ugarsko zaposjedanje Bosne i Hercegovine, dotad osmanskog bosanskog pašaluka, bilo je

rezultat dogovora na Berlinskom kongresu 1878. Velike europske sile su dale mandat Austro-
Ugarskoj da uđe s vojskom u Bosnu i Hercegovinu, pod izgovorom da tamo uspostavi mir i red.
Austro-ugarska 2. vojska na čelu s generalom Josipom Filipovićem, sastavljena uglavnom od
Hrvata, Slovenaca, Srba te drugih slavenskih naroda Monarhije, potkraj srpnja iste godine prešla je
granicu i ušla u BiH. Iako su u Beču očekivali da će operacija proći bez većih borbi, okupaciji se
žestoko oduprlo muslimansko i pravoslavno pučanstvo, koje se odupiralo tri mjeseca te je austro-
ugarskoj vojsci nanijelo nekoliko poraza. Nakon tri mjeseca borbi Austro-Ugarska je uspostavila
vojnu okupaciju na čitavom prostoru Bosanskog pašaluka, uključujući i Sandžak.

Cjelokupno vrijeme Austro-Ugarske uprave u Bosni i Hercegovini podijeljeno je u više perioda:

Okupacijsko razdoblje (1878. – 1908.)

Razdoblje vojne uprave (1878. – 1882.)
Razdoblje civilne uprave (1882 – 1908.)
Aneksijska kriza (1908. – 1910.)
Postaneksijsko razdoblje (1910. – 1914.)
Prvi svjetski rat (1914. – 1918.)
Za Bosnu i Hercegovinu, uvjetno rečeno, najvažnije je bilo postaneksijsko razdoblje, jer je Austro-
Ugarska već tada vršila posljednje pripreme za uvođenje ustavnog stanja u Bosni i Hercegovini, što
se i dogodilo 20. veljača 1910. godine, kada je službeno proglašena ustavnost, koja je bila
regulirana sa 6 zakona:

Zemaljski statut (Ustav)

Izborni red (Izborni zakon)
Saborski poslovni red (Poslovnik o radu sabora)
Zakon o društvima u BiH (Zakon o strankama, itd.)
Zakon sakupljanja u BiH (Zakon o načinu udruživanja)
Zakon o kotarskim vijećima (Zakon kontroliranja rada kotarskih vijeća)
Bez obzira na sva ograničenja u pogledu zakonodavstva i uprave ustav i njegovi prateći zakoni
uveli su u politički život zemlje tri nove institucije:
Bosanski i hercegovački sabor
Zemaljski savjet
Kotarsko vijeće
Usto je bilo neophodno zakonski jamčiti osnovna građanska prava i regulirati javno udruživanje i
okupljanje, jer se bez toga ne bi mogao ostvariti ni minimum parlamentarnog života.

Ustav i za njega vezane zakone Car je sankcionirao 17. veljače 1910. godine, a svečano proglašenje
održalo se u velikoj dvorani Zemaljske vlade 20. veljače 1910. godine. Svečanosti su prisustvovali
sve članovi vlade, viši činovnici, predstavnici civilnih i vojnih vlasti, poglavari svih vjerskih
zajednica, predstavnici gradske općine, autonomnih oblasti i korporacija, kao i drugi ugledni
građani. Svečani proglas izvršio je zemaljski poglavar Marjan Varešanin, koji je skupu kratko
priopćio nastale promjene u državi, te na kraju pročitao Carevo rješenje o uvođenju Ustava.