GLAZBENI

OPERA
- 19. st.  niz promjena u sadržaju i oblikovanju
- Na početku talijanska opera
- Talijanski trolist: G. Rossini, V. Bellini, G. Donizetti
- Opere seria i buffa i dalje važni glazbeno-scenski oblici
- Podijeljeni na operne brojeve *
- U ranoromantičnim operama veliki broj talijanskih skladatelja nastavljaju slavni bell
canto stil  lijepo pjevanje, naziv za talijansku vokalnu tehniku 18. st. u kojoj se
posebna pažnja više posvećuje ljepoti tona i njegovoj briljantnoj izvedbi nego
dramatičnim izražajima i romantičkim emocijama
- Nacionalni pokreti naroda doveli su do stvaranja nacionalno-povijesne opere i
nacionalne-bajke
- C.M. Weber: Strijelac vilenjak (1821.)
- M.I. Glinka: Ivan Susanjin (1836.)
- V. Lisinski: Ljubav i zloba (1846.)
- V. Lisinski: Porin (1851.)
- B. Smetana: Prodana nevjesta (1866.)
- I. pl. Zajc: Nikola Šubić Zrinski (1876.)
- Uvertira  povezana s operom jer predviđa dramski i glazbeni sadržaj *
- Orkestar predočuje različita ozračja: pastoralni šumski ugođaj, fantastični prizor
lijevanja čarobnih metaka i ugovora s đavlom, ljubavnu priču mladog para Agate i
Maxa i seosko slavlje
- Jednostavna melodija i pravilnost ritma bliski su njemačkim narodnim pjesmama
- C. M. Weber: „Strijelac vilenjak“
 Nosi sve značajke nacionalne opere: na njemačkom je jeziku, likovi
su jednostavni ljudi iz naroda (lugari, lovci, seljaci), u operi se javlja
pastoralni ugođaj sela te melodije i ritmovi srodni njemačkoj narodnoj
pjesmi (narodni ples, svadbeno kolo, zvukovi lovačkog roga), sadržaj je
prožet fantastikom, a temelji se na staroj legendi iz 17. st. *
 Opera je i tipično romantična zbog: ljubavne priče, fantastičnih
elemenata, romantičnog shvaćanja prirode
 Uz stvarne i nestvarne likove glavni protagonist priče jest šuma 
mjesto dobra i zla, svjetla i tame, idile i straha, u njoj žive lovci i kriju
se demoni i fantastične pojave (lijevanje čarobnih metaka i sklapanje
ugovora s đavlom)
 Zbor lovaca: oblik – strofni, trodijelni (ABC); gl. slog – homofoni;
mjera – 2/4; tempo – molto vivace; sastav izvođača – muški zbor i
orkestar; uloga orkestra – pratnja zboru; instrumenti koju dočaravaju
lov – rogovi; ritam – naglašen, prati tekst; ugođaj – vedar
- G. Rossini – majstor opere, proslavila ga je opera buffa (komična opera) Seviljski
brijač (1816.)
- V. Bellini – glavna značajka njegovih opera je ljepota melodike; Najpoznatije opere
Norma i Mjesečarka (opere serie) *
 - Norma
 Tragična opera u 2 čina (4 slike)
 Norma „sjedinjuje najbogatiji tok melodije s najdubljim žarom istine“
 Radnja: 1. st., Galija
 Norma je kćer druidskog poglavara (keltski svećenici) i velike
svećenice
 U ariji Casta Diva (čista boginja) izriče proročanstvo o propasti Rima
 najljepši primjer bell canto stila jer ističe ljepotu
tona,
legato fraziranje i nepogrešivu vokalnu tehniku s
virtuoznim pasažima i ukrasima
- G. Donizzetti: Lucia di Lammermoor
 Premijerno izvedena 1815.
 Pravo tragedijsko remek-djelo
 Temelji se na Scottovu romanu Nevjesta iz Lammermoora
 Nesretna ljubavna priča događa se i 17. stoljeću u Škotskoj
 Na kraju opere Lucia u ludilu ubije nevoljenog muža
 S krvavim nožem u ricu pjeva o Edgardu, svojoj ljubav

GIUSEPPE VERDI (1813.-1901.)

- Sklada cijelo 19. stoljeće
- Najznačajniji operni skladatelj romantizma
- Veliki politički utjecaj, njegova djela simboli otpora u političkim borbama
- Stabilnog karaktera, čvrstog stajališta, nije dolazio pod utjecaj drugih
- Pokazivao zanimanje za literaturu visoke književne razine  veliku pozornost
pridavao libretima
- Libreta su većinom nastala na temelju poznatih djela svjetske književnosti: Macbeth,
Otello, Vesele žene windsorske W. Shakespearea, Kralj se zabavlja (Rigoletto) V.
Hugoa, Dama s kamelijama (Traviata) A. Dumasa, Razbojnici te Spletka i ljubav E.
Schillera
- Ukupno skladao 28 opera
- Značajke u glazbi:
 Nacionalni karakter
 Pjevne melodije (duhovite, maštovite i dosjetljive)
 Orkestar postaje važnim sudionikom dramske radnje
 Podjela opere na prizore (Otello i Falstaff)
 Opera seria sa značajkama verizma  glavni likovi postaju ljudi iz dna
društvene ljestvice
- Osobine Verdijeva stvaralaštva najjače dolaze do izražaja u arijama i zborskim
odlomcima
- U arijama izražava bell canto s naglašenom koloraturom, ali istovremeno uvodi novi
tip verističkih arija  jednostavne, pjevne i iskrene (izražava duševno stanje, a ne
samo ljepotu glasa)
- Recitativima između pojedinih brojeva stvara dinamičnost radnje
 - U većini opera zadržava podjelu na brojeve, osim u posljednje dvije (Otello i Falstaff)
u kojima uvodi prizore (utjecaj Wagnera)
- Nabucco (1842.)
 Radnja: Jeruzalem i Babilon, 586. pr. Kr.
 Publika je uočila analogiju između porobljenih Hebreja i neoslobođenih
Talijana
 Zbor ima oblik velike dvodijelne pjesme
- Prvi puta kod Verdija glavni likovi postaju ljudi iz nižih društvenih slojeva: seljaci,
dvorske lude, bludnice i Cigani  Verdi se bliži opernom verizmu
- Likovi su prikazani bez uljepšavanja
- Opere Latinske trilogije: Rigoletto (1851.), Trubadur (1853.), Traviata (1853.)
- Rigoletto
 Opera u 3 čina, skladana na libreto F. M. Piave nastalog prema drami
Kralj se zabavlja V Hugoa
 Tragična priča o dvorskoj ludi Rigolettu, rastrganog između uloge
dvorskog zabavljača i oca lijepe Gilde koju ljubomorno čuva od
raskalašenog vojvode od Mantove
 Arija Gilde  tipičan primjer bell canto stila
 Predstavlja novi tip „verističkih“ arija  jednostavne kojima se
izražava duševno stanje, a ne samo ljepota glasa
- Najavljuje verizam
- Verističke arije  želi se iskazati duhovno stanje

RICHARD WAGNER (1813.-1883.)

- Prvo piše dramu, onda dovodi glazbu
- Njemački skladatelj i reformator opere
- U svojim gl. dramama želio je ostvariti jedinstvo svih umjetnosti – Gesamtkunstwerk
- Pisao je libreta za svoje opere, kostime, scenografiju, režirao i dirigirao izvedbama
- Reforma opere: *
 Provodi simfonizaciju drame, orkestar je glavni tumač radnje
 Spajanje glazbenih brojeva u cjelovite prizore (prokomponirana opera)
 Uvođenje leitmotiva
 Simfonizacija orkestra – leitmotive provodi kao teme u simfonijama
 Napušta bell canto i uvodi melodije instrumentalnog tipa s velikim
rasponom i čestim skokovima
- Leitmotiv  teme koje prate određenu osobu  čitaju misli, simboliziraju osobu,
predviđaju događanja
- Svoje opere nazvao je glazbenim dramama  sadržaji opera vezani su za germanski
mit, ali i za srednjovjekovne teme
- Tematika općeljudskog i vječnog koja se prepoznaje u motivima vječne ljubavi,
sudbine, lutanja, traganja za duhovnim mirom
- Glazba u operama nije rascijepana na tradicionalne recitative, arije i duete nego se
prizori nižu u neprekinutom glazbenom tijeku *
- Wagner je 1876. sagradio novo kazalište u Bayreuthu i otvorio izvedbom cijelog
ciklusa od četiri opere „Prsten Nibelunga“: Rajnino zlato, Die Walkure, Siegfried,
Sumrak bogova
 - Opere: Tristan i Izolda, Majstori pjevači, Ukleti Holandez, Tannhauser, Lohengrin
- Prošireni tonaliteti  harmonija obogaćena upotrebom disonatnih
akorda, čestom kromatikom i modulacijama  vrlo rijetko osjećamo
usporište tonike i osnovnog tonaliteta
- Atonalitetna glazba  prošireni tonaliteti otvorio put novoj eri, nema tonaliteta,
svaka nota (doba) zasebna
- Die Walkure – druga opera ciklusa Prsten Nibelunga  valkure su božice, kćeri boga
Wotona
- Tristan i Izolda (1865.)
 Opera u 3 čina
 Prva reformirana opera
 Prema epu Guttfrieda iz Strassburgha oko 1210. godine
 Romantična i tragična opera
 Isprepliću se dva motiva karakteristična za srednji vijek: neostvarena
ljubav prema nedostižnoj dami i viteška čast
 Sukob ljubavi i časti stvara tragiku operne priče
 Radnja se odvija pretežno u večernjim i noćnim satima (noć oslobađa
osjećaje)
 Drama o smrti u kojoj su privremeni svijet zamijenili konačnim
 Orkestralna predigra nije zasebna cjelina, već je bez prekida spojena s
prvim činom
 Početni taktovi donose motiv ljubavne čežnje s poznatim alteriranim
akordom zvanim Tristan akord
 Wagner ponavlja i proširuje taj motiv, a zatim dodaje motiv ljubavnog
napitka, motiv čežnje i druge motive

VERIZAM (19.st.)
- Javio se pod utjecajem književnog naturalizma u kojem se pojavljuju likovi kojima
upravljaju niske, iskonske strasti i nagoni
- Burni i pretjerani osjećaji ljubavi, ljubomore, mržnje, zavisti te nevjera, osveta,
ubojstva i samoubojstva
- Sadržaji su napeti, puni nasilja, a završeci su tragični
- Veristi (tal. istinito, stvarno) traže radnju u kojoj će se moći razviti jaki sukobi strasti i
nagona
 Njima treba kakav događaj iz svakodnevnog života, osobito narodnih
slojeva u kojima su strasti još sirove (naroda južnjačkog temperamenta)
koji najsilnije reagiraju
 U tim operama glavni je pokretač ljubav koja izaziva osjećaj
ljubomore, osvete, mržnje i tragičan završetak
- Veristička opera je naglo osvajale europske pozornice  prva su djela tog pravca
ujedno i najznačajnija djela verista

 Pietro Mascgani „Cavalleria rusticana“ (1890.)

 Ruggiero Leoncavallo „Pagliacci“ (1892.)
 Giacomo Puccini „Tosca“ (1900.)
 - Značajke: prisutni elementi talijanske operne tradicije 
 raspjevane melodije  često folklornog prizvuka
 orkestar bogatiji te dobiva veću ulogu u tumačenju radnje
 naglo nizanje prizora  dramsku napetost (pripremajući katastrofu)
 utjecaj romantizma najjače je prisutan u zborovima i orkestru
- Pietro Mascaggni, „Cavaleria Rusticana“ – tema opere je osveta povrijeđene časti u
sicilijanskom gradiću te uskrsno krvoproliće
 Opera započinje predigrom u kojoj Turiddu pjeva podoknicu lijepoj
Loli
 Arija ima elemente sicilijanskog folklora, skladana je za tenor uz
pratnju harfe
 Blagdansko sunčano jutro, narod u crkvi, pjeva se velika himna (solo
Santuzzine molitve)
 Alfio saznaje od Santuzze istinu (oboje su prevareni), hoće isprati ljagu
sa svojega imena, odlazi do Turidda, ugrize ga za uho (stari sicilijanski
običaj) i dogovore dvoboj  Alfio ubija Turidda
- Ruggiero Leoncavallo, „Pagliacci“ – libreto napisao sam skladatelj, na temelju
istinita događaja iz života putujuće glumačke družine
 Radnja: talijanska pokrajina Calabrija, 15.08.1865.
 Krvavo prepletanje komedije na daskama i tragedije u stvarnosti
 Nevjera, ljubomora, osveta prevarena muža, ubojstvo žene i njezina
ljubavnika
 Opera počinje predigrom i prologom  pjevač pjeva o teškom životu
glumaca koji će u predstavi glumiti sebe
 Onda slijede dva čina povezana intermezzom, bez stanke
 Na kraju 1. čina, u trenutku kada Canio ostaje sam, nakon što je
zatekao ženu i njezina ljubavnika, pjeva ariju
- Giacomo Puccini, „Tosca“ (1900.) – remek-djelo opernog
verizma, Puccini više naglasio melodramu negoli političku pozadinu
djela
 U priči o tragičnoj ljubavi operne pjevačice Tosce i slikara
Cavaradossija provlače se scene ljubomore, mučenja i samoubojstva 
sva tri glavna lika umiru
 Tosca je žrtva spletka okrutnog šefa policije, baruna Scarpije
 Radnja: Rim, 1800. godine

REALIZAM
- Stil koji na glazbu utječe samo u području opere
- Prati promjene u europskoj umjetnosti u drugoj polovici 19. stoljeća
- Književni realizam predstavljaju Balzac, Tolstoj, Dostojevski, Dickens…
- Najavio ga je Giuseppe Verdi u operama iz Latinske trilogije
- Operni skladatelji odabiru priče o običnim ljudima iz svakidašnjeg života, iz različitih
društvenih staleža
- Vrhunac tog stila bili su ruski skladatelj Modest Petrović Musorgski i francuski
skladatelj Georges Bizet
 - Georges Bizet, „Carmen“ - na scenu dovodi male, obične ljude opisujući ih sa svim
njihovim vrlinama i manama (poštenje, ljubomora, mržnja i licemjernost cijeloga
društva)
 Bizet je prvi skladatelj koji u svoje djelo uvodi stiliziranu
španjolsku nacionalnu glazbu koristeći se napjevima i ritmovima
španjolskog folklora
 Njegov realizam je jednostavniji, a libreto usklađen s glazbom
 U orkestralnom se uvodu iznose dva osnovna motiva koja se provlače
cijelom operom  toreadorova pjesma, motiv Carmenine kobne
ljubavi

IMPRESIONIZAM
- Kraj 19. st.
- Prvo se javio u slikarstvu, a onda u poeziji i glazbi
- Slikarstvo: slikali su vedre prizore iz svakodnevnih života  gužve pariških ulica,
ljepotu prirode (mirna jezera, velike valove…)
- Važni slikari: Monet, Renoir, Degas
- Impresionizam u glazbi obično je francuski stil:
 C. Debussy  Preludij za poslijepodne jednog fauna (nadahnuta
Mallerovom pjesmom)
- Hrvatski impresionisti:
 Dora Pejačević
 Božidar Kunc
 Blagoje Bersa
- Značajke u glazbi:
 Programna glazba
 Naglašavanje promjenjivosti tonskih boja i glazbenog ugođaja
 Male lirske forme: minijature, solo pjesme, simfonijske pjesme
 Novi glazbeni jezik  nastaje proširenjem durskog i molskog tonaliteta 
upotreba srednjovjekovne ljestvice, pentatonske, cjelotonske, paralelnim
nizanjem akorda , uporaba disonantnih akorda
 Harmonije ima ulogu zvukovne boje  važnija od ritma i melodije
 Melodija = građena od malih intervala
 Metrički puls = neodređen

CLAUDE DEBUSSY
- Najznačajniji predstavnik glazbenog impresionizma
- Za proširivanje tonaliteta koristi srednjovjekovne ljestvice, cjelotonsku ljestvicu,
pentatonsku ljestvicu i paralelno nizanje akorda
- Harmonija  uloga zvukovne boje, postala je važnija od ritma i melodije
- Ritam  slobodan i ostavlja dojam trenutačne inspiracije
- Paralelno nizanje akorda, suprotno od klasične harmonije