Šta označava pojam finansije?

Finansije u najširem smislu označavaju naučnu disciplinu koja se odnosi na upravljanje novcem i
novčanim tokovima.

Koja naučna područja obuhvataju finansije?

Finansije predstavljaju složenu oblast koja se sastoji od nekoliko područja koja svaka za sebe čine
posebne naučne discipline:

- Javne finansije

- Monetarne finansije

- Poslovne finansije

- Međunarodne finansije

- Finansijska tržišta i institucije

Kako se definišu finansije?

Poslovne finansije kao praktična i naučna disciplina predstavljaju širi pojam od finansijskog
menadžmenta, iako oko ove definicije postoje izvesna neslaganja zbog različitih definicija poslovnih
finansija i finansijskog menadžmenta.

Koji su temeljni elementi međunarodnog finansijskog sistema?

Sistem pravila, mehanizama i institucija, koji povezuje nacionalne finansijske sisteme u konsistentnu
cjelinu.

Zadatak:

- Osigurati stabilnost deviznih kurseva.

- Podsticati otklanjanje platnobilansnih neravnoteža.
- Osigurati normalan pristup prema međunarodnoj likvidnosti.

Šta je međunarodno kretanje kapitala?

Međunarodno kretanje kapitala podrazumijeva transfer realnih i finansijskih sredstava između

subjekata različitih zemalja sa odloženim kontratransferom za određen vremenski period, a u cilju
ostvarivanja određenih ekonomskih i političkih interesa učesnika u tom transferu. Najveći dio
međunarodnih kretanja kapitala odvija se između razvijenih zemalja, odnosno subjekata ovih
zemalja, dok se zemlje u razvoju i zemlje u tranziciji pojavljuju uglavnom kao korisnici kapitala.
Koja je razlika između međunarodnih tokova kapitala i međunarodnih tokova finansijskih
sredstava?

U međunarodne tokove kapitala se ne ubrajaju krediti sa rokom otplate do godine dana, te

transakcije između pojedinih država i Međunarodnog monetarnog fonda.

Šta je neto tok kapitala?

Neto tok kapitala je zbir neto tokova kapitala po osnovu: dugoročnih dužničkih instrumenata (kredita
i obveznica), direktnih stranih investicija i portfolio investicija te nepovratne finansijske pomoći.

Kako dijelimo međunarodne tokove kapitala s obzirom na vrijeme?

S obzirom na vrijeme, međunarodne tokove kapitala dijelimo na kratkoročne i dugoročne, pri čemu
se period od jedne godine uzima kao granica. Nakada ova granica nije posve jasna, kao npr. kod
kupovine dionica u inostranstvu koja može biti dugoročna investicija, ali i kratkoročna ukoliko je cilj
ostvariti zaradu na preprodaji dionica.

Kako dijelimo međunarodne tokove kapitala s obzirom na motive zbog kojih dolazi do
međunarodnih finansijskih transakcija?

S obzirom na motive zbog kojih dolazi do međunarodnih finansijksih transakcija, međunarodne

tokove kapitala dijelimo na pet grupa:

 tokovi namijenjeni finansiranju međunarodne trgovine;

 finansiranje direktnih stranih investicija;

 finansijska arbitraža;

 špekulativne transakcije;

 diverzifikacija portfolia.

Kako dijelimo međunarodne tokove kapitala s obzirom na izvor?

S obzirom na izvor finansijskih sredstava, međunarodni tokovi kapitala dijele se na dvije skupine:

 tokovi kapitala iz javnih izvora (kapital koji dolazi iz državnih institucija, centralnih banaka i
sličnih izvora, a kreće se uglavnom u obliku bilateralnih zajmova i kredita, portfolio investicija
te bespovratne ekonomske pomoći);

 tokovi kapitala iz privatnih izvora (kapital pojedinaca, privatnih preduzeća, komercijalnih

banaka, a kreće se u formi direktnih investicija, portfolio investicija i u formi kredita (zajmova)
i depozita).

Kako dijelimo međunarodne tokove kapitala s obzirom na finansijske uslove u kojima dolazi do
kretanja kapitala?
Kako dijelimo međunarodne tokove kapitala s obzirom na tip finansijskih instrumenata?

S obzirom na tip finansijskih instrumenata, međunarodni tokovi kapitala dijele se na: vlasničke
instrumente (strane direktne investicije i portfolio investicije), dužničke instrumente (obveznice,
portfolio dužničke incesticije, kredite), te finansijske poklone.

Koji su oblici međunarodnog kretanja kapitala?

 međunarodno kretanje zajmovnog kapitala;

 portfolio investicije i

 direktne investicije u inostranstvu.

Koje su osnovne karakteristike međunarodnog zajmovnog kapitala?

Međunarodni krediti i zajmovi su tradicionalan i vrlo značajan vid međunarodnog kretanja kapitala.
Zajmovni kapital predstavlja takav oblik korištenja kapitala u kome se korisnik kapitala javlja u ulozi
dužnika, a vlasnik kapitala u ulozi povjerioca. Zajmovni kapital koji se preko tržišta kapitala plasira na
duže rokove, nosi veći stepen rizika a samim tim i višu cijenu koštanja. Zaštita od rizika (kreditni rizik,
valutni rizik i sl.) ostvaruje se obično ugovaranjem promjenjive kamatne stope, kao i putem
terminskih i opcijskih poslova.

Šta je LIBOR?

LIBOR (London Interbank Offered Rate) je londonska međubankarska ponudbena referentna

(benchmark) kamatna stopa, koja se obračunava na međusobne kredite banaka koje posluju na
londonskom tržištu kapitala.
Visina joj ovisi o ročnosti zajmova, ali je relativno niska zbog visokog kreditnog boniteta banaka na
tržištu. Varira ovisno o situaciji i izgledima pojedine devize na tržištu. LIBOR je osnovica pri
ugovaranju i određivanju kamatnih stopa te u transakcijama sa zajmoprimcima izvan tržišta.

Šta je EURIBOR?

EURIBOR (Euro Interbank Offered Rate) je referentna kamatna stopa koja se utvrđuje na evropskom
međubankarskom tržištu. Utvrđuje se dnevno kao prosječna stopa po
kojoj reprezentativne banke međusobno daju u zajam neosigurana novčana sredstva. Takva prosječna
stopa kasnije se koristi kao referentni pokazatelj cijene novca te se koristi i izvan međubankarskog
tržišta. Domaće komercijalne banke kod kreditiranja koriste EURIBOR kao fiksnu osnovicu cijene
novca, na koju dodaju profitnu maržu. Promjenom EURIBORa mijenja se i kamatna stopa, pa je time
rizik promjene kamatne stope prebačen sa banke na dužnika.
Šta je sindicirani ili konzorcijski kredit?

Kada je traženi kredit suviše veliki da bi ga jedna banka mogla osigurati iz svog kreditnog potencijala,
grupa međunarodnih banaka se može obavezati da učestvuje u finansiranju projekta, pri čemu se
definiše koja je banka preuzela ulogu nosioca posla, te koliko je učešće ostalih banaka. To se naziva
sindiciranim ili konzorcijskim kreditom.

Šta je portfolio investicija?

PORTFOLIO INVESTICIJE podrazumijevaju davanje zajmova ili kupovinu vrijednosnih papira do nivoa
koji investitoru ne daje pravo odlučivanja i kontrole nad subjektima u koje je uložio kapital.
Vrijednosni papiri koje investitor posjeduje čine njegov portfolio. Rizik ulaganja smanjuje se manjim
ulaganjima u veći broj pravilno odabranih preduzeća. Na taj način, očekuje se da će ukupan prinos na
investirani kapital, dividenda i povećanje vrijednosti dionica, premašiti prinos od poslovanja u obliku
depozita ili zajma.

Poredati oblike međunarodnog kretanja kapitala po rizičnosti.

Šta su direktne strane investicije?

STRANE DIREKTNE INVESTICIJE definišu se kao oblik ulaganja u određena preduzeća kojim se stiče
vlasnička kontrola nad njima. Kada je u pitanju prag da bi se jedna investicija smatrala direktnom
investicijom, on se kreće u rasponu od 10% do 50%, pri čemu je značajna mogućnost efektivnog
uticaja na upravljanje kompanijom ili ostvarivanja kontrolnog interesa.

Koje su osnovne razlike između portfolio investicija i direktnih stranih investicija (3)?

Osnovne razlike između portfolio investicija i direktnih stranih investicija su:

 stepen kontrole i uticaja na upravaljanje kompanijom čije udjele ili dionice je investitor
stekao;

 kod portfolio investicija rok investiranja je u pravilu kraći;

 portfolio investicije se smatraju manje rizičnim ukoliko je portfolio pravilno diverzificiran.

Koji su motivi za izvoz kapitala (7)?

Motivi za izvoz kapitala su:

 Ostvarenje većeg profita ili drugog oblika prihoda od uloženog kapitala (kamata, dividenda).
Ovo je ujedno i glavni motiv, dok su svi ostali motivi posredni i u funkciji ovog glavnog.

 Korištenje bogatijih i jeftinijih resursa u inostrastvu u odnosu na one kojima raspolaže zemlja
izvoznica kapitala;

 Niže cijene sirovina i energije;

 Osvajanje tržišta pojedinih zemalja (koriste se lokalni izvori snabdijevanja, smanjuju

transportni i drugi troškovi, koristi se status domaćeg proizvođača);

 Do izvoza kapitala može doći i zbog potrebe da se kompletira proizovdnja, odnosno poveže sa
izvorom sirovine (ruda-rudnik, rafinerija-nafta i sl.)

 Potreba da se poveća plasman kapitalnih dobara npr. opreme može uvjetovati odobravanje
kredita stranim kupcima. Za odobravanje ovakvih kredita zainteresirani su ne samo prodavci
nego i vlade tih zemalja jer na takav način stimulišu domaću privredu;

 Motiv izvoza kapitala može biti i osiguranje političkog uticaja u nekoj zemlji, što je
karakteristično uglavnom za plasman sredstava iz javnih dobara.

Koji su osnovni motivi za uvoz kapitala sa mikro i makro aspekta?

Osnovni motivi za uvoz kapitala sa mikroaspekta je osiguranje nedostajućih sredstava za poslovanje i

razvoj, realizaciju određenih projekata i programa, kada za to nema dovoljno domaćih sredstava, ili
kada su uslovi angažovanja domaćih sredstava nepovoljni. Na makroplanu motivi za uvoz kapitala su:
pokriće deficita, ostvarivanje porasta zaposlenosti i proizvodnje, viši transfer tehnologije. Treba imati
u vidu da uvoz kapitala pored ekonomske dobrobiti dovodi i do ekonomske, ali i do političke
zavisnosti zemlje uvoznice kapitala.

Šta je kapital i kakav može biti?

Kapital (lat. capitalis – glavni, caput – glava) u ekonomiji predstavlja vrijednost (u formi novca,
imovine ili ljudskih resursa) koja se ulaže u proizvodnju ili neku drugu ekonomsku djelatnost sa
osnovnom namjenom da se uveća, odnosno da donese dobit. Kapital se može ulagati u proizvodni ili
neproizvodni sektor. Međutim, njegova osnovna namjena je uvijek ista, a to je uvećanje osnovne
vrijednosti ili proizvodnja drugih dobara. S obzirom na to da kapital nije prirodno dobro, on se mora
proizvesti ili pozajmiti.On može biti fizički (proizvodni i poslovni prostor, strojevi i oprema,sirovine,
poluproizvodi i gotovi proizvodi i sl.) i finansijski (novčana sredstva, vrijednosni papiri sl.).
Koje oblike povezivanja preduzeća poznajemo?

 Horizontalno povezivanje – povezivanje preduzeća iz iste ili slične djelatnosti;

 Vertikalno povezivanje – povezivanje preduzeća koja su vezana u lancu snabdijevanja tj.

procesu reprodukcije (dobavljači/ proizvođači sirovina i poluproizvoda – proizvođač finalnog
proizvoda – kupac, veletrgovina i trgovina na malo);

 Konglomerati – povezana preduzeća koja nisu u istoj branši niti u lancu snabdijevanja;

 Holding preduzeća – grupacija preduzeća, jedno preduzeće posjeduje kontrolni paket nad
ostalim preduzećima te shodno tome upravlja njima. Kontrolisana preduzeća zadržavaju
poslovnu samostalnost a upravljačku funkciju ima dominantno preduzeće.

Šta je horizontalno, a šta vertikalno povezivanje preduzeća?

 Horizontalno povezivanje – povezivanje preduzeća iz iste ili slične djelatnosti;

 Vertikalno povezivanje – povezivanje preduzeća koja su vezana u lancu snabdijevanja tj.

procesu reprodukcije (dobavljači/ proizvođači sirovina i poluproizvoda – proizvođač finalnog
proizvoda – kupac, veletrgovina i trgovina na malo);

Šta je portfelj?

Portfelj -portfolio se može definisati kao skup financijske imovine pojedinca, sastavljen od različitih
financijskih instrumenata-vrijednosnih papira.

Šta je diverzifikacija portfelja?

Diverzifikacija portfolia je distribucija , ili pojednostavljeno rečeno raspoređivanje uloženog kapitala u

više vrijednosnih papira. Što je veća diverzifikacija, manji je rizik za vlasnika kapitala.

Šta je diverzifikacija poslovanja?

Diverzifikacija djelatnosti je poslovna strategija preduzetnika da predmet svoje djelatnosti

organizivano proširuje na druge proizvode/usluge i/ili na druga tržišta. Dva su moguća oblika
diverzifikacije djelatnosti. Povezana diverzifikacija slučaj je proširivanja djelatnosti na slične
proizvode, odnosno na proizvode slične proizvodne linije. Nepovezana diverzifikacija slučaj je
proširivanja djelatnosti na proizvode koji se po svojim fizičkim svojstvima i namjeni veoma razlikuju.
Preduzetnici se na diverzifikaciju odlučuju zbog više razloga, među kojima je osnovni smanjenje rizika
poslovanja.
Šta je zlatni standard i koje su njegove osnovne karakteristike?

Čisti zlatni standard je samoregulirajući sistem koji nije ostavljao slobode monetarnoj politici, a
obezbjeđivao je stabilnost cijena i stabilnost deviznih kurseva. Zlatni standard je karakterisala
relativno velika stabilnost cijena i visok stepen privrednog rasta u svijetu.

Kako je Engleska, za vrijeme zlatnog standarda, finansirala neravnotežu u bilansu plaćanja, a kako
su to činile ostale zemlje?

Engleska, kao najjača ekonomska sila u tom periodu, finansiranje neravnoteže u svom platnom
bilansu lako je postizala povećanjem kamatne stope čime je privlačila kratkoročni kapitla iz
inostranstva. Sve ostale zemlje svoj deficit u bilansu plaćanja su finansirale izvozom zlata, što je
značilo smanjenje novčane mase, smanjenje cijena, rast izvoza, smanjenje uvoza, a time i smanjanje
deficita.

Kako i zašto je došlo do kraja zlatnog standarda?

Početak Prvog svjetskog rata označio je kraj zlatnog standarda. Zbog različitih ratnih napora, pojavile
su se velike neravnoteže u bilansima plaćanja pojedinih zemalja.

Kad i gdje su postavljene osnove savremenog međunarodnog monetarnog sistema?

Osnove savremenog međunarodnog monetarnog sistema postavljene su krajem Drugog svjetskog

rata, u ljeto 1944. godine, u Breton Vudsu, država Nju Hempšir, SAD.

Šta je bio zadatak po osnivanju Međunarodnog monetarnog fonda (MMF), a šta Međunarodne
banke za obnovu i razvoj?

Ne Bretonvudskoj konferenciji predloženo je i usvojeno da MMF obezbijedi saradnju u oblasti

međunarodnih plaćanja i politike deviznih kurseva, te da odobrava kredite za kratkoročno
uravnoteženje platnog bilansa, dok je zadatak Međunarodne banke za obnovu i razvoj bio da
dugoročnim kreditima omogući obnovu i razvoj privreda zemalja članica .

Ko čini MMF?

Prilikom osnivanja MMF je imao 44 zemlje članice, dok ih danas ima 189.
Koji su najvažniji ciljevi MMF-a?

1. Razvijanje i unapređenje međunarodne monetarne saradnje kroz konsultacije i zajedničko

rješavanje monetarnih problema;

2. Olakšavanje širenja i ravnomjerniji rast međunarodne trgovine, rast zaposlenosti realnog

dohotka i razvoj proizvodnih kapaciteta;

3. Doprinosi stabinosti deviznih kurseva i deviznih aranžmana između zemalja članica i

spriječava konkuretske valutne depresijacija i devalvacije.

4. Multilateralizam u međunarodnim plaćanjima za tekuće transakcije, te uklanjanje deviznih

ograničenja koja usporavaju rast međunarodne trgovine

5. Obezbjeđivanje finansijskih kratkoročnih sredstava za pomoć zemljama članicama, radi

uravnoteženja platnog bilansa;

6. Smanjanje platno-bilansnih neravnoteža.

Šta je multilateralizam?

Multilateralizam predstavlja mogućnost slobodnih međunarodnih plaćanja u bilo kojoj valuti koja je
konvertibilna. Time se konvertibilna potraživanja stečena po raznoj osnovi u jednoj zemlji veoma lako
prenose za plaćanja dugovanja u drugoj zemlji u svijetu

Na osnovu čega se procjenjuje kvota zemalja članica u MMF-u?

Na osnovu vrijednosti nacionalnog dohotka, stanja zlatnih i deviznih rezervi i vrijednosti uvoza i
izvoza

Šta su specijalna prava vučenja (SDR)?

Specijalna prava vučenja su posebna vrsta novca koja bi trebalo da zamijeni zlato, pa su zato i dobila
naziv “papirno zlato”. Ona su u stvari sintetička valuta čija je vrijednost od 01.01.1999. godine
određena kao ponderisani prosjek četiri valute (američki dolar ($), euro (€), britanska funta (£),
japanski jen(¥)).

Na koji način se formiraju sredstva MMF-a?

U kojim sredstvima se vrši uplata kvota u MMF?

Uplata kvota se vrši sredstvima međunarodne likvidnosti i u nacionalnoj valuti. Dakle, 25% bi trebalo
platiti u zlatu ili u dolarima, a 75% u sopstvenoj, nacionalnoj valuti.
Koji su organi upravljanja MMF-a?

Organi MMF-a su:

 odbor guvernera;

 odbor izvršnih direktora i

 generalni direktor.

Objasniti ko čini i koje su nadležnosti Odbora guvernera, Odbora izvršnih direktora i generalnog
direktora MMF-a?

Koji su instrumenti MMF-a za pribavljanje sredstava (9)?

Objasniti svaki instrument za pribavljanje sredstava MMF-a (9) u smislu namjene, uslova korištenja
sredstava i sl.?

Koju naknadu zemlje članice plaćaju MMF-u za pozajmljena sredstva?

Zemlje dužnice plaćaju MMF-u proviziju koja iznosi 0,25%, troškove servisa 0,5% i kamatu, koja se
utvrđuje sedmično na osnovu kamatne stope na kratkoročne plasmane u SAD, Njemačkoj, Francuskoj
i V. Britaniji (oko 4%).

Šta je tzv. politika uslovljenosti?

To je tzv. politika uslovljenosti, tj. korištenje sredstava Fonda neposredno je povezano sa napretkom
zemlje u izvršavanju mjera ekonomske politike koju preporučuje Fond s ciljem otklanjanja
platnobilansne neusklađenosti i obezbjeđenja održivog dugoročnog razvoja.

Od kada je BiH postala članica MMF-a?

20. decembra 1995

Na koji način i uz koju proceduru BiH povlači sredstva od MMF-a?

Prvi korak u pregovorima o aranžmanu je da BiH uputi Pismo namjere kojim faktički poziva MMF da
izvrši pregled i odobri finansijsku pomoć za strukturne reforme koje se navedu u Pismu namjere.
Nakon izvještaja o ostvarenom napretku, Fiskalno vijeće Bosne i Hercegovine dostavlja pismo
namjere MMF-u i CBBiH, koja zatim upućuje zahtjev MMF-u za povlačenje sredstava.
Šta je devizno tržište?

Devizno tržište je dio ukupnog finansijskog tržišta na kojem se prema unaprijed utvrđenim uslovima i
pravilima trguje stranim valutama.

Kojim se valutama najčešće trguje na deviznim tržištima?

Najveći dio trgovine na deviznim tržištima odnosi se na nekoliko vodećih valuta: američki dolar ($),
euro (€), japanski jen (¥) i švicarski franak (CHF).

Koje su glavne funkcije deviznih tržišta?

1. Olakšavanje transfera kupovne snage između valuta i zemalja. Da bi se domaća preduzeća

mogla javiti u međunarodnim robnim transkacijama ili ulaganjima, potrebno je da raspolažu
sa stranom valutom. Isto tako i pojedinci koji putuju u inostranstvo moraju platiti valutom
zemlje u kojoj se nalaze. Prema tome, prije nego što se pojave u ovakvim transakcijama,
preduzeća i pojedinci se pojavljuju na deviznim tržištima kako bi pribavili strane valute.)
2. Formiranje deviznih kurseva između valuta na temelju snage ponude i potražnje.
3. Kreditiranje vanjske trgovine. Ovu funkciju mogu obavljati izvoznici kod prodaje po tekućem
računu ili uz upotrebu akceptirane mjenice, uvoznik plaćanjem u gotovini, ili devizna tržišta u
slučaju da izvoznik dobijenu mjenicu diskontuje u deviznom sektoru svoje banke.
4. Olakšavanje trgovine instrumentima za zaštitu od valutnog rizika. Naime, devizna tržišta
pružaju izvoznicima, uvoznicima i investitorima u međunarodnim relacijama mogućnost
zaštite od gubitaka zbog fluktuacije deviznih kurseva.

Ko su kupci strane valute?

KUPCI STRANE VALUTE na deviznom tržištu su:

 uvoznici, uključujući i putnike za plaćanje računa denominiranih u stranoj valuti;

 investitori za kupovinu imovine denominsirane u stranoj valuti;

 arbitražeri koji kupuju i prodaju valutu na različitim tržištima radi profitiranja na razlici
deviznih kurseva;

 hedžeri koji zaštićuju vrijednost svojih obaveza denominiranih u stranoj valuti;

 špekulanti koji žele profitirati od zarade u rastu vrijednosti valute.

Ko su prodavci strane valute?

PRODAVCI STRANE VALUTE su:

 izvoznici;

 investitori;

 arbitražeri;

 hedžeri (zaštićuju vrijednost svoje imovine denominirane u stranoj valuti);

 špekulanti koji očekuju zaradu od pada vrijednosti valute.

Kako možemo grupisati transakcije na deviznom tržištu?

Transakcije na deviznom tržištu mogu se grupisati u četiri grupe:

 transkacije između banaka i njihovih komitenata koji su zapravo krajnji kupci i prodavci
deviza;

 devizne transakcije između banaka u zemlji, tzv. međubankarsko devizno tržište;

 transakcije banaka sa svojim filijalama u inostranstvu ili sa korespodentnim bankama u

inostranstvu;

 devizne transakcije među centralnim bankama radi uticaja na kurseve ili na kretanje kapitala.

Na osnovu čega dolazi do priliva deviza?

Priliv deviza registruje se po osnovu slijedećih transakcija:

 izvoza robe;

 usluge inostranstvu;

 kamate i dividende iz inostranstva;

 doznake domaćih lica zaposlenih u inostranstvu;

 prihod od prodaje domaćih finansijskih instrumenata inostranstvu;

 otplata sredstava pozajmljenih inostranstvu.

Na osnovu čega dolazi do odliva deviza?

Koje su osnovne vrste deviznih kurseva s obzirom na način na koji se određuju?

S obzirom na način određivanja, razlikuju se slijedeće osnovne vrste deviznih kurseva:

 fiksni;

 slobodno fluktuirajući;

 upravljeno fluktuirajući.

Objasniti fiksni, slobodno fluktuirajući i upravljeno fluktuirajući kurs.

Šta je notacija i kakva može biti?

Izražavanje deviznog kursa naziva se notacija i ona može biti dvojaka:

 direktno notiranje, gdje se jedinica domaće valute iskazuje u protivvrijednosti strane valute;

 indirektno notiranje, gdje se jedinica strane valute iskazuje u protivvrijednosti domaće

valute.

Objasniti i na primjeru pokazati direktno notiranje.

Primjera radi, direktno notiran kurs konvertibilne marke prema euru bi se iskazao na slijedeći način: 1
KM = 0,51129 €

Objasniti i na primjeru pokazati indirektno notiranje.

Indirektno notiran kurs konvertibilna marka/euro bio bi izražen ovako:

1 € = 1,95583 KM

Sta je aprecijacija, a sta deprecijacija valute?

Poraste li vrijednost valuti, ona aprecira, a kada joj pada vrijednost, ona deprecira.

Šta je devalvacija, a šta revalvacija valute?

Kada nadležni državni organ svojom odlukom snizi cijenu domaće valute u odnosu na stranu, radi se o
devalvaciji. U suprotnom povećanje cijene domaće valute u odnosu na stranu je revalvacija.
Koji faktori utiču na devizni kurs u dugom roku?

Na devizni kurs u dugom roku utiču brojni faktori, od kojih su najvažniji:

 relativni nivo cijena;

 trgovačka ograničenja;

 preferencija domaćih dobara u odnosu na strane;

 produktivnost

Kako relativni nivo cijena utiče na devizni kurs u dugom roku?

Relativni nivo cijena. U dugom roku rast nivoa cijena u zemlji (u odnosu na nivo cijena u inostranstvu)
uzrokuje deprecijaciju valute, a pad nivoa cijena u zemlji (u odnosu na nivo cijena u inostranstvu)
uzrokuje aprecijaciju valute.

Kako trgovačka ograničenja utiču na devizni kurs u dugom roku?

Trgovačka ograničenja. Na devizni kurs mogu uticati ograničenja o slobodnoj trgovini, kao što su
carine i kvote. Ukoliko BiH uvede carinu na neku robu koja se proizvodi i u BiH, uzrokovati će
povećanje potražnje za domaćim proizvodima, i KM će težiti aprecijaciji, jer će se domaći proizvodi i
dalje dobro prodavati i uz višu vrijednost KM. Rast trgovačkih ograničenja uzrokuje aprecijaciju valute
u dugom roku.

Kako preferencije domaćih dobara u odnosu na strana utiču na devizni kurs u dugom roku?

Preferencija domaćih proizvoda u odnosu na strane. Ukoliko, za razliku od prethodnog primjera,

stanovnici BiH počnu preferirati npr. njemačke proizvode, povećana potražnja za stranim proizvodima
vodi deprecijaciji KM. Povećana potražnja za izvozom neke zemlje uzrokuje aprecijajaciju valute, dok
povećana potražnja za uvozom uzrokuje deprecijaciju valute.

Kako produktivnost utiče na devizni kurs u dugom roku?

Produktivnost. Postane li jedna zemlja produktivnija u odnosu na drugu, preduzeća u toj zemlji mogu
sniziti cijene svojih dobara u odnosu na strane. U skladu sa time, potražnja za proizvodima te zemlje
će porasti, i njena valuta će težiti aprecijaciji. U dugom roku, ako zemlja postane relativno
produktivnija u odnosu na druge zemlje, njena valuta aprecira.

Koje su tri osnovne teorije deviznog kursa?

- teorija pariteta kupovnih snaga

- platnobilansna teorija deviznog kursa
- monetarna teorija deviznog kursa.
Šta je teorija pariteta kupovne snage?

Teorija pariteta kupovnih snaga je vrijednost valute izražene u količinama roba koje se mogu kupiti za
jedinicu nacionalne valute. Paritet označava jednakost, odnosno istu vrijednost nečega, predstavlja
odnos izmađu dviju ekonomskih pojava dobijen njihovim upoređivanjem. Paritet kupovnih snaga
valuta se pokazuje kao odnos između dviju valuta ili više valuta izražen u količini roba ili usluga koje
se mogu pribaviti za jedinicu tih valuta.

U kom obliku se javlja teorija pariteta kupovne snage?

Teorija pariteta kupovnih snaga javlja se u dva oblika:

 apsolutna-prema kojoj se porede nivoi cijena u dvije zemlje.

 reletivna- kad se porede promjene nivao cijena.

Objasniti apsolutnu teoriju pariteta kupovne snage na primjeru.

Šta je relativna teorija pariteta kupovne snage?

U praksi se više koristi relativna teorija pariteta kupovnih snaga gdje se ne porede opšti nivoi cijena,
već njihove promjene izražene stopama inflacije.

Šta je platnobilansna teorija deviznog kursa?

Platnobilansna teorija deviznog kursa prema kojoj nivo na kojem će se formirati devizni kurs zavisi od
ponude i potražnje strane valute na domaćem tržištu. Ponuda strane valute (devize) dolazi od izvoza,
a tražnja za stranom valutom (devizama) dolazi od uvoza. Platnobilansna teorija deviznog kursa
smatra da priliv i odliv deviza registrovan u platnom (deviznom) bilansu predstavlja ponudu i
potažnju deviza, čija interakcija na tržištu određuje nivo deviznog kursa. Devizni kurs ravnoteže je
kurs koji se formira na tački na kojoj se izravnavaju ponuda i potražnja deviza, odnosno na kojoj se
postiže izravnanje platnog bilansa.

Šta je monetarna teorija deviznog kursa?

Monetarna teorija deviznog kursa polazi od činjenice da je kurs cijena jedne valute izražen u
jedinicama druge i tvrdi da je devizni kurs određen ukupnom ponudom i potražnjom (domaćom i
inostranom) svake nacionalne valute. Ranije pomenute teorije deviznog kursa devizni kurs
posmatraju kao relativnu cijenu proizvodnje (društvenog proizvoda) koja se formira pod uticajem
ponude i potražnje, tj.tokova robe i usluga.
Objasniti monetarističku teoriju novca?

Monetrana teorija se zasniva na monetarističkoj teoriji novca koja polazi od stava da ukoliko stvarna,
nominalna ponuda novca premaši tražnju, ljudi će nastojati da se oslobode novca kupujući dobra i
usluge, što će izazvati porast cijene dobara i usluga, odnosno smanjenje realne vrijednosti novca.