Prvo predavanje o opažanju

Znanstveno opažanje se radi pod precizno određenim uvjetima, na sistematičan i objektivan

način, i sa pažljivim bilježenjem ponašanja. Znanstvenici teže opisivanju ponašanja potpuno i
točno. Zbog nemogućnosti opažanja baš svih ponašanja, znanstvenici se oslanjanju na opažanje
određenog uzorka ljudskog ponašanja.

Metode opažanja mogu biti direktne i indirektne.

Direktne metode opažanja

Ove metode mogu se dalje podijeliti na opažanje bez intervencije i opažanje sa intervencijom.
Koju od ove dvije metode će opažač izabrati, ovisi o tome hoće li biti potrebe kreirati određenu
situaciju za opažanje.

Opažanje bez intervencije

Drugi naziv za opažanje bez intervencije je opažanje u prirodnim uvjetima. Cilj ovakvog tipa
opažanja je opisati ponašanje kako se prirodno pojavljuje bez našeg utjecaja kako bi ga
izmijenili.

Opažanje u prirodnim uvjetima je često način da se utvrdi eksternalna valjanost istraživanja.

Primjer u knjizi navodi kako su istraživanja otkrila povezanost depresije roditelja sa negativnim
ishodima (misli se na ponašanje) kod djece. Istraživači su opažali 35 djece predškolske dobi.
Putem EAR-a (uređaj koji se koristi kao diktafon) su pratili ponašanje i njihov razgovor tijekom
dva jednodnevnog perioda, kroz godinu dana. Rezultati su utvrdili da su veći depresivni
simptomi kod roditelja (bazirano na podatcima dobivenih iz upitnika) povezani sa povećanim
problematičnim ponašanjem kod djece.

Razvojni psiholozi često koriste ovu metodu opažanja kako bi istraživali dječju agresivnost
(najčešće u školskim dvorištima). U jednom istraživanju očekivano je utvrđeno da je najveća
agresivnost kod djece istog spola. Kod dječaka to je bila fizička agresivnost, a kod djevojčica
relacijska agresivnost (manipulativna agresivnost - nasilje u odnosima). Ova vrsta agresivnosti je
ostala stabilna tijekom istraživanja i bila je prediktor za buduće probleme odbacivanja u društvu
kod vršnjaka.

Još jedna prednost opažanja bez intervencije je kod postojanja etičkih ograničenja određenih
istraživanja.

Opažanje sa intervencijom
 - Većina istraživača koriste ovu metodu opažanja.
- Tri metode opažanja sa intervencijom su sudioničko opažanje, strukturirano opažanje i
terenski eksperiment.
- Bilo kroz neprikriveno ili prikriveno, opažanje sudionika se koristi za opažanje ponašanja
i situacija koja obično nisu otvorena znanstvenom opažanju.
- Ako pojedinci mijenjaju njihovo ponašanje zbog prisutnosti opažača, njihovo ponašanje
onda nije reprezentativno. Javlja se problem reaktivnosti.

Sudioničko opažanje

U ovoj metodi opažanja, istraživači opažaju ponašanje ljudi i aktivno sudjeluju u situaciji koju
opažaju.

U neprikrivenom (nemaskirnom) opažanju, pojedinci su svjesni da su opažani. Često ga koriste

antropolozi.

U prikrivenom (maskirnom) opažanju, pojedinci ne znaju da su opažani. Njegova prednost leži u

tome što se prevenira problem reaktivnosti, koje se javlja kada ljudi mijenjaju svoje ponašanje
jer su opažani. Međutim, prikriveno opažanje može kršiti etička načela povezana sa privatnošću
i informiranim pristankom.

U poznatom istraživanju iz 1973. sudionici opažači su tražili pomoć u psihijatrijskim

ustanovama. Svi su se žalili na isti problem; da čuju glasove u glavi. Većini ovih
pseudopacijenata je dijagnosticirana shizofrenija. Nakon što su hospitalizirani, sudionici opažači
su se prestali žaliti i čekali su kako bi vidjeli koliko je potrebno da se zdravu osobu pusti iz
bolnice. Bili su hospitalizirani od 7 do 52 dana, a na odlasku im je rečeno da im je shizofrenija u
„stanju mirovanja“. Lažni pacijenti su etiketirani kao shizofrenici. Međutim, psihijatri se nisu
slagali sa ovakvim zaključkom jer ovaj termin (na eng. in remission) se upotrebljava za
razumijevanje ponašanja kada pojedinac više ne doživljava simptome, a koristan je jer se kod
stvarnih pacijenata shizofrenije očekuje povratak simptoma.

Opažači mogu biti subjektivni ako se previše identificiraju sa opažanim ljudima i situacijom. Još
jedan problem je što sudionici opažači mogu utjecati na ishod ponašanja samom interakcijom
sa ljudima koje opažaju. Nekoliko faktora utječe na opažačev utjecaj na ponašanje: je li
opažanje prikriveno ili neprikriveno, veličina grupe i uloga opažača u grupi.

Strukturirano opažanje
U strukturiranom opažanju, opažač se uključuje kako bi izazvao neki događaj ili kreirao situaciju
da opažani događaji mogu biti lakše zabilježeni. Stupanj kontrole je manji nego kod terenskih
eksperimenta.

Istraživanje provedeno 2009. godine se bavilo fenomenom „sljepoće zbog nepažnje“

(inattentional blindness), koji se odnosi na neuočavanje novih podražaja u okruženju. U
istraživanju se ispitivao utjecaj korištenja mobitela na uočavanje klauna koji se vozio na
monociklu, u kampusu sveučilišta. Istraživači su klasificirali pješake u 4 grupe: oni koji su koristili
mobitel, pojedinci koji nisu koristili nikakvu elektroniku, pojedinci koji su imali slušalice, i
pješake u parovima. Rezultati su pokazali da su oni koji su koristili mobitel, najmanje
primijećivali klauna, dok su oni u parovima najviše. Oni koji su slušali glazbu više su primijećivali
klauna od pojedinaca bez elektronike.

Često se strukturirano opažanje koristi u razvojnoj psihologiji. Jean Piaget je često u svojim
istraživanjima ispitivao sposobnost rješavanja problema kod djece.

Terenski eksperimenti

Terenski eksperiment se odnosi na vrstu opažanja kada istraživač manipulira jednom ili više
nezavisnih varijabli u prirodnom okruženju, kako bi ispitao njen utjecaj na ponašanje. Osnovna
razlika između terenskog eksperimenta i drugih opažačkih metoda je ta što istraživači postižu
veći stupanj kontrole u terenskim eksperimentima kad manipuliraju nezavisnom varijablom.
Često se koriste u socijalnoj psihologiji.

U spomenutom istraživanju strukturiranog opažanja, može se manipulirati nezavisnom

varijablom kao tipom podražaja – klaun i dijete na skejtbordu, što sada već predstavlja terenski
eksperiment, a ne više strukturirano opažanje, jer imamo manipulaciju nezavisnom varijablom.

Indirektne opažačke metode

Kod ovih metoda istraživač ne intervenira i pojedinci nisu svjesni opažanja. Dakle, prednost
metode je njena nereaktivnost. Indirektne metode opažanja uključuju fizičke tragove i arhivske
zapise.

Fizički tragovi su ostaci, stvari, produkti prošlog ponašanja. Uključuju tragove upotrebe ili
produkte.

Tragovi upotrebe su fizički dokaz korištenja neke stvari. Primjerice, opušci cigareta ili limenke.
Prirodni fizički tragovi su opažani bez ikakve intervencije istraživača, dok kontrolni fizički tragovi
uključuju neku intervenciju.
Produkti su kreacije, konstrukcije i drugi artefakti ponašanja. Uključuju ostatke pod nekim
kulturološkim utjecajima i često nam pružaju uvid u kulturu i ponašanje nekog naroda.

Kada razmatramo fizičke tragove, uvijek treba imati na umu njihovu validnost, odnosno
informiraju li nas točno o onome što proučavamo.

Arhivski zapisi su javni i privatni dokumenti koji opisuju aktivnosti pojedinaca, grupa, institucija
i vlada, i sadržavaju trenutne aktualne zapise i određene i epizodične događaje (rodni list,
vjenčani list)

Primjer su ocjene i aktivnosti trenutnog akademskog života kod studenata.

Kao indirektne metode, koriste se za utvrđivanje eksternalne valjanosti nadopunjavaći hipoteze

testirane drugim metodama, poput direktnih opažanja, laboratorijskih eksperimenata i anketa.

Istraživači koriste arhivske zapise kako bi istražili utjecaj prirodnog tretmana, koji se odnosi na
prirodne događaje koji su značajno promijenili društvo i pojedince.

Dva problema i ograničenja arhivskih zapisa su selektivni depozit i selektivno preživljavanje.

Selektivni depozit se javlja kada su neke informacije odabrane, a druge nisu. Kada neki događaji,
aktivnosti ili grupe imaju veću šansu da budu izabrane od ostalih, javlja se pristranost.

Selektivno preživljavanje se javlja kada su bilješke nepotpune. Istraživač mora uzeti u

razmatranje jesu li neke bilješke „preživljele“, dok ostale nisu. Kao primjer navodi se kada je
neka slika namjerno izrezana iz albuma.

Još jedan problem koji se može pojaviti kod arhivskih zapisa je lažna povezanost. Ona
predstavlja „dokaz“ koji lažno indicira da su dvije varijable povezane. Javlja se zbog
neadekvatne statističke analize, a najčešće zbog treće varijable koju nismo uzeli u obzir prilikom
istraživanja. Najpoznatiji primjer je povezanost povećanja prodaje sladoleda sa povećanjem
kriminalnih radnji. Ovdje bi treća varijabla utjecala na obe varijable, a ta varijabla uključuje
visoke sezonske temperature.

Drugo predavanje o opažanju

Način bilježenja ponašanja kod opažanja ponekad ovisi o cilju istraživanja. Ponekad je to iscrpan
opis ponašanja i situacije u kojima se javlja ponašanje, a češće se bilježi izdvojen aspekt
ponašanja.

Iscrpan opis ponašanja:

- Narativni zapisi su opis ponašanja u pisanom, zvučnom ili snimljenom formatu

- Istraživači kategoriziraju i sažimaju podatke narativnih zapisa kako bi testirali hipotezu o
ponašanju
- Narativni zapisi bi trebali biti napravljeni tijekom ili odmah nakon što je ponašanje
opažano, te opažači moraju biti pripremljeni kako bi zabilježili ponašanje prema
utvrđenim kriterijima

Narativni zapisi se razlikuju od drugih načina bilježenja i mjerenja ponašanja zato što se
klasifikacija ponašanja radi nakon izvršenih opažanja. Zbog toga, istraživači moraju biti sigurni
da narativni zapisi uključuju informacije koje će biti potrebne pri evaluaciji hipoteze istraživanja.

Terenske zabilješke uključuju samo promatračeve trenutne opise sudionika, događaja, uvjeta i
ponašanja koji su od posebnog interesa za opažača i možda neće sadržavati točan zapis svega
što se dogodilo. Ovo koriste novinari, socijalni radnici, antropolozi, psiholozi i drugi, a vjerojatno
se koriste češće od bilo koje druge vrste narativnog zapisa. Korisnost terenskih zabilješki kao
znanstvenog načina bilježenja ovisi o točnosti i preciznosti njihovog sadržaja, koji ovisi o
uvježbanosti opažača i koliko se te bilješke mogu provjeriti od strane neovisnih opažača.

Izdvojene bilješke ponašanja

- Kada istraživači teže opisu određenih ponašanja, često koriste kvantitativne mjere
ponašanja, poput frekvencije ili duljine trajanja
- Kvantitativne mjere ponašanja koriste jednu od četiri mjerne skale: nominalnu,
ordinalnu, intervalnu i omjernu
- Mjerne skale korištene za mjerenje psiholoških dimenzija, vrlo često se smatraju
intervalnim iako zapravo predstavljaju ordinalnu skalu mjerenja
- Elektronski uređaji za snimanje mogu se koristiti u prirodnim uvjetima kako bi zabilježili
ponašanje, i dojavljivači („pager“) se nekad koriste kako bi signalizirali sudionicima da
pribilježe svoje ponašanje (npr. na upitniku).

Kod ovog tipa bilježenja, istraživači obično mjere pojavljivanje nekog određenog ponašanja.
Primjerice, u spomenutom istraživanju o fenomenu „inatentional blindness“, istraživači su
kvantificirali broj ljudi koji su primijetili ili koji nisu primijetili klauna. Operacionalna definicija
ovog fenomena je bila uočavaju li ljudi klauna ili ne.
Check-liste se često koriste pri nominalnim skalama mjerenja. Istraživač bilježi je li se određeno
ponašanje pojavilo. Također se koriste kod mjerenja učestalosti određenog ponašanja tijekom
vremena, što bi spadalo u omjerne skale.

Mjere procjene se koriste kao subjektivna procjena opažača o onome što je opazio. Koriste se
ljestvice procjene, često sa skalom od 1 do 7. Iako većina istraživača pretpostavlja da se radi o
intervalnoj skali, u knjizi se navodi da je ovo ordinalna skala, kao i većina procjena prema nekoj
psihološkoj dimenziji. To je zato što npr. nije jednaka razlika između vrijednosti 1 i 2, i ona
razlika između 4 i 5, ipak su ovo subjektivne procjene opažača.

Analiza podataka dobivenih opažanjem

Istraživači koriste kvantitativne ili kvalitativne metode pri analizi dobivenih podataka. Kada
istraživači bilježe određena ponašanja koristeći mjerne skale, preferiraju korištenje
kvantitativnih metoda (poput statističke obrade). Dok kod sveoubuhvatnih opisa i arhivskih
zapisa mogu koristiti ili kvantitativne ili kvalitativne metode.

Kvalitativne metode

- Sažimanje podataka je važan korak u analizi narativnih i arhivskih zapisa

- Istraživači kodiraju (uz pomoć ponašajnih jedinica) ponašanje prema određenim
kriterijima, npr. kategoriziranjem ponašanja
- Analiza sadržaja korištena za ispitivanje narativnih i arhivskih zapisa, uključuje tri koraka:
identificiranje relevantnog izvora, uzorkovanje segmenata iz izvora i kodiranje jedinica
analize

Kvalitativne metode obično pružaju verbalni opis ponašanja. Istraživači često ne počinju sa
hipotezom, nego postavljaju hipotezu prema njihovim analizama.

Kod sažimanja podataka, istraživači često verbalno sumiraju informacije, identificiraju teme,
kategoriziraju dijelove podataka.

Neovisno koriste li kvantitativne ili kvalitativne metode, treba pratiti tri važna koraka pri analizi
narativnih zapisa:

1) Identificiranje relevantnog izvora – onog koji omogućuje istraživačima da odgovore na

istraživačko pitanje postavljeno u samoj studiji
2) Uzorkovanje iz izvora – Istraživači moraju odabrati neke podatke, imajući na umu da će
njihov odabir utjecati na reprezentativnost uzorka
 3) Kodiranje – identifikacija ponašajnih jedinica koje su povezane sa ciljem istraživanja.
Jedna od definicija „analize sadržaja“ je ta da je to bilo koja objektivna tehnika kodiranja
koja omogućuje istraživačima da izvedu zaključke na osnovu određenih karakteristika
bilješki.

Kvantitativne metode analize podataka

- Podaci su sažeti koristeći deskriptivnu statistiku poput frekvencije, aritmetičke sredine i

standardne devijacije
- Pouzdanost između opažača se odnosi na to koliko se nezavisni opažači slažu u
opažanjima
- Pouzdanost među opažačima se povećava kroz jasne definicije o ponašanjima i
događajima koji će biti zabilježeni, o uvježbanosti opažača, i pružajući povratne
informacije o točnosti opažanja
- Velika pouzdanost među opažačima povećava istraživačevo samouvjerenje da su
opažanja o ponašanju točna (validna)
- Ova pouzdanost se dobije računajući postotak slaganja ili korelacija, ovisno o tome kako
su ponašanja mjerena i zabilježena.

Pouzdanost slaganja se računa kao broj slaganja između opažača podijeljen ukupnim brojem
opažanja (brojem prilika za slaganje). Rezultat se pomnoži sa 100. Treba biti 85 % ili veći.

Problemi s opažanjem

- Utjecaj opažača na ponašanje (reaktivnost)

- Pristranost opažača utječe koje će ponašanje zabilježiti

Utjecaj opažača:
- Problem reaktivnosti se javlja kada prisustnost opažača utječe na ponašanje koje se opaža.
- Sudionici se mogu voditi karakteristikama zahtjeva kako bi usmjerili svoje ponašanje.
- Metode kontrole reaktivnosti uključuju prikrivanje prisutnosti opažača, adaptacija (habituacija,
desenzitizacija) i indirektno opažanje (fizički tragovi, arhivski zapisi).
- Istraživači moraju razmotriti etičke probleme prilikom kontrole reaktivnosti.

Eksternalna valjanost je ugrožena kada sudionici mijenjaju svoje ponašanje dok prate
karakteristike zahtjeva, tj. znakove koje sudionici prate kako bi se ponašali u skladu s
očekivanjima. Zbog ovih očekivanja sudionika, ugrožena je i interpretacija samog istraživanja,
zato što varijabla koja nam je od interesa može pokazati jači učinak nego što zaista jest. Jedan
način kontroliranja ovog problema je ograničiti znanje sudionika o njihovim ulogama u
istraživanju ili o hipotezi istraživanja, dakle pružiti im što manje informacija („znakova“). No,
treba biti oprezan zbog etičkih ograničenja, osobito kod kršenja informiranog pristanka.

Kontrola reaktivnosti: prikriveno opažanje, opažanje u prirodnim uvjetima, indirektno opažanje

(koje je u svojoj osnovi nereaktivno), habituacija (pojavljivanje opažača u mnogim različitim
prilikama dok se sudionici ne naviknu na njega) i desenzitizacija (postepeno navikavanje
sudionika na prisutnost opažača) – često se koristi kod liječenja fobija gdje se prvo sudionik
suoči sa strahom u skroz malom intenzitetu, zatim kako vrijeme prolazi, sve više i više.

Etička ograničenja: Opažanje ljudi bez njihovog pristanka može narušavati njihovu privatnost.
Primjerice, kod korištenja EAR uređaja, ljudi koji se nalaze u blizini mikrofona nisu svjesni da se i
njihovo ponašanje može bilježiti, iako identiteti tih ljudi se rijetko otkrivaju. No kod novih verzija
EAR uređaja, mikrofon snima samo glas sudionika ispod čije je odjeće uređaj i postavljen.

Pristranost opažača:

- Može se pojaviti kada istraživač bira koja će ponašanja opažati, i kada istraživačeva
očekivanja o ponašanju mogu dovesti do sistematičnih greški u identificiranju i bilježenju
ponašanja
- Efekt očekivanja se može pojaviti kada su opažači svjesni hipoteze istraživanja ili ishoda
prethodnih istraživanja
- Prvi korak u kontroli pristranosti opažača je prepoznati da bi pristranost mogla biti
prisutna
- Pristranost opažača može se smanjiti držeći opažače nesvjesnima („slijepima“) za ciljeve
i hipoteze istraživanja

Čak i kod korištenja videozapisa, može doći do pristranosti zbog postavljanja kamere na
određene kutove, lokacije i vrijeme snimanja.

Uzorkovanje ponašanja
- Kada istraživač ne može doći do kompletnog zapisa ponašanja, onda traži
reprezentativan uzorak ponašanja
- Stupanj u kojem se opažanja mogu generalizirati (eksternalna valjanost) ovisi o
ponašanju kako je uzorkovano

Uzorkovanje vremena
 - Odnosi se na odabir vremenskog intervala u kojima će se vršiti opažanje, ili sistematično,
ili po slučaju
- Kada su istraživači zainteresirani za događaje koji se ne događaju često, koriste
uzorkovanje događaja

Kod uzorkovanja vremena, istraživači mogu odabrati interval u kojima će se vršiti opažanje,
sistematično (npr. prvi dan u tjednu), po slučaju, ili oboje.

Ukoliko želimo opažati ponašanje djece u razredu, da bi dobili reprezentativan uzorak, moramo
opažati i ujutro i poslijepodne, recimo četiri puta dnevno po 30 minuta (ovo je primjer
sistematičnosti).

U ovom primjeru, uzorkovanje vremena po slučaju bi podrazumijevalo 30-minutne periode

opažanja bilo kada tijekom dana.

Upotreba elektronskih uređaja se također sve češće koristi u uzorkovanju ponašanja. Primjerice
kod „uzorkovanja iskustva“, gdje ispitanici izvještavaju o svojim aktivnostima tijekom dana,
ispitanici koriste mali snimač glasa koji se aktivira svakih 12.5 minuta po 30 sekundi. Opažači
zatim bilježe lokaciju ispitanika, aktivnost, interakciju, raspoloženje, itd.

Sistematično i slučajno uzorkovanje se često kombiniraju, kao kad su intervali opažanja

planirani sistematično, ali opažanja unutar intervala su izrađena po slučaju.

Uzorkovanje događaja

Istraživači prilikom uzorkovanja događaja opažaju svaki događaj koji zadovoljava unaprijed
određenu definiciju. Naprimjer, istraživači opažaju ponašanje životinje dok jede. Sportski
psiholozi također bilježe samo neka ponašanja određenih atletskih igara. Određeni događaj
određuje kada će opažanje biti izvršeno. Također, ovo uzorkovanje je korisno za opažanje kod
događaja koji se pojavljuju neočekivano, kao kod prirodnih katastrofa. Dakle, često se koristi
kod ponašanja koja se javljaju rijetko ili traju predugo.

Situacijsko uzorkovanje

- Uključuje proučavanje ponašanja na različitim lokacijama i pod različitim uvjetima i

okolnostima
- Pospješuje eksternalnu valjanost istraživanja
- Unutar samih situacija, može se uzorkovati subjekt (određena osoba)
Kroz uzorkovanje različitih situacija, istraživači smanjuju vjerojatnost da će rezultati biti
specifični samo određenim okolnostima ili uvjetima. Npr. životinje se ne ponašaju na isti način u
zoološkim vrtovima kao u divljini.

Postoje mnoge situacije gdje može postojati više ponašanja od broja potrebnih ponašanja u
svrhu učinkovitog opažanja. Primjerice, ako istraživači opažaju odabir hrane studenata u
blagovaonici tijekom „udarnih“ sati, ne može opažati sve studente. U ovom slučaju, koristi se
„subjektno uzorkovanje“, kako bi se odredilo koji će studenti biti opažani. Slično kao kod
procedure za vremensko uzorkovanje, može se odabrati student sistematično (npr. svaki deseti
student) ili po slučaju. Tako ćemo postići veću reprezentativnost uzorka.