SV./VOL.

22

PULA, 2013.
Tomislav Fabijanić, Irena Radić Rossi, Marko Menđušić - Dokumentiranje postojećega... (401-412) Histria Antiqua, 21/2012

Tomislav FABIJANIĆ, Irena RADIĆ ROSSI, Marko MENĐUŠIĆ

DOKUMENTIRANJE POSTOJEĆEGA STANJA

I ISTRAŽIVANJE UTVRDE TURETE, LUKE I
SAKRALNOG KOMPLEKSA NA PROSTORU
CRKVE GOSPE OD TARCA NA OTOKU KORNATU
Prethodno priopćenje Tomislav Fabijanić - Irena Radić Rossi
Primljeno: 17.09.2013. Sveučilište u Zadru, Odjel za arheologiju
Odobreno: 25.09.2013. Obala kralja Petra Krešimira IV. 2,
UDK 904:728.81>(497.5)(210.7 Kornati)“05“ 23000 Zadar – Hrvatska
904:656.615>(497.5)(210.7 Kornati)“652“ e:mail:tfabijan@unizd.hr
e:mail: irradic@unizd.hr

Marko Menđušić
Konzervatorski odjel Ministarstva kulture RH
J. Čulinovića 1
22000 Šibenik - Hrvatska
e:mail: marko.mendusic@min-kulture.hr

U tvrda Tureta, sagrađena vjerojatno u 6. st. po Kr., zbog svog je istaknutog položaja i odličnog stanja očuvanosti danas
najupečatljiviji spomenik kornatskog arhipelaga. Zahvaljujući inancijskoj podršci Ministarstva kulture RH i Na-
cionalnog parka Kornati, godine 2011. započelo je dokumentiranje postojećega stanja objekta, u svrhu pokretanja
projekta sanacije natalih oštećenja. Tijekom srpnja 2012. godine, u organizaciji Odjela za arheologiju Sveučilišta u Zadru pro-
vedena je prva istraživačka kampanja kojom je zahvaćen istočni dio unutrašnjosti utvrde. Paralelno s istraživanjem na kopnu
obavljeno je dokumentiranje nasipa u funkciji antičkog pristaništa, te podmorsko iskopavanje manjega obima na prostoru ma-
log srednjovjekovnog mola u dnu uvale Tarac. Tijekom istraživačke kampanje ponovo su otkriveni ostatci ranijih građevina na
prostoru crkve Gope od Tarca, koji su nakon proteklih istraživanja bili privremeno zatićeni geotekstilom. Akcija je obavljena s
ciljem detaljnog dokumentiranja kompleksa metodom fotogrametrije i trodimenzionalnog laserskog skeniranja.

Ključne riječi: Kornati, utvrda, Tureta, ranokršćanska crkva, Gospa od Tarca, samostan, lučica, bizantski obrambeni
sustav

Uvod godine Ćiril Iveković.3 Sljedeći obimniji rad posvetio je

Arheološka baština otoka Kornata i čitavog kor-
natskog arhipelaga izrazito je slabo istražena. Većina
informacija zabilježena je tek usput u znanstvenim i
popularnim tekstovima stručnjaka različitih proila
i ljubitelja Kornatskog arhipelaga, u arhivskim doku-
mentima i na starim geografskim kartama.1 Najstariji
obimniji rad u kojem je najznačajnija predstavnica kor-
natske arheološke baštine, utvrda Tureta2 nad poljem
utvrdi Tureti tek Ivo Petricioli više od četiri desetljeća
kasnije.4 U kasnijim tekstovima na temu Kornata te-
meljitošću opažanja posebno se ističu opisi koje donosi 1
Iscrpan pregled radova u kojima se
Amos Rube Filipi, čiji su podatci u pravilu vrlo jasni i spominje arheološka batina Kornata vidi
u RADIĆ ROSSI - FABIJANIĆ 2013.
precizni.5 Publikacija u kojoj je u novije vrijeme, uz pri- 2
U literaturi se četo koristi toponim
lično smione interpretacije, arheološkoj baštini posve- Toreta. U ovom, kao i u ostalim radovima
istih autora navodi se oblik koji koristi
ćeno neto više prostora jest opsežna monograija Sve- lokalno stanovništvo.
na Kulušića.6 Sinteza svega što je do sada o toj baštini 3
IVEKOVIĆ 1928.

Tarac (Sl. 1, 2), dobila zasluženo mjeto objavio je 1928. poznato upravo je izašla iz tiska u okviru monograije 4

5
PETRICIOLI 1970.
FILIPI 1981 (1971); 2003.
grupe autora pod imenom Toponimija Kornatskog otočja, 6
KULUŠIĆ 2006.

401
Tomislav Fabijanić, Irena Radić Rossi, Marko Menđušić - Dokumentiranje postojećega... (401-412) Histria Antiqua, 21/2012

Sl. 1 Položaj utvrde

Turete i crkve sv.
Marije tzv. Gope od
Tarca.

402
Tomislav Fabijanić, Irena Radić Rossi, Marko Menđušić - Dokumentiranje postojećega... (401-412)
urednika Vladimira Skračića, još jednog u nizu uspješ-
nih pothvata Centra za jadranska onomastička istraži-
vanja Sveučilišta u Zadru.7
Najobimniji arheološki radovi započeli su tijekom
posljednjeg desetljeća na prostoru crkve sv. Marije,
tzv. Gope od Tarca (Sl. 2). Kao povod za istraživanje
ostataka ranijih sakralnih građevina poslužila je obnova
današnje crkve, iza čije su se apside očuvali impozan-
tni ostatci apside iz kasnoantičkog doba. Prva sanacija
postojećega stanja ranokršćanske apside provedena je
1990. godine. Godine 2006. i 2008., te manjim dijelom
2009. i 2010. istražene su površine s obje bočne strane
i pred pročeljem postojeće crkve.8 Godine 2008. pod
nadzorom Konzervatorskog odjela u Šibeniku prove-
deni su konzervatorsko-retauratorski radovi na da-
našnjoj crkvi.
Godine 2011., uz inancijsku podršku Ministarstva
kulture RH i Nacionalnog parka Kornati, u organizaciji
Sveučilišta u Zadru i Zavoda za geomatiku Geodetskog
fakulteta Sveučilišta u Zagrebu započeto je snimanje
postojećeg stanja utvrde Turete i crkve Gope od Tar-
ca.9
Godine 2012. nastavljeno je snimanje postojećega sta-
nja navedenih objekata, te započeto istraživanje utvrde i
pripadajuće joj lučice.10 Nastavljeno je, također, i istraži-
vanje na prostoru crkve, za koje prikazi na starim karta-
ma, tragovi zidova u površinskom sloju nalazišta i podatci
o rasporedu dosadašnjih slučajnih nalaza potvrđuju kako
ostatci kompleksa još uvijek nisu u cijelosti otkriveni.
Sustavno istraživanje utvrde Turete
Godine 2012., nakon dokumentiranja postojećeg
stanja utvrde Turete, započelo se s arheološkim istra-
živanjem njezine unutrašnjosti (Sl. 3). Riječ je o prvom
sustavnom arheološkom istraživanju utvrde čije je ime
Histria Antiqua, 21/2012
Sl. 2 Pogled s jugoistoka na utvrdu
Turetu i crkvu sv. Marije tzv. Gope
od Tarca (foto: D. Kalogjera).
Sl. 3 Unutrašnjost utvrde u početku
radova 2012. godine (foto: S.
Govorčin).
7
O arheološkoj batini vidi članak RADIĆ
ROSSI - FABIJANĆ 2013.
8
Istraživanja su provedena u organizaciji
Sveučilišta u Zadru i Konzervatorskog
odjela u Šibeniku, pod vodstvom M.
Opačić Zornija (2006. i 2008.), T. Jurković
(2010.) i M. Radaljca (2011.).
9
Snimanje postojećeg stanja započelo je
na inicijativu I. Radić Rossi i V. Skračića
trodimenzionalnim laserskim skeniran-
jem koje je obavio Branko Kordić, dipl.
ing. geod., sa suradnicima. Arhitektonski
opis utvrde i sugestije namjene pojedinih
građevinskih elemenata izradila je Zorka
Mikić-Kalogjera, d.i.a. Godine 2012. doku-
mentacija je dopunjena fotogrametrijskim
snimanjem koje je obavio dr. sc. Piere Drap
iz instituta CNRS – LSIS (Laboratoire-
dessciences de l’information et dessystèmes),
Marseile, Francuska.
10
Istraživanja se provode u organizaciji
Odjela za arheologiju Sveučilišta u Zadru
i Muzeja grada Šibenika, pod nadzorom
Konzervatorskog odjela u Šibeniku, pod
vodstvom autora teksta. U istraživačkoj
kampanji 2012. godine sudjelovali su
arheolog Mario Radaljac, te studenti arhe-
ologije Ivana Cunjac, SebatianGovorčin,
Kristijan Hazoš, Maja Kaleb, Anamarija
Maričić i DeniTojčić.
403
Tomislav Fabijanić, Irena Radić Rossi, Marko Menđušić - Dokumentiranje postojećega... (401-412) Histria Antiqua, 21/2012

Sl. 4 Vanjski plašt južnog zida

utvrde dokumentiran uz pomoć
3D laserskog skenera (obrada: B.
Kordić).

Sl. 5 Istraženi dio unutrašnjosti

utvrde: A - prag na ulaznim
vratima; B - pretpostavljena baza
stepeništa; C - sloj nabijene zemlje;
D - matična stijena; E - pretpostav-
ljena cisterna za vodu (foto: S.
Govorčin).

11
Za otok Kornat u izvorima se, uz
ostala imena, koristi i ime insulaTurete:
ANTOLJAK 1954; JURAN 2013, str.
450 i 455.
12
PETRICIOLI, 1970., str. 725.
kroz povijest nosio i čitav otok11. Osim njezinog neu-
pitnog znanstvenog značenja, poticaj za istraživanje
utvrde dala je i nakana da se započne s konstruktivnom
sanacijom objekta za što su arheološka istraživanja bi-
tan preduvjet. Sanacija je nužna poglavito radi velikog
oštećenja u južnom zidu utvrde (Sl. 4).
Izgradnja utvrde Turete na istoimenom brdu povrh
polja Tarca najčešće se smjeta u 6. st. po Kr. tj. u isto
vrijeme kad i izgradnja ranokršćanske crkve u podnož-
ju brda.12 Utvrda je u tlocrtu prikazana na topografskoj
karti južnoga Kornatskog otočja F. Geroncija iz godine
1783. na kojoj se vide njezine osnovne arhitektonske
osobine, a prikaz je popraćen legendom Torediroccata
(urušena utvrda). Zahvaljujući svom markantnom po-
ložaju Tureta je rano privukla i pozornost istraživača, a
prvi je detaljan opis objavio Ćiril Iveković. Iako je utvr-
du ispravno povezao s ostacima ranokršćanske crkve u
njezinom podnožju, Iveković je datirao objekte u ka-
snije razdoblje, držeći Turetu mletačkom izvidnicom,
a crkvu građevinom iz 11./12. st. Sličnome mišljenju

404
Tomislav Fabijanić, Irena Radić Rossi, Marko Menđušić - Dokumentiranje postojećega... (401-412)
priklonio se i Krsto Stošić koji je crkvu datirao u 12. st.;
Petar Skok držao je Turetu ruševinama srednjovjekov-
nog samostana, a tek Ivo Petricioli pripisao ju je ranobi-
zantskom razdoblju.13
Riječ je o građevini pravokutnoga oblika, unutraš-
njih dimenzija 10,4 x 5,4 m, čiji se ulaz nalazi na istoč-
noj strani južnog zida, a odlikuje se lukom koji nadilazi
njegovu širinu. Zidovi su debljine 1 m, a osnaženi su uz
pomoć osam snažnih potpornjaka (kontrafora). Rubni
su potpornjaci ustvari produžetci kraćih perimetralnih
zidova. Svi su potpornjaci debljine 0,90 m, osim jugoi-
stočnog, čija debljina iznosi 1 m. Po četvrtastim otvori-
ma za drvene grede na sjevernom i južnom zidu utvrde
može se zaključiti kako je građevina imala prizemlje i
kat, a na istim se stranama mogu uočiti utori za nosive
grede stropa. U prizemnom dijelu, nalazi se devet uskih
otvora širine 0,17 m, a visine 0,60 m, probijenih kroz
čitave zidove i uobičajeno zvanih strijelnicama. Četiri
otvora nalaze se na sjevernom, tri na južnom, dva na
zapadnom i jedan na istočnom zidu utvrde.14 Gornji je
kat bio opremljen s osam prozora očuvanih do razine
početka gornjega luka, na kojoj se vide i utori u koje su
bile uglavljene drvene grede. Niz utora s vanjske strane
građevine, na neto višoj razini od utora za nosivu kon-
strukciju stropa, sugerira postojanje trijema ili drvene
galerije.
Tijekom prve istraživačke kampanje, zbog vremen-
skog ograničenja, zahvaćena je samo sjeverna trećina
unutrašnjosti utvrde (oko 18 m2). Razlog za odabir tog
dijela je činjenica da je riječ o ulaznom dijelu objekta.
Osim toga, željelo se deinirati ostatak zida s tragovima
vodonepropusne žbuke, prislonjenog uz sjeverni zid
utvrde. Površinski sloj, uz ostatke recentnih aktivnosti
turista, sadržao je veliku količinu djelomice obrađenog
kamena koji se tu našao obrušavanjem sa zidova, te ma-
nju količinu ulomaka tegula i imbreksa. Ispod tog sloja
istražen je sloj sitnijeg kamena pomiješanog s manjom
količinom žbuke, kojime se, po svemu sudeći, nastoja-
lo popuniti šupljine u matičnoj stijeni. U tom je sloju
pronađen i ulomak tegule s oštećenim pečatom APSIA.
Na prostoru u unutrašnjosti utvrde neposredno uz
ulaz nalazi se kompaktan sloj od nabijene zemlje (Sl. 5,
C) u kojem su pronađeni ulomci dviju ranobizantskih
posuda ukrašenih valovnicom (Sl. 6). Spomenuti zid s
tragovima vodonepropusne žbuke dio je pravokutne
konstrukcije, dimenzija 2,2 x 1,5 m, koja je preliminar-
no protumačena kao cisterna za vodu, na što bi mogao
ukazivati i smjetaj u sjeveroistočnom, najhladnijem
kutu utvrde (Sl. 5, E). Uz južni zid objekta prislonjena je
Histria Antiqua, 21/2012
Sl. 6 Ulomci posuda ukrašenih
valovnicama (foto: T. Fabijanić).
niska kamena konstrukcija širine oko 1 m. Postoji mo-
gućnost da je riječ o bazi pretpostavljenog stepeništa za
uspon na prvi kat utvrde, ali je za konačnu interpreta-
ciju potrebno pričekati nastavak istraživanja (Sl. 5, B).
Spomenimo i da je na ulazu u utvrdu pronađen origi-
nalni kameni prag (Sl. 5, A). Iskopavanje je provedeno
do arheološki sterilnog sloja, tj. do matične stijene koja
se unutar utvrde nalazi na dubini od svega 5 do 50 cm u
odnosu na zatečenu površinu zemlje (Sl. 5, D). Stoga je
količina pronađenih pokretnih nalaza razmjerno mala.
Znanstvenom se vrijednošću ističu nalazi spomenute
ranobizantske posude te sitni ulomci kasnosrednjovje-
kovne keramike koji dokazuju kako se Tureta koristila
i u kasnijim vremenima. Po završetku prve istraživačke
kampanje, otkrivene kamene konstrukcije zaštićene su
geotekstilom, a istraženi segment ponovno je pokriven
zemljom.
Na osnovi dosadašnjih podataka možemo zaključiti 13
STOŠIĆ 1941; SKOK 1950; PETRI-
da je prizemlje utvrde Turete koncipirano više kao skla- CIOLI 1970.
Otvori na nasuprotnim zidovima utvrde
14
dišni nego li kao obrambeni prostor, opremljen otvori- nisu postavljeni simetrično. Na istočnom
ma za zračenje, a ne strijelnicama.15 Gornji kat s velikim zidu, na dijelu prema ulazu u utvrdu,
nalazi se samo jedan otvor, jer se možda na
prozorima djeluje kao stambeni prostor, a ravni krov tome mjestu nalazila konstrukcija kojom se
kakvim su bili opremljeni slični bizantski objekti, bio je uspinjalo na kat, kao što je to pretpostavio
Ivo Petricioli. Usp. PETRICIOLI 1970.,
obično namijenjen obrani u slučaju opasnosti16. Stoga bi str. 718.
se utvrda Tureta mogla interpretirati kao građevina u 15
Na takvu njihovu funkciju upućuju prije
svega dimenzije otvora i debljina zidova,
funkciji samostana u njezinom podnožju. koje krajnje ograničavaju vidljivost i ne
Poput ostalih fortiikacijskih struktura, samostanske čine uvjerljivom pretpostavku o mogućem
korištenju otvora u obrambene svrhe.
su utvrde korištene za izviđanje i dojavu opasnosti, ali 16
BAKRITZIS – OREOPOULOS 2001.,
i za sigurnu pohranu namirnica te zaklon redovnika i str. 42.
405
Tomislav Fabijanić, Irena Radić Rossi, Marko Menđušić - Dokumentiranje postojećega... (401-412) Histria Antiqua, 21/2012

Sl. 7 Rimski nadgrobni natpis

iskorišten za prag današnje crkve
(arhiva Konzervatorskog odjela u
Šibeniku).

17
BAKRITZIS – OREOPOULOS 2001.,
str. 47, 50.
18
BATOVIĆ 1973.
19
Na tu je mogućnost višestruko upozorio
A. R. Filipi. FILIPI1981 (1971), passim.
20
Rezultati istraživanja 2006., 2008.,
2010. i 2011. godine nisu za sada
objavljeni.
21
Riječ je prije svega o stratigrafskom
međuodnosu očuvanih zidova.
22
M. Opačić Zornija, usmeni podatak. O
varijantama pečata AFAESONIA vidi
ZACCHARIA 1993.
23
SUIĆ 1952., str. 246-247, br. 35:
Plo]tiae L(uci) f(iliae) Secundae / ]
iusSeverusaed(ilis) II vir matri [p(osuit).
ostalog okolnog stanovništva.17 Mogle su biti uklopljene
u sam samostanski kompleks, ali i igurirati kao izdvoje-
ne građevine koje su nadzirale samostan, njegovu luku i
posjed. Upravo takvom doima se i Tureta, s koje se pru-
ža odličan pogled na luku, crkvu i polje, te na pomorske
pravce iz kojih je mogla zaprijetiti opasnost.
Terenskim pregledom padina uzvisine pronađena je
i veća količina željeznodobne keramike koja upućuje na
postojanje prapovijesnog gradinskog naselja, već ranije
pretpostavljenog u literaturi.18
Dokumentiranje postojećeg stanja crkve sv.
Marije - Gope od Tarca
Crkva u podnožju utvrde Turete, u neposrednoj
blizini plodnog polja Tarac, posvećena je pohođenju
Blažene Djevice Marije, a u narodu je znana pod ime-
nom Gope od Tarca. Na osnovi dosadašnjih nalaza na
tom je prostoru moguće pretpostaviti postojanje rimske
gospodarske vile.19 Nalazi iz najdubljih slojeva nalazišta
oko Gope od Tarca, ukazuju na ljudsku prisutnost u
1. st. pr. Kr./1. st. po Kr., ali njihovo stanje očuvanosti
za sada ne omogućuje preciznije vremensko određenje.
Na osnovi rezultata dosadašnjih istraživanja, vidljivih
na terenu,20 nije moguće sa sigurnošću potvrditi po-
stojanje građevina iz tog vremena, iako ima elemenata
koji navode na takvu pomisao.21 Ukoliko su one doista
postojale, njihov je materijal vjerojatno većim dijelom
ugrađen u kasnija zdanja.
Među arheološkim ostatcima istočno od crkve pro-
nađen je ulomak tegule s oštećenim pečatom AFAE-
SONIA (ili AFAESONIAF) iz 1./2. st. po Kr.22 Za prag
crkve bio je iskorišten oveći ulomak rimskog nadgrob-
nog spomenika izrađenog od bijelog vapnenca, čiji oču-
vani dio glasi: TIAE.L.F.SECUNDAE / IVS SEVERUS
AED II VIR MATRI (Sl. 7).23 Natpis je postavio edil
Sever u spomen majci Plotiji Sekundi, vjerojatno u 1. st.
po Kr. Iako se ne može sa sigurnošću utvrditi na kojem
je mjestu originalno stajao, spomenuti nalazi koji pripa-
daju istom vremenu mogu se iskoristiti kao argument
u prilog pretpostavci kako nije donesen s neke druge
lokacije. Rimska se vila mogla nalaziti i na prostoru sa-
moga polja, a mjestimični, iako relativno oskudni, na-
lazi ulomaka antičkog keramičkog posuđa sugeriraju
potrebu sustavnog rekognosciranja.
Činjenica je, međutim, da se vjerojatno već u 5. st.
po Kr. u Tarcu naselila manja zajednica koja je izgradila
građevinu čiji su ostatci i danas vidljivi na mjestu crkve
sv. Marije ili Gope od Tarca. Riječ je o ostatcima apsi-
de koji se uzdižu u visini od 4,50 m iza apside današnje
crkve (Sl. 8). Njezina unutrašnja širina iznosi 3,40 m,

406
Tomislav Fabijanić, Irena Radić Rossi, Marko Menđušić - Dokumentiranje postojećega... (401-412)
a najveća dubina očuvanog vidljivog dijela 3,70 m. S
vanjske strane apside nalaze se dva manje isturena pot-
pornjaka, a dva isturenija podupiru mjeta na kojima je
u dosadašnjim rekonstrukcijama pretpostavljen istočni
zid crkve. Podatci o broju potpornjaka, objavljeni u li-
teraturi, međusobno se razlikuju,24 a Ćiril Iveković do-
bro je uočio njihov sveukupan broj.25 Na plaštu apside
nekad su se nalazila tri velika lučna prozora, čiji je luk
nadilazio širinu pravokutnog otvora, od kojih je samo
središnji (istočni) gotovo u cijelosti očuvan.26 Pri vrhu
zida nazire se početak polukalotaste kupole, kojom je
apsida bila nadsvođena, a u visini gornje razine prozora
s unutrašnje strane nalazi se niz četvrtastih utora. Utori
jednakih dimenzija, kojima je zid perforiran u cijelom
presjeku, vidljivi su pod donjom razinom prozora. Svi
oni jasno ukazuju na položaj drvenih greda korištenih
pri izgradnji plašta apside.
Više je autora na osnovi Geroncijevog tlocrta iz
1783. godine27 ili stanja na terenu pretpostavilo tro-
brodni tlocrt crkve.28 Filipi je na osnovi postojećih
ostataka predložio i procjenu njezinih sveukupnih di-
menzija,29 ali je očigledno riječ o zabuni uzrokovanoj
nejasnom situacijom na terenu. Neistraženost lokalite-
ta uzrokovala je i spomenutu predodžbu o trobrodnoj
građevini, koja za sada nije potvrđena.30 Sudeći prema
danas vidljivim zidovima najraniji je objekt moguće
rekonstruirati kao jednobrodnu građevinu čiji je brod
bio jednako širok kao i apsida. Lagano potkovasti oblik
unutrašnjeg dijela apside izveden je gotovo na identi-
čan način kao i na velikoj apsidi djelomično istražene
građevine još nedovoljno jasne, ali zasigurno svjetovne
namjene, očuvane zapadno od kasnoantičke palače u
uvali Polače na Mljetu i okvirno datirane u kasno 5. st.
po Kr.31 Taj podatak, kao i drugi primjeri kasnoantičkih
prostora s apsidama koji nisu imali sakralnu namjenu,32
uz još uvijek nedovoljno razjašnjene, ali naslućene me-
đuodnose očuvanih zidova,33 mogao bi ići u prilog či-
njenici da najranije sakralno zdanje počiva ustvari na
građevini svjetovne namjene.
Tijekom 2012. godine pozorno su očišćeni do sada
istraženi dijelovi građevinskog sklopa s ciljem izrade de-
taljne dokumentacije postojećega stanja, ali i planiranja
budućih zahvata. Tom prilikom na manjim je neistra-
ženim površinama u unutrašnjosti objekata provedeno
istraživanje do matične stijene na kojoj su temeljeni svi
zidovi. Među pokretnim nalazima prikupljenim prili-
kom čišćenja ranije otkrivenih zidova ističe se nekoliko
cjevastih završetaka koji su pripadali staklenim svjetilj-
kama polikandila, pronađenima na mnogim ranokr-
šćanskim nalazištima Dalmacije.34 Riječ je o predmeti-
ma koji čine dio uobičajenog crkvenog inventara od 4.
do 7. stoljeća.
U očekivanju objave rezultata istraživanja prove-
denog u vremenu od 2006. do 2011. godine, na osnovi
postojećega stanja na nalazištu moguće je razlikovati
najmanje četiri do pet građevinskih faza kompleksa koji
Histria Antiqua, 21/2012
Sl. 8 Pogled na crkvu Gope od
Tarca i ostatke kasnoantičke apside
(foto: D. Kalogjera).
24
UGLEŠIĆ 2002., str. 112, donosi
podatak o tri lezene. P. Vežić navodi dva
podpornjaka, koja je, po njegovu mišljenju,
zbog njihove dubine ispravnije nazivati
kontraforima. VEŽIĆ 2005., str. 125, 140.
25
IVEKOVIĆ 1928, str. 278.
26
Riječ je o karakterističnom
kasnoantičkom arhitektonskom rješenju,
koje preuzima i graditeljstvo srednjega
vijeka. PETRICIOLI 1970., str. 724;
GUNJAČA 1984.
27
Državni arhiv Zadar, Misc. sv. 124, poz.
2, listovi 1-2. UGLEŠIĆ 2002., str. 112, S.
97; KULUŠIĆ 2006., str. 128, Sl. 103.
28
FILIPI 1981., str. 24; UGLEŠIĆ 2002.,
str. 112; VEŽIĆ 2005., str. 125.
29
Prema Filipijevoj procjeni crkva je bila
široka 13, a duga dvadesetak metara.
FILIPI 1981 (1971), str. 48.
30
Usp. bilj. 137.
31
FISKOVIĆ 1999., str. 68-69, Sl. 11.
32
Kao primjer kasnoantičke vile niz godina
interpretirane kao bazilike, kojoj je tek u
novije vrijeme argumentirano predpostav-
ljena svjetovna funkcija navodimo tzv.
baziliku u Vrsaru u Istri. TASSAUX–
CARRE 2011., str. 176-179.
33
Na moguće postojanje zida starijeg od
velike apside upozorio je Mirko Čepo,
koji je 2012. godine obavljao nadzor nad
konzervatorsko-retauratorskim radovima
na nalazištu.
34
CHEVALIER 1999.
407
Tomislav Fabijanić, Irena Radić Rossi, Marko Menđušić - Dokumentiranje postojećega... (401-412) Histria Antiqua, 21/2012

Sl. 9 Preliminarni rezultat prve faze

dokumentiranja postojećeg stanja
crkve; tlocrtna situacija (obrada: B.
Kordić).

35
Slična situacija s obnovljenom podnicom
zabilježena je u sjevernoj crkvi dvojne crkve
u Srimi. GUNJAČA2005., str. 21.
36
M. Opačić Zornija, usmeni podatak.
37
M. Opačić Zornija i M. Radaljac,
usmeni podatak.
38
HILJE 1996., str. 36-37; 2004., str.
35-37.
39
UGLEŠIĆ 2002., str. 112; VEŽIĆ 2005.,
str. 125.
40
OSTOJIĆ 1964., str. 252-254; FILIPI
1981 (1971), str. 20. M. Makale pret-
postavio je kako je riječ o templarskom
samostanu. MAKALE 1939., str. 193.
Detaljnije o problematici samostana vidi u
RADIĆ ROSSI – FABIJANIĆ 2013.
41
OSTOJIĆ 1964., str. 247, 250-252.
Početkom 12. st. ugarsko-hrvatski kraljevi
predaju splitskom nadbiskupu veći dio ben-
ediktinskih samostana (OSTOJIĆ 1963.,
str. 85-86). Tako se pod vlašću splitskog
nadbiskupa mogao naći i samostan Sv.
Marije na Kornatu.
se nalazio na mjestu crkve sv. Marije tj. Gope od Tarca
(Sl. 9). Privid istočnog zida trobrodne bazilike stvara-
ju tanji, očigledno naknadno dograđeni zidovi koji se
nastavljaju na jače potpornjake u smjeru sjevera i juga.
Osim što su nejednakih dimenzija, oni se i tehnikom
gradnje razlikuju od ranije građevine, pa je očigledno
kako ne pripadaju njezinoj prvoj fazi. Najranija je pod-
nica očuvana u apsidi, ali je preko nje, na udaljenosti
od dvadesetak centimetara, prevučena druga,35 nastala
vjerojatno u isto vrijeme kad i podnica manje prosto-
rije s apsidom čiji su ostatci otkriveni sa sjeverne stra-
ne današnje crkve. Ona je izgrađena povrh zida koji se
nastavlja na sjeverni potpornjak, što najbolje svjedoči o
njezinoj naknadnoj dogradnji.
Na krsnom zdencu križnoga oblika (Sl. 10), čiji se
tragovi nalaze u spomenutoj prostoriji, također se ra-
zabiru različite faze njegovoga korištenja, a zasigurno i
promjena njegove namjene. Arheološki nalazi ukazuju
da je u određenom trenutku uzdužni dio zdenca bio
iskorišten za grobnu komoru.36 Konačnu interpretaciju
građevina čiji se ostatci nalaze oko današnje crkve bit će
moguće dati tek po dovršenju arheoloških istraživanja i
objavi rezultata svih njegovih faza.
Prema usmenim podatcima istraživača, na istraže-
noj su površini pronađena dvadeset i četiri groba, ve-
ćinom unutar ostataka građevina, a samo u jednom
slučaju u izduženoj grobnoj konstrukciji opločenoj te-
gulama, dograđenoj s južne strane apside.37 Dvadeset i
peti grob, istražen 2012. godine u jugozapadnom kutu
spomenute prostorije s apsidom i krstionicom, sa sje-
verne strane današnje crkve, očigledno je ukopan u tre-
nutku kad se prostorija više nije koristila, jer je ukopom
probijena njezina podnica, a glava pokojnika položena
na ostatke njezinog zapadnog zida.
Na datiranje najranije građevine ili možda građevin-
skog sklopa u ranokršćansko doba tj. u 6. st. po Kr., te
na kontinuitet kultnog mjeta od tada do naših dana
upozorio je Emil Hilje.38 Isti je autor, na osnovi izgleda i
tehnike gradnje, nastanak današnje jednobrodne crkve
s polukružnom apsidom i zvonikom na preslicu datirao
u 14. stoljeće, upozorivši i na mogućnost njezinoga na-
stanka ili pregradnje dva stoljeća kasnije. Pretpostavlja-
jući kontinuitet sakralnih građevina od ranokršćanskog
tj. kasnoantičkog doba, Hilje je također pretpostavio
kako je najranija crkva bila posvećena sv. Mariji, s čim
se uglavnom slažu i drugi autori39.
Činjenica da današnja crkva, znatno manjega obima
nego li ranija sakralna građevina, potječe vjerojatno iz
kasnoga srednjeg vijeka, pretpostavlja da je u nekom
trenutku, tijekom ranoga ili razvijenog srednjovjekov-
nog doba, kompleks na položaju današnje Gope od
Tarca bio napušten i dijelom razrušen.
Mogućnost da se u Tarcu nalazio benediktinski
samostan sugerirana je u literaturi,40 a rt i uvala Opat
koji nose ime benediktinskog samostanskog poglavara,
također su iskorišteni kako bi osnažili tu pretpostavku.
Ivan Ostojić upozorio je i na mogućnost da se crkva
Sv. Marije de Insula, čijeg je opata zbog neprimjerenog
ponašanja godine 1267. kaznio splitski nadbiskup Ivan,
nalazila upravo na mjestu Gope od Tarca.41 Iako ta
pretpostavka nije ničime potvrđena, nema za sada niti
argumenata kojima bismo ju mogli opovrgnuti.

408
Tomislav Fabijanić, Irena Radić Rossi, Marko Menđušić - Dokumentiranje postojećega... (401-412) Histria Antiqua, 21/2012

Probno istraživanje lučice u Tarcu Sl. 10 Ostatci krsnoga zdenca u

apsidalnoj prostoriji sjeverno od
U obližnjoj uvali pred crkvom Gope od Tarca, u današnje crkve (foto: P. Drap).
plitkome moru jasno su uočljivi ostatci antičke i sred-
njovjekovne lučice, bez koje sakralni kompleks nije
mogao egzistirati. Nalazi prikupljeni na površini mor-
skog dna ili otkriveni tijekom probnog podmorskog
istraživanja potvrdili su kako se u kulturnim slojevima
pronalazi materijal koji pripada širokom vremenskom
razdoblju od 1. st. pr. Kr. do kraja kasne antike. Teško je
za sada reći u kolikoj je mjeri riječ o stalnoj ili povreme-
noj ljudskoj prisutnosti, ali pretpostavljeno postojanje
rimske vile i kasnijeg sakralnog kompleksa, te blizina
plodnog polja navode na pomisao o trajnijem korište-
nju toga prostora.
Nasip antičke obale dokumentirali su Zlatko Gu-
njača i Zdenko Brusić tijekom rekognosciranja kornat-
skog podmorja 1971. godine,42 a Sven Kulušić u svojoj
je monograiji o Kornatima detaljno opisao podmorske
ostatke u uvali, te ih pripisao 6. st. po Kr. Nalazi rani-
jeg keramičkog materijala i dubina na kojoj leži nasip
upućuju na vjerojatnost njegove ranije izgradnje, mož-
da u svezi s pretpostavljenom rimskom gospodarskom
vilom, za čije je potrebe neprijazan stjenovit krajolik bio
pretvoren u pristupačnu operativnu obalu.43 skom svijetu i, neovisno o svojim skromnim dimenzija-
Na intenzivniju ljudsku prisutnost u doba antike ma, važna karika u bizantskom obrambenom sustavu.
ukazuje i kulturni sloj debljine tridesetak centimetara, u One su po svojoj veličini zauzimale tek peto mjeto,
kojem je akumulirana velika količina raznorodnog an- nakon utvrđenih metropola, manjih gradova i dvoraca
tičkog keramičkog materijala, utvrđen tijekom probnog (poleis, katra), većih izoliranih utvrda i kula i linearnih
istraživanja 2012. godine na području ostataka maloga fortiikacija, ali im to nipošto ne umanjuje značenje.44
mola u samom dnu uvale (Sl. 11). Od njega se očuvao Sve su one činile dio iste cjeline, međusobno komuni-
samo donji red velikoga kamenja u dužini od oko 2 m, cirajući od periferije prema središtu. Čvrsta struktura
s jedne i druge uzdužne strane konstrukcije. Središnji bizantskog obrambenog sustava uspjela je odoljeti do
je prostor bio ispunjen nabacanim kamenjem. Istraži- kraja Carstva, prilagođujući se različitim administra-
vanjem s vanjske zapadne strane i u njegovoj unutraš- tivno-političkim situacijama, različitim neprijateljima
njosti utvrđeno je kako je izgrađen na kulturnom sloju i različitim obrambenim tehnikama. Mnoge su utvrde
bogatom antičkom keramikom što potvrđuje njegovu na taj način preživjele tijekom mnogih stoljeća, od ka-
pripadnost srednjovjekovnom dobu. Ta činjenica osna- sne antike do kasnoga srednjeg vijeka. Njihov je izgled
žena je i podatkom o dubini nalaza, koja iznosi oko 1 m. ovisio o lokalnim potrebama, dostupnoj tehničkoj razi-
ni, morfologiji terena, ali i inancijskim mogućnostima
Zaključak određene zajednice u određenom povijesnom trenutku.
Zajedno s utvrdom Turetom, s kojom je tijekom ka- Što se, međutim, na prostoru Turete i Gope od Tar-
sne antike, a vjerojatno i srednjega vijeka, činila jednu ca zbivalo u najranijim razdobljima ljudske prošlosti,
cjelinu, crkva sv. Marije tj. Gope od Tarca najupečat- na koji su način rimski posjednici gospodarili plodnim
ljiviji je spomenik kornatskog arhipelaga. Riječ je vje- poljem, kada je i kako pretpostavljeno svjetovno zda-
rojatno o samostanskom kompleksu, kojemu je utvrda nje u Tarcu preraslo u sakralnu građevinu, kada je na
na istaknutom položaju služila za pohranu namirnica, njegovom mjestu mogao biti osnovan benediktinski
kontrolu posjeda i pribježište u slučaju opasnosti. samostan i do kojeg se vremena koristila njegova crkva
Samostanske kule uobičajena su pojava u bizant- i utvrda Tureta samo su neka od mnogih pitanja na
koja je u budućnosti potrebno potražiti odgovarajuće

409
Tomislav Fabijanić, Irena Radić Rossi, Marko Menđušić - Dokumentiranje postojećega... (401-412) Histria Antiqua, 21/2012

Sl. 11 Položaj sonde u dnu uvale

(foto: S. Govorčin).

odgovore. Pretpostavke koje se, nedovoljno argumenti-
rane, već desetljećima provlače kroz literaturu samo je
istraživanjima moguće potvrditi, opovrgnuti ili osnažiti
znanstvenim argumentima, te tako postupno stvoriti
realnu sliku bogate kornatske prošlosti.
Projekt istraživanja, zaštite i očuvanja sakralnog
kompleksa na prostoru crkve Gope od Tarca, utvrde
Turete i pripadajuće im lučice prvi je arheološki pro-
jekt sustavnog karaktera na području Kornata. Dosa-
dašnja istraživanja iznijela su na svjetlost dana mnoge
zanimljive i do sada nepoznate činjenice. S obzirom na
nedovoljno poznavanje lokaliteta kao cjeline, potrebno
ih je nastaviti u sustavnom obliku, te ih popratiti za-
štitnim radovima koji će zapriječiti daljnje propadanje
nepokretne arheološke baštine. Kako je uglavnom riječ
o privatnim posjedima na području Nacionalnog parka
Kornati, te crkvi koja je i danas u funkciji, suradnja s
vlasnicima zemljišta, čitavom lokalnom zajednicom i
upravom Nacionalnog parka prilikom izvođenja rado-
va i planiranja daljnjih zahvata od iznimne je važnosti
za uspješnu realizaciju projekta.

LITERATURA
ANTOLJAK 1954. S. Antoljak, MiscelaneaJadertina, Tri priloga za proučavanje historije, topograije i
toponomatike zadarskih otoka, Radovi Instituta JAZU u Zadru 1, Zadar 1954, 109-151.
BAKRITZIS – OREOPOULOS 2001. N. Bakritzis - Ph. Oreopulos, AnEssay on ByzantineFortiication. Northern Greece,
4th – 15th c, Athens, 2001.
BATOVIĆ 1973. Š. Batović, Prapovijesni ostaci na zadarskom otočju, Diadora 6, Zadar 1973, 5-165.
CHEVALIER 1999. Chevalier, P. 1999. Les luminaires paleochretiens de Dalmatieromaine / Starokršćanski
viseći svijećnjaci i svjećice u rimskoj Dalmaciji, Vjesnik za arheologiju i historiju dal-
matinsku 90-91 (1997-1998), Split 1999, 161-199.
FILIPI 1981 (1971). A. R. Filipi, Kornati, Zadar 1981 (1971).
FILIPI 1981. A. R. Filipi, Saljske crkve i kratka povijest Sali, Župa Sali, O 400. obljetnici dogradnje
42
VRSALOVIĆ 1974; 1981.
župne crkve Svete Marije 1581-1981, Sali 1981, 21-59.
43
KULUŠIĆ 2006., str. 131. FILIPI 2003. A. R. Filipi, Povijesno-geografska obilježja žutsko-sitske otočne skupine, Geoadria 8/2,
44
BAKRITZIS – OREOPOULOS 2001.,
str. 24-48. Zadar 2003, 87-130.

410
Tomislav Fabijanić, Irena Radić Rossi, Marko Menđušić - Dokumentiranje postojećega... (401-412) Histria Antiqua, 21/2012

FISKOVIĆ 1999. I. Fisković, Jesu li Polače na Mljetu bile sijelo vladara Dalmacije?, Prilozi Instituta za
arheologiju 13-14, Zagreb 1999, 61-81.
GUNJAČA 1984. Z. Gunjača, O pojavi elemenata kasnoantičke graditeljske tradicije na nekim sredn-
jovjekovnim sakralnim objektima, u: B. Čečuk - I. Marović - Ž. Rapanić (ur.), Cetin-
ska krajina od prethistorije do dolaska Turaka: znanstveni skup, Sinj, 3-6. VI 1980.,
[Izdanja Hrvatskog arheološkog društva 8], Split 1984, 256-258.
GUNJAČA 1986. Z. Gunjača, Kasnoantička fortiikacijska arhitektura na istočnojadranskom priobalju
i otocima, u: P. Medović (ur.), Obrambeni sistemi u praistoriji i antici na tlu Jugo-
slavije: referati XII kongresa arheologa Jugoslavije, Novi Sad, 1984, [Materijali 22],
Novi Sad 1986, 124-137.
HILJE 1996. E. Hilje, Spomenici srednjovjekovne arhitekture na Kornatima Prirodna podloga,
zatita, društveno i gospodarsko valoriziranje Kornata, [Ekološke monograije 7], Za-
greb 1996, 497-500.
HILJE 2005. E. Hilje, Kontinuitet murterskih ranokršćanskih crkava. Murterski godišnjak (Radovi sa
znanstvenog skupa “Murter i njegova župa u prošlosti”), 2 (2004), Murter 2005, 35-47.
IVEKOVIĆ 1928. Ć. Iveković, Dugi otok i Kornat. Arheološko-historički prikaz, Rad JAZU Razreda
historičko-ilologičkoga i ilozoičko-juridičkoga 235 (103), Zagreb 1928, 245-279.
JURAN 2013 K. Juran, Otok s četiri imena –Kornat u ispravama srednjega i novog vijeka, u: V.
Skračić (ur.), Toponimija kornatskog otočja, Zadar 2013, 447-457.
KULUŠIĆ 2006. S.Kulušić, S. Knjiga o Kornatima, Murter 2006.
MAKALE 1939. M. Makale, Šibenik i sjeverna Dalmacija, vlatita naklada, Šibenik 1939.
OSTOJIĆ1964. I. Ostojić, Benediktinci u Hrvatskoj i ostalim našim krajevima II, Split 1964.
PETRICIOLI 1970. I. Petricioli, 1970, “Toreta” na otoku Kornatu, u: V. Mirosavljević - D. Rendić-Miočević
- M. Suić (ur.), Adriatica praehistorica et antiqua, Zbornik radova posvećen Grgi No-
vaku, Zagreb 1970 717-725.
RADIĆ ROSSI –FABIJANIĆ 2013 I. Radić Rossi - T. Fabijanić,Arheološka batina Kornata, u: V. Skračić (ur.), Topon-
imija kornatskog otočja, Zadar 2013, 67-98.
SKOK 1950. P.Skok, Slavenstvo i romanstvo na hrvatskim otocima, Zagreb 1950.
STOŠIĆ 1941. K. Stošić, Sela šibenskog kotara, Šibenik 1941.
SUIĆ 1952. M. Suić, Novi natpisi iz sjeverne Dalmacije, Vjesnik za arheologiju i historiju dalmat-
insku 53, Split 1952, 234-248.
TASSAUX – CARRE 2011. F. Tassaux–M. B. Care, Vrsarska uvala / Orsera, u: M. B. Care– V. Kovačić – F. Tas-
saux (ur.), Sjeverno priobalje Poreštine u Antici Poreč, Poreč 2012, 172-182.
UGLEŠIĆ 2002. A. Uglešić, Ranokršćanska arhitektura na području današnje zadarske nadbiskupije,
Zadar 2002.
VEŽIĆ 2005. P. Vežić, Zadar na pragu kršćanstva, Zadar 2005.
VRSALOVIĆ 1974. D. Vrsalović, Istraživanje i zatita podmorskih arheoloških spomenika u SR Hrvatskoj,
Zagreb 1974.
VRSALOVIĆ 1981. D. Vrsalović, Neki primjeri gradnje antičkih lučkih objekata u podmorju istočnog
Jadrana. Godišnjak zatite spomenika kulture Hrvatske 6-7, Zagreb 1981, 107-118.
ZACCHARIA 1993. C. Zaccaria, I laterizi di età romana nel’area nord adriatica, [Cataloghi e monograie
archeologiche dei Civici musei di Udine 3], Roma 1993.

411
Tomislav Fabijanić, Irena Radić Rossi, Marko Menđušić - Dokumentiranje postojećega... (401-412) Histria Antiqua, 21/2012

SUMMARY
DOCUMENTING OF THE PRESENT CONDITION AND EXCAVATIONS
OF THE TURETA FORT, HARBOR AND SACRAL COMPLEX IN THE AREA OF THE
CHURCH OF OUR LADY OF TARAC ON THE ISLAND OF KORNAT
Tomislav FABIJANIĆ, Irena RADIĆ ROSSI, Marko MENĐUŠIĆ

Archaeological heritage of the island of Kornat and the entire Kornati archipelago has been poorly explored.
Most information have been sporadically noted in scientiic and popular texts of various experts and enthusiasts,
in archival documents and old geographical maps.
Most comprehensive archaeological works started during the last decade in the area of the church of St. Mary, or
Our Lady of Tarac („Gospa od Tarca“). First sanation of the existing condition of the early Christian apse preserved
behind the apse of the present-day church was performed in 1990. Areas on both lateral sides and in front of the fa-
cade of the present-day church were excavated in 2006, 2008, 2009 and 2010. In 2008 onservation and retoration
works on present-day church were conducted under supervision of the Department of Conservation in Šibenik.
Recording of the present condition of the Tureta fort and church of Our Lady of Tarac started in 2011 in organi-
zation of the University of Zadar and Institute of Geomatics of the Faculty of Geodesy of the University of Zagreb
with inancial support of the Ministry of Culture and Kornati National Park. In 2012 recording of the present
condition of the mentioned objects was continued as well as excavations in the church area. Excavations of the fort
and accompanying harbor started at the same time.
During the irst research campaign northern third of the fort interior was encompassed (about 18 m2). In this
area, in north-wetern corner we noticed rectangular stone construction with traces of waterproof mortar which
was interpreted as a possible water cistern (ig. 5, E). Low stone construction about 1 m wide leans on southern wall
of the object. his could be a basis of assumed stairway for ascending the irst loor of the fort, but further research
will be necessary for inal interpretation (ig. 5, B). Original stone threshold was found at the fort entrance (ig, 5, A).
Finds from the deepest layers of the site near Our Lady of Tarac indicate human presence at the transition
from the 1st century BC to the 1st century AD, but their state of preservation prevents more precise chronological
determination. On the basis of results of previous research we cannot conirm with certainty existence of objects
from that period although there are elements indicating such possibility.
During 2012 all explored parts of early Christian and medieval complex were cleaned with an aim of making
detailed documentation of the present condition, and planning future ativities. On the basis of existing situation
at the site we can diferentiate at least four to ive building phases of the complex (ig. 9).
In the nearby cove in front of the church of Our Lady of Tarac, in shallow sea one can notice remains of ancient
and medieval harbor. Sacral complex could not have functioned without a harbor. Cultural layer about 30 cm thick
containing various ancient ceramic artifacts indicates more intense human presence in antiquity. his layer was
found during the trial excavations in 2012 in the area with the remains of a litle medieval pier in the botom of
the cove.
Church of St. Mary i.e. Our Lady of Tarac together with the Tureta fort with which it functioned as a whole
during Late Antiquity and probably also Middle Ages, is the most impressive monument of the Kornati archi-
pelago. his was probably a monastery complex whose fort on prominent position was used to store food, control
the etate and hide in case of danger. Monastery towers were usual phenomenon in the Byzantine world, and they
functioned as an important link in Byzantine defensive system, regardless of their modest dimensions.
Project of research, protection and preservation of sacral complex in the area of church of Our Lady of Tarac,
Tureta fort and accompanying harbor is the irst systematic archaeological project in the Kornati region. System-
atic research should continue considering insuicient knowledge about the site as a whole. Such research should
also be accompanied by protective works which would prevent further decay of immovable archaeological heritage.
Translation: Marija Kostić

412