Didaktika 1 zimski semestar, završni ispit 2021

DIDAKTIČKE TEORIJE

1. Teorija obrazovanja
2. Teorija poučavanja
3. Teorija kurikuluma
4. Kritičko-komunikativna teorija
5. Teorija učenja Brunera

Didaktička teorija se kreće između 2 očekivanja: očekivanja od teoretičara i, posebno, od

praktičara. Prvo očekivanje ide toliko široko da se od didaktike traže rješenja velikih
problema čovječanstava. Drugo je isključivo usmjereno na praksu i zadržalo se na receptima.
Ni jedno ni drugo očekivanje nije prihvatljivo. Ne može se didaktička teorija pretjerano
udaljavati od svog teorijskog okvira niti se može svoditi samo na praksu.

Razlog zašto postoji više teorija:

 Zbog toga što je sama nastava složena aktivnost i proces, pa je jedna teorija ne može
do kraja objasniti
 Zato što više teorija doprinosi naučnoj spoznaji
 Zog toga što je didaktička teorija legitimnija ukoliko vlastitu praksu rasvjetljava s više
teorija
 Zato što više teorija treba da dolazi do zajedničkih elemenata
 Zato što sveobuhvatnije ukazuje na vrijednost pojedinih pristupa

Teorija obrazovanja W. Klafkija, a kasnije je on naziva kritičko-konstruktivnu teoriju obr.

Obrazovanje je temeljni pojam. Obrazovanje se odnosi na mijenjanje pojedinca. Vrijednosti

konkretnih društvenih prilika (sadržaja) treba spojiti sa odgajanikom. Ciljevi postaju bitan
segment nastave i usko su povezani sa sadržajem. Nastavni sadržaj je u teoriji centralni faktor
nastave, ali uz njega obavezno idu i drugi: učenik, sociokulturni uslovi, nastavnik.
Naziv ,,Kritičko-konstuktivna teorija’’ je takav zbog toga što Klafki kritizira uslove, načine
izbora sadržaja, organizaciju škole i drugo kako bi učenici mogli samostalno učiti. U odnosu
na raniji period ne uzima zdravo za gotovo sociokulturalne uslove već ih propituje kako bi
efektnije djelovali na pozitivne obrazovne promjene pojedinca. U ovoj teoriji nije samo fokus
na nastavi već i na učenika, nastavnika, socio-kulturalnim uslovima, a izbor sadržaja je glavno
pitanje obrazovanja. Klafki je protiv narativne didaktike, ali unutar izbora sadržaja
podrazumijeva nužno naratiziranje.

Sadržaj ima sljedeće forme: funkcionalni, egzemplarni, tipični, klasični (opće se doživljava
kao vrijedost), reprezentativni, jednostavna svrhovita forma, jednostavna estetska forma (opće
i posebno se poklapaju)

Odrednice nastavne strukture:

 Didaktika 1 zimski semestar, završni ispit 2021

 Cilj nastave je razvijanje kod učenika sposobnosti samoodređenja i solidarnosti.

 Učenje i poučavanje shvata se kao interaktivni proces.
 U učenju opredjeljuju se za učenje putem otkrivanja ponovnog otkrivanja, smislenog
učenja
 Legitimnost u planiranju treba da bude usklađena s ciljem
 Nastava je uvijek socijalni proces

Planiranje nastave:

 Planiranje sadržaja za nastavu kako bi ona bila u sadašnjosti

 Istvoremeno s pitanjem sadašnjosti postavlja se pitanje funkcije nastave u budućnosti
 Pitanje egzemplarnosti je u uskoj vezi s prethodna dva pitanja
 Tematske strukture se odnose na analizu sadržaja i negovu logiku
 Očiglednost i provjerljivost su sljedeća dva pitanja koja treba razriješiti planiranjem
 Ponovo naglašava pristupačnost prezentacije sadražaja ili samostalnog učenja
 Metodičko struktuiranje nastave, procesa učenja, poučavanja s obzirom na moguće
organizacione forme

Kritički osvrt: Klafkijev model nastave ostaje granicama problemskog. On identificira

značajna pitanja moderne nastave, ali ih ne dovodi do kraja. Klafkijeva teorija ostaje
teorija obrazovanja u kojoj sadržaj nastave zauzima značajno mjesto. Pitanje sadašnjosti i
budućnosti nastave su značajni problemi savremene nastave koji do sada nisu dovoljno
objašnjeni.

Teorija poučavanja - P. Hajman i W. Šulc

Može se zvati i teorija učenja i poučavanja .

Ova teorija insistira na samostalnom učenju i samorazvoju učenika. Struktura nastave

može se iskazati kroz 6 pitanja i to:

1. Šta je cilj učenja i poučavanja u nastavi ili čemu teži?

2. Šta se uči ili čemu poučavamo mlade u nastavi? - Sadržaj
3. Kako se uči i poučava u nastvi? Metod
4. Pomoću čega se uči i poučava u nastavi? Sredstvo ili pomagalo
5. Ko uči ili koga podučavamo u nasatvi?
6. U kojim sociokulturnim uslovima se odvija proces i aktvnost?
Navedena struktura pokazuje da ni jedan nastavni proces ne može bez ovih elemenata.

Šulc tvrdi da je cilj didakatičkog djelovanja razumijevanje onih koji primarno poučavaju P-P
nastavnici i onih koji primarno uče U-U učenici.
 Didaktika 1 zimski semestar, završni ispit 2021

Didaktičko djelovanje se sastoji od velikog broja složenih djelatnosti, aktivnosti i procesa koji
trebaju da budu međusobno povezani: upravljanje, savjetovanje, analiziranje, planiranje,
ostvarivanje, vrednovanje, kooperativno djelovanje.

Nastava treba da zahvati tematski aspekt, lični aspekt, aspekt posredovanja.

 Didaktika 1 zimski semestar, završni ispit 2021

Tematski aspekt podrazumijeva da društveno zadana i naučna utemeljena problematika bude

shvaćena kao stručni zadatak. Lični aspekt podrazumijeva unošenje vlastite osobenosti
zadanog sadržaja kako bi sadržaj postao njihova svojina i vrijednost. Aspekt zajedništva
podrazumijeva uključivanje grupe u rješavanju zajedničkih nastavnih zadataka.

Ova skica nastavne strukture te njena realizacija temelji se na sljedećim nivoima planiranja:

1. Perspektivno planiranje - dugoročnije planiranje za semestar, godinu, profil škole itd

(globalno planiranje)

2. Grubo planiranje - planiranje koje se odnosi na planiranje nastavne jednice. Planiranje

ciljeva, metoda, sredstava i drugih pretpostavki nastave

3. Procesno planiranje - planiranje donošenja odluka po svim pitanjima didaktičkog i

metodičkog djelovanja

4. Korekciono planiranje - planiranje koje se odvija u toku procesa nastave i tu se pojavljuju

nove mogućnosti za djelovanje, a koje nisu obuhvaćene prethodnim planiranjem.

Kritika teorije:

Planiranje nastave prema Šulcovom modelu pretpostavlja uključivanje učenika, nastavnika,

roditelja i drugih korisnika nastave. Dobro je to što Šulc uključuje sve faktore koji su
zainteresirani za nastavni proces ali nije poznato kako se takva koncepcija može ostvariti.

Šulc je dao interesantne ideje za struktuiranje nastavnog učenja i poučavanja i nastojao da

nastavnom edukacijom osigura autonomiju, kompetenciju i solidarnost. On nije do kraja
razradio pojedinosti svoje koncepcije.
 Didaktika 1 zimski semestar, završni ispit 2021

Teorija kurikuluma Christina Meller

U osnovi ove teorije su ciljevi nastave koji dalje impliciraju sve ostale aktivnosti i procese
svojstvene ovoj djelatnosti. Pod kurikulumom Meller podrazumijeva plan sastavljanja i
odvijanja nastavne jedinice. Plan obuhvata ciljeve organizaciju i kontrolu učenja i poučavanja.
Veoma je važno u koncipiranju nastave učiniti sljedeće:

 Odrediti ciljeve
 Precizno odrediti ciljeve ili cilj na konkretnom nastavnom sadržaju (jednoznačnost)
 Određenjem ciljeva moguće je odabrati najadekvatnije metode
 Ciljevi pomažu egzekatnije praćenje i merenje odgojno-obrazovnih učinaka nastave
Teorija želi dati upute za valjano planiranje, provođenje i analizu nastave.4

Razvijanje kurikuluma odvija se u 3 međusobno povezana procesa- planiranje,

organizaciju i kontrolu učenja. Struktura nastave izgleda ovako: (shema 3)

Najprije se postave ciljevi za zadano ponašanje. Potom se obavlja planiranje koje obuhvata
najpovoljnije stratetige za postizanje ciljeva. Nakon toga slijedi organizacija učenja i
poučavanja. Nakon toga dolazi kontrola učenja. Treba utvrditi da li su ciljevi ostvareni, da li
su planirane strategije i organizacija materijala bile optimalne za postavljane ciljeve, kako je
pređen put učenja učenika od početnog stanja do zadanog.

Ch. Meller u planiranju i objašnjenju ciljeva teorije kurikuluma govori o četiri etape nastave:

1. Prikupljanje ciljeva učenja

2. Opisivanje ciljeva učenja
3. Raspoređivanje ciljeva učenja
4. Donošenja odluke o ciljevima učenja

Opis ciljeva uključuje tri oblika: eksplicitni, jednoznačni i opis pridruživanjem.

 Didaktika 1 zimski semestar, završni ispit 2021

Eksplicitni se odnosi na jasan opis ciljeva koje u nastavi treba postići. Jednosznačni opis
ciljeva podrazmijeva dalje preciznije identificiranje i preciziranje pojedinih dimenzija
ciljeva značajnih za nastavni proces. Opis pridrućivanja je treći bolik koji podrazumijeva
pridruživanje ovako preciziranih ciljeva s globalnim ciljevima nastave.

Organizacija nastave:

U organizaciji nastave najvažnije su metode nastavnog rada, zajedno s medijima.

Prednosti ovakve koncepcije nastave: ona je transparentna, što znači da su svi strukturni
elementi nastave otvoreno predstavljeni; ciljno uspjereni pristup daje izvanredne mogućnosti
za provjerljivost, te se može utvrditi koliko su dobro utvrđeni ciljevi, odabrane metode. U
koncipiranju nastave učestvuju učenici, nastavnici i roditelji. Djelotvorna je jer se odabranim
ciljevima i metodama nastavnog rada aktiviraju učenici i nastavnici.

Kritički osvrt:

Izuzev Blumove taksonomije brojene druge taksonomije su bile uopćene što je za nastavu, a
naručito za njenu operacionalizaciju, imalo negativne posljedice.
 Didaktika 1 zimski semestar, završni ispit 2021

Teorija komunikacije - R. Winkel

R. Winkel određuje didaktiku kao teoriju učenja i poučavanja.

Ova teorija se naziva kritičko-konstruktivno-komunikativna teorija, zbog toga što ne prihvata

nekritičnu nastavnu stvarnost već je želi permanentno propitivati s ciljem poboljšavanja
nastavne prakse. Teorija nastaje na slabostima postojeće nastavne teorije i nastavne prakse i
nastoji da bude teorija budućnosti. Konstruktivna je po tome što u ukupnom svom
propitivanju ima za cilj isključivo učenje i poučavanje. Atribut komunikativnosti povezan je s
konstruktivnošću i sastoji se u tome da je neophodno komunicirati s drugim teorijama,
njegovati i poticati pozitivno, kritizirati i izbaciti negativno i anarhno.

Šta Winkel daje novo u propitivanju nastave: - On pokušava identificirati stvarne vrijednosti u
nastavi bez obzira na to kako je nastava bila zamišljena i realizirana. To se može postići
kritičkom empirijskom analizom.

Četiri aspekta u fokusu empirijskog razmatranja:

1. Apsekt posredovanja
2. Sadržajni aspekt
3. Aspekt odnosa
4. Poremećajni aspekt

Posredovanje obuhvata: činioce učenja (prepoznavanje, poticanje...), medije (sredstva učenja i

vježbanja), nastavne metode (pod nastavnim metodama podrazumijeva i vrste nastave, oblike
i vrste komunikacija, tehnike nastavnog rada...), akulturaciju nastave (modeli komuniciranja,
stepen komunikacija...)
Sadržajni aspekt obuhvata program (kurikulum). Govori o idealnim i skrivenim programima
ili dijelovima programa.
Struktura odnosa obuhvata: elemente socijalne interakcije, smjerove interakcija i oblike
interakcija.
Poremećajni aspekt obuhvata: određenje poremećaja, vrste poremećaja, smerove poremćaja,
uzroke smetnji i posljedice smetnji.

Valorizacija obuhvata sve spomenute aspekte i rezultat.

 Didaktika 1 zimski semestar, završni ispit 2021

Winkel je naznačio sljedeće:

 Trostruko ritmiziranje
 Svaka nastavna jedinica je u procesu učenja i poučavanja
 Ciljevi se pojavljuju općenito, ali tako da prelaze granicu pojedinih predmeta i
područja
 U nastavi se javljaju poluotvoreni, zatvoreni i otvoreni ciljevi
 Planiranje i analiza su u dijalektičkoj vezi

Ova teorija se može zvati teorijom analize i planiranja. Ovom teorijom se pomaže drugim
teorijama da potpunije sagledaju nastavu.

Brunerova teorija nastave

Ova se teorija može zvati teorijom učenja. Nastava je po Bruneru društvena pojava.

Naučne discipline: sociologija, pedagogija, didaktika, psihologija, logika. Jednim imenom

NAUKE O RAZVOJU.

Bruner vidi neophodnu vezu između teorija učenja i i teorija nastave, insistira na
internalizaciji kao pravcu, procesu i rezultatu nastave, na sposobnostima komuniciranja kao
izvoru i pokretaču novih edukacionih procesa i aktivnosti na pozitivnom stavu prema nastavi
svih društvenih faktora. Centralni problem Brunerove teorije jeste kurikulum ( nastavni
program i struktrure nastave). Bruner misli da kurikulum mora imati jasan cilj, smjer
djelovanja. Fundamentalna pitanja kurikuluma jesu: općeobrazovno, pragmatičko, formalno i
materijalno, shvatanje i primanje sadržinskih vrijednosti, aktivnosti, procesi, način
intelektualnog i fizičkog angažmana. Drugo pitanje jeste koje kulturne, naučne, tehničke,
 Didaktika 1 zimski semestar, završni ispit 2021

umjetničke, religijske sadržaje uključiti u kurikulum. Treće pitanje odnosi se na kurikulum

izvođenja nastave.

Funkcije strukture sadržaja:

1. Učenik prima i internalizira osnovne ideje sadržaja.

2. Odnos učenika prema sadržaju
3. Didaktička funkcija oslanja se na prethodnu i odnosi se na budućnost i transfer nastave
4. Trasnformacija znanja

Kurikulum pored sadržaja nosi njegove strukture, metode, ciljeve, sredstva, komunikacije, te
druge didaktičke sisteme.

Druge didaktičke teorije

 Kibernetička teorija
 Sistemska teorija
 Materijalno-fornalna teorija

NASTAVNI SADRŽAJ

Definiranje i podjele sadržaja

U najširem smislu nastavni sadržaj se odnosi na cjelokupno materijalno i duhovno djelovanje

čovjeka na kojem se temelji opće i stručno obrazovanje, te ukupni odgojno-obrazovni razvoj.

U sadržaje nastave ulaze procesi, sposobnosti, vještine, navike posebno naznačene u

nastavnom programu.

Ukupno ljudsko iskustvo i spoznaje ne mogu u cijelosti primiti odgojno obrazovne institucije,
te se vrši njegova redukcija putem nastavih planova i programa. Značajne su tri vrste iskustva:

A) Tehnološka iskustva - iskustva neposredno vezana za radni proces

B) Naučna iskustva koja su rezultat teorijsko-empirijskog ispitivanja predmeta i pojava iz

različitih naučnih oblasti

C) Iskustva nastala u manifestacijama zajedničkog života kao što su: moral, ravo, religija i
umjetnost. (Švajcer)

U nastavi dominira naučni sadržaj zbog toga što je on najekonomičniji i najpogodniji za

didaktičko prilagođavanje i preradu.

Nastavni sadržaji su dio opće i nacionalne kulture i civilizacije, prirode i društva koji su po
postojećim filozofsko-ideološkim i pedagoško-didaktičkim kriterijima odabrani, oblikovani i
pripremljeni za stvaralačko-razvojnu funkciju u društvu (Filipović, 1977)
 Didaktika 1 zimski semestar, završni ispit 2021

Nastavne sadržaje možemo podijeliti na (Bognar i Matijević, 1993):

1. Odgojne sadržaje i aktivnosti (egzistencijalni, društveno-morali i humanistički) i

2. Obrazovne sadržaje i aktivnosti (naučni, umjetnički i tehnološki sadržaji)

Područja iz kojih se uzimaju sadržaji: nauka, kultura, umjetnost, religija, tehnika i tehnologija,
životna stvarnost i rad...

U odgojne sadržaje i aktivnosti spadaju:

1. Egzistencijalni sadržaji - sadržaji koji omogućavaju reprodukciju i zaštitu života (radni

i tjelesni odgoj, zdravstvena zaštita, odgoj za društveni život i dr.)
2. Društveno moralni sadržaji - sadržaji kojima se reguliraju odnosi u društvu i
društvenim grupama (humani odnosi među spolosti, priprema za brak i porodični
život, pripadanje određenim grupama i dr.)
3. Humanistički sadržaji - sadržaji koji obuhvataju profesionalno informiranje i
orijentiranje. Profesionalno osposobljavanje shvaćeno kao stvaralački čin koji
humanizira i bogati ličnost koji afirmira razvoj.

U obrazovne sadržaje i aktivnosti spadaju:

1. Naučni sadržaji - sadržaji prirodnih i društvenih nauka do kojih je društvo došlo i na

kojima učenici razvijaju svoj intelektualni, afektivni i radni potencijal
2. Umjetnički sadržaji - sadržaj koji obuhvata književna, filmska, pozorišna, muzička i
likovna djela. Ovladavanje jezikom pojedinih umjetničkih područja. Pripremanje
mladih za razumijevanje i stvaranje umjetničkih djela
3. Tehnološki sadržaji - predstavljaju preradu prirode u potrebe ljudi. To su sadržaji
općetehničkog obrazovanja, sadržaji domaćinstva, prehrane, odijevanja i drugog.

U izboru sadržaja za nastavu neki autori govore o tri osnovna kriterija: (Muminović, 109 str.)

1. Društveno-politički
2. Naučni kriterij
3. Didaktički kriterij

Teorija materijalnog obrazovanja temeljila se na tome da je u nastavi najvažnije ovladati sa

što više činjenica i generalizacija, s navikama i umijećima neophodnim za praktičan život.

Teorija formalnog obrazovanja davala je prioritet razvoju sposobnosti, interesovanja i osobina

ličnosti. Sadržaj edukacije bio je u drugom planu i nije važno koliko će se činjenica usvojiti.
Međutim kvalitet sadržaja bio je veoma bitan. Kvalitetan sadržaj omogućavao je visok stepen
odgojivosti, što je bio imperativ teorije formalnog obrazovanja.

Teorija egzemplarizma na specifičan način favorizira sadržinske aspekte nastave. Da bi

nastava odgovorila na postavljena pitanja, probleme i pojave, ona ‘’traži’’ sadržinske
egzemplare pomoću kojig će dati najbolji odgovor. I ovdje je bitna kvalitativna i funkcionalna
 Didaktika 1 zimski semestar, završni ispit 2021

dimenzija nastavnog sadržaja, te ga treba pažljivo birati i analizirati. Stoga u nekim nastavnim
sistemima sadržaj nije izdijeljen na nastavne predmete, već je koncentriran u naučna,
umjetnička i tehnička područja kao logičke i koherentne cjeline.

Dinamičko-metodičke dimenzije sadržaja nastave

Nastavni sadržaj je uvijek pitanje budućnosti. Sadržaj kao kurikulumska osnova nastave
značajno utiče na druge faktore nastavnog rada – nastavnika, učenika, materijalno-tehničku
osnovu. Nijedan sadržaj iz prošlosti i sadašnjosti, ma koliko on bio vrijedan neće opravdati
svoju edukativno-nastavnu funkciju ako nema futurološku opravdanost. To je jedna dimenzija
sadržinskog usmjeravanja nastave. Druga dimenzija vezana je za prostor u kojem učenik živi.

Sadržaj nastave i njihov odabir nose sa sobom brojne društvene, didaktičko-metodičko-

teorijske i nastavno-praktične probleme. Navest ćemo neke od njih koje prate nastavu
počev od njegovovog izbora u program do realizacije u neposrednom radu:

Didaktičko transponiranje (uobličavanje, kontekstualiziranje) nastavnih sadržaja iz

filozofije, religije, nauke, umjetnosti, kulture, tehnike i praktičnog rada u nastavna područja ili
predmete jedan je od njih. Ovaj dio društvenog, naučnog i stučnog angažmana veoma je bitan
za svako usmjeravanje nastave, njenih etapa i procesa. Javljaju se pitanja: šta izabrati od
postojećeg sadržaja i na koji način to učiniti da bi bio predmet svrhovitog učenja i
poučavanja? Drugo pitanje u transponiranju sadržaja u nastavni predmet ili područje odnosi se
na način obavljanja samog transponiranja. Sadržaj se često mora skraćivati na razne načine i u
različitim oblicima. Nije svaka naučna, umjetnička, tehnička i druga vrijednost civilizacijskog
dostignuća i vrijednost u nastavi. Mnoge zakonitosti u nauci nije moguće dokazati u nastavi.
Ovakvi propusti u stvaranju kurikuluma nastave vode nastavu u formalizam.
 Didaktika 1 zimski semestar, završni ispit 2021

Primjerenost sadržaja psihofizičkim karakteristikama učenika

Sadržaji svojom logičko-spoznajnom, odgojno-obrazovnom snagom trebaju da pogađaju

kognitivno, afektivno i konativno u individui. Treba pažljivo promisliti i procijeniti kojem
stepenu psihofizičke razvijenosti pripada nastavna jedinica da bi došlo do mogućeg primanja,
prihvatanja i shvatanja od strane učenika. I u ovom dijelu formiranju kurikuluma ima mnogo
propusta. Brojna pedagoško-psihološka istraživanja ukazuju na ovaj važan problem. Pijaže je
također smatrao da prvo treba tačno utvrditi stepen intelektualnog i afektivnog razvoja
individue i prema tome prilagoditi sadržaje u nastavi. Pojam konzervacija množine koji je
uveo Pijaže upravo govori o tome. Dok predstavnici Moskovske psihološke škole ne misle
tako. F. Papi dokazala je da djeca mogu shvatiti veoma složene relacije uz adekvatno
nastavno vođenje. Ona je koristila tehniku grafova. (više o tome Muminović- 116 str.)

Problem kvaliteta i kvantiteta nastavnih sadržaja

Brojna istraživanja potvrdila su opterećenost nastavnih programa činjenicama. M. Bakovljev

je nalizom nastavnih programa došao do sljedećih nalaza: na satu poznavanja društva u IV
razredu osnovne škole nastavik je, obrađujući gradivo o prvim državama Južnih Slavena,
trebao da da desetogodišnjacima 130 informacija. Od toga 40 informacija su za većinu
učenika bili novi pojmovi kao što je: Avari, Bizantija, plemski savez, kmet, knez itd. Dolazmo
do činjenice da je na satu trebalo dati od 130 do 260 infomacija. Primjer jasno pokazuje kuda
vodi ovakvo i slično opterećivanje nastavnog programa. Ovdje kvantitet ima šansu da
‘’sakrije’’ kvalitet u sadržaju.

Na drugoj strai, insistiranje na kvalitetu bez prirodne i logičke veze unutar sadržaja može
voditi nesistematičnosti i formalizmu. Stoga važno je da ove dvije dimenzije sadržajno
posmatramo u uzajanoj vezi kako bi se postigli što bolji ishodi u nastavi.
 Didaktika 1 zimski semestar, završni ispit 2021

Sadržaji i ubrzani naučno-tehnički i kulturni razvoj

Program nije u mogućnosti da u stopu prati naučno-tehnički razvoj i on mora u određenoj

mjeri zaostajati. Ako se to i prihvati, onda ne teba dozvoliti da taj program pretjerano
zaostaje, što je, nažalost, karakteristika brojnih programa. Da bi se izbjegle negativne
tendencije na ovom planu treba kontinuirano usklađivati novo i staro u nastavnim
programima.

Usklađenost didaktičkih sistema nastave s prirodom i karakterom sadržaja.

Sistem nastave svojom fleksibilnošću može da poveća odgojno-obrazovnu funkciju nastav i

obratno, svojim rigidnošću može da umanjuje tu funkciju. I kada je program relativno dobar i
kada je prošao strožiju naučnu i stručnu valorizaciju, neprimjeren siste može umanjiti njegovu
vrijednost. To je bio slučaj sa brojni sistemima u historiji didaktike, a jedan od njih je i
projekt-metoda . ovaj sistem forsirao je neke aspekte sadržaja iako su i drugi aspekti bili
izuzetno važni za edukaciju mladih. To je imalo za posljedicu nizak nivo obrazovanosti
mladih.

Principi raspoređivanja sadržaja u nastavnim programima

- Hronološko progresivno raspoređivanje sadržaja

- biocenotičko raspoređivanje sadržaja

- raspoređivanje sadržaja po godišnjim dobima

- raspoređivanje sadržaja po koncentričnim krugovima

- spiralno raspoređivanje sadržaja

DIDAKTIČKI SISTEMI

Definiranje i značaj didaktičkih sistema

Pod didaktičkim sistemima podrazumijeva se ,,oblikovanje ili struktuiranje nastavnog procesa

kojim se racionalizira izvođenje nastave (Poljak, 1977:5). Didaktički sistem se može odrediti
kao cjelovita društveno i didaktički promišljena koncepcija i struktura nastave koja razrađuje
opće i konkretne strategije učenja i poučavanja. Sistem sadrži mikro i makro elemente,
unutrašnje i vanjske faktore poput: vremena organizacije nastave, prostora, materijalnih
uslova, tehničke opremljenosti, planiranja, programiranja i sl. Sistem je determiniran
društveno-političkim uslovima, ekonomskim uslovima društva, kulturnim i obrazovnim
potrebama društva, razvojem pedagoške teorije i nastavne prakse.

Didaktički sistem ima izuzetan uticaj na razvoj društva i pojedinca u tom društvu. On
značajno utiče na nivo i kvalitet odgoja i obrazovanja u društvu u cjelini i na individualni
razvoj pojedinca. Direktno utiče na organizaciju nastave, etape nastavnog rada, školovanje
nastavnika, koncepcije udžbenika, procese i aktivnosti u učenju i poučavanju.
 Didaktika 1 zimski semestar, završni ispit 2021

Na jednoj strani didaktički sistem usmjerava i racionalizira odgojno-obrazovnu djelatnost, a a

drugoj strani može da oduzima od kvalitete te iste djelatnosti. Na primjer, brojni rigidni
sistemi usmjeravaju nastavni proces ali ne dozvoljavaju slobodu razvoja individue, te se gubi
kreativnost u nastavi. Može biti i obrnuto, fleksibilniji sistemi dozvoljavaju slobodno
ispoljavanje pojedinca, ali s druge strane gubi se mogućnost kontrole nad takvim aktivnostima
koji često imaju negativne odgojno-obrazovne ishode. Koncepcija razredno-predmetno-satnog
sistema racionalizira proces nastave, ali sa druge strane zapostavlja individualni napredak
učenika i gubi kontrolu nad opterećenjem učenika. Ili projekt-metod uvažava individualne
potrebe učenika, osposobljava mlade za snalaženje u životnim situacijama, a na drugoj strani
sužava odgojno -obrazovni razvoj, posebno u obrazovnom dijelu.

U primjeni konkretnog didaktičkog sistema valja voditi računa o njegovoj validnosti,

osjetljivosti, odmjerenoj fleksibilnosti i pragmatičnosti.

Didaktički sistem treba da bude izložen stalnim promjenama. Sisteme je neophodno

prilagođavati edukativnim zahtjevima vrmena. Promjena sistema nije pitanje samo pedagoške
teorije i nastavne prakse već šire društvene zajednice.

Klasifikacija didaktičkih sistema:

V. Poljak didaktičke sisteme dijeli na sl. način: (sistemi koji su bili prisutni u razvoju
didaktike do 1970. god.)

KLASIČNI

1. pedavačka nastava-nastava u kojoj dominira predavanje kao vid komunikacije s učenicima,

sadržajima i dijelovima nastavne strukture;

2. predavačko-prikazivačka- nastava u kojima je predavanje manje ili više prisutno, ali je

popraćeo različitim aplikativnim sredstvima i pomagalima koju je moguće primjeniti na
predavanjima;

3. katehetička nastava - nastava tipična za srednji vijek gdje se nastava svodi na postavljanje
pitanja i davanje odgovora;

4. majautička nastava - Sokratov pristup u edukaciji pojedinca gdje mu se različitim

tehnikama vođenja nastavnika osigurava samospoznaja;

5. samorad u školama- aktivnosti u kojima je u prvom planu praktični rad učenika;

SAVREMENI

6. heuristička ili razvojna nastava - istraživačka i otkrivajuća nastava;

7. problemska nastava;

8. programirana nastava;
 Didaktika 1 zimski semestar, završni ispit 2021

9. egzemplarna nastava;

10. mentorska nastava;

11. autodidaktički rad (Poljak, 1977).

N. Filipović dijeli sisteme s obzirom na vrstu komunikacije u nastavi i govori o

 Forntalnom radu - rad s velikom grupom od jednog razreda i više

 Grupnom radu - rad u malim grupama
 Individualiziranom i individualnom radu - nastava usmjerena na individualne
mogućnosti učenika ili organizaciju nastave s pojedincem (Filipović, 1977).

Sistemi se mogu podijeliti po njihovim obilježjima dato koncepcijama i odg-obr ishodima,

govori se o:

 Pragmatički sistem
 Fleksibilni sistem
 Humanistički sistem
 Rigidni sistem
 Intelektualistički sistem
 Senzualistički sistem
 Pedocentrički sistem
 Voluntaristički sistem

Sistemi i podsistemi se mogu dijeliti na:

 Razredno-predmetno-satni sistem
 Radna škola
 Projekt metod
 Jena plan
 Dalton plan
 Winetka plan
 Slobodni rad po grupama
 Sistem Marije Montesori
 Bell-Lankasterov sistem
 Labaratorijsko-brigidni sistem
 Manhajmski sistem
 Egzemplarna nastava
 Grupna nastava
 Programirana
 Algoritmizacija
 Timska nastava
 Škola bez razreda
 Nastava na daljinu
 Didaktika 1 zimski semestar, završni ispit 2021

 Problemska nastava
 Nastava na visokom nivou teškoća
 Individualizacija pomoću nastavnih listića
 Individualizacija na tri ili više nivoa napredovanja
 Škola koju su osnovali učenici
 Herbartov sistem nastave

Škola na visokom nivou teškoća se temelji na maksimalnoj individualizaciji učenja i

poučavanja te se primjenjuje u edukaciji darovitih.

Problemska nastava kao sistem je moguća tamo gdje sadržaj može programirati za taj vid
učenja i poučavanja.

Razredno-predmetno-satni sistem (Komensky):

To je sistem koji traje najduže i primjenjuje se u različitim varijantama brojnih zemalja

svijeta. Počinje sa potrebom za masovniju sistemsku edukaciju i teorijskim postavkama
Komenskog. Razvojem društva, nastavne teorije i prakse ovaj sistem dolazi u ozbiljnu krizu i
biva napušten u brojnim sredinama svijeta (19.st)

Riječ razred ima važno koncepcijsko, teorijsko i praktično značenje. On se odnosi na

organizaciju učenika, na razrede i odjeljenja po odgovarajućim kriterijima. U razredu se
odvijaju ukupni odgojno-obrazovni procesi nastave, tokovi i ishodi učenja i poučavanja sa
svim mogućim prednostima i nedostacima. Razred znači mnogo više od samog grupiranja
učenika iste hronološške dobi pa naprimjer on određuje arhitektonska rješenja škole i njenih
prostorija, normu nastavnika, modele organizacije nastave, vrste komunikacija s učenicima i
slično.

Predmet upućuje prije svega na sadržaj i njegovu podjelu na predmete. Sadržaj na taj način
često je mehanički izdjeljen na zasebne cjeline (predmete) i tako onemogućava cjelovitost
spoznaje u nastavi. Pojedini predmeti su međusobno povezani, ali se ta veza gubi podjelom na
različite predmete Nastavni plan je uređen prema predmetima, nastavni program također.
Koje pozitivne i negativne posljedice po ishod nastave ima osposobljavanje nastavnika za
jedan predmet? - Pozitivno je to što je olakšana organizacija i djelom kadrovska
raconalizacija. Negativno je što dolazi do parcijalizacije spoznaje u nastavi i što podjela
sadržaja na predete otežava mogućnost praćenja opterećenosti učenika.

Nastavni sat je teći važan segment sistema i odnosi se na organizaciju vremena. Određen je
u trajanju od 45 min. Iako taj vremenski okvir nije prihvatljiv za različite uzraste i programske
sadržaje, on se dugo zadržao u praksi nastave. Sat kao sistemska odrednica ima veliki uticaj
na to kakava će nastava biti i kakvi će biti njeni dometi. Često i nastavni sat, kao ustaljena
vremenska metodička mjera, cijepa sadržinski logičku cjelinu i umanjuje moguće vrijednosti
nastave.

Pozitivne karakteristike ovog sistema čini vanjska racionalizacija (ekonomska, prostorna,

organizaciona), razvoj socijabilnosti, fleksibilnost za kombinacije različitih tehnika i
 Didaktika 1 zimski semestar, završni ispit 2021

postupaka rada u nastavi. Njegova prednost je i u tome što on unutar svoje stukture može
kombinirati dijelove drugih sistema.

Negativne strane su: parcijalizacija sadržaja na nastavne predmete, nemogućnost praćenja

suptilnijeg razvoja svakog učenika i moguća fiksiranost na odgojno-obrazovne modele u
trajanju od 45 min.

Timska nastava:

Preteče timske nastave su Dalton pla, Winetka plan i Pueblo plan koji su nastali u SAD-u.
Timska nastava razbija jednostrane pristupe individualiziranom radu i radu u malim i velikim
grupama. Ona mijenja ustaljenu arhitekturu škole, koja može da bude uzrok rigidnosti u
procesu učenja i poučavanja. Pod timskom nastavom podrazumijeva se ,,svaka forma
poučavanja u kojoj dva ili više nastavnika redovno i ciljano dijele odgovornost za planiranje,
prezentiranje, predavanje za dva ili više razreda učenika (H. Dejvis, prema Mandiću,
1977:103). Za ukupnost nastavnog procesa odgovaraju svi članovi tima shodno zadacima koje
dobivaju. Interakcije između učenika, nastavnika i nastavnog sadržaja su bogatije i
raznovrsnije. Novinu čine interakcije i odgovornost između članova tima u svim etapama i
procesima, što njeguje specifičnu formu komuniciranja i posebne odgovornosti koje se ne
događaju u brojnim klasičnim savremenim koncepcijama nastave. To su interakcije koje su
usmjerene na rješavanje suštinskih problema učenja i poučavanja.

Nastavnici su organizirani u timove koji mogu biti dvojaki.

 Timovi za isti razred učenika i jedno predmetno područje

 Timovi za različite uzraste učenja

Timska nastava ima: direktora škole, rukovodioce tima, iskusnog nastavnika, ostale
nastavnike, službenika i studenta na praksi.

Prednost ovog sistema jeste da tim planira ukupnost nastavnog procesa i sve njegove
pojedinosti u realizaciji.Druga prednost timske nastave je u raznovrsnoj organizaciji učenja i
poučavanja koja se ne odnosi na jedan oblik ili jednu organizacionu formu.

Individualizirani rad u nastavi zauzima oko 40% vremena i predstavlja bitan segment
koncepcije po kojoj je timska nastava prepoznatljiva.

Arhitektonsko riješenje škole bitno se razlikuje od klasičnih projekcija. Potrebne su velike

sale, više manjih prostorija za individualizirani i grupni rad, te sredstva i pomagala koja
zahtjevaja koncepcija timske nastave.

Pozitivne strane timske nastave:

- zadovoljavaju se u značajnoj mjeri intelektualne, emocionalne, tjelesne i socijalne potrebe

- saradnja s porodicom je unaprijeđena

 Didaktika 1 zimski semestar, završni ispit 2021

- podjela učenika prema uspjehu je pozitivno koncepcijsko rješenje

- rad u velikim grupama, rad u malim grupama i individualizirani rad je prihvatljiv

- povećava interakcijsko-komunikacijsku dimenziju nastave

- nastavnici su istaknuli da se osjećaju sigurnijim i stabilnijim kada rade u timskoj nastavi u

odnosu na klasičnu nastavu

- moguća je koncepcja za rad s nadarenim učenicima

- uključivanjem studenata u tim razrješavao bi se problem praktičnog pripremanja budućih

nastavnika za nastavnički poziv, bliže bi se povezali nastavnički fakulteti i škole

Nedostaci timske nastave:

- složenost u organizaciji

- zahtjevi za većim brojem nastavnog kadra

- složenost edukacije nastavnika za timsku nastavu

- veće ulaganje u osiguravanje uslova

- teškoće u održavanju radne discipline učenika

- rad u velikoj grupi je otežan

Timska nastava se može uzeti kao moderna koncepcija koja uspješno teorijski i praktično
razrađuje najrelevantnije probleme savremene edukacije.

Škola bez razreda:

Ideja je nastala u New Yourk programom Džona Gudleda koji je razrađivao ovu koncepciju.
Škola bez razreda polazi od razvijanja programa učenja i poučavanja gdje se nastoji što više
uvažavati specifične sposobnosti pojedinca te druge karakteristike koje prate specifične
sposobnosti kao što su interesovanja za određeno nastavno područje, motivaciju, tempo
napredovanja i nivo aspiracija učenika. Sintagma ,,bez razreda’’ znači uklanjanje važne
barijere za nesmetano napredovanje većeg dijela učeničke populacije prema njihovim
stvarnim mogućnostima. U klasičnoj školi postoji razred koji za sobom nosi koncepcije
skrivenog kurikuluma. U školi bez razreda postoje razredi koji neće ometati naprednije
pojedince da prijevremeno završe program tog razreda. Zato su ovdje razredi samo
orijentacione naravi.

Dolaskom u školu svi učenici ne polaze od iste cjeline nastavnog programa već njihovom
očetku prethodi provjera kojom se utvrđuje nivo spoznaje učenika iz konkretnog predmeta ili
područja. Kada je učenik savladao 80-85% sadržaja, on prelazi na novi sadržaj koji slijedi u
programu.
 Didaktika 1 zimski semestar, završni ispit 2021

Vrednuju se znanje, sposobnosti, aktivnosti, kreativnost i svi drugi kvaliteti značajni za uspjeh
učenika.

Veći dio nastavnog programa učenici savladavaju samostalno, proučavajući literaturu,

izvodeći eksperimente i praktične radnje. Uloga nastavnika je u planiranju i pripremi nastave
te vođenje učenika u rješavanju nastavnih problema. Od nastavnika se traži pomoć samo onda
kada je ona neophodna učeniku.

Pozitivne strane škole bez razreda:

- radi se o modelu individualizacije koji uspješno prati osnovne karakteristike razvoja

pojedinca

- etape nastavnog rada su toliko povezane da predstavljaju koherentrnu cjelinu

- učenik može biti maksimalno angažiran u nastavnom procesu

- učenik u većem dijelu nastave samostalno savladava nastavne zadatke i samostalno dolazi
do novih spoznaja

- osigurana je racionalizacija nastave (planiranjem, programiranjem i realizacijom)

- uklanjaju se suvišni sadržaji u procesu planiranja i programiranja

Slabosti i ograničenja škole bez razreda:

- moguć je razvoj individualizma i egoizma

- složenije je planiranje nastavnog rada

- složenija je priprema nastavnog rada

- smanjene su interakcije i komunikacije između učenika

- smanjen je angažman nastavnika u direktnom radu s učenikom

VILOTIJEVIĆ- Sadržaj obrazovanja, Nastavni plan i Nastavni program

Izbor sadržaja
Cilj nastave ostvaruje se pomoću nastavnih sadržaja. Zbog toga je izbor sadržaja za nastavni
proces oduvijek bio izuzetno važan. Savlađivanjem sadržaja se stiče znanje, formiraju
vještine i navike. Iz ogromnog fonda ljudskih iskustava treba izabrati ona kojima će se
najuspješnije ostvariti postavljeni cilj
Najvažnije odrednice za izbor sadržaja su: društvene potrebe, individualne potrebe, naučna
dostignuća, saznajne mogućnosti učenika i cilj odgoja.
 Didaktika 1 zimski semestar, završni ispit 2021

* Društvene potrebe
Svaka nacija i svako društvo ima svoje potrebe, probleme, preokupacije i interesiranja.
Potrebno je da ta posebna svojstva nacije i njenih podgrupa nađu mjesta i u programu
obrazovanja. Škola je ustanova koja služi ostvarivanju općih društvenih ciljeva i to je jedan od
najvažnijih izvora iz koga crpi svoje zadatke i glavni činilac koji determinira njenu funkciju.
Logično je onda što se sadržaji za nastavni proces biraju zavisno od društvenih potreba. Npr.
Ako se društvo opredijelilo za nacionalnu i vjersku ravnopravnost, za razvoj demokratije i
poštovanje ljudskih prava, onda će se za nastavni program birati takvi sadržaji koji pomažu
ostvarivanje takvih opredjeljenja.

*Individualne potrebe
Svaki pojedinac je kompleksan i slojevit svijet za sebe, poseban mikrokosmos. Nosi u sebi
posebne potencijale, interesovanja i nadarenosti. Zbog toga se, pri izboru sadržaja, vodi
računa i o individualnim potrebama i mogućnostima. U nastavni program se uključuju izborni
i fakultativni sadržaji za koje se pojedinci slobodno opredjeljuju. Time se omogućuje da oni
razviju i ostvare Svoja interesovanja i potrebe. Demokratičnost i progresivnost školskog
sistema mjeri se i potome koliko on doprinosi da se zadovolje individualne potrebe i ostvare
mogućnosti učenika.

*Naučna dostignuća
Nauka i tehnika napreduju ogromnom brzinom. Neka znanja zastarijevaju i postaju
neupotrebljiva, jer ih potiskuju nova, aktualnija. Vrijeme od novih pronalazaka i otkrića do
njihove praktične upotrebe se veoma smanjuje. Od pronalaska telegrafa do unošenja te građe
u školske programe trebalo je da prođe 60 godina. To je ogromno vrijeme. Danas se neki bitni
pronalasci odmah prenose u praksu što znači da se i nastavni sadržaji moraju stalno
aktuelizirati da bi škola bila više okrenuta budućnosti i da bi svršeni učenici spremni ulazili u
radne procese.

*Saznajne mogućnosti učenika

U programiranju sadržaja mora postojati logičan red koji diktira sama građa nastavnog
predmeta. Isto tako, u program se unose sadržaji koji su primjereni saznajnim mogućnostima
učenika prosječne inteligencije. Obrazovanje se mora prilagoditi osobenostima učenika,
obrazovnim ciljevima i uvjetima u kojima se stiču znanja (kulturna sredina u kojoj učenici uče
i razvijaju se), a takođe se mora uskladiti sa nivoom prethodnih učeničkih znanja.

Odnos općeg i profesionalnog obrazovanja

Jedan od bitnih zahtjeva, prilikom izbora obrazovnih sadržaja, je da se utvrdi skladan odnos
između općeg, radno-tehničkog i profesionalnog obrazovanja. Kakav će biti taj odnos zavisi
 Didaktika 1 zimski semestar, završni ispit 2021

od prirode i tipa škole za koju se programiraju sadržaji. Drukčije će biti razmjere ovih
sadržaja u osnovnoj obaveznoj školi, od onih u općeobrazovnoj srednjoj školi (gimnaziji),
srednjoj stručnoj školi, ili, pak, na fakultetima.
Kategorija općeg obrazovanja se često miješa i poistovjećuje sa klasičnim i humanističkim
obrazovanjem iako ta tri pojma nisu identična.
Pod klasičnim obrazovanjem podrazumijeva se obrazovanje zasnovano na uzorima iz
klasične starine (stare Grčko i Rima) koje se ostvaruje učenjem grčkog i latinskog jezika,
historije i najboljih literarnih tekstova nastalih na tim jezicima (klasični jezici). Ovo se
naročito prakticiralo u srednjovijekovnim školama u kojima je najveća pažnja posvećivana
jeziku, stilu i govorništvu.
Humanističkim obrazovanjem se smatra ono obrazovanje kojem je svrha da se pojedinac
samoostvaruje kao posebna ličnost u skladu sa svojim unutrašnjim potencijalima, a ne prema
spolja nametnutim potrebama (praktične potrebe društvene sredine, privrede). Suprotno
humanističkom je utilitarističko obrazovanje kojem je cilj da pojedinca pripremi za proiz-
vodni proces i praktičnu svakodnevnicu
Pod općim obrazovanjem, koje je višestrano, podrazumijeva se ona suma znanja iz svih
važnih oblasti nauke i kulture koja je neophodna kao osnova za sticanje profesionalnih znanja
i za dalje svestrano obrazovanje. Opće obrazovanje je opće zato što je, u jednakoj mjeri,
namijenjeno svim građanima, kojima u početnim godinama školovanja (obavezno
obrazovanje), treba obezbjediti jednaku osnovu za nastavak obrazovanja i dalji lični
Razvoj. Osnovne karakteristike općeg obrazovanja su: promjenljivost, univerzalnost,
fundamentalnost i obuhvatnost.

Promjenljivost je bitna odlika općeg obrazovanja, a ogleda se u unošenju sadržaja iz

prirodnih nauka, tchnike i ekonomije u općeobrazovne sadržaje koji se time mijenjaju i
dopunjuju. U savremenim uslovima opće obrazovanje obuhvata: maternji jezik, sadržaje o
zakonima razvitka ljudskog društva, sadržaje o prirodi i zakonima razvitka prirode, sadržaje o
osnovama tehnike, stranih jezika, umjetnosti, fizičke kulture. Dakle, pojam općeg obrazovanja
se vremenom, u skladu sa potrebama, mijenjao i bogatio.
Univerzalnost je, takođe, važna karakteristika općeg obrazovanja, a izražava se u skladnom
obrazovanju ličnosti. Pojedinac je stekao opće obrazovanje ako je usvojio opća kulturna dobra
(saznanja) neophodna da shvati opće zakonitosti društvenog života i da razvija svoje
unutrašnje potencijale.
Fundamentalnost općeg obrazovanja ogleda se u usvajanju osnovnih znanja nauke, tehnike i
kulture što treba da bude temelj za profesionalno obrazovanje, dalji lični razvoj i
samoobrazovanje. Svrha ovoga znanja je ne samo upoznavanje stvarnosti nego i da se ta
stvarnost mijenja.

Druga grupa sadržaja, koji se moraju uključiti u programe naročito obaveznog obrazovanja
(osnovna škola), su sadržaji za radno-tehničko obrazovanje koje, takođe, ima
općeobrazovni karakter i treba da bude dio opće kulture svih građana. Svrha radno-tehničkog
obrazovanja je da se učenici upoznaju sa tipičnim procesima koji su zajednički za različite
 Didaktika 1 zimski semestar, završni ispit 2021

oblasti tehnike, ekonomike, proizvodnje, da na pojedinačnim primjerima shvate opće principe

rada mašina, uređaja, opreme, da razumiju opće u pojedinačnom, da shvate ulogu umnog i
fizičkog rada, tehnologije, da cijene rad i da postepeno nađu sebi mjesto u svijetu rada.

Profesionalno obrazovanje se nadgrađuje na temelju općeg obrazovanja. Te dvije vrste

obrazovanja se međusobno prožimaju. Opće utječe na profesionalno, ali važi i obratno jer
postoji povratni utjecaj profesionalnog obrazovanja na opće čime ono postaje bogatije i
raznovrsnije. Mijenjanje posla u toku radnog vijeka daleko je lakše i uspješnije ako je
općeobrazovna osnova šira. Napredak nauke i tehnike zahtijeva da se građanin doživotno
obrazuje i samoobrazuje (permanentno, neprekidno obrazovanje), a bez dobre opće kulture to
je gotovo nemoguće.

Principi za izbor nastavnih sadržaja

Jedni su potpuno uvažavani, drugi djelomično, treći su ignorirani. Navodimo te principe:

1. humanističnost - uvažavati općeljudske vrijednosti, ličnost i njen slobodan razvoj;

2. naučnost - pri izboru sadržaja voditi računa da se daju provjerena naučna dostignuća o
prirodi, društvu i čovjeku;
3. postupnost - pri planiranju sadržaja voditi računa da se nova građa naslanja i povezuje sa
ranije obrađenim gradivom;
4. historičnost - sadržaje nastavnog predmeta programirati u skladu sa historijskim razvitkom
nauke na koju se taj predmet naslanja nastojeći da se u prihvatljivom odnosu obrade prošlost i
sadašnjost (ovaj princip nije moguće uvijek i na svakom uzrastu do kraja ispoštovati, jer je
nekad bol je poći od onoga što je učenicima bliže i poznatije, naročito u mlađim
razredima osnovne škole);
5. sistematičnost - nastavno gradivo treba programirati kao sistem naučnih činjenica, zakona
i teorija;
6. aktualizacija - sadržaji školskog programa treba da budu povezani sa životom, aktuelnom
stvarnošću i da obezbjeđuju primjenjivanje znanja u radnoj aktivnosti;
7. pristupačnost i primjerenost uzrasnim mogućnostima - nastavne
sadržaje treba birati i primjeriti prema saznajnim mogućnostima učenika, i po obimu i po
složenosti građe. Pored navedenih principa, neki autori pominju i princip elastičnosti
koji podrazumijeva da se učenicima omogući izbor oblasti znanja i vještina (zanimanje u školi
i vannastavnom radu za mlađe učenike, a fakultativna nastava, izbor zadataka i metoda za
starije).
Pored navedenih principa, neki autori pominju i princip elastičnosti koji podrazumijeva da se
učenicima omogući izbor oblasti znanja i vještina (zanimanje u školi i vannastavnom radu za
mlađe učenike, a fakultativna nastava, izbor zadataka i metoda za starije).

Teorije o izboru nastavnih sadržaja

Postoji više teorija o izboru nastavnih sadržaja, ali su najveći utjecaj imale teorije
didaktičkog formalizma, didaktičkog materijalizma i didaktičkog utilitarizma.
 Didaktika 1 zimski semestar, završni ispit 2021

Teorija didaktičkog formalizma ili teorija formalnog obrazovanja (najistaknutiji

predstavnici su pedagozi, Pestaloci, Herbart, Disterveg, a od filozofa Ruso, Kant, Šmit,
Nimajer, Fihte) traži da škola razvije kod učenika saznajne sposobnosti i forme (otuda naziv
formalizam) mišljenja. Suprotno teoriji materijalnog obrazovanja, ona zastupa stav da obim
znanja nije bitan i da to ne treba tražiti jer, u uvjetima brzog naučnog i tehničkog napretka,
učenik i onako ne može da apsorbira sve što mu je neophodno za život i rad. Potrebno je,
prema mišljenju zastupnika ove teorije, da se u program uvrsti ne previše predmeta i sadržaja,
nego onoliko i onih sadržaja, koji će najviše pomoći učenikovom umnom razvoju. Umnom
razvoju ne doprinose svi predmeti jednako. Smatralo se da u tom pogledu najveći značaj
imaju gramatika, retorika, logika, matematika i klasični jezici (grčki i latinski). Pozitivna
strana ove teorije je što se oduprla didaktičkom materijalizmu i stalnom dodatnom
opterećivanju učenika, što je insistirala na sadržaj obrazovanja irazvoju misaonih sposobnosti,
a slabost joj je što razvoj formi mišljenja odvaja od nastavnih sadržaja, što zapostavlja
obrazovanje kao sistem naučnih informacija, što potcjenjuje značaj nekih nastavnih disciplina
za razvoj učenika. Prirodnjak T. Haksli je, kritikujući ovu teoriju, izjavio: "Strogo govoreći, to
i nije obrazovanje već samo, manje ili više, kurs umne gimnastike." Polazeći od ovog stava,
neki pedagozi su teoriju formalnog obrazovanja okarakterizirali kao "gimnastiku
uma".

Teorija didaktičkog materijalizma ili teorija materijalnog obrazovanja zahtijeva da

učenici usvoje što veći broj činjenica - informacija, traži veći obim znanja i to onih praktično
korisnih i upotrebljivih. Najistaknutiji zastupnik teorije materijalnog obrazovanja je engleski
filozof i pedagog Herbert Spenser (1820-1903). U obrazovanju je insistirao na tome da
učenici usvoje što veću količinu korisnih znanja koja će im praktično koristiti. Spenser je
klasificirao znanja na osnovu njihove praktične korisnosti. Sve nauke je podijelio na apstrak-
tne (logika i matematika), apstraktno-konkretne (fizika, hemija i druge), i konkretne
(biologija, sociologija, psihologija i druge). Ignorisao je historijske i filološke nauke pa one
nisu našle mjesta u njegovoj klasifikaciji
Dobro je kod ove teorije to što posvećuje pažnju sadržajnoj strani obrazovanja, što insistira
na bogatstvu učenikovih znanja, ali naglašavanje obima i enciklopedizma vodi zapamćivanju
prevelikog broja često i nepotrebnih informacija, pretjeranom opterećivanju učenika,
zapostavljanju teorijskih znanja i razvoja mišljenja što su njene velike slabosti.

Teorija didaktičkog utilitarizma se zasniva na postavci da u nastavne programe treba

uključivati pretežno one sadržaje koji će biti korisni u sticanju praktičnih vještina neophodnih
u životu i radu, a odstraniti svu građu koja nema praktičnu upotrebljivost. Akcenat na
praktičnoj upolrebljivosti znanja, sam po sebi, ima znatne vrijednosti, jer se javlja kao
reakcija na knjiška znanja i na odvojenost škole od života. Negativna je, međutim, što ovakva
škola proizvodi jednodimenzionalnog čovjeka osposobljenog samo za dnevnu praktiku,
čovjeka bez potrebne opće kulture. Na temeljima ove teorije nikla je tzv. radna škola.

Osnovna mana sve tri pomenute teorije je njihova jednostranost. Jedna insistira samo na
velikom obimu znanja, druga na razvoju umnih sposobnosti, treća na pripremi za praktičnu
 Didaktika 1 zimski semestar, završni ispit 2021

djelatnost. Svaka od njih zapostavlja poneki vrlo važan elemenat. Teorija materijalnog
obrazovanja "zaboravlja" da učenike ne treba pretjerano opterećivati i da školu treba
povezati sa praktičnim životnim potrebama; teorija formalnog obrazovanja zapostavljala je
sistematičnost znanja dok je teorija didaktičkog utilitarizma potcjenjivala značaj općeg
obrazovanja.

Najbolji pristup u izboru sadržaja je kombinacija pozitivnih odlika ovih triju teorija
čime bi se njihove loše strane eliminirale. Znači, u nastavne programe treba birati sadržaje
koji će doprinositi razvoju misaonih sposobnosti, davati sistematizirana teorijska znanja,
podsticati formiranje praktičnih vještina, doprinositi sticanju široke opće kulture.

Od savremenih teorija o izboru nastavnih sadržaja važnije su: teorija egzemplarizma,

problemsko-kompleksna teorija, teorija strukturalizma funkcionalno-materijalistička teorija.

Teorija egzemplarizma
Teorija cgzemplarizma (zasnovao ju je njemački didakličar Hans Šocrl) zahtijeva da se u
svakom nastavnom predmetu odaberu reprezentativne (egzemplarne) teme i oko njih
koncentriraju ostali sadržaji i informacije i zajedno obrađuju. Primjera radi, egzemplamna
tema u nastavi književnosti može biti romantizam. Time se pomoću karakterističnog dijela
književnosti upoznaje cjelina. Učenicima se, na taj način, daje uzor kako da, po analogiji,
obrade neki sličan problem. Teorija egzemplarizma zanemaruje sticanje koherentnog sistema
znanja bez koga škola ne može da ostvari svoju funkciju.

Problemsko-kompleksna teorija
Problemsko-kompleksna teorija (zasnovao ju je poznati poljski filozof i pedagog Bogdan
Suhodolski) temelji se na zahtjevu da sadržaje različitih nastavnih predmeta treba grupisati u
komplekse problema i, na taj način, premostiti štetnu predmetnu podjeljenost. Time bi se
razna pitanja iz društvene stvarnosti cjelovitije sagledala i bolje shvatila. Npr. Romantizam
kao pravac posmatra se sa raznih stajališta (knjiženost, likova umjetnost i sl.), dakle grupno, a
ne odvojeno. Neki tumači ovog koncepta smatraju da problematikom prvo treba ovladati u
okviru posebnih predmeta, a zatim grupirati sadržaje oko širih zajedničkih problema.
Međutim, to se u školskoj praksi ne ostvaruje.

Teorija strukturalizma (predstavnici Švab, Džerom Bruner, Robert Ganje, Dejvid Ousubel
i drugi) zahtijeva strukturalno grupiranje sadržaja polazeći od temeljnih koncepcija, glavnih
smjernica i sređivanja činjenica u svakom nastavnom predmetu. Informacije i podaci ne treba
i ne mogu da se pamte u "razbijenoj formi" nego treba odgovarajućom intelektualnom
procedurom utvrditi ono što je zajedničko i ono što je posebno, sagledati odnose među
činjenicama i izvući uopćene sudove.
Osnovna primjedba, koja se upućuje teoriji strukturalizma, je da je suviše intelektualistički
koncipirana, namjenjena eliti i da nije pogodna za masovnu školu, onakvu kakva je danas.
 Didaktika 1 zimski semestar, završni ispit 2021

Funkcionalističko-materijalistička teorija (zasnovao ju je poljski didaktičar Vinsent Okonj)

traži da se obrazovni sadržaji skladno povezuju sa njihovom funkcijom, a to znači da se stiču
znanja i da se pomoću njih razvijaju sposobnosti i formira aktivan odnos prema životu, da se
poveže upoznavanje stvarnosti i razvija težnja da se ta stvarnost mijenja. Cilj je saznavati da
bi se praktično djelovalo. Sadržaji se biraju da bi učenik sticao znanja, ali ti sadržaji moraju
biti, u isto vrijeme, i funkcionalni, tj. Davati saznanja neophodna u praktičnoj djelatnosti.
Znači, sadržaji, koji se biraju za nastavni program, moraju biti i saznajno i funkcionalno
vrijedni (da daju znanja, da razvijaju intelektualne sposobnosti i da su od praktične koristi).

Osnovno pitanje, koje se u vezi sa ovom teorijom postavlja, je kako odabrati informacije koje
obezbjeduju sticanje potrebnih znanja i istovremeno omogućavaju razvoj intelektulnih
kapaciteta.

NASTAVNI PLAN

Glavni dokumenti, na kojima se temelji nastava u školi, su nastavni plan i nastavni program.
Njima se određuju sadržaji i vremenski okviri za realizaciju obrazovanja.

Nastavni plan je osnovni školski dokument. Njime se određuju predmeti koji će se učili u
pojedinom tipu i vrsti škole, kojim redoslijedom po razredima i kolikim brojem časova po
svakom predmetu. Nastavnim planom se određuje koja će se vrsta sadržaja učiti u nekoj školi,
a time se određuje i profil nastave i tip same škole. Potpuna tematska konkretizacija
daje se nastavnim programom. Ovo važi za nastavu koja se izvodi u predmetno-razredno-
časovnom sistemu.

Definicija: Nastavni plan je relativno trajni dokument kojim se određuju nastavni predmeti,
redoslijed njihove obrade po razredima, godištima i drugim vremenskim cjelinaa, broj
sedmičnih časova za svaki nastavni predmet kao i ukupno vremensko opterećenje
učenika/polaznika u sedmici.

Značaj i vrste nastavnih planova - Značaj nastavnog plana istaknut je samim tim što se u
definiciji kaže da je to osnovni školski dokument na osnovu koga se dalje nastavljaju nastavni
programi i pišu udžbenici. On je temelj za raspored časova i organizaciju rada škole po
danima.

Na osnovu čega se utvrđuje koji će predmeti i sa kolikim, brojem časova ‘’ući" u nastavni
plan za školu određenog tipa? Na to odlučujuće utječe sistem vrijednosti nekog društva.
Zavisno od toga, uzima se kao polazište neki od slijedećih kriterij:
- potrebe društva - tekuće i buduće;
- potrebe ličnosti;
- zahtjevi tradicije;
- kulturno-umetnički zahtjevi;
- naučno-tehnološki zahtjevi.
 Didaktika 1 zimski semestar, završni ispit 2021

Nastavni predmet i naučna disciplina

Između nastavnog predmeta i nauke, na kojoj se on zasniva, ne može se staviti znak

jednakosti. Primjera radi, istorija kao nauka i historija kao predmet u nekom od razreda
osnovne škole nisu isto. Nastavni predmet nastaje didaktičkim oblikovanjem
(prilagođavanjem) određene naučne discipline.

Kakve su sličnosti i razlike između naučne discipline i nastavnog predmeta i kako

se naučno saznanje transformira u nastavno gradivo? - Neki potpuno izjednačavaju naučni
saznajni proces i proces saznanja u nastavi, a drugi ta dva procesa stavljaju jedan
nasuprot drugome. Predmet se oblikuje na osnovu naučne discipline, ali u skladu sa nastavnim
ciljevima i funkcijom škole.

Raspored predmeta u nastavnom planu - Postoje tri osnovna načina raspoređivanja

predmeta u nastavnom planu: linearni, koncentrični i kombinovani (spiralni)

U linearnom rasporedu nastavni predmeti se u toku školovanja izučavaju jedan za drugim, a

novo nastavno gradivo je nastavak prethodnog. Nikad se, u istom razredu, dva predmeta ne
izučavaju paralelno. Prvo se savlada jedan predmet pa se onda uvodi drugi i tako sukcesivno.
Linerani nastavni planovi su praktikovani u školstvu do 18. vijeka U srednjovijekovnim
školama učilo se sedam slobodnih vještina.
Prednosti linearnog rasporeda predmeta:
- omogućava učenicima da se u jednom periodu usredsrede samo na jedan predmet (nema
rasipanja snage i pažnje na više predmeta);
- otklanja se nepotrebno ponavljanje i ekonomira vremenom;
- olakšava se organizacija nastave.
Nastavni planovi po linearnom rasporedu imaju ozbiljnih slabosti:
- obavezuju učenike da jedan predmet do kraja izuče po obimu i dubini što često premašuje
saznajne mogućnosti određenog uzrasta:
- zapostavljaju svestrano izučavanje svijeta (postoji potreba da se stvarnost istovremeno
izučava sa više strana, jer je ona jedinstvena);
- učenje samo jednog predmeta izaziva kod učenika zasićenost.

Koncentrični raspored
Simultani ili koncentrični raspored je karakterističan po tome što učenici istog uzrasta (isti
razred), počevši od najnižeg, istovremeno savlađuju više nastavnih predmeta. U sljedećem
razredu ti se predmeti ponovo uče, ali su sadržaji obimniji i složeniji.
Prednosti koncentričnog nastavnog plana su:
- omogućava se svestraniji pristup stvarnosti;
- građa je prilogođena saznajnim mogućnostima uzrasta;
- smjena različitih predmeta u toku istog dana učenicima je zanimljiva.
Najozbiljniji nedostaci ovog rasporeda su:
- pažnja učenika se dijeli na više predmeta;
 Didaktika 1 zimski semestar, završni ispit 2021

- učenicima je teško da istovremeno savladavaju materiju više predmeta.

Kombinovani raspored
Izlaz je nađen kombinovanjem dva rasporeda tako da se iskoriste njihove prednosti, a
izbjegnu slabosti. Po toj kombinaciji rađen je plan za našu osnovnu školu. U prvom razredu
zastupljena su nekolika predmeta, što je odlika simultanog sistema, a u sljedećim razredima
uvode se novi što je karakteristika linearnog sistema. Kombinacija linearnog i simultanog
rasporeda naziva se spiralnim nastavnim planom. Džerom Bruner je prvi formulirao i
objasnio mogućnosti spiralnog rasporeda. Sedmični broj časova, po predmetima u nastavnom
planu, zavisi od njihovog značaja za odgoj i obrazovanje i od složenosti materije koja se u
njima izučava.

NASTAVNI PROGRAM

Definicija: Nastavni program je relativno trajni dokument kojim se određuje i konkretizira

sadržinski okvir nastavnih predmeta zastupljenih u nastavnom planu i daju osnova didaktičko-
metodička uputstva za njihovu realizaciju.

U programiranju se mora gledati šta će biti sutra - program se mora stalno inovirati i
dopunjavati. Osnovna usmjeravajuća ideja za programiranje obrazovnih sadržaja je cilj
odgoja i obrazovanja pošto je njime odredeno šta se želi postići obrazovno-odgojnim
sistemom (a taj cilj se, opet, dedukuje iz osnovnih društvenih vrijednosti svake zemlje). Cilj -
pripremiti mladog čovjeka za rad ne daje isti okvir za programiranje kao cilj - doprinositi
cjelovitom
razvoju ličnosti. Na bazi različitih društvenih ciljeva nastajale su i različite teorije
programiranja
Esencijalistička teorija se zalaže za čvrsto, opće i slobodno obrazovanje koje se može
ostvariti kroz izabrane, esencijalne predmete. Pobornici enciklopedizma u obrazovanju traže
da se sve ljudsko znanje uvrsti u nastavne programe. Pragmatičari traže da se nastavni
programi zasnivaju na potrebama sa kojima će se čovjek suočavati u društvu. Zastupnici
politehničke teorije zahtijevaju da se ukupno društveno-ekonomsko i historijsko iskustvo
uključi u nastavne programe.

Raspored sadržaja u nastavnom programu

Nastavnim programom se konkretizira nastavni plan. Njime se utvrđuju obim, dubina i

redoslijed nastavnih sadržaja.

Sadržaji u nastavnom programu mogu biti poredani na tri načina: linijski, koncentrično i
kombinovano (linijski-spiralno).
 Didaktika 1 zimski semestar, završni ispit 2021

Linijski (sukcesivni) raspored je kad se sadržaji jednog predmeta u jednom razredu (i

razredima koji slijede) nižu jedan za drugim. U takvom rasporedu nastavni sadržaji se u
programu ne ponavljaju. Ono što se obrađivalo (što je utvrđeno programom) u jednom
razredu ne obrađuje se u sljedećim razredima.
Koncentrični raspored sadržaja - Gradivo se rasporeduje po koncentričnim krugovima. U
jednom razredu gradivo iz nastavnog programa se obradi u predviđenom obimu i dubini, to je
jedan koncentrični krug. U sljedećem razredu ti isti sadržaji se proširuju i produbljavaju i
tako ponavlja ono što je u prethodnom razredu ili nivou školovanja učeno, to je drugi
koncentrični krug. Ovim rasporedom se dobija u trajnosti i kvalitetu znanja, ali se gubi dosta
vremena pa je on, zbog toga, manje ekonomičan.

Kombinovani raspored sadržaja

Kombinovanjem linijskog i koncentričnog raspoređivanja spajaju se dobre, a poništavaju loše
strane jednog i drugog načina. Radi se tako što se učenici, u početku školske godine, uvode u
osnovni sadržajni krug pa se on u toku godine polahko popunjava sadržajima po sistemu
prethodnog koncentričnog kruga. Ova kombinacija linijskog i koncentričnog raspoređivanja
sadržaja naziva se linijsko-spiralnim ili linearno-spiralnim programiranjem. Takvo
programiranje je primjenjeno u našim programima za osnovnu školu.