Tiberije II.

Konstantin 1

Tiberije II. Konstantin

Tiberije II. Konstantin bio je bizantski car koji je vladao od 578 do 582.
Tiberije se rodio negdje sredinom 6. stoljeća u pokrajini Traciji i to u dijelu pokrajine gdje se govorilo latinskim
jezikom. Bio je blizak caru Justinu II. pa je imenovan zapovjednikom ekskubitora, tj. carske tjelesne straže. Upravo
je njegova potpora bila ključna i omogućila je Justinu II. da nakon smrti cara Justinijana dođe na vlast. Nakon što je
Justin II. poludio 573. godine, carica Sofija i Tiberije su preuzeli upravljanje državom. U prosincu 574. godine carica
je isposlovala da car imenuje Tiberija za cezara, čime je postao prijestolonasljednik i suvladar, te je uzeo ime
Tiberije II. Konstantin.
Tiberije je smjesta počeo trošiti novac na vojsku i svoje pristašama, pa je na taj način postao jako popularan.
Financirao je gradnju Velike palače u Carigradu, te druge važne građevinske projekte, ukinuo poreze na vino i kruh.
Svojim je pristalicama djelio skupe darove, a čak je okončao i progone monofizita. Avarima je godišnje plaćao
80.000 dukata da čuvaju granicu na Dunavu. To mu je omogučilo da prebaci trup na istok i posveti se isključivo ratu
protiv Perzijanaca. No njegova je darežljivost vrlo brzo ispraznika carsku riznicu.
575. godine započeo je veliko novačenje kako bi uvečao bizantske snage za nadolazeći pohod protiv Perzije, jer je
isteklo jednogodišnje primirje. Perzijanci su ponudili produženje primirja za pet godina uz istu cijenu od 45.000
dukata. No Tiberije je to odbio. Pristao je na trogodišnje primirje uz smanjeni iznos danka na 30.000 dukata
godišnje, s tim da primirje opet ne bi obuhvatilo Armeniju.
Sklapanje primirja mu je omogučilo da se usredotoči na druga područja carstva. U Italiji se nakon ubojstava
langobardskih kraljeva Alboina 573. i Klefa 574. država raspala na više vojvodstava. Želeći iskoristiti tako povoljnu
situaciju, car je poslao vojsku u Italiju pod zapovjedništvom Baduarija, zeta cara Justina II. No 576. godine je
Baduarije poginuo u bitci protiv Langobarda, a oni su to iskoristili da se prošire na račun bizantskog teritorija. Prije
nego li je car uspio poslati pojačanja u Italiju, Perzijanci su napali Armeniju. Zbog toga je car odlučio pribječi
političkim spletkama. Potrošio je 200.000 dukata i sklopio saveznišvo s brojnim langobardskim vojvodama, a oni su
spriječili izbor novog langobardskog kralja narednih deset godina.
U Armeniji su Perzijanci postigli početne uspjehe protiv Bizantinaca zauzevši gradove Sebasteja i Metilene, no
zapovjednik bizantske istočne vojske Justinijan ih je na kraju ipak prisilio na povlačenje. No Perzijanci su ponovno
napali 577. godine i porazili bizantsku vojsku. zapovjednik vojske Justinijan je ubrzo nakon toga umro, pa je car za
njegova nsljednika imenovao Mauricija, te poslao pojačanja na istočnu bojišnicu. Uoči završetka trogodišnjeg
primirja Perzijanci su napali bizantsku Mezopotamiju, no Mauricije je za odmazdu napao Perziju i zauzeo gradove
Afumon i Singaru.
578. godine umro je i car Justin II., pa je Tiberije II. Konstantin vladao sam. Da bi proslavio taj događaj, car je
naredne četiri godine smanjio porez za 25%. carica udovica Sofija j počela vršiti pritisak na cara da se razvede i
vjenča za nju, no on je to uspješno izbjegao. Mauricijev uspjeh na istočnom ratištu ponovno je omogučio caru da
pošalje vojsku u Italiju, a upleo se i u prilike u Hispaniji i sjevernoj Africi. No ubrzo se car ponovno morao posvetiti
istočnom dijelu carstva. Avari su uočili da na Balkanu nema dovoljno bizantskih trupa. pa su zatražili da im car
ustupi grad Sirmium-današnju Srijemsku Mitrovicu, a kada je car to odbio, počeli su ga opsjedati. Istovremeno su i
Slaveni počeli provaljivati na Balkan u sve većem broju.
Novi perzijski car Hormizd II. je odlučio iskoristiti probleme Bizantinaca, pa je odbio sklopiti primirje. Zbog toga je
Mauricije poveo niz uspješnih pohod na perzijski dio Armenije. Kako se morao usredotočiti na prilike na istoku, car
je morao popustiti Avarima i 582. godine predao im je Sirmium. Da bi stanovnici sigurno mogli napustiti grad, car je
morao platiti Avarima neplaćeni danak za tri godine u iznosu od 240.000 dukata.
Car se teško razbolio 582. godine. Svojim nasljednicima je imenovao Mauricija i Germana i svakoga zaručio za
svoje kćeri. Obojica su dobila i titulu cezara. Neki povjesničari u tome vide namjeru cara da carstvo podijeli na dva
dijela, tako da bi German vladao na istoku, a Mauricije na zapadu. Međutim 13. kolovoza 582. Tiberije II. je samo
Tiberije II. Konstantin 2

Mauricija okrunio za cara. Car je umro već idućeg dana.

Prethodnik: Bizantski carevi Nasljednik:

Justin II. Mauricije
Izvori rabljeni u članku i suradnici 3

Izvori rabljeni u članku i suradnici

Tiberije II. Konstantin Izvor: http://hr.wikipedia.org/w/index.php?oldid=4035917 Doprinositelji: Dalibor Bosits, Kubura, Roman, Zmaj

Licencija
Creative Commons Attribution-Share Alike 3.0
//creativecommons.org/licenses/by-sa/3.0/