OTOPINE I OTAPANJE

Otopine su smjese dviju ili više tvari, u kojima su sve čestice manje od jednog nanometra.
Zbog takve sićušnosti čestica smatra se da postoji samo jedna faza, pa se otopine ubrajaju u
homogene tvari.
Katkad se nazivaju "pravim otopinama", da bi se razlikovale od koloidnih otopina ili koloidâ, u
kojima su čestice otopljene tvari veličine između 1 nm i 200 nm .
Pod pojmom "otopina" najčešće podrazumijevamo tekuće smjese. Homogene čvrste smjese
također se smatraju otopinama. Takve su otopine legure (slitine) – npr. bronca, mjed, duraluminij,
magnalij, čelici... Smjese plinova ne nazivaju se otopinama, već se jednostavno kaže "smjesa plino-
va" ili "plinska smjesa".
Ovdje ćemo se baviti tekućim otopinama.
Otopina se sastoji od otapala i otopljene ili otopljenih tvari. Otapalo je tvar koja je u otopini naj-
zastupljenija, a ostalo su otopljene tvari. U tekućem otapalu mogu biti otopljene čvrste, tekuće i
plino-vite tvari.

Otapanje i otapala

Čestice otopljene tvari solvatizirane su u otapalu 1, tj. okružene česticama otapala i povezane s
njima privlačnim silama. Te su sile elektrostatske prirode 2. U općenitom slučaju govorimo o
solvataciji, a kad je otapalo voda, o hidrataciji, i kažemo da su čestice otopljene tvari hidratizirane.
Za otapanje vrijedi pravilo:
Similis simili gaudet.

1
latinski: solvo, 3. solvi, solūtum = riješiti; otapati
2
Prisjetimo se već poznatih pojmova:
q 1 q2
a) Općenito, elektrostatska sila naziva se Coulombova sila, F Coulomb = - k 2
. Ona može biti privlačna ili
r
odbojna (tu se razlikuje od gravitacijske sile, sa kojom ima jednak temeljni matematički oblik; međutim, u poznatom
svemiru nisu nađene dvije mase koje bi se međusobno odbijale).
b) Ovisno o vrsti kemijkih čestica među kojima postoje elektrostatske sile, postoje varijacije Coulombove sile; različiti
oblici javljaju se kad je umjesto naboja prisutan dipolni moment:
q 1 q2
F ion-ion ∝ - 2
r
q μ
F ion-dipol ∝ - 3
r
μ1 μ2
F dipol-dipol ∝ - 4
r
c) Privlačne međumolekulske sile općenito se nazivaju van der Waalsove sile. Ovisno o polarnosti molekula koje
se privlače, van der Waalsove sile dijele se na:
- Londonove sile: inducirani dipol – inducirani dipol
- Debyeove sile: dipol – inducirani dipol
- Keesomove sile: dipol – dipol
- vodikov most.
d) Ponovimo iz gradiva "Tekućine": privlačenje čestica iste tvari naziva se kohezija, dok se privlačenje čestica
različitih tvari naziva adhezija. Latinski: haerĕo, 2. haesi, haesum = držati se čega, zapinjati, visiti, prionuti uz što;
con- /nastalo od cum/ = s, sa; ad = k, ka, prema.

OTOPINE I OTAPANJE – stranica 1 od 18

 Tvari građene od polarnih molekula i mnoge ionske tvari dobro se otapaju u otapalima građe-
nim od polarnih molekula – tzv. "polarnim otapalima", a tvari građene od nepolarnih čestica dobro se
otapaju u "nepolarnim otapalima".

Pokus: Ekstrakcija joda iz vodene otopine joda i kalijeva klorida

tetraklormetanom

U čaši, miješajući staklenim štapićem, pokušamo otopiti

nekoliko kristalića joda u vodi. Otapanje ide sporo i teško; držimo li
smjesu pred bijelim paravanom, uočit ćemo blago smeđkasto
obojenje otopine. Kristalići joda ostaju na dnu smjese, vrlo mali dio se
otopio. Dodamo malo već pripravljene jodne vode (u kojoj je stajanjem
koncentracija joda postala veća), kako bi se pojačala boja otopine i
kako bismo dobili veću koncentraciju joda u njoj. U otopinu joda u vodi
dodamo žličicu kalijeva klorida. Miješamo staklenim štapićem i vidimo
kako se ova sol brzo i potpuno otapa u vodi.
U lijevak za odjeljivanje ulijemo do trećine volumena tetra-
klormetan i dodamo isto toliko vodene otopine joda i kalijeva klorida.
Snažno mućkamo i zatim ostavimo lijevak u uspravnom položaju u
kotur-klemi na stativu, da se slojevi odijele. Kad se smjesa smiri,
ispustimo tetraklormetanski sloj u jednu Erlenmeyerovu tikvicu ili u
čašu, a vodeni sloj u drugu.
Tetraklormetanski sloj intenzivno je ljubičasto obojen jodom,
dok je vodeni sloj gotovo potpuno izgubio boju (višestrukom eks-
trakcijom možemo posve ukloniti jod iz vodenog sloja).
U vodenom sloju zaostao je kalijev klorid, što možemo
dokazati dolijevanjem vodene otopine srebrova(I) nitrata u tikvicu s
vodenim slojem: izlučit će se bijel talog srebrova(I) klorida, izgledom
poput krav-ljeg sira. učenički pokus ekstrakcije joda iz
jodne vode tetraklormetanom, u
trenutku prije otčepljivanja lijevka i
odjelijvanja slojeva pomoću pipca
Pitanja i zadatci:
1) Nacrtajte Lewisove strukture elementarnog joda ( I 2 ), vode ( H2O), tetraklormetana ( CCl4 ) i
kalijeva klorida ( KCl ). Kalijev klorid je ionski spoj, ostale tvari u pokusu su molekulske. Pokažite koje
su molekule polarne, a koje nisu i zašto. Jednostavnim modelom dipola nacrtajte polove uza
strukture polarnih molekula.
2) Zašto se voda i tetraklormetan – i jedna i druga tvar su tekućine – ne miješaju?
3) a) Zašto otopinu srebrova(I) nitrata, kao i jodnu vodu u ovome pokusu, trebamo načiniti u
des-tiliranoj vodi? Ako se ne možete domisliti odgovora, potražite ga u literaturi.
b) Ionskom jednadžbom s oznakama agregatnih stanja prikažite što se dogodilo kad smo po-
miješali vodene otopine kalijeva klorida i srebrova(I) nitrata. Premda princip ovog kemijskog procesa
još nismo učili, ne dajemo pomoć za odgovor – u opisu pokusa kazali smo da se izlučio bijeli talog
srebrova(I) klorida.3
4) Protumačite izveden pokus. Zašto se jod znatno bolje otapa u tetraklormetanu, a kalijev klorid
u vodi?

3
Evo spomenutog principa (valjat će ga naučiti u gradivu "Soli", jer je to jedan od načina dobivanja soli i drugih
spo-jeva):
Nađu li se u istoj otopini ioni spoja netopljivog u danom otapalu, taj će se spoj istaložiti.

OTOPINE I OTAPANJE – stranica 2 od 18

 Najčešće anorgansko otapalo je voda4. Kao nepolarno anorgansko otapalo može se
upotrijebiti i ugljikov(IV) sulfid (ugljikov disulfid), CS 2 ; njime rukujemo u digestoru5 jer je otrovan i jer
ima vrlo neu-godan miris po pokvarenom zelju.
U organskoj kemiji velik je broj otapala. Neka su nepolarna – cikloheksan, benzen, benzin
(smjesa ugljikovodika); neka su slabo polarna – dietileter, triklormetan; neka su jače ili znatno polarna
– aceton (dimetilketon), etanol, metanol (metanol je najpolarnije od navedenih organskih otapala).

Zadatak br. 5: Sljedeća tri crteža prikazuju tri molekule organskih otapala, pomoću modela
"kug-lica i štapića":

cikloheksan dietileter metanol

Nacrtajte Lewisove strukture ovih molekula. Zatim objasnite zašto je cikloheksanol nepolarno
otapalo, dietileter slabo polarno, a metanol znatno polarno otapalo.

Voda je vrlo polarno otapalo. U njoj se dobro otapaju tvari građene od polarnih molekula i
ionske tvari. Slabo se u vodi otapaju, ili se ne otapaju, tvari građene od nepolarnih ili slabo polarnih
molekula. Metali se u vodi fizički ne otapaju, a reaktivni metali kemijski reagiraju s njom – o tome će
biti govora u kasnijem gradivu.

Primjeri tvari koje se dobro otapaju u vodi: Slabo se otapaju ili ne otapaju u vodi
npr:

kuhinjska sol (natrijev klorid), NaCl elementarni sumpor, S8

gašeno vapno (kalcijev hidroksid), Ca(OH)2 elementarni jod, I2
etanol (etilni alkohol), CH3CH2OH benzen, C6H6
mravlja kiselina, HCOOH tetraklormetan, CCl4
amonijak, NH3 elementarni dušik, N2
klorovodik, HCl elementarni klor, Cl2

4
Pri otapanju u vodi govorimo o hidrataciji – starogrčki: ὕδωρ, ὕδατος, τό [hüdor] = voda
5

Tko još ne zna:

Laboratorijski digestor je laboratorijski ormar za izvođenje pokusa s
otrovnim plinovima i parama. Iz digestora vodi cijev s ventilatorom u dimnjak,
kroz koji plinovi izlaze. Digestor mora biti iznutra obložen materijalom otpornim
na djelovanje kemikalija – npr. keramičkim pločicama, otpornom plastikom.
Mora imati svoj dovod struje i svjetiljku, dovod vode i slivnik, dovod plina i
plinski plamenik. Barem prednja stijenka digestora (prednja i stražnja stijenka,
ako je digestor demonstracijski) građena je od kvalitetnog zaštitnog stakla, čiji
dio se može podizati i spuštati (ili ima otvore kroz koje se provlače ruke u
rukavicama) kako bi se moglo raditi.

OTOPINE I OTAPANJE – stranica 3 od 18

Zadatak br. 6: Nacrtajte Lewisove strukture svih ovih tvari (strukture elementarnog joda i tetra-
klormetana već ste nacrtali izvršavajući Zadatak br. 1). Radi li se o molekulskim tvarima, odredite im
stereokemijski oblik. Na crtežima polarnih molekula označite polove.

Nepolarne tvari, kao one navedene u desnom stupcu gornjeg popisa, dobro se otapaju u
nepo-larnim ili slabo polarnim otapalima. Npr:
- Elementarni jod, kao što znamo iz pokusa, dobro se otapa u tetraklormetanu.
- Elementarni sumpor dobro se otapa u ugljikovu (IV) sulfidu, CS2 , i u tetraklormetanu.
- Benzen se u svim omjerima miješa6 s benzinom. Benzin je smjesa tekućih ugljikovodika, nji-
hove su molekule nepolarne.

Zadatak br. 7: Nacrtajte Lewisovu strukturu ugljikova(IV)

sulfida (ugljikova disulfida). Odredite joj stereokemijski oblik.
Ta-da ćete vidjeti zašto je ova tekućina nepolarno otapalo.

Malo zabave 😊 :
Nacrtali smo Lewisovu strukturu molekule elementarnog sumpora. VSEPR teorija (tko se ne
sjeća, neka iz teorije kovalentne veze ponovi što je to!) tumači nam zašto je ova ciklička molekula
"cik-cak" oblika, naborana, zašto taj prsten nije ravan. (Možemo se zabavljati i jezikolomkom:
engleski se "naborani prsten" kaže "wrinkled ring" – pokušajmo "wrinkled ring" ponavljati brzo

uzastopce 😊 .) Crtež molekule S8 podsjeća učenike na Batmanova krila pa su je u šali nazvali

"Batman molekulom":

Na koncu, možemo postaviti pitanje: Ako vrijedi pravilo "Similis simili gaudet", zašto se svi
ionski spojevi ne otapaju u vodi? Znatan broj ionskih spojeva praktički je netopljiv u vodi (mnoge soli,
npr. sve srebrove soli osim AgNO 3 , hidroksidi prijelaznih metala). Pa, vrijedi i izreka: "Nulla regula
sine exeptione". U ovom slučaju izuzetaka je puno, a "Similis simili gaudet" je samo okvirno pravilo.
Za otapanje čvrstih tvari u vodi važan je odnos energije kristalne rešetke i energije hidratacije –
općenito, za otapanje čvrstih tvari u nekom otapalu: odnos modula energije kristalne rešetke i
energije solvatacije. Što je taj odnos veći u korist energije kristalne rešetke, to je tvar manje topljiva
u danom otapalu. Energijski dijagrami otapanja prikazani su pod podnaslovom "Energija otapanja".

Voda

S obzirom da je voda najvažnije otapalo i da nam naš lijep voden planet omogućuje život,
ponovimo ovom prilikom što već znamo o vodi i dodajmo ponešto.

6
Kad se dvije tekućine otapaju jedna u drugoj, govorimo o međusobnom miješanju tekućina. Tako se voda i
etanol međusobno miješaju u svim omjerima. Voda i tetraklormetan se međusobno ne miješaju.

OTOPINE I OTAPANJE – stranica 4 od 18

 Da bismo objasnili zašto je voda izrazito polarno otapalo, trebamo upotrijebiti naše znanje o
strukturi vode.

Lewisova struktura molekule vode.

Dipolni model molekule vode. Parovi valentnih elektrona kisikova atoma
usmjereni su u vrhove deformiranog tetraedra.
Tetrapolni model molekule vode.

Molekule vode imaju stereokemijski "V-oblik". Taj oblik

dobijemo spojivši centre povezanih atoma ravnim linijama.
Zbog velike razlike u polarnosti kisikovih i vodikovih atoma
(kisik je nakon fluora najelektronegativniji element), kao i prostornog
oblika molekule, molekule vode su izrazito polarne. Možemo ih
promatrati kao dipole (jednostavniji model) ili kao tetrapole.

Ponavljanje gradiva (već izloženog u "Međumolekulske sile"):

Molekule vode međusobno se povezuju vodikovim mostovima
Jednostavan model molekule
– najjačim oblikom van der Waalsovih interakcija. Zbog vodikovih
vode. Nepodijeljeni
mos-tova, molekule vode u čvrstom stanju nisu gusto složene. Led elektronski parovi kisikova
ima ma-nju gustoću od tekuće vode. Fenomen da volumen vode do atoma prikazani su kao
određene temperature zagrijavanjem opada poznat je kao "anomalija kuglice.
vode".

OTOPINE I OTAPANJE – stranica 5 od 18

 Vodikovi mostovi između molekula vode u ledu. Struktura leda sadrži šupljine (na crtežu je vidljivo da su
Svaki kisikov atom okružen je sa četiri vodikova "heksagonske"). Molekule u ledu nisu vrlo gusto
atoma: s dvama je povezan kovalentnim vezama, a poslagane.
s dvama vodikovim mostovima.

crtež: usporedba strukture tekuće vode i leda pomoću kalotnog modela

Anomalija vode posljedica je rušenja vodikovih mostova zagrijavanjem vode (slikovito

rečeno: pri potresu se mostovi ruše). Efekt smanjenja volumena zbog rušenja vodikovih mostova
(karakte-rističan za vodu) prevladava do 4 °C . Daljnjim zagrijavanjem prevladava efekt termičke
ekspanzije (prisutan kod svih tvari).
crtež lijevo: ovisnost volumena vode o
dva procesa suprotnih učinaka:

Plavom bojom nacrtana je

krivulja smanjenja volumena vode zbog
rušenja vodikovih mostova.
Zelenom bojom nacrtana je
krivulja povećanja volumena vode zbog
termičke ekspanzije.
Rezultirajući volumen je uvijek
onaj veći – tvar se širi dokle se može
širiti. Krivulja rezultirajućeg – realnog –
volumena nacrtana je crvenom bojom.
Voda ima najmanji volumen, tj.
najveću gustoću, pri 4 °C .

Naravno, na dijagramu ovisnosti gustoće vode o temperaturi, krivulja pri 4 °C ima maksimum:

OTOPINE I OTAPANJE – stranica 6 od 18

 Po ledu možemo
klizati. Smatra se da je to
posljedica taljenja vode
zbog pritiska klizaljke o
led i povišenja temperatu-
re uzrokovanog trenjem
klizaljke o led.

Objavljena su neka
istraživanja koja navodno
pokazuju da klizavost leda
nije moguće tako objasniti.
Drugo potpuno objašnjenje
nije ponuđeno. Ne bi,
međutim, bilo prvi ni stoti
puta da se radi o
"znanstvenoj patki".

Na koncu, kad je već riječ o vodi, objasnimo pojmove "tvrda voda" i "meka voda". Ovi
pojmovi odnose se na prirodnu vodu koju pijemo i upotrebljavamo za pranje, kuhanje itd. Prirodna
voda sadrži otopljene razne minerale, napose kalcijeve i magnezijeve. Ako je udio tih minerala u vodi

OTOPINE I OTAPANJE – stranica 7 od 18

znatan, voda je "tvrda"7. Pri pranju "tvrdom vodom" stearat ioni iz sapuna (prisjetimo se gradiva o
tenzidima: sapun za pranje tijela je natrijev stearat) vezat će se s kalcijevim kationima u netopljiv
talog pa će sapun biti manje učinkovit. Pri zagrijavanju i vrenju na stijenke posuđa, bojlera, perilica
itd. hvatat će se talog zvan "vodeni kamenac", većim dijelom građen od kalcijeva karbonata.
Kamenac može uzrokovati i začepljenost vodovoda, otežavati rad pipaca i slavina itd.
"Tvrdu" vodu stoga valja "omekšavati". To se čini pomoću ionskih izmjenjivača. Stupci
("kolone") ionskih izmjenjivača pune se zrncima tvari šupljikave građe (takve tvari mogu biti polimeri,
smole ili alumosilikati – poznati takvi alumosilikati su "zeoliti"). Šupljinice služe za zamjenu iona.
Primjerice, u perilicu za suđe povremeno usipavamo čistu kuhinjsku sol, kako bi se iz vode nakupljeni
ioni kalcija, magnezija i drugih metala u ionskom izmjenjivaču perilice zamijenili natrijevim ionima –
tako se ionski izmjenjivač čisti i spreman je za mekšanje novih količina vode. Pri "mekšanju" vode
ioni kalcija, magnezija itd. iz vode zamjenjuju natrijeve ione, koji ulaze u vodu umjesto nepoželjnih
iona.

Fizičko i kemijsko otapanje

Pod otapanjem obično podrazumijevamo fizički proces, tj. miješanje čestica neke tvari s otapa-
lom, solvataciju. Primjerice, stavimo li zrnca kuhinjske soli u vodu, sol će se otopiti. Polarne molekule
vode prionut će uz natrijeve i klorove ione, okruživat će ih i poput malih hrčaka izglodati ih iz kristalne
rešetke. Pri tome se neće promijeniti ni natrijevi ni klorovi ioni ni molekule vode.
Sljedeća slika shematski prikazuje otapanje kuhinjske soli u vodi. Vidi se kako molekule vode "iz-
glodavaju" ione iz kristala i kako im daju hidratacijsku ovojnicu. Primijetimo da su u hidratacijskoj ovojnici
molekule vode "pripijene" uz katione svojim negativnim polovima (kisikovom stranom), a uz anione
pozitivnimn polovima (vodikovom stranom).

7
Jedinstven dogovor određivanja tvrdoće vode ne postoji. Prema Wikipediji na hrvatskom jeziku, uglavnom se
smatra kako je voda koja sadrži manje od 1,6 mmol/L kalcijevih iona meka (npr. kišnica), od 1,6 do 3,2 mmol/L umjereno
tvrda, od 3,2 do 4,6 mmol/L tvrda (npr. vodovodna voda), a uz koncentraciju kalcijevih iona veću od 4,6 mmol/L vrlo tvrda.
Prema engleskoj Wikipediji, u Velikoj Britaniji voda se smatra "mekom" ako sadrži manje od 0,60 mmol kalcijeva
karbonata u litri vode. Vidljiva je znatna razlika među podatcima.

OTOPINE I OTAPANJE – stranica 8 od 18

 Na lijevoj slici shematski je prika-
zano otapanje šećera u vodi. Molekule
šećera slabo su polarne pa kohezijske
(van der Waalsove) sile nisu jake. Mnoge
molekule vode imaju dovoljnu kinetičku
energiju da sudarom s kristalom šećera
izbace molekule u otopinu. Molekule
šeće-ra sadrže polarne skupine (u njima
su kovalentne veze znatne polarnosti) i to
njihovo svojstvo olakšava solvataciju.

Otapanje kao fizički proces valja razlikovati od kemijske reakcije s otapalom. Naime, mnoge
tvari kemijski reagiraju s otapalom – tada proces nije više fizički, već kemijski. Pravilo "similis simili
gaudet" za kemijsko otapanje ne vrijedi.
Primjer kemijskog nasuprot fizičkom otapanju:
● Reakcija živog vapna (kalcijeva oksida) s vodom je kemijski proces (znatno egzoterman,
pa se naziva "gašenje vapna") – dobiva se nova tvar, gašeno vapno (kalcijev hidroksid).
● Otapanje gašenog vapna u vodi je je fizička reakcija – ne nastaje nova tvar.
→
CaO (s) + H2O (l) spajanje s vodom, kemijska reakcija Ca(OH)2 (s)
H2 O
Ca(OH)2 (s) → Ca2+ (aq) + 2 OH (aq)
otapanje u vodi ( hidratacija ) , fizička reakcija

U oba gornja slučaja, promatrač vidi da čvrsta tvar "nestane" u vodi i da se dobije bistra
otopina (ako se uzelo dovoljno malo vapna). Kemijskim ispitivanjem može se ustanoviti da li se radilo
o fizič-kom, ili kemijskom otapanju. Općenito, ako se pri otapanju oslobađa plin, ili ako se mijenja
boja otopine, odmah, bez testiranja, znamo da se radi o kemijskoj promjeni.

Pokusi: Primjeri kemijskog otapanja

Natrijev peroksid burno reagira s vodom uz oslobađanje kisika:
2 Na2O2 (s) + 2 H2O (l)  4 NaOH (aq) + O2 (g)
Reakcija je vrlo egzotermna, u što se možemo uvjeriti opipavši epruvetu.

Elementarni natrij burno reagira s vodom uz oslobađaje vodika. Pokus izvodimo u čaši kako
epruveta ne bi prsnula, ako se vodik zapali.
2 Na (s) + 2 H2O (l)  2 NaOH (aq) + H2 (g)

Magnezijev oksid reagira s vodom, dajući magnezijevu lužinu:

MgO (s) + H2O (l) Mg(OH)2 (aq)

Lužinu dokazujemo dodatkom otopine fenolftaleina u vodu prije reakcije: tijekom reakcije otopina
poprima purpurnu boju. Međutim, pri sobnoj temperaturi proces je spor pa smjesu valja zagrijavati.

Za fizičko i kemijsko otapanje plinova u vodi uzmimo sljedeće primjere. Elementarni kisik se
otapa u vodi i ostaje elementaran kisik – bez njega ribe i druga živa bića u vodi ne bi mogli disati.

OTOPINE I OTAPANJE – stranica 9 od 18

Sumporov(IV) oksid, SO2 , kemijski se otapa u vodi, dajući sumporastu kiselinu, H 2SO3 . Analogno
vrijedi za sumporov(VI) oksid, SO3 , i sumpornu kiselinu, H2SO4 . Kisele kiše sadrže ove kiseline.

Govoreći o vodenim otopinama i kemijskom otapanju, upoznajmo dvije reakcije u kojima nas-
taju kationi i anioni vode.
Kationi vode imaju formulu H3O+ i zovu se hidronij (oksonij) ioni8. Vodena otopina koja
sadrži više kationa, nego aniona vode jest kisela. Tvari koje povećavaju koncentraciju hidronij iona u
vodi zovu se klasične (Arrheniusove) kiseline.
Anioni vode imaju formulu OH i zovu se hidroksid ioni. Vodena otopina koja sadrži više
aniona, nego kationa vode jest lužnata (bazična). Tvari koje povećavaju koncentraciju hidroksid iona
u vodi zovu se klasične (Arrheniusove) baze.
Plin klorovodik kemijski se otapa u vodi, dajući klorovodičnu (solnu) kiselinu. Jednadžba reak-
cije:
HCl (g) + H2O (l) H3O (aq) + Cl (aq)
Reakcija je reverzibilna (povrativa). Zato se koncentrirana solna kiselina dimi i ima jak, vrlo
neugodan i nadražujuć miris – klorovodik koji se oslobađa iz kiseline s vodom u sluznici nosa opet
daje solnu kiselinu.
Nacrtajmo mehanizam ove reakcije. Mehanizam polazne reakcije:

Mehanizam povratne reakcije:

Tako smo upoznali prikazivanje mehanizma kemijske reakcije. S obzirom da je kemijska reak-
cija migracija (selidba) elektrona u vanjskim ljuskama atomâ, prikazati mehanizam kemijske reak-
cije znači točno pokazati (shematski nacrtati) početni položaj elektrona, njihovu selidbu i ko-
načni položaj.

Evo i primjera kemijskog otapanja kojim nastaje lužina. Plin amonijak kemijski se otapa u vodi,
dajući amonijevu lužinu. Jednadžba reakcije:
NH3 (g) + H2O (l) NH4 (aq) + OH (aq)
Reakcija je reverzibilna. Zato koncentrirana amonijeva lužina ima jak, nadražujuć miris – amo-
nijak koji se oslobađa iz kiseline s vodom u sluznici nosa opet daje amonijevu lužinu.
Nacrtajmo i mehanizam ove reakcije. Mehanizam polazne reakcije:

8
H3O+ , hidronij ion, najjednostavniji je oksonij ion. Opća formula oksonij iona jest R3O+ , gdje je R neki
organski radikal ili vodikov atom.

OTOPINE I OTAPANJE – stranica 10 od 18

Zadatak br. 8: Nacrtajte mehanizam povratne reakcije.

Zadatak br. 9: Natrij se kemijski otapa u tekućem amonijaku (vrelište amonijaka jest 33,3
°C ) , prema jednadžbi:
2 Na (s) + 2 NH3 (l)  2 NaNH2 (otopljen u tekućem amonijaku) + H2 (g)
Ova reakcija služi za dobivanje amid iona, NH 2 , koji je jaka baza (v. kasnije gradivo "Kiseline
i baze") i upotrebljava se u organskim sintezama za dobivanje etinida. Uzmimo kao primjer reakciju
but-1-ina s amid ionom:
CH3CH2CCH + NH2 u tekućem amonijaku 2 CH3CH2CC: + NH3
→

Prikažite mehanizam ove kemijske reakcije!

Zadatak br. 10: Pozor! Koja je razlika između tekućeg amonijaka i amonijeve lužine?9

Energija otapanja

Kao i drugi procesi, otapanje može biti egzotermno i endotermno.

Iz iskustva znamo da ako "gazirano" piće (Coca-Colu, pjenušac...) ne držimo u hladnjaku, tlak
ugljikova(IV) oksida iznad tekućine puno će snažnije izbaciti čep prilikom otvaranja i bit će više pjene.
To znači da se pri višoj temperaturi otapa manje CO 2 u vodi, nego pri nižoj. Otapanje plinova u vodi
većinom je egzotermno. Otapanje čvrstih tvari većinom je endotermno (to smo mogli vidjeti pripravlja-
jući kristale modre galice), no iz primjera gašenja vapna znamo da može biti i egzotermno. Općenito,
ako je otapanje kemijsko, ono je u najvećem broju slučajeva egzotermno (prilikom takve kemijske
reakcije razvija se toplina).

9
Odgovor je jednostavan i elementaran. Međutim, kemičari usprkos tome često amonijevu lužinu, kad je
upotreblja-vaju u laboratoriju, pogrešno zovu "amonijak".

OTOPINE I OTAPANJE – stranica 11 od 18

 Slika prikazuje topljivost
nekih soli u vodi u temperatur-
nom području od 0 °C do 100
°C . Gotovo sve krivulje su uz-
lazne, što znači da je otapanje
endotermno – da bi se otopilo
više soli, potrebno je više
topline, dakle i viša temperatu-
ra. Pronađimo krivulju topljvosti
modre galice pa ćemo vidjeti
zašto smo je puno lakše
otapali u vrućoj vodi, ako smo
kada pravili kristale modre
galice.

Otapanje kristalnih tvari egzotermno je kad je energija solvatacije po apsolutnoj vrijednost

veća od energije kristalne rešetke, a endotermno je u obratnom slučaju. Slikovita su dva sljedeća
dijagra-ma. Umjesto pojma "energija", u njima se rabi pojam "entalpija", simbol: H , odnosno simbol
reakcijske promjene entalpije: ΔrH . Entalpija je termodinamička funkcija koja predstavlja promjenu
energije pri konstantnom tlaku (najčešće se radi o atmosferskom tlaku). O njoj je riječ u gradivu
"Termokemija".

Konkretan primjer – usporedba otapanja natrijeva klorida ( NaCl ) i litijeva klorida ( LiCl ) u
vodi:

OTOPINE I OTAPANJE – stranica 12 od 18

 Naredna slika predočava na slikovitiji način lijevi dio gornjeg dijagrama – energijske promjene
pri otapanju kuhinjske soli u vodi:

Podjela otopina prema koncentriranosti otopljene tvari

Ovdje ćemo izložiti "školsku" (bolje reći: pučkoškolsku 😊 ), kolokvijalnu kvalitativnu podjelu
otopinâ prema njihovoj zasićenosti.
 Razrijeđene otopine su otopine u kojima se može otopiti još puno otopljene tvari.
 Koncentrirane otopine su otopine gdje je koncentracija otopljene tvari blizu granice top-
ljivosti.
 Zasićene otopine su otopine gdje je koncentracija otopljene tvari na granici topljivosti,
dakle sadrže onoliko otopljene tvari, koliko ju je moguće otopiti pri danoj temperaturi (i tlaku, ako se
radi o otopini plina).
 Prezasićene (presićene) otopine su otopine u kojima je koncentracija otopljene tvari
veća od nominalno moguće. Pripravljaju se hlađenjem toplih zasićenih otopina. Malo potresanje
otopine ili upad nekog zrnca izazvat će kristalizaciju otopljene tvari iz prezasićene otopine.

Primjerice, klorovodik se otapa u vodi i kemijski reagira s njom, dajući klorovodičnu kiselinu.
Pri 20 °C i standardnom tlaku moguće je otopiti najviše 720 g klorovodika u litri vode, dakle

OTOPINE I OTAPANJE – stranica 13 od 18

zasićena klorovodična kiselina je pri tim uvjetima 41,9 maseno postotna. 37 do 38 maseno postotna
klorovo-dična kiselina smatra se koncentriranom. U dućanu se za kućanstvo može kupiti 19 maseno
postotna klorovodična kiselina – to je već razrijeđena kiselina. U laboratoriju se često upotrebljava još
razrjeđe-nija kiselina.

Najčešći primjer prezasićene otopine jest vodena otopina natrijeva acetata, CH 3COONa+
(aq). Naime, natrijev acetat trihidrat, CH3COONa  3 H2O (s) , moguće je otopiti u maloj količini vode
zagri-javanjem, jer u otapanju sudjeluje i kristalna voda.
Recept za pripravu ove prezasićene otopine:
U Erlenmeyerovu tikvicu od 500 mL stavi se 250 g natrijeva acetata trihidrata i doda 75 mL vode.
Smjesa se zagrije na grijaču, uz lagano miješanje, do potpunog otapanja (moguće je zagrijati smjesu i u
mikrovalnoj pećnici, dok ne provrije). Tikvica se makne s grijača i pokrije satnim staklom. Otopina se ostavi
mirno hladiti jedan sat. Dobili smo prezasićenu otopinu. Dodatak jednog kristalića izazvat će kristalizaciju
gotovo čitave mase acetata. Zagrijavanjem se opet može dobiti prezasićena otopina. Pokus se može
ponavljati puno puta.
Sljedeći video pokazuje što se događa kad u ovu prezasićenu otopinu dodamo kristalić:
https://www.youtube.com/watch?v=0wifFbGDv4I

Kod kuće možemo napraviti prezasićenu otopinu kuhinjskog šećera. Jednostavno, u vodi sobne
temperature otopimo onoliko šećera, koliko je god moguće. Zatim zagrijemo otopinu i dodajemo još šećera –
on će se otopiti. Otvor posude s otopinom pokrijemo i otopinu ostavimo da se mirno hladi. Kad se ohladi,
sadržavat će više šećera nego što bi moglo biti otopljeno pri sobnoj temperaturi. Naravno, vrlo je nestabilna i
lako kristalizira.

Međutim, ovakvi nazivi koncentriranosti otopinâ su relativni. Primjerice, 68 maseno postotna

dušična kiselina naziva se koncentriranom, premda je moguće načiniti sve veće koncentracije pa i
bezvodnu (dakle 100 %-tnu) dušičnu kiselinu, koja više nije smjesa. 68 %-tna HNO 3 je azeotropna
smjesa10 dušične kiseline i vode i kao takva se najčešće prodaje. Pri još većim koncentracijama
dušična kiselina naziva se dimećom, jer iz nje izlaze crvenosmeđe pare dušikovih oksida.

Umjesto kolokvijalnih, kvalitativnih naziva koncentriranosti otopina bolje je sastav otopine

izraža-vati kvantitativno. To je tema narednog poglavlja.

Bez vode i vodenih

otopina teško
bismo mogli
zamisliti život na
Zemlji.

10
Azeotropna smjesa je smjesa dviju tekućina koje se ne mogu odijeliti frakcijskom destilacijom, jer izlaze pare
stal-nog sastava. Još jedan čest primjer azeotropne smjese je 96 %-tni etilni alkohol.
starogrčki: ζέω [zeo] = vrijem; τρόπος, -ου, ὁ [tropos] = način; ἀ- [a] – prefiks negacije ili nepostojanja

OTOPINE I OTAPANJE – stranica 14 od 18

 Daljnja pitanja i zadatci za vježbu

11) Navedite nekoliko tvari koje su dobro topljive u vodi i nekoliko tvari koje su slabo topljive ili
netopljive u vodi.

12) Navedite nekoliko organskih otapala i napišite im formule. Za svako kažite je li nepolarno,
slabo polarno ili znatno polarno.

13) Navedite nekoliko primjera tvari netopljivih u vodi i nekoliko primjera parova tekućinâ koje se
međusobno ne miješaju.

14) Navedite nekoliko primjera topljivosti u organskim otapalima.

15) Što je laboratorijski digestor?

16) Kako se princip otapanja "Similis simili gaudet" može iskoristiti kao metoda separacije? Kako
se naziva ta metoda odjeljivanja?

17) Što je solvatacija? Što je hidratacija?

18) Nacrtajte dijagram V = f (t/°C) za vodu. Objasnite zašto dijagram tako izgleda.

19) Za pomoć pri učenju i ponavljanju te lakše pamćenje, prisjetimo se modelâ i podataka o
nekoliko otapala. Većinu navedenoga već odavno poznajemo iz gradiva o stereokemiji i polarnosti
molekulâ. Pomnjivo provjerite da li znate i razumijete sve što je napisano i nacrtano u sljedećem
pregledu:

Etanol je
univerzalno otapalo.
Voda, H2O ,
Sastoji se od izrazito
najpolarnije je
polarne hidroksilne
otapalo. Lijevo je
skupine i od kratkog
prikazana u modelu
nepolarnog
tetrapola.
ugljikovodičnog,
etilnog dijela.

Molekula Molekula
tetraklormetana, CCl4 triklormetana
, ima stereokemijski (kloroforma), CHCl3 ,
oblik pravilnog ima stereokemijski
tetraedra. Rezultanta oblik deformiranog
vektora duž polarnih tetraedra. Vektori
kovalentnih veza polarnosti
CCl je točka u kovalentnih veza više
središtu tetraedra. se ne poništavaju.
Molekula Molekula je blago
tetraklormetana je u polarna. Na crtežu joj
cjelini nepolarna. je polarnost
Tetraklormetan je prikazana modelom

OTOPINE I OTAPANJE – stranica 15 od 18

 nepolarno otapalo. dipola.

Još jedan primjer nepolarne molekule: ugljikov(IV) sulfid (ugljikov

disulfid), CS2 . Ova tvar ima vrlo odbojan miris po pokvarenom zelju (taj miris
najvećim dijelom dolazi od primjesa).

20) O čemu ovisi topljivost neke kristalne tvari u danom otapalu?

21) Evo dijagrama topljivosti nekih soli u vodi:

Odgovorite:
a) Koja je od ovih soli najtopljivija, a koja najmanje topljiva u vodi pri sobnoj temperaturi?
b) Topljivost se koje od danih soli najmanje mijenja promjenom temperature?
c) Koja se od danih soli egzotermno otapa u vodi?
d) Koji je omjer topljivosti natrijeva klorida i natrijeva nitrata pri sobnoj temperaturi?
e) Pri kojoj se temperaturi natrijev i kalijev klorid jednako otapaju u vodi? Kako im se
odnose topljivosti pri višim, a kako pri nižim temperaturama od dotične?

22) Protumačite sljedeći crtež:

OTOPINE I OTAPANJE – stranica 16 od 18

23) Ako otapamo neku tvar ne u čistom otapalu, već u otopini, hoće li topljivost te tvari u otopini
biti jednaka kao u čistom otapalu? Zašto?

24) Amonijak se u vodi dobro otapa fizički. Također kemijski reagira s vodom, ali amonijeva lužina
je slaba, što znači da mali udio molekula amonijaka reagira s vodom. Zašto je amonijak fizički odlično
topljiv u vodi?

25) Što je "tvrda voda", što je "meka voda"? & Što je "teška voda" ?

26) Što su razrijeđene otopine, što koncentrirane, što zasišene, a što prezasićene otopine?

27) Navedite primjer kako možemo dobiti prezasićenu otopinu.

28) Navedite nekoliko primjera kemijskog otapanja. Napišite jednadžbe dotičnih kemijskih reakcija.

29) Nacrtajte mehanizam kemijskog otapanja kalcijeva oksida u vodi ("gašenje vapna"). Reakcija
se odvija između oksid iona i vode; kalcijevi ioni su "publika", oni se ne mijenjaju.
Ovaj puta dajemo rješenje, i to u fusnoti11, ali prvo pokušajte sami.
11

Crvenim strelicama s punom glavom pokazani su pomaci elektronskih parova. Zelenom bojom prikazan je
nepodijeljeni elektronski par koji je postao kovalentna veza, a plavom bojom prikazana je kovalentna veza koja je
postala nepodijeljen elektronski par. Kao što vidimo, u ovom su procesu kalcijevi kationi "publika": njegovi elektroni
nisu se preraspodijelili.

OTOPINE I OTAPANJE – stranica 17 od 18

OTOPINE I OTAPANJE – stranica 18 od 18