Nekada davno, u vrijeme raznih čuda i čudesa, stvoreno je proljeće. Prirodi je
dosadila hladnoća, sivilo i tišina. Odluči Proljeću darovati moć stvaranja i rađanja topline, šarenila, ugodnih mirisa i zvukova. Tako je proljeće započelo svoju bajku. Sve sile neba su se ujedinile i stvorili su magičnu kapljicu vode. Poslali su kapljicu na zemlju. Padala je 364 dana i noći, sve dok nije pala na zemlju. Stvorilo se Proljeće. Bila je to jako lijepa eksplozija. Bila je puna cvijeća, životinja i ptićica koji su pjevale vesele proljetne pjesme. Kada je eksplozija završila, Proljeće je započela raditi na završnom dijelo svojega doma. Dodala je brda brežuljke, gore i planine, zazelenila je ljudima travu i stvorila plodno tlo za uzgoj. Svi su bili prijatelji, i jako su voljeli igrati „Proljeće ne ljuti se“. Zajedno su stvarali Proljeće u raznim drugim krajevima svijeta. Išli su u Pariz, Zagreb, Kyiv, New York… Proljeće je postalo jako poznato po svijetu. Završili su dom za Proljeće, ali međutim je završilo proljeće. Bili su jako umorni. Pošli su Proljeću i predali joj dom. Proljeće je bilo sretno. Zajedno su joj prišli Ljeto, Jesen i Zima i čestitala Proljeću kako je uspjela biti tako poznata po svijetu. Proljeće im na to kaže- Sve se to radi samo o prijateljstvu, zajedničkim trudom, strpljivosti i upornost. Tako su zajedno pošli u svoj Proljetni duboki i magični san. A od sada Proljeće će odmarati do sljedečega Proljeća i nikada neće izumreti.