Židovi, narod semitskoga podrijetla imaju bogatu povijest zabilježenu

u vlastitim spisima poput Biblije i Talmuda. Naziv Jehudi tj. Juda, koji
potječe od imena četvrtoga Jakovljeva sina, postao je opći naziv za
Židove. Abraham, praotac Izraelaca, predstavlja ključnu figuru u
njihovoj povijesti.
Današnji Židovi dijele se u tri glavne skupine: Aškenazi, Sefardi i
istočne zajednice. S ukupno 15 milijuna članova, različite
denominacije poput reformnih, ortodoksnih i konzervativnih
odražavaju raznolikost njihove religijske tradicije.
Povijest Židova do kraja 19. st interpretirana je temeljem biblijskih
spisa. Abrahamova seoba i formiranje židovskih država u Kanaanu
ključni su događaju. Utjecaji sumerske, akadske i babilonske kulture
oblikovali su ih tijekom lutanja.
U Egiptu postali su radnici na gradilištima pod faraonima. Osnovan je
savez židovskih plemena, a Saul se proglasio kraljem, ističući se kao
izvršitelj božje volje. David, nakon Saulove smrti, osvojio je Jeruzalem,
postavši ključna figura u političkom i vjerskom životu židovske države.
Njegov sin Salomon poticao je gospodarski razvoj.
Nakon Salomonove smrti, država se raspala na dva dijela: južnog
(kraljevstvo Jude pod vlašću Roboama) i sjevernog dijela gdje su se
plemena žalila te su uspostavili kraljevstvo Izraela sa sjedištem u
Samariji.
Asirci su osvojili Izrael 587. godine, uništivši Solomonov hram i
odvodeći stanovništvo u babilonsko ropstvo.