Sustav za stvaranje slike

Dr.sc Tomislav Krpan , spec radiolog

KBC Sestre Milosrdnice
Elektronsko pojačalo

• Uređaj koji rentgenske zrake

umanjene energije nakon
prolaska kroz snimani (ili
dijaskopirani) dio tijela
pretvara u svjetlosne te
nastala slika može registrirati
fotografskom ili televizijskom
kamerom Takva slika je
svjetlija i do 5000 x
Elektronsko pojačalo
• Najveći napredak u suvremenoj radiologiji jer je omogućen prijenos
slike na velike udaljenosti i razvoj digitalnih tehnika
• Primjenom elektronskog pojačala radiološki se pregledi mogu
obavljati pri dnevnoj svjetlosti i uz smanjeni intenzitet zračenja
Elektronsko
pojačalo

• To je vakuumska staklena ili metalna cijev duljine oko 50 cm , kruškolika

oblika, s većim prednjim i znatno manjim stražnjim zaslonom
• Prednji (primarni) zaslon građen je od tanke (0,5 mm) Al ploče iza koje
se nalazi fluorescentni sloj građen od CsI , a u najnovijim uređajima
od CsINa kristala u kojima se zbivaju apsorpcija i pretvaranje,
prolaskom kroz bolesnikovo tijelo oslabljenih, rentgenskih zraka u
svjetlosne
• Uz fluorescentni zaslon nalazi se fotokatoda građena od Cs i An, a na
kojoj se pod djelovanjem svjetlosnih zraka s fluorescentnog zaslona
oslobađaju elektroni u procesu zvanom fotoemisija
• Broj elektrona koji nastaju na fotokatodi izravno je proporcionalan
intenzitetu svjetlosnih zraka koje na nju dolaze s fluorescentnog
zaslona
• Na drugom kraju uređaja nalazi se stražnji (sekundarni) zaslon, znatno
manji od prednjeg, a građen je od tanke (samo0,2 mikrometara)
aluminijske pločice na kojoj je fluorescentni nanos u obliku sitnih
kristala kadmij sulfid srebra i na njemu se elektronska slika pretvara u
zelenu svjetlost
• Elektronsko se pojačalo nalazi pod naponom od 25 do 35 kV na
sekundarnom zaslonu, što stvara elektrostatičko polje koje ubrzava
elektrone nastale na fotokatodi prednjeg zaslona, a fokusirajuće
elektronske leće usmjeravaju taj roj elektrona prema sekundarnom
zaslonu . Tako na sekundarnom zaslonu nastaje znatno svjetlija i
obrnuta slika objekta, a svjetlina se još dodatno pojačava smanjenjem
velične tog zaslona
TV lanac u radiologiji

• Na tom zaslonu (ekranu) sliku je

moguće promatrati sustavom
leća i zrcala ili je snimati izravno
televizijskom kamerom
• Ona svjetlosna sliku sa
sekundarnog ekrana pojačala
pretvara u elektronički
videosignal koji ide na TV
monitor, a na ekranu monitora
slika se pretvara u stvarnu
rentgensku sliku objekta
• Digitalizacijom elektroničkog vedeosignala moguća je razvovrsna
računalna obradba slike
• Prednosti su oborabe TV lanca u radiologiji mnogostruke: sliku s TV
ekrana može pratiti veći broj osoba izvan dijagnostičke rentgenske
prostorije, može se po želji mijenjati kontrastnost slike bez promjene
kvalitetet rentgenskih zraka
 Kaseta

• Tanka, plosnata i svjetlootporna kutija koja

služi za zaštitu folija i filma za vrijeme
snimanja
• Ima prednju i stražnju stranu, koje su
različite građe
• Prednja je strana (okrenuta prema
bolesnikovu tijelu i rtg cijevi) građena
od materijala niskog atomnog broja
(plastika, aluminij, ugljikova vlakna)
koji lako i bez stvaranja sjena
propušta rtg zrake na film u kaseti
• Stražnja strana (poklopac kasete) građena je od
lakog metala na čijoj je unutrašnjoj površini
tanki sloj olova
• Taj olovni sloj apsorbira rentgenske zrake koje
prođu kroz film te tako štiti film od povratnoga
raspršenog zračenja koje bi smanjivalo oštrinu
slike
• Na stražnjoj je strani i mehanizam za otvaranje i
zatvaranje kasete koji tijesno priljubljuje film uz
foliju, što je također važno za oštrinu rentgenske
slike
FOLIJE
• fleksibilne kartonske ili plastične podloge
različitih formata (prilagođenih veličini
rentgenskih filmova) premazane fluorescentnim
nanosom
• U kaseti se sa svake strane filma nalazi po jedna
folija koja pod djelovanjem rentgenskih zraka
fluorescira (svjetluca) i tako nastala svjetlost
izaziva na filmu fotografski učinak
• Fluorescentni je nanos tanak (150 do 300
mikrometara) a na površini je prekriven
tankim zaštitnim slojem (15 do 25
mikrometara magnezijeva oksida ili titanijeva
dioksia) koji je prpoustan za svjetlo a, a štiti
fluorescentni nanos od mehaničkih oštećenja
i statičkog elektriciteta
 Fluorescentni materijali na folijama mogu biti:
• A) kalcijev volframat, kalcijev sulfid,
cinkov silikat, koji fluoresciraju
plavoljubičastom svjetlošću, te se uz
njih primjenjuju i rentgenski filmovi
osjetljivivi na tu svjetlost
• B) elementi rijetkih zemalja kao:
gadolinij, lantan, itrij, skandij itd pa
se takve folije nazivaju i folijama
rijetkih zemalja (rare earth)
Folije rijetkih zemalja
• Imaju 4 x veću sposobnost pretvaranja rentgenskih zraka u svjetlosne
u usporedbi s flijama kalcijeva volframata ili tungstata (20%, 5%).
• One emitiraju zelenu svjetlost, pa uz njih treba stavljati filmove
osjetljive na to područje vidljiva spektra.
• Na učinkovitost folije utječe vrsta fluorescentne tvari od koje je
građen fluorescentni nanos , debljina sloja te veličina i koncentracija
kristala fluorescentnog materijala
• Brojčana vrijednost koja pokazuje trajanje ekspozicije za isti stupanj
zacrnjenja filma s primjenom folije u odnosu na ekspoziciju bez
primjene folije naziva se faktorom folije ili brzinom folije a kreće se u
rasponu od 1 do 8
• Što su veći kristasli fluorescetnog materijala, to je veći faktor folije
• Prema faktoru folije one se mogu svrstati u tri skupine
• Spore (FF1)
• Srednje (FF 2-3)
• Brze (FF 4-8)
• Što je veći faktor folije to su češće i jače
izražene neoštrine slike (neoštrine folije)
i obrnuto
• Oštrina slike povećava se primjenom
folija s tankim fluorescentnim nanosom
sitnih kristala
• Prednosti su uporabe folija ove: skraćuje
se vrijeme ekspozicije i doza zračenja
bolesnika, smanjuju neoštrine gibanja
objekta, poboljšava rezolucija slike i
povećava trajnsot rentgenskog uređaja
Rentgenski film

• Fotografski materijal koj je na jednoj ili na

objema stranaam podloge od acetilceluloe ili
poliestera sadržava fotonanos osjetljiv na
djelovanje rentgenskih zraka
Rentgenski film
• On je najčešći i najjednostavniji medij za iskorištavanje dijagnostičkih
informacija koje dobivamo nakon ekspozicije rentgenskim zrakama
nekog dijela tijela
• Naziva s još i receptorom slike, jer se nevidljiva (latentna) slika
snimanog objekta u rentgenskom filmu nekon fotografske obrade
pretvara u vidljviu koja se može trajno pohraniti
• Građen je od dvaju osnovnih dijelova: potpornoga sloja (podloge,
baze) od acetilceluloze ili poliestera, koji je fleksibilan i tanak (0,18 do
0,25 mm) te fotosloja (ili fotonanosa) koj je građšen od posebno
preparirane želatine u kojoj su hommogeno raspršeni sitni kristasli
srebrnog bromida (promjera 1 do 1,5 mikrona) uz dodatak male
količine kristala srebrnoga jodida (1-10%) i organskih sumpornih
spojeva
• Fotosloj debljine 0,013 do 0,02 mm vezan je na podlogu vezivnim
slojem želatine, a na njegovoj se površini sa svake strane filma nalazi
tanki zaštitni sloj želatine
A) Nakupine trodimenzionalnih kristala srebrenog bromida (starija tehnologija)
B) Nakupine ravnih kristala srebrenog bromida (novija tehnologija)
Dvoslojni rentgenski film ima ukupno sedam
slojeva
• Danas je u uporabi više od 25 vrsta rentgenskih filmova, a ponajčešće
se upotrebljavaju tzv screen film uz obveznu primjenu folija (folijski
film)
• Imaju karakterističnu kontrastnost, brzinu (ili senzitivnost) i
sposobnost apsorpcije svjetla
• Glede kontrastnosti filmovi mogu biti srednje, velike i izrazito velike
kontrastnosti, a to ovisi o veličini i rasporedu kristala srebrnog
bromida u fotosloju
• Visokokontrastni film sadržava malene kristale srebrnoga bromida
priblićno iste veličine, a manje kontrastni film sadržava kristale
srebrnoga bromida različite veličine
• SENZITIVNOST filma ovisi o debljini sloja fotonanosa
• Senzitivniji flimovi imaju deblji fotonanos i veće kristale srrebrnoga
broida ali se oni mogu povećavati samo do neke granice, jer inače
kristali smješteni dublje u fotosloju ne bi uopće bili izloženi djelovanju
svjetla, pa ne bi imali ni važnost u nastanku slike
• Jedna od najvažnijih značajki folijskih filmova jest njihova osjetljivost
na određeni spektar vidljive svjetlosti (spektralna sposobnost)
• Ranija generacija filmova bila je osjetljiva na apsorpsciju plavog
svjetla, što je bilo posve kompatibilno uz primjenu folija kalcijeva
volframata
• Suvremeni filmovi osjetljivi na zaleno svjetlo (filmovi „zelenog vala”)
te se obveznbo moraju upotrebljavati uz primjenu folija elemenata
rijetkih zemalja koje emitiraju zeleni spektar svjetla
• Takvi se filmovinazivaju ortokromatski što označuje daljnji napredak u
zravoju filma zelenog spektra
• Rjeđe se koriste druga vrsta filmova, bez folija (nefolijski filmovi)
izravnim izlaganjem fima rentgenskim zrakama
• Ti se filmovi upotrebljavaju u dentalnoj radiografiji, kinoradiografiji,
suptrakcijskog radiografiji
• Imaju deblji sloj fotonanosa i u njemu veću količinu kristala srebrnoga
bromida u odnosu na folijske filmove
• Pojedinačno su smješteni u kartonske ili papirnate kasete, a mogu biti
jednoslojni ili dvoslojni
• Nakon izlaganja filma rentgenskim zrakama u fotosloju nastaje
fotoelektrična interakcijs s kristaslima srebrnoga bromida
• Ovisno o energiji rentgenskih zraka različito oslabljenih prolaskom
kroz dijelove tijela različieite gustoće (meka tkiva, vezivna tkiva, kosti
itd) dolazi do brže ili sporije redukcije iona srebra i broma u
elementarne atome uz prisutnost srebrnoga slufida (fotoliza)
• Nakupine elementarnog srebra
u dijelovima filma izloženim
djelovanju rentgenskih zraka
(odnosno svjetla) stvaraju
nevidljivu (latentnu) sliku
objekta

• Posebnim fotokemijskim
procesom, u tijeku postupka
fotografske obradbe filma
latentna slika postaje vidljiva
Hvala na pozornosti